KLASIFIKACIJA MORA • Raspodjela mora i kopna utječe na gibanje, hidrološke značajke i klimu Zemlje• -Na sjevernoj polutci 155 mil km2 (61%) morskih površina i 100 mil km2 (39%) kopnenih

površina, a na južnoj 207 mil km2 (81%) morskih i 48 mil km2 (19%) kopnenih površina• -More na Zemlji je povezano i jedinstvena je prirodna cjelina

Podjela mora na manje dijelove posljedica je:• -razmještaja kopna (kontinenti, različiti tipovi otočja) • -geografskih i geoloških značajki• -bioloških uvjeta• -Svjetsko more dijeli se na slijedeće cjeline:• -oceani• -mora u širem smislu• -mora u u žem smisalu• -zaljevi• -morski prolazi

OCEANI• Oceani su površinski i prostorno najveći dijelovi svjetskog mora s određenim geografskim i

geološkim značajkama, kemijsko-fizičkim, biološkim uvjetima i specifičnim društveno-gospodarski obilježjima. Kriteriji za određivanje oceana vrlo su različiti. Prema površini:

1. Tihi (Veliki), 2. Atlantski i 3. Indijski ocean• -Prema nekim klasifikacijama u oceane se ubrajaju i Sjeverni ledeni ocean (Sjeverno polarno

more) i Južni ocean (oko Antarktike)VELIKI OCEAN

obuhvaća površinu od 181 mil km2 ili 50% površine svjetskog mora i doseže najveću dubinu (11 035 m). Ovalnog je oblika, najveća širina mu doseže 20 000 km u smijeru E- W, dok u smijeru NW – JE doseže oko 16 000 km. Širi se između S. i J. Amerike na istoku, Azije i Australije na zapadu, te polarnih mora na jugu i sjeveru

• Prostorni pojam Velikog oceana određen je kombinirano, na osnovi prirodno-geografskih mjerila (reljef nad morem i u podmorju)

• Porijeklo imena: • Tihi ocean – «El mar pacifico» Magellan 110 dana plovili po izuzetno mirnom tropskom moru

«Oceanus Magellanicus»»• Veliki ocean – 1752. god. francuski geograf Phillippe Buache• Za obale i morsko dno karakteristična izuzetna vulkanska i seizmička aktivnost («Pacifički

vatreni krug»), Havaji otoci nastali kao posljedica vulkanske aktivnosti• Prokopavanje Panamskog kanala (1914. - prokopan, a u promet pušten 1918. god) ima

prekretničko značenje u prometnom značenju Velikog oceana• Tijekom zadnjih desetljeća sve veći razvoj privrede u zemljama «pacifičkog» razvojnog luka

(Kina, Japan, Južna Koreja i California)ATLANTSKI OCEAN

obuhvaća površinu od 94 mil km2 ili 26% svjetskog mora. Izdužen je u smijeru S-J, a omeđen je Europom i Afrikom na istoku, S. i J. Amerikom na zapadu, te polarnim morima na sjeveru i jugu. Otvoren je prema Sjevernom ledenom moru, a u reljefu podmorja značajan je srednjeatlantski hrbat.

• Atlantik prima velike količine sedimenata koji donose rijeke (Amazona i Kongo)• luke u Europi i S. Americi su prometna središta svijeta s velikom ulogom u međunarodnom

gospodarstvuINDIJSKI OCEAN

obuhvaća 74 mil. km2 ili 20,5% površine svjetskog mora. Obuhvaća područje između Afrike na zapadu, Azije na sjeveru, Australije na istoku i morima oko Antarktike na jugu. Oko 85% površine je južno od ekvatora, a 55% je u tropskom području

U tokove svjetske trgovine uklučen je tek prokopavanjem Sueskog kanala (1869. god)Prema nekim klasifikacijama među oceane se ubrajaju i:

• Sjeverno ledeno more površine 12 mil km2 ili 3,4% svjetskog mora• Morsko područje oko Antarktike imenovano kao Južni ili Antarktički ocean (za ovaj dio mora

je karakterističan stalni utjecaj najvećeg ledenog pokrova na Zemlji)MORA U ŠIREM SMISLU

• Obuhvaćaju sve oceane, mora polarnih krajeva i sredozemna moraMORA POLARNIH KRAJEVA se razlikuju bitno od drugih mora zbog specifičnih svojstava i odgovarajućih socio-ekonomskih značajki

Mora polarnih krajeva prvenstveno su izdvojena na osnovu indeksa polariteta (10 pokazatelja: 6 prirodnih i 4 društveno-ekonomska)

geografska širina ljetna temperatura godišnja temperatura vrste zaleđenosti u moru i na kopnu količina oborina biljni pokrov pristupačnost morskim i kopnenim putovima povezanost zračnim prometom utjecaj stanovništva stupanj gospodarske aktivnosti Tijekom prošlosti (do početka 20. st) mora polarnih krajeva su bila na rubu ekumene Zajednička obilježja: geografski položaj i klima

Mora polarnih krajeva južne polutke Središnje mjesto kopno prekriveno ledom koje je okruženo morem Antarktika – pol hladnoće (Vostok –91,5 0C), 90% leda i 70% zaliha slatke vode na Zemlji Led snižava temperaturu okolnog mora i zraka Smanjuje slanost osjetno ispod uobičajenih vrijednosti Pospješuje prelaz kisika iz atmosfere u hidrosferu uvjetujući bogatstvo biomase (antarktički

marinski ekosustav) Sjeverna granica određena je stalnim morskim strujama koje su posljedica stalnih zapadnih

vjetrova koji se poklapaju sa zonom tzv. Antarktičke konvergence Antarktička konvergenca ili oceanska polarna fronta je pojas mora gdje hladna arktička voda

ponire ispod toplije subarktičke vode oceana. Na površini se to očituje u naglom padu temperature i slanoće (termoklina od 4 0C)

Obuhvaća područje južnije od 550 j.g.š.Mora polarnih krajeva sjeverne polutke

Obuhvaćaju Sjeverno ledeno more i ostala mora u bazenu Arktika (Arktos grč. medvjed)

Područje je određeno na osnovu izoterme najtoplijeg mjeseca od 10 0C (podudara se sa sjevernom polarnicom

Na području Arktika prevladava more (više od 70%) koje je obrubljeno otočnim nizovima i kopnom kontinenata (na rubu Azije najveći plićak na Zemlji)

SREDOZEMNO MORE prirodno je dio Atlantskog oceana, ali mu zbog jedinstvenog značenja u kulturno-povijesnom razvoju ljudske zajednice i drugih specifičnosti pripada posebno mjesto u klasifikaciji mora. Sredozemlje između Afrike i Euroazije obilježava:

opstojnost u svim etapama razvoja ljudskog roda posebne hidrografske značajke koje se očituju u negativnoj bilanci vode

MORA U UŽEM SMISLU sva mora s vlastitim nazivom bez obzira na veličinu, te da li se nalaze na kopnenom rubu,

između kopnenih cjelina ili između otoka s vlastitom kotlinom, a od oceana se razlikuje po hidrološkom i klimatskom režimu

Mora od oceana odvajaju otoci i poluotoci dok ih povezuju morski prolazi. Prema tome kako su odijeljena mora mogu biti rubna (Beringovo, Japansko), sredozemna (Sredozemno, Baltičko) i međuotočka (Javansko)

Neki autori izdvajaju kao posebnu grupu izdvajaju unutrašnja ili kontinentska (Crno, Beringovo)

ZALJEVI su manji ogranci mora reljefno omeđeni, različitog izgleda, nastanka i veličine (npr. fjordovi, estuariji, lagune)

MORSKI PROLAZI (tjesnaci) su suženja mora između istaknutih dijelova kopna sa specifičnim hidrografskim obilježjima i velikim značenjem u morskom prometu

Mogu biti prirodni (Gibraltar, Bospor) i umjetni (Sueski, Panamski kanal)MJERENJE DUBINA

Preduvjet za poznavanje podmorja (reljefa) Na početku konopac i uteg Čelični kabel i Lukasov stroj Dubinomjer – eholot 1922. razarač Stewart poprečni presjek kroz Atlantski ocean ronjenje na dah (prosječno do 30 m) pomoću ronilačke opreme do 100 i 200 m

Ronilice: batisfer (932 m) bentoskop (1372 m) Alvin (1800 m) Aluminat (5000 m) batiskaf Trieste 23. I. 1960. kod otoka Guam spustili se na dubinu od 10 916 m

RELJEF PODMORJA-Tri glavne reljefne cjeline i jedanaest većih grupa oblika

SVOJSTVA MORASLANOĆA

• Svjetsko more je univerzalna otopina koja u svom sastavu ima gotovo sve kemijske elemente Zemljine kore. Prema kemijskom sastavu ima naviše otopljenih soli.

• Slanost je količina otopljenih soli u moru, a izražava se u ionima ili u promilima. • Izohaline – linije koje povezuju mjesta iste slanosti.• Ukupna količina soli u moru je 5,5 trilijuna tona.• Ako bi more isparilo sloj soli debeo 45 m bi prekrivao cijelu Zemlju.• Među kemijskim elementima prevladavaju klor (55%) i natrij (31%).• Prosječna slanoća svjetskog mora je 35 0/00.• Slanost je različita s obzirom na horizontalni i vertikalni profil, najveća je u suptopskom

pojasu kao posljedica većeg isparavanja, manje količine oborina i slabijeg dotoka vode s kopna, dok je najmanja slanost u područjima viših g.š. kao posljedica manjeg isparavanja i veće količine dotjecanja slatke vode s kopna.

• Atlanski ocean 35,4 0/00 najslaniji• Tihi ocean 34,9 0/00• Indijski ocean 34,8 0/00• Crveno more 42 – 37 0/00• Sredozemno more (s Jadranskim morem) 38 – 39 0/00• Sjeverno ledeno more 29 – 32 0/00 (a u priobalnim dijelovima čak i 0 0/00)• Baltičko more 2 – 7 0/00• Slanost vode s obzirom na dubinu se mijenja, te se mogu izdvojiti slijedeći pojasevi:• Ekvatorijalno područje povećava se do dubine od 100 m, a zatim opada da bi postala stalna

na dubini 1000 – 1500 m

• Suptropski pojas smanjuje se do dubine od 1000 m• Umjereni pojas najmanja slanost na dubini 600 – 1000 m• Subpolarni pojas razina od 33 do 35 0/00 do dubine od 1500 m• Polarna područja do dubine od 200 m

PLINOVI U MORU• Plinovi u moru potječu iz atmosfere, tekućica, podmorskih vulkanskih erupcija...• Najvažniji plinovi su: kisik , dušik, ugljik – dioksid (ugljična kiselina) i argon.• Odnos kisika prema dušiku u atmosferi je 1:4, dok je u otopini mora oko 1:2, a ugljik- dioksida

je veći 30 – 50 putaTEMPERATURA MORA

• Najvažnije fizičko svojstvo mora.• Najveća količina toplinske energije potječe od Sunca (svi ostali izvori su neznatni• Bilanca topline – razmjena topline s okolicom• Sjeverna hemisfera 19,2 0C• Južna hemisfera 16,0 0C• Hidrotermički ekvator odstupa od geografskog i proteže se od 100 S g.š do 80 J g.š.• Prosječna temperatura svjetskog mora je 3,8 0C, a na površini 17,5 0C.• Tihi ocean 19,1 0C• Indijski 17,1 0C• Atlantski ocean 16,9 0C• Ekvatorijalno područje kolebanje temperature oko 1 0C, umjereno područje oko 10 0C,

polarno oko 3 0C.• Prijenos topline s površine u dubinu odvija se konvekcijom, kondukcijom i apsorpcijom

sunčeva zračenja u površinskom dijelu.• Dnevna kolebanja do dubine od 25 – 30 m (izuzetno do 50 m)• Godišnja kolebanja do dubine od 300 – 400 m• Sloj skoka – prijelazno područje u kojem su veliki gradijenti temperature, slanoće, gustoće i

drugih svojstava.• Umjerene g. š. oceani imaju dva (termodinamička) sloja s jakim promjenama.

-Topli na površini-Hladni u dubokim dijelovima

• Termoklina – prijelazni sloj na dubini od 12 – 17 0C na dubini od 300 – 500 m i drugi na dubini 700 – 1500 m gdje temperatura opada 4 - 5 0C.

• Izoterrmija (homotermija) pojava u odvojenim morima da je raspodjela temperature jednolika u stupcu ispod dna praga (Sredozemno more 12,7 0C).

• -400 – 500 m 10 – 12 0C• -1000 m 4 – 7 0C• -2000 m 2,5 0C• -3000 m 1 – 2 0C• Polarna mora: na površini (mala slanost) temperatura 0 do –1,8 0C, na dubini od 200 m 0,5

do 2 0C, a na 800 m 0 0C, a na dnu –1 do –2 0C.• -¾ površine mora imaju amplitudu manju od 5 0C.

TLAK - STLAČIVANJE - ŠIRENJE ZVUKA I GUSTOĆA MORA• U međusobnoj su ovisnosti.

TLAK • Tlak u moru se povećava za 1 bar svakih 10 m.• Stlačivanjue - s povećanjem tlaka more se zgušnjava.• U slučaju oslobađanja razina bi se podigla za 30 m.

ZVUK • Brzina zvuka u moru se povećava s temperaturom, slanošću i tlakom varira od 1400 do 1500

m/s. • Na povećanje brzine zvuka više utječu kolebanja temperature nego slanoća, dok je utjecaj

tlaka malen na dubini od 100 m, ali je znatno veći na dubini od 1000 m. • Pri t= 10 0C i S 35 0/00 povećava se brzina zvuka: na 100 m za 1,8 m/s, na 1000 m za 18,1

m/s, a na 3,500 m za 62,7 m/s• Za izračunavanje širenja brzine zvuka u moru koriste se posebne tablice u kojima je određena

kvantitativna veličina međuovisnosti temperature, slanoće i tlakaGUSTOĆA

• U stalnoj ovisnosti o temperaturi, slanoći i tlaku.• 770 puta veća od gustoće zraka.• Otvorena mora veće značenje temperature, a u obalnom području slanoće i tlaka.• Najveća gustoća morske vode (35 0/00) je pri temperaturi od 3,6 0C.• Gustoća mora je zbog otopljenih soli veća od gustoće slatke vode.• Gustoća mora povećava se od ekvatora prema polovima.• Kao posljedica toga more iz polarnih krajeva dubinski se pomiče prema ekvatoru, dok rijeđi

dijelovi mora iz ekvatora se površinski struje prema polovima. Gustoća mora i dubina:

• Ekvatorijalna područja: gustoća je mala u površju koje je oslađeno (tekućice) i naglo opada do 200 m, dok (od 200 m) prema dubini od 1500 m opada sporije. Za dublje dijelove je karakteristična ravnoteža gustoće.

• Umjerena područja: tijekom kasne jeseni se površina mora ohladi, što uvjetuje konvekcijsko strujanje mora. To rezultira izmjenom tvari u oceanu, prozračivanjem mora i obnavljanje hranjivih soli iz dubljih dijelova u površinske slojeve mora.

OSVJETLJENJE – PROZIRNOST I BOJA• Optičke su značajke u okviru fizičkih svojstava mora.• Osvjetljenje ovisi o visini Sunca, količini reflektirane energije i stanju površine mora.• Refleksija – odbijanje svjetla od mora• Refrakcija – lom svjetla na prijelazu iz atmosfere u hidrosferu• Difuzija – raspršivanje svjetla od različitih čestica• Apsorpcija – upijanje svjetla• Ekstrikcija – slabljenje svjetlosti zbog apsorpcije i difuzije.• Preko 50 % svjetlosti more apsorbira u prvom metru dubine, dok do 20 m dopre 5 – 10%, a

do 100 m samo 1%.PROZIRNOST

• Ovisi o osvjetljenju, koeficijentu ekstrikcije, životu u moru (plankton) primjesama organskog i anorganskog porijekla, vremenskim promjenama (tmurno – vedro)

• Osvjetljenje mora ovisi o visini Sunca, količini reflektirane energije i o stanju površine mora.

• Apsorbirane svjetlosne zrake prelaze u toplinsku i kemijsku energiju. Kemijska energija je važna jer omogućava proces fotosintetičke asimilacije fitoplanktona (značajan za život u moru).

• Relativna prozirnost – vidljivost Sekijeve (Sechi) ploče (bijeli kolut promjera 30 cm)• Sargaško more – 66,5 m• Sredozemno more – 60 m, Jadran - 56 m

BOJA MORA• Ovisi o intenzitetu upijanja i rasipanja svjetlosnih zraka, dubini i okolišu.• Što je more siromašnije planktonom i drugim primjesama to mu je boja više odraz trenutačna

vremena i boje neba:• tijekom jutra more se na obzorju stapa s temeljnom bojom neba• za vedrina boja boja na površini odražava se u širokom rasponu modrozelenkastih nijansi• za bure je more tamnomodro (ultramarin)• za vrijeme zalaza poprima svijetlocrvenkastu grimiznu boju• Modra boja znak slabog života u moru• Forel-Uleova ljestvica (na osnovu Sekijeva koluta), na temelju prozirnosti – određuje se boja

u 13 kombinacija i 21 razredu.GIBANJE MORA

• Očituje se u razini mora, strujama, mijenama i valovimaRAZINA MORA

• je izravni doticaj površine mora i zraka• Na razinu mora utječu brojni činitelji:• sile gravitacije Sunca i Mjeseca• raspodjela Sunčeva zračenja na površini Zemlje (mora)• atmosfreski procesi (tlak, vjetar)• geodinamika – tektonski pokreti (potresi i vulkani)• geotermički procesi – stanje ledenih pokrova• Površina – razina mora se stalno mijenja prostorno i vremenski.• Razina mora uzima se kao mjerilo za visinu kopna i dubinu mora, razlikuju se geodetska i

hidrografska nula. • -geodetska nula: dobiva se iz opće srednje razine mora kao prosječna vrijednost

stanja mora u vremenskom razmaku od 20 godina.Konvencionalna je razina koja služi kao temeljna točka za precizni nivelman i za računanje visina na Zemlji

• -hidrografska nula je nižeg položaja od srednje razine mora jer se računa prema srednjoj razini niske vode živih morskih mijena ili prema razini najnižeg izmjerenog vodostaja mora. Položaj joj je različit prostorno i vremenski. U jadranskoj regiji određuje se prema veličini srednje razine niskog stanja mora u živih morskih mijena, u Francuskoj se uzima najniže stanje mora na određenom mjestu. Predstavlja osnovicu za računanje dubina.

• Razina Jadranskog mora viša je 3-5 cm na sjevernom od srednjeg i južnog dijela.• Promjene razine mora tijekom geološke prošlosti.

STRUJANJE MORA• Morske struje najveća su miješanja mora i od presudne važnosti za život.• Strujanje mora pretežno je vodoravno i stalno premještanje masa mora na velike udaljenosti.• Česte promjene u brzini i smijeru otjecanja.• Osnovni elementi morskih struja su:

-brzina NM/dan ili NM/sat ili m/s-smjer, obrnuto od vjetra (istočni vjetar uvjetuje zapadnu struju)-stalnost promjene smijera i brzine, iskazuje se u %

• Postanak struja objašnjava se primarnim (unutrašnji i vanjski) i sekundarnim (trenje i devijacija zbog rotacije Zemlje) uzrocima.

• Vjetar premješta horizontalno mase mora, a termohalinski procesi uvjetuju okomita gibanja.• Morske struje razlikuju se prema:

-Položaju (površinske, dubinske...)-Stalnosti (postojane, periodičke – struje morskih mijena, povremene)-Prema vrsti gibanja (anticiklonalne, ciklonalne)

-Prema fizičko-kemijskim značajkama (tople, slane...)• Stalni vjetrovi izazivaju trajna strujanja mora u obliku velikih kružnih sustava.

MORSKE MIJENE• važna su gibanja mora koja se opažaju u okomitim promjenama razine mora kao plima i

oseka, ali i vodravnom premještanju masa mora kao struje plime i oseke.• Vrše se periodički i naizmjenično u suprotnom smijeru.• Na obalama mogu se promatrati okomite promjene izdizanja i spuštanja razine mora u

poludnevnom ili dnevnom ritmu.• Plima razdoblje izdizanja• Oseka razdoblje spuštanja• Period razdoblje između dva uzastopna najviša i najniža stanja mora• poludnevne u toku mjesečevog dana (24 h i 50 min)• Amplituda ili visinska razlika kolebanja od 10tak cm do 21 metra (Fundy – Kanada)• Mareograf – mjeri se vremensko kolebanje i visina razine mora• Mjesec – njegova privlačna sila glavni uzrok morskih mjena• Sunce – utjecaj je najuočliviji kad se nađe s mjesecom u istoj ravnini• Centrifugalna sila revolucije Zemlje• Najveće razlike u doba sizigija (mladog i punog mjeseca)• Lučko vrijeme ili zakašnjenje – razdoblje od prolaza mjeseca kroz meridijan mjesta do

nastupa (kašnjenja) prve plime• «Pororoca» - grmeća voda plimni val visok i do 6 m u Amazonasu• St. Lowrenc 560 km dug i 4,6 m visok plimni val do luke Quebec omogućava plovidbu