o

6. III NARODNE BASNE

1.))) uvao Ero Kadijina goveda, pa imao i jednu svoju kravu, te ila s kadijinimgovedima. Jedanput se dogodi te se pobode kadijina krava s Erinom, pa Erina krava ubode kadijinu na mjesto. Onda Ero bre bolje otra kadiji: - esetiti efendija, tvoja krava ubola moju kravu. - Pa ko je kriv, more, je li je ko naero? - Nije niko, nego se pobole same. - E, vala more, marvi nema suda. Onda Ero: - Ama uje li ti, efendija, to ja kaem: moja krava ubola tvoju kravu! - A, a, more, stani da pogledam u itap. A Ero te za ruku: - Nee, bog i boja vjera! Kad nijesi gledao mojoj u itap, nee ni tvojoj. POUKA : misaon i razuman covek ne uci samo od pametnijih od sebe,nego i od samih luda ima se cemu nauciti...

* Komrac i vo Komarac stane volu na rog, pak malo potom rece mu: "Ako sam ti tezak, a ti mi kazi, pa cu otici". "Ti meni tezak? Ja te i ne osecam, kao da te i nije na svetu". Pouka - ovo je za one koji o sebi odvec visoko misle... *Petao i dragi kamen Petao, ceprkajuci, nadje dragoceni dijamant. Hoce da ga ize, ne moze, nije za jelo. Tada pocne govoriti: "Steta, ovako lepa stvar, a nista ne valja! Vise bih voleo naci jedno zrno jecma nego hiljadu ovakvih blistavih kamenova. Sad vidim da su bez pameti ljudi koji toliko mare za jednu star sto niti se da izesti niti popiti!" Pouka - dragi kamen ovde znaci mudrost i nauku, a petao i njegovo govorenje predstavljaju onoga koji nista ne postuje osim sto je prijatno njegovim telesnim culima. * Pas i njegova senka Pas, noseci parce mesa, prolazase pokraj jedne reke. Opazi u reci senku svoju i pomisli da je to drugi pas s mesom. Ucini mu se onaj komad mnogo veci, zaleti se da ga ugrabi, upusti svoj komad, te mu ga odnese voda, pak ostane cudeci se kako u jedan mah oba komada propadose.1

Pouka - ne vidi se ono sto se ima, zato sto se gleda ono sto se zeli... * Medved i majmun Medved se hvalio da je dobre naravi, jer nikakvu zivotinju mrtvu ne jede. Na to mu majmun odgovori:"Ako hoces da si dobar, u zive ne diraj, a s mrtvima cini sta ti drago". Pouka - Na isti nacin moze se ovo reci i onima sujevernima, koji od zivih nepravedno uzimaju, a mrtvima za dusu daju.

25. DOSITEJEVE BASNE*** Magarac opazi Ezopa gde hoda po polju, posmatra ta ivotinje ine i otuda sastavlja svoje basne i daje ih ljudma za pouku. Pristupi i ree mu:"ujes li, Ezope! Ti esto mene u tvojim basnama spominje. Barem napii da sam i ja kadgod to pametno rekao i uinio!" Na to mu Ezop, smejui se, odgovori: "Onda bih ja bio magarac, a ne ti!" Pouka - jedan francuski kralj, prolazei pokraj kujne, vidi tu mome gde okree raanj i peva. Zapita ga zato je tako veseo. "Zar ne bih bio veseo kad mi je dobro kao i kralju?" odgovori mladi, ne znajui s kim govori. "Kako to?" zapita opet kralj. "Eto kako, pridoda mali. Nas kralj ima to njemu potrebuje, a ja imam to meni". *** Jelen i vinograd Jelen, bezeci od lovaca, sakrije se u zelen vinograd, a kad prodju lovci, onda on poce cupati lisce i jesti. Opaze lovci gde se loza njiha, pristupe, vide jelena i ubiju ga. "Pravedno stradam, rekne ovaj sav u krvi, jer vredjam lozu koja me je sacuvala". Pouka - nikad nikoga ne valja vredjati, a najmanje one koji su nam kad god dobro ucinii i ljubav pokazali.

****** Lav i medved pou u lov. Uhvate jedno debelo jelene i stadoe se2

svaati oko njega. Tukli su se sve dok od iznemoglosti ne padoe u nesvest. Lisica, videi ih tako jadne odvue jelene i u slast ga pojede. Kad su doli ka svesti, lav i medved videe gde ih lakomost odvede. POUKA Nesitost i lakomost hiljadu zala na ljude navlai, seju svuda razdor i neslogu, zavaaju i razdvajaju srodnu brau i drage prijatelje.

18. SARL PERO (BAJKE PO IZBORU)*** USPAVANA LEPOTICA*** ***PLAVOBRADI ***

*** *** . , 17. . 19. M 1.PRICA . . . . , . . , , , . . , . . 3

. . 2. POUKA , . , , !

****MACAK U CIZMAMA*** --PRICA , . , , . . , . , " ", . . ( ) . , , . ( ) . , . . ( ) , . ( ), ,4

, . , . , , , . ANALIZA . , , . , . , ,

32. DESETICA IVAN CANKAR Usamljeni deak Ispiau vam priu o deaku koji je imao dvanest ili trinest godina i kolovao se daleko od svoje kue. On je iveo u velikoj sobi sa etiri starija deaka i imao je gazdaricu, koja ga umesto njegove majke svako jutro budila za kolu. Deak je bio tuan i usamljen. Iako je dve godine delio sobu sa istim deacima nije sa njima bio blizak. Oseao je da ga oni gledaju popreko i da ga ne smatraju svojim pravim drugom. Zbog toga je bio potiten i utljiv. Izbegavao je vesele razgovore u sobi i esto je vreme provodio sam sa svojim mranim mislima. U koli se oseao se kao stranac. Nije imao drugove i nikoga nije mogao da zavoli. Znao je da se puno razlikuje od drugih deaka. Oni su bili bogati, a on je bio siromaan i nije imao ta da jede. Oseao se bedno i ponieno. Glad i usamljenost su od njega napravili oajnog i uplaenog deaka. Bilo ga je strah od svega. Plaio se i gazdarice i nastavnika. Smatrao ih je svojim neprijateljima, tuim i neljubaznim. U jenom trenutku je poeleo da umre, a onda se desilo neto to je promenilo njegov ivot. Dobio je majino pismo u kome je bila jedna srebrena desetica. Znao je da mu je majka poslala zadnju paru koju je imala. Kao da je iz daljine videla njegov bol i koliko mu je teko u tom tuem neprijateljskom svetu. Majino pismo je vratilo deaku osmeh na lice. Nekoliko nenih rei i jedna izlizana desetica pruili su mu sigurnost i nadu u bolje sutra. Nije vie oseao prazninu u svom srcu. Shvatio je da nije sam, da postoji neko koga puno voli i zbog koga vredi iveti. Zbog svoje majke i njene ljubavi njegov ivot je opet imao smisla. .5

Pripovetka: Desetica Autor: Ivan Cankar Tema pripovetke: Majino pismo i desetica u njemu usreili su tunog deaka Glavni likovi: usamljeni deak, gazdarica, drugovi iz sobe Poruka: Mali znak panje i ljubavi i najtunijem oveku vraaju osmeh na lice NARODNE ALjIVE PRIE - prikupio Vuk Stefanovi Karadi -

Krepao kotaoIzmisli jedan prosti seljanin, kako bi prevario nekog kamatnika trgovca u varoi, koji mu je dosta krivice uradio, i poe jedan dan u trgovca molei ga: "Gospodaru, molim te, uzajmi mi kotao rakijnski, da neto rakije ispeem, a do dananjega dana donijeu ti ga i dobiti nanj talijer." Slakomi se trgovac i uzajmi mu kotao, a seljanin sedmi dan poe k trgovcu i odnese jedan preko mjere mali kotli rakijnski govorei: "Zna, ta je, gospodaru?" "ta?" zapita trgovac. "Bogme se okotio tvoj kotao" odgovori seljanin, "i evo sam ti drijebe od njega donio, jer je u mene drijeban i doao, aja tvojega ne u." "Bravo! bravo!" odgovori trgovac, "po tome se vidi, da si ovjek poten, fala ti!" "Nego molim te, gospodaru" pridoda seljanin, "neka jo koji dan u mene postoji kotao, jer ga onako bolesna ne mogu spraviti." "Dobro dakle" odgovori mu trgovac. Poslije desetak dana dotri uplaen seljanin k trgovcu, pa mu ree: "Gospodaru, ne zna nesree?" "Koje?" zapita trgovac. "Krepao kotao." "Kako krepao, niiji sine!" prodere se trgovac, "kako moe kotao krepati?" "Eto kako" prihvati seljanin, ,togo se koti, valja i da krepa." I na ovaj nain, kad trgovac potjera seljanina na sud, seljanin i u sudu dobije razlog, i uzme veliki kotao za mali.

ERO I KADIJAuvao Ero Kadijina goveda, pa imao i jednu svoju kravu, te ila s kadijinim govedima. Jedanput se dogodi te se pobode kadijina krava s Erinom, pa Erina krava ubode kadijinu na mjesto. Onda Ero bre bolje otra kadiji: - esetiti efendija, tvoja krava ubola moju kravu. - Pa ko je kriv, more, je li je ko naero? - Nije niko, nego se pobole same. - E, vala more, marvi nema suda. Onda Ero: - Ama uje li ti, efendija, to ja kaem: moja krava ubola tvoju kravu! - A, a, more, stani da pogledam u itap. A Ero te za ruku: - Nee, bog i boja vjera! Kad nijesi gledao mojoj u itap, nee ni tvojoj.6

Ero i turinOrao Turin ralicom po strani iznad nekake uprije, a Ero putem erao nekoliko konja natovareni. Kad se Ero prikui blizu, onda Turin stane vikati: "a aronja, a! i ti ima pamet, a Ero je nema." U tom Ero doe na upriju, pa naera konje preko uprije, a njega stane pomaganja: "Jaog mene do Boga miloga! to u sad?" A Turin, kad to uje, bre bolje ustavi volove, pa stri k njemu: "ta je more Ero? ta je?" "Od mene do Boga miloga! eto odoe mi konji, a ja ostado za vodom." "Ajde more i ti za konjma." "Ne smijem, gospodaru! Bog i Boja Vjera, ja tuda za ivot prei." Bre ajde more ne luduj! kako ne smije prei preko uprije, kuda ide svijet i konji natovareni prelaze." Ajja! Ero nee nipoto, nego jednako jaue i lelee. Onda Turin: "Ajde more ta e dati, da te prenesem ja na leima?" A to ite, gospodaru?" "Dae mi dvanaest perpera." "Ajde de!" Uprti Turin Eru, te prenese preko uprije, a kad ga spusti na onoj strani, onda se Ero stane pipati po njedrima: "Nemam, gospodaru, ni perpere, Bog i Boja vjera!" A Turin: "Kako nema, bre, ana seni sitim! Zato lae kurvo? Odi opet na lea." Ero uzjae opet Turina, te ga jo jednom prejae preko uprije; pa ga onda zbaci Turin na zemlju: "Eto, kurvo! crkni tu, kad nema im da plati," pa onda otide svojim volovima i pone opet orati; a Ero onda skoi, pa preko uprije: "Ej Turine! gledaj kako i tvoj aronja ima pamet, a Ero je nema! Ele on tebe prejaa dvaput preko uprije."

JOVAN JOVANOVI ZMAJ - analize pesama ULIIulii su prvo pjesniko ostvarenje J.J.Zmaja. Oni su pjesnikov "razgovor sa srcem", pjesniki dnevnik njegove uznemirene due. Nastajanje pjesama iz ovoga ciklusa zapoelo je sa njegovom ljubavlju prema djevojci Rui Lianin, po ijem se imenu da zakljuiti kako je i naslov djela simbolian: ul, turska rije i znai rua, miriljavi cvijet. Prema tome na sve njegove pjesme treba gledati kao na cvjetove njegove due. Pjesme su ulii, ali i blinji sa kojima je bio neizmjerno srean: ena i djeca.Poto su za kratko vrijeme svi pomrli, ditirambino stanje due se preobrazilo u elegino, a ulii su postali njegovi uveoci, izvor njegovih tugovanki. Prije nego to e se pojaviti ljubav, postojali su samo "mrani, kratki dani", postojali su"na nebu oblaci na srcu kamenje". Sa ljubavlju sve se izmjenilo: dola je ljubav, srea, zanos due i otvorenost prema svijetu. A sve je poelo kao romansa srameljivog zaljubljenika, kao odjek patrijarhalnog ustruavanja i mladalake ednosti, kao neodoljiva privlanost jedne djevojke koja njeguje njegovu sestru. Meutim, vremenom, njegova srea se sve vie uobliava, uveava i sredite njegovog pjevanja postaje upravo ona, pred kojom se toliko kolebao i ustruavao. Voljeno bie je sada pored njega; ono ispunjava njegovu javu i san. Kad ona spava i sanja, svijetli kao mjeseina. To svijetli njen nesvjesni blagi osmjeh, njena dua koja se u snu oputa i sanja neto lijepo. Ona je njegova: snaga, dika, lane, blago, dua... I ini mu se da je svako od ovih imena nemono i nedovoljno kao znaenje da izrazi ono to on osjea. A on bi htio sveobuhvatnu i neponovljivu reije - najljepu i najmoniju rije, jer njena funkcija ne bi bila da izrazi samo njegovo osjeanje, intenzitet toga osjeanja i sveukupan njegov odnos prema njoj, nego i njenu prirodu, sva ona svojstva koja je odreuju i bez kojih se ona ne bi mogla ni zamisliti. Kada spava, ona postaje njegovo sunce; iznad nje je "od bisera grana", a uspavljuju je "siani slavuji" svojim "svilenim glasom". Zmaj oevidno romantizuje svoju ljubav i dragu, slikajui je kao neponovljivu i idealnu. Da bi kasnije u 14. "uliu" sve poprimilo dimenziju pomahnitalosti i raspameenosti od zanosa i unutranjeg pijanstva, pitajui se da li je to java ili san. Sve mu lii na "pletisanku" koju on u obinoj pjesmi i obinim rijeima ne moe da izrazi.

7

ULII UVEOCICiklus "ulii uveoci" tematski je mnogo iri, emotivno razgranatiji, dublji po svom smislu i jai po svojim umjetnikim vrijednostima. "ulii uveoci" za temu imaju: bolest voljene ene, lanu nadu u njeno ozdravljenje, njenu smrt i nestanak djece. Tuga, bol i patnja potisnuli su raniju ditirambinost. Umjesto kratkog stiha koji podsjea na ubor, skakutanje ili leptirov let: "Ala je lep ovaj svet", javie se teak od bola i nespokoja stih: "Bolna lei,a nas vara nada ozdravie, ozdravie mlada! "Umjesto smrti koja predstoji voljenoj eni on e joj ponuditi viziju ivota, sliku umiljenog idilinog izleta u prirodi, na Frukoj gori; u slikama koje su utopija njenog srca, predoavae joj: proljee, sunce, "u lugu slavuje", "jagode i cvee", odmaranje u hladovini, vodu sa bistroga izvora koja krepi i zdravlje vraa, penjanje na vis sa kojega se vide polja....Ona nakon toga utjenog monologa nad svojom glavom, kao da se umorila od zamiljenog hoda i sree, pa je sklopila oi i poela da tone u predsmrtni mir. POEM, KLECNEM, IDEM, ZASTAJAVAM...... Jedna od najuspjelijih Zmajevih pjesama iz ovoga ciklusa je ona pod brojem IV, iji prvi stih glasi: "Poem, klecnem, idem, zastajavam... "U ovoj pjesmi izrazito eleginoj ritam je sav u znaku bola i panike. Glagoli na poetku pjesme :poem, klecnem, idem, zastajavam - dati su u asidentskom nizu, upuuju na unutranji nemir. Preostali glagoli: zadravam, jurim, bjezim - jo vie naglaavaju unutranji nemir i haotizam tj. paniku koja dolazi od pomisli na ono najgore - na smrt. Primjeujemo da su glagoli trajni, u prezentu, i da kao takvi ostavljaju utisak svevremenog nemira i oaja - u svijesti itaoca uvijek se to doivljava kao sadanji trenutak. Ali, meu tim glagolima ima i jedan trenutni glagol - klecnem, a to se doivljava kao trenutna paraliza, neto kao psiholoka blokada koja dolazi od trenutne pomisli da e ona umrijeti. Dakle, uvijek kada provali misao o smrti, bie doivi psihiki udar, praen saznanjem da e, kad je to najpoptrebnije dijete i on ostati sami. Uplaen tim saznanjem on bi da zaustavi vrijema, da odloi njenu smrt: "etalicu zadravam". A kad ve to ne moe - vrijeme i mimo toga neumitno tee - on bi da pobjegne od te apsurdne situacije i tog poraavajueg saznanja: jurim, bjeim ka oajnik kleti. U ovim glagolima sadran je najvei stepen oaja i bola, iskazan na vizuelan nain. Na kraju ove strofe uje se i glas: "Ne sme nam umreti!" koji e se kao refren javljati jo dva puta na kraju svake strofe. Zato: "Zborim rei, rei bez pameti?" "Bez pameti " zato to ih izgovara ovjek u komarnom stanju i to su izraz njegovoga beznaa: prieljkuje neto sto je bez ikakvog izgleda na ostvarenje. Upravo poev od ovog stiha zapoinje drugi umjetniki postupak u iskazivanju bola i oaja - reanje akustinih slika, gradacijski rasporeenih: Viem bogu... viem pravdi... anelima... viem zemlji... viem sebi... Pjesnik uviajui uzaludnost svih obraanja molbi i proklinjanja - okree se sebi i, svojoj svijesti i ljekarskoj nemoi, pitajui se, a ujedno i prekoravajui sebe: "Zar joj nema leka?" Kao da optuuje sebe za svoju nemo, njenu bolest i smrt. Obraajui se sebi, on se ustvari obraa ovjeku, ljekaru, znanju. Na jednoj strani je priroda, univerzum i njegova ravnodunost prema svemu to je ljudsko, emotivno i mislee, a na drugoj strani je ovjek, smrtan, sam u svom bolu, nemoan da bilo ta uini u svoju korist. Da je ba tako pokazuje i pjesma ure Jakia "Na liparu"....

JUTUTUNSKA NARODNA HIMNAJututunska narodna himna je satirina narodna pjesma objavljena 1865. godine protiv kneza Mihajla. Po tematici je vrlo bliska pjesmi Jututunska juhahaha. Pjesma lii na himnu (ta rije stoji i u naslovu), na uzvienu, dostojanstvenu i sveanu pjesmu,ali se iza toga krije Zmajeva parodija - komicnopodrugljiva imitacija himne, pjesnike vrste koja je nekad pjevana u ast Boga, heroja ili domovine (otuda i nacionalne himne). Ova Zmajeva pjesma je i parodija na molitvu, religioznu pjesmu, punu pobonosti. Zmaj parodira vrstu, njen svean ili religiozan ton i predmet pjevanja pri emu pjesma prerasta u satiru i veliku rugalicu upuenu vladarskoj svemoi i starim uvjerenjima da je on, vladar, boanskog porijekla i da je potinjenost i slijepa pokornost njemu obaveza svakog graanina.

8

U podrugljivoj molbi Bogu da Jututuncima podri Knjaza u zdravlju i krepkosti, da ga uini oholim i slavnim, i da sve to postoji njemu podari - Zmaj, vidi se, svoju ironiju usmjerava prema knezu Mihajlu, ispisujuci tobo iz potovanja svaki zamjeniki oblik koji personifikuje njegovu mo, vlast, silu velikim slovom (Njega, Ga i Mu). Iz strofe u strofu pjesnik pojaava svoju razornu ironiju, govorei kao reprezentant naroda (uvijek se javlja oblik Mi), ako sve postoji zbog njega, onda emu nae elje, govor, mudrovanja i bilo kakva htijenja. Zato se svesrdno odriu svih tih elementarnih ljudskih prava, samo da njegovim namjerama ne bude na smetnji. Od Boga trai da mu podari to vie policajaca, potkazivaa i andara, i da mu time obezbijedi veu sigurnost i laku vladavinu. U svemu tome krije se aluzija na ono to ve postoji, to je drutvena realnost - policijski sistem vladanja. U elji naroda sadrano je u stvari preslikano stanje postojeeg. U pojedinim strofama ironija mjenja smjer i pretvara se u kritiku protiv samog naroda, u ogorenje zbog njegovog utanja i pasivnog dranja.

23. DESANKA MAKSIMOVIC BAJKE . , , . , , , . . , , . . , , . . . , . , . , . . : . . , . , , , . . , . , , . . : , . , , , : . . 9

, : , : , , , . , , , . , , . , , . , , , . , . , . , , . , , . , . , , , , . . , , , : . , , . , . , , , , . .

10

29. Branislav Nui HajduciKnjievni rod: epika Knjievna vrsta: roman Mesto i vreme radnje: Radnja se odvija na obali Dunava kod Smedereva u drugoj polovini 19-og veka. Tema romana: Deaci Brbine druine odmeu se u hajduke. Mnogi junaci deijih novela odmeu se, bee od kue. Setite se Jovanetove druine iz romana "Orlovi rano lete". od kue bei i om Sojer, odmetnika se igraju i "Deaci Pavlove ulice", slinu ulogu i ima i Druina Sinji galeb". Ideja (poruka): Ne smemo biti povodljivi, pa sluati goreg od sebe samo da bismo dokazali da nismo kukavice, naroito ako smo svesni da to nije dobro. Ova poruka je danas osobito vana kod odluke da li da zapalimo prvu cigaretu, ispijemo au alkoholnog napitka, ili, ne daj Boe, da probamo jo opasniju drogu.

5. MOMILO TEI (o piscu ...) (Gluma, 29.12.1911 Gluma, 25.02.1992)

Momilo Tei (1911) poeo je da pie izmeu dva rata. Roen je u Glumu kod Poege. Posle etvrtog razreda gimnazije prekinuo je kolovanje i iveo na selu. Posle drugog svetskog rata radio je kao knjiniar i upravnik Gradske biblioteke u Poezi. lan Udruenja seljaka knjievnika postao je 1938. godine. Jedan je od osnivaa Druine pesnika sa sela "Suncokret" (1968) i asopisa "Raskovnik". Dobitnik je Vukove nagrade. Od 1949. do 1985. godine Tei je objavio dvadesetak knjiga pesama, bajki i pesama za decu: "Traktorista peva" (1949), "Tri pionira" (1951), "ime se ko brani" (1951), "Gde ko zimuje" (1952), "Deja radost" (1953), "Od kue do kole" (1953), "Mae" (1957), "Potareva torba" (1964), "Kako su deda i baba postali aci prvaci" (1965), "Seje baka brano" (1970), "Otkucaji" (1970), "Dobro jutro, dobar dan, dobro vee" (1973), "Cvetnik detinjstva" (1975), "areni igrai" (1977), "Kladenac" (1977), "eteoci, dobar dan" (1978), "Miris zaviaja" (1980) i "eretska posla" (1983), "Pesme jednog seljaka" (na italijanskom jeziku, 1983), "ta ko eli to i sanja" (1986), "Male prie" (1985), "Narodni ivot i obiaji poekog kraja" (1988). Teieve pesme su objavljivane u mnogim listovima i asopisima, prevodene na strane jezike i zastupljene u mnogim antologijama. Poezija Mimila Teia je neraskidivim nitima vezana za rodno tlo i prirodu, za ivot i rad seljaka, njihove radosti i strahovanja. I u Teievim bajkama i pesmama za decu najznaajnije mesto zauzima rad. U njima ivi svet satkan od mate i snova, elja i radosti. Umro je 1992. godine.

11

RAZBOLE SE LISICA Razbole se lisica, sui se ko grana. Leili je briljivo nekoliko dana. Ali bolest neznana sve je jae stee, zato lisac zeeve u fijaker pree: "Da ti, draga, naem lek preiu sto gora, i odvano preplivati dvesta plavih mora" Krupne suze lisici padoe u krilo: "Kad bih gusku pojela, lake bi mi bilo! "

ETEOCI, DOBAR DAN eteoci, dobar dan! Je li zreo jeam ran? ut ko dukat, sasvim zreo, ve je njega golub jeo. Nad stolom mu svitac sjao, dok je slatko veerao...

12

23. DESANKA MAKSIMOVIC

Desanka Maksimovic je rodjena u selu Rabrovici kod valjeva 1898.godine.Gimnaziju je zavrsila u Valjevu, a Filozofski fakultet u Beogradu.Svijet je dozivljavala na poseban i topao nacin.Desankinu ljubav prema zivotu prati eticki stav i filozofija morala.Znacajne zbirke pjesama su:"Vrt detinjstva", "Zeleni vitez", "Gozba na livadi", "Nove pesme", "Pesnik i zavicaj" i "Zarobljenik snova".Vrhunac njenog pjesnickog stvaralastva je zbirka "Trazim pomilovanje".Pjesma "Krvava bajka",u kojoj je opevana tragedija djaka kragujevacke gimnazije,spada u jedno od najpotresnijih svjedocenja o okupatorskim zlocinima nad nasim narodom u Drugom svjetskom ratu.Proza i pjesme za djecu napisane su toplo i iskreno,neposredno i osjecajno. Omiljene zbirke pjesama najmladjih citalaca su:"Zlatni leptir", "Reka pomocnica", "Vetrova uspavanka", "Prolecni sastanak", "Cudo u polju", "Suncevi podanici", "Pisma iz sume", "Patuljkova tajna" i "Ako je verovati mojoj baki".Desanka Maksimovic je bila i vrstan prevodilac pjesnika koji su po izboru motiva, pjesnickog senzibiliteta i lirske melodicnosti bili bliski njoj.O prevodjenju je govorila na ovaj nacin:"Ja sam zaljubljena u jezik,u rec.U rec i nepovezanu,onu iz recnika.A covek nikad dublje ne ulazi u to blago nego prevodeci i nikad dublje ne udje u sustinu neke pjesme nego kad mora da je prevede".Godine 1983.vratila se u rodnu Brankovinu ali ovoga puta zauvijek.Sahranjena je kraj svoga supruga Sergeja Slastikova Kaluzanina.Ono sta je najbolje moze opisati je upravo slikovitost izraza i visok zamah maste.Bila je pjesnikinja koja se mogla smatrati drugom majkom po ucescu u odgoju djece.Njene pjesme su sastavni dio svacijeg djetinjstva.Stevana Raickovica,zato je i napisao kritiku "Djelo Desanke Maksimovic.Njena pjesma, "Krvava bajka", predstavlja najbolje svjedocanstvo o teroru nad narodom u Drugom svjetskom ratu.Strepnja Ne, nemoj mi prii! Hou izdaleka Da volim i elim oka tvoja dva. Jer srea je lepa samo dok se eka, Dok od sebe samo nagovetaj da. Ne, nemoj mi prii! Ima vie drai Ova slatka strepnja, ekanje i stra'. Sve je mnogo lepe donde dok se trai O emu se samo tek po slutnji zna. Ne, nemoj mi prii! Nato to, i emu? Iz daleka samo sve k'o zvezda sja; Iz daleka samo divimo se svemu. Ne, neka mi ne priu oka tvoja dva.

13

7.PRICE LAVA TOLSTOJA

. ; , 20. . , , . , .

(. ) , , (. ) 1865. 1869. , . - ( ), [1][2]. , , , , , , . , . , , , .

14

SUDBINA JEDNOG ARLIJA Aleksandar Popovi

U svetu knjiga i pria namenjenih deci esto se nailazi na jako ozbiljne teme koje samo po formi odiu naivnou,dok se,zapravo,bave ozbiljnim ivotnim temama i problemima. Odraslima mogu, ponekad, takve prie da se uine neprikladnim, previe surovim, preterano tunim... Sa decom, ipak, takvih problema nema. ivotne istine i zapitanosti, izgovorene jezikom koji oni razumeju, u njima ne izazivaju otpor i strah. Deca se upoznaju sa junacima i iskreno prate i proivljavaju njegove doivljaje i emocije, neshvatajui da su kroz taj proces lukavo upueni u kolu ivota. Iako je ovde re o jednoj tunoj, istinitoj i ivotnoj prii, ona je napisana razumljivim jezikom, prepunim slika i boja i jedna je od retkih koja objedinjuje velike,odrasle stvari i deji svet prepun naive i smeha. U dvadeset etiri poglavlja Aleksandar Popovi je ispriao sudbinu jednog maka. Na poetku je mae malo i ivi sa svojom utom Mama Makom u jednoj mesari, no on ubrzo biva preputen samom sebi u jednoj gradskoj luci. Naravno, tako surov preokret u njegovom ivotu, rezultat je elje njegove majke koja je iznad svega elela da njen mali sin ne zavri kao i ona, u nekoj mesari, ve da, na primer, postane ponositi brodski maak. Ve na samom poetku knjige postavljena je i prva ozbiljna tema koliko roditelji i na koji nain usmeravaju sudbinu svoga deteta, kao i obilje drugih ( ispravnost i moralnost roditeljskih odluka, strahovi, samoa, oniriki svet - varljiv i uzbudljiv gotovo koliko i onaj u kom zaista ivimo). I pored najbolje volje, retki su odrasli itaoci koji se ne zapitaju, itajui Subinu jednog arlija da li e dete ovo razumeti... Aleksandar Popovi pie slikovito i jasno ali put njegovih asocijacija i misli nije uvek15

lako shvatljiv. Smeno je to taj problem ima samo odrastao italac, sklon analiziranju i uporeivanju. Mlai, sasvim lako i usput, usvajaju priu, ne udei se ni u jednom trenutku, kako se Aleksandar Popovi ovoga dosetio... Emocije kao to su ljubav, nada, strah, ljutnja, dosada... nalaze svoj put do malih itaoca uprkos svom neobinom odelu. ini mi se da je u ovom romanu najlepa njegova iskrenost. arlija ostavi njegova mama (to je jedino to deci nikako ne biva jasno, kako je uopte mogue), sticajem srenih okolnosti (da, ivot je podjednako i lep i surov) on postaje sreni brodski maak i upoznaje svoju najbolju drugaricu Violetu, potom se pri poseti Napulju izgubi (nema u poslednjem momentu, ipak..., maak se izgubio i nema popravke), da bi nastavio svoj ubudljivi ivot pun uspona i padova (elja za samoubistvom, slava i popularnost, uspeh i neuspeh) i naposletku, zavrava na nekom tavanu... Ovo je roman koji ne stari. Po njemu ne pada praina prolosti i u potpunosti je aktuelan i u dananjem vremenu. On ne predstavlja dokument iz 1984. godine, kada je i objavljen. I danas, gotovo 26 godina kasnije, on pria priu koja nam je bliska. Uprkos svim dragocenostima savremenog ivota, uprkos brzini, novim reima, shvatanjima i reenjima, neke stvari se nikada ne mogu promeniti ili preskoiti. Jedna od tih stvari je detinjstvo. Ne postoji igrica niti neki novi, moderni junak koji e izmeniti njegov osnovni obrazac (formulu). A to je lagano, postepeno pripremanje i uplovljavanje u ivot nas eka.

Jednoinka po knjizi Aleksandra Popovia Sudbina jednog arlija podeljena je u deset slika. Pria je izmenjena u toliko to je prilagoena pozoritu i izvoenju na sceni. Radnje se deava u luci i na brodu, dakle iskljuen je Napulj kao jedno od glavnih mesta zbivanja radnje u

16

romanu. Kao to su i neki likovi koji su se nalazili u tom delu knjige izostavljeni, a sve u nameri da se pojednostavi i omogui izvoenje. Umesto njih, uveden je lik makice Margarete, arlijeve prve ljubavi, a posebno naglaen lik Violete, arlijeve najbolje drugarice, kao i obilje songova kojih takoe u knjizi nije bilo. Na taj nain sam pokuala nadomestim gubitak nekih vanih i velikih pria koje je Aleksadar Popovi u knjizi ispriao. Dijalozi su gotovo u potpunosti izmenjeni, s tim to sam se trudila da pratim Popoviev ton i boju kojom je pripovedao.

LICA:

Maak arli u poetku malo i usamljeno mae, a kasnije veliki momak, dodue i dalje nekako mali i usamljen. uta Mama Maka jedna mnogo fina mesarova maka koja je silno elela da njen mali sin ne zavri kao uvar kobasica, nego na primer, kao neki brodski maak. Violeta Kapetanova ki, vesela devojica koja je ivela i rasla na brodu gde je sa svojim makom glumila u jednom smenom pozoritu zabavljajui putnike i posadu. Kapetan silna ljudina, odluna i hrabra. Uvek zna kako i ta treba i svi ima da ga sluaju. Sve to govori zavrava sa rei gotovo!! i to ima da se potuje. Margareta ljupka francuska makica, arlijeva verenica,jako fina cica. Mornar I lan kapetanove posade. Mnogo voli Violetino i arlijevo smeno pozorite.

17

Mornar II - lan kapetanove posade. Mnogo voli Violetino i arlijevo smeno pozorite. Mornar III - lan kapetanove posade. Mnogo voli Violetino i arlijevo smeno pozorite. Kuvar nije ba da voli make, al voli Kapetana, malo ga se i boji i ne pravi pitanje. Novinar I radoznali predstavnik sedme sile. Novinar II radoznali predstavnik sedme sile. Novinar III jo jedan radoznali predstavnik sedme sile. Publika Putnici

16. Branko Copic - Magarece godineRoman Magarece godine ne prate neke silne kritike knjizevne javnosti iako je jedna od rijetkih knjiga koja na tako zivotvoran nacin govri o nevinoj stvarnosti djcijeg zivota u interantu tridesetih godina 20. vijeka. na prostoru bivse Jugosalvije. Jedini tekst o ovom romanu napisao je sam autor i to je kasnije ponovio zagrebackom knjizevnom kritiacru Enesu Cengicu u okviru prica o svom djelu. Cengic je to kasnije objavio u vidu memoara Branka coipica u dva toma pod naslovom Kroz svjetla i pomrcine i Na bodljikavim lovorikama Magarece godine predtavljaju, po mom mosljenju, najvece dostignuce u proznoj literaturi namijenjnoj djeci. Dok citate taj roman imate mnogo prostora da povlacite paralele izme|u djetinjstva djecaka ranih tridesetih godina u internatu i svog djetinjstva osamdesetih i devedestih godina. Oni su svoje prozivjeli u miru u kasnije ih je zatekao rat, a ova generacija koju mi ovdje poredimo prozivjela je ratno djetinjstvo. Tim vise ima prostora da se razmislja o tom vremenu, vremenu djetinjstva nasih baka i djedova. copic je odslikao jedno vrijeme siromastva, jer su u internate odlazila djeca sa sela koja su po pravilu bila siromasna. Ali isto tako to je bilo vrijeme bogatog duha, stvaralastva, vrijeme u kojem jos nisu bile uvezene vrijednosti sa zapada u kojem je zivot tih djecaka bio ljepsi, pa mozda i romanticniji. To bi upravo i trebalo da bude onaj sustinski motiv koji treba da nas navede da su uvijek i ponovo vracamo ovom, kao i drugim, romanima Brnka copica.

18

Jezik Magarecih godina je knjizevni, jer su i akteri romana buduci akademski gra|ani, ali uz odre|eni broj izraza preuzetih iz narodnog jezika sto romanu daje pravu autenticnu zivost. Upravo ta kombinacija izvornog jezika i njegove narodne paralele priblizva roman danasnjem citaocu. Cudesni svijet Branka copica prikazan je u svim njegovim djelima namijenjenim djeci i omladini. Ipak, cini mi se da su najiskrenija i najnaivnija djecija osjecanja vezana za njegove djecacke dane data u ovom Romanu. On nam daje sliku zivota i zajednici vrsnjaka, njihova mastanja i planove, nesnalazenja i nespretnosti, udruzivanja jednih protiv drugih i odbranu, ljepotu kao i povremenu surovost djecije duse. On nam jasno pokazuje promjenu te djece vecinom sa sela usljed zivota u gradu i njihovo razmisljanje da se nikada vise nece vratiti na selo kao ratari poljoprivrednici. Sve to pisac daje kroz humor koji moze da stovri i napise samo zivot zdravih, bistrih i ambicioznih djecaka u internatu konviktu u kojem su zajedno od jutra do veceri, pa i kada spavaju. Stoga ova knjiga o zivotu djecaka u bihackom konviktu moze da se smatra svojevrsnom biblijom posvecenu osnovcima koji iz nje mogu uvijek da crpe pouku da su najljepsi djecacki dani, jedni jedini i neponovljivi. zivot ni u tim godinama ne treba da se shvata olako, vec u njegovoj punioj velicini i vrijednosti, zivot koji je bezbrizan i opusten, ali isto tako sa svojim bremenom obaveza i odgovornosti, zivot u kojem vec svaki treba da ima pravac i da ne popusta ni pod kakvim pritiscima. Zato treba naglasiti da Magarece godine spadaju u one romane koji se ne mogu shvatiti iz jednog citanja, koji se moraju procitati vise puta, jer je u suprotnom nemoguce shvatiti onu sustinu koju nam daje pisac najbolje godine u zivotu su magarece godine i ko ih ne prozivi zivot mu nece biti sasvim jasan.

10. JOVAN JOVANOVIC ZMAJ - IZBOR IPOEZIJE

Ima dete u selu,Ime mu je Laza, Al ga zovu drukije M a t e r i n a m a z a.

Kad sva deca ustanu, On i onda spava, Kad mu kau: Ustani! Njega boli glava.

19

Kad ustane, ne ume Da se sam obue, Ne sme da se umije, Ite vode vrue.

Kad ga ulji cipela, On cipelu tue, Tad ga ruka zaboli, Pa onda jaue.

Kad mu dadu jabuku, On bi hteo ljiva, Kad mu prue pogau, Onda bi koljiva.

Kad se malo ogrebe, Plae i zapeva: "Jao, jao, pomagaj, Izi e mi creva!"

Kad je suvo, zamesi Blata pa se kalja, Kad ga mati pokara, Legne pa se valja.

Kad mu uspu tarane,

20

On bi jeo riba, Kad se ribe najede, Tad ga boli tiba.

Pa zato ga ne zovu Po imenu: Laza, Veem jadno, alosno: M a t e r i n a m a z a!

(Jovan Jovanovi Zmaj GULIVEROVA PUTOVANJA -

Dojam : Ovaj roman mi se svidio i najvie mi se svidjelo kako je Gulliver opisao svoje dogaaje. Vrijeme radnje: ljeto Mjesto radnje:- Liliput - Broddingnag Glavni likovi: Gulliver pametan ovjek koji je puno proputovao i doivio Car Liliputan ovjek dobra srca koji je volio Gullivera Seljakova ker imala je devet godina, nauila Gullivera govoriti njihov jezik Kraljica dobra srca koja je voljela sluati piev govor i voljela ga Kralj KapetanStanovnici Liliputan manji od palca Stanovnici Broddingnag jako veliki ljudi Sporedni likovi: seljak, Sadraj: Ovaj roman sadri se od dva djela, dva putovanja. Prvi dio govori o putu u Liliput. Sadraj : pisac daje obavijesti o sebi i o porodici prvi put ide na putovanje na more dogodio se brodolom i pisac pliva da se spasi mali ljudi ga zarobljavaju i vode u svoju Zemlji upoznaje se sa carom Liliputanskom i nekoliko plemia ga posjeuju u zatvor pisac opisuje cara21

pisac se ui njihov jezik pisac zabavlja cara i njegove plemie opisuje zabavu Liliputskog dvora piscu se daje sloboda pisac opisuje glavni grad Liliputa Mildende i carevu palau pisac pomae u borbi protiv neprijatelja pisac sprjeava rat pisac spasio cariin dvor od poara opisuje se znanosti, zakoni i obiaji naroda opisuje se piev ivot u toj zemlji pisca optuuju za veleizdaju, te pisac bjei u Blefuscu pisac bjei iv i zdrav Drugi dio opisuje put u Broddingnag. Sadraj : opisuje se velika bura i pisac s amcem odlazi vidjeti kopno blizu kojeg su stali s brodom pisca ostavljaju na obali, hvata ga jedan uroenik te ga nosi u kuu opisuju se itelji opis seljakove keri s kojom se je pisac sprijatelji pisac nose na sajam da ga pokau narodu, a kasnije ga odnose u glavni grad pisca pozivaju na dvor i zatim ga kraljica kupuje i pokazuje kralju pisac raspravlja sa velikim uenjacima dvora u dvorcu rade piscu sobu opis zemlje pisac pokazuje svoju vjetinu u muzici pisac govori o svome narodu pisac bjei iz zemlje, a pomae mu njegova prijateljica pisac se nae na brodu koji e ga odvesti kui pisac se vraa svojoj kui i rodbini Najljepi odlomak: Blefuani, koji nisu ni sanjali, to ja namjeravam, u prvi su se mah zbunili od uda. Vidjeli su kako presijecam konope, ali su mislili, da kanim jedino pustit brodove, neka plove nasumce, ili se sudaraju. Biljeke o piscu: Jonathan Switt, jedan je od najpoznatijih satiriara svijeta, roen je godine 1667. u Dublinu, glavnom grada Irske, od siromanih Engleskih roditelja. Kao djeak ui je vrlo slabo, te se jedva povlaio iz razreda u razred. Kasnije je postao upnik, a u 40. g. dekan u Dublinu. U vrijeme Swift je ve poeo raditi na svojem najznamenitijem djelu, pod naslovom : Gulliverova putovanja k raznim dalekim narodima u svijetu. Knjiga je izala 1726. god. Umro je 1745. godine

22

- MALA SIRENA . , , . , . , , . . . , . , . , . . . . , , . , . , - . , , . , , . . , , . . , . , , . , , . , , . . , . . . , . , , .

23