of 48/48
KNJIGA O ČUDESIMA SVETOGA FRANJE ASIŠKOG Tracatus de miraculis S. Francisci Assisensis Fra Toma Čelanski Odlučili smo da u prvom dijelu svog izvještaja, u kojem smo naumili opisati čudesa svetoga našeg Oca Franje, prije svega prikažemo ono veličanstveno čudo kojim je svijet upozoren, probuđen i prestrašen. To je bilo nastajanje Reda, neplodna plodnost, rađanje višestruka pokoljenja. On je razmišljao o starom svijetu, koji je bio prljav i šugav od poroka, o Redovima koji su omlitavili u nasljedovanju apostola i o šutnji svetih znanosti usred noći grijeha. Kad, gle, najednom je na zemlji nastupio novi čovjek i ubrzo se pojavila nova vojska. Narodi su stajali zadivljeni pred znakovima apostolske obnove. Doskora je na svjetlo iznesena nekoć pokopana savršenost prvobitne Crkve. Svijet je dotada čitao o njezinim velikim djelima, ali nije opažao takvih primjera. Zašto se, dakle, oni prvi ne bi nazvali posljednjima, kad su se već čudesna srca otaca okrenula prema sinovima i srca sinova prema očevima? Zar se smije mimoići tako divno i slavno poslanje dvaju Redova 1 kao i pretkazivanja nečega velikog što se imalo u skoroj budućnosti dogoditi? Od apostolskih se vremena nije nikada pojavio tako značajan, tako čudesan poziv svijetu. UPOZORENJE Korisnik ovu knjigu može koristiti samo za osobne potrebe, može je pregledavati, kopirati, umnožavati i slati svima onima za koje smatra da bi ih knjiga mogla zanimati, a nije mu dopušteno mijenjati sadržaj iste, dopunjavati ga ili tražiti financijsku korist. http://www.franjevastvo.com 1

Knjiga o Cudesima Sv. Franje

  • View
    21

  • Download
    10

Embed Size (px)

DESCRIPTION

cudesaq

Text of Knjiga o Cudesima Sv. Franje

  • KNJIGA O UDESIMA SVETOGA FRANJE ASIKOG Tracatus de miraculis S. Francisci Assisensis

    Fra Toma elanskiOdluili smo da u prvom dijelu svog izvjetaja, u kojem smo naumili opisati udesa svetoga

    naeg Oca Franje, prije svega prikaemo ono velianstveno udo kojim je svijet upozoren, probuen i prestraen. To je bilo nastajanje Reda, neplodna plodnost, raanje viestruka pokoljenja. On je razmiljao o starom svijetu, koji je bio prljav i ugav od poroka, o Redovima koji su omlitavili u nasljedovanju apostola i o utnji svetih znanosti usred noi grijeha. Kad, gle, najednom je na zemlji nastupio novi ovjek i ubrzo se pojavila nova vojska. Narodi su stajali zadivljeni pred znakovima apostolske obnove. Doskora je na svjetlo iznesena neko pokopana savrenost prvobitne Crkve. Svijet je dotada itao o njezinim velikim djelima, ali nije opaao takvih primjera. Zato se, dakle, oni prvi ne bi nazvali posljednjima, kad su se ve udesna srca otaca okrenula prema sinovima i srca sinova prema oevima? Zar se smije mimoii tako divno i slavno poslanje dvaju Redova1 kao i pretkazivanja neega velikog to se imalo u skoroj budunosti dogoditi? Od apostolskih se vremena nije nikada pojavio tako znaajan, tako udesan poziv svijetu.

    UPOZORENJE Korisnik ovu knjigu moe koristiti samo za osobne potrebe, moe je pregledavati, kopirati, umnoavati i slati svima onima za koje smatra da bi ih knjiga mogla zanimati, a nije mu doputeno mijenjati sadraj iste, dopunjavati ga ili traiti financijsku korist.

    http://www.franjevastvo.com1

  • KNJIGA O UDESIMA SVETOGA FRANJE ASIKOG Tracatus de miraculis S. Francisci Assisensis

    KNJIGA O UDESIMA SA. FRANJE ASIKOGA

    Tarcatus de miraculis S. Francisci Assisensis -

    http://www.franjevastvo.com2

  • KNJIGA O UDESIMA SVETOGA FRANJE ASIKOG Tracatus de miraculis S. Francisci Assisensis

    KNJIGA O UDESIMASV. FRANJE ASIKOGA

    Zapoinju udesa blaenoga Franje

    1. poglavlje

    udesan je bio osnutak njegova Reda

    1. Odluili smo da u prvom dijelu svog izvjetaja, u kojem smo naumili opisati udesa svetoga naeg Oca Franje, prije svega prikaemo ono velianstveno udo kojim je svijet upozoren, probuen i prestraen. To je bilo nastajanje Reda, neplodna plodnost, raanje viestruka pokoljenja. On je razmiljao o starom svijetu, koji je bio prljav i ugav od poroka, o Redovima koji su omlitavili u nasljedovanju apostola i o utnji svetih znanosti usred noi grijeha. Kad, gle, najednom je na zemlji nastupio novi ovjek i ubrzo se pojavila nova vojska. Narodi su stajali zadivljeni pred znakovima apostolske obnove. Doskora je na svjetlo iznesena neko pokopana savrenost prvobitne Crkve. Svijet je dotada itao o njezinim velikim djelima, ali nije opaao takvih primjera. Zato se, dakle, oni prvi ne bi nazvali posljednjima, kad su se ve udesna srca otaca okrenula prema sinovima i srca sinova prema oevima? Zar se smije mimoii tako divno i slavno poslanje dvaju Redova1 kao i pretkazivanja neega velikog to se imalo u skoroj budunosti dogoditi? Od apostolskih se vremena nije nikada pojavio tako znaajan, tako udesan poziv svijetu.

    Treba se nadalje diviti neplodnoj plodnosti. Ovaj neplodni i suni, siromani Red, velim, daleko je od svake svjetovne vlage. Doista je neplodan, jer niti anje niti sakuplja u itnice, a na putu Gospodnjem ne nosi punu kesu. Ipak je ovaj svetac protiv nade vjerovao u nadu i da ima postati batinikom svijeta. Nije imao na pameti svoje ve obamrlo tijelo, a ni neplodno krilo Sarino tako da je boanska snaga po njoj rodila hebrejski narod. Ovim Redom ne upravljaju puni podrumi, prepuna spremita, ni prostrani posjedi, nego ga na udesan nain na svijetu hrani ono isto siromatvo koje ga ini dostojnim neba. O, ono Boje to je slabo, a to je jae od onoga ljudskoga, to naem kriu dodjeljuje slavu, a siromatvu obilje!

    Napokon vidimo kako se taj vinograd u vrlo kratkom vremenu rasprostro, kako je od mora do mora proirio svoje mladice i lozje. Odasvud se sletjee narodi, dooe ete i najednom se u izgradnji ovoga divnog hrama povezae kao ivo kamenje. No, ne vidimo samo to da se Red sinovima u tako kratkom vremenu namnoio, nego se on i proslavio. Poznato nam je da su ve mnogi od onih to ih je on rodio stekli mueniku palmu,2 a mnoge od njih koji su zapisani u imenik svetaca tujemo zbog njihove savrene svetosti.3 A sada treba da progovorimo o glavi sviju ovih, njemu svraamo svoju panju.

    2. poglavlje

    http://www.franjevastvo.com3

  • KNJIGA O UDESIMA SVETOGA FRANJE ASIKOG Tracatus de miraculis S. Francisci Assisensis

    udo stigmatizacije i kako mu se ukazao Seraf

    2. Novi je ovjek Franjo zasjao novim i zapanjujuim udom, kad se pokazao ureenim posebnom povlasticom, koja prolim stoljeima nije dana; bio je naime odlikovan svetim ranama i u ovom samrtnome tijelu suoblien tijelu Propetoga. togod o tome ljudski jezik rekne, bit e manje od zasluene hvale. Ovdje ne treba pitati razum, jer je to neto jedinstveno. Cjelokupno, kako javno tako privatno, nastojanje ovjeka Bojega bilo je usmjereno prema Gospodinovu kriu. Od prvog poetka, otkao je poeo viteki sluiti Propetome, na njemu su zasjala razliita otajstva kria. - Kad je naime u poetku svoga obraenja odluio napustiti drai ovoga ivota, s kria mu je, dok je molio, progovorio Krist, a iz usta njegova lika uo se glas: "Franjo, poi, popravi moju kuu koja se sva, kako vidi, rui." Od tada je u njegovo srce duboko poput iga bilo utisnuto sjeanje na Gospodinovu muku. I zbog duboka preokreta, to ga je doivio u sebi, poela mu se dua rastapati, jer je progovorio Ljubljeni. - Nije li se on u sam kri zatvorio kad je uzeo pokorniki habit koji je imao oblik kria? Premda je ovaj habit vema odgovarao njegovoj nakani s obzirom na revnovanje za siromatvo, ipak je svetac u njemu vie svjedoio za otajstvo kria, jer kako je njegov duh iznutra obukao propetoga Gospodina, tako je trebalo da i njegovo tijelo izvana obue kri Kristov. Ovim je znakom Bog nadvladavao opake snage u zraku; u njemu treba da i njegova vojska vojuje za Boga.

    3. Nije li brat Silvestar, jedan izmeu prve brae, ovjek u svakom pogledu savrene stege, vidio kako iz Franjinih usta izlazi zlatan kri koji je svojim rairenim rukama na udesan nain cijelom svijetu utisnuo svoj peat? - Zapisano je i vjerodostojnim izvijeem potvreno, kako je Monaldo, onaj brat koji bijae glasovit po ivotu, ponaanju i strogosti, kad je blaeni Antun propovijedao o natpisu na kriu, tjelesnim oima vidio blaenoga Franju raspeta. - Zar prvi sinovi nisu imali obiaj i kao neku pobonu odredbu da znaku kria svagdje, gdje god bi to opazili, iskau poast duna potovanja? - Vie nego ostale znakove volio je znak tau (T). Njime je oznaivao pisma to ih je odailjao i posvuda je njime oslikao zidove elija. - I ovjek Boji Pacifik, onaj promatra nebeskih vienja, tjelesnim je oima vidio veliko slovo tau na elu blaenoga oca, a bilo je raznobojna izgleda i odsijevalo je svjetlou poput zlata. - Kako, dakle, to zavreuje da se vjeruje i na temelju osvjedoenja ljudskog razuma i katolikog prihvaanja da onaj koji je bio obdaren tako neobinom ljubavlju prema kriu, po neobinom aenju kria bude proslavljen! Zato o njemu nita nije istinitije nego ono to se propovijeda o njegovim ranama zadobivenim po kriu.

    4. Kako se ukazao Seraf. - Ukazanje se zbilo na ovaj nain:4 Dvije godine prije nego to je svoj duh povratio nebu, u samotitu, zvanom Alverna koje se nalazi u Toskani, gdje je svaki as u pobonim kontemplativnim zanosima uranjao u nebesku slavu, vidio je u vienju Serafa na kriu koji je imao est krila i lebdio iznad njega, a noge i ruke su mu bile prikovane na kri. Dva su krila bila uzdignuta povrh glave, dva su bila rairena za let, a dva su prekrivala cijelo tijelo. Kad je to vidio, veoma se prenerazio. Dok sebi nije znao protumaiti to znai ovo vienje, srce mu je ispunila bolna radost. Radovao se milosnu pogledu kojim ga je Seraf promatrao, a to to je bio propet na kriu ispunjalo ga je grozom.

    http://www.franjevastvo.com4

  • KNJIGA O UDESIMA SVETOGA FRANJE ASIKOG Tracatus de miraculis S. Francisci Assisensis Brino je u srcu razmiljao to bi ova objava mogla znaiti. A da bi nekako shvatio njezin smisao, duh mu je postao tjeskoban. Dok je bio kao izvan sebe i razum mu se izgubio u traganju, iznenada mu je na tijelu oitovan smisao.

    Najednom su mu se na rukama i na nogama poeli pokazivati znakovi avala kao to je malo prije povrh sebe vidio u zraku Raspetoga. Njegove ruke i noge su se pokazivale kao probodene avlima u sredini. Glavice avala su se pokazale na unutranjoj strani ruku i na gornjem dijelu nogu, a na suprotnoj strani su bili njihovi iljci. Glavice su avala na rukama i nogama bile okrugle i crne, a iljci su im bili podui i savijeni. Bili su iznad povrine ostaloga tijela izboeni. Desni bok izgledao je kao kopljem proboden i vidjela se crvena brazgotina, a kad je ona ee prokrvarila, sveta bi krv natopila tuniku i gae.

    I ovjek Boji Rufin koji je posjedovao aneosku istou, kad je jednom sinovskom njenou brisao svetoga oca, omaknula mu se ruka te je onu ranu osjetljivo dotaknuo. Od njegova je doticaja svetac Boji osjetio prilinu bol. Odmaknuo je od sebe ruku i zaviknuo da mu Bog oprosti.

    5. Napokon je nakon dvije godine sretnim svretkom zamijenio dolinu bijede s blaenom domovinom. Kad je do ljudskih uiju stigla vijest o ovom uzbudljivom dogaaju, sjatio se mnogobrojni narod koji je hvalio i slavio ime Gospodnje. Hrpimice je nagrnuo cijeli grad Asiz, a pohitila je i cijela ona krajina sa eljom da vidi taj prizor to ga je Bog u najnovije vrijeme pripravio na ovome svijetu. Novina uda je naricanje preokrenula u klicanje, a tjelesno gledanje je preobrnula u divljenje i zanos. Gledali su blaeno tijelo ureeno Kristovim ranama: na rukama i nogama su vidjeli ne samo proboje avala, nego same avle udesno nainjene boanskom moi; bili su nainjeni iz samoga tijela. Ako ih se s koje strane pritiskalo, odmah su se na protivnoj strani kao krute ile izboili. Gledali su i njegov bok crven od krvi.

    To smo vidjeli mi koji ovo govorimo. Rukama smo doticali to rukama opisujemo; planim smo oima ovlaili, to usnama priznajemo, poto smo se doticali onoga svetog tijela. Na to smo se jednom zakleli, o tome u svako doba svjedoimo. Dok je svetac ivio, s nama je to vidjelo vie brae, a prigodom smrti ih je poastilo vie od pedeset s bezbrojnim svjetovnjacima. Nikakvoj sumnji nema mjesta, neka nitko ovaj dar vjene dobrote ne smatra nevjerojatnim! O kad bi mnogi udovi onom serafskom ljubavlju prionuli uz Krista - glavu, da bi i u borbi postali dostojni slina oruja i da bi u kraljevstvu bili uzdignuti do slina stupnja! - Tko bi pri zdravoj pameti mogao tvrditi da ovo ne pridonosi nita slavi Kristovoj? Ali i kazna, dodijeljena onima koji ne povjerovae, neka bude dovoljna nepobonima, a one pobone neka jo vie uvrsti.

    6. U Potenzi, gradu kraljevine Apulije, bio je neki klerik imenom Rogerije, ugledan ovjek i kanonik velike crkve. Njega je muila dugotrajna bolest. Jednog je dana uao u crkvu pa se pomolio za zdravlje. Tu je bila slika blaenoga Franje koja je prikazivala njegove slavne rane. On je stao pred sliku da svom pobonou ponizno moli. Oi je upro u sveeve rane, amisli su mu se dale na isprazne stvari. Naporom razuma nije otjerao alac sumnje koja mu se potkrala. S njim se poigrao stari neprijatelj. Razdvojenim je srcem poeo u sebi govoriti: "Da li je to istina da je taj svetac bio odlikovan takvim

    http://www.franjevastvo.com5

  • KNJIGA O UDESIMA SVETOGA FRANJE ASIKOG Tracatus de miraculis S. Francisci Assisensis udom, ili je to samo ishitrena pobona varka njegovih? Bila je to moda prijevara a braa su ishitrila varku. To bi premailo ljudsku spoznaju i protivilo bi se sudu razuma." - O, ljudske li ludosti! Luae, to vie si morao tovati ono boansko to si manje bio sposobanda to shvati. Morao si znati, ako si bio pri pameti, da je Bogu najlake uvijek obnavljati svijet novim udesima i uvijek u nama djelovati na svoju slavu, to u drugima nije uinio. - Ukratko, njemu koji je greno mislio Bog je zadao nemilu ranu da bi iz onoga to trpi nauio da ne huli. Najednom bi udaren u dlan lijeve ruke, jer bijae ljevak; uo je zvuk kao kad strelica izleti iz luka. I odmah je osupnut kako zbog zadobivene rane tako zbog zvuka, s ruke svukao rukavicu, jer je na rukama imao rukavice. Premda prije na dlanu nije bilo nikakve ozljede, usred dlana je opazio povredu kao od uboda strelice. Iz nje je izlazila tolika snaga estine te mu se inilo da e sav izgorjeti. O uda! Na rukavici se nije pokazivao nikakav trag da bi sakrivenoj rani srca sakrivena rana na ruci odgovarala kao kazna.

    7. Od tada je kroz dva dana vikao i zapomagao, jer ga je na to silila strahovita bol. Svakom je objanjavao tajnu nevjerna srca. Izjavljivao je da vjeruje kako je sveti Franjo zaista imao svete rane i oitovao pod zakletvom kako su mu iezle sve umiljene sumnje. Ponizno je molio sveca Bojega da mu po svojim svetim ranama pritekne u pomo, a mnoge je molitve poupirao rtvom obilnih suza. Zaista neto divno! Poto je odbacio nevjeru, ozdravio mu je duh, a onda je uslijedilo ozdravljenje tijela. Sva se bol stiala, ohladila se estina, povreda nije ostavila nikakva traga. ovjek posta ponizan pred Bogom, odan svecu i doivotnim je prijateljstvom bio privren Redu brae. Ovo tako blistavo udo potvreno je zakletvama, a najvie ga je utvrdio mjesni biskup. Neka bude blagoslovljena udesna snaga Boja, koja je u gradu Potenzi oitovala velike stvari!

    8. Plemenite rimske gospoe, bilo da su udovice bilo da su jo u braku, a napose one kojima bogatstvo omoguuje da dre povlasticu velikodunosti i kojima je Krist ulio svoju ljubav, u svojim kuama imaju sobice ili neki kuti prikladan za molitvu. Tu imaju kakvu svetu sliku i lik onoga sveca kojega napose tuju. Tako je neka gospoa, koja bijae plemenita i po neporonosti ivota i po ugledu svojih roditelja, izabrala svetog Franju za svog zatitinika. Njegovu je sliku imala u odijeljenoj sobici, gdje se Ocu molila u skrovitosti. Jednoga dana kad je pobono prionula uz molitvu i kad je najpaljivije oima traila svete znakove, a jer ih nije mogla otkriti, s bolom se poela silno uditi. No, kakvo udo, ako na slici ne bijae onoga dana to je slikar propustio nainiti. ena je to u svom srcu nosila vie dana a da nikome nije kazala. Opetovano je promatrala sliku i uvijek se alostila. I gle, najednom se jednoga dana na rukama pokazae oni udesni znaci, kao to ih se obiaje stavljati na ostale slike. Boanska je mo nadomjestila ono to je ljudska umjetnost zanemarila.

    9. ena je uzdrhtala i silno se uzbudila. Odmah k sebi pozove ker, koja je majku nasljedovala u svetom nainu ivota, te joj rekne to se dogodilo. Pomno ju je ispitala da li je do tada viala sliku bez rana. Djevojka je sa zakletvom potvrdila da je slika neko bilabez rana, a sada se na njoj opaaju rane. No, jer ljudski duh samoga sebe esto tjera da padne i u sumnju dovodi istinu, ponovno se u enino srce uvukla tetna sumnja, da slika nije moda ve od poetka imala znakove. I Boja je mo, da se prvo udo ne bi omalovailo, pridodala i drugo. Odmah je naime zatim nestalo onih znakova, slika je ostala liena one odlike da bi slijedee udo bilo dokazom za prijanje. Vidio sam ovu udatu enu

    http://www.franjevastvo.com6

  • KNJIGA O UDESIMA SVETOGA FRANJE ASIKOG Tracatus de miraculis S. Francisci Assisensis bogatu krepostima; vidio sam, priznajem, pod svjetovnim odijelom duu posveenu Kristu Gospodinu.

    10. Ljudski razum se ve tamo od samoga roenja zaplie u osjeajnost i grubu matu te je gdjekada prolaznim predodbama prisiljen dovoditi u sumnju sve ono to treba vjerovati. Zbog toga ne vjerujemo teko samo u udesna svetaka djela, nego u stvarima spasenja i sama vjera trpi od mnogih smetnja. - Neki mali brat, po slubi propovjednik i ovjek estita ivota, bijae vrsto uvjeren s obzirom na svete rane. Dok je iao ili uobiajenim putem ili se neim izvanrednim zanosio, poela bi ga uznemirivati sumnja s obzirom na sveevo udo. U njegovu duhu bi se pojavila borba; razum je zastupao istinu, a mata je uvijek tvrdila protivno. Razum je potpomognut mnogim pomagalima, vsto stajao na tome da je onako kao to se govori, a kad bi ostala pomagala postala nedovoljna, oslonio bi se na istinu koju vjeruje Crkva. Nasuprot tome su se urotile tamne noi osjeaja protiv uda za koje se inilo da je u suprotnosti s cijelom prirodom i da je u prijanjim stoljeima bilo neuveno. Jedne veeri, izmoren ovom borbom, uniao je u sobu, a sa sobom je unio slabi razum i jo vie ukoenu drskost mate. Dok je spavao, ukazao mu se sveti Franjo s blatnim nogama. Bio je ponizno strog i strpljivo srdit. I upitao ga je: "Kakva se to u tebi vodi borba? Kakva je to prljavtina sumnji? Pogledaj moje ruke i moje noge!" I kad je taj vidio probodene ruke, na blatnim nogama rana nije vidio. Franjo mu je rekao: "Ukloni blato s mojih nogu i pogledaj mjesta avala!" Kad je ovaj prihvatio sveeve noge, inilo mu se da je uklonio blato i rukama je doticao mjesta avala. Kad se brat probudio, odmah se rasplakao i tako je na neki nain prijanje prljave osjeaje oprao javnim priznanjem.

    11. Da se ne bi mislilo kako one svete rane nepobjedivoga vojnika Kristova nisu imale neku naroitu snagu, osim to su bile znak posebna odlikovanja i povlastica nejvee ljubavi, emu se cijeli svijet ne prestaje diviti, moe se shvatiti po jo oitijoj neobinosti jednoga uda koje se dogodilo u panjolskoj, u kastiljskom kraljevstvu, kolika su snaga Bojega oruja bili oni sveti znakovi. Bijahu naime dva ovjeka koji su se dugo meusobno u vrlo neprijateljskim natezanjima parbili. Njihov se bijes niim nije mogao umiriti, nije moglo doi ni do kakva trajna stiavanja njihove srdbe zbog nepravdi. Ni na as se nije mogao pruiti lijek uvrijeenu bolu, nego samo ako bi jedan rukom drugoga najokrutnijom smru bio maknut. Stoga su jedan drugomu, oboruani, s mnogima postavljali zasjede, jer se zloin ne bi mogao izvesti javno. Dogodilo se jedne veeri, kad je ve bio dubok sumrak. Neki je ovjek estita ivota i hvalevrijedna glasa prolazio onim putem na kojem je sakrivena ekala zasjeda jednoga od njih da ubije onoga drugoga. Kad je ovaj, kao to je obiavao, nakon poveerja poao u crkvu brae da se pomoli, jer je svom ljubavlju bio odan blaenom Franji, ustadoe sinovi tame na sina svjetla, za koga su drali da je onaj dumanin kojega ve dugo trae da ga ubiju. Sa svih strana su ga na smrt izranili i polumrtva ga ostavili. A na kraju mu je okrutni neprijatelj duboko kroz grlo zarinuo ma, a jer ga nije mogao izvui, ostavio ga je.

    12. Sa svih strana pohrlie susjedi i zapomaganjem koje se ulo do neba oplakivahu smrt nedunoga. A jer je u ovjeku jo bio duh ivota, prihvaen je lijeniki savjet da se no iz grla ne izvlai. Moda su tako postupali poradi ispovijedi da bi se mogao barem kakvim znakom ispovjediti. Zato su lijenici cijelu no sve do jutarnjih sati ispirali rane i ivali ih. A jer su ubodi bilo mnogobrojni i duboki, od lijeenja su odustali, jer nita nije koristilo. Naokolo kreveta su zajedno s lijenicima stajala

    http://www.franjevastvo.com7

  • KNJIGA O UDESIMA SVETOGA FRANJE ASIKOG Tracatus de miraculis S. Francisci Assisensis mala braa. Ispunjena velikim bolom, oekivahu prijateljev svretak. Kadli zazvoni zvono koje je brau pozivalo na Jutarnju. Kad je ena ranjenoga ovjeka ula zvono, nariui je prila krevetu i rekla: "Gospodaru moj, ustani brzo, poi na Jutarnju, jer te poziva tvoje zvono!" I odmah je onaj, koga se smatralo mrtvim, podvostruio disanje, nastojao je da nekako pentrajui istisne piskutljive rijei. Uspravio je ruku i usmjerio prema mau. inilo se kao da nekom daje znak da ga izvue. I gle uda! Ma je odmah na oigled svima izletio sve do kunih vrata kao da je baen rukom vrlo jaka ovjeka. ovjek je ustao zadobivi potpuno zdravlje. Kao da je ustao iza sna ispripovijedao je udesna djela Gospodnja.

    13. Toliko su se srca sviju zapanjila te su bili kao izbezumljeni. Smatrali su da je ono to se dogodilo bila utvara mate. Na to je onaj, koji je ozdravio, rekao: "Nemojte se bojati, nemojte vjerovati da je bila tlapnja ono to ste vidjeli! Sveti je Franjo, kojega sam uvijek tovao, maloas odavde otiao. On me je posve izlijeio od sviju uboda. One je svoje presvete rane postavio na svaki pojedini moj ubod. Njihovom ljekovitom snagom ublaio mi je sve rane. Doticaj s njima na udesan ih je nain, kao to vidite, iscijelio. Kad ste u mojim grudima uli pojaano krkoljenje, tada je izgledalo kao da e sveti otac, poto je ostale rane njeno lijeio, ostavivi ma u grlu, otii. Njemu sam nemonom rukom pokazao da ne mogu govoriti, zamolio sam ga da mi izvue ma, koji je na poseban nain predstavljao smrtonosnu opasnost. Odmah ga je zgrabio, kao to ste svi vidjeli, i snanom rukom bacio. Kao to je prije toga svetim ranama pomilovao i blago dotaknuo ranjeno grlo, tako me je savreno izlijeio da su sada ranjena mjesta tijela jednaka onima koja su uvijek bila netaknuta." Tko se svemu ovome ne bi udio? Tko jo moe misliti da je ono to se o ranama pripovijeda neto drugo, a da sve to nije boanskoga podrijetla?

    3. poglavlje

    Vlast to ju je imao nad neosjetnim stvorovima, napose nad vatrom

    14. U vrijeme kad je ovjek Boji bolovao na oima, da mu se omogui lijeenje, u prebivalite je pozvan lijenik. Taj je doao...5

    15. kad je blaeni Franjo jednom zgodom htio poi u neko samotite da se ondje slobodnije prepusti kontemplaciji...6

    16. U Galijanu, napuenom i znamenitom gradu, u biskupiji sulmonskoj, ivjela je neka ena imenom Marija koja se, poto je ila vrletnim putovima ovoga svijeta, obratila Bogu i potpuno se predala slubi svetoga Franje. Kad je jednoga dana otila u neku goru, osuenu na posvemanju suu, da nasijee javorova granja, zaboravila je sa sobom ponijeti vode. Budui da je ega silno pripekla, poela je skapavati od uasne ei. Kad ve nije mogla nita raditi, leei kao mrtva na zemlji, poela je u dui zazivati svoga zatitinika svetoga Franju. I gle, doe sveti Franjo, pozva je njezinim imenom i ree: "Ustani i napij se vode to je Bog poklanja tebi i mnogim drugima!" Na ove je rijei ena poela zijevati i, nadvladana snom, zaspala. Jo jednom bi pozvana, ali je, jako pospana, ponovno legla na

    http://www.franjevastvo.com8

  • KNJIGA O UDESIMA SVETOGA FRANJE ASIKOG Tracatus de miraculis S. Francisci Assisensis zemlju. Na trei poziv, ojaana sveevim nalogom, ustade. Prihvatila je paprat koja se nalazila pokraj nje, i iupala je. Kad je opazila da joj je korijen sav mokar, po?ela je prstom i komadi?em drveta naokolo kopati. Rupa se zaas napunila vodom, malena kapljica postade izvorom. ena se napila i, utaivi e, umila je oi, kojima nita nije mogla jasno vidjeti, jer su joj se od duga bolovanja zamaglile. Razbistrie joj se oi i nesta s njih svake starake zamagljenosti kao da su proete novim svjetlom. ena se pouri kui i svakom je pripovijedala o divnom udu na slavu svetoga Franje. Glas se o udu rairio te je i u drugim krajevima dospio do uiju sviju. Sa svih strana pohitjee mnogi koji su bili pritisnuti razliitim bolestima i, poto bi se za spas due ispovijedili, ondje bi bili osloboeni od svojih prijestupa. Slijepima se povraao vid, nateenost od vodene bolesti je iezavala, hromi su nanovo prohodali i razliitim drugim bolesnicima se tu naoe razliite ljekarije. Do dana dananjega ondje postoji izvor koji se moe vidjeti. Na ast svetome Franji je ondje podignuta kapela.

    17. U ono vrijeme kad je Franjo pritisnut vrlo tekom boleu bolovao u samotitu Svetog Urbana te umornim ustima zatraio vina, odgovorie mu da nema vina koje bi mu pruili. Zamolio je da mu donesu vode. Kad je donesoe, blagoslovio ju je znakom kria i elemenat se u tren oka prometnuo u neto sasvim drugo. Izgubio je vlastiti okus i preuzeo posve drugi. Ono to bijae ista voda postade najboljim vinom, i to nije moglo siromatvo, pruila je svetost. Kad je ovjek Boji od toga okusio, tako je lako ozdravio da je ona udesna pretvorba bila uzrokom udesna ozdravljenja, a udesno ozravljenje postade svjedokom udesne pretvorbe.

    18. U Rijetskoj krajini je zavladala teka poast, koja je nemilice kosila sva goveda te je jedva preostala gdjekoja krava. Nekom bogobojaznom ovjeku je u nonom vienju dan naputak, da brzo ode u samotite brae pa da uzme vodu u kojoj je blaeni Franjo, koji je u to vrijeme ondje boravio, oprao noge ili ruke, pa neka njome pokropi sve krave. Kad je taj ovjek sutra ujutro ustao, veoma zabrinut za vlastito dobro, otiao je u prebivalite pa je uz pomo brae kradomice uzeo te vode, a da svetac toga nije znao. Njome je prema danoj uputi pokropio sve krave. Onoga je asa, Bogu hvala, prestala ona smrtonosna poast i u onom se kraju nije vie pojavljivala.

    19. U razliitim je krajevima mnogobrojni narod iz gorljive pobonosti prema svetom Franji ee mu donosio kruh i druge jestvine da ih blagoslovi. Poto se to dugo vremena po Bojem daru uvalo od kvarenja, bolesna bi tjelesa ozdravljala kad bi od toga bolesnici kuali. - A dokazano je da se pomou toga rastjeruju gromovi i tua. - Nadalje, iskustvo nekih svjedoi kako su pojas kojim se pasao i komadii njegove odjee odgonili bolesti, utiavali vruicu i kako se povraalo dugo eljeno zdravlje. - Kad je na Boi slavio uspomenu na Betlehemsko Dijete i kad je obnavljao otajstvene dogaaje u vezi s Djetetom Isusom, meu mnogim udesnim djelima to ih je Bog ondje oitovao, sijeno odneseno iz onih jasala mnogima je posluilo kao lijek za ozdravljenje, a osobito enama u sluaju teka poroaja i svim ivotinjama koje su bile zahvaene kakvom poasti. - Poto smo najprije ovo iznijeli o neivim stvorovima, iznijet emo neto malo i o pokoravanju ivih stvorova.

    4. poglavlje

    http://www.franjevastvo.com9

  • KNJIGA O UDESIMA SVETOGA FRANJE ASIKOG Tracatus de miraculis S. Francisci Assisensis

    Vlast to ju je imao nad ivim stvorovima

    20. I sami su se stvorovi trsili da svetom Franji uzvrate ljubav i da pokau zahvalnost za njegova dobroinstva. Jednom zgodom, kad je prolazio Spoletskom dolinom, zaustavio se u jednom prebivalitu nedaleko od Bevanija. Ondje se sletjelo vrlo veliko mnotvo rajrazliitijih ptica. Kad ih je svetac Boji opazio, iz posebne ljubavi prema Stvoritelju kojom je ljubio sve stvorove, urno je otiao do onoga mjesta te ih je kao razumne na uobiajeni nain pozdravio. A kad se ptice nisu digle, doao im je posve blizu i izmeu njih je tamo-amo prolazio. Svojom tunikom je doticao njihove glave i tijela. Kad se meutim napunio radou i divljenjem, paljivo ih je pozvao da posluaju rije Boju rekavi: "Sestre moje ptice, mnogo morate hvaliti svoga Stvoritelja i ljubiti ga uvijek. On vas je zaodjenuo perjem i dao vam krila za let. Meu ostalim stvorovima vas je uinio slobodnima i poklonio vam isti zrak. Niti sijete niti anjete, on vas upravlja a da se ni za to ne morate brinuti." Na ove rijei su se ptiice na svoj nain mnogo obradovale. Poele su protezati vratove, iriti krila, otvarati kljunove i paljivo su ga promatrale. Nisu se s mjesta udaljile, dok ih nije prekriio, dok im nije dopustio i dao im blagoslov. Kad se povratio k brai, okrivljivao se s nemara to do onda nije propovijedao i pticama. Tako je od toga dana briljivo poticao ptice i zvijeri, tovie, i neive stvorove da hvale i ljube Stvoritelja.

    21. Jednom je doao u gradi, koji se zove Alviano, da propovijeda. Kad se narod sabrao i uutio, zbog lastavica, koje su se na onome mjestu mnogo gnijezdile i cvrkutanjem pravile buku, uope ga se nije moglo uti. Dok su svi sluali, progovorio im je i rekao: "Sestre moje lastavice, ve je vrijeme da i ja progovorim, jer ste vi do sada dosta govorile! Posluajte rije Boju u utnji dok se ne dovri rije Gospodnja." I one su, kao da su razumne, uutjele i nisu se micale s mjesta dok propovijed nije bila dovrena. Svi koji su to vidjeli zadivili su se i veliali su Boga.

    22. U gradu Parmi je lastavica nekog studenta svojim bezobzirnim cvrkutanjem tako uznemirivala da nije mogao opstati na mjestu koje mu je bilo potrebno za razmiljanje. U malom uzbuenju je rekao: "Ova je lastavica izmeu onih koja, kako se ita, svetom Franji nije omoguila da onomadne propovijeda dok joj nije naredio da uuti." Okrenuo se zatim lastavici i rekao: "U ime svetoga Franje zapovijedam ti da mi omogui da te uhvatim!" Bez oklijevanja mu je doletjela u ruke. Studet se zadivio te joj je povratio prvotnu slobodu, ali njezina cvrkutanja vie nije uo.

    23. Blaeni se Franjo Rijetskim jezerom vozio u samotite kod Greccia...7

    24. Drugom prilikom se amcem vozio po istom jezeru. Kad je stigao u pristanite, poklonie mu veliku ivu ribu. Po svom obiaju nazvao ju je sestrom i stavio pokraj amca. Riba se pred svecem u vodi igrala, a njemu je to bilo veoma drago te je hvalio Gospodina. Meutim, riba nije s toga mjesta otila dok joj svetac nije naloio.

    25. Kad je blaeni Franjo, izbjegavajai po obiaju poglede i razgovore s ljudima, boravio u jednom samotitu...8

    26. Neki velika iz Sijenske grofovije blaenom Franji, koji bijae bolestan, posla fazana...9

    http://www.franjevastvo.com10

  • KNJIGA O UDESIMA SVETOGA FRANJE ASIKOG Tracatus de miraculis S. Francisci Assisensis

    27. Pokraj elijice ovjeka Bojega u Porcijunkuli, cvrak je prebivao na smokvi...10

    28. U jednoj zemljanoj posudi, iz koje je sveti ovjek pio, dok je boravio u siromanom prebivalitu, nakon njegova odlaska pele divnom vjetinom nainie medeno sae te su tako na udesan nain upozorile na boansku kontemplaciju u kojoj je ondje uivao.

    29. U Grecciu svetom Franji bijae darovan iv i zdrav zei. Kad ga pustie na slobodu te je mogao otrati kamo hoe, na sveev poziv bi brzo dotrao u njegovo krilo. Svetac ga je ljubazno uzeo i blago upozorio neka ne dopusti da ga ponovno ulove. Kad ga je blagoslovio, naredio mu je da se vrati u umu.

    30. Neto slino se dogodilo s jednim kuniem, ivotinjom koja se teko pripitomljuje, kad je sveti ovjek boravio na otoku Peruinskoga jezera.

    31. Kad je ovjek Boji jednom zgodom putovao iz Siene u Spoletsku dolinu, prispio je na neko polje na kojem je paslo maleno stado ovaca. Kad ih je po svom obiaju pozdravio, sve pritrae k njemu. Uzdizanjem glava i mnogim blejanjem mu odzdravljale. Njegov je zamjenik paljivim promatranjem opazio to su ovce uinile pa je, slijedei ga polaganije s ostalom subraom, ostalima rekao: "Jeste li vidjeli kako su se ovce ponijele prema svetom ocu? Uistinu, ree, velik je ovaj koga i ivotinje potuju kao oca. Premda nemaju razuma, ipak prepozanju prijatelja svoga Stvoritelja."

    32. eve, ptice to vole podnevno svjetlo, a zaziru od tamna sumraka, one su veeri, kada je sveti Franjo sa svijeta preao Kristu, poto se ve spustio suton skore noi, doletjele na kuni krov, a zatim su dugo kruile u zraku cvrkutajui. Ne znamo da li su svojim nainom pjevanja izraavale radost ili alost. Plaljivo su klicale i kliui plakale, bilo da su oplakivale osiromaenje sinova, bilo da su tako pokazivale oevo pribliavanje vjenoj slavi. Gradski noobdije, koji su na uobiajeni nain uvali mjesto, zadivljeni pozvae i druge da se dive.

    5. poglavlje

    Kako je Boja dobrostivost bila uvijek na pomo svetom Franji

    33. Nisu samo stvorovi ovome ovjeku na svaki mig sluili, nego se po njegovoj elji svuda i boanska providnost sputala. Ona boanska oinska blagost je predusretala i elje onoga koji joj se sasvim predao. Nestaica stvari i pomo, elja i njezino ispunjenje ile su zajedno.

    este godine nakon svoga obraenja, izgarajui od elje za muenitvom, htio je otploviti u Siriju. Kad se ukrcao u lau, koja je onamo putovala, jer su duvali protivni vjetrovi, s ostalim se putnicima naao na obali Slavonije. Kad je vidio da mu se tolika elja izjalovila, nakon kratka vremenskog razdoblja, zamolio je neke mornare koji su putovali u Anconu, da ga povezu sa sobom. A budui da su se oni tome tvrdoglavo opirali, jer nije imao ime platiti, svetac Boji se sa svojim pratiocem kriom ukrcao, pouzdavajui se mnogo u Gospodinovu dobrotu. Brzo se tu pokazala boanska providnost. Netko, tko je bio svima nepoznat, sa sobom donese ivotne namirnice. I ovaj je iz

    http://www.franjevastvo.com11

  • KNJIGA O UDESIMA SVETOGA FRANJE ASIKOG Tracatus de miraculis S. Francisci Assisensis lae k sebi pozvao nekoga bogobojaznog ovjeka i rekao mu: "Sve ovo uzmi sa sobom i vjerno u vrijeme potrebe izrui onim siromasima koji su sakriveni u lai." I tako se dogodilo, kad je nastalo silno nevrijeme i kad su, veslajui mnogo dana potroili svu zalihu hrane, da je preostala samo hrana siromanog Franje. - Ona se po Bojoj milosti toliko umnoila da se, dok su jo vie dana plovili, iz njegove zalihe, do ankonske luke udovoljilo potrebama sviju. Kad su tako mornari vidjeli da su po Bojem sluzi Franji izbjegli pogiblima mora i po njemu primili ono to su mu uskratili, zahvaljivali su Bogu koji se uvijek u svojim slugama pokazuje udesnim i ljubaznim.

    34. Kad se sveti Franjo vraao iz panjolske, jer mu nije bilo mogue, kako je elio, otputovati u Maroko, snala ga je vrlo teka bolest. Naavi se tako, pritisnut boleu, u nevolji i kad mu je na grub nain uskraeno gostoprimstvo, kroz tri dana je bio lien govora. Poto se napokon koliko-toliko oporavio, idui putem rekao je bratu Bernardu kako bi htio jesti, ako ima mesa od ivadi. I gle, poljem dojaha neki konjanik, nosei sa sobom vrlo dobru pticu. Rekao je blaenom Franji: "Slugo Boji, samo uzmi ovo, to ti alje boanska dobrota!" Radosno je primio dar. I kad je shvatio da se Krist za nj brine, blagoslivljao ga je u svemu.

    35. Kad je otac siromaha bolestan leao u dvoru rijetskoga biskupa obuen u staru tuniicu, nekom zgodom je rekao jednom od svojih drugova kojega je sebi postavio za gvardijana: "Htio bih, brate, ako ti je mogue, da mi pronae sukna za tuniku." Kad je brat to uo, razmiljao je u svom srcu kako bi pronaao potrebnu tkaninu koja je tako ponizno zamoljena. Kad je sutradan u rano jutro poao prema vratima s namjerom da ode u mjesto poradi tkanine, kad eto nekog ovjeka pokraj vrata koji mu je htio neto rei. I ree bratu: "Za ljubav Gospodinu, brate, uzmi od mene sukno za est tunika. Jednu zadri sebi, a ostale za spas moje due razdijeli, kako ti se svidi." Brat se veseo povratio blaenom Franji i obavijestio ga kako je stigao dar s neba. Njemu e otac: "Uzmi tunike, jer je taj ovjek poslan da bi se tako doskoilo mojoj potrebi. Hvala onome koji se, kako se ini, sam za nas brine."

    36. Dok je blaeni ovjek boravio u nekom samotitu, danomice ga je posjeivao lijenik poradi lijeenja oiju. Jednog dana svetac ree svojima: "Pozovite lijenika i najljepe ga pogostite." Odgovori mu gvardijan. "Oe, s rumenilom na licu izjavljujemo da se sramimo pozvati ga, jer smo sada toliko siromani. Svetac mu odgovori rekavi: "Malovjerni, to hoete da ponovno reknem?" Lijenik koji je bio nazoan, ree: "Ja u, predraga brao, vau neimatinu smatrati uitkom." Braa pourie i svu zalihu smonice donijee na stol. Bilo je naime malo kruha, neto malo vina, a da bi jo tenije jeli, kuhinja je poslala neto povra. Meutim se stol Gospodnji smilovao stolu svojih slugu. Netko pokuca na vrata, brat priskoi kad gle, neka ena donijela punu koaru lijepa kruha, ribe i patete od rakova, a osim toga je bilo meda i groa. Kad su siromani blagovatelji to vidjeli, obradovae se. to je bilo loije, ostavili su za sutranji dan, a ono bolje potroie toga dana. A lijenik uzdahnuvi progovori i ree: "Ni vi, brao, ni mi svjetovnjaci ne poznamo svetost ovoga kako bi to trebalo." I napokon su se doista najeli, ali su se vema nasitili udom negoli jelom. Tako ono oinsko oko ne zaboravlja svojih. to su prosjaci siromaniji to ih briljivije hrani.

    6. poglavlje

    http://www.franjevastvo.com12

  • KNJIGA O UDESIMA SVETOGA FRANJE ASIKOG Tracatus de miraculis S. Francisci Assisensis

    Gospoa Jakoba de Septem Soliis11

    37. Jakoba de Septem Soliis, slavna ali isto tako sveta Rimljanka, zavrijedila je povlasticu posebne sveeve ljubavi. Nije moje da joj na ast spominjem glasovito podrijetlo, ugled obitelji, veliko bogatstvo, a konano ni divno savrenstvo njezinih kreposti, ni udoviku uzdrljivost. Kad je svetac leao bolestan od one bolesti koja mu je, poto je uminula svaka bol, sretnu trku najsretnije dovrila, malo dana prije smrti htjede poslati po gospou Jakobu u Rim. Ako bi njega, koga je tako arko ljubila kao prognanika, htjela vidjeti kako se vraa u domovinu, neka doe najurnije. Napisano je pismo, potraen je hitar tekli, a kad je pronaen, opremljen je za putovanje. Najednom se na vratima zaulo rzanje konja, amor vojnika, ivahnost pratnje. Jedan od drugova poe k vratima. Onaj koji je otpremao teklia tu je naao nazonu onu koju je traio odsutnu. udom se udio i to je bre mogao otrao je svecu. Od radosti se nije mogao suzdrati te je rekao: "Javljam ti dobru novost." Njega je svetac pretekao i brzo odgovorio: "Blagoslovljen bio Bog, koji je gospou Jakobu, naega brata, poslao k nama! Otvorite vrata, pustite je unutra i uvedite, jer za brata Jakobu ne vai odredba koju s obzirom na ene treba obdravati!"

    38. Meu plemenitim gostima nasta veliko veselje. Usred izraza duhovne panje provalie suze. A da udu ne bi nita nedostajalo, ustanovilo se da je sveta ena donijela sve to god je prema oevu prije napisanom pismu trebalo donijeti za njegov ukop. Donesena je tkanina pepeljaste boje kojom se imalo pokriti tjelece preminuloga, mnogo svijea, pokrivalo za lice, jastui za glavu,12 a donijela je i ono neko jelo to ga je svetac zaelio. I sve to je srce ovoga ovjeka eljelo Bog je nadahnuo. elim prikazati ishod ovoga pravog hodoaa da ovu plemenitu hodoasnicu ne otpustim bez utjehe. ekalo je mnotvo naroda, napose mnogi pobonici grada, da se ubrzo po smrti ostvari sveevo roenje za nebo. No, dolazak pobone Rimljanke je sveca ojaao i inilo se da e jo malo poivjeti. Zato je i ta gospoa odredila da se otpusti ostala pratnja da ostane sama sa sinovima i s nekolicinom titonoa. I ree joj svetac: "Nemoj tako, ja u preminuti u subotu, a ti e se sa svima povratiti u nedjelju." Tako je i bilo: u nareeni sat uniao je u slavnu Crkvu onaj, koji se u borbenoj hrabro borio. Isputam ono o skupljanju naroda, o zanosnu klicanju, o sveanoj zvonjavi, o prolijevanju suza; prelazim preko plaa sinova, preko uzdisaja onih dragih, preko naricanja drugova. Prelazim na ono to bi moglo utjeiti hodoasnicu, koja je liena oeve utjehe.

    39. Oblivenu suzama potajno odvedoe i poloie joj prijateljevo tijelo u naruaj, a zamjenik joj ree: "Evo ti onoga, koga si za ivota ljubila, dri ga i mrtva!" Tijelo je natopila jo toplijim suzama. Zatim je planim glasom uzdiui jaukala. Ponavljala je zagrljaje i poljupce, razrijeila je pokrivalo da ga gleda otkrivena. to jo? Promatrala je onu dragocjenu posudu u kojoj je bilo pohranjeno skupocjeno blago, ureeno sa pet bisera.13 Gledala je rezbarije to ih je sama ruka Svemoguega na divljenje cijelome svijetu nainila i ispunjena neobinim veseljem nad mrtvim prijateljem je oivjela. Savjetovala je da se neuveno udo ne skriva i da se ne dri u tajnosti, nego neka se na razborit nain pokae svima da ga vide vlastitim oima. Zato su natjeui se urili da vide prizor, to ga na takav

    http://www.franjevastvo.com13

  • KNJIGA O UDESIMA SVETOGA FRANJE ASIKOG Tracatus de miraculis S. Francisci Assisensis nain Bog nije uinio nijednome narodu. Svi su se zapanjeno divili. Ostavljam pero, jer ne bih htio mucati o onome to ne mogu objasniti. Ivan Frigia Pennates,14 tada jo djeak, a kasnije rimski prokonzul i grof papinskoga dvora, to je onda zajedno s majkom svojim oima gledao i rukama doticao, to slobodno svjedoi i protiv sviju sumnja priznaje. - Neka se hodoasnica povrati kui utjeena izvanrednom milou, a mi prelazimo nakon sveeve smrti na druge stvari.

    7. poglavlje

    Uskrsnuli mrtvi po zaslugama blaenoga Franje

    40. Zapoinjem s mrtvima koji su po zaslugama Kristova priznavaoca uskrieni. Molim da i sluaoci i itaoci jednako budu paljivi. Opisujui to izostavit u mnoge okolnosti, jer mi je stalo do kratkoe. Preutjet u i zanos onih koji su se divili, a pribiljeit u samo ono udesno. U gradiu Monte Marano, nedaleko od Beneventa, neka ena plemenita podrijetla, a jo plemenitija po krepostima, posebnom je pobonou bila privrena svetom Franji i vjernom slubom mu je iskazivala svoje potovanje. Bila je pritisnuta boleu a napokon joj se pribliio i svretak, te je krenula putem svakoga tijela. Preminula je o zapadu sunca, a ukop je bio predvien za slijedei dan, da bi mogla prispjeti brojna rodbina. Nou dooe sveenici da odre opijelo i da prema psaltiru otpjevaju mrtvaki asoslov. Sakupilo se mnotvo molitelja obojega spola. I gle, kad najednom naoigled svima, na odru se ena uspravi i pozove jednog od nazonih sveenika, koji joj bijae kum, i ree: "Oe, elim se ispovjediti, sasluaj moj grijeh! Ja sam umrla i baena sam u teak zatvor, jer grijeh, to u ti oitovati, jo nisam ispovjedila. Dajte, molite se za mene svetom Franji, koga sam uvijek veoma tovala. Sada mi je doputeno da se povratim u tijelo da, poto oitujem taj grijeh, zadobijem oprotenje. Pred vaim u oima, kada ti ga otkrijem, pohitjeti u obeani mir." Uzdrhtalu sveeniku drhtajui se ispovjedila. Kad je primila odrjeenje, mirno je legla na odar i u Gospodinu blago preminula. - Tko moe dostojnim pohvalama prodiiti mo ispovjedi i sveeve zasluge?

    41. Da bi se pokazalo kako je ispovjed divan dar Boji i kako bi trebalo da je svi cijelim srcem prigrle, i da dostojno prikaemo kako je svetac kod Krista bio u izvanrednoj milosti, moramo iznijeti to se na udesan nain oitovalo dok je ivio na svijetu i to je Krist nakon njegove smrti jo udesnije oitovao na njemu. - Kad je naime jednom blaeni otac Franjo doao u Celano da propovijeda, neki ga je vitez s pobonim potovanjem i sa svom usrdnou pozvao da poe s njim na objed. On se mnogo nekao i odbijao, ali bio je pobijeen upornom ustrajnou. I doe vrijeme ruka. Pripravljen je raskoan stol. Poboni gostoprimac je bio ushien i cijela je obitelj bila razdragana zbog dolaska siromanih gostiju. Blaeni je Franjo stajao uzdignuvi oi prema nebu i neopazice je pozvao gostoprimca te mu je rekao: "Gle, brate gostoprime, pobijeen tvojom molbom, uao sam u tvoju kuu da blagujem. Odmah pristani na moj prijedlog. Ti nee jesti ovdje nego na drugome mjestu. Pobono raskajan ispovjedi svoje grijehe i neka ne ostane nita to ne bi iznio u valjanoj ispovjedi. Gospodin e ti danas povratiti to si s tolikom ljubavlju primio njegove siromahe:" Taj je ovjek smjesta pristao na

    http://www.franjevastvo.com14

  • KNJIGA O UDESIMA SVETOGA FRANJE ASIKOG Tracatus de miraculis S. Francisci Assisensis sveeve rijei. Pozvao je pratioca svetoga Franje, koji bijae sveenik, i u valjanoj ispovijedi mu je otkrio sve svoje grijehe. Sredio je svoje kune stvari i ne sumnjajui ekao da se ispuni sveeva rije. Napokon pristupie k stolu. I kad su svi poeli jesti, poto je na prsima nainio znak kria, i on je drui rukom posegnuo za kruhom. Ali prije nego to je ruku natrag povukao, naklonivi glavu, ispusti duu. - O, kako treba cijeniti ispovijed grijeha! Evo, mrtvac je ustao da bi se mogao ispovjediti, a da onaj koji je iv ne bi zauvijek propao, osloboen je dobroinstvom ispovijedi.

    42. Sini nekog biljenika grada Rima imao je jedva sedam godina. Kad mu je majka pola u crkvu svetoga Marka na propovijed, po djejem obiaju elio ju je pratiti. Kad ga je majka odbila, on se rastuio. Ne znam po kakvom avolskom poticaju, mali se kroz prozor dvora sunovratio. Od teka se pada razmrskao i tako otiao u smrt koja je svima zajednika. Majka jo ne bijae daleko. uvi tresak, pomisli da joj se dijete sunovratilo. Kad je brzim trkom dola kui, nala je sina mrtva. Odmah je na sebe pruila osvetniku ruku. Sakupie se susjedi. Mrtvacu su pozvani lijenici. Ali, zar e oni mrtva uskrisiti? Vrijeme je prolo u pretragama i lijenikim odredbama. Lijenici su samo mogli ustanoviti da on stoji pred sudom Bojim i da mu se ne moe pomoi. Izgubio je toplinu i ivot, osjeanje i snagu - lijenici su samo to ustanovili. Brat Rao, iz Reda male brae, bio je u cijelom Rimu vrlo poznat propovjednik. Kad je onuda prolazio da odri propovijed, pristupio je k djeaku i pun vjere rekao ocu: "Vjeruje li da svetac Boji Franjo moe tvoga sina uskrisiti od mrtvih zbog ljubavi koju je uvijek imao prema Sinu Bojem, Gospodinu Isusu Kristu?" Otac odgovori: "vrsto vjerujem i priznajem. Bit u njegovim doivotnim slugom i hodoastit u u njegovo svetite." Onaj se brat s pratiocem niice baci na molitvu i sve nazone pozove da mole. Poslije toga djeak poe pomalo zijevati, dizati ruke i uspravljati se. Priskoi majka i zagrli sina. Otac se od radosti nije snalazio. A sav je narod, ispunjen divljenjem, na sav glas veliao Krista i njegova sveca. Djeak je odmah pred svima prohodao i sasvim se vratio u ivot.

    43. Jednom su braa iz Nocere od nekog ovjeka imenom Petra zamolila kola, koja su im bila potrebna. On im luaki odgovori rekavi: "Radije bih dvojicu od vas zajedno sa svetim Franjom ogulio nego da vam posudim kola." ovjek se smjesta pokajao to je izrekao toliku pogrdu. Lupio se po ustima i molio milosre. Pobojao se naime da ne bi uslijedila osveta kao to je odmah i uslijedila. Nou je u snu vidio svoju kuu punu mukaraca i ena kako pleu uz glasno uzvikivanje. Odmah mu je obolio sin imenom Gafar i ubrzo je izdahnuo. Ples to ga je vidio prometnuo se u pogrebno naricanje, a klicanje u jadikovku. Sjetio se pogrde to ju je izrekao protiv svetoga Franje. Kazna ga je pouila kako je ono bio teak grijeh. Valjao se po zemlji i nije prestajao zazivati svetoga Franju pa je govorio: "Ja sam sagrijeio, mene si morao kazniti. Povrati mi, svee, sad ve raskajanom, onoga koga si uzeo kad sam onako opako govorio. Predajem ti sebe, zauvijek se tvojoj slubi stavljam na raspolaganje. I sve prvine u ti uvijek prinositi." O, uda! Na te je rijei djeak ustao, prekinuo naricanje i oitovao je to je bio uzrok njegove smrti. Rekao je: "Kad sam bio mrtav, doao je blaeni Franjo. Poveo me tamnim, vrlo dugakim putem. Zatim me je postavio u tako divan, tako raskoan cvijetnjak da se cijeli svijet s njim ne moe usporediti. Onda me je istim putem odveo natrag i rekao mi: 'Vrati se svom ocu i majci, ovdje te vie neu zadravati.' I evo, povratio sam se kako se njemu svidjelo."

    http://www.franjevastvo.com15

  • KNJIGA O UDESIMA SVETOGA FRANJE ASIKOG Tracatus de miraculis S. Francisci Assisensis

    44. Kad se neki djeak u gradu Capua s mnogim djeacima neoprezno igrao na obali rijeke Volturna, s obale je pao u dubinu. Rijeni ga je vir brzo progutao i mrtva ljunkom pokopao. Na dozivanje djeaka, koji su se s ovim pokraj rijeke igrali, brzo doletjee mnogi mukarci i ene. Kad su saznali za djeakov sluaj, kroz pla povikae: "Sveti Franjo, povrati djeaka ocu i djedu, koji se trude u tvojoj slubi!" Doista su djeakovi otac i djed prema svojim mogunostima pomagali pri izgradnji neke crkve u ast svetoga Franje. Dok se sav narod ponizno i pobono pozivao na zasluge blaenog Franje, doe neki pliva koji je nedaleko stajao. Kad je uo viku i kad je saznao da je djeak prije dobar sat vremena pao u rijeku, zazvao je ime Kristovo i zasluge blaenoga Franje, svukao se i gol se bacio u rijeku. Kako uope nije znao na kojem je mjestu djeak pao u vodu, uz obalu i na dubini rijeke je poeo tamo-amo pretraivati. I napokon je po volji Bojoj pronaao mjesto, na kojem je vir kao u grobu prekrio djeakovo truplo. Kad ga je iskopao i iznio, bolno je pogledao mrtvaca. Premda je nazoni svijet vidio mrtva djeaka, ipak je plaui i zapomagajui zavapio: "Sveti Franjo, povrati djeaka njegovu ocu!" Blaeni je Franjo, kako je to pokazao in, izazvan pobonou i molitvama naroda, mrtvoga djeaka odmah oivio. A kad je on na veselje i divljenje sviju ustao, ponizno je zatraio da ga odnesu u crkvu blaenog Franje, po ijoj je milosti, kako je pod zakletvom tvrdio, ponovno probuen na ivot.

    45. U gradu Sesa, u etvrti koja se zove "Ad columnas", zatira dua i ubica tjelesa avao poruio je i razorio neku kuu. Premda je imao u planu da pogubi mnotvo djece koja su se kraj te kue zabavljala djejim igrama, zahvatio je samo jednoga mladia kojega je kua, kad se ruila, usmrtila. Muevi i ene, preplaeni lomljavom kue to se ruila, dotrae sa svih strana. Kad su raskrili ruevine, bijednoj majci izruie mrtva sina. Ona je izgrebala svoje lice i raupala kosu. Gorko je uzdisala i, lijui potoie suza, koliko je samo mogla, zaviknula je: "Sveti Franjo, sveti Franjo, povrati mi moga sina!" kad je majka nakon sat vremena od tako teka bola malo odahnula i sabrala se, izrekla je ovaj zavjet: "O, sveti Franjo, povrati mi bijednici moga dragog sina, a ja u tvoj oltar uresiti srebrenim vezom i pokrit u ga novim oltarnikom, a oko cijele tvoje crkve u postaviti svijee!" I mrtvaca postavie na odar. Kako se spustila no, za sahranu su odredili sutranji dan. A oko ponoi poe mladi zijevati i prije nego to je svanuo dan zagrijae mu se udovi. Potpuno je oivio i poeo Bogu zahvaljivati. Kad je sav narod zajedno sa sveenstvom vidio da je mladi zdrav i neozlijeen, zahvalie blaenom Franji.

    46. U gradiu Pomarico, u brdinama Apulije, otac i majka imaahu jedinicu kerku. U njenoj su je dobi osobito brino pazili. Kako nisu vie imali nade da e jo imati potomstva, ona im je bila predmetom svekolike ljubavi. Prema njoj su usmjerili sve svoje brige. A kad je oboljela na smrt, njezinu ocu i majci je bilo kao da su sami umrli. I premda su danju i nou brino bdjeli i djevojku neprestano uvali, jednog je jutra naoe mrtvu. Moda ih je prevario san ili ih je svladao umor od naporna bdijenja pa toga nisu opazili. Liena tako milog djeteta, a bez nade u potomstvo, i sama majka kao da je umirala. Sakupie se roaci i susjedi na prealosni pogreb i pourie da pokopaju mrtvo tijelo. Nesretna majka je leala ispunjena neizrecivim bolima. Iscrpljena dubokom alou, nije nita opaala od svega onoga to se zbivalo. Meutim je sveti Franjo, koga je dopratio samo jedan subrat, posjetio

    http://www.franjevastvo.com16

  • KNJIGA O UDESIMA SVETOGA FRANJE ASIKOG Tracatus de miraculis S. Francisci Assisensis ovu tako ostavljenu. Umiljato joj je progovorio rekavi: "Nemoj plakati, jer u, evo, tvojoj ugaenoj svjetiljci povratiti svjetlost!" ena je smjesta ustala i svima ispripovijedala to joj je kazao sveti Franjo i nije dopustila da se mrtvo tijelo nekamo odnese. I majka se okrenu prema svojoj kerci, zazva sveevo ime i podigne je ivu i nepovrijeenu. Drugome preputamo da opie kakvo je divljenje ispunilo srca onih koji su to promatrali kao i neshvatljivu radost roditelja.

    47. Na Siciliji je neki mladi imenom Geraldin, rodom iz Raguse, u vrijeme berbe s roditeljima otiao u vinograd. Kad se ispod tijeska nagnuo u kacu da napuni mjeine, najednom mu je vrlo veliko kamenje, pomou kojeg se tijetalo groe, poto se na nj sruila drvena naprava, smrtonosno pritisnulo glavu. Otac priskoi k sinu. Jer je izgubio nadu da e ga tako pritisnuta spasiti, kako je pao tako ga je pod teretom ostavio. Hitro priskoie vinogradari, kad zaue bolno zapomaganje. Saalijevahu nesretna oca, a sina izvukoe ispod ruevine. Mrtvo tijelo odnesoe na stranu i zamotae ga te su samo jo mislili na sahranu. Mladiev se otac usrdno bacio do nogu samoga Isusa. Molio ga je da bi se udostojao povratiti mu jedinca sina po zaslugama svetoga Franje iji se blagdan tada pribliavao. Podvostruio je molitve, zavjetovao je ine pobonosti i obeao da e to prije pohoditi moi svetoga ovjeka. Meutim je naveer prispjela majka. Sva se izbezumljena bacila na mrtva sina. Svojim plaem je i ostale ganula na pla. Mladi je odmah ustao i prekorio one koji su naricali. Radovao se to je po zagovoru svetoga Franje povraen u ivot. Zatim su ljudi, koji su se zgrnuli, veliali Svevinjega koji je po svom svecu mrtvoga oslobodio od konopca smrti.

    48. I nekoga drugog mrtvaca je uskrisio u Njemakoj, o emu je gospodin papa Grgur,15 za vrijeme prijenosa blaenoga Franje apostolskim pismom obavijestio i obradovao svu brau koja dooe na prijenos i na kapitul. Nisam opisao tijek ovoga uda, je mi nije poznat. Uvjeren sam da papino svjedoanstvo premauje svako dokazno sredstvo. - No, sada ve prijeimo na ostale koje je istrgnuo iz samih ralja smrti.

    8. poglavlje

    Oni koje je istrgnuo iz ralja smrti

    49. U Rimu je neki graanin imenom Rodulf imao dosta visoku kulu i u njoj uobiajena straara. Jedne noi je straar gore u kuli duboko zaspao. Dok je leao na sloenim drvima koja su se nalazila na samom prsobranu zida, poto se razvezalo ue ili je odozdo puklo, s drvima se munjevitom brzinom strmoglavio i pao na krov dvora, a s krova na zemlju. Od velike se lomljave probudila cijela obitelj. Vojnici su pomislili da se radi o neprijateljskom prepadu pa su zato ustali i izili naoruani. Isukavi ma jedan je zavitlao njime povrh ovjeka koji je leao. Htio je njime udariti zaspaloga, ne prepoznavi u njemu straara. Vojnikova se ena bojala da to nije moda njezin brat s kojim je njezin mu bio u smrtnom neprijateljstvu. Zadrala ga je da ga ne bi ranio; bacila se na ovjeka koji je leao na zemlji i ljubazno ga je zatitila. udesna li sna! Zaspali se ovjek nije probudio ni od opetovana pada ni od bune vike. Kad ga je napokon zabrinuta ruka prodrmala, probudio se i kao da je lien ugodna poinka,

    http://www.franjevastvo.com17

  • KNJIGA O UDESIMA SVETOGA FRANJE ASIKOG Tracatus de miraculis S. Francisci Assisensis rekao je svom gospodaru: "Koji je razlog da me sada smetate u spavanju? Nikada nisam tako ugodno leao, jer sam naime vrlo slatko spavao u naruju blaenoga Franje." A kad su mu drugi objasnili sve o njegovu padu i kad se on, koji je leao na visini, vidio dolje na zemlji, udio se kako se to moglo dogoditi, a da nije opazio. Odmah je pred svima obeao da e initi pokoru. Kad mu je gospodar dao doputenje, poao je na hodoae, gospodarica je poslala brai, koja su boravila u njezinoj tvri izvan Rima, lijepo misno odijelo iz potovanja i na ast svecu. Sv. pismo govori o velikoj zaslunosti gostoprimstva, to potvruju primjeri. Spomenuti je gospodin one noi pruio gostoprimstvo dvojici male brae iz potovanja prema svetom Franji. I oni su s ostalima sudjelovali u nesretnu sluaj ovoga namjetenika.

    50. U gradiu Pofi, u Kampaniji, neki se sveenik imenom Toma s nekolicinom ljudi dao na popravljanje mlina koji bijae svojina njegove crkve. Ispod mlina je bio dubok vodeni vrtlog a povienim lijebom je protjecala obilna voda. Kad je sveenik neoprezno hodao samim rubom lijeba, najednom je u nj pao. im je brzim padom dospio na drveni zatvara mlina toak se pokrenuo. Leao je drvom pritisnut i nije se nikako mogao kretati. Jer je pao nauznak, preko njega je tekla vodena struja. Tako mu je bijednom povrijeen i sluh i vid. Preostalo mu je da samo srcem usrdno zazove svetoga Franju. Dugo je tako leao. Kad su stigli pomagai koji su ve izgubili svaku nadu, ree mlinar: "Snano krenimo mlinski toak da se okree u protivnom smjeru da tako iz sebe izbaci truplo." Tako velikim naporom okrenue mlinski toak u protivnom smjeru. I izbaena ga vidjee kako se u vodi praaka. Dok je vodena struja tako jo poluiva sveenika valjala, pojavi se neki mali brat, odjeven u bijelu tuniku i opasan pasom. Velikom ga njenou uhvati za ruku, izvue iz rijeke i ree: "Ja sam Franjo, koga si zazvao!" A on se, ovako spasen, silno zaprepastio i poeo je tamo-amo trati govorei: "Brate, brate!" A zatim e onima koji su naokolo stajali: "Gdje je on? Kojim je putem otiao?" Oni se ljudi drui bacie na zemlju te su tako veliali Boga i njegova sveca.

    51. Neki su djeaci u pokrajini Capitanata iz mjesta Celano poli skupljati biljke.16 Na onom se polju nalazio stari bunar. Njegov je gornji rub bio zasjenjen zelenim biljem. Voda je u njemu bila duboka etiri koraka (oko 6 m!). Djeaci se razili na sve strane. Jedan je neoprezan pao u bunar. Dokje trpio zemaljski brodolom, vapio je za nebeskom pomoi. Kad je padao, viknuo je: "Sveti Franjo, pomozi mi!" Ostali su se tamo-amo okretali. Kad onoga djeaka nisu nigdje vidjeli, vikom, obilaenjem i sa suzama su ga traili. Kad napokon dooe do bunara, bilje koje se tada pokazalo na povrini vode, posluilo im je kao trag te su tako zakljuili da je djeak upao unutra. Plaui pohitjee u mjesto, sakupe mnotvo ljudi, i, po sudu sviju, povratie se bez nade. Jedan se pomou konopa spustio u bunar. I gle, opazi djeaka kako sjedi na povrini vode. Nije pretrpio upravo nikakve povrede. A kad je djeak iz bunara bio izvuen, rekao je svima koji su se sakupili: "Kad sam nenadano pao, zazvao sam pomo svetoga Franje. Odmah, dok sam jo padao, naao se on uza me. Pruio mi je ruku i lako me prihvatio. Ni na as me nije pustio dok me nije zajedno s vama izvukao iz bunara."

    52. Odustalo se od lijeenja neke djevojke iz Ancone koju je pritisla smrtonosna bolest i ve se tota pripremalo za njezinu smrt i sahranu. Kad se ve nalazila u posljednjim asovima, pokaza se uz nju blaeni Franjo i ree joj: "Pouzdaj se, keri, jer si meni za volju posve osloboena od bolesti. Sve

    http://www.franjevastvo.com18

  • KNJIGA O UDESIMA SVETOGA FRANJE ASIKOG Tracatus de miraculis S. Francisci Assisensis do veeri nemoj nikome nita rei o zdravlju koje ti vraam." Kad se spustila veer, najednom se djevojka podigla na krevetu, a svi nazoni su se zaprepastili i razbjegli. Drali su da je u mrtvo tijelo uniao avao i kad je izila dua, da je doao opaki nasljednik. Majka joj se odvaila prii blie i usmjeriti brojna zaklinjanja protiv avla, za koga je mislila da ju je opsio. Pokuala je djevojku ponovno poloiti u krevet. A njoj e na to ki: "Nemoj, majko, molim te, misliti da je tu avao, jer me je u tri sata blaeni Franjo ozdravio od svake bolesti i naredio mi da toga nikome sve do sada ne kaem." Franjino ime postade razlogom zanosna veselja onima kojima avao bijae razlogom bijega. Istoga su asa djevojku nukali da pojede neto kokojega mesa. No, ona je to odbila, jer je bila korizma. Odbila je da jede rekavi: "Nemojte se bojati! Zar ne vidite svetoga Franju obuena u bjelinu? Evo, brani mi jesti meso, jer je korizma. Naredio je da se ova samrtna haljina dade eni, koja ami u zatvoru. Gledajte sada, gledajte i promatrajte kako odlazi!"

    53. U Nettunu su zajedno u kui ivjele tri ene. Jedna je od njih bila odana maloj brai i vrlo tovala sv. Franju. Kuu je zahvatio straan vihor te se sruila. Ruevine su dvije od tih ena pritisle, usmrtile i sahranile. Poto je zazvan, odmah se tu naao sv. Franjo koji nije dopustio da njegova tovateljica bude imalo ozlijeena. Zid, uz koji se ena priljubila, koliko je ona bila visoka, ostao je neoteen. Na nj je odozgor pala greda i na njem se tako zaustavila da je zadravala sav teret ruevine. Kad su se ljudi sletjeli, uvi lomljavu ruevine, nad onim dvjema su proplakali, a za onu ivu, koja je bila odana maloj brai, zahvaljivali su.

    54. U Cornetu, gradiu koji nije bio nepoznat, nego vrlo znamenit, u viterpskoj biskupiji, kad se u boravitu brae lijevalo zvono priline teine, sakupili se mnogi prijatelji brae da u takvu poslu pomognu. Kad je lijevanje bilo dovreno, s velikim se klicanjem poee gostiti. I gle, neki osmogodinji djeai imenom Bartol, iji su se otac i stric s velikom ljubavlju zalagali pri lijevanju, donese gostima neki dar. Najednom navali strahovit orkan i srui kuu. Kuna vrata, koja su bila velika i teka, vihor baci na njega. Drali su, kad ga je silan teret pritisnuo, da ga je svojom teinom zgnjeio. Tako je leao pritisnut vratima da ga izvana nisu uope vidjeli. Na lijevanje zvona se nastavilo zapomaganje oaloenih gostiju. Svi su se razletjeli od stola, a stric je s ostalima, zazivajui sv. Franju, otrao prema vratima. Ocu se ukoie udovi te se nije mogao ni maknuti od bola. Zavjetom i molitvom preporuivao je sina svetom Franji. Kobni teret je dignut s djeaka koga su smatrali mrtvim. On se pokazo radostan kao da je probuen iza sna, a na sebi nije nosio nikakav znak povrede. Nakon pometnje je uslijedila radost, a nakon prekinute gozbe nasta vrlo veliko klicanje. Sam mi je posvjedoio da u njemu nije ostao nikakav osjeaj ivota dok je leao pod teretom. Zato, kad mu bijae etrnaest godina postade malim bratom. Kasnije bijae obrazovan i rjeit propovjednik u Redu.

    55. Djeai iz istoga mjesta progutao je srebrnu kopu koju mu je otac dao u ruku. Ona mu je tako zatvorila grlo da ni na jedan nain nije mogao disati. Smatrajui se ubicom svoga sina, otac je vrlo gorko plakao i poput luaka se valjao po zemlji. Majka si je raupala kosu i sva se izgrebala oplakujui bolni sluaj. Svi su prijatelji suosjeali u tolikoj boli, to je mladac nenadanom smru tako ugrabljen. Otac je zazvao zasluge svetoga Franje, zavjetovao mu se dabi mu oslobodio sina. I gle, najednom je djeak iz usta izbacio kopu i sa svima je blagoslivljao ime svetoga Franje.

    http://www.franjevastvo.com19

  • KNJIGA O UDESIMA SVETOGA FRANJE ASIKOG Tracatus de miraculis S. Francisci Assisensis

    56. Jednog je dana neki ovjek imenom Nikola iz mjesta Ceprano upao u ruke okrutnih nepijatelja. Dok su oni divljim bijesom ranama dodavali rane, nisu nad bijednikom prestali bjenjeti tako dugo dok im se nije inilo da je ve izdahnuo ili da e sadno izdahnuti. Spomenuti Nikola, kad je zadobio prve ubode, najjaim glasom je zazvao: "Pomozi mi, sveti Franjo! Priteci mi u pomo, sveti Franjo!" Vie njih je ulo taj glas izdaleka, ali im nije bilo mogue pruiti pomo. Kad je donesen kui, valjao se u vlastitoj krvi. Vikao je da nee umrijeti i da ne osjea boli, jer mu je sveti Franjo pritekao u pomo i od Gospodina mu izmolio da moe initi pokoru. Kad je tako opran od krvi, brzo je protiv svake ljudske nade spasen.

    57. Ljudi iz Lentine17 odlomie od stijene vrlo velik kamen koji je imao posluiti kao podnoje oltara neke crkve blaenoga Franje, koja je doskora imala biti posveena. A kad je oko etrdeset ljudi nastojalo kamen natovariti na kola, nakon opetovanih pokuaja kamen je pao na jednoga ovjeka i i prekrio ga poput groba. Desetorica od ljudi koji ostadoe ivi alosnim glasom zazivahu svetoga Franju neka ne dopusti da ovjek u njegovoj slubi ovako beznadno umre. ovjek je poluiv leao kao pokopan, a ivi duh, koji je bio u njemu, svetom Franji je vapio za pomo. Napokon oni ljudi novom sranou s tolikom lakoom uklonie kamen i svi su bili uvjereni da je bila nazona i ruka svetoga Franje. ovjek je ostao neozlijeen i sasvim je oivio; inilo se kao da je ve mrtav. Zadobio je i vid oiju, koji mu prije bijae zamagljen da bi tako svi shvatili koliko u beznadnim sluajevima vrijede Franjina djela.

    58. Neto slino se, vrijedno spomena, desilo u San Severinu u Markiji. Kad su iz Carigrada dopremali vrlo velik kamen za izvor svetoga Franje koji se imao izgraditi u Asizu i dok je kotrljan snagom mnogih, netko je poda nj pao te su mislili da nije samo preminuo, nego da je i satrven. Uza nj se odmah naao, kako se njemu inilo i kako se pokazalo istinitim, sveti Franjo koji je podravao kamen i bez ikakve ga ozljede odbacio. I tako se desilo da je ono, to se na prvi pogled inilo uasnim, svima postalo udesnim.

    59. Kad se neki Bartol, graanin iz Gaete, mnogo trudio oko izgradnje neke crkve blaenoga Franje pa kad je htio na graevinu postaviti neku gredu, koja nije bila dobro namjetena, ona je pala i teko mu povrijedila vrat. Kako je izgubio mnogo krvi, samo se s malo snage trzao. Od jednog je brata zatraio poputbinu. A jer to brat nije na brzinu mogao smoi, i jer se inilo da e brzo umrijeti, upravio mu je rijei blaenoga Augustina rekavi: "Vjeruj, i blagovao si!" Slijedee noi mu se ukaza blaeni Franjo s jedanaestoricom brae. Na prsima je nosio janjece. Pristupio je k njegovu krevetu i pozvao ga po imenu govorei: "Nemoj se, Bartole, bojati, neprijatelj te nee nadvladati; htio te je samo onemoguiti u mojoj slubi. Evo, ustat e zdrav! Ovo je ono Janje, koje si zatraio da ti se dade. Primio si ga po dobroj elji. Brat ti je dao koristan savjet." I tako mu je rukom preao po ranama i naloio mu da se povrati k zapoetom poslu. Vrlo rano je ujutro ustao. Neozlijeen i zdrav se pokazao onima koji ga polumrtva ostavie. Kod sviju je prouzroio divljenje i uenje. Svi su zbog beznadnosti u spas mislili da vide utvaru, a ne ovjeka, da ne gledaju tijelo nego duh. - Budui da se ovdje spominjalo podizanje graevina na ast ovome svecu, smatrao sam dovoljnim za divljenje da ovdje spomenem jedno njegovo udo.

    http://www.franjevastvo.com20

  • KNJIGA O UDESIMA SVETOGA FRANJE ASIKOG Tracatus de miraculis S. Francisci Assisensis

    60. Jednom su zgodom dvojica male brae preuzela velik napor za izgradnju crkve na ast sv. ocu Franji u gradiu Peschici,18 u biskupiji Siponto, a nije bilo svega to je za gradnju bilo potrebno. Kad su jedne noi ustali da mole Pohvale, uli su tutnjavu i udarce od pada kamenja. Jedan drugoga su nukali da pou vidjeti to se to zbiva. Kad su izili napolje, vidjeli su vrlo veliku skupinu ljudi koji su se natjecali skupljajui kamenje. Svi su dolazili i odlazili u utnji, a bili su odjeveni u blistavu bjelinu. Velik kup sloena kamenja je pokazao da se nije radilo o nekoj utvari, jer su neprestano, dok djelo nije bilo dovreno, bez zastoja pristizali. Uklonjena je bila i svaka sumnja da bi netko od ljudi koji ive u tijelu takvo neto inio. Kad se naime posvuda propitivalo, nitko se nije naao tko bi neto takvo pomislio.

    61. Sin nekoga plemia u Castel San Gemigniano bijae zahvaen tekom boleu. Kad je nestalo svake nade u ozdravljenje, pribliio mu se svretak. Iz oiju je tekao mlaz krvi kao to obiaje ikljati iz otvorene ile. Kad su se na ostalim dijelovima tijela pokazali pravi znakovi skore smrti, inilo se da je preminuo. Kad su se prema obiaju sabrali roaci i prijatelji da ga oplakuju, dogovoreno je sve s obzirom na sprovod i samo se jo radilo o ukopu. Meutim se otac, okruen rasplakanim mnotvom, sjetio nekog vienja o kojem je prije uo. I on brzim koracima otri u crkvu svetoga Franje koja je bila podignuta u tom gradu. S konopom objeenim o vrat svom se poniznou bacio na zemlju pred oltarom. I tako se zavjetovao i pomnoio svoje molitve. Uzdisajima i vapajima je zavrijedio da mu sveti Franjo bude zatitnikom kod Krista. Kad se otac odmah povratio k sinu i kad ga je naao zdrava, naricanje je zamijenio radou.

    62. Na Siciliji, u selu Piazza, dua je nekog mladia preporuena crkvenim molitvama. po zagovoru svetog oca, kad mu ga je neki njegov ujak zavjetovao, opozvana je od samih vrata smrti.

    63. U istom je mjestu neki mladi imenom Aleksandar zajedno s drugovima preko visoke klisure vukao ue. Ue je puklo. On se sa stijene strmoglavio i, kako se mislilo, usmrtio. Kad ga je njegov otac uz obilne suze i jecanje zavjetovao Kristovu svecu Franji, povraen mu je sin zdrav i neozlijeen.

    64. Jedna je ena iz istoga mjesta bolovala od tuberkuloze i ve je bila pri kraju ivota. Nad njom je ve izvrena i obredna preporuka due. No, kad su nazoni zazvali svetog oca, odmah joj je povraeno zdravlje.

    65. U mjestu Rete, u biskupiji Cosenza, dva su se djeaka u koli posvadila i jedan je drugoga teko ranio. Ubo ga je u trbuh da mu je iz eluca, koji je bio jako ozlijeen, kroz ubod izlazila neprobavljena hrana pa djeak nije mogao zadrati nikakvu hranu. Niti se hrana probavljala, niti se negdje mogla u njemu zadrati, nego je neprobavljena izlazila kroz spomenutu ranu. Kad mu nijedan lijenik nije mogao pruiti pomo, roditelji su zajedno s njim, na poticaj jednoga brata, onomu koji ga je ranio oprostili i zavjetovali se blaenome Franji. Obeali su da e, ako smrtonosno ranjena djeaka od kojeg su lijenici digli ruke, izbavi iz ralja smrti, poslati u njegovu crkvu da je okolo.naokolo okrui zapaljenim svijeama. Kad je zavjet izvren, djeak je tako posve udesno ozdravio, da to, prema miljenju lijenika iz Salerna,19 nije bilo nita manje udo nego da je uskrsnuo od mrtvih.

    66. Kad su dvojica po svom poslu ila zajedno na goru Trapani, jedan od njih je nasmrt obolio. U

    http://www.franjevastvo.com21

  • KNJIGA O UDESIMA SVETOGA FRANJE ASIKOG Tracatus de miraculis S. Francisci Assisensis pomo mu dooe pozvani lijenici, ali njegovu ozdravljenju nisu mogli pridonijeti nita. Onaj se zdravi suputnik zavjetovao svetom Franji da e, ako onaj bolesni po njegovim zaslugama ozdravi, njegov blagdan slaviti sveanom misom. Kad se, nainivi zavjet, vratio kui, onoga je bolesnog, koga je ostavio bez glasa i bez svijesti, te bio uvjeren da je ve preminuo, naao kao i neko zdrava.

    647. Neko je dijete iz grada Tuderta osam dana kao mrtvo lealo u krevetu. Usta su mu bila posve zatovrena, a vid mu se ugasio. Koa mu je na licu, rukama i nogama bila crna poput zaaena lonca. Svi su izgubili nadu u njegovo ozdravljenje. Kad mu se majka zavjetovala, udesnom brzinom je ozdravio. Budui da je bio jo posve maleno dijete, nije znao govoriti, ipak je tepajui kazao da ga je ozdravio blaeni Franjo.

    68. Neki mladi, koji je boravio na nekom vrlo viskom mjestu...20

    69. Neki djeak iz Arezza imenom Gvalterije...21

    9. poglavlje

    Bolesni od vodene bolesti i padavice

    70. U gradu Fano je neki ovjek bolovao od vodene bolesti. Po zagovoru blaenoga Franje bio je sasvim osloboen bolesti.

    71. Neka je ena iz grada Gubbio leala u krevetu kao posve uzeta. Kad je i trei puta zazvala ime blaenoga Franje da bi je oslobodio, bila je izlijeena i bolest ju je napustila.

    72. Neka je djevojka iz Arpina, u biskupiji Sora, bila uzetou tako pritisnuta da nije bila sposobna ni za kakav posao, jer su joj udovi potpuno otkazali slubu i ukoili se. Vema se, meutim, inilo kao da je mui avao nego da je oivljava ljudski duh. Bolest ju je toliko onesposobila i iscrpla te se inilo da se poput nejaeta vratila u kolijevku. Napokon ju je majka po Bojem nadahnuu u kolijevci donijela u crkvu blaenoga Franje nedaleko od Vicalvija. Kad se ondje pomolila i naplakala, djevojka je bila posve osloboena od bolesti. Vratilo joj se zdravlje kao to ga je posjedovala u prijanjim godinama.

    73. U istome mjestu je neki mladi toliko bio uzet da su mu se usta posvema stisnula, a oi preokrenule. majka ga je odnijela u spomenutu crkvu. Kako se mladi nije mogao ni na koji nain kretati, majka je za nj usrdno molila. Prije nego se povratie kui, vraeno mu je negdanje zdravlje.

    74. U mjestu Poggibonsi neka je djevojka imenom Ubertina bolovala od teke, neizljeive padavice. Kad su njezini roditelji izgubili nadu u svaki ljudski lijek, usrdno su molili svetoga Franju za pomo. Sporazumno su se zavjetovali da e svake godine postiti dan prije njegova blagdana, a na sam blagdan da e nahraniti nekoliko siromaha, ako im kerku oslobodi od tako neobine bolesti. Kad su se tako zavjetovali, djevojka je od bolesti potpuno osloboena ozdravila. Nakon toga nije vie osjeala nikakvih posljedica nemile bolesti.

    http://www.franjevastvo.com22

  • KNJIGA O UDESIMA SVETOGA FRANJE ASIKOG Tracatus de miraculis S. Francisci Assisensis

    75. Petar Moncanella, graanin Gaete, imao je uzetu ruku. Usta su mu se iskrivila sve do uha. Kad je prihvatio savjete lijenika, izgubio je i vid i sluh. Napokon se ponizno zavjetovao blaenom Franji i tako se u cijelosti po zaslugama blaenoga ovjeka oslobodio od spomenute bolesti.

    76. Jedan graanin iz Tuderta je toliko patio od upale zglobova...22

    77. Neki ovjek imenom Bontadozo nije se uop mogao kretati jer je u nogama imao vrlo teke bolove...23

    78. Jedna je ena vie godina odleala u bolesnikom krevetu...24

    79. Neki je mladi u gradu Narni desetak godina bio pritisnut vrlo tekom boleu...25

    80. U istom je gradu neka ena osam godina imala osuenu ruku...26

    10 poglavlje

    Spaeni brodolomci

    81. Neki su se mornari nali u velikoj opasnosti, kad su se nalazili otprilike deset milja od luke Barletta.27 Nevrijeme se pogoralo. Bojei se za ivote, spustie sidra. Kad je oluja poela jo vie bjenjeti, rastrgala su se ueta i naputena su sidra. Neodreenom i nestalnom plovidbom tumarali su po moru. Kad se napokon more na boanski mig umirilo, uprijee sve snage da se ponovno domognu sidara kojih su konopi plivali na povrini. Zato napregnue sve snage da bi izvukli sidra. Poto zazvae pomo sviju svetih i dobrano se naznojie, za cijeli jedan dan ne mogoe se domoi nijednoga. Meu njima se nalazio neki mornar imenom Perfekto. No, on ni u emu nije bio savren (perfektan).28 Prezirao je sve to je Boje. S omalovaavanjem i izrugivanjem je kazao sudrugovima: "Zazvali ste pomo sviju svetih i, kako vidite, nema nijednoga da pritekne u pomo. Zazovimo toga Franju, novajliju meu svecima, da se sa svojom kapucom baci u more, da zaroni i povrati izgubljena sidra. Podajmo kakav komadi zlata njegovoj crkvi koja se iz temelja gradi u Ortoni,29 doivimo li da nam pomogne." Ostali plaljivo prihvatie podrugljivev prijedlog. Prekorie ga, ali prihvatie zavjet. Odmah u taj as, bez ikakve pomoi, zaplivae sidra na povrini vode kao da se narav eljeza pretvorila u lakou drveta.

    82. Neki je hodoasnik bio bogalj u tjelesnom pogledu, a ni u duevnom pogledu ne bijae zdrav zbog preboljene duevne bolesti. Taj se sa enom ukrcao na brod kad se vraao iz prekomorskih strana. Kako se jo nije sasvim oslobodio bolesti, muila ga je strahovita e. Kad je ve ponestalo vode, poeo je jakim glasom vikati: "Poite s pouzdanjem, natoite mi au, jer je blaeni Franjo moju posudu napunio vodom." I gle uda! Naoe posudu punu vode koju ostavie posve praznu. Drugi dan nakon ovoga, kad se podie nevrijeme te su lau zapljuskivali valovi, a vjetar je nemilo udarao, ve su strahovali da e ih snai brodolom. Najednom je isti taj bolesnik po lai poeo vikati: "Svi ustajte i iziite u susret blaenom Franji koji dolazi! Evo, ovdje je da nam pomogne!" I tako se, viui na sav glas, suznih oiju bacio na lice i poklonio. Bolesnik je odmah, poto mu se ukazao svetac, zadobio

    http://www.franjevastvo.com23

  • KNJIGA O UDESIMA SVETOGA FRANJE ASIKOG Tracatus de miraculis S. Francisci Assisensis posvemanje zdravlje, a zatim se more primirilo.

    83. Kad se brat Jakob iz Rietija htio amcem prevesti preko rijeke, najprije je iskrcao drugove, a zatim se sam spremio da izie na obalu. No, taj se maleni amac nesretnim sluajem prevrnuo, a brat je potonuo u dubinu. Braa su kao izvan sebe usrdnim glasom zazivala blaenog Franju. Sa suzama su vapili da pritekne u pomo svome sinu. Isto tako je i potopljeni brat iz utrobe velike vode vapio srcem kad nije mogao ustima. I gle, oeva nazonost mu je pomogla te je po dnu rijeke iao kao po suhom. Uhvatio je potopljeni amac i s n jim iziao na obalu. I gle uda! Njegova odjea nije bila mokra, a na tunici se nije zadrala ni kap vode.

    84. Dva su mukarca s dvije ene i jednim djeakom plovili preko Rijetskoga jezera. amac se sluajno nagnuo na jednu stranu i odmah se napunio vodom. inilo se da im se pribliila smrt. Dok su svi zapomagali i bili sigurni da e zaglaviti, jedna od onih ena povika s vrlo velikim pouzdanjem: "Sveti Franjo, koji si mi za svog ivota poklonio svoju naklonost, poalji s neba svoju pomo, jer propadosmo!" Najednom se tu naao zazvani svetac. amac je, pun vode, dovezao do pristanita, i sve spasio. Sa sobom su u amcu imali i jedan ma. On je plivajui na vodi slijedio amac.

    85. Neke je mornare iz Ancone oluja toliko bacala da su ve bili u opasnosti da se potope. Kad im je tako doao u pitanje ivot, ponizno su zazvali svetoga Franju. Na moru se pokazala velika svjetlost. S tom se svjetlou boanskim djelovanjem povratila tiina. Kao zavjetni dar poklonie crkvi skupocjen plat i neizmjerno su bili zahvalni svom osloboditelju.

    86. Brat imenom Bonaventura plovio je s dvojicom ljudi po nekom jezeru. Kad se amac na jednoj strani otetio, zbog navale vode se potopie. I kad su iz dubine jezera zazvali svetoga Franju, odmah je amac pun vode zajedno s njima dospio u pristanite. - Tako se neki brat iz mjesta Ascoli utopio u rijeci. Bio je osloboen po zaslugama svetoga Franje.

    87. Neki graanin iz Pise, upljanin upe sv. Kuzme i Damjana, svojim je oitovanjem potvrdio kako je, dok se s mnogima brodom vozio po moru, velika oluja brod nosila prema jednom grebenu da ga razbije. Kad su to opazili mornari, od jedrenica i dasaka nainie kao neki splav i na njemu se s ostalim putnicima naoe neke vrsti sklonite. No, spomenuti ovjek iz Pise nije se dobro smjestio na tom splavu. Zahvatio ga je snaan val i bacio u more. Kako nije bio pliva, a ni ostali mu nisu mogli pomoi, beznadno je potonuo u morsku dubinu. Kad se srcem preporuio blaenom Franji, jer ustima to nije mogao, odmah je iz morske dubine kao nekom rukom podignut i povraen na spomenuti splav. S ostalima je spasen od brodoloma. Brod je tresnuo o greben i posve se razbio.

    11. poglavlje

    Utamnienici i zatvorenici

    88. Dogodilo se u bizantskom carstvu da je sluga jednoga gospodara bio lano optuen kao kradljivac. Zemaljski poglavar je naredio da ga zatvore u neki tijesni zatvor. Stavljen je u teke okove i

    http://www.franjevastvo.com24

  • KNJIGA O UDESIMA SVETOGA FRANJE ASIKOG Tracatus de miraculis S. Francisci Assisensis napokon mu je nakon presude imala biti odsjeena noga. Njegova se ena mnogo trudila da nedunoga mua oslobodi. Ali taj ovjek bijae tvrda srca pa nije udovoljio njezinoj molbi. Gospoa se usrdno utekla svetom Franji i njegovoj je ljubavi zavjetom preporuila nedunoga. Odmah se tu nae pomonik bijednika. I kad je zatvorena ovjeka prihvatio rukama, padoe okovi. Razvali se zatvor i neduni izie van. I Franjo e: "Ja sam onaj komu te je tvoja gospodarica pobono preporuila." Ovoga je obuzeo silan strah. Obilazio je onu visoku peinu da bi pronaao gdje e sii. Kad najednom, ne znajui kako, naao se na ravnici. Kad se doskora povratio svojoj gospodarici, sve joj je po istini ispripovijedao o udu. Ona je odmah u ime zavjeta nainila votani lik i stavila ga pred sveevu sliku da bude na pogled svima. Opaki se ovjek zbog toga raspalio. Kad je rukom udario svoju enu, sam je bio udaren tekom boleu. Te se bolesti nije nikako mogao osloboditi dok nije priznao svoj grijeh i dok nije pohvalama poeo uzvisivati sveca Bojega Franju.

    89. U mjestu Massa S. Pietro je neki siromaak jednom vitezu dugovao izvjesnu svotu novaca. Kad mu bijeda nije dala mogunost da novac vrati, vitez je iznenada zgrabio dunika. Dunik je usrdno molio onoga da mu se smiluje i da iz ljubavi prema svetom Franji odgodi isplatu duga. Kad je upravio tu molbu, bio je uvjeren da vitez tuje glasovitoga sveca. Oholi je vitez prezreo upravljenu mu molbu i omalovaio sveevu ljubav kao neto besmisleno. Tvrdokorno je odgovorio i rekao: "Na takvu u te mjestu zatvoriti i u takav u te zatvor ubaciti, gdje ti nee moi pruiti pomo ni Franjo ni itko drugi." I odvaio se na ono to je rekao. Pronaao je tamnicu kamo je bacio okovana ovjeka. Malo kasnije se tu nae i sveti Franjo. Razvalio je tamnicu, raskinuo negve i ovjeka neozlijeena doveo kui. Napokon je onaj ovjek spomenute okove donio u crkvu blaenog Franje u Asizu. Htio je da pomou njih pokae oevu udesnu mo kao to je u njima iskusio njegovu blagost. Tako je Franjina snaga opljakala ohola viteza, a od zla oslobodila zatoenika koji mu se povjerio.

    90. Petorica slubenika nekog velikoga kneza bijahu osumnjieni i uhieni. Bili su ne samo okovani, nego i baeni u tijesan zatvor. No kako su uli da blaeni Franjo posvuda blista udesima, najponiznije mu se preporuie. Jedne noi se jednom izmeu njih ukaza sveti Franjo i obea milost osloboenja. Taj se, koji je imao vienje, obradovao i svoje supatnike obavijestio o obeanoj milosti. Plakali su i radovali se, iako u tami. Zavjetovali su se i podvostruili molitve. Jedan izmeu njih je odmah poeo pomou neke kosti buiti zid veoma vrste kule. vrsta graevina je tako lako poputala kao da je bila sazdana od pepela. Kad je zid prokopao, pokua izii. Raskinuvi negve, jedan za drugim izioe na slobodu. Preostalo im je jo da svladaju neizmjernu provaliju. No, njihov im je odvani voa Franjo ulio sranost da se odvae sii. Izioe nepovrijeeni i sigurni otioe. Naveliko su razglasivali i veliali velika djela svoga sveca.

    91. Neki je Albert iz Arezza, dok je amio u tekim okovima zato to se od njega nepravedno traio dug, ponizno svoju nedunost preporuio svetom Franji. Veoma je ljubio Red brae, a sveca je izmeu ostalih svetaca tovao posebnom ljubavlju. Njegov vjerovnik mu je svetogrdno dobacio da ga ni Bog ni sveti Franjo nee moi izbaviti iz njegovih ruku. Dogodilo se u predveerje blagdana svetoga Franje. Kad onaj zatvorenik nije nita jeo, nego je iz ljubavi prema svecu svoju hranu ustupio nekom bijedniku, i kad se spustila no, njemu se budnom ukazao sveti Franjo. Kad se Franjo pojavio, padoe

    http://www.franjevastvo.com25

  • KNJIGA O UDESIMA SVETOGA FRANJE ASIKOG Tracatus de miraculis S. Francisci Assisensis mu s nogu okovi a s ruku lanci. Vrata se sama od sebe otovrie, maknue se daske sa vidikovca te je ovjek slobodan iziao i povratio se svojoj kui. Od tada je izvrivao svoj zavjet: postio je dan prije blagdana svetoga Franje, a svijeu, koju je prikazivao svake godine, godinje bi poveavao za jednu unciju.29a

    92. Jedan je mladi iz okolice Citta di Castelo bio optuen zbog podmetanja poara. Dok je okovan leao u strogom zatvoru, svoju je stvar ponizno povjerio svetom Franji. Kad je jedne noi u okovima pod straom leao sapet, zauo je glas koji mu je govorio. "Ustani brzo i idi kamo hoe, jer su tvoji okovi raskinuti!" Bez oklijevanja je izvrio nalog i, izaavi iz zatvora napolje, krenuo put Asiza da svom osloboditelju prikae rtvu zahvalnicu.

    93. Dok je na stolici blaenoga Petra sjedio gospodin Grgur IX, na razliitimje stranama nuno dolo do progonstva krivovjeraca. Tako je i neki Petar iz Castello d'Alife bio optuen zbog krivovjerja i u Rimu zatvoren. Njega je gospodin papa Grgur predao na uvanje biskupu Tivolija. On se pod prijetnjom da bude lien biskupije morao brinuti za njegovo uvanje. Zato je Petru dao staviti okove. Budui da je jednostavnost ovoga ovjeka pomogla da se ustanovi njegova nedunost, stavie ga u blai zatvor. Neki plemii toga grada, kao to se pripovijeda, u elji da biskupa zadesi kazna kojom mu se gospodin papa zaprijetio, poradi ve stare mrnje protiv njega, potajno spomenutom Petru dadoe savjet da pobjegne. Kad je biskup za to saznao, bilo mu je teko pri dui te je sa strahom oekivao kaznu. Nita manje nije bio alostan i zbog toga to se neprijateljima ispunila elja. Zato je upotrijebio najveu pomnju i na sve strane je razaslao uhode da bi pronaao onoga bijednika. Kao nezahvalnika ubudue ga je smjestio u najstroi zatvor. Zatvor je pretvorio u tamnicu, koja je bila opasana vrstim zidinama. Iznutra ju je dao obloiti debelim daskama koje su bile privrene eljeznim avlima. Na noge mu je dao staviti eljezne okove koji su teili vie libara. Hranu mu je dao odvagnuti i pie odmjeriti.

    Kad mu je tako ubudue bila iskljuena nada u osloboenje, a jer Bog ne doputa da nedunost strada, Bog mu je brzo svojom dobrotom pritekao u pomo. Taj je ovjek mnogim vapajima i molitvama poeo zazivati svetoga Franju da mu se smiluje napose zato to je uo da je ve nadolo predveerje blagdana svetoga Franje. Imao je on veliku vjeru u svetoga Franju, jer je uo, kao to je rekao, da su ga krivovjerci mnogo oblajavali. Kad je ve nadola no njegova blagdana, u suton toga dana blaeni je Franjo samilosno siao u tamnicu i pozvao ga njegovim imenom te mu naredio da brzo ustane. Ovaj se jako uplaio. A kad je upitao tko je ondje, doznao je da je nazoan blaeni Franjo. Ustao je, pozvao straara i rekao mu:"Silno sam preplaen, jer je netko ovdje tko mi nalae da ustanem i kae da je on sveti Franjo." Straar mu na to odvrati: "Lezi, bijednie, i u miru spavaj! Luduje, jer si danas slabo jeo." A kad mu je svetac Boji ponovno naredio da ustane i kad je ve bilo podne, opazio je kako su mu okovi na nogama raskinuti i kako su odmah pali na zemlju. Ogledajui se po zatvoru, opazio je kako su se daske otporile i rastvorile i kako mu je otvoren put. Ovako osloboen, od uzbuenja nije znao pobjei, nego je vikom kroz vrata prestraio straare. Kad su obavijestili biskupa da je ovaj lien okova, biskup je od straha pao s mjesta na kojem je sjedio, jer je mislio da je onaj pobjegao, a nije jo nita uo o udu. A kad je sve po redu shvatio, pobono je uniao u zatvor i

    http://www.franjevastvo.com26

  • KNJIGA O UDESIMA SVETOGA FRANJE ASIKOG Tracatus de miraculis S. Francisci Assisensis otvoreno je upoznao Boju mo i ondje se Gospodinu poklonio. Okovi su odneseni pred gospodina papu i kardinale. Kad su oni vidjeli to se dogodilo, uvelike zadivljeni, blagoslivljali su Boga.

    94. Gvidalokto iz mjesta San Geminiano bijae lano optuen da je otrovao nekog ovjeka i da je odluio istim otrovom usmrtiti njegova sina i cijelu mu obitelj. Graanska vlast ga je zbog toga uhitila. Okovan je najteim okovima i baen u jednu ruevnu kulu. Dok je tako vlast smiljala kakvom kaznom bi ga prisilila da bi pod mukama priznao zloin zbog kojega je optuen, konano je odlueno da ga rastegnu na posebnom muilu. Tako na nj stavie mnogo eljezna tereta i dovedoe ga do posvemanje iscrpljenosti. Vie mu je puta bilo nareeno da se sagne i opet uspravi da bi ga uvijek nove muke to bre prinudile na priznanje zloina. No, duh nedunosti mu je blistao na licu, nije pokazivao nikakva traga alosti za vrijeme muenja. Zatim je ispod njega bila naloena dosta jaka vatra, ali to mu nije otetilo ni jednu vlas, iako je bio tako objeen da mu je glava visjela iznad zemlje. Napokon je bio poliven vrelim uljem. Jer je bio neduan i odmah se od poetka povjerio svetom Franji, sve je to smijeei se podnio. One naime noi kad je ujutro trebao biti izveden da se na njemu izvri kazna, sveti Franjo ga je probudio svojim pohodom. Sve do jutra je bio okruen neopisivim blistavim svjetlom. Boravei u tom svjetlu, bio je ispunjen radou i velikim pouzdanjem. Blagoslovljen bio Bog koji ne doputa da propadnu neduni. U navali velikih voda on se nalazi uz one koji se pouzdaju u njega.

    12. poglavlje

    One kojima je pomogao u opasnu poroajui oni koji nisu obdravali njegov blagdan

    95. Neka grofica u Slavoniji kao to bijae ugledna po plemenitosti roda tako bijae zauzeta za estitost ivota. Plamtjela je pobonou prema svetom Franji, a prema brai bijae vrlo naklona. U vrijeme poroaja snaoe je strahovite boli. Nala se u takvoj tjeskobi te se inilo da e skoranje roenje djeteta za majku biti sigurna smrt. inilo se da nee moi dijete dati na ivot, ako sama ivot ne izgubi, niti e uz takav napor roditi nego e podlei. I pade joj na pamet Franjina udesna mo i slava. Probudila je vjeru, rasplamsala pobonost. Obratila se pouzdanom pomoniku, vjernom prijatelju, tjeitelju pobonih, utoitu nevoljnih. I ree: "Sveti Franjo, cijelim svojim srcem se ponizno utjeem tvojoj samilosti. Srcem zavjetujem ono to ne mogu izrei." Divne li samilosne brzine! im je to izrekla, prestadoe boli. To bijae svretak trudova, a poetak raanja. Odmah, im je prestala muka, zdrava je porodila dijete. Svoga zavjeta nije zaboravila, vjerna osta svojoj odluci. Dala je sagradii veoma lijepu crkvu. A kad bijae dovrena, posvetila ju je na ast ovome svecu i predala je brai.

    96. U okolici grada Rima neka ena imenom Beatrica bijae pred porodom. Kad je ve etiri dana u utrobi nosila mrtvo dijete, nesretnicu su muile strahovite boli i obuzee je smrtonosne muke. Mrtvi je plod majci prijetio smru. Dok jo nije dolo do naravna pobaaja, majka se nalazila u opasnosti. Zatraila je lijeniku pomo, ali je pokuaj bio uzaludan. Svi su ljudski lijekovi ostali bez uinka. Tako se od onoga prvotnog prokletstva dosta toga survalo na nesretnicu. Grobom postade

    http://www.franjevastvo.com27

  • KNJIGA O UDESIMA SVETOGA FRANJE ASIKOG Tracatus de miraculis S. Francisci Assisensis zaetom plodu, a i sama je stajala pred sigurnim grobom. Napokon se po posrednicima svom pobonou preporuila maloj brai i punom je vjerom ponizno zamolila togod od relikvija svetoga Franje. Bog je tako htio te se nalo neto od pojasa kojim se neko svetac opasivao. I doskora je, im je na porodilju stavljen pojas, posve nestalo svake boli, a mrtvi plod, koji je prijetio smru, izie. Prijanje joj se zdravlje opet povratilo.

    97. ena nekoga plemenitog ovjeka iz mjesta Calvi imenom Julijana provodila je godine u alosti zbog smrti svojih sinova i neprestano je oplakivala svoju nesretnu sudbinu. Svu joj je djecu, koju je rodila, pokrila zemlja. Njene mladice je zahvatila brza sjekira. Kad je, dakle, u utrobi nosila plod ve etiri mjeseca, vema se preputala tuzi nego radosti. Plaila se da joj se ne bi radost zbog poroda, koji je imao uslijediti, izjalovila po alosti nesretna svretka. I gle, jedne noi, dok je spavala, u snu joj se ukazala neka ena koja je u naruju drala draesno djetece. Radosno joj ga je pruila i rekla: "Primi gospoo, ovo dijete, koje ti alje sveti Franjo!" A ona se opirala kao da nije v