Kierkegaard i slučaj Adler

8/12/2019 Kierkegaard i sluaj Adler

1/22

Sren Kierkegaard isluaj Adler

Ante Vukovi, Split

UDK: 231.741 Kierkegaard, S. A.

Izvorni znanstveni rad

Saetak

Sren Kierkegaard vrlo se intenzivno baviosluajem Adolfa

Petera Adlera, koji se u uvodu u svoje objavljene propovijedi

pozvao na iskustvo koje je nazvao izravnom objavom. Ovaj radeli pokazati o kakvom je iskustvu rije. Potom, koji su razlozi

nagnali Kierkegaarda da se najprije pozabavi sluajem Adler,

a potom zbog ega se odluio ne objaviti ve zavreni tekst. I,

konano, rad pokazuje koji su kriteriji razlikovanja fenomena

objave od obmane ili smuenosti.

Kierkegaard je meu filozofima umjetnik zavoenja. URi- ili,tom prvom djelu po kojem je postao poznat i prepoznatljiv,posvetio mu je veliku pozornost.1Zavoenje je igra. Jezikom ismislom. No, zavoenje poinje tek u trenutku u kojem onajtko je meta zavoenja pristane na igru. UDnevniku zavodnikaKierkegaard kae kako je "ui u duu djevojke umjetnost, a iziiiz nje vrhunsko djelo".2Sve dok ne pristane kao da se nita nijedogodilo, kao da igra nije zapoela. Trenutak pristanka njezin

je poetak. No, to je istodobno trenutak u kojem je sasvimjasno kako je zavoenje poelo puno ranije, bolje reeno, kakoje moglo poeti ranije.

Poziv je snano iskustvo susreta s dotad nepoznatimiskustvom Boje volje. Nije vie rije o Bojoj volji izreenoj uPismima, liturgiji ili opim vjerskim normama, nego o osobnodoivljenom zovu. Rije je o zovu na ostavljanje uigrane

1Sren Kierkegaard,Entiveder / Oder, 1/ 2,Das Tagebuch des Verjuhrers,GTB Siebenstern, Koln,21986.

2 Isto,str. 397.

83


2/22

Ante Vukovi,Sren Kierkegaardisluaj Adler

svagdanjice i okretanje ivotnoga smjera. Poziv ne postoji svedo trenutka dok pozvani ne pristane na zov i ne odgovori mu.

Tek odgovor na zov, odziv, zov ini pozivom. Odgovor dodue

dolazi nakon zova, ali tek pristanak na zov pokazuje naravzova i postaje pozivom. Trenutak pristanka na poziv istodobnoje i trenutak otkria da se zov dogaao puno ranije negoli sedogodio pristanak. Dogaao se, ali nije bio prepoznat kao zov.

Tek mu je odgovor dao jasne obrise zova. 3

to vrijedi za zavoenje i poziv, vrijedi i za objavu. Tekodgovorom i pristankom poinje objava. Objava, naravno,prethodi odgovoru na nju, Boji govor prethodi ljudskomodgovoru, ali tek ljudski odgovor na objavu pokazuje objavu

kao objavu. Odgovor na objavu je vjera. Prije odgovora naobjavu, prije vjere, objava kao da se nije dogodila. Pa ipak,trenutak poetka vjere otkriva kako se objava dogodila punoranije, kako je mogla biti prihvaena daleko ranije.4

Objava dolazi bez nae inicijative. Ne moemo je izazvatii ne moemo je proizvesti. Kada se dogodi, ne moe seprovjeravati, jer se ne moe ponoviti. Izmie naim uigranimznanstvenim procedurama provjere i principijelne dostupnosti

svakome. Pa ipak, objava u sebi nije skrivenost i nije dostupnasamo iniciranima. Objava je bitno upuena na vjeru, dakle naodgovor objavi.

Objava je objava Boga, a ne neega drukijeg od njega.Objava je samoobjava Boga. No, ako se objava pokazuje tek uodgovoru na nju, kako je mogue razlikovati objavu od prividaobjave, istinsku objavu, to jest realno, objektivno, povijesnodogoenu objavu od umiljene, lane, neistinite objave?

Kada govorimo o lanoj objavi, ne mislimo ponajprije

na to da netko lae o tom da je imao objavu, to nikada nijeiskljueno kao mogunost, budui da ljudski jezik u sebikrije sposobnost lai. Mislimo ponajprije na obmanu. Ona jetea od lai. Pod obmanu moe potpasti onaj tko misli da ima

3 Usp. Samuleov poziv opisan u 1 Sam, 3, 1-22. Upuujemo i na na rad,Esej o pozivu.Sluba Boja 1, 1997., str. 69-85.

4 Vidi sjajnu fenomenoloku analizu poziva koji se pokazuje u odgovoru na poziv u J

84


3/22

Objava, objave i ukazanja

objavu. Principijelno prihvaanje mogunosti objave izlae nasi mogunosti obmane. Kako biti sigurni da nismo prevareni?

Postoji li nain razlikovanja objava? Nekoliko elemenataini se vanim ve od samoga poetka. Najprije, u kranstvu

je objava Boga u Isusu Kristu mjerilo svih objava. Isus Krist jeBoja samoobjava. Ako postoji ikakva mogunost neke drugeobjave, ona se mora moi mjeriti ovom Bojom objavom sebesamoga. Potom, objava se pokazuje ne samo u onom to je uobjavi objavljeno, nego i na onom kome je objava darovana.Kao to se zov pretvara u poziv tek u trenutku odziva, takose objava pokazuje tek u trenutku vjere onoga kome je dana.I kao to je na pozvanom mogue provjeriti poziv tako je naonom kome je objava dana mogue vidjeti uinke objave.Naposljetku, temeljno pravilo odnosa prema bilo kakvojobjavi jest prihvaanje mogunosti objave. Stoga se raspravao konkretnoj objavi konkretnom ovjeku vodi na prethodnomprihvaanju njezine mogunosti. Bez tog bi prihvaanja svakarasprava o konkretnoj objavi bila besmislena. Tako se pitanjao objavi brzo usmjere na pitanje to o objavi kae onaj tko tvrdi

da mu se dogodila kao i na konkretno opaanje to se dogaas onim tko tvrdi daje primio objavu.

Polazei iz ovih pretpostavki otvara se rasprava okranstvu i autentinosti, o istovremenosti vjernika s Kristom,o spremnosti na svjedoenje te o spremnosti na odricanje.Kljuno pitanje je slui li primatelj objave objavi, odnosnoonome tko mu se objavio ili se objavom slui u svoje svrhe.

Navedeni nam elementi mogu pomoi da se susretnemo sjednom objavom, s jednim sluajem u kojem jedan pojedinac

kae da mu se dogodila objava. Rije je o sluaju Adler, s kojimse susreo Soren Kierkegaard. Nakana ovog rada je osvijetlitipitanje kako se Kierkegaard susreo s objavom Adlera i kojimkriterijima je prosudio o objavi na koju se pozivao Adler.

SLUAJ ADLER

Pastor dr. Adolf Peter Adler izdao je 1843. knjigupropovijedi i govora. U predgovoru tvrdi da su nastali "uz

85


4/22


neposrednu pomo Duha". To je kljuna Adlerova tvrdnja oprimljenoj objavi.

Adlerje roen 1812. u Kopenhagenu. Godine 1836. poloio

je zavrni teoloki ispit. Nakon toga odlazi na due putovanjeu inozemstvo s namjerom da studira Hegelovu filozofiju.Rezultat je disertacija s naslovom "Izolirana subjektivnost usvojim najvanijim formama I", koju objavljuje 1840. Nastavak,premda najavljen, nije objavljen. Iste je godine objavio i tekstprotiv H. N. Clausena, autora knjige "Hermeneutika NovogaZavjeta". Glavni Adlerov prigovor odnosi se na odve suenprikaz Hegelove filozofije i odreenu povrnost prosudbe.

Poetkom 1841. Adlerje imenovan pastorom u dva mala

mjesta, Hasleu i Rutskeru kod Bornholma. Iste je godine naSveuilitu u Kopenhagenu drao predavanja pod naslovom"Popularna predavanja o Hegelovoj objektivnoj logici", asljedee ih godine objavio.

Biskup Mynster gaje posjetio 1841. i u privatnom pismusvojoj eni Adlera opisao rijeima koje nisu skrivale velikopriznanje Adlerovu radu i zalaganju. Slino je miljenje zapisaoi u knjizi posjeta.

Dok je radio na Hegelovoj subjektivnoj logici Adler jedoivio obraenje koje e ga odvesti od Hegela. U prosincu 1843.dogodilo se neto to je Adler opisao u predgovoru svojoj knjiziNeke propovijedi.Adlerje upao u stanje nadraeno vizualnim islunim fenomenima u kojem je mislio da ima izravnu Kristovuobjavu. Propovijedi su mu pisane saetim stilom. Obiljeene suortodoksnim navjetajem Isusa. I u njima i u kasnijim spisimaneprestano je prisutan dualizam. U malom spisu Studije, toga je objavio iste godine, Adler opisuje duh, tijelo, boansku

i ljudsku narav te nastanak zla. Knjiga je napisana jezikomprepunim antiteza i spekulacije.

Godine 1844. Adlerje suspendiran od slube pastora zbogsvojega duevnog stanja. U upi je bio oito dobro prihvaen.

Jedan dio upljana je, nakon to su saznali za njegovususpenziju, traio da Adler i dalje ostane na svojoj slubi. SamAdler je traio da se osnuje sud koji bi prosudio o njegovusluaju. Biskup Mvnster je odbio jedno i drugo. Godine 1845,postavio mu je niz pitanja meu kojima i pitanje priznaje li

86


5/22


da je bio u stanju duhovne zbunjenosti kada je objavljivaosvoje spise. Adler je odgovorio da su izrazi koje se napada

krivo shvaeni i da bi mu se trebalo oprostiti ako je neke izrazeuzeo prejako. Nakon susreta s Mvnsterom Adler je pokuaopojasniti kako se njegovi spisi ne bi smjeli promatrati kao nekanova objava uz ve postojeu kransku objavu. Biskup mu jepredloio mirovinu i ona je odobrena 1845.

Sljedee je godine Adler objavio etiri knjige. Nakon togaje objavio jo nekoliko manjih pria i ivio je povueno do smrti1869.

Adleru se kljuni dogaaj njegova ivota dogodio zavrijeme Boia 1842. U uvodu uNeke propovijediAdler pie:"U prosincu prole godine bio sam gotovo pri kraju posla kojisam nazvao popularnim predavanjima o subjektivnoj logici(...). Jedne sam veeri upravo razmiljao o nastanku zla; tadasam u iznenadnom prosvjetljenju opazio da se pritom ne radinadasve o mislima, nego o duhu i da postoji i zao duh. Iste jenoi naom sobom prohujao uasni glas. Tada mi je Spasiteljnaredio da ustanem, siem dolje i napiem ove rijei."5 Nakon

toga Adler pojanjava kako je nastalo zlo. Predgovorzavravarijeima: 'Tada mi je Isus zapovjedio da spalim svoj ja i dase ubudue drim Biblije. Za propovijedi i govore od broja VI.pa do kraja znam da su napisane s pomou milosti u kojoj jesudjelovao Isus tako da sam ja bio samo sredstvo."6

U ljeto 1843. Adler je posjetio Kierkegaarda. Njih su sedvojica poznavali jo iz kolskih dana, jer su nekoliko godinabili kolski kolege. Hans Brochner pria: "Jednoga danaKierkegaardu je doao Adler s knjigom koju je objavio i dugo jerazgovarao s njim o spisateljskoj djelatnosti njih dvojice. Adler

je Kierkegaardu dao do znanja da ga smatra nekom vrstomIvana Krstitelja, za razliku od sebe samoga, koji je, budui da

je primio izravnu objavu, pravi mesija. Jo se sjeam osmijehas kojim mije Kierkegaard ispriao kako je Adleru odgovorio da

je sasvim zadovoljan poloajem koji mu je dao. Misli da je vrlorespektabilna funkcija biti Ivan Krstitelj i da on ne tei za tim

5 Joakim Garff,Kierkegaard,dtv, Munchen, 2005., str. 509.6 Isto.

87


6/22


da bude mesija. Za vrijeme tog posjeta Adler je Kierkegaarduitao veliki dio svoje knjige: jedan dio svojim obinim glasom, adrugi posebnim aptom. Kierkegaard je sebi dopustio opasku

kako u Adlerovoj knjizi ne moe prepoznati novu objavu, nato mu je Adler odgovorio: "Tada u veeras opet doi k tebii proitati ti cijeli tekst ovim glasom (aptom) pa e tadarazumjeti.' Kada mije Kierkegaard priao ovu priu, jako gajezabavljala Adlerova slutnja kako bi promjena glasa tekst moglauiniti znaajnijim."7

No, Kierkegaardu zabava nije trajala dugo. Pojavio seproblem prevelike blizine i prevelike slinosti, tako da seKierkegaard osjetio stijenjenim. Trebao je pokazati razliku, ali

tako da ne ue u izravni sukob s Adlerom, jer je slutio kako biih upravo sukob uinio jo slinijima. Meusobni bi ih sukobpred drugima pokazao u veoj blizini nego to bi Kierkegaardto htio priznati i samom sebi, a jo manje drugima.

KNJIGA O ADLERU

"Uostalom, sam dobro shvaam kako je sve skupa udno.O piscu koji do sada nije neto posebno itan piem knjigukoja sama po svoj prilici nee biti itana."8

Kierkegaard nije objavio knjigu o Adleru. Ona ne spada upopis njegovih djela. Nalazi se u popisu papira. Naslov knjigene potjee od Kierkegaarda. On je inae obiavao davati naslovsvojim tekstovima kratko prije objavljivanja. No, to ne znaida Kierkegaard ovom tekstu nije posvetio pozornost koju jeposveivao objavljenim tekstovima. Naprotiv, prepisao ga je,doraujui ga, ak tri puta. To je trud koji je Kierkegaardposveivao samo svojim veim djelima. Prekinuo je gotovo zacijelu godinu sav drugi rad dok je pisao knjigu o Adleru. Razlozi

7 Isto,str. 510.8Sren Kierkegaard,Das Buch Adler,u: Einiibung im Christentum, Zweikurze etisch-religiose Abhandlungen, Das Buch Adler, dtv, MCinchen,

2005., str. 340.

88


7/22


neobjavljivanja ne lee u nemaru ili manjoj vanosti sadraja.to su razlozi neobjavljivanja?

Od svih suvremenika Kierkegaard se najvie bavioAdlerom. Prvi razlog bavljenja Adlerom i njegovom tvrdnjomdaje imao objavu valja traiti u injenici daje Kierkegaard bioiznenaen i zbunjen Adlerovom izjavom i prizivom na objavu.Kada je uo za objavu, mislio je "ili je to ovjek kojega trebamo,izabrani koji u boanskoj izvornosti ima novi izvor koji trebaosvjeiti tromo tlo kranstva ili je on... lopov...".9

Sve do zadnje godine svoga ivota Kierkegaard se u svom

dnevniku10

vraao na Adlera. Moda ni u jednom tekstu nijetako jasan o samom sebi kao u tekstu o Adleru. To je takoerjedan od razloga zbog kojih se nije odluio na objavljivanje.

Kierkegaard se osjeao zahvaenim i zarobljenim Adlerom.Jedno je vrijeme pomiljao da mu se javi i da ga zamoli dapovue uvod uNekim propovijedima u kojemu se pozivao naobjavu, a on bi se zauzvrat odrekao objavljivanja knjige onjemu. No, ubrzo se odrekao takvoga pritiska na Adlera. Potom

je pomiljao da tekst objavi u manjim dijelovima.11Tekst bi se

tako mogao drukije itati i ne bi morao spominjati Adlerovoime. Ne bi ga, drugim rijeima, morao tako okrutno ubijati. No,nakon toga Kierkegaard se poinje bojati da bi ga objavljivanjemoglo dovesti u "dodir s tim smuenim ovjekom koji nemato raditi te stoga samo pie i eli pisati".12 Takav bi dodirmogao zavriti "kao borba pijetlova izmeu Adlera i mene pred

9 Isto,str. 390.10 Usp. Soren Kierkegaard,Die Tagebilcher II i III,Grevenberg Verlag, Eupen,

2003.11 Kierkegaard je 1849. objavio dvije manje rasprave od kojih se na poseban

nain druga bavi sluajem Adler, ali ne izravnom raspravom o navodnojobjavi, nego o openitom teolokom problemu razlikovanja genija iapostola. Prva rasprava naslovljena je: Smije li ovjek dopustiti da ga seubije zbog istine? Iz ostavtine nekog osamljenog ovjeka. Pjesniki pokuaj,

a drugaO razlici izmeu genija i apostola.Usp. S. Kierkegaard,Zwei kurzeetisch-religiose Abhandlungen,u: Einiibung im Christentum, nav. dj., str.271-315.

12 J. Garff,nav. dj.,str. 515.

89


8/22


znatieljnom publikom".13 Kierkegaard se tog odrie i radijeostavlja Adlera po strani, a rukopis u ladici.

Manju ulogu u odluci oko neobjavljivanja igra i

Kierkegaardovo financijsko stanje. Kako je ivio samo od oeveostavtine i kako nije imao nekih drugih prihoda, Kierkegaardje trebao voditi rauna o svom financijskom stanju budui daje sam plaao tiskanje svojih djela.

Tekst o Adleru svjedoi i o napetosti i o nainuKierkegaardova rada. Svaku misao cijedi sve dok iz nje neizvue i posljednji atom smisla. To je tekst u kojem se moeuiti to je dijalektika i kako se Kierkegaard njome slui.

Knjiga o Adleru je most izmeuVjebanja u kranstvu14

i Filozofijskog trunja.15 Kierkegaard ne namjerava optuitiAdlera zbog hereze niti ga namjerava napadati. Njega zanimalegitimacija. Kako se netko moe pozvati na viu instancu irei da je pisao pod neposrednim pozivom Spasitelja? Kakonetko svoje spise moe legitimirati pozivom na utjecaj Duha?Sam Kierkegaard se borio oko odnosa s Bogom. Trudio semolitvom i samorefleksijom oko tog odnosa. Susret s Adlerovomtvrdnjom da mu se objavio Spasitelj i daje pisao pod njegovim

nadahnuem Kierkegaard je osjeao izazovom. Stoga e prvopitanje biti pitanje legitimiteta pisca. Kierkegaard stoga uuvodu u Knjizi o Adleru razlikuje pisca premisa od bitnogapisca. Prvi eli proizvesti to vei uinak na publiku, a drugi,bitni pisac, ima perspektivu.

Kierkegaard se osjetio u prevelikoj blizini s Adlerom. Ontu blizinu nije traio. Naprotiv! Bojao se i blizine i usporedbi sAdlerom. Zato istie nekoliko stvari. Najprije to da on sam nemanikakva autoriteta. Ne pie i ne govori s autoritetom. Kada pie

propovijedi,16

ne izgovara ih s autoritetom. To isticanje kako jebez autoriteta za Kierkegaarda je iznimno vano. To je nainkako on titi i uva Sveto i Uzvieno od zbrke i zabune. Smatra

13 Isto.

14 Hrvatski prijevod s njemakog jezika Branko Milo, Verbum, Split, 2007.15 Hrvatski prijevod Ozren unec, Demetra, Zagreb, 1998.16 Kierkegaard je objavio nekoliko knjiga propovijedi i govora. Objavljivao ih je u pravilu u

90


9/22


kako postoji velika i nepremostiva razlika izmeu apostola igenija. Sebe ni u kom sluaju ne vidi u kategoriji apostola.

TO JE AUTORITET?

Autoritet nije duboki smisao nekog nauka, misliKierkegaard.17Autoritet se ne dobiva uenjem. Kada bi uiteljimao autoritet zato to posjeduje znanje, onda bi uenikstjecanjem istoga znanja postigao isti autoritet. To meutim,

nije autoritet. Autoritet je za Kierkegaarda specifina kvalitetakoja se pokazuje upravo u trenutku kada je sadraj estetskiindiferentan. Kierkegaard autoritet shvaa kao performativnusnagujezika. U podruju imanencije autoritetje uvijek prolazan.

To je tako u politikim, drutvenim, kunim, disciplinskimodnosima. Sve su to odnosi ljudi meusobno i kao takviprolazni i kontingentni. U svom temelju ljudi su, usprkos svimrazlikama, jednaki. Izmeu Boga i ovjeka, meutim, postojibitna razlika koja se ne mijenja kroz svu vjenost.

Pozvani, prorok, ovjek s autoritetom koji mu dolazi odBoga, ne stoji vie u odnosu s ljudima kao ovjek s ovjekom.Kada bi netko s Bojim autoritetom donio neku nauku koju bineki genij donio sam od sebe bez Bojega autoriteta, to ne bibilo isto. Apostol tako spada u sferu transcendencije, a ne usferu imanencije. Za njega vrijede drukiji kriteriji od onih kojivrijede za odnose meu ljudima.

Kako apostol moe dokazati da je apostol, da govori

autoritetom apostola? On nema drugog dokaza osim svojeizjave. I tako to treba biti! U protivnom vjernik bi doao uizravan odnos s njim i nestalo bi paradoksalnoga odnosa vjere.U meuljudskim odnosima autoritet se pokazuje osjetimo.

17 Podsjeamo ipak kako e se, usprkos Kierkegaardu, Gadamer, rehabilitirajui pojam autoriteta to ga je prosvjetiteljstvo stavilo u sasvimnegativno svjetlo, pozivati upravo na autoritet znanja i smisla. Usp. Hans-Georg Gadamer,Wahrheit und Methode. Grundzuge einer philosophischenHermeneutik,J. C. B. Mohr (Paul Siebeck), Tilbingen, 51986., str. 281.ss.

91


10/22


Apostol, naprotiv, nema osjetilnoga dokaza. Najvie to imajest njegova spremnost da za istinitost onog to govori podnesesve to se od njega bude trailo.18Tko je pozvan i dobio Boji

autoritet, on je postao Boje sredstvo koje je usmjereno nadjelovanje. Razlikuje se od genija koji moe ostati u svomsamozadovoljstvu. Genij spada u estetsko podruje i mjeri seestetskim kriterijima. Apostol spada u podruje vjere i mjerise vjerskim kriterijima. Zadnje mjerilo apostola jest spremnostna svjedoenje, na muenitvo. Adler se poziva na religioznopodruje. Time izlazi iz estetskoga i izlae se religioznimkriterijima objave i apostolske slube.

OBJAVA I KRITERIJI RAZLIKOVANJA

Koji su kriteriji razluivanja istinske objave od laneu Kierkegaardovoj Knjizi o Adleru? Kierkegaard ne dovodi upitanje mogunost objave. Ne bi bilo odve mudro izravnonijekati da je netko imao objavu. Ako netko tvrdi da je primioobjavu, potrebno je drukijim pristupom propitati o emu

je rije. Nijekanje nije niti dobar pristup niti vodi k boljemrazumijevanju fenomena objave. Tko ima malo razuma, misliKierkegaard, treba se ili podvri objavi ili ostati u odmaku saskeptikom suzdranou. Mogu je i trei stav. Onaj, naime,da se pokae kako onaj tko tvrdi da ima objavu, sam ne vjerujeu to da je imao objavu.19 Kierkegaard polazi odatle da Adlergovori istinu kada kae daje imao objavu. Adler ne lae. Kako,meutim, procijeniti je li netko uistinu imao objavu ili nije?Kako procijeniti nije li on sam upao u obmanu?

to je pojam objave? Kako se definira? Kako se razlikujeistinska objava od lane?

Kierkegaard objavu vidi izvan estetskoga podruja.Drugim rijeima, s objavom se ne moe zabavljati. "Ne,

18 Usp., Kierkegaard,Das Buch Adler.str. 446.

19 Usp.,isto,biljeka 1, str. 367.

92


11/22


20 Isto, str. 332.

21 Iz ove bi perspektive bilo sasvim legitimno postaviti pitanje da li, primjerice, pjesme V

93

pojanjenje i razumijevanje je ono to traim, posljedica jedinoto zahtijevam; ovom se stvari nikako ne bavim zbog zabave."20

Objava spada u religioznu sferu, a religiozna u sebi sadri

etiku. Etika i religiozna razlikuju se od estetske.Kakva je razlika izmeu estetskog i etiko-religioznoga?

Kierkegaard zamilja najveeg moguega pjesnika. Kada bion u jednom trenutku rekao da mu se ukazao Isus i da jenjegova poezija rezultat nadahnua Duha Svetoga, u tomistom trenutku estetika se vie ne bi smjela baviti njegovimpjesnitvom.21Objava je kvalitetno neto daleko vie od svakeestetske vrijednosti. Na slian nain Kierkegaard govori i o

sv. Pavlu. Pavao nije pisac. Pavao je apostol. Brkati pisca iapostola znai govoriti o Pavlu kao o genijalnom piscu, onjegovim metaforama kao o genijalnim metaforama. To bi biloisto kao da bi se o Pavlu govorilo kao o najboljem tkalcu. Zbrkadolazi odatle to se misli da je o Pavlu doputeno govoriti sve usuperlativima samo zato to je Pavao velik kao apostol. Pavao

jest apostol. On stoji u autoritetu apostola. I njega se mjerikriterijima apostola. Sve drugo to se tie estetike u Pavlovimspisima vrjednuje se estetskim kriterijima, ali oni za Pavla

apostola i za njegove apostolske spise ne znae nita. Netomoe biti objava bez neke estetske vrijednosti. Nedostatakestetske vrijednosti neke objave ni u kom se sluaju i ni ukakvom dijelu ne odnosi na religiozno obiljeje objave.

U odnosu na nekoga tko za sebe kae da je imao objavu,svaki je kritiar izvan snage. Kritiar se moe staviti podautoritet objave ili moe zautjeti. Ne postoji, naime, odnosizmeu ljudske kritike i injenice objave. No, kritiar smijepitati, postavljati pitanja, napastovati pitanjima, hvatatipitanjima. Tko tvrdi da ima objavu, ne mora sa svoje straneodgovoriti. Smije biti krt na rijeima. No, ako on nije takav,ako je, naprotiv, brbljav, ako umjesto da malo govori, da


12/22


djeluje i da se dri objave, pria mnogo, moe se dogoditi da onkoji je navodno doivio izvanredne milosti, upadne u fatalnusituaciju.

Kierkegaard je ironian. Izmilja usporedbu o nekomovjeku koji istupa i kae: "Bog me pozvao." Nakon toga sasvimtiho dodaje: "U biti nisam sasvim siguran, ali bih htio vidjetikakav dojam to ostavlja na vrijeme. Izjasni li se ono pozitivno,bit u siguran da me Bog pozvao."22 U biljeci je jo otriji.Pria o seljaku koji je iao okolo i prosio govorei kako mu jeizgorjela kua. Doao je tako nekom ovjeku koji ga je, punsuuti, upitao: "Kako je to bilo, djede, kako se dogodila nesreakada vam je kua izgorjela?" Ovaj je odgovorio: "Da, vidite, kua

zapravo jo nije izgorjela, ali e uskoro." Ovaj seljak nije bioba uvjeren da ivimo u najboljem moguem svijetu i nije baprevie vjerovao ljudskoj suuti prema oteenima u poaru.Stoga se htio uvjeriti koliko moe dobiti za izgorenu kuu prijenegoli je zapali. 23

Kierkegaard eli propitati razumije li Adler samoga sebe uonome to sam tvrdi i pie. Potrebno je staviti etiki naglasak naono to dolazi od boanskog autoriteta. Kierkegaard eli stavljati

naglasak na to da se Adler pozvao na injenicu objave.Da je netko sluajno pitao sv. Pavla je li imao objavu ilinije, Pavao bi odgovorio: "Da!" Da je Pavao, umjesto ovogaozbiljnoga i kratkoga odgovora, poeo govoriti otprilike ovako:"Da, vidi, ja sam zapravo to kazao, ali objava je moda prejakiizriaj, ali neto se zasigurno dogodilo, bilo je neto genijalno..."stvar bi bila sasvim drukija.24

Kierkegaard smatra da netko tko je imao objavu, to moesasvim jednostavno i kratko potvrditi. Od onog tko je primic

objavu trai ozbiljnost. Religiozno trai da se ovjek podvrgneobjavi. Estetsko ne trai poslunost. No, tumaiti objavuestetskim kategorijama, pozivati se na genijalnost kako bi seolakalo prihvaanje objave, znai biti zbrkan.

22 Isto,str. 335.23 Usp., isto,biljeka 2, str. 335-336.24

Usp.,isto,str. 338.

94


13/22


25 UPojmu strahaKierkegaard e demonsko shvaati nadasve kao strah od dobra i zatvoreno

26 Usp.,isto,biljeka 1, str. 368.

27 Usp.,isto,str. 373.

28 Usp.,isto,str. 375.

95

Kierkegaardu je vana jasnoa kategorija, jer jasnoapomae snalaenju u vremenu.

Demonsko je iznenadno.25 Demonsko ovjeka moe

iznenada zarobiti i staviti pod svoju mo. No, Bog ne moezlorabiti ovjeka protiv njegove naravi. Izmeu Boga iizabranog ovjeka treba postojati suglasje, dogovor. Potrebno

je uti ponizni: "Evo slubenice Gospodnje", ponizni: "Govori,Gospodine, sluga tvoj slua!". To je izriaj dogovora i razbora.

Tako to treba biti u sva vremena. Sve daljnje je kasniji razvojkoji vodi dalje od toga.26Bog nije Bog zbrke. Tako ni izabraninije pozvan stvarati zbrku i pobjei. On treba ljubiti postojeei biti spreman rtvovati se. Pozvani je ujedno i onaj tko se samponizuje, pristaje na poniznost upravo zato stoje uvjeren dajedobio objavu.

U Grkoj se udom smatralo sve to se odvaja odnormalnoga. udo je ono to je nesavreno i kljasto. Mi smose navikli na kranstvo i smatramo udom ono izvanredno,ono to ide iznad normalnoga i opega. No, istinska dijalektikauda je u jedinstvu obaju momenata. Zato je kranstvoGrcima moralo biti ludost. Jer Bog se objavio u patnji i to je

upravo paradoks. Patnja je slabost i nenormalno, ali ona jeupravo takva negativna forma za najvie, izravna forma ljepote,moi, slave. Koga Bog posebno ispunja milou, njega najprijepritisne duboko ispod opeg.27

Postoje ljudi koji su religiozno probueni i istodobnozbrkani. Oni se religioznim slue na egoistian nain i takoreligiozno uine odvratnim, a sami sebe vanima. Pravi izabraniponizno slui religioznome i ini sebe odvratnim. 28

Daje kranska istina paradoks Boga koji je u vremenu biou tijelu i svijetu, nije istina koja treba nai potvrdu u vremenui svijetu, nego istina po kojoj e ljudi biti sueni.


14/22


Istovremenost je Kierkegaardu kljuna kategorija odnosakrana prema Spasitelju.29 Zato se dogaa da ni jednasadanjost nije izdrala sa svojim svjedokom istine, a doim

ovjek umre, svi se tako lako slau s njim? To dolazi odatleto tako dugo dok on ivi i dok su njegovi suvremenici s njimistovremeni, u toj situaciji istovremenosti osjeaju trn njegoveegzistencije koja ih prisiljava na teke odluke. No, kada onumre, s njim se moe biti prijatelj i diviti mu se i sve njegovezahtjeve ostaviti po strani bez velikog razmiljanja. Kada jeSokrat bio iv, nazivalo ga se konicom. On sam je znao da jenjegov ivot njegovim suvremenicima trn. Doim je osuen naispijanje otrova i umro, njegovi u Ateni su ga poeli oboavati.

Kada se malom ovjeku dogodi mala potekoa u ivotu,onda on iz nje ui neto. Zato? Jer potekoa dotie njegovotijelo. No, on moe, primjerice, sjediti u kazalitu, itati novine ilisluati propovjednika o velikim potekoama i ostati nedirnut.Zato? Zato to nije istovremen s onim o emu je rije.30

injenica da netko istupa s tvrdnjom daje imao objavu stvaradobar povod koji bi mogao stvoriti situaciju istovremenosti.

Osim uenika koji su suvremeni s Uiteljem postoje i onikoji su bijesni na kranstvo. Njima se ne bi smjela nijekatiinteligencija i demonska nadahnutost, ali oni su redovito maloglupi, misli Kierkegaard. Ne znaju, naime, tono kako bi moglinanijeti najveu tetu kranstvu na koje su bijesni. Napadajukranstvo, ali sami sebe stavljaju izvan njega i upravo stoganisu u stanju nanijeti mu veliku tetu. Ako bi mu uistinu htjelinakoditi, trebali bi mu prii na sasvim drukiji nain. Trebalibi kranstvo napasti iznutra. Feuerbach je, primjerice, trebaoumjesto izravnoga napada na kranstvo, postupiti lukavije,

Da je demonski utio i da je iziao s tvrdnjom kako je dobicobjavu i da je poput lopova znao iznijeti svoju la, da je znacostati vrsto uz nju dok ortodoksiji ne bi otkrio sve njezinslabe strane koje bi na naivan nain iznosio na svjetlo, daj

Documents

Kierkegaard i slučaj Adler