Kemija zadaci

7/18/2019 Kemija zadaci

http://slidepdf.com/reader/full/kemija-zadaci-56d664579c5db 1/287

KEMIJA

OBRAZLOŽENA RJEŠENJA ZADATAKA S NACIONALNIH

ISPITA I DRŽAVNIH MATURA 2007–2013.

Kristina Kučanda

listopad 2013.



2

Autor:

Kristina Kučana,

[email protected]

prema:

Zaaci s nacionalnih ispita i ržavnih matura

2007 –2013.

Kemija,

NCVVO

www.ncvvo.hr

Objavljeno na:www.drzavna-matura.com

Kontakt : [email protected]

Skripta se može koristiti samo za iniviualne potrebe korisnika uz poštivanje svih autorskih i

vlasničkih prava. Zabranjeno je mijenjati, istribuirati, proavati, licencirati ili koristiti saržaj u

komercijalne ili bilo koje druge svrhe bez dozvole autora. Skripta se koristi na vlastitu odgovornost i

autori se ne mogu smatrati ogovornima za bilo kakvu štetu koja na bilo koji način može nastati

korištenjem.

Zagreb, 2013.

Osim ovih rješenja zaataka, napisala sam i Skriptu za državnu maturu iz kemije, koja je također

objavljena na www.drzavna-matura.com i kojom preporučam a se služite prije i/ili nakonrješavanja zaataka (no najbolje je, naravno, služiti se prvenstveno preporučenim užbenicima i

obrim bilješkama s nastave, ako je mogude). Ako bude novih verzija ovih rješenja zadataka,

također će biti objavljene na www.drzavna-matura.com. Molim da sve uočene greške, nejasnoće i

primjedbe oko skripte ili rješenja zadataka javite na mail [email protected] kako

biste obili razjašnjenja i kako bi sljeeda verzija bila bolja.

autorica

mailto:[email protected]


http://www.ncvvo.hr/


http://www.drzavna-matura.com/











3

Sadržaj

1) OGLEDNI ISPIT ................................................................................................................................. 4

2. dio .................................................................................................................................................. 16

2) NACIONALNI ISPIT ZA UČENIKE 2. RAZREDA GIMNAZIJE 2007. .................................................... 23

3) NACIONALNI ISPIT ZA UČENIKE 3. RAZREDA GIMNAZIJE 2008. .................................................... 32

2. dio .................................................................................................................................................. 44

4) PROBNA MATURA ZA UČENIKE 4. RAZREDA 2009. ....................................................................... 56

2. dio .................................................................................................................................................. 67

5) DRŽAVNA MATURA LJETO 2010. ................................................................................................... 80

2. dio .................................................................................................................................................. 92

6) DRŽAVNA MATURA JESEN 2010. ................................................................................................. 105

2. dio ................................................................................................................................................ 116

7) DRŽAVNA MATURA LJETO 2011. ................................................................................................. 128

2. dio ................................................................................................................................................ 143

8) DRŽAVNA MATURA JESEN 2011. ................................................................................................. 156

2. dio ................................................................................................................................................ 170

9) DRŽAVNA MATURA LJETO 2012. ................................................................................................. 184

2. dio ................................................................................................................................................ 199

10) DRŽAVNA MATURA JESEN 2012. ............................................................................................. 211

2. dio ................................................................................................................................................ 228

11) DRŽAVNA MATURA LJETO 2013. ............................................................................................. 240

2. dio ................................................................................................................................................ 253

12) DRŽAVNA MATURA JESEN 2013. ............................................................................................. 264

2. dio ................................................................................................................................................ 277



4

1) OGLEDNI ISPIT

D – Takav koloidni sustav kao što je magla (tekudina raspršena u plinu) naziva se aerosol.

B – Fenolftalein je u neutralnom bezbojni kiselo –bazni inikator koji se oboji u ružičasto u lužnatom;

solna kiselina (HCl) i tekudina iz akumulatora (uglavnom H2SO4) su kiseline, a otopina kuhinjske soli

(NaCl – sol jake kiseline i jake baze) je neutralna.

C – "Razrijeđen sto puta" znači razrijeđen na sto puta vedi volumen pri čemu množina solne kiseline

ostaje ista, dakle (prema c = n / V ) koncentracija postaje sto puta manja tj. 0,00001 mol L –1 = 10 –5

mol

L –1

. Solna kiselina (HCl) je jaka jednoprotonska kiselina pa je koncentracija H+ jednaka koncentraciji

kiseline, a pH = – log[c(H+)/(mol L

–1)] = – log 10

–5 = 5.

A – MnO42 –

MnO4 –

+ MnO2 Jenažba nije izjenačena i ne pokazuje sve tvari koje sujeluju u

reakciji nego samo u pitanju navedene manganatne i permanganatne ione i manganov dioksid jer je

jedino to za odgovor potrebno poznavati. Oksidacijski broj kisika u svim tim spojevima je –2 (kao iobično) pa je oksiacijski broj mangana u manganatu 6, u permanganatu 7 i u manganovom(IV)



5

oksiu (kao što sam naziv oksia kaže) 4 – dakle pri prijelazu manganata u permanganat oksidacijski

broj se povedava (67) pa je to oksidacija, a pri prijelazu manganata u manganov(IV) oksid

oksidacijski broj se smanjuje (64) pa je to redukcija. Za one koji hode za vježbu pokušati riješiti

reoks (isproporcioniranje): ta otopina je lužnata, rješenje je: 3MnO42 –

+ 2H2O 2MnO4 –

+ MnO2 +

4OH –.

D – Jenažbe A, B i C nisu ispravno izjenačene. Za razliku od ugljikovog dioksida, kisik i vodik ne

mogu se osloboditi neutralizacijskom reakcijom nego samo redoks –reakcijom (jer se moraju

promijeniti oksidacijski brojevi elemenata, a pri CO32 – CO2 se ne mijenjaju).

A – Dijamant tvori kovalentne kristale: sastoji se o puno atoma ugljika međusobno pravilno

povezanih kovalentnim vezama, koje su jače o veza između jedinki ostalih navedenih tvari (jod i

šeder = molekule molekulski kristali van der Waalsove sile; bakar = metal kristal metala

metalna veza) pa je potrebna veda energija a se pri taljenju poremete (prekinu) i stoga je

temperatura tališta viša.

B – SiO2 su kovalentni kristali (kao i dijamant u prethodnom pitanju) jer je to spoj između nemetala

(O) i polumetala (Si), ostale navedene tvari su ionske: kalijev hidroksid KOH = K+OH –, amonijev klorid

NH4Cl = NH4+Cl –, natrijev bromid NaBr = Na+Br –.



6

A – Među atomima plemenitog plina jeluju samo van er Waalsove privlačne sile (jer su nenabijeni i

nepolarni) koje su jače što je atom vedi (što je vedi elektronski oblak, vede su mogudnosti za

privremeno izobličenje elektronskog oblaka tj. nastanak trenutačnog ipola) pa plemeniti plinovi koji

imaju manje atome imaju niža tališta (ista logika vrijedi i za molekule halogenih elemenata i sl.).

D – Pri sobnim uvjetima, najstabilniji oblik elementarnog sumpora su prstenaste molekule od 8

atoma:

D – Ukupni oksidacijski broj svih kisika u Pb3O4 je 4×(–2)= –8 pa je ukupni oksidacijski broj svih olova 8,

što treba rasporeiti na 3 atoma olova, što je mogude (ako viimo iz ponuđenih ogovora a su samo

vije različite "vrste" atoma Pb) kao 116, 224 ili 332, o čega je ponuđena jeino kombinacija

oksidacijskih brojeva 2 i 4.



7

A – Jer ima 7 elektrona u vanjskoj ljusci (Ns2 Np

5 = 3s

2 3p

5).

B – Na katoi se ovija reukcija voe kojom se izlučuje elementarni voik jer je barij zemnoalkalijski

metal pa ima negativan stanarni reukcijski potencijal i stoga se ne može izlučiti u elektrolizi

vodene otopine.

B – Leište (tj. opdenito talište, a leište je talište voe ili voene otopine) otopine (u kojoj je

otopljena čvrsta tvar) uvijek je niže o leišta čistog otapala (koligativna svojstva – sniženje leišta).

B – Pozitivna entalpija = za promjenu je potrebna energija = endotermna promjena, negativna

entalpija = pri promjeni se oslobađa energija = egzotermna promjena. Ako je promjena u jednom

smjeru endotermna, ista promjena u drugom smjeru je egzotermna (ako promatramo reakciju u

suprotnom smjeru, reakcijska entalpija ima isti iznos i suprotni predznak). Za prijelaz u "više"

agregatno stanje (sl taljenje, l g isparavanje, sg sublimacija) potrebna je energija (kocku leda

moramo zagrijavati kako bi se prvo otopila pa isparila), pa se pri obrnutim promjenama (l s

očvršdivanje, gl kondenzacija, gs) oslobađa energija.



8

A – Molekule joa čine molekulski kristal (vii 6. pitanje). Jo nije metal, niti sarži voik. Kovalentne

su veze kojima su povezani atomi u molekulama I2, ali ne molekule međusobno.

C – Među naveenim molekulama polarne su: HCl, NO, a nepolarne: H2 (elementarna tvar), CO2

(simetrija: linearna molekula), BeF2 (simetrija: linearna molekula), N2 (elementarna tvar), CCl4

(simetrija: tetraedar).

C – Trostrana piramida:

B (vidi 2009. –1 –18.)



9

B – Eliminacija = oduzimanje atoma = povedanje nezasidenosti. Pretvorba alkohola u alken je npr.

CH3CH2OHH2SO 4 ↗ CH2=CH2 + H2O

B – Molekule voika i kisika su molekule elementarnih tvari pa ne sarže polarne veze. Za vodikovu

vezu između vije iste ili različite molekule najmanje jena o tih molekula mora saržavati voik

vezan uz elektronegativni element – F, O ili N – a ruga mora saržavati neki o tih elektronegativnih

elemenata s neveznim elektronskim parom.

D – Pozitivna entalpija = endotermna reakcija. Prema ovome, za nastajanje 1 mol NO2 potrebno je

33,2 kJ energije.

D – Prema opdoj plinskoj jenažbi ( pV =nRT ) i vezi množine i mase (n=m/M) preko molarne mase: V

= nRT / p = mRT /(Mp), dakle volumen jednake mase plina obrnuto je proporcionalan njegovoj

molarnoj masi. O naveenih plinova voik ima najmanju molarnu masu pa zauzima najvedi

volumen. (Podrazumijeva se a se plinovi nalaze u balonima ili posuama s pomičnim klipom tako a

zauzimaju volumen koji im najbolje "paše", a ne šire se po svom raspoloživom prostoru.)



10

D – Masena koncentracija = masa otopljene tvari / volumen otopine = množina otopljene tvari ×

molarna masa otopljene tvari / volumen otopine = molarna masa otopljene tvari × množinska

koncentracija = 98 g/mol × 0,50 mol/L = 49 g/L .

D – Elektronska konfiguracija Fe je [Ar]3d64s

2, za Fe

3+ oduzimamo 3 zadnja elektrona (oba s i jedan d).

A – Jer je to atom plemenitog plina (helija) dakle ima popunjenu vanjsku (i jedinu) ljusku, što je vrlo

stabilna elektronska konfiguracija pa je potrebno puno energije da ju se izbacivanjem elektrona

poremeti.

C – Jer je to trostruka veza (u O2 je dvostruka, a H2 i Cl2 jednostruke).



11

D – NH4Cl je sol jake kiseline (HCl) i slabe baze (NH3). Na2CO3 de ati lužnatu (sol slabe kiseline i jake

baze), a CaCl2 i Na2SO4 približno neutralne otopine (soli jake kiseline i jake baze).

Amonijev nitrat je NH4NO3, njegovim termičkim raspaom ovisno o uvjetima mogu nastati različiti

proukti, najčešde ušikov(I) oksi i voena para (NH4NO3(s) N2O(g) + 2H2O(g)), a pri višoj

temperaturi ušik, kisik i voena para (2NH4NO3(s) 2N2(g) + O2(g) + 4H2O(g)). Termičkim raspaom

amonijeva nitrita nastaje ušik i voena para (NH4NO2(s) N2(g) + 2H2O(g)). Pretpostavljam da je

smisao pitanja bio sjetiti se a se ušik laboratorijski obiva termičkim raspaom nitrita i nitrata pa je

traženi ogovor B.

A – MnO4 –

+ 8H+ + 5e

– Mn

2+ + 4H2O U lužnatoj sreini nastaje MnO4

2 – i MnO2 (obično prvo MnO4

2 –

– zelena otopina – pa ubrzo zatim iz njega MnO2 – smeđi talog).

C ( = 2007. –1 –13.)



12

B – Konjugirana baza ima jedan H+ manje: konjugirana baza hidrogensulfatnog iona HSO4

– je sulfatni

ion SO42 –

.

C

SO32 –

imaju oblik trostrane piramide (kao molekule

amonijaka, jer su na sreišnji atom vezana 3 atoma i jean sloboni elektronski par)

SiCl4 imaju oblik tetraedra (kao CH4) jer su na sreišnji atom vezana 4 atoma

H2O2 također nisu planarne:



13

a CO32 – su planarne jer su na sreišnji atom vezana samo 3 atoma (i 0 slobodnih elektronskih parova):

D

Polureakcije pri toj elektrolizi su:

K: Cu2+

+ 2e – Cu

A: 2H2O O2 + 4e –

+ 4H+

(na anoi se oksiira voa jer sumpor u sulfatnim ionima ima svoj najvedi oksiacijski broj pa se ne

može oksiirati, a i opdenito se uobičajeni višeatomni ioni ne oksiiraju pri elektrolizi voenih otopina

jer je za takvo prekidanje kovalentnih veza potrebno više energije)

Za izlučivanje molekule kisika potrebno je vostruko više elektrona nego za izlučivanje atoma bakrapa se izluči vostruko manja množina kisika nego bakra, akle n(O2) = V (O2)/V m = n(Cu)/2 =

m(Cu)/2M(Cu) tj. V (O2) = m(Cu)V m / 2M(Cu) = 31,775 g × 22,4 L/mol / (2×63,55 g/mol) = 5,60 L

A – Manje molekule (molekule manje mase) brže se gibaju.



14

D – Povišenje vrelišta: ΔT = i ×K b×b, množinska koncentracija c i molalnost b su proporcionalni

(približno, za razrijeđene otopine koje se po gustodi ne razlikuju znatno od otapala: c=n(otopljena

tvar)/V (otopina), a b=n(otopljena tvar)/m(otapalo)=n(otopljena tvar)/( ρ(otapalo)V (otapalo) ako je

V (otopina)≈V (otapalo), onda je b=c/ ρ(otapalo)), K b je konstanta koja ovisi samo o otapalu, pa

možemo redi a je ΔT proporcionalno i ×c, pri čemu je i faktor disocijacije tj. broj jedinki na koje

isocira jena formulska jeinka, što je za NaCl 2 (Na+ + Cl

–), FeCl3 4 (Fe

3+ + 3Cl

–), C6H12O6 1

(molekula), K2SO4 3 (2K

+

+ SO4

2 –

), KNO3 2 (K

+

+ NO3

–

), akle umnožak i×c ogovara onom za zaanuotopinu NaCl jedino kod zadane otopine K2SO4.

A – "Po zakonu prvog rea" znači a je brzina reakcije u svakom trenutku proporcionalna

koncentraciji tog reaktanta na prvu potenciju, akle povedanjem koncentracije reaktanta povedava se

i brzina reakcije. Povedanjem koncentracije reaktanta povedava se brzina vedine reakcija (osim onih

nultog reda).

B – S metalom manjeg (jače negativnog) standardnog redukcijskom potencijala od željeza (čelik je

legura željeza) kako bi korodirao (oksidirao se) umjesto njega. Bakar, srebro i zlato imaju pozitivan

stanarni reukcijski potencijal, vrlo se teško oksiiraju, pa bi njihovo spajanje s čeličnom šipkom

moglo samo ubrzati njenu koroziju – ako u okolini ima njihovih iona, oni bi se reucirali, a željezo

zbog toga brže oksiiralo.



15

B – Ubacivanjem kristalida (te tvari, a najčešde može i neke ruge ili čak samo mehaničkim

potresanjem) u prezasidenu otopinu iz nje kristalizira suvišak otopl jene tvari.

A – Elementi prve skupine (alkalijski metali) obično reagiraju tako a prvo otpuste jean elektron

(tvore katione naboja 1) pa su to reaktivniji što je energija potrebna za taj proces manja, a ta

energija je prva energija ionizacije.

A – ΔE = hf = hc/λ tj. razlika energetskih nivoa obrnuto je proporcionalna valnoj duljini koja odgovara

prijelazu između njih (Planckova konstanta h i brzina svjetlosti c su konstante koje su dane uz ispit: h

= 6,63×10 –34 Js, c = 3×108

m/s). Dakle, iz zadanih poataka razlike energetskih nivoa možemo

izračunati: E 3 – E 2 = 6,63×10 –34 Js × 3×108

m/s / 656×10 –9 m = 3,03×10 –19

J, E 4 – E 2 = 6,63×10 –34 Js ×

3×108 m/s / 486×10 –9

m = 4,09×10 –19 J, iz čega se može izračunati i E 4 – E 3 = E 4 – E 2 – (E 3 – E 2 ) = (4,09 –

3,03) ×10 –19 J = 1,06×10 –19

J.

Slikovito:

E 2

E 3

E 4

hc/(656 nm)

hc/(486 nm)

hc/(486 nm) – hc/(656 nm)



16

2. dio

Tvar Homogenasmjesa

Elementarna tvar Kemijski spoj Heterogenasmjesa

Bronca X

Led X

Bizmut X

Granit X

Kuhinjski ocat X

Šeder X

bronca = legura (čvrsta homogena smjesa metala) bakra i kositra

led = H2O

bizmut = Bi (element broj 83)granit = vrsta stijene heterogenog izgleda i sastava

kuhinjski ocat = koliko se vidi golim okom, homogena smjesa octene kiseline, voe i još nekih tvari

šeder (kuhinjski) = saharoza C12H22O11

magnezijev nitrat

amonijev jodid

željezov(III) fosfat

KOH

NO2

HIO3



17

Iz mjernih jedinica u kojima je brzina dana vidimo da je

=(H2O)

=(H2O)

H2O × =H2O × (H2O)

H2O × =H2O × (H2O)

× H2O ×

dakle

H2O = × × H2O ×

(H2O)

=10−6 L s−1 × 6,02 × 1023 mol−1 × 1000 g L−1 × 30 s

18,02 g mol−1= 1 × 1021

n(HCl) = n1(HCl) + n2(HCl) = c1V 1 + c2V 2 = 2,0 mol/L × 0,05 L 0,10 mol/L × 0,15 L = 0,115 mol

V = V 1 + V 2 = 0,05 L + 0,15 L = 0,2 L

c = n(HCl) / V = 0,115 mol / 0,2 L = 0,575 mol/L

γ = m(HCl) / V = n(HCl)×M(HCl) / V = c × M(HCl) = 0,575 mol/L × 36,51 g/mol = 21,0 g/L

c = n / V = m / MV M = m / cV = 23,759 g / (0,900 mol/L × 0,2500 L ) = 106 g/mol

(zaokružujemo na broj značajnih znamenaka koliko ih ima poatak zaan na najmanje značajnih

znamenaka, čini se a je u ovom zaatku to bitno zbog sljeedeg pozaatka)

Prema relativnim atomskim masama u danom periodnom sustavu: M(Na2CO3) = 106 g/mol,

M(NaClO3) = 106,5 g/mol, M(H2SO4) = 98,12 g/mol, M(H3PO4) = 98,03. Dakle, ka to zaokružimo

mogle bi biti i Na2CO3 i NaClO3, olučit du se za NaClO3 jer jedino ona ima jednovalentne anione kao

što je spomenuto u osnovnom ijelu zaatka.



18

C (u ovom slučaju možemo množinske koncentracije izraziti kao broj jedinki/volumen, jer je

množinska koncentracija = množina otopljene tvari/volumen, a množina otopljene tvari

proporcionalna je broju jedinki otopljene tvari)

B – 12 jedinki / 2×500 mL = 6 jedinki / 500 mL

D – (12+6) jedinki / (500+500) mL = 9 jedinki / 500 mL

D – D: 9 jedinki / 500 mL = 0,018 jedinki/mL; E: 4 jedinke / 250 mL = 0,016 jedinki/mL

0,5 mol L –1

(ako otopini volumena 500 mL oamo još 500 mL otapala, volumen de se

uvostručiti a množina otopljene tvari ostati ista, pa de množinska koncentracija biti upola

manja)



19

B – γ = m(tvar) / V (otopina) = n(tvar)×M(tvar) / V (otopina) = c×M(tvar). Otopina B ima

vostruko vedu množinsku koncentraciju nego otopina C (vostruko više jedinki u istom

volumenu). Molarne mase su M(NaCl) = 58,5 g/mol, M(KNO3) = 101,1 g/mol. Buudi a

molarna masa KNO3 nije više nego vostruko veda o molarne mase NaCl

(2×58,5=117>101,1), vedu masenu koncentraciju ima otopina koja ima i vedu množinskukocentraciju, B.

Mg2+

<Na+<Ne<O

2 – – među izoelektronskim jeinkama, jeinke vedeg naboja jezgre uvijek su

manje jer jezgra jače privlači elektrone – kationi su manji, a anioni vedi o atoma

Greška u pitanju – ne veličina, nego elektronska konfiguracija (veličine se ne mogu napamet

tako točno previjeti).

fluoridni ion, aluminijev kation, nitridni ion

Tvar (slaba organska kiselina ili baza) koja mijenja boju pri promjeni pH preko neke

vrijednosti.

Metiloranž, bromtimol plavo, crveni kupus (antocijanini), lakmus (crveni i plavi).



20

Da. Solna kiselina, HCl, jaka je kiselina, i barijeva lužina, Ba(OH)2, jaka je lužina; svaka jedinka HCl

doprinosi kiselosti s jednim H+, a svaka jedinka Ba(OH)2 oprinosi lužnatosti s va OH –, pa pri

miješanju jenakih množina – jer su i volumeni i koncentracije zadanih otopina jednaki – HCl i

Ba(OH)2 u otopinu ospijeva vostruko više OH – nego H

+ pa OH

– ostaju u suvišku i stoga je otopina

lužnata, a fenolftalein se u lužnatoj otopini oboji u ružičasto. Računski (što za ovaj zaatak nije

potrebno, ali može biti potrebno za slične zaatke): n(H+) = n(HCl) = 0,2 mol L –1 × 0,05 L = 0,01 mol,

n(OH –

) = 2n(Ba(OH)2) = 2 × 0,2 mol L –1 × 0,05 L = 0,02 mol, n(suvišak OH –

) = n(OH –

) – n(H+) = 0,01 mol,

V = 50 mL + 50 mL = 100 mL, c(suvišak OH –) = 0,01 mol / 0,1 L = 0,1 mol/L, pOH = – log(0,1) = 1, pH =

14 – pOH = 13, a fenolftalein je ružičast pri pH približno između 8 i 14.

Mr = m(molekula)/u = 2,0572×10 –22 g / (1,66×10 –24

g) = 124

Ar = Mr/4 = 31(pogled u periodni sustav) fosfor (P)

P4(s) + 5O2(g) P4O10(s)

fosforov(V) oksid



21

3A + C 3B + D (za obrazloženja svih rješenja u zaacima 10.1. o 10.3. vii 2008.–2 –12. jer su

zaaci ientični)

U suvišku je tvar B. Mjerodavni reaktant je tvar A.



22

A + B 2C

=[]2

[]=

(4mmol

L)2

1mmol

L× 2

mmolL

= 8

U rugom slučaju (nastat de više tvari E i F nego tvari B i C) jer je konstanta ravnoteže veda.



23

2) NACIONALNI ISPIT ZA UČENIKE 2. RAZREDA GIMNAZIJE 2007.

C – Promjene agregatnih stanja su fizikalne promjene jer se pri njima ne mijenja kemijski

sastav tvari (ne dolazi do preraspodjele kemijskih veza), a ostale navedene promjene su

kemijske, može se napisati kemijska jenažba, npr. A. CaO(s) + H2O(l ) Ca(OH)2(aq), B.

CuSO4(s) CuO(s) + SO2(g) ½ O2(g), D. C12H22O11(s) 12C(s) + 11H2O(g).

B – O naveenih tvari jeino naftalen sublimira (zagrijavanjem prelazi iz čvrstog izravno u

plinovito stanje).

C – Među svim naveenim molekulama polarne su HCl i NO jer sarže veze između različitih

elemenata koje nisu u prostoru simetrično raspoređene tako a bi se pozitivnija ilinegativnija poručja međusobno poništila. H2 i N2 su molekule elementarnih tvari pa ne

sarže polarnu vezu, u CO2, CCl4 i BeF2 atomi kisika, klora odnosno fluora simetrično su

raspoređeni oko sreišnjeg atoma pa se te polarne veze međusobno poništavaju.



24

C – Sniženje tališta ili povišenje vrelišta homogene smjese (otopine ili čvrste otopine, kojima

pripadaju legure) dano je formulom Δ = , pri čemu je K konstanta (krioskopska

odnosno ebulioskopska) koja je svojstvo otapala, b molalnost otopljene tvari (množina

otopljene tvari/masa otapala) koja je (osim za otopine izrazito visokih koncentracija)

proporcionalna množinskoj koncentraciji (množina otopljene tvari/volumen otopine), a ifaktor disocijacije – za molekulske tvari kao što je saharoza i =1 jer u vodenim otopinama ne

isociraju, a za obro topive soli jakih kiselina i baza kao što su NaCl i K2SO4 i =broj iona od

kojih se formulska jedinka sastoji jer u vodenim otopinama potpuno disociraju, dakle

i (NaCl)=2, i (K2SO4)=3.

C – Odnos energije prijelaza (tj. razlike energija energijskih nivoa među kojima se taj prijelaz

odvija) i valne duljine u spektru je ΔE =hf =hc/ λ (ΔE promjena energije, h Planckova konstanta,

f frekvencija, c brzina svjetlosti, λ valna duljina), dakle razlika energija obrnuto je

proporcionalna valnoj duljini. Vidi ogledni ispit –1 –40.

B – Magla su sitne kapljice voe raspršene u zraku (koloini sustav). Vidi ogledni ispit –1 –1.



25

B – Entropija je mjera za količinu nesređenosti, nasumičnosti rasporea materije u prostoru

onosno raspršenost energije, raspaom jeinki na više jeinka povedava se entropija

sustava, no ako je mogud prijenos topline kroz stijenke, sustav toplinu potrebnu za taj

proces (kianje kemijske veze je uvijek enotermno, a i za fizičko rastavljanje nečeg na

komaide uvijek je potrebna energija) prima iz okoline (toplina je energija koja prelazi iz

poručja vede u poručje man je temperature, o izjenačenja temperatura) pa se time

smanjuje temperatura okoline, a time i njena entropija (ali za manji iznos nego što se

entropija sustava povedava – pri svakom spontanom procesu ukupna entropija raste).

entropija više nije u reovnom programu gimnazijske nastave kemije i nije obuhvadenaispitnim katalogom za ržavnu maturu

C – Netočno su napisani spojevi: KO, SrCl, NH4, Mg2O (treba biti: K2O(oksid) ili K2O2(peroksid)

ili KO2(superoksid), SrCl2, NH3, MgO).



26

B – Za isparavanje vode potrebna je energija, a kondenzacijom koja je suprotni proces

energija se oslobađa (oslobađanje energije = negativna entalpija = egzotermna promjena).

Vidi ogledni ispit –1 –14.

A – Molekulski kristali sastoje se od molekula (ili atoma plemenitih plinova) koje su

međusobno povezane neveznim elektromagnatskim interakcijama tj. van der Waalsovim

(polarne molekule – stalni dipoli) odnosno Londonovim (nepolarne molekule, npr. molekule

elementarnih tvari kao što je jo – trenutačni/inducirani dipoli) silama, te su sile slabe(mnogo slabije od kemijskih veza) pa molekulski kristali imaju niska tališta (i često

sublimiraju). Molekule joa ne mogu biti povezane voikovim vezama jer ne sarže voik.

Jod je pri sobnoj temperaturi i normalnom tlaku tamnoljubičasta čvrsta tvar koja malim

zagrijavanjem sublimira. Nabojni broj jodidnog iona je –1.

B – Vidi odgovor na prethodno pitanje.

D – Prijelazni metali pri tvorenju kationa prvo gube svoja 2 vanjska Ns elektrona, a tek zatim

eventualno još (N –1)d elektron; elektronska konfiguracija Fe je 1s2 2s

2 2p

6 3s

2 3p

6 4s

2 3d

6.



27

C – Kutu i zaštitne rukavice pri izvođenju pokusa s koncentriranom kiselinom svakako je od

početka trebalo imati, no i bez obzira na to, brzinski zravorazumski postupak je najbolji (dok

se nađe čista kapaljka, oe stol).

T – U tekudem stanju jedinke se mnogo brže i slobonije tj. nasumičnije gibaju nego u

čvrstom pa je entropija veda. Vii 7.

entropija više nije u reovnom programu gimnazijske nastave kemije i nije obuhvadena

ispitnim katalogom za ržavnu maturu

N – Elektronegativnost u skupini raste prema gore (u periodi prema desno:

najelektronegativniji elementi su u gornjem esnom kutu jer oni imaju najvedu energiju

ionizacije i elektronski afinitet – plemenite plinove ne računamo jer tvore premalo spojeva zaoređivanje).

N – Sublimacija je prijelaz iz krutog u plinovito, dakle (s) (g).

T – Nukleoni su čestice saržane u jezgri atoma (protoni i neutroni), a nuklii su čestice koje

imaju isti broj protona a različit broj neutrona (izotopi) ili isti zbroj broja protona i neutrona(maseni broj) a različite te pojeinačne brojeve (izobari).



28

Elementarne tvari: B, C (fuleren je alotropska modifikacija ugljika), F, H

Kemijski spojevi: D (CaC2), G (CO)

Smjese: A (smjesa ugljikovodika), E (voda i u njoj otopljene soli), I (koloidne kapljice vode

raspršene u zraku)

jodati (HXO hipo...iti, HXO2 ...iti, HXO3 ...ati, HXO4 per...ati; X = Cl, Br ili I); Mg(IO3)2

=

A

,900 × 109

1 s=

900 × 109

1 s=A ⇒ =

1 s ×A

900 × 109 × =1 s × 18 g × 6,022 × 1023mol−1

900 × 109 × 18 g mol−1=

= 6,69 × 1011s



29

= 6,69 × 1011s × 1 min

60 s× 1 h

60 min× 1 dan

24 h× 1 godina

365 dan= 2,12 × 104 godina

t = 2,12 × 104 godina

nukupno(HCl) = n1(HCl) + n2(HCl) = c1V 1 + c2V 2

V ukupno = V 1 + V 2

=ukupno (HCl)

ukupno

=11 + 221 + 2

=50 mL × 2

molL

+ 150 mL × 0,1mol

L50 mL + 150 mL

= 0,575mol

L

c = 0,58 mol/L

= (HCl) = HCl × (HCl) = × HCl = 0,575mol

L × 36,46g

mol

γ = 21 g/L

=(tvar)

(otopina)=

(tvar)

tvar × (otopina)⟹tvar =

(tvar)

× (otopina)=

=2,2 g

0,02mol

L× 0,25L

= 440g

mol

M(tvar) = 440 g mol –1



30

Cl2(g) + H2(g) 2HCl(g)

n0(H2) = m(H2) / M(H2) = 10,08 g / 2,016 g mol –1

= 5 mol

n0(Cl2)=m(Cl2)/M(Cl2)= 425,4 g / 70,90 g mol –1

= 6 mol

iz jenažbe u a) vidi se da H2 i Cl2 reagiraju u omjeru 1:1 pa je H2 mjerodavni reaktant, a dio

Cl2 de preostati u suvišku:

npreostala(Cl2) = n0(Cl2) – n0(H2) = 1 mol

mpreostala(Cl2) = npreostala(Cl2) × M(Cl2) = 70,9 g

dakle množinu HCl računamo prema množini H2, opet iz jenažbe:

n(HCl) / n0(H2) = 2 / 1 n(HCl) = 2n0(H2) = 10 mol

m(HCl) = n(HCl) × M(HCl) = 10 mol × 36,46 g mol

–1

= 364,6 gukupna masa svih tvari u posudi nakon reakcije

mukupno = m(Cl2) + m(H2) + m(HCl) = 70,9 g + 0 + 364,6 g = 435,5 g

(naravno, ukupna masa tvari nakon reakcije jednaka je ukupnoj masi tvari prije reakcije –

zakon o očuvanju mase – pa se u ovom slučaju, ka je posua zatvorena, može i puno

jenostavnije izračunati – samo zbrojimo mase reaktanata i priklano zaokružimo)

w (H2) = 0

w (Cl2) = mpreostala(Cl2) / mukupno = 0,1628 = 16,28 %

w (HCl) = m(HCl) / mukupno = 0,8372 = 83,72 %



31

C – množinska koncentracija = množina otopljene tvari/volumen, a množina otopljene tvari

proporcionalna je broju jedinki otopljene tvari

B – 12 jedinki / 2×500 mL = 6 jedinki / 500 mL

D – (12+6) jedinki / 2×500 mL = 9 / 500 mL

Mg2+

<Na+<Ne<O

2 – – među izoelektronskim jedinkama, jedinke vedeg naboja jezgre uvijek su

manje jer jezgra jače privlači elektrone – kationi su manji, a anioni vedi o atoma



32

3) NACIONALNI ISPIT ZA UČENIKE 3. RAZREDA GIMNAZIJE 2008.

A – Sulfatni ion je SO42 –

, zbroj oksidacijskih brojeva svih atoma u jedinki jednak je naboju

jedinke, oksiacijski broj kisika je vedinom –II.

D – Fe3O4 se može shvatiti kao FeO × Fe2O3. Zbroj oksidacijskih brojeva svih atoma neutralne

(nenabijene) jedinke je 0, zbroj oksiacijskih brojeva svih atoma kisika ovje je 4×(–2) = –8 pa

zbroj oksiacijskih brojeva svih atoma željeza mora biti 8, što se o tri atoma željeza koji

imaju samo dva različita oksiacijska broja može postidi kao 116, 224 ili 332. No,

željezo opdenito može biti samo vovalentno ili trovalentno tj. imati oksiacijski broj 2 ili 3

(može otpustiti zanja 2 s elektrona ili i još jean elektron kako bi imalo 5 elektrona tj.

sve nesparene elektrone tj. polupopunjenu 3d podljusku).

D – . .

::¨ 3−

(anion poprima stabilnu elektronsku konfiguraciju plemenitog plina)



33

B – Analogno NH3 (za one koji žele znati više: bit de znatno bliža planarnoj nego NH3 jer su

atomi Cl vedi i imaju vanjske nevezne elektrone koji uzrokuju njihovo međusobno obijanje,

no nikako nede biti posve planarna).

C – X je okružen s 5 crtica, znači 5 elektronskih parova (1 crtica = 1 vezni elektronski par, 1

točkica = 1 nevezni vanjski elektron), prema pravilu okteta trebaju biti 4 elektronska para (8

elektrona).

D – Zbog velike razlike elektronegativnosti između kalcija (zemnoalkalijski metal) i fluora

(halogeni element, najelektronegativniji element) CaF2 je ionski spoj pa je to njegova

formulska jedinka.



34

B – Među svima naveenima, ionski spojevi su: Na2O, CaO, K2O2 (spojevi metala i nemetala,

dok su kovalentni spojevi spojevi nemetala).

A – U ostalim navedenim spojevima veze su ionske (H i F su oba nemetali pa se mogu

međusobno povezati kovalentnom vezom).

A – Jakost ionske veze je jakost privlačne sile među suprotno nabijenim ionima izražena

Coulombovim zakonom: = 12

2 , dakle proporcionalna nabojima (a naboj je jednak

umnošku elementarnog naboja – naboja elektrona odnosno protona – i nabojnog broja

iona), a obrnuto proporcionalna ualjenosti između iona (koja je proporcionalna zbrojupolumjera kationa i aniona). Kako u skupini veličina iona istog naboja, kao i veličina atoma,

raste prema olje, tako se o F o I povedava ualjenost te stoga smanjuje jakost ionske

veze.



35

B – Elementi 1. skupine (alkalijski metali) u spojevima imaju oksidacijski broj I, a 16. skupine

(halkogeni elementi) –II. Međusobno zbog velike razlike elektronegativnosti najčešde tvore

ionske spojeve, pri čemu element 1. skupine otpušta 1 elektron a element 16. skupine prima

2 elektrona kako bi postigli stabilnu elektronsku konfiguraciju plemenitog plina.

B – vidi 2007. –25.

C – vidi 2007. –15.

D – U 100 g prvotno pripreml jene otopine ima 100 g × 0,050 = 5,0 g NaCl, u jednakoj masi

otopine razrijeđene na vostruki volumen ima vostruko manje (na dvostruku volumen

ovje znači i na vostruku masu jer je otopina ovoljno malog masenog ujela a su gustoda

otopine i gustoda voe približno jenake).



36

D

=(X)

(otopina)=

(X)

X × (otopina)=X × (otopina)

X × (otopina)=

=92 g × 1,085 g/mL

46 g mol−1

×(92 + 100) g

= 0,011mol

mL

D – 50% je maseni udio šedera u otopini (ako ne piše koji je uio, obično je maseni). w (šeder)

= m(šeder)/m(otopina) = m(šeder) / *m(voda)+m(šeder)+. w (šeder) w (voda) = 1 ako otopina

sarži samo vou i šeder. Maseni omjer = m(šeder)/m(voda) = w (šeder)m(otopina) /

[w (voda)m(otopina)] = w (šeder)/*1–w (šeder)+ = 0,5/(1–0,5) = 0,5/0,5 = 1/1. Npr. u 100 g

opisane otopine ima 50 g šedera i preostalih 50 g je voa.

C – Lužnatu otopinu aje sol jake baze (KOH) i slabe kiseline (HCN) zbog hirolize aniona iz

slabe kiseline (CN –

+ H2O OH –

+ HCN). Amonijev klorid je sol slabe baze i jake kiseline pa

daje kiselu otopinu, a kalcijev i kalijev klorid su soli jake kiseline i jakih baza pa su im otopine

približno neutralne.



37

B – Lužnata sol, sol jake baze i slabe kiseline, (vii prošlo pitanje) povedava pH vrijednost

(smanjuje koncentraciju H+ onosno povedava koncentraciju OH –

).

B – Pretpostavljam a se misli na povedanje kiselosti otapanjem atmosferskog CO2 (kao što

bi se esilo i s čistom estiliranom voom), što je obično vrlo mala i nebitna promjena.

Na2SO4 je, naravno, neutralna sol ili vrlo blizu neutralne (natrijev HIDROGENsulfat je kisela

sol zbog hidrolize hidrogensulfatnog aniona na sulfatni).

B – Među naveenim plinovima reagira s vodom i aje lužinu (= povedava koncentraciju OH –

= smanjuje koncentraciju H+ = povedava pH) jedino NH3 (NH3 + H2O⇌ NH4

+ + OH

–). SO2 i H2S

reakcijom s vodom daju kiseline (H2SO4(aq) odnosno H2S(aq)), a CH4 ne reagira s vodom

dakle neutralan je.



38

D – Hidrogenfosfatni ion je HPO42 –

, konjugirana kiselina nastaje spajanjem s H+ (baza =

proton –akceptor = primanjem protona prelazi u svoju konjugiranu kiselinu).

A – Cijanovodik je HCN, konjugirana baza nastaje odvajanjem H+ (kiselina = proton –donor =

otpuštanjem protona prelazi u svoju konjugiranu bazu).

C – Pri 25°C pH + pOH = 14, dakle ovdje je pOH = 10, c(OH –

) = 10 –pOH

mol dm –3

= 10 –10

mol

dm –3

.

B – Jenažba elektrolize voe: H2O(l ) H2(g) ½ O2(g), dakle n(H2) = n(H2O) =

m(H2O)/M(H2O) = 18 g / 18 g mol –1 = 1 mol, pri normalnim uvjetima volumen 1 mol plina =

stanarni molarni volumen plina = 22,4 L (ili izračunati iz opde plinske jenažbe pV =nRT ).

Za one koji žele znati više: normalni uvjeti su t = 0°C, p = 101 325 Pa; standardni uvjeti su t =

25°C, p = 105 Pa; za sobne uvjete se obično uzima t = 25°C, p = 101 325 Pa – kako i među

kemičarima često vlaa pomutnja koji su koji uvjeti, uvjeti bi trebali uvijek ka su bitni biti i

ovako brojčano naveeni.



39

D – V = n × V m = N/NA × V m = 1015

/ (6,022 × 1023 mol

–1) × 22,4 m3/mol = 3,72 × 10 –8 dm

3 =

3,72 × 10 –11 m

3

A – n = m / M M = m / n = 43,6 g / 0,5 mol = 87,2 g/mol Mr(FexSy) = 87,2 = 55,8 + 31,4

≈ Ar(Fe) + Ar(S) x = y = 1

B – M = Mr g/mol, Mr(SO3) = Ar(S) + 3 Ar(O) (relativne atomske mase nadi u periodnom

sustavu)

B – Oksiacija = povedanje oksiacijskog broja (redukcija = smanjenje oksidacijskog broja,

dakle ostali navedeni zapisi predstavljaju redukciju).



40

A – Ne mijenja se oksidacijski broj nijednog elementa (ako vam odgovor na ovakvo pitanje

nije odmah jasan, najsigurnije je odrediti oksidacijske brojeve svih elemenata u reaktantima i

produktima u svim reakcijama).

C – Reukcijsko srestvo = može se oksiirati = atomu u oksiu koji nije kisik može se

povedati oksiacijski broj (II za Cu, III za Al i IV za C su njihovi maksimalni oksidacijski brojevi

prema položaju u perionom sustavu, oksiacijski broj C u CO je II).

B – Pri elektrokemijskim procesima na anoi se uvijek zbiva oksiacija, u ovom slučaju

klorini ioni otpuštanjem elektrona prelaze u molekule klora jer je to energetski povoljnijeod oksidacije kisika iz vode.



41

A – Voikove veze tvore tvari koji sarže voik vezan uz jako elektronegativni element F, O ili

N.

C – Manji pH (pri istoj koncentraciji kiseline) = veda koncentraci ja H+ = jače isocirana kiselina

("jača kiselina") = veda konstanta disocijacije kiseline K a

C – Barijev sulfat BaSO4 je netopljiva bijela sol (NaCl i Na2SO4 su dobro topljivi pa bi u

jenažbama bili aq i ne bi se taložili iz otopine, a BaSO3 je barijev sulf it – koji je također

netopljiv u vodi, no za njegov nastanak potrebni su sulfitni, a ne sulfatni ioni).

D – HAy disocira 10 puta slabije nego HAx jer je konstanta disocijacije 10 puta manja.

Konstanta isocijacije je konstanta ravnoteže za reakciju HA ⇌ H+ + A

–



42

C – Tlak pare tvari u stanju ravnoteže ovisi samo o temperaturi, ne o količini prisutne tvari.

A – Vidi 2008. –1 –9. Što je ionska veza jača, potrebno je više energije a se razaranjem te

veze tvar prevee u tekude stanje i stoga je talište spoja više. U pravilu naboji iona imaju

puno vedi utjecaj na jakost ionske veze nego njihovi radijusi.

A – Reukcijsko srestvo se oksiira kako bi reuciralo nešto rugo, ovje se etanol oksiira

u octenu kiselinu (promjena oksidacijskog broja jednog od atoma ugljika iz –I u III).

A – Talište smjese voe i kuhinjske soli niže je o tališta čiste voe (sniženje tališta ΔT =ibK ),taljenje leda i otapanje NaCl su endotermni procesi.



43

C – Entalpije kristalnih rešetki ionskih spojeva proporcionalne su jakosti ionske veze (to su

energije potrebne da se ta veza razori), vidi 2008. –1 –9. i 2008. –1 –36.

C – Otopina u kojoj se pojavio talog bila je prezasidena, nakon izlučivanja taloga (aklesuviška otopljene tvari) postala je zasidena. Za otopine u kojima se nije pojavio talog ne

možemo biti sigurni jesu li nezasidene ili točno zasidene.



44

2. dio

Pitanje moža nije posve jasno – misli se na vrste kristalnih struktura.

npr. NaCl npr. dijamant npr. I2 npr. Cu

+ + – + – (neki metali nisu)

– (u čvrstom stanju ne) – – +

+ + – + – (neki metali nemaju)

+ – (ne otapaju se) – – (ne otapaju se, osim ako

s vodom reagiraju i daju

lužinu)

– – – +



45

1. Ima više vrelište nego što bi se očekivalo prema sličnim spojevima čije molekule nisu

povezane voikovim vezama; obro se miješa s (otapa u ili ih otapa) tvarima za koje je

poznato a su im molekule međusobno povezane voikovim vezama ili barem znatno

polarne.

2. Polarnost molekula, veličina molekula, oblik molekula.



46

ukupna masa potrebne otopine:

m(otopina)1 + m(otopina)2 = 600 g

ukupna masa natrijevog klorida u potrebnoj otopini:

m(NaCl)1 + m(NaCl)2 = 600 g × 5% = 600 g × 0,05 = 30 g

m(otopina)1 × 0,009 m(otopina)2 × 0,14 = 30 g

(oznake: m(otopina)1=m1, m(otopina)2=m2, podrazumijevamo mase u gramima)0,009m1 + 0,14(600 –m1) = 30

–0,131m1 = –54

m1 = 412 g

m2 = 600 – m1

m2 = 188 g

Potrebno je uzeti 412 g prve otopine i 188 g druge otopine.



47

pri 20°C može biti otopljeno najviše:

3 =(3)

()

3 = 3 × = 3 × 3+2 3 − 3 × 3 = 3 × 2 3 × 1− 3 = 3 × 2 3 = 3 × 2 − 3 = 0,242 × 120 − 0,242 = 38,3

sve više o toga de se istaložiti, akle istaložit de se 60 g – 38,3 g = 21,7 g



48

50 nađemo na grafu na osi orinata (vertikalnoj) 25%, akle 25 (jer su brojevi na osi orinata

100×maseni uio soli u zasidenoj otopini), i gleamo kojoj točki na osi apscisa (horizontalnoj)ogovara ta točka krivulje, to je točno na pola puta između 40 i 60 dakle 50°C)



49

Iz 5.1. je pri 50°C wsat = 25%

kao u 4.:

sat CuSO4 =CuSO4otopina

CuSO4 = sat CuSO4 × otopina = sat CuSO4 × CuSO4 +H2O…

CuSO4 =sat CuSO4 × H2O1 −sat CuSO4 =

0,25 × 50 1 − 0,25

= 16,7

Pri 50°C u 50 g voe može se maksimalno otopiti 16,7 g soli.

Na isti način očitamo iz grafa w sat pri 60°C: w sat = 29% < 33%, otopina koja sarži više soli

nego što pri toj temperaturi sarži zasidena otopina je prezasidena (a sarži manje, npr. a

joj je u ovom slučaju maseni uio 25%, bila bi nezasidena).

početne množine kiseline i lužine:

n0(HCl) = cV = 0,1 L × 20 × 10 –3 mol/L = 2 × 10 –3

mol

n0(Ca(OH)2) = cV = 0,2 L × 10 × 10 –3 mol/L = 2 × 10 –3

mol

početne množine H+ i OH

– koje iz njih dospijevaju u otopinu:

n0(H+) = n0(HCl) = 2 × 10 –3

mol

n0(OH –

) = 2n0(Ca(OH)2) [jer svaki Ca(OH)2 sarži 2 OH –+ = 4 × 10 –3 mol

nakon njihove međusobne neutralizacije ("ponište" se jenake množine H+ i OH – pri reakciji



50

H+ + OH

– H2O, pri čemu se H+

svi potroše jer ih ima manje) preostaje n(OH –) = 2 × 10 –3

mol

volumen konačne otopine: V = V 1 + V 2 = 0,1 L + 0,2 L = 0,3 L

otopine su vrlo male koncentracije pa ne treba voiti računa o eventualnim razlikama u

gustodi ni o volumenu nastale voe

c(OH –

) = n(OH –

)/V = 2 × 10 –3

mol / 0,3 L = 6,67 × 10 –3

mol/dm3

pOH = –log(c(OH

–)/mol dm

–3) = 2,18

pH = 14 – pOH = 11,82

KOH(aq) + HBr(aq) KBr(aq) + H2O(l )

n0(KOH) = n0(HBr) = cV = 0,5 L × 0,02 mol/L = 0,01 mol

u ovom slučaju nije potrebno računati mjeroavni reaktant jer su početne množine jenake i

reagiraju 1:1 pa se oba posve potroše

n(KBr) = n0(KOH) = n0(HBr) = 0,01 mol

V = V 1 + V 2 = 0,5 L + 0,5 L = 1 L

c(KBr) = n(KBr)/V = 0,01 mol/L



51

OH− =OH− =

2CaOH2 =2CaOH2CaOH2 =

2 × 3,7g

74,0926 g mol−1 × 2 dm3

= 0,050 mol dm−3

pOH = –log(c(OH –

)/mol dm –3

) = 1,3

pH = 14 – pOH = 12,7

Qteorijski = N(e –) × q(e

–) = z × n(Cu) × NA × e = z × n(Cu) × F = z × m(Cu)/M(Cu) × F = 2 × 100 ×

10

3

g / (63,546 g mol

–1

) × 96 485 C mol

–1

= 3,04 × 10

8

Ciskorištenje = Qteorijski / Qeksperimentalno Qeksperimentalno = Qteorijski / iskorištenje = 3,30 × 108

C



52

(ako je iskorištenje manje o 100%, za proizvonju iste količine bakra potrebno je više

naboja; iskorištenje se obično označava η tj. malim grčkim slovom eta)

Q = It t = Q/I = 3,3 × 108 As / 1000 A = 3,3 × 105

s × 1/60 min/s = 5500 min = 229 h i 4 min



53

1. očitani negativan napon (potencijal) članka znači a je voltmetar spojen „obrnuto“: na

– elektrodu, – na + elektrodu; u elektrokemijskim procesima na anodi se odvija oksidacija, na

katodi redukcija; u galvanskim člancima anoa je –, a katoda +, ioni metala koji ima vedi

standardni redukcijski potencijal se na katodi reduciraju u taj metal, a na anodi se drugi

metal oksidira u svoje ione, „poluplemeniti“ i „plemeniti“ metali kao što je srebro imaju vedistandardni redukcijski potencijal; dakle, katoda je od Ag, anoda od Zn – dakle, A je od Zn, B je

od Ag

2. 2Ag+(aq) + Zn(s) 2Ag(s) + Zn

2+(aq)

3. Zn(s) | Zn2+

(aq) || Ag+(aq) | Ag(s)

A. ne ovisi

B. smanjuje se porastom temperature

C. ne ovisi

D. ne ovisi

KONSTANTA ravnoteže (ne položaj ravnoteže! koji porazmijeva ravnotežne koncentracije

reaktanata i produkata) bilo koje reakcije ovisi samo o temperaturi (endotermne se

povedava porastom temperature, a egzotermne se smanjuje)

napomena: 12. zaatak riješen je u skripti kao oatak poglavlju Brzina reakcije i ravnoteža

te je to rješenje ovje kopirano



54

Tvari čija se koncentracija s vremenom smanjuje su reaktanti (ovje A i C), a tvari čija se koncentracija

povedava proukti (ovje B i D).

Kao "kraj reakcije" tj. ravnotežno stanje uzimamo tamo gje se koncentracije reaktanata i proukata

više viljivo ne mijenjaju – krivulje postaju približno vooravne.

Najmanju promjenu koncentracije (razlika koncentracije u ravnotežnom stanju i početne

koncentracije) uzmemo kao "mjernu jeinicu" s kojom demo uspoređivati ostale – ako nije rukčije

zadano, neka taj reaktant ili produkt (ovdje reaktant C) ima stehiometrijski koeficijent 1 – ostali

reaktanti i produkti imaju stehiometrijske koeficijente onoliko koliko puta je promjena njihove

koncentracije veda o te najmanje promjene (ako ne bi bile cjelobrojne, množimo cijelu jenažbu

tako a buu, a ako možemo jenažbu poijeliti tako a i alje svi stehiometrijski koeficijenti budu

cjelobrojni, dijelimo ju). Dakle, u ovom slučaju jenažba reakcije je: 3A + C 3B + D (u ovom slučajunije nužno pisati strelicu za povratnu reakciju jer na početku nije prisutna opaziva količina proukata

niti na kraju reaktanata, ali ne bi trebalo ni škoiti).

M jeroavni reaktant je tvar koja se potrošila – A, a u suvišku su svi preostali reaktanti – B.



55

Za napisati jenažbu postupamo isto kao u 10. 1. – paziti a se računa PROMJENA koncentracije (ane početna koncentracija) jer su ovje u ravnoteži prisutne i znatne koncentracije reaktanata A i B –

dakle:

(4 –2) A + (3 –1) B (4 –0) C

2A + 2B 4C / ÷2 (u zaacima s ravnotežom uvijek "pokratiti" jenažbu na najmanje

cjelobrojne koeficijente!)

A + B 2C

Napišemo izraz za konstantu ravnoteže prema jenažbi te uvrstimo RAVNOTEŽNE (na "krajureakcije" – tamo gdje su krivulje vodoravne) koncentracije svih tvari (obavezno u izraz uvrstiti i

mjerne jeinice jer konstanta ima i jeinicu, ako se slučajno sve ne pokrate kao ovje):

=[C]2

A[B]=

(4mmol

L)2

1mmol

L× 2

mmolL

= 8



56

4) PROBNA MATURA ZA UČENIKE 4. RAZREDA 2009.

A – Brom i voa su elementarni nemetal onosno kovalentni spoj pa u čistom stanju nemaju

obru električnu provonost ni visoko vrelište niti slabo hlape (tvari koje imaju visoko

vrelište uvijek ujeno i slabo hlape, vrelište i hlapljivost su vezana i proporcionalna svojstva).Bizmut je pri sobnoj temperaturi krutina.

D – Ientično pitanju 2008–1 –6.

B – Molekule CCl4 nepolarne su zbog simetričnog prostornog rasporeda polarnih veza

(tetraedar). Treba razlikovati vezu unutar molekula (kovalentna!) i između molekula

(zapravo nevezne interakcije kao što su van er Waalsove).



57

D – Kristalna rešetka je perioički ponavljajudi raspore jedinki (atoma, iona ili molekula) u

prostoru (kristalu). Visoko talište i električna provonost svojstveni su samo nekim vrstama

kristala, a ravne plohe jesu prisutne u svim normalnim kristalima, no nisu nužan uvjet, nego

posljeica perioičnosti unutarnje građe.

B

A – 25 mL : 50 mL = 1 : 2

B – c = n(NaCl)/V (otopina) ≈ *otopina je ovoljno razrijeđena a je V (otopina) ≈ V (H2O)]

m(NaCl)/(M(NaCl)×V (H2O)) = 5,85 g / (58,5 g mol –1

× 0,1 L) = 1,0 mol L –1



58

A – Vidi 2008. –1 –9. i 2008. –1 –36.

C – Misli se na koliko –struku masu ju treba razrijeiti (ili približno na koliko–struki volumen –

gustoda koncentrirane klorovoične kiseline je 1,18 g/m3 što za ovako približni račun nije

prealeko o gustode voe 1 g/m3, a razrjeđivanjem se akako približava gustodi voe):

npr. imamo 100 g otopine, u njoj akle ima 36 g klorovoika, ako ju čistom voom

razrijeimo na četverostruku masu, imamo 400 g otopine u kojoj još uvijek ima 36 g

klorovodika, dakle maseni udio klorovodika je 36/400 = 9%

B – Maseni broj = broj protona + broj neutrona. Broj protona očita se iz periodnog sustava

(redni broj).

C – 3 p3 znači a mu neostaju 3 o najbližeg okteta (3s

2 3 p

6), skupine elemenata čiji je zanji

elektron p –elektron (elemenata p –bloka) brojimo od 18 (plemeniti plin) unatrag.



59

A – Ientično pitanju 2008.–1 –8.

D – Molekula ozona može se prikazati rezonantnim strukturama

dakle nije linearna kao ostale navedene molekule pa je polarna (rezonantne strukture

pokazuju i kako je u njoj razdvojen naboj); veda je o njih i ima vedu masu.

C – Ientično pitanju 2008.–1 –12.

B 0,1 mol1 L

= 0,1×1000 mmol1000 mL



60

C, D – Molekulska formula benzena je C6H6, etina C2H2, empirijska za oba CH. Molekulska

formula kisika je O2, ozona O3, empirijska za oba O.

C – C:H=2:6=1:3 (među ponuđenim ogovorima nema CH3, no to ne bi bio točan ogovor jer

CH3 ne može biti stabilna molekula jer u njoj ugljik ne bi imao oktet, nego bi imao nespareni

elektron).

B

(jer S ima 6 valentnih elektrona, a C 4)



61

D – U As2O3 arsen je trovalentan (jer je kisik u spojevima s nemetalima uvijek dvovalentan),

prema tome pretpostavljamo da je i u spoju s vodikom trovalentan i uzimamo

najjenostavniju mogudnost.

B – Sulf itna kiselina ima jedan atom kisika manje nego sulf atna (sumporna).

D – Kr je kripton, Cr je krom!



62

C – w (H) = m(H)/m(N2H4) = 4 Ar(H)×u/(Mr(N2H4)×u) = 4/(2×144) = 4/32 = 0,125 = 12,5%

A – Reakcijom kiselog oksia i voe nastaje kiselina u kojoj sreišnji element ima isti

oksidacijski broj kao i u tom oksidu (ta reakcija nije redoks).

D – Buudi a plinovi teže zauzeti puno vedi volumen nego tekudine i krutine, promjena tlaka

opazivo utječe na ravnotežu jeino ako se u reakciji mijenja količina plinovitih jedinki:

povedanjem tlaka ravnoteža se pomiče prema onoj strani jenažbe gje je manji zbroj

stehiometrijskih koeficijenata tvari u plinovitom stanju (smanjenjem tlaka obrnuto) – ako se

reakcija praktički zaustavi, znači a je ravnoteža jako pomaknuta prema reaktantima, a to

akle ovje znači a je više plinovitih proukata nego reaktanata.

Službena rješenja aju B, ja smatram A (iz prezasidene otopine olazi o kristalizacije fizičkim

uznemiravanjam, iz zasidene bi ošlo o kristalizacije promjenom temperature u onom

smjeru u kojem se topljivost smanjuje; naravno, otopina koja nakon toga preostaje i može se

odvojiti od taloga filtracijom je upravo zasidena), no moža nešto previđam.



63

C – Vidi 2009. –1 –24.

B – I umjesto njega pojavit de se bijeli talog srebrova klorida jer je on puno manje topljiv (ima

puno manji produkt topljivosti koji je konstanta ravnoteže za otapanje).

C – KCN je sol jake lužine (KOH) i slabe kiseline (HCN), u njegovoj otopini olazi o hirolize

CN –

+ H2O HCN + OH –

D – Fenolftalein je kiselo –bazni inikator koji je bezbojan u kiselom i neutralnom a ružičast u

lužnatom, Na2CO3 je sol jake lužine i slabe kiseline pa je njegova otopina lužnata zbog

hidrolize CO32 –

(aq) + H2O(l ) HCO3 –

(aq) + OH –

(aq).



64

D – Hidrogensulfitni ion je HSO3 –

, vidi 2008. –1 –20.

C/B – Pri otapanju NaCN odvija se hidroliza CN –: CN –(aq) + H2O(l) HCN(aq) + OH –(aq) zbog koje

akle otopina postaje lužnata; s ruge strane, promjenu pH po efiniciji izaziva samo promjena

koncentracije H3O+ (u ovom slučaju, akako, smanjenje te koncentracije zbog povedanja

koncentracije OH –, jer je njihov umnožak konstantan = ionski produkt vode, izveden iz konstante

ravnoteže za samoionizaciju voe 2H2O

H3O

+

+ OH

–

).

A – Hidrogenkarbonatni ion je HCO3 –, karbonatni ion je CO3

2 –, vidi 2008. –1 –21.

C – NaCl i BaCl2 su neutralne soli pa i otopina obivena njihovim miješanjem mora biti neutralna;

njihovim miješanjem ne nastaje kombinacija kation–anion koja bi dala netopljivu sol pa otopina nedebiti mutna.



65

D – O naveenih aniona jeino fosfat potječe iz slabe kiseline pa je jedino vodena otopina kalijeva

fosfata lužnata.

B – Zbog hidrolize hidrogensulfatnog aniona HSO4 –

(aq) + H2O(l ) SO42 –

(aq) + H3O+(aq); ostale

navedene su soli slabe kiseline i jake baze te su stoga lužnate.

A – Kao i Na2CO3, K2CO3 je lužnata sol (vii 2009.–1 –29.), a metiloranž je kiselo–bazni indikator koji je

u lužnatom žut (u kiselom crven, blizu neutralnog narančast).

D – Pitanje je analogno pitanju 2008. –1 –30.



66

A – Oksidacija je povedanje oksiacijskog broja; promjene oksidacijskih brojeva u navedenim

reakcijama su redom: S(IV)S(VI), nema promjene, Cl(V)Cl( –I), Cu(II)Cu(0).

B – Reukcijsko srestvo se oksiira kako bi nešto rugo reuciralo, u ovom slučaju polureakcijaoksidacije je: Zn(s) Zn

2+(aq) + 2e

–.

A – Redukcija je, obrnuto od oksidacije, smanjenje oksidacijskog broja odnosno primanje elektrona,

navedene promjene su redom: MnO4 –MnO42 –

= Mn(VII)Mn(VI), SO32 –SO4

2 – = S(IV)S(VI),

HCO3 – CO3

2 – + H+ (nije redoks), Cl –OCl – = Cl( –I)Cl(I).



67

2. dio

čisti kvarcni pijesak = SiO2



68

2.1. magnezijev hidrogensulfat

2.2. srebrov perklorat (ili srebrov(I) perklorat, premda navoditi valenciju srebra nije potrebno jer je

uvijek jednovalentno)

2.3. barijev sulfit

2.4. SrO

2.5. Na2O2 2.6. CaC2

Ca(s) + 2H2O(l ) Ca(OH)2(aq) + H2(g)

ili Ca(s) + 2H2O(l ) Ca2+

(aq) + 2OH –

(aq) + H2(g)

n(H2) = n(Ca)H2 =CaCa

H2 =Ca

Ca

=

0,2 g× 8,314 Pa m3 K−1 mol−1 × 273,15 K

101 325 Pa

×40,078 g mol−1

= 1,12× 10−4 m3

V (H2) = 0,112 dm3 (buudi a su zaani uvjeti – tlak i temperatura – za koje vrijedi standardni molarni volumen

plina V m0 = 22,4 dm

3/mol, može se i preko n = V /V m

0, ali uvijek kad su navedeni tlak i

temperatura bolje je računati preko opde plinske jenažbe jer se lako zabuniti za koji točnotlak i temperaturu vrijedi V m

0 = 22,4 dm

3/mol)

Ca(OH)2(aq) + CO2(g) CaCO3(s) + H2O(l )

ili Ca2+

(aq) + 2OH –

(aq) + CO2(g) CaCO3(s) + H2O(l )



69

ili bilo što slično što sarži iste atome jenako međusobno povezane, jenak broj veza i neveznihelektronskih parova te ukupni naboj 2 – ili/i 2 parcijalna negativna naboja na atomima kisika, može irezonantne strukture ali nisu potrebne

SO42 –(aq) + Ba

2+(aq) BaSO4(s), iako "točnije", u ovakvim slučajevima nije najsretnije rješenje jer se

želi a bue jasno iz kojih su početnih soli potekli ioni, ali u vedini slučajeva trebala bi i jena i rugavrsta jenažbe biti prihvatljiva.



70

treba pisati mjerne jeinice u računu!



71

ili

(nije bitno kako je okrenuto; ako nije izričito naveeno, pri crtanju Lewisove strukturne formule možese i ne mora naznačiti 3D prostorni raspored)

trigonska bipiramida

(sva 3 F su u istoj ravnini, nevezni elektronski parovi na Cl su po jedan ispred i iza)

u obliku slova T (ili bilo što rugo što obro opisuje oblik, ali NE piramidalna kako je navedeno u

službenim rješenjima jer ona F ne bi bili u istoj ravnini)



72

ili rezonantne strukture:

ali ovdje nisu potrebne

(planarna) kutna ili u obliku slova V (ili bilo što rugo što obro opisuje oblik)



73



74

C – A bi bila linearna funkcija (paajudi pravac), B bi bila kvaratna funkcija (esna tj. paajuda

polovica "naopake" parabole tj. parabole u kojoj je kvaratni član pomnožen negativnim brojem),

jedino eksponencijalna funkcija odgovara oblikom, a D ne bi bila pravilno okrenuta (ako se ne možeodmah vidjeti, probati sa strane nacrtati svaku od nekoliko bilo kakvih vrijednosti)



75

Vrijeme polureakcije je vrijeme potrebno a se početna koncentracija smanji na polovicu.

t 1 ≈ 15 min

t 2 ≈ 10 min

krivulje se prouže o y–osi i gleda se gdje ju otprilike sijeku

c1,0 ≈ 60 mmol L –1

c2,0 ≈ 80 mmol L –1

T 2 > T 1 (pri višoj temperaturi reakcija je brža (glea se u početku reakcije))

(brzina reakcije je nagib krivulje)

Jer su zbog osobito velike elektronegativnosti ušika molekule amonijaka izrazito polarne i stoga se

međusobno povezuju voikovim vezama (među njima jeluju najjače privlačne međumolekulskesile).



76

Jer va nevezna elektronska para na kisiku u molekuli voe jače obijaju va vezna elektronska paranego što jean nevezni elektronski par na ušiku u molekuli amonijaka obija tri vezna elektronskapara.



77

Baze. (primanjem protona prelazi u svoju konjugiranu kiselinu koja je crvene boje)

Kiseline. (jer daju H+ karbonatnom anionu; za hidrolizu karbonatnog aniona vidi 2009. –1 –29.)

NH4OH nije najsretnije rješenje jer takva molekula ne postoji.

Kisela, promijenit de boju plavog lakmusovog papira u crvenu.

(jer je klorovoična kiselina jaka kiselina a amonijeva lužina slaba lužina)

Kisela (blago kisela).

Modra galica je CuSO4×5H2O, u vodenoj otopini CuSO4(aq), SO42 –

potječe iz jake kiseline, a Cu2+ iz

slabe baze pa dolazi do hidrolize: Cu2+

(aq) + 2H2O(l )⇌ Cu(OH)+(aq) + H3O

+(aq) tj. Cu

2+(aq) + H2O(l )⇌

Cu(OH)+(aq) + H

+(aq) (ta va načina pisanja hidrolize su uvijek ekvivalentni tj. svejedno je).

Mr = m / u = 1,0651 × 10 –22 g / (1,6605 × 10 –24

g) = 64,14

Ar = Mr/2 = 32,07 potražiti u perionom sustavu najbližu vrijenost: Ar(S) = 32,06 sumpor



78

sumpor može biti i S ili S8 (naravno pravilno izjenačeno), no ne može nastajati SO3

sumporov(VI) oksid ili sumporov trioksid

Za princip rješavanja zaataka kao što je 10. vii 2008.–2 –12.

2A B



79

=[]

[ ]2=

1mmol

L

2mmol

L2 = 0,25

L

mmol

2A 4B A 2B

=B2A =

4mmol

L2

2mmol

L

= 8mmol

L



80

2A + B 3C

= C3

A2[B]= 3

mmol

L 3

1mmol

L2 × 3

mmolL

= 9

5) DRŽAVNA MATURA LJETO 2010.

B – Među naveenima HNO3 je jedina jaka kiselina, dakle u vodenoj otopini potpuno disocirana, a

vođenje električne struje ovisi o broju ionskih jedinki u otopini (H2CO3 i H2S su slabe kiseline, a NH3

slaba baza pa su u voenim otopinama samo jelomično isocirane, akle znatan io njihovih jedinki

je u neutralnom, molekulskom obliku koji ne oprinosi vođenju električne struje).



81

A – Spojevi dva nemetala su kovalentni, a spojevi metala i nemetala najčešde ionski.

C – Kubična gusta slagalina je kubična kristalna rešetka koja u elementarnoj=jeiničnoj deliji ("unutarkocke") sarži najvedi broj atoma (akle plošno centrirana).

C – Hidrogensulfatni ion je HSO4 –

, vidi 2008. –1 –20.

B – Među naveenima ionski su spojevi: Na2O, MgO, K2O2.



82

B – Zadatak suprotan zadatku 2008. –1 –9.

B – Ionski spojevi u pravilu imaju najviša tališta, za međusobno uspoređivanje njihovih tališta vii2008. –1 –9. i 2008. –1 –36.

C – Prema opdoj plinskoj jenažbi pV =nRT pV = mRT /M p = m/V × RT /M p = ρ × RT /M ρ =

pM/RT gustoda plina proporcionalna je molarnoj masi.



83

A

D – U BF3 atom bora ima samo 6 valentnih elektrona.

B – Vidi 2008. –1 –31.

A – U osnovnom stanju Ns poljuska se posve popuni prije nego što se počne popunjavati N p

poljuska, akle točno bi bilo *Ne+ 3s2 3 p

2

C – M(H2) < M(O2), n=m/M=N/NA N = m × NA / M brojnost je obrnuto proporcionalna molarnojmasi ako su mase jednake



84

B – Opda plinska jenažba pV =nRT V =nRT / p volumen plina proporcionalan je temperaraturi i

obrnuto proporcionalan tlaku.

D (nadi P u perionom sustavu...)

B – Izobari su po definiciji jedinke istog masenog broja tj. zbroja broja protona i neutrona u jezgri.

D – =CH 3COOH otopina =

otopina ×CH 3COOH otopina = otopina × CH3COOH =

= 1,015g

cm3× 0,12 = 0,122

g

cm3× 1000 cm3

1 dm3



85

D – Molekula, ne atoma! M(H2) = 2,02 g mol –1, m = nM = 3 mol × 2,02 g mol –1

C – n(H2O) = m/M = 1 mol, n(Na2CO3) = m/M = 0,1 mol, n(H2O) : n(Na2CO3) = 10 : 1

D – n(C)/n(A)=3/1 n(C) = 3n(A) = 6 mol, V (C) = n(C) × V m0 = 6 mol × 22,4 L/mol (jer su naveeni

standardni uvjeti za koje vrijedi V m0=22,4 L/mol; ili iz opde plinske jenažbe V (c)=n(C)RT / p)

B – pOH = 14 – pH = 9, c(OH –) = – log(pOH) mol dm –3



86

C – Jednako je jedinki plinova s jene i ruge strane jenažbe pa tlak ne utječe na ravnotežnekoncentracije, ΔrH<0 znači a je reakcija egzotermna pa se ravnoteža pomiče prema prouktimasniženjem temperature.

B – Potrebno je dovesti energiju za taljenje i vrenje (a time i sublimaciju koja je njihova

"kombinacija"), a u obrnutim procesima (očvršdivanje, konenzacija, resublimacija) energija se

oslobađa.

C – Re reakcije s obzirom na oređeni reaktant je potencija koncentracije tog reaktanta kojoj je

proporcionalna brzina reakcije, npr. za reakciju 1. reda s obzirom na A, v =k ×c(A), a za reakciju 2. reda

s obzirom na A, v =k ×c2(A).



87

A – ΔrH<0 znači a je reakcija egzotermna pa se ravnoteža povedanjem temperature pomiče premareaktantima

A – Na početku reakcije prisutne su najvede koncentracije reaktanata pa je brzina reakcije najveda(najvede šanse međusobnog suara reaktanata).

A – Broj plinovitih jedinki među reaktantima i prouktima je: A. 3:3, B. 4:2, C. 0:1, D. 9:10.



88

C – Među reaktantima i prouktima jednak je broj plinovitih jedinki pa tlak ne utječe, uio(proporcionalan je koncentraciji) proukata povedava se oavanjem (=povedanjem koncentracije)

jenog reaktanta jer konstanta ravnoteže mora ostati konstantna.

B – Katalizator ubrzava kemijsku reakciju tako da mijenja reakcijski mehanizam (skup jednostavnih

reakcijskih koraka u kojima se reakcija koja je njihov zbroj stvarno odvija) u energetski povoljniji

(takav a je energija aktivacije za korak s najvedom energijom aktivacije manja).

C – Pri vedim koncentracijama reaktanata reakcija je brža jer su vede šanse za međusobni suarreaktanata.

A – U stanju inamičke ravnoteže brzina unaprene i unazane reakcije su jenake.



89

A – Među naveenim otopinama jeino otopina octa je kisela (voda vapnenica tj. vapnena voda,

Ca(OH)2(aq) i vodeno staklo, Na2SiO3(aq), su lužnate, a otopina lakmusa je približno neutralna).

C – Povedati pH za 1 znači razrijeiti kiselu otopinu na 10 puta vedi volumen = 10 puta manjukoncentraciju, jer je pH dekadski logaritam koncentracije H

+ pomnožen s –1 (ako nije odmah

matematički jasno, pretvoriti u koncentracije H+ i izračunati preko n1=n2 c1V 1=c2V 2, V 2 = V 1 +

V (dodana voda)).

B – Sve su naveene soli jake natrijeve lužine te kiselina o kojih je jeino HNO3 jaka, dakle otapanje

svih ostalih naveenih soli povedat de pH zbog hirolize aniona.

A – pH je suprotni (tj. pomnožen s –1) logaritam koncentracije H+ (koja je u pravilu manja od 1), dakle

što je pH manji, koncentracija H+ je veda pa je otopina kiselija.



90

D – Neutralizacija je reakcija između kiseline i baze pri kojoj nastaje sol i voa.

Greška u rješenjima, točan ogovor je 6,02 × 1022: stupanj isocijacije 1 znači a je isocijacijakiseline potpuna (akle jaka kiselina), znači sve su prisutne molekule kiseline disocirane, a broj

molekula kiseline u zadanoj otopini je, iz n=cV =N/NA, N = cVNA = 0,1 mol L –1

× 1 L × 6,02 × 1023 mol

–1

= 6,02 × 1022.

B – Analogno zadatku 2008. –1 –30. (nije bitno koji je kation, na anodi gledamo samo oksidaciju

aniona).



91

D – Brzina reakcije = 1/stehiometrijski koeficijent promatrane tvari × promjena koncentracijepromatrane tvari/promjena vremena

Stehiometrijski koeficijenti reaktanata su negativni onosno za reaktante množimo s –1 jer je

promjena njihove koncentracije negativna (koncentracije reaktanata smanjuju se kako reaktantireagiraju) a brzina reakcije je dogovorno uvijek pozitivna, dakle za ovu reakciju svi izrazi za brzinu

preko promjena koncentracija bili bi:

=−1

3

∆(A)

∆ = −∆(B)

∆ =1

2

∆(C)

∆ =1

4

∆(D)

∆

C – U 1 molekuli amonijaka ima 3 atoma vodika, m(NH3)/M(NH3) = N(NH3)/NA N(NH3) =

m(NH3)×NA/M(NH3) N(H) = 3N(NH3) = 3m(NH3)×NA/M(NH3) = 3×17 g ×6,02×1023 mol

–1 /17 g mol

–1 =

18×1023 = 1,8×1024

.



92

2. dio

(za ovaj dio koristim test koji sam s maksimalnom točnošdu riješila na vlastitoj ržavnoj maturi)

Poželjno je pisati sistemsko ime (butanska kiselina a ne octena kiselina, još točnije bi bilo n–butanska

kiselina no nije potrebno jer se ako nije navedeno podrazumijeva da je nerazgranati ugl jikovoični

lanac), no ne bi trebalo biti nužno ako nije u zaatku posebno naglašeno.

Priznaje se kojom je god vrstom strukturne formule 2 –metilpropan –1 –ol nacrtan – ovako sažetom

strukturnom ili punom strukturnom ili veznim crticama...

Sastavljači nisu pazili na "iznimke" te su kao točan ogovor boovali F, nakon žalbi boovali su i jeno

i drugo. Zbog izrazito male veličine atoma fluora njegovi elektroni izrazito jako obijaju naolazedi

elektron, stoga je njegov elektronski afinitet manji od onog klora – isto vrijedi za sve p –elemente 2.

periode u odnosu na elemente ispod njih.



93

Zemnoalkalijski element 3. periode ( [Ne] 3s2).

Polumjer u perioi porastom atomskog broja paa jer jezgra vedeg naboja sve jače privlači elektrone

istih ljusaka.

Plemeniti plinovi imaju najvedu energiju ionizacije (energija ionizacije može se oreiti svim

jedinkama jer se može oreiti i jelovanjem jakim električnim poljem, a ne samo preko kemijske

reakcije).

Cs ili Fr, ovisi priznajemo li raioaktivne elemente čija svojstva zbog teškog pripremanja i brzog

raspaa nisu ovoljno eksperimentalno potvrđena, priznavana su oba odgovora.



94

Očita se s grafa vrijenost na osi orinata (vertikalnoj) pri vrijenosti 80 na osi apscisa

(horizontalnoj).

ili 38 ili 39, poželjno je biti što precizniji mogude ali nije nužno

t je znak za povedanje temperature (žarenje akle), nije ga nužno pisati (a i može se umjesto toga

pisati Δt ili za žarenje Δ). Agregatna stanja jesu nužna.



95

reakcijska entalpija = entalpija stvaranja svih produkata – entalpija stvaranja svih reaktanata

(reaktanti se "odstvaraju"). Da stehiometrijski koeficijenti nisu 1, trebalo bi svaku vrijenost množiti

ogovarajudim stehiometrijskim koeficijentom.

U entalpijskom ijagramu, ako se ne spominje energija aktivacije, nije potrebno raiti "brežuljak" za

energiju aktivacije. Potrebno je pisati SVE što je naznačeno na crtežu.



96

Dovoljno je navesti nešto o toga, najbolje ovo za električnu voljivost.

Soli koje sarže Na+ kation boje plamen u žuto.

Ili preciznije: voena otopina koja sarži ione srebra.

Ili još i bolje: Ag+(aq) + Cl

–(aq) AgCl(s)

Anioni su vedi o kationa i ka su izoelektronski (vidi 2007. –25.), a kamo li buudi a Cl – ima

elektronsku konfiguraciju vedeg (s vedim atomskim brojem) plemenitog plina nego Na+.



97

Natrij, kao i ostali alkalijski metali, burno reagira s vodom i daje lužinu (fenolftalein se oboji u

lužnatom), kruži po površini voe jer ima manju gustodu o voe, reakcija je egzotermna i u njoj se

oslobađa lako zapaljivi plinoviti vodik koji se zapali čim se oslobođena energija ne troši na gibanje

komaida natrija, plamen se oboji žuto zbog nastalih natrijevih iona (vidi prethodni zadatak – 4.2.).

ili: 2Na(s) + 2H2O(l ) 2Na+(aq) + 2OH

–(aq) + H2(g)

Reaktanti i proukti pocrtani su u obrazloženju ogovora 5.1.



98

= bikromatni ion(i) = Cr2O72 –

Cr3+(aq) daju zelenu boju.



99

Omjer množina koje reagiraju jenak je omjeru stehiometrijskih koeficijenata u jenažbi.

m(K2Cr2O7) : m(H2S) = [n(K2Cr2O7)M(K2Cr2O7)] : [n(H2S)M(H2S)] = M(K2Cr2O7) : 3M(H2S)

Buudi a je stanarni reukcijski potencijal manji (negativniji) za cink nego za željezo, znači a je zaobrnutu reakciju (oksiaciju) vedi (pozitivniji) (za reakciju u obrnutom smjeru samo se promijeni

predznak potencijala, analogno promjeni predznaka reakcijske entalpije), pa je oksidacija cinka

"spontanija" (energetski pogonija ) nego oksiacija željeza, stoga se cink oksiira a ne reucira

(uvijek se u jenom polučlanku ovija oksiacija, a u rugom reukcija).

Analogno prethodnom; paziti kod željeza je li zaano Fe2+ ili Fe

3+



100

Kako bi nešto reucirao, reucens se oksiira (otpušta elektrone).

U elektrolizi: anioni putuju prema anodi jer je ona pozitivno nabijena, kationi prema katodi jer je

negativno nabijena (što je anoa a što katoa vii u 7.5.), u galvanskim člancima naboji elektroa su

obrnuti.

U svim elektrokemijskim člancima (akle i galvanskim i elektrolizinim) anoda je elektroda na kojoj se

odvija oksidacija, a katoda je elektroda na kojoj se odvija redukcija.

Zapravo zbrajamo E 0 katode i E 0 anoe jer zbrajamo i pripaajude reakcije, samo mijenjamo preznak

E 0 anode jer je E

0 zadan za redukciju (standardni redukcijski potencijal) a na anodi se odvija oksidacija

što je ista reakcija u obrnutom smjeru; napon mogudeg galvanskog članka mora biti pozitivan jer su

samo tada reakcije u njemu spontane (energetski pogodne – smisao galvanskog članka je

oslobađanje kemijske energije koja se pretvara u električnu energiju).



101

41% > 39%

Greška u zaatku, stoga su za ovaj pozaatak svi obili boove.

Ili jednostavno:

H2SO4(aq) HSO4

–

(aq) + H+

(aq)HSO4

–(aq) SO4

2 –(aq) + H

+(aq)



102

Prikaži stupnjeve isocijacije znači prikazati svaki stupanj posebno a ne samo H2SO4(aq) 2H+(aq) +

SO42 –(aq).

(ili izraženo u kelvinima T = 272,86 K, svejedno)



103

Jer je Na3PO4 sol jake lužine i slabe kiseline.

hidroliza fosfatnog aniona (dovoljno je napisati jedan stupanj)

hiroliza hirogenfosfatnog onosno ihirogenfosfatnog aniona koji se pritom ponaša kao baza ili

kiselina (oba se u raznim situacijama mogu ponašati i kao jedno i kao drugo jer imaju kiselinski proton

koji mogu otpustiti, ali mogu i primiti još jean H+ jer su negativno nabijeni) tako da nastanu OH

– (za

lužnatu otopinu) ili H3O+ (za kiselu otopinu)

U oksokiselinama (jenostavne anorganske kiseline koje sarže kisik) element koji nije kisik ni voik

uvijek je u sredini, za njega su vezani atomi kisika, a za atome kisika atomi vodika (kisik je

vovalentan, voik jenovalentan, valencija sreišnjeg atoma je njegov oksidacijski broj); ukupan

broj elektrona u neutralnoj molekuli je zbroj elektrona atoma koji ju čine.



104

(Četiri atoma i 0 neveznih elektrona raspoređeni oko sreišnjeg atoma (fosfora) aju tetraearsku

molekulu. Zapravo, u ovom slučaju točniji bi ogovor bio trostrana piramia ili izobličeni tetraear,

jer je vostruka veza krada pa nije posve pravilni tetraear, ali često se ne pravi ta razlika.)



105

6) DRŽAVNA MATURA JESEN 2010.

C – A = nagrizajude (korozivno), B = radioaktivno, C = lako zapaljivo, D = otrovno takvi proizvodi u

spreju kao potisni plin sarže zapaljive (i eksplozivne) ugljikovoike



106

B analogno ljeto 2010. –1 –10.

B – broj neutrona = maseni broj – broj protona = 81 – 35

A – Promjena agregatnog stanja je fizikalna promjena, ostale navedene su kemijske promjene: B.

CH3CH=CH2 + H2 (uz katalizator) CH3CH2CH3, C. 2KBr(l ) 2K(l ) + Br2(g), D. NH4Cl(s) NH3(g) +

HCl(g).

A – Fotoliza je rastavljanje spoja na elemente ili jednostavnije spojeve djelovanjem svjetlosti (piroliza

jelovanjem visoke temperature, elektroliza jelovanjem električne struje).



107

C – Vidi 2009. –1 –28.

C – Molekule alkohola (butan –1 –ol) su polarne, a molekule ugljikovodika (pentan, metilbutan) i etera

(dietil –eter) nisu (odnosno zanemarivo slabo).

A – Među izoelektronskim jedinkama, kation najvedeg naboja je najmanji – vidi 2007. –25.

B – Uz ionsku, i kovalentnu vezu sarže soli koje sarže složeni anion (i/ili složeni kation, opdenito) jersu atomi unutar tog aniona povezani kovalentnom vezom. Samo kovalentnu vezu sarže: I2, CO2,

H2CO3, NH3, a samo ionsku KI.



108

B – Vidi ljeto 2010. –1 –31.

B – Ostali su tzv. plemeniti metali koji reakcijom s kiselinom ne oslobađaju voik – samo reakcijom

metala koji imaju negativan stanarni reukcijski potencijal (u Voltinom nizu) s kiselinom oslobađase vodik.

B – Inhibitori, obrnuto o katalizatora, usporavaju kemijsku reakciju tako što usmjeravaju reakciju namehanizam čija je energija aktivacije (za reakcijski korak s najvedom energijom aktivacije) veda.Enzimi su katalizatori u biokemijskim reakcijama, a katalitički otrovi su tvari koje onemogudavajudjelovanje katalizatora.

C – Kiselina je proton –donor, HCO3 –

otpuštanjem H+ (vezanog uz O) daje CO3

2 –, a ostale navedene

jeinke imaju samo H vezan uz C koji se ne može tako otpustiti jer je zbog male razlikeelektronegativnosti između C i H ta veza slabo polarna i stoga jača.

D – Vidi ljeto 2010. –1 –8.



109

D – Reakcija je: Ca(s) + H2O(l ) Ca2+

(aq) + 2OH –(aq) + H2(g).

C – Metiloranž mijenja boju u žutu u lužnatom. Ocat sarži etansku kiselinu, vino sarži vinskukiselinu, želučani sok sarži klorovoičnu kiselinu, a vapnena voa je Ca(OH)2(aq) (kalcijeva lužina).

B – Tijekom promjene agregatnog stanja temperatura je konstantna ok sva tvar ne prijeđe u novoagregatno stanje jer se toplina troši za promjenu agregatnog stanja (entalpija isparavanja).

C – Zbog anomalije voe, gustoda lea manja je o gustode voe pa pri vedem tlaku le lakše (=prinižoj temperaturi) prelazi u vodu.



110

A – Reakcije ostalih s vodom su: CO2(g) + H2O(l ) HCO3 –(aq) + H

+(aq), SO2(g) + H2O(l ) HSO3

–(aq) +

H+(aq), SO3(s) + H2O(l ) HSO4

–(aq) + H+(aq). Oksid daje s vodom kiselinu ako postoji oksokiselina

(anorganska kiselina koja sarži kisik) u kojoj sreišnji atom ima isti oksiacijski broj kao u tomoksidu.

B – Pri ekstrakciji mudkanjem otopine s rugim otapalom koje se s početnim otapalom ne miješaotopljena tvar (jelomično) prelazi u to rugo otapalo ako je u njemu bolje topljiva.

C – Limunaa sarži limunsku kiselinu, otopina amonijaka je lužnata, tekudina u akumulatoru saržisumpornu kiselinu, a slana voa sarži samo neutralnu sol NaCl (onosno prirona slana voa imanje udjele drugih soli, ali sve su približno neutralne).

C – Negativna entalpija znači je otapanje egzotermno, njime se oslobađa energija, pa je pogonije(ravnoteža pomaknuta prema prouktima, tj. otopljenoj soli) pri nižoj temperaturi.



111

A – m/M=N/NA N=m×NA/M, a molarna masa voe najmanja je među naveenima.

B – Vidi 2009. –1 –32.

D

D – premda 4s0 nema puno smisla pisati osim ako se baš hode naglasiti a u toj (po)ljuski nema

elektrona; vidi 2007. –12.



112

B – Elementi malih koeficijenata elektronegativnosti nalaze se na lijevoj strani periodnog sustava, to

su metali.

D – Izobari imaju isti maseni broj.

C – U organskom spoju koji sarži samo C, H i O, za svaku vostruku vezu neostajat de 2 atomavodika u odnosu na onoliko koliko bi ih bilo u alkanu s istim brojem atoma ugljika.

A – Na katodi se odvija redukcija: Cu2+

(aq) + 2e – Cu(s) (što je mogude jer bakar ima pozitivanstandardni redukcijski potencijal pa je redukcija Cu

2+ pogodna).



113

D – Reakcijom halogenalkana i alkoksia nastaje eter koji sarži ogovarajude ugljikovoične lance iztih reaktanata, akle u ovom slučaju etoksipropan = etil–propil –eter = CH3CH2CH2 –O –CH2CH3

D – Izjenačena reakcija je: C5H12 + 8O2 5CO2 + 6H2O

A – Izjenačena reakcija je: H2SO4 + 2NaOH Na2SO4 + 2H2O, dakle H2SO4 i NaOH reagiraju u omjeru

1:2 (neki broj formulskih jedinki NaOH neutralizira dvostruko manji broj molekula H2SO4).

A – CH2=CHCH2CH3 + HBr (prema Markovnikovljevom pravilu H se veže tamo gje ima više H)CH3CHBrCH2CH3



114

C

D – Među naveenim molekulama nepolarne su: Cl2(nepolarna veza), CO2(simetrija), H2(nepolarna

veza).



115

B – Vidi 2008. –1 –30.

A – hlađenje = smanjenje temperature = u reakciji se "troši" (veže) energija = pozitivna entalpija =

endotermna reakcija

A – Ostale su monoprotonske (mogu otpustiti samo 1 proton, dok fosforna kiselina H3PO4 može 3) (mravlja kiselina = metanska = HCOOH; ušikasta = HNO2; octena = etanska = CH3COOH).

D – pH = –log(c(H+)/mol dm –3

) = (jaka jednoprotonska kiselina) –log(c(HCl)/mol dm –3) = 2, pOH = 14 –

pH



116

2. dio

aerosol = jedinke krute tvari ili tekudine raspršene u plinu; pjena = plin raspršen u tekudini ili čvrstoj tvari;

emulzija = tekudina raspršena u tekudini (koje se međusobno ne miješaju); sol –gel = čvrsta tvar raspršena u tekudini



117

Al2S3, Ca(ClO4)2, NH4HSO4

kalcijev cijani / kalcijev ciani, željezov(III) fosfat ihirat, kalijev nitrit

obavezno navesti valenciju željeza jer može biti i II

Ca2+

<K+<Ar<Cl

–<S

2 – (vidi 2007. –25.)

broj elektrona / elektronska konfiguracija



118

(spremite se ignorirati "zi o teksta" i usreotočiti se na one poatke koji su vam oistabitni, ovdje sam bitan dio zadatka uokvirila)

CaS



119

Ako ju ne možete posve jasno ržati u glavi, uvijek je obro jeiničnu deliju negje sa stranenacrtati (ako je potrebno za koorinacijski broj i ocrtati još ijelove susjenih) i ona brojatipo crtežu.



120

kalcijev oksid

ugljikov(IV) oksid (ili ugljikov dioksid)



121

ili CaO(s) + H2O(l ) Ca2+

(aq) + 2OH –

(aq)

(a voa nije u velikom suvišku, nastao bi više Ca(OH)2(s) jer je kalcijev hidroksid tekumjereno topiv u vodi)

ili Ca2+

(aq) + 2OH –

(aq) + 2H+(aq) + SO4

2 –(aq) CaSO4(s) + H2O(l )



122

kalcijev sulfat

ili bilo što s istim rasporeom atoma, ogovarajudim ukupnim brojem elektrona te ukupnim

nabojom 2 – ili/i parcijalnim nabojima –1 na dva atoma kisika, ili rezonantne strukture ali nisu

potrebne ako nije naglašeno

K p se zapisuje i s njom računa isto kao K c samo su ravnotežni parcijalni tlakovi umjestoravnotežnih koncentracija (parcijalni tlak = tlak plinovitog sastojka / ukupni tlak smjese).



123

2. (ΔrH<0 = egzotermna reakcija = povišenje temperature pogouje enotermnojpovratnoj reakciji, nastanku reaktanata iz produkata),

3. (3 plinovite jedinke u jenažbi na strani reaktanata, 2 na strani proukata),

4. (povedanjem parcijalnog tlaka jenog o reaktanata mora se povedati i parcijalni tlakprodukta kako bi konstanta ostala konstantna tj. nepromijenjena)

Katalizator ne utječe na položaj ravnoteže (ravnotežne koncentracije reaktanata iproukata), nego samo ubrzava reakciju pa omoguduje postizanje ravnoteže u krademvremenu.



124

Samo zbrojiti sve atome ugljika, kisika i vodika na strukturnoj formuli (na svakom spojištucrtica nalazi se po jean C s ogovarajudim brojem H a bue četverovalentan).



125

w (H) = m(H) / m(C6H8O7) = 8 Ar(H) / Mr(C6H8O7) = 8 Ar(H) / [6 Ar(C) + 8 Ar(H) + 7 Ar(O)]

3 (vii strukturnu formulu na početku zaatka: limunska kiselina ima tri karboksilne skupine( –COOH) pa je triprotonska kiselina – može otpustiti 3 H+, pa toliko OH

– treba za njenu

potpunu neutralizaciju, pri čemu postane C6H5O73 –

anion)

Esterifikacijom iz (karboksilne) kiseline i alkohola nastaje ester i voda. Reakciju je mogude,zapravo i poželjno, napisati kao ravnotežnu jer esterifikacije to u pravilu jesu. Ako se to

posebno ne traži, u organskim reakcijama nije nužno pisati agregatna stanja.



126

etil –metanoat (ili etil –formijat, ali bolje se ržati standardnog)

Fe(s) | Fe2+

(aq) || Ag+(aq) | Ag(s)

opda shema uobičajenih jenostavnih galvanskih članaka:metal anode (s) | kation anodnog metala (aq) || kation katodnog metala (aq) | metal katode (s)

(piše se o anoe prema katoi jer tako putuju elektroni (na anoi se otpuštaju, na katoi primaju))

anoda oksidacija, katoda redukcija

anonu i katonu reakciju pomnožiti ogovarajudim brojevima a u svakoj bue jenak brojelektrona te zbrojiti (pri zbrajanju se elektroni pokrate) – kao ka se rješava redoks



127

Vidi 2009. –2 –7.6.

Željezo iz čelika de koroirati (oksiirati se u željezove ione koji tvore čvrste željezove okside odnosno

hrđu), i to brže nego što bi bez prisutnosti srebra jer de nastati galvanski članak opisan u zaatku.



128


D – A = korozivno (nagrizajude), B = raioaktivno, C = zapaljivo)

D – Intenzivne veličine su one koje ne ovise o tome koji i koliki dio uzorka promatramo, npr. plinu u

posui oreit demo isti tlak bez obzira promatramo li 1 cm3

iz jednog kuta ili 2 cm3

iz drugog kuta,ok de volumeni pa time i mase i množine ta va zamišljena jelida uzorka biti različite pa su to

ekstenzivne veličine.

B – Kuhinjski šeder je saharoza, me je smjesa ponajviše glukoze i fruktoze, žvakada guma i čokolada

su smjese mnogih tvari.

A – I ta de smjesa najvjerojatnije biti u tekudem stanju: leište smjese voe i kuhinjske soli niže je oleišta voe, može se spustiti o oko –20°C; otapanje NaCl je vrlo blago enotermno (za nj se troši



129

energija), a taljenje lea je još puno jače enotermno; no pitanje nije sasvim dobro postavljeno jer

ako bi lea bilo izrazito malo, a soli izrazito puno, temperatura bi morala biti viša.

D – Voda (vrlo polarno otapalo) i dietil –eter (skoro nepolarno otapalo) se ne miješaju, mudkanjem

vodene otopine joda s dietil –eterom vedi io joa prelazi u ietil–eter jer je u njemu bolje topljiv, a

taj postupak ojeljivanja izmudkavanjem na temelju različite topljivosti u otapalima koja se ne

miješaju naziva se ekstrakcija. Sublimacijom se jo može izvojiti samo iz smjese s rugim čvrstim

tvarima jer iz otopine nede sublimirati nego de istovremeno isparavati i otopina i jod. Filtracijom semogu ovojiti samo vede jedinke (iz suspenzije, eventualno koloidne kroz filtre osobito sitnih pora), a

ne pojedinačne molekule u pravoj otopini. Nekom vrstom kromatografije vjerojatno bi se mogla

izvojiti manja količina joa, no to nema izravne veze s navedenom topljivosti.

B – Strukture A, C i D su nemogude jer imaju više valentnih elektrona nego što ih imaju svi atomi o

kojih se sastoje zajedno (pa bi morale imati negativni naboj). Struktura C je dodatno nemoguda jer

voik (1. perioa) ne može imati više o 2 valentna elektrona (a ovje bi imao 4) te ugljik (2. perioa)

ne može imati više od 8 (a ovdje bi imao 12), kao i struktura D (ugljik!). Čak i kad bi ostale dane

strukture bile mogude, struktura B je najpogodnija jer svi atomi imaju zadovoljen oktet (odnosno

vodik dublet) i ostvaren je maksimalan broj kovalentnih veza, a minimalan broj neveznih elektrona.



130

B – Amidna skupina je R1 –CO –NR2R3R4 , pri čemu su kisik i ušik vezani za ugljik (kisik vostrukom

vezom, ušik jenostrukom) a R–ovi mogu biti bilo što, akle u to se ubraja i označeni io. Ovo nije

peptidna veza – peptidna veza je povrsta amine veze: amina veza između viju aminokiselina.



131

B – je karboksilna skupina ( –COOH); ovaj spoj je također ester (zbog

) i aromatski spoj (zbog ) ali to nije ponuđeno

A – Na svim krajevima i lomovima crtica nalaze se atomi ugljika s ogovarajudim brojem atoma

voika a ugljik bue uvijek četverovalentan; vostruka crtica znači vostruku vezu.

D – Željezo, Fe, ima atomski broj 26, dakle elektronsku konfiguraciju 1s2 2s

2 2 p6 3s

2 3 p6 4s

2 3d 6, dakle

4×2=8 s –elektrona.



132

D – Magnezij, Mg, ima atomski broj 12. Dvovalentni ion Mg2+

ima 2 elektrona manje, dakle

elektronskom konfiguracijom ogovara najbližem plemenitom plinu neonu koji ima atomski broj 10.

B – strukture su: A , B , C , D

, ukupni brojevi nevezanih elektronskih parova

("parova točkica") u njima su reom: A 4, B 12, C 9, D 11



133

D – U jako kiselom meiju aminokiseline (i molekule opdenito) su maksimalno protonirane – H+ se

spojio gdje god ima smisla da se spoji jer tih H+ u jako kiselom ima jako puno; obrnuto, u jako

lužnatom bile bi minimalno protonirane (struktura B) jer ima puno OH –

koji uzima svaki raspoloživi H+

k sebi.

B – Voikove veze su najjača vrsta međumolekulskih interakcija (među neutralnim molekulama) pa

su vrelišta molekulskih tvari koje ih tvore najviša, a tvore ih spojevi koji imaju atom vodika vezan uz

jako elektronegativni atom (O, N ili F). Van er Waalsove su slabija vrsta međumolekulskih interakcija

koje jeluju između svih jedinki (dakle i u alkoholima i u eterima pojenako). Napetost površine

posljedica je svih međumolekulskih interakcija, isto kao i vrelište, a po inertnost molekula misli se ili

na njihovu masu (moment inercije) – a naglašeno je a su mase slične – ili na kemijsku inertnost

(nereaktivnost), koja nema veze s vrelištem.

D – Izobari imaju isti maseni broj (a to je zbroj broja protona i broja neutrona u jezgri jednog atoma).



134

D – Sve te jedinke imaju 10 elektrona (8+2, 10, 11 –1, 12 –2), to su izoelektronske jedinke.

A – Spojevi s različitim brojem bilo kojih atoma i različite molekulske mase nisu nikakvi izomeri

(nemaju ništa isto, osim eventualno empirijsku formulu), a spojevi iste strukturne a različite

molekulske formule ne mogu postojati.



135

C – Masti i ulja su esteri glicerola (propan –1,2,3 –triola) i triju istih ili različitih molekula viših masnih

kiselina (karboksilnih kiselina s više o 10 C atoma) , ako unutar tih viših

masnih kiselina nema vostrukih (ni trostrukih) veza između C atoma (akle to su zasidene više

masne kiseline), to su zasidene masti (ako ima tih višestrukih veza, ona su to nezasidena ulja).

C

=(etanol)

(otopina)=

(etanol)

etanol × (otopina)=etanol × (otopina)

etanol × (otopina)

(otopina)

= etanol × (otopina)

(etanol)=

0,342 × 950 g dm−3

46,06 g mol−1= 7,05 mol dm−3

D



136

(O2)

(CH4)=

2

1 ⇒ O2 = 2CH4 = 4 mol ⇒ O2 =

=4 mol× 8,31 Pa m3 K−1 mol−1 × 273 K

101 325 Pa= 0,0896 m3 = 89,6 dm3,

ili

=

= 4 mol

×22,4 dm3mol−1

= 89,6 dm3 jer su zadani uvjeti pri kojima znamo da je = 22,4 dm3mol−1

C

1H2SO4 = 2H2SO4 11 = 22

2 =112

=120 g dm−3 × 200 cm3

50 g dm−3= 480 cm3

C

Cu2+ + 2e− → Cu; = = ⇒ = =

=

2× 32 g × 9,65 × 104 A s mol−1

63,5 g mol−1 × 3× 3600 s= 9,0 A

A

OH−

=

2CaOH2otopina

=2CaOH2

CaOH2 × otopina=

2 × 0,37 g

74,12 g mol−1 × 5 dm3



137

pOH = − log OH−mol dm−3

= 2,7;pH = 14− pOH = 11,3

A – Ioni srebra s kloridnim ionima tvore netopljivi srebrov klorid, AgCl. Sve druge soli koje mogu

nastati kombinacijom srebrovih, nitratnih i iona iz ostalih ponuđenih soli su topljiv(ij)e.

B – Br2 + 2I – 2Br – + I2 Brom (halogeni element koji se nalazi više u skupini) je reaktivniji nego jo pa

ga "istiskuje" iz otopina njegovih soli (pogodnije je da manje reaktivan element bude u

elementarnom stanju).

A –Reukcija alehia (nije bitno s čim, LiAlH4 je samo jedan izrazito jak reducens koji reducira svaki

organski spoj koji ima karbonilnu (C=O) skupinu): Spojila

su se 2 dodatna atoma vodika (jedan na ugljik, drugi na kisik), dakle to je adicija.



138

C – Entalpija otapanja je pozitivna (iz dijagrama, otopljeni ioni imaju višu entalpiju nego kruti KNO3),

dakle za otapanje je potrebna energija, koja se uzima iz sustava u obliku topline pa se temperatura

smanjuje.

A – Dušik je najzastupljeniji sastojak zraka. Magnezijev nitrid je Mg3N2.

B – Pri nastajanju kemijskih veza uvijek se oslobađa energija (a za kianje veza uvijek je potrebna

energija), a tim oslobađanjem topline raste temperatura.



139

C – Pri enotermnom procesu "troši" (veže) se enegija, pa mu pogouje ka ima više raspoložive

energije, a to je pri višoj temperaturi.

B – Smanjenje tlaka omoguduje nastanak više plinovitih jedinki, akle ravnoteža se pomiče prema

onoj strani jenažbe na kojoj je vedi ukupni broj molekula tvari u plinovitom stanju.

B – Ako su čestice sitnije (cink u prahu), reakcija se ovija brže jer je veda oirna površina

reaktanata, akle mjehuridi se oslobađaju vedim intenzitetom.



140

A – Koncentracija reaktanata se smanjuje (A i C), proukata povedava (B), promjene koncentracija

(razlika visine krivulje na početku i na kraju) A, C i B odnose se kao 3:1:2.

A – Mramor je CaCO3, kisele kiše sarže ponajviše H2SO4 nastalu reakcijom SO3 s vodom (SO3 nastaje

oksidacijom kisikom iz zraka SO2 koji je sastojak ispušnih plinova nekih tvornica i automobila).



141

C – Brønsted –Lowryjeve baze su proton –akceptori – jedinke koje u reakciji primaju H+ (kiselo –bazne

reakcije promatrajte kao ravnotežne, u oba smjera).

C – CN –

je anion slabe kiseline HCN pa dolazi do njegove hidrolize: CN –

+ H2O HCN + OH –

(jenažba u prethonom zadatku!) te nastali OH – povedavaju lužnatost. Kalijev kation i ostali

naveeni anioni potječu iz jake baze onosno jakih kiselina pa ne poliježu hirolizi i stoga ne utječu

na pH.

A

alotropna = elementarna tvar koja ima više strukturnih oblika,

izomerna = neelementarna tvar koja ima više strukturnih oblika,

polimerna = tvar od velikih molekula koje se sastoje od puno kovalentno povezanih ponavljajudih

malih podjedinica



142

D

II I Mg H

−II

O4 oksidacijski broj P = 0− 4 × −2+ 1 + 2

(jer je zbroj oksidacijskih brojeva svih atoma u neutralnoj molekuli 0)

C – Na anodi se uvijek odvija oksidacija ("anioni putuju prema anodi, kationi putuju prema katodi"). U

ovakvoj elektrolizi kloridni ioni Cl – mogu se samo oksidirati (otpustiti elektrone) jer su maksimalno

negativni (Cl u njima ima svoj minimalan oksidacijski broj), a bakrovi ioni Cu2+

mogu se samo

reducirati (primiti elektrone) jer su maksimalno pozitivni (Cu u njima ima svoj maksimalan oksidacijski

broj).

A – Metal s negativnijim redukcijskim potencijalom teže se reucira, akle lakše se oksiira (prelazi u

svoje katione u otopinu). Metal s pozitivnijim reukcijskim potencijalom lakše se reucira, akle

njegovi kationi prelaze u elementarni metal koji se taloži.



143

2. dio

Kiseli oksidi s vodom daju kiseline (SO2 + H2O H+ + SO3

–), bazični lužine (K2O + H2O 2K+ + 2OH

–), a

neutralni ne reagiraju s vodom (daju neutralne otopine ili se u voi uopde ne otapaju). Kiseliji su

oksii elemenata koji su više gore esno u perionom sustavu (nemetala), a bazičniji više olje lijevo

(metala).

Treba razvrstati koloine sustave: aerosol su čestice krutine ili tekudine raspršene u plinu, pjena plin

raspršen u tekudini, emulzija tekudina raspršena u tekudini. Želatina je čvrsta tvar raspršena u

tekudini = sol–gel. Morska voda nije koloidni sustav (otopljeni ioni manji su od koloidnih dimenzija, a

eventualni pijesak, plankton i sl. vedi), kao ni planinski zrak (homogena smjesa plinova).

Trostruku vezu čini 1 ς i 2 π veze (prva veza koja nastaje je ς , kao što su i prve orbitale u perioi s, a

eventualne daljnje jedna ili dvije veze su π, kao što slijee p orbitale).



144

Kontinuirani spektar potječe iz "običnih" izvora svjetlosti (Sunce, žarulja, svijeda...), a linijski iz

užarenog plina elementarne tvari (npr. neon, pare žive...).

Kiselo –bazni inikatori moraju biti SLABE kiseline ili baze kako bi što manje utjecali na pH otopine koji

se pomodu njih oređuje.

ili CH3CHCl2

Metiloranž mijenja boju u crvenu u kiselom, a među naveenim otopinama kisela je samo sumporna

kiselina (otopina NaCl je neutralna, a LiOH lužnata).



145

(jer se pretpostavlja potpuna reakcija, no nije bila greška napisati s LiHSO4)

Li+ se pri elektrolizi vodene otopine ne mogu reducirati (ne nastaje elementarni litij jer je

prereaktivan) niti SO42 – (ni HSO4

–) oksidirati (sumpor ima svoj maksimalni oksidacijski broj; za

rastavljanje složenih iona potrebna je puno veda energija), pa se ovija elektroliza vode, nastaju

plinovi vodik i kisik, vidi dalje.

Na katodi se odvija redukcija, a na anodi oksidacija vode. Otopina je neutralna (Li2SO4 je sol jake

kiseline i jake baze) pa se mogu prema potrebi pisati i H+ i OH

–.

Otvoreni sustav izmjenjuje tvari i energiju s okolinom, zatvoreni izmjenjuje samo energiju, a izolirani

ni tvari ni energiju, akle zataljena epruveta (nikakve čestice ne mogu izadi iz nje niti udi u nju) sa

stijenkama koje nisu od izrazito dobrog toplinskog izolatora je zatvoreni sustav.



146

Zagrijavanje (povedanje temperature) pogoduje odvijanju reakcije u smjeru u kojem je endotermna

(u kojem se "troši" energija). Reakcija je u napisanom smjeru egzotermna (ΔH<0) što znači a je u

obrnutom smjeru (produktireaktanti) endotermna. U ovakvom slučaju to se moglo znati i bez

anog preznaka promjene entalpije jer se energija uvijek oslobađa nastajanjem veze, a "troši" za

kidanje veze.

(vidi 6.2.)

Povedanje tlaka pogouje smanjenju broja plinovitih jedinki jer je tlak plina proporcionalan broju

jedinki ( p = nRT /V = NRT /(NAV ) ).



147

n1(OH –

) = n(NaOH) = c(NaOH)×V (NaOH) = 1,5×10 –6mol dm

–3 × 4,5×10 –3

dm3 = 6,75×10 –9

mol

n2(OH –) = n(KOH) = c(KOH)×V (KOH) = 2,5×10 –6mol dm –3

× 3,5×10 –3 dm

3 = 8,75×10 –9

mol

n(H+) = n(HCl) = 1,5×10 –6

mol dm –3

× 1,5×10 –3 dm

3 = 2,25×10 –9

mol

n(suvišak OH –) = n1(OH

–) + n2(OH

–) – n(H

+) = 1,325×10 –8 mol

V (ukupni) = V 1 + V 2 + V 3 = 9,5 cm3 = 9,5×10 –3

dm3

c(OH –) = n(suvišak OH –)/V (ukupni)

pOH = –log(c(OH –

)/mol dm –3

)

pH = 14 – pOH = 8,14

Rezultat: pH = 8,14

Jer je otopina lužnata (OH – su u suvišku). Dobar je i ogovor ružičasto.

n1(OH –

)+ n2(OH –

) > n(H+)



148

l = 2r (Cu)×n(Cu)×NA = 2 × 128 × 10 –12 m × 0,25 mol × 6,02 × 1023

mol –1

= 3,85 × 1013 m

Rezultat: l = 3,85 × 1013 m

ili: plošno centrirana kubična



149

Najmanji (najviše negativan) reukcijski potencijal znači a se najlakše oksiira (jer mu se ioni najteže

reuciraju) pa je pri tome najjače reukcijsko srestvo.

"bazični sulfati" (smjesa sulfata i hiroksia)

=Ca(OH)2



150

Piše se "kako se kredu elektroni" – od anode (oksidacija) prema katodi (redukcija). | je granicaelektroe i elektrolita (otopine u koju je uronjena), || je elektrolitski most (gel koji sarži neku ionsku

tvar čiji se ioni mogu gibati kroza nj, a ne sudjeluju u elektrokemijskoj reakciji i povezuje anodu i

katodu kako bi se zatvorio strujni krug). Razlika potencijala je jednostavno E (vedi) – E (manji) ( =

E (katoda) – E (anoa)), mora biti pozitivna kako bi se reakcija u galvanskom članku ovijala.

Na katodi se ovija reukcija iona metala s vedim reukcijskim potencijalom.

Dakle, ne bi se izlučio aluminij! (obrnuto, a se Al pločica uroni u otopinu Cu2+

iona, izlučivao bi se Cu,

a Al prelazio u otopinu, akle na pločici bi se pojavljivao crvenosmeđi metalni sloj)

Aluminij se može zaštititi o korozije eloksiranjem (vii 9.6.), a ne može pospješiti koroziju željeza

stvaranjem galvanskog članka kao ostali naveeni metali koji imaju vedi reukcijski potencijal nego

željezo.



151



152

=∆∆ =

0,9− 0,7 mol dm−3

28− 16 s = 0,0167 mol dm−3 s−1

Iz molekule se uklanja H i Br i nastaje dvostruka veza

CH3CHBrCH2CH3 + OH− ↗→CH3CH = CHCH3 + Br− + H2O (pretežno)

CH2 = CHCH2CH3 + Br− + H2O (manje)

OH

|

CH3CHCH2CH3

Cr O3 O

||

CH3CCH2CH3

LiAlH4 je jak reucens, reucira spojeve koji sarže karbonilnu skupinu (aldehide, ketone, karboksilne

kiseline...) u alkohole, vidi 26. zadatak u 1. dijelu.



153

odnosno + 3H2 + 2H2O

Kao i drugi amini, anilin reagira kao slaba baza (hidroliza).

pOH = 14 – pH = 14 – 8,89 = 5,11

c(OH –) = 10 –pOH mol dm –3

= 7,762 × 10 –6 mol dm –3

c(C6H5NH3+) = c(OH –) = 7,762 × 10 –6 mol dm –3

c(C6H5NH2) = 0,15 mol dm –3

– 7,762 × 10 –6 mol dm

–3 ≈ 0,15 mol dm

–3 (7,762 × 10 –6

je premalo u



154

odnosu na 0,15 da bi se vidjela razlika kad se zaokruži)

( c(H2O) = 1 mol / 0,018 dm3 = 55,56 mol dm –3

)

=7,762× 10−6 mol dm−32

0,15 − 7,762 × 10−6 mol dm−3= 4,017× 10−10 mol dm−3

Jer je konstanta manja od 1.

Kao i svaka slabo bazična otopina, s vremenom se neutralizira ugljikovim ioksiom iz zraka koji je

kiseli oksid pa postaje sve manje bazična.

n(C) : n(H) : n(O) = 64/12 : 13,5/1,01 : 21,6/16 = 5,33 : 13,4 : 1,35 = 3,94 : 9,92 : 1 ≈ 4 : 10 : 1

E r = 4×12 10×1,01 16 = 74,1 ≈ 74 = Mr (dakle molekulska i empirijska formula su jednake)

Molekulska formula je C4H10O.



155

(ovdje, kao i svugje rugje ako se izričito ne traži, može i puna strukturna formula, ne mora ovako

veznim crticama)

(sastavljači ispita zaboravili su a mu izomeri mogu biti i eteri pa nisu priklano ograničili pitanje,

trebalo je navesti samo prva tri izomera – one koji su alkoholi)

(jer bi pri tome morala pucati C –C veza, za što je potrebna veda energija)

(reakcijom alkohola i kiseline nastaje ester i voa; još bi točnije bilo staviti strelice za povratnu

reakciju, a može i katalizator (H2SO4) iznad strelice)

(ili (1,1 –dimetil)etil propanoat)



156


C – Natrijev klorid topljiv je u vodi, a kalcijev karbonat nije. Nakon otapanja i filtracije na filter –papiru

(talog) ostane neotopljen kalcijev karbonat, a kroz njega prođe (filtrat) voena otopina natrijeva

kloria, iz koje se natrijev klori može obiti isparavanjem voe. Ni jedna od navedenih soli ne

sublimira pri uvjetima koji se mogu lako postidi niti je magnetična (magnetično je samo nekoliko

metala, o kojih su česti jeino Fe, Co, Ni, a sublimiraju u pravilu tvari koje se sastoje o molekulskih

kristala, kao što je jo). Destilacijom bi se samo opet razvojila voa o početne smjese.

C – 4 atoma nije isto što i četveroatomna molekula! it.

D – CaF2 je formulska jedinka jer je CaF2 pretežno ionski spoj zbog velike razlike elektronegativnostiCa (metal) i F (nemetal), a ostalo naveeno su kovalentni spojevi između nemetala, dakle molekule.



157

A – X daje mrlju na kromatogramu na istom mjestu kao alanin (2.).

A – Manje čestice (obično čestice otapala, tekudine) prolaze kroz pore filtra (npr. filter–papir ili gaza),

a vede čestice (obično čestice krute tvari) ne mogu prodi pa ostaju na filtru.



158

C – broj neutrona = broj nukleona – broj protona = maseni broj – redni broj = 109 – 47 = 62

B jer u samom zaatku tako piše (zaatak je poništen tj. taj bo je an svima zbog te greške u

tiskanju), no prema slici točan bi ogovor trebao biti C: s voenom otopinom šedera žarulja ne svijetli

jer je šeder (saharoza) molekulska tvar pa njena otopina ne provoi električnu struju, s voenom

otopinom NaCl žarulja svijetli najjače jer je ta ionska tvar jaki elektrolit (sol jake kiseline i jake baze)

koji je u otopini potpuno disociran na Na+ i Cl

– pa ta otopina obro provoi električnu struju, a s

octenom kiselinom žarulja svijetli slabije jer je to slaba kiselina pa je jelomično isocirana (stupanj

disocijacije manji od 1 tj. neke jedinke su u otopini prisutne u obliku iona CH3OO –

i H+ a neke u obliku

molekula CH3COOH) i stoga njena otopina iste množinske koncentracije slabije provoi električnu

struju (jer ima manju množinsku koncentraciju iona), kaže se a je slabi elektrolit.

B – Spoj dva nemetala, a ostali su svi po jednog metala i nemetala (prema Paulingovim koeficijentima

elektronegativnosti, kovalentne su veze između elemenata koji se po elektronegativnosti razlikuju zamanje od 1,9, ali naravno da ne treba znati koeficijente elektronegativnosti napamet).



159

C – Vodikova veza je nekovalentna veza između atoma voika kovalentno vezanog uz neki

elektronegativni atom (F, O ili N) i nekog drugog elektronegativnog atoma (koji ima na sebi nevezni

elektronski par). Označava se s tri crtice. To je najjača vrsta međumolekulskih privlačnih sila (može

biti i među različitim ijelovima iste molekule).

B – Najelektronegativniji elementi najlakše primaju elektrone (tvore anione), to su elementi koji

imaju veliku prvu energiju ionizacije (teško otpuštaju elektron) i veliki elektronski afinitet (anioni im

teško otpuštaju elektron, akle atomi ga lako primaju). Elektronegativnost se kroz periodni sustav

mijenja približno obrnuto nego veličina atoma (elektronegativnost je najveda gore esno, a najmanja

dolje lijevo). Plemeniti plinovi (18. skupina) ne tvore dovoljno spojeva da bi im se odredila

elektronegativnost. Najelektronegativniji kemijski element je fluor.

D

(uglate zagrae *+ znače ravnotežne koncentracije tj. koncentracije pri mjerenju, a ineks 0 znači

početne koncentracije)

[A –

] = [H+] = 10

–pH mol/dm

3 = 10

–3,7mol/dm

3 = 2 × 10 –4

mol/dm3



160

=[ −]

0()=

2 × 10−4 mol/dm3

1 × 10−3 mol/dm3= 0,2

D – MgF2

B – Tekudina raspršena u tekudini je emulzija (npr. majoneza – ulje u vodi).

C



161

D – Katalizatori omoguduju mehanizam reakcije (niz koraka – najčešde međumolekulskih suara –

kako se reakcija oista ovija) za čiji je energetski najzahtjevniji korak potrebna manja energija nego

za energetski najzahtjevniji korak nekatalizirane reakcije, a što je manja potrebna energija, to je veda

šansa a de jedinke pri suaru imati ovoljnu energiju za reakciju, pa pri vedem ujelu

međumolekulskih suara olazi o reakcije i stoga je reakcija ukupno brža.

C – Amonijak je NH3 (jena molekula amonijaka sastoji se o jenog atoma ušika i tri atoma voika)

pa se pri njegovom nastanku množine (onosno brojnosti jedinki) ušika i amonijaka moraju onositi

n(N2) : n(H2) = 1 : 3, a volumeni plinova pri istim uvjetima (tlaku i temperaturi) odnose se jednako kao

njihove množine (prema opdoj plinskoj jenažbi pV = nRT ).

A – Omjer broja atoma isti je kao omjer množina (množina je brojnost poijeljena s Avogarovom

konstantom) pa izračunamo množine iz n = m/M n(H) : n(O) = 4 g / (1 g/mol) : 64 g / (16 g/mol) = 4

mol : 4 mol = 1 : 1.



162

C – Traži se reakcijska entalpija za reakciju: CaCO3(s) CO2(g) + CaO(s).

Reakcijska entalpija = zbroj entalpija stvaranja produkata – zbroj entalpija stvaranja reaktanata =

Δf H[CO2(g)+ Δf H[CaO(s)] – Δf H[CaCO3(s)] = –394 kJ mol –1

– 636 kJ mol –1

– ( –1204 kJ mol –1

) = 174 kJ

mol –1

B – Reucira se jeinka čijim atomima se smanjuje oksiacijski broj: oksiacijski broj kisika mijenja se

iz 0 u O2 , u –2 u Fe2O3 i SO2

B – Na anodi se uvijek odvija oksidacija, a oksiacija je otpuštanje elektrona (2Cl –

Cl2 + 2e –

) i

povedanje oksidacijskog broja (iz –1 u Cl –

u 0 u Cl2). Nije bitno za rješenje, ali zaana jenažba nije

obro izjenačena, treba biti: 2Cl – + Fe2+

Cl2 + Fe ili 6Cl –

+ 2Fe3+

3Cl2 + 2Fe (u izjenačenoj

jenažbi treba među reaktantima i prouktima biti jenako ne samo svake vrste atoma nego i

naboja).



163

C – Razlika potencijala ΔE = E redukcija – E oksidacija = E vedi – E manji = –0,25 V – ( –0,76 V) = 0,51 V

B – Na anodi se uvijek odvija oksiacija (a nika reukcija), oksiirati se može samo ono što može

otpustiti elektrone (aluminijevi ioni, Al3+, ved su otpustili maksimalan broj elektrona tj. sve elektrone

iz vanjske ljuske, ne mogu postati Al4+

), anodna polureakcija ista je kao u 20. zadatku (2Cl –

Cl2 + 2e –

).

A – Daniellov članak sastoji se o bakra i cinka.

C – Složeni anioni (koji se sastoje o više atoma, npr. u ovom slučaju SO42 –

) ne mogu se rastaviti

elektrolizom voenih otopina (jer bi za to bila potrebna puno veda energija, a u ovakvim slučajevima i

jer S u SO42 –

ima svoj maksimalni oksidacijski broj) pa se umjesto toga ovija ogovarajudapolureakcija iz elektrolize vode, što je na anodi oksidacija: 2H2O(s) 4e

– +4H

+(aq) + O2(g).



164

A – Ionski produkt vode je umnožak ravnotežnih koncentracija H+ i OH

– tj. konstanta ravnoteže za

reakciju H2O H+ + OH

– (u koju se ne uračunava koncentracija H2O) i pri 25°C u svakoj vodenoj

otopini iznosi 10 –14

mol2 dm

–6 (kao i ruge konstante ravnoteže u otopinama, ovisi samo o

temperaturi).

B – Ako zagrijavanjem zasidene otopine olazi o taloženja, znači a se topljivost smanjuje

povedanjem temperature (usput, to se ogađa ako je otapanje jako egzotermno).

D – Crveni lakmus poplavi u lužnatoj otopini, kakva je vodena otopina amonijaka (a plavi lakmus

pocrveni u kiseloj otopini). Ocat je kiseo (octena kiselina) pa bi u njemu plavi lakmus pocrvenio, a

voda i etanol su (približno) neutralni pa u njima nijedan lakmus ne bi promijenio boju.



165

C – pOH = – log(c(OH –

)/mol dm –3

) = – log(c(NaOH)/mol dm –3

) = – log 10 –4

= 4, pH = 14 – pOH = 14 – 4

= 10

B – Ako se u reakciji oslobađa toplina (takva reakcija se zove ezgotermna), pogouje joj niža

temperatura, a povedanjem temperature ravnoteža se pomiče prema reaktantima, vii 26. zaatak.

B – pH 9 je lužnato, fenolftalein mijenja boju u ružičastu u lužnatom tj. pri povedanju pH izna 8–9.

Plavi lakmus mijenja boju u crvenu i timolsko plavo u žutu u kiselom.

B – U sumporovoičnoj kiselini (voena otopina inače plinovitog sumporovoika, H2S(aq)) sumpor

ima svoj najmanji mogudi oksiacijski broj –2. U sumpornoj kiselini (H2SO4) oksidacijski broj sumpora

je 6, u sumporastoj (H2SO3) je 4, a u peroksodisumpornoj (H2S2O8) također 6 (u peroksoisumpornoj

kiselini oksidacijski brojevi atoma S moraju se određivati iz strukturne formule: molekula

peroksodisumporne kiseline sastoji se od dvije molekule sumporne kiseline povezane preko dva

atoma kisika koji su izgubili svoje atome vodika – zgono je uočiti da je oksidacijski broj u

anorganskoj dikiselini jednak oksiacijskom broju u ogovarajudoj „običnoj“ kiselini)



166

D – Bromovodik je HBr, konjugirana baza se dobije odvajanjem H+

C – w (H) = m(2H) / m(H2O) = [ Ar(2H) × u]/ [Mr(H2O) × u] = 2 Ar(H) / (2 Ar(H) + Ar (O)) = 2,02 / 18,02 =

0,112

B (greška u službenim rješenjima!)

2NaOH + H2SO4 Na2SO4 + 2H2O

(NaOH)

(H2SO4)=

2

1

n(NaOH) = 2n(H2SO4)

c(NaOH) V (NaOH) = 2c(H2SO

4) V (H

2SO

4)

NaOH =2H2SO4(24)

(NaOH)=

2× 1 mol dm−3 × 2 dm3

2 dm3= 2 mol dm−3



167

B – Konjugirana kiselina sarži jean H+ više nego njezin par (konjugirana baza) na suprotnoj strani

jenažbe.

A – Ksantoproteinska reakcija je reakcija s koncentriranom HNO3 u kojoj proteini aju žuto obojenje

(zbog nitriranja aromatskih aminokiselina).

D – Prikazane molekule imaju istu molekulsku formulu (broj C i H atoma), a različite strukturne

formule (u prvom spoju su na jedan C u dvostrukoj vezi jednostrukom vezom vezane skupine CH3 i

C2H5, a na drugi takav C skupine H i CH3, a u drugom spoju su na jedan C u dvostrukoj vezi

jednostrukom vezom vezane dvije skupine CH3, a na drugi H i C2H5). Sustavni nazivi tih spojeva bili bi:

3 –metilpent –2 –en, 2 –metilpent –2 –en.

B – H2C=CHCH3 + HCl H3CCHClCH3 (prema Markovnikovljevom pravilu, voik se aira tamo gje ved

ima više voika).



168

D – Pitanje je pomalo nespretno postavljeno, misli se: spoj s kojom od navedenih molekulskih

formula postoji u dva geometrijska izomerna oblika (cis i trans). Spoj D postoji u oblicima:

cis –1 –brom –2 –kloreten

(oba vodika s iste strane)

trans –1 –brom –2 –kloreten

(voici s različitih strana) Spojevi A, B i C barem na jenom o 2 C atoma međusobno povezana vostrukom vezom imaju

vezana va ista atoma (opdenito: ili skupine atoma) pa ne postoje kao geometrijski izomeri, negopostoji samo po jedan spoj s takvom molekulskom formulom.

B – Spojevi na slici B vidljivo se odnose kao predmet i zrcalna slika. A su strukturni izomeri (različite

strukturne formule i bez da uzmemo u obzir prostorni raspored), C su geometrijski (cis –trans) izomeri

(poput onih u prethodnom zadatku), a D su ientične molekule gleane s različitih strana (npr. ako



169

zarotiramo prvu molekulu oko veze C –O za tredinu kruga, ili vije tredine kruga u rugom smjeru,

obit demo rugu molekulu).



170

2. dio

1.1. A, B, F (to su zasideni, neciklički ugljikovodici; ako je broj atoma C u ugljikovodiku n, maksimalanbroj atoma H u njemu je 2n+2)

1.2. B, F (oba imaju jednaku molekulsku formulu C6H14, a strukturne formule im se razlikuju)

1.3. D, E (nezasideni ugljikovoici imaju vostruke/trostruke veze)

Tvar Smjesa tvari Kemijski spoj Elementarna tvar

željezo X

granit X

voda iz vodovoda X

modra galica X

glukoza X

žbuka X

dijamant X

amonijak X

kisik X

željezo = Fe, granit = heterogena stijena (smjesa minerala),



171

voa iz voovoa = homogena smjesa (za razliku o estilirane voe, sarži puno otopljenih tvari),

modra galica = CuSO4×5H2O,

glukoza = C6H12O6,

žbuka = smjesa gašenog vapna (Ca(OH)2) i vode,

dijamant = C,

amonijak = NH3,

kisik = O2

3.1. B (energija aktivacije katalizirane reakcije manja je nego nekatalizirane)

3.2. A

3.3. F (promjena reakcijske entalpije je razlika između entalpije proukata i entalpije reaktanata; na

y –osi trebalo je pisati entalpija a ne energija, ali to u mnogim slučajevima nije bitno)



172

Za rješavanje ovog zaatka prvo je potrebno oreiti oksiacijske brojeve (bilo u glavi bilo napisati –

obično se smatra pravilnijim pisati ih rimskim brojkama, ali svejedno je):

0Ba

−2S2−

−1I−

0O2

7,−2

ClO4−

4.1. O2, ClO4 –

(oksiansi se mogu reucirati, akle oksiacijski broj nekog elementa u njima može se

smanjiti, nije minimalan za taj element)

4.2. Ba, S2 –

, I –

(reucensi se mogu oksiirati, akle oksiacijski broj nekog elementa u njima može se

povedati, nije maksimalan za taj element)

4.3. S2 –

, ClO4 –



173

5.1.1. molibden (atomski broj helija je 2, ×21=42, pogle u perioni sustav: reni broj 42 ima Mo što

je molibden)

5.1.2. N(p+) = 2, N(n

0) = 4 – 2 = 2



174

5.2.1.

5.2.2. plinovitom

5.2.3.

(isti osnovni oblik (linearna molekula) kao CO2 jer je S u istoj skupini kao O)

2NO2(g) 2NO(g) + O2(g)

NO

O2

NO2

Reaktantu NO2 parcijalni tlak se s vremenom smanjuje (jer se troši, ga ima sve manje) pa je njegova

krivulja paajuda, a prouktima se parcijalni tlak s vremenom povedava (jer nastaju, ima ih sve više) pa su njihove krivulje rastude. Iz stehiometrijskih koeficijenata u izjenačenoj jenažbi vii se a



175

nastaje vostruko više NO nego O2 pa je njegova razlika između početnog (ovje za oba nula tj. na

početku ih nije bilo) i završnog (na kraju grafa gje krivulje postaju približno vooravne) parcijalnog

tlaka vostruko veda nego ona od O2

6.3.1. ili (umjesto + i – mogu se pisati i parcijalni naboji δ+ i δ –, a

mogu se i izostaviti; mogu se pisati i sve tri rezonantne strukture, ali nije potrebno)

6.3.2.

6.3.3.

V –oblik ili planarna kutna



176

H2O

Kako bi se znao odgovor i na 7.1. i na 7.2., treba riješiti reoks:

O: P4 + 16H2O 20e –

+ 4PO43 –

+ 32H+ /×3

R: NO3 –

+ 4H+ + 3e

– NO + 2H2O /×20

zbroj: 3P4 + 48H2O + 20NO3 – + 80H

+ 12PO4

3 – + 96H+ + 20NO + 40H2O

3P4 + 8H2O + 20HNO3 12H3PO4 + 20NO

NOP4 =

20

3

NO =20 P4

3

NO =

20 P43

NO =20 P4

3 =20 × 1 mol× 8,31 Pa m3 K−1 mol−1 × 298 K

3 × 101325 Pa= 0,163 m3 = 163 dm3

HNO3(aq) H+(aq) + NO3

–(aq)

ili HNO3(aq) + H2O(l ) H3O+(aq) + NO3

–(aq)

P4O10



177

3

(fosforna kiselina je H3PO4, triprotonska kiselina, postupne jenažbe njene isocijacije su,

najjednostavnije napisano:

H3PO4 H+ + H2PO4

–

H2PO4 –

H+ + HPO4

2 –

HPO42 –

H+ + PO4

3 – )

Taj tlak jednak je osmotskom tlaku te otopine, koji je:

p = icRT = 2×0,70 mol/m3 × 8,31 Pa m3

K –1 mol –

1 × 298 K = 3466 m3

/dm3 Pa = 3,47 × 106

Pa

Treba pretvoriti ili zaanu množinsku koncentraciju u masenu ili masenu u množinsku kako bi se

jenako izražene koncentracije mogle međusobno usporeiti, ja du pretvoriti masenu u množinsku:

c = n(Cu)/V = m(Cu)/(M(Cu)V ) = γ /M(Cu) = 0,1 × 10 –3 g/L / (63,5 g/mol) = 1,57 × 10 –6

mol/L < 2 × 10 –5

mol/L

Onosno, ako pretvorimo množinsku u masenu (kao što je ano u službenim rješenjima):

γ = m(Cu)/V = n(Cu)M(Cu)/V = c M(Cu) = 2 × 10 –5 mol/L × 63,5 g/mol = 1,27 × 10 –3

g/L > 1 × 10 –3 g

U svakom slučaju ogovor je:

Da, koncentracija Cu2+

u toj jezerskoj voi veda je o letalne pa de odi o pomora ribe.



178

Mnogima de vjerojatno biti lakše riješiti zaatke 9.1.–9.4. tako da si pravim kemijskim formulama

ispišu i sve jenažbe sa sheme, pa ispišimo ih:

Ca + ½O2(g) CaO(s)

CaO(s) + 2HCl(aq) CaCl2(aq) + H2O(l )

Ca + 2H2O(g) Ca(OH)2(aq) + H2(g)

9.1. Tvar A(s) je CaO

9.2. Tvar B(aq) je CaCl2

9.3. Tvar C(aq) Ca(OH)2

9.4. Tvar D(g) je H2

Egzotermna.

(rabi se za zagrijavanje = pri reakciji se oslobađa toplina)

CaO(s) + H2O(l ) Ca(OH)2(aq)



179

Da bi se moglo alje rješavati, prvo treba znati napisati 3–metilbut –1 –en strukturnom formulom

(najbolje ovom s veznim crticama jer je tako najkrade, ali ako ste sigurniji u pune strukturne formule,

okle go su točno napisane svejeno je):

10.1.1. E =

Spoj E zove se 3 –metilbutan –1 –ol. Adicijom vode na alken dobiva se alkohol. Zapravo u ovoj reakciji

nastaje više sekunarnog alkohola 3–metilbutan –2 –ola (Markovnikovo pravilo), ali produkt njegove

oksidacije je keton pa bi u njemu oksidacijski broj karbonilnog ugljika bio + 2 i ne bi reagirao u reakciji

FG. Zapravo (za one koji žele znati više), keton bi reagirao u toj reakciji s alkoholom i tvorio acetal,

u kojem je oksidacijski broj tog ugljika +2, ali to nadilazi okvire

srenje škole.

OCH3 OCH3

OH



180

10.1.2. F =

Spoj F zove se 3 –metilbutanska kiselina. Dikromat je oksidans, oksidacijom primarnog alkohola

nastaje aldehid pa karboksilna kiselina, trebamo karboksilnu kiselinu kako bi reagirala u FG i jer je u

njoj oksidacijski broj karbonilnog C atoma +3 kako je zadano, a u aldehidu je +1. Izvan okvira srednje

škole, aldehid bi, analogno kao keton, s alkoholom tvorio acetal,

, u kojem je također oksiacijski broj promatranog ugljika +2.

10.1.3. G =

Spoj G zove se metil –(3 –metilbutanoat). Reakcijom karboksilne kiseline i alkohola, uz anorgansku

kiselinu kao katalizator, nastaje ester i voda.

brom ili bromna voda ili vodena otopina permanganatnih iona ili vodena otopina kalijeva

permanganata

Adicija.

Brojanjem atoma dobije se molekulska formula C6H12O2, dakle Mr = 6 Ar(C) + 12 Ar(H) + 2 Ar(O) = 6×12

12×1,01 2×16 = 116,12 ≈ 116

O

O

OCH3

OH

O

OCH3



181

n(CO)/mol n(H2)/mol n(CH3OH)/mol

početno 1 1 0

ravnotežno 1 – 0,0892 = 0,9108 1 – 2×0,0892 = 0,8216 0,0892

11.1.1. n(CO) = 0,9108 mol

11.1.2. n(H2) = 0,8216 mol

[CH3OH] = n(CH3OH)/V = 0,0892 mol / 10,0 dm3 = 8,92 × 10 –3

mol dm –3

=[

3]

[2]2 =8,92

×10

−3 mol dm

−3

0,09108 mol dm−3 × (0,08216 mol dm−3)2 = 14,5 dm6 mol−2

Povedanjem tlaka ravnoteža se pomiče uesno tj. pri vedem tlaku u ravnotežnoj je smjesi prisutan

vedi uio metanola.

(jer su na lijevoj strani jenažbe 3 plinovite jedinke, a na esnoj jena, a povedanjem tlaka

ravnoteža se pomiče prema manje plinovitih jedinki)

Udesno (prema produktima).

(reakciji s pozitivnom entalpijom, akle u kojoj se "troši" (veže) energija, pogouje povedanje

temperature)



182

12.1. Tvar H je benzilni alkohol,

(LiAlH4 je jak reducens koji reducira karbonilnu skupinu u alkoholnu)

12.2. Tvar I je m –klorbenzaldehid,

12.3. Tvar J je benzojeva kiselina,

(KMnO4 je jak oksidans koji oksidira aldehide u karboksilne kiseline)



183

12.4. Tvar K je natrijev benzoat,

(reakcijom kiseline i lužine nastaje sol)

Fehlingovim reagensom / Tollensovim reagensom / otopinom kromata ili bikromata

Prema produktima (udesno).



184


D – Jeine elementarne tvari koje su pri sobnoj temperaturi i atmosferskom tlaku tekude su živa

(metal) i brom (nemetal). Klor i fluor su pri tim uvjetima u plinovitom, a jo u čvrstom stanju.

B – Soda bikarbona je trivijalni (uobičajeni) naziv za natrijev hirogenkarbonat, čija je kemijska

formula NaHCO3. Otopina je lužnata jer je HCO3 –

anion iz slabe kiseline koji hidrolizom (reakcijom s

vodom) daje OH –: NaHCO3(s) ⇌ Na+(aq) + HCO3

–(aq), HCO3 – + H2O ⇌ H2CO3 + OH

– ⇌ CO2 + H2O + OH

–

A – Morska voda je homogena smjesa – otopina različitih soli, ponajviše natrijeva kloria. Morska

voa ostavi se u golemim bazenima a ispari na suncu. Talog koji tako nastaje, morska sol, čvrsta je

bijela smjesa različitih soli u kojoj najvedi uio ima NaCl. Čišdi NaCl može se obiti iz morske soli

prekristalizacijom, koja uključuje seimentiranje (taloženje) i ekantiranje (olijevanje tekudine izna

taloga). Filitriranje se obično ne koristi za razvajanje homogenih smjesa.



185

D – Na 10°C krivulja topljivosti KClO3 je najniže o svih krivulja na ijagramu. Očitavanjem iz

ijagrama topljivosti ponuđenih soli pri 10°C su redom: 20 g KNO3 / 100 g H2O, 80 g NaNO3 / 100 g

H2O, 30 g KCl / 100 g H2O, 5 g KClO3 / 100 g H2O.

A – Med je prava otopina (prezasidena otopina ponajviše glukoze i fruktoze). Douše, suvišak

otopljenih šedera pri sobnoj i nižoj temperaturi iz mea polagano kristalizira, pa poneka ti kristali

mogu biti koloidnih dimenzija i tada med pokazuje svojstva koloidnih sustava (npr. Tyndallov

fenomen). Mlijeko i majoneza su emulzije, a šlag pjena.



186

A – Vrelište je temperatura na kojoj je tlak pare jenak atmosferskom tlaku, za stanarni

atmosferski tlak (1 atm) uzima se 101 325 Pa, što je označeno crtkanom crtom, akle najniže vrelište

ima onaj spoj čija krivulja siječe crtkanu crtu pri najnižoj temperaturi. Iz grafa, približne temperature

vrelišta za spojeve 1, 2, 3, 4 su reom 35°C, 80°C, 100°C, >> 150°C; stvarna vrelišta su: ietil–eter

35°C, etanol 78°C, voda 100°C, glicerol 290°C.

B – d podljuska sastoji se od 5 d orbitala. Ukupno u jednoj d poljuski može biti najviše 10 elektrona –

po 2 u svakoj orbitali, a nesparenih može biti najviše 5 – po 1 u svakoj orbitali.



187

C – Istu elektronsku konfiguraciju kao Ar (1s2 2s

2 2 p

6 3s

2 3 p

6) imaju Ca

2+ i Cl

–.

D – Opda formula zasidenog ugljikovoika je CnH2n+2, a za svaku dvostruku vezu mora imati 2 vodika

manje (kao i za svaki prsten, a za svaku trostruku vezu 4 voika manje), akle zasideni ugljikovoik sa

10 C atoma imao bi 2×10 2 = 22 H, a 16 = 22 – 3×2 pa može imati najviše 3 vostruke veze (ima 3

dvostruke veze ako nema trostrukih veza ni prstenova).

D

izomeri = ista molekulska formula a različita strukturna ili ista strukturna a različita prostorna;

izomorfi = ista kristalna struktura;

izobari = ista masa atoma a različit element (isti maseni broj, različit atomski);

izotopi = isti element a različita masa atoma (isti atomski broj, različit maseni)

C – Polumjer u skupini raste porastom atomskog broja (atomi s vedim brojem elektronskih ljusaka su

vedi).





189

C – Sa svakim fluorom sumpor ima jean zajenički vezni elektronski par (jenostruka veza).

Odstupanje od pravila okteta prema vedem broju veznih elektrona mogude je za atome 3. i daljnjih

perioda. Struktura molekule je oktaearska tj. četverostrana bipiramia:

A, (B) – Etan i butanal ne sarže voik vezan uz jako elektronegativni element (F, O ili N). Butanal

sarži O pa se njegove molekule mogu povezivati voikovim vezama s rugim molekulama, npr.molekulama vode, ali ne i međusobno – osim ako uzmemo u obzir keto –enolnu tautomeriju, koja je

prilično zanemariva (molekule u enolnom obliku mogu se povezivati voikovim vezama i međusobno,

ali njih u ravnoteži ima jako malo). Molekule butanske kiseline i butanola sarže O–H pa se mogu

voikovim vezama povezivati i međusobno.



190

B – U stanarnim moelima molekula crveno se označava kisik, crno ugljik, bijelo vodik. Kisik

povezan s ugljikom dvostrukom vezom tj. C=O naziva se karbonilna skupina. Amino skupina je NH2,

karboksilna skupina je O=C –O –H, a hidroksilna skupina je O –H.

A – Ugljikov disulfid je CS2, w (S) = m(S)/m(CS2) = 2matom(S)/mmolekula(CS2) = 2 Ar(S)×u / (Mr(CS2)×u) =

2 Ar(S) / (2 Ar(S) + Ar(C)) = 2×32 / (2×3212) = 64/76 = 0,84

D – N(C)/NA = m(dijamant)/M(C) N(C) = m(ijamant)×NA/M(C) = 621,2 g × 6,02×1023 mol

–1 / 12

g/mol = 3,11×1025

B pH + pOH = 14 pH = 14 – pOH = 14 – 10 = 4; pH = –log(c(H+)/(mol dm

–3)) c(H3O

+) = c(H

+) =

10 –pH mol dm –3

= 10 –4 mol dm –3

A – Piroliza koristi povišenu temeperaturu (zagrijavanje), elektroliza električnu struju, a hiroliza je

reakcija s vodom.



191

B – Bakar i srebro su "plemeniti" metali, imaju pozitivan standardni redukcijski potencijal, pa ne

reagiraju s HCl (ne oslobađaju voik iz nijene kiseline), a aluminij aje AlCl3 (uvijek je trovalentan),

ok željezo isprva aje FeCl2 (koji se postupno otopljenim kisikom oksidira u FeCl3).

A

Ovo je mehanizam organske reakcije tj. prikaz gibanja elektrona pri nastanku i prekidanju kemijskih

veza (strelice pokazuju gibanje elektronskih parova) – to je najjenostavniji način kako se može

objasniti ova reakcija. Mehanizmi reakcija, kao ni sama reakcija u pitanju, ne ulaze u reovne saržaje

nastave kemije u opdoj gimnaziji niti u ispitni katalog za ržavnu maturu.

D – Aicija je "oavanje" atoma na vostruku ili trostruku vezu (čime ta veza postaje jeostruka ili

vostruka, tj. nezasideni spoj postaje zasiden(ij)i).



192

B – Kalijev metanoat je sol koja nastaje neutralizacijom između kalijeva hiroksia i metanske

kiseline: KOH + HCOOH HCOOK + H2O; ostali naveeni su jako bazični spojevi koji ne sarže ništa

što bi u neutralizaciji moglo odi iz kiseline.

C – Saharoza je isahari čija se molekula sastoji o 1 molekule glukoze i 1 molekule fruktoze.

D – Biuret reakcija je dokazivanje peptida otopinom koja sadrži bakrov(II) sulfat (i KOH ili NaOH

kako ne bi bila kisela te kalijev natrijev tartarat kako se zbog lužnatosti otopine ne bi taložio Cu(OH)2).

Vedina proteina i manjih peptida (i biuret, (H2N –CO –)2NH, po kojem je test dobio ime) daju ljubičasto

obojenje jer Cu2+

tvore ljubičasti kompleks s N koji su povezani preko peptidne veze.



193

B – U A je ΔH < 0 (energija se oslobađa, entalpija tvari je na početku procesa veda nego na kraju), u C i

D je ΔH > 0 (energija se veže, entalpija tvari je na početku procesa manja nego na kraju), jeino je u B

entalpija tvari jednaka prije i poslije promjene (jer se za razaranje kristalne rešetke na slobone ione

upotrijebi točno jenako energije koliko se osloboi pri hirataciji tih nastalih iona – što u praksi nije

vjerojatna pojava, osim ako vrlo neprecizno mjerimo).

D – Za otapanje modre galice potrebna je energija (entalpija kristalne rešetke vedeg je iznosa nego

entalpija hiratacije, što možemo pretpostaviti jer se topljivost povedava povedanjem temperature),pa se pri kristalizaciji koja je tome suprotan proces energija oslobađa. Zapravo, mislim a su mislili na

kristalizacija = očvršdivanje = suprotno o taljenja, što se anas uglavnom smatra pogrešnom

upotrebom naziva, a i mora galica se praktično ne može tako obiti jer hiratne soli prvo gube vou

a tek se pri višoj temperaturi tale pa očvršdivati može samo bezvodni bakrov(II) sulfat; ali svakako je i

svako očvršdivanje egzotermno istom logikom, buudi a je za njemu suprotan proces, taljenje,

potrebno dovesti energiju tj. dovoljno povisiti temperaturu. Za taljenje, isparavanje ili sublimaciju

bilo čega potrebno je dovesti energiju (dovoljno povisiti temperaturu) jer su to fizikalne promjene

kojima tvar prelazi u agregatno stanje u kojem njene jedinke imaju vedu kinetičku energiju (u

plinovitom imaju vedu nego u tekudem, a u tekudem nego u čvrstom, jer se brže i slobodnije gibaju).



194

B – Volumen reakcijske smjese može primjetno utjecati jeino na brzinu reakcije u kojoj sujeluje

barem jedan plin, jer jedino za plinove brzina reakcije ovisi o tlaku, koji ovisi o volumenu.

A – Katalizirana reakcija, s manjom energijom aktivacije, mora biti brža (imati veću brzinu) nego

nekatalizirana.

Za one koji žele znati više (ne ulazi u gimnazijski program niti je u ispitnom katalogu): Izraz za brzinu

ove reakcije je najvjerojatnije v = c2(AB) Ae

–E/RT , zapravo v = c

n(AB) Ae

–E/RT jer ne znamo je li to

elementarni proces, ali nije bitno jer se taj faktor cn, kao i A, pokrati pri uspoređivanjima brzina:

12

=2 −12 −2

=−1−2

= (2−1)/ = 0,51−1 = −0,51

1 = 2−0,51/

e je baza prirodnog logaritma (2,718...), –0,5E 1/RT je uvijek negativno jer su i energija aktivacije i R

(molarna plinska konstanta) i T (temperatura u kelvinima) pozitivni, pa je e –0,5E 1/RT (broj vedi o 1

potenciran na negativan broj) svakako između 0 i 1 te tako i iz ovoga slijei v 1<v 2, ali bez poznavanja

iznosa početne energije aktivacije i temperature ništa se rugo ne može zaključiti o onosima brzina.



195

C – Katalizator ne utječe na ravnotežne koncentraci je nego samo na brzinu reakcije. U reakciji s

negativnom entalpijom (energija se oslobađa) ravnoteža se pomiče prema prouktima sniženjem

temperature.

A – Oksonijevih H3O+ ili vodikovih H

+, te dvije koncentracije po definiciji su jednake jer H

+ možemo

jednako promatrati bilo sam bilo vezan s molekulom vode u H3O+. Hidroksidni ioni su OH

– (njihovu

množinsku koncentraciju izražava pOH–vrijednost), peroksidni su O22 –

, a hidridni H –.

C – U egzotermnoj promjeni energija se oslobađa pa produkti imaju manju energiju nego reaktanti (u

enotermnoj se energija veže i proukti imaju vedu energiju nego reaktanti pa bi reakcije A i D bile

enotermne). Katalizator smanjuje energiju aktivacije (i time povedava brzinu reakcije), tvar koja

povedava energiju aktivacije (i time smanjuje brzinu reakcije) je inhibitor pa bi se reakcije B i D zvale

inhibirane a ne katalizirane.



196

D – Ugljična kiselina je H2CO3, konjugirana baza nastaje odcjepljivanjem H+ od kiseline prelaskom H

+

na neku drugu jedinku, npr. H2CO3 + H2O⇌ HCO3 –

+ H3O+, akle konjugiranu bazu možemo

prepoznati po tome što sarži jean H manje i jean negativni naboj više nego njena kiselina.

B – Metiloranž je kiselo–bazni inikator koji mijenja boju u crveno u kiselom i u žuto u neutralnom i

lužnatom.

C – Lužnatu otopinu aje sol jake baze i slabe kiseline zbog hirolize aniona iz slabe kiseline (pri čemu

nastaje ta kiselina i OH –

): KCN K+ + CN

–, CN

– + H2O⇌ HCN + OH

–. Amonijev klorid daje kiselu

otopinu jer je sol slabe baze i jake kiseline (NH4Cl NH4+ + Cl

–, NH4

+ + H2O⇌ NH3 + H3O

+), a kalcijev

klorid i kalijev klorid su soli jake baze i jake kiseline pa su njihove otopine neutralne.

A – Zbroj oksiacijskih brojeva treba biti jenak naboju iona što je –2, oksidacijski broj kisika je –2, što

aje 2x 7∙(–2) = –2, iz čega slijei x = (–2+14)/2 = 6



197

C – Prazan akumulator sarži maksimalnu količinu H2O i PbSO4. A prikazuje pun akumulator, B

prikazuje pražnjenje akumulatora (spontanu reakciju uz obivanje električne stru je), a D punjenje

(akumulator je priključen na vanjski izvor napona V, što omoguduje obrnutu, nespontanu reakciju).

Reakcije u olovnom akumulatoru su:



198

A( –): Pb(s) + SO42 –

(aq)⇌ PbSO4(s) + 2e –

K(+): PbO2(s) + e –

+ 4H+(aq) + SO4

2 –(aq)⇌ PbSO4(s) + 2H2O(l )

ukupno: Pb(s) + PbO2(s) + 2H2SO4(aq)

pražnjenjepunjenje

2PbSO4(s) + 2H2O(l )

(Nije ih potrebno poznavati za rješavanje ovog zaatka jer se ako se D prepozna kao punjenje (po

priključenom izvoru napona) može iz toga sve ostalo zaključiti.)

B – Elektroliza vodene otopine magnezijeva sulfata je elektroliza vode jer se iz vodene otopine ne

može izlučiti magnezij (prereaktivan metal, zemnoalkalijski, negativan stanarni reukcijski

potencijal) a ne može se pri normalnim uvjetima elektrolize ni oksiirati sulfat (za oksiaciju složenih

iona opdenito je potrebno previše energije jer bi trebalo pokiati kovalentne veze, a u sulfatu sumpor

ima svoj maksimalni oksiacijski broj pa se nikako ne može oksiirati). Na anoi se ovija oksiacija:

2H2O(l ) O2(g) + 4e – + 4H+(aq), a na katodi redukcija: 2H2O(l ) + 2e – H2(g) + 2OH –(aq).



199

2. dio

U redu je i C2H4 za etilen buudi a nisu tražili strukturne formule, a formalehi nisu ni ali

strukturnom, nego nepravilnom molekulskom – točnije bi bilo HCHO jer se alehina skupina

stanarno piše CHO.

Maseni uio voika obiven je iz činjenice a je zbroj masenih udjela svih sastojaka u smjesi uvijek 1

tj. 100%



200

Molekulska formula u zadatku 2.3. pripada dvama izomernim alkoholima: propan –1 –olu (n –

propanolu) i propan –2 –olu (izopropanolu, sec –propanolu). Strukturne formule (pogrešno je napisati

strukturnu formulu ako se ovako izričito traži molekulska!) su im reom:

Prvi od njih je primarni alkohol (OH –skupina je vezana uz C uz koji je vezan samo jedan drugi C), a

drugi sekundarni (OH –skupina je vezana uz C uz koji su vezana dva druga C). Tercijarni alkohol (OH –

skupina je vezana uz C uz koji su vezana tri ruga C) nikako ne može imati molekulsku formulu C3H8O

jer mora imati najmanje 4 C atoma.





202

(Lewisova strukturna nije prostorna pa bih priznavala bez obzira kako su voici razmješteni okle go

su svi ovako vezani uz ušik.)

Elektrolitski (ili elektrolitni ili solni) most (cijev punjena gelom s jakim elektrolitom, kao što je npr. KCl

u agaru, koja povezuje posue u kojima su polučlanci) potreban je kako bi se zatvorio strujni krug,



203

inače kroz članak nede tedi struja i nede se ovijati reoks–reakcija. Pravilno prikazan članak izgleao

bi ovako nekako:

U shematskom prikazu galvanskog članka elektrolitski most prikazuje se vjema uspravnim crtama

(nije bitno jesu li ispunjene ili crtkane).

„Otapa“ se elektroa na kojoj metal prelazi u svoj kation pa time u otopinu, dakle ona na kojoj se

odvija oksidacija, a to je ona koja ima negativniji standardni elektrodni (redukcijski) potencijal.



204

Reakcije viška: A je taložna reakcija vostruke izmjene među solima, C je termičko razlaganje.

CO (ugljikov monoksi, ugljikov(II) oksi) krvni je otrov jer se veže uz hemoglobin jače nego kisik pa

onemoguduje prijenos kisika.

Opda jenažba procesa fotosinteze je: CO2 + H2O C6H12O6 (glukoza) + O2 Proces s istom

jenažbom u suprotnom smjeru je stanično isanje.

C12H22O11 je isahari kao što je npr. saharoza (kuhinjski šeder). (COOH)2 je oksalna kiselina tj. etanska

dikiselina – najjednostavnija karboksilna dikiselina.

Otopina je lužnata zbog hidrolize karbonatnog aniona (anion slabe kiseline): CO32 –

+ H2O⇌ HCO3 –

+

OH –

.



205

(zapravo bi točnije zaokruživanje bilo 54,55 jer je sljeed a znamenka 5 a nakon toga ima još

znamenaka, a najtočnije zaokružiti na 55 kg jer je poatak 1 kg zaan samo na jednu znamenku)



206

Koncentracije reaktanata smanjuju se, a proukata povedavaju, proporcionalno njihovim

stehiometrijskim koeficijentima u jenažbi. Koncentracija A promijeni se s 5 na 0, B s 3 na 0, C s 0 na

1 i D s 0 na 4.

Strelica ne treba biti ravnotežna jer se svi reaktanti potroše. U reu je E napisati izna strelice (buudi

da je to katalizator).



207

Reaktant A se posve potroši – njegova koncentracija padne na 0 dok reaktanta B preostane (kad je

reakcija završena, koncentracija reaktanta B je konstantna). Zato je A mjerodavni reaktant, a B u

suvišku. C je međuproukt (njegova koncentracija prvo raste kako nastaje pa paa kako prelazi u D),

a D je produkt.

Za one koji žele znati više: Jenažba rekacije bila bi A 2B C 2D



208

I ispred 4 mol dm –3

treba pisati minus jer se koncetracija reaktanta s vremenom smanjuje pa je Δc

negativno – zato stehiometrijski koeficijent i jest negativan, a brzina reakcije je uvijek pozitivna.



209

A je glavni produkt prema Markovnikovom pravilu (u toj reakciji nastaje i zanemarivo malo 1 –

brompropana – nastaje puno više proukta u kojem je voik airan tamo gje je ved bilo više voika).



210

Dvije "baze viška" zapravo i nisu ničije konjugirane baze (jer su kiseline sa svojim maksimalnim

brojem H).

Pitanje je nejasno jer nije u njemu napisan kriterij povezivanja (reakcije kojima se navedeni spojevi

mogu dobiti), pa se npr. etanol mogao povezati i s oksidacijom i esterifikacijom i dehidratacijom

(alkoholi mogu biti reaktanti u tim reakcijama), no ovo je jedini kriterij povezivanja koji logično koristi

sva tri spoja po istom kriteriju.



211


C – Vodena otopina sode bikarbone, NaHCO3, blago je lužnata (zbog hirolize HCO3 – + H2O⇌ CO3

2 – +

OH –). Limunaa je kisela (ponajviše zbog limunske kiseline). Fiziološka otopina približno je neutralna

(to je voena otopina u kojoj je maseni uio NaCl 0,9%, kako bi bila izotonična s izvanstaničnom

tekudinom, a NaCl je sol jake kiseline i jake baze). Etanol je kao svi jednostavni alkoholi približno

neutralan (i reakcija C2H5OH + H2O⇌ C2H5OH2+ + OH – i reakcija C2H5OH + H2O⇌ C2H5O – + H3O

+ imaju

vrlo malu konstantu ravnoteže tj. beznačajne su).

A – Difuzija je prolazak otapala kroz polupropusnu membranu (propusnu za otapalo a ne i za

otopljene tvari) iz poručja vede koncentracije otapala (manje koncentracije otopljenih tvari) u

poručje manje koncentracije otapala (vede koncentracije otopljenih tvari). Taljenje je promjena iz

čvrstog u tekude agregatno stanje, isparavanje iz tekudeg u plinovitog, kristalizacija iz tekudeg u

čvrsto.

C – Kisele kiše nastaju otapanjem plinova u voi pri čemu plinovi reakcijom s voom aju kiseline(CO2 + H2O HCO3

– + H3O

+; SO2 + H2O HSO3

– + H3O

+; SO3 + H2O HSO4

– + H3O

+...). Ostale

naveene fizikalne su promjene: nastajanje lea je promjena agregatnog stanja voe iz tekudeg u

čvrsto, nastajanje oblaka i magle je promjena agregatnog stanja voe iz plinovitog u tekude

(kondenzacija vodene pare u sitne kapljice).



212

B – Prikazana je metoa filtracije. Tom se metoom mogu razvajati samo heterogene smjese, čiji

čvrsti sastojci ostaju na filtru (kao što je filter–papir), a tekudi prolaze kroz njega. Morska voa,

vodena otopina vinske kiseline i mineralna voda homogene su smjese, prave otopine (u njima su

čestice otopljenih tvari usporeive po veličini s česticama otapala tj. puno premale a bi ostale na

filtru). Aktivni mulj je smjesa bakterija i praživotinja u otpanoj voi koju pročišdavaju, a one su puno

vede o molekula voe pa ostaju na filtru priklane veličine pora.



213

A – Krivulja ie prema olje (npr. pri 10°C topljivost je oko 10, pri 20°C oko 5), ostale krivulje iu

prema gore pa se topljivost ostalih naveenih soli povedava povišenjem temperature.



214

C – Vrelište voe je pri atmosferskom tlaku (101 325 Pa) 100°C pa krivulja za vou siječe iscrtkanu

liniju (koja označava taj tlak) pri 100°C. Opdenito, vrelište neke tekudine pri nekom tlaku je

temperatura pri kojoj je tlak pare te tekudine jenak tom vanjskom (atmosferskom) tlaku koji djeluje

na površinu te tekudine.

B – Kristalni sustavi naveeni su u svim užbenicima za 1. raz. gimnazije, ali u ispitnom katalogu za

ržavnu maturu 2012. nisu naveeni – „opisati temeljne tipove kristalnih struktura izgrađenih o



215

istovrsnih atoma i temeljne tipove kristalnih struktura binarnih spojeva te razlikovati njihove

jeinične delije“ trebalo bi porazumijevati samo kubične i heksagonske strukture.

(slika je preuzeta iz jenog o oobrenih užbenika za 1. raz. gimnazije: A. Habuš, V. Tomašid, Opda

kemija 1, Profil, 2012.)

Nijedna od navedenih. Elektronska konfiguracija fosfidnog iona, P3 –

(fosfor s 3 dodatna elektrona), je

1s2 2s

2 2 p

6 3s

2 3 p

6 tj. jednaka elektronskoj konfiguraciji atoma argona. Elektronska konfiguracija iona

s – ili p –elementa jenaka je onoj atoma najbližeg plemenitog plina u perionom sustavu jer elementi

tvorenjem ionskih ili kovalentnih veza „teže“ stabilnoj elektronskoj konfiguraciji okteta tj. popunjene

vanjske ljuske. D je elektronska konfiguracija iona kao što su nitrini, oksini, fluorini.



216

A – Elektronegativnost u periodnom sustavu raste u periodi slijeva nadesno i u skupini odozdo prema

gore.

C – HF je spoj vaju nemetala (voik se pri tvorenju vedine spojeva ponaša kao nemetal), a ostali su

spojevi metala i nemetala.

B – Koeficijent elektronegativnost vodika je 2,2, a atomi elemenata koji se malo razlikuju po

elektronegativnosti (za o oko 1,9, ali nema stroge granice) međusobno se povezuju kovalentnom

vezom, a ionskom tek ako se više razlikuju. Element Y vjerojatno je sumpor ili selenij. Voikovom

vezom atom vodika povezuje se s atomom izrazito velikog koeficijenta elektronegativnosti (F, O, N) i

to samo ako je ved vezan kovalentnom vezom s jenim takvim atomom.

Za one koji žele znati više: I koeficijent elektronegativnosti zlata je oko 2,5, pa je ogovor slučajno

mogao biti i metalnom (s inertnim metalima vodik se povezuje jedino metalnom vezom u legurama

pri posebnim uvjetima), ali tada formula vjerojatno ne bi bila H2Y, a i strogo uzevši o molekulskoj

formuli ispravno je govoriti samo ako govorimo o molekulama.



217

A – Opda formula alkana je CnH2n+2, a za svaku dvostruku vezu ili prsten spoj gubi 2 atoma vodika jer

se dva atoma ugljika umjesto svaki s jednim atomom voika povezuju međusobno (za svaku

trostruku vezu gubi 4).

D – Svaka vostruka veza sarži jenu π vezu, a svaka trostruka vije π veze. ς (sigma) veze su

jednostruke veze, a π (pi) veze sve višestruke veze na njima.

B – Svaki organski spoj ima najmanje 1 atom ugljika. Najjednostavniji alkohol ima 1 atom ugljika – to

je metanol, CH3OH. Najjednostavnija karboksilna kiselina ima 1 atom ugljika – to je metanska kiselina,

HCOOH. Njihov ester, metil –etanoat, ima 2 atoma ugljika, HCOOCH3.

A – Veza između atoma voika i kisika u istoj molekuli voe je kovalentna. Voikova je veza između

atoma kisika i vodika u različitim (susjenim) molekulama voe (to je međumolekulska interakcija, a

ne „prava“ kemijska veza, jer je slabija i privremenija).

B – Strukturna formula mliječne kiseline je:



218

akle ima jean asimetrično supstituirani atom ugljika tj. atom ugljika na koji su vezane 4 različite

skupine (ovaj lijevi) i stoga 2 enantiomera, S i R:

No, molekulskoj formuli C3H6O3 odgovara i kiselina CH2(OH) –CH2 –COOH (naravno, to nije mliječnakiselina), koja nema asimetrično supstituirani atom ugljika pa stoga postoji samo kao jean

stereoizomer (zapravo ga nema smisla zvati izomerom kad je samo jedan, izomeri su po definiciji

najmanje 2 spoja ).

D (i to je nadam se jedina od navedenih koju trebate znati tj. od formula monosaharida

pretpostavljam da trebate znati samo prepoznati formule najpoznatijih monosaharida glukoze i

fruktoze)



219

C – Formula amonijeva fosfata je (NH4)3PO4

D – 1 atom helija sarži 2 protona (helij ima protonski broj 2, vidi periodni sustav). Prema n = N/NA:

N(He) = n(He)×NA = 0,1 mol × 6,02×1023 mol

–1 = 6,02×1022

atoma helija, a to je 2×6,02×1022 =

1,20×1023 protona.

B

Opdenito:

A = (A)

A +(B) = A

(A)

AA + B(B) = A

ukupno

(A)

AukupnoA + Bukupno(B)

=A(A)

AA + B(B)

Ako je x (A)= x (B):

A =A(A)

AA + A(B)=

(A)

A+(B)

Dakle u ovom slučaju:

C3H8 = C3H8C3H8+C4H10 =44,11

44,11 + 58,14= 0,43

B



220

H2SO4 =(H2SO4)

(otopina)

100 g otopine masenog ujela 40% sarži: m(H2SO4) = m(otopina) × w (H2SO4) = 100 g × 0,4 = 40 g

H2SO4. Istu masu H2SO4 sarži m(otopina) = m(H2SO4)/w (H2SO4) = 40 g / 0,96 = 41,7 g otopine

masenog udjela 96%.

D – Sol se najmanje otapa ako se pri tome mora vezati najviše energije (na ijagramu D može se

označiti vezana energija analogno ijagramu B, samo što je znatno veda) tj. što je entalpija kristalne

rešetke po iznosu veda u onosu na entalpiju hiratacije (potrebno je više energije a se razori

kristalna rešetka nego što se oslobađa hiratacijom), sol se slabije otapa u voi.

D – Ali to se iz ovako postavljenog pitanja ne može znati, niti je u gimnazijskom programu. Ovisnost

brzine reakcije o koncentraciji opdenito se, za razliku o ovisnosti položaja ravnoteže (ravnotežnih

koncentracija o početnim koncentracijama), ne može znati iz jenažbe kemijske reakcije. Da bi se

moglo odrediti kako se brzina mijenja promjenom koncentracije, treba biti poznat "zakon brzine

reakcije" – kako brzina te reakcije ovisi o koncentracijama reaktanata, što je za ovu reakciju neki izraz

tipa v = k × c(NO)a × c(O2)

b, pri čemu su a i b neki brojevi (obično, ali ne nužno cijeli), ili treba biti



221

poznato a je riječ o "elementarnoj reakciji" (reakcija koja se ovija tako a se istovremeno sudari

toliko jedinki koliko je napisano, a ne u više koraka, ali to ne mora biti i češde nije) – tada su a i b

jenaki stehiometrijskim koeficijentima (a=2, b=1), a inače mogu i ne moraju biti. Za ovu reakciju

izraz za brzinu slučajno jest baš takav (v = k × c(NO)2 × c(O2)

1), iako nije elementarna reakcija. Ako se

volumen reakcijske posue poveda 2 puta, koncentracija svakog reaktanta smanji se 2 puta. Pa je

v 1 = k × c(NO)2 × c(O2)

v 2 = k × *c(NO)/2]2 × *c(O2)/2] = v 1/2

3 = v 1/8

C – Homogene reakcije su one u kojima reaktanti čine homogenu smjesu, što najčešde znači a su u

istom agregatnom stanju (svi u tekudem, svi u plinovitom ili svi otopljene tvari u otopini), a

heterogene su one reakcije u kojima reaktanti čine heterogenu smjesu (najčešde čvrsta tvar ili plin i

tekudina u kojoj se ne otapa, ili vije čvrste tvari, ili vije tekudine koje se ne miješaju). Pri

heterogenim reakcijama reakcija se ovija samo na oirnim površinama reaktanata (npr. samo

površinski io komaida natrija oiruje vou). Miješanjem se omiču proukti s oirnih površina i

tako nove površine reaktanata brže ovoe u oir. Miješanjem se također ovoi oatna kinetička

energija reaktantima (bez obzira je li reakcija heterogena ili homogena), ali to je zanemarivo

(povišenje temperature zbog miješanja obično nije mjerljivo).

A – Inhibitor je tvar koja uzrokuje smanjenje brzine kemijske reakcije ("obrnuti katalizator").

D

stupanj disocijacije α = broj disociranih jedinki / "početni" (ukupni) broj jedinki = množina disociranih

jedinki / "početna" (ukupna) množina jedinki = koncentracija disociranih jedinki / množinska

koncentracija

CH3COOH⇌ CH3COO –

+ H+ dakle disocijacijom nastaje jednako CH3COO

– i H

+



222

=(CH3COO−)

0(CH3COOH)=

(H+)

0(CH3COOH)=

0,1 mol dm−3

0,2 mol dm−3= 0,50

C – Ako je reakcijska entalpija pozitivna, u reakciji se veže energija, pa joj pogouje viša temperatura.

Za one koji žele znati više: Nije vjerojatno da je entalpija ovakve reakcije pozitivna, jer u njoj samo

nastaje veza između A i B, a nastankom kemijske veze najčešde se oslobađa energija (a za prekianje

kemijske veze je najčešde potrebna energija).

B – Najvede iskorištenje znači a je ravnoteža najviše pomaknuta prema prouktima (u smjeru kako

je reakcija napisana). Povedanje tlaka pogoduje smanjenju broja plinovitih jedinki tj. ravnoteža se

pomiče u onom smjeru u kojem nastaje manje plinovitih jedinki. U ovim reakcijama sve su jedinke

plinovite, pa treba samo zbrojiti stehiometrijske koeficijente reaktanata i produkata.

reakcija plinoviti reaktanti plinoviti produkti

A 2 2

B 4 2

C 2 3

D 1 2

Vidimo a u reakciji A povedanje tlaka ne utječe na ravnotežu, u reakcijama C i D povedanje tlaka

pomiče ravnotežu prema reaktantima, a samo u reakciji B pomiče ju prema prouktima.

D – U reakciji iz 3 plinovite jedinke nastaju 4, pa povedanju ravnotežne koncentracije produkata

pogouje smanjenje tlaka (vii prošli ogovor). Reakcija je enotermna (reakcijska entalpija je vedao 0) pa povedanju ravnotežne koncentracije proukata pogouje povišenje temperature (vii



223

pretprošli ogovor). Buudi a se konstanta ravnoteže ne mijenja bez promjene temperature

(konstantna je, što znači stalna), povedanjem koncentracije jenog o proukata (voika) povedava

se ravnotežna koncentracija reaktanata, a smanjuje rugog proukta (NO). Isto tako, povedanjem

koncentracije jenog o reaktanata (ušika) smanjuje se ravnotežna koncentracija rugog reaktanta

(H2O), a povedava proukata.

A

Na2SO4(aq) + BaCl2(aq) 2NaCl(aq) + BaSO4(s)

U ionskom obliku: SO42 –(aq) + Ba

2+(aq) BaSO4(s). Reakcija s vodenom otopinom topljive barijeve

soli tipična je okazna reakcija za sulfatne ione – pri tome nastaje bijeli talog netopljivog barijevog

sulfata.

B

pH = –log(c(H+)/(mol dm

–3)) c(H

+) = 10

–pH mol dm

–3

pH = 6 c(H+) = 10

–6 mol dm

–3 ; pH = 8 c(H

+) = 10

–8 mol dm

–3

10 –6

/ 10 –8

= 102 = 100

D – Hidrogensulfidni ion je HS –. Konjugirana baza nastaje kad HS – (ponašajudi se kao kiselina) otpusti

proton, dakle oduzimanjem H+ iz njegove formulske jedinke – to je sulfidni ion, S

2 –. Reakcija se može

napisati npr. s vodom:



224

HS –

+ H2O ⇌ S2 –

+ H3O+

kiselina baza konjugirana baza konjugirana kiselina

A – Sokovi o rajčice i limuna, kao i rugog voda i povrda, kiseli su jer sarže prirone organske

kiseline (npr. limunsku kiselinu). Kišnica je blago kisela jer je u njoj otopljeno nešto CO2 (CO2 + H2O⇌

HCO3 –

+ H3O+), a može biti i jače kisela ako je riječ o kiseloj kiši. Krv je vrlo blago lužnata tj. ima pH

vrijenost 7,4 jer sarži blago lužnate pufere (karbonatni, fosfatni).

D – Oksiacija je otpuštanje elektrona (elektroni su proukti).

C – Modra galica je bakrov(II) sulfat. Bakar se reducira iz bakra(II) u bakar(I), dakle oksidacijski broj

smanjuje mu se s 2 na 1.

C – Oksiacijsko srestvo se reucira kako bi se nešto rugo u toj jenažbi oksiiralo. O naveenih

jeino u ovoj jenažbi voiku se smanjuje oksiacijski broj (s 0 u molekuli elementarnog voika na –

1 u hidridu metala manje elektronegativnog od vodika), a rugom reaktantu (natriju) povedava se

oksidacijski broj (s 0 na +1). U ostalim naveenim reakcijama voiku se povedava oksiacijski broj (s 0



225

u molekuli elementarnog vodika na +1 u hidridima nemetala elektronegativnijih od vodika), dakle u

njima se on oksidira te je redukcijsko sredstvo.

B – U galvanskom članku anoa je negativna elektroa, a katoa pozitivna ("na anoi se oksiacijom

oslobađaju elektroni koji su negativni"; u elektroliznom članku je obrnuto jer se tamo električnom

strujom "tjera" reakcija u suprotnom smjeru od sponatnog, ali uvijek se na anodi odvija oksidacija a

na katodi redukcija).

C – Elektrodni potencijal je redukcijski potencijal – što je pozitivniji, pogonija je reakcija redukcije.

Dakle, na elektrodi s pozitivnijim (ili manje negativnim) potencijalom odvija se redukcija, a na onoj s

manje pozitivnim (ili negativnijim) odvija se oksidacija.

Ništa o naveenog. Reakcija oksiacije je: O

2 –

2e

–

+ 1/2 O2. Dakle, pri oksidaciji jednog oksidnogiona potreban je prijenos 2 elektrona tj. naboja od 2q(e

–) = 2 × 1,60 × 10 –19 C. Pri oksidaciji jednog

mola oksidnih iona potreban je prijenos naboja od 2q(e –)×NA = 2 × 1,60 × 10 –19

C × 6,02 × 1023 mol

–1.

Pri oksidaciji 2,5 mola oksinih iona potreban je prijenos naboja o 2,5 mol × 2 × 1,60 × 10 –19 C × 6,02

× 1023 mol

–1 = 482 000 C (zaokruženo na 3 značajne znamenke jer ih toliko imaju konstante ane uz

ispit; bez zaokruživanja iznosi 481 600 C, onosno 482 500 C ako se umjesto q(e –)×NA koristi

Faradayeva konstanta F = 9,65 × 104 C mol –

1).



226

A – Pun akumulator sarži maksimalnu količinu H2SO4, Pb i PbO2. B prikazuje pražnjenje akumulatora

(spontanu reakciju uz obivanje električne struje), C prikazuje prazan akumulator, a D punjenje

(akumulator je priključen na vanjski izvor napona V, što omoguduje obrnutu, nespontanu reakciju).



227

Reakcije u olovnom akumulatoru su:

A( –): Pb(s) + SO42 –

(aq)⇌ PbSO4(s) + 2e –

K(+): PbO2(s) + e –

+ 4H+(aq) + SO4

2 –(aq)⇌ PbSO4(s) + 2H2O(l )

ukupno: Pb(s) + PbO2(s) + 2H2SO4(aq)pražnjenjepunjenje 2PbSO4(s) + 2H2O(l )

(Nije ih potrebno poznavati za rješavanje ovog zaatka jer se ako se D prepozna kao punjenje (po

priključenom izvoru napona) može iz toga sve ostalo zaključiti.)



228

2. dio

ili: metil –propionat (nestanarni naziv, ali pitanje ne traži izričito stanarni)

ili: amonijev cianid



229

2. 2. može i standardni naziv, 3 –metilbutanska kiselina

2.5. može i etil–(3 –metilbutanoat) (mora biti zagrada)



230

Redukcija je smanjenje oksidacijskog broja (ovdje s 2 na 0) tj. primanje elektrona. Na katodi se uvijek

odvija redukcija.

HgO =HgOHgO =

1 g

217 g mol−1= 0,0046 mol

Zn =(Zn)

(Zn)=

1 g

65,4 g mol−1= 0,0153 mol

Vrijeme raa baterije oreit de HgO.

HgO je mjeroavni reaktant (sav se potroši ok cinka još preostane).

Računa se s množinom mjeroavnog reaktanta, jer se samo toliko reakcija oista i ovije (reakcije se

ovijaju ok se mjeroavni reaktant ne potroši, bez obzira na množinu ostalih reaktanata u suvišku).

q = It = nzF



231

= =

0,00461 mol× 2 × 9,65× 104 As mol−1

0,2 × 10−3 A= 4,447× 106 s ×

1 min

60 s× 1 h

60 min=

= 1235 (1233 sati ako je korištena zaokružena vrijenost 0,0046 mol)



232

Prema zadanoj tablici, –206°C je između tališta i vrelišta ušika, akle ušik je taa u tekudem stanju.

Q1 = m×c(l )×Δt 1 je toplina potrebna a ga se u tekudem stanju zagrije za Δt 1 = –196°C – ( –206°C) =

10°C = 10 K (Celzijev stupanj i kelvin jenaki su po veličini pa su razlike temperatura u njima jenake)

o vrelišta. Q2 = m × entalpija isparavanja je toplina potrebna a pri vrelištu ispari. Q3 = m×c(g)×Δt 2 je

toplina potrebna da ga se u plinovitom stanju zagrije o vrelišta o 20°C tj. za 20°C – ( –196°C) =

216°C = 216 K.



233

Alkoholi male molekulske mase (otprilike o butanola) potpuno se miješaju s voom jer se s

molekulama voe lako povezuju voikovim vezama. Eteri se znatno slabije miješaju s voom jer su

manje polarni (alkilne skupine su vede nego H pa je njihov raspore oko kisika bliži linearnom) i mogu

se povezivati s voom s manje voikovih veza (imaju kisik koji može "primati" voikovu vezu, ali ne i

uz njega vezan voik koji ju može "avati"). Molekule nerazgranatih (primarnih) alkohola bolje se

međusobno povezuju voikovim vezama nego molekule sekunarnih alkohola, pa imaju više vrelište.

(Molekule sekunarnih alkohola su "okruglastije" pa se bolje slažu u kristalnu strukturu i zato imaju

više talište.)



234

zlato = Au

zlatotopka = smjesa koncentriranih HCl i HNO3 (u volumnom omjeru 3:1)

zlatni nakit = legura zlata i rugih metala, kao što je srebro, nikal (jer je čisto zlato ne samo skupo

nego i premekano a bi bilo praktično za nakit)

Lewisova strukturna formula = napisati Lewisovom simbolikom (osim svih veza kao u "običnoj"

strukturnoj formuli, treba prikazati i nevezne vanjske elektrone)



235

(oksalna kiselina, naravno, ne oksalna dikiselina, jer se u tom nazivu ved porazumijeva a jedikiselina)



236

jer su u istom vremenu čestice HCl prešle manji put

Može i samo prvi stupanj ionizacije: H2S(g) + H2O(l ) H3O+(aq) + HS

–(aq)



237

Na crti piše kvašdeve gljivice, jer enzimi kvašdevih gljivica kataliziraju alkoholno vrenje.

Zbog reakcije CO2(g) + Ca(OH)2(aq) CaCO3(s) + H2O(l ) (uobičajena reakcija okazivanja CO2)



238

Pri svakom potpunom izgaranju organske tvari koja sarži samo ugljik, voik i eventualno kisik

nastaje CO2 i H2O (pri nepotpunom izgaranju jelomično nastaje i C (čađa) i CO jer nema dovoljno

kisika).

Svako izgaranje je egzotermno (oslobađa se energija pa je plamen vrud).

U 70% –tnom etanolu preostalih 30% je voda. Bezbojni bakrov(II) sulfat reakcijom s vodom prelazi u

hidratizirani bakrov(II) sulfat tj. bakrov(II) sulfat pentahidrat tj. modru galicu.

CuSO4(s) + 5H2O(l ) CuSO4×5H2O(s)

(jean o važnih načina okazivanja voe, i ouzimanja voe ka je potreban bezvoni etanol ili neki

rugi spoj iz kojeg se voa ne može posve ukloniti estilacijom)

Može i higroskopnost.



239

Aerosol je tekudina ili čvrsta tvar raspršena u plinu. Gel je čvrsta tvar raspršena u tekudini (ko

želatine proteini u voi) (ili u čvrstoj tvari – čvrsti gel). Pjena je plin raspršen u tekudini (ili u čvrstoj

tvari – čvrsta pjena).

Prikazi viška: A je taljenje, B nema svoj posebni naziv (ne može se povezati s energijom ionizacije jer

je ona energija potrebna za otpuštanje elektrona iz atoma u plinovitom stanju, a ne elementarne

tvari u čvrstom stanju).

Za one koji žele znati više: Afinitet prema elektronu može se prikazivati i reakcijom otpuštanja

elektrona iz aniona (obrnuto nego ovdje). Kristalizacijom se često zove i očvršdivanje kao ovje (l

s) i nastanak kristalnog taloga iz otopine (aq s).



240


A − Tvar molekulske građe znači da joj se kristali sastoje od jedinki (najčešde molekula) među kojima

jeluju samo slabe međumolekulske privlačne sile (van er Waalsove i Londonove, tj. dipol-dipol,

dipol-inducirani dipol, trenutačni ipol-inducirani dipol), a ne jake veze poput ionske ili kovalentne.

Zato takve tvari imaju malu tvrodu i nisko talište (nerijetko i sublimiraju), a u rastaljenom stanju ne

vode električnu struju jer njihove jeinke nemaju naboj. Takve su tvari npr. šeder, jo, suhi le (kruti

CO2), plemeniti plinovi u čvrstom stanju (pri jako niskoj temperaturi)...

B – Ionski kristali tj. kristali soli kao što je NaCl, pri taljenju ili otapanju raspaaju se na ione o kojih

su sastavljeni, a ioni imaju električni naboj pa voe električnu struju svojim gibanjem u otopini ili

talini. Kristali metala voe električnu struju u čvrstom stanju i talini (gibanjem elektrona), a neotapaju se u voi. Kovalentni kristali, npr. ijamant, najčešde ne voe električnu struju jer ne sarže

nabijene jedinke koje se kroz njih mogu slobodno gibati, nego su u njima atomi povezani kovalentnim

vezama (kao da je cijeli kristal jedna ogromna molekula). Za molekulske kristale vidi prethodni

odgovor.

B – Saharoza je spoj molekulske formule C12H22O11, kuhinjski šeder, pripada ugljikohidratima,

točnije isahariima. Morska voa je smjesa (otopina). Dijamant je elementarna tvar (ugljik). Graski

plin je smjesa plinova, uglavnom ugljikovodika od metana do butana.



241

D – Kromatografiranje je razdvajanje tvari na temelju njihove različite brzine putovanja (i stoga

različitog prevaljenog puta) po čvrstom nosaču (npr. filter-papir ili silikagel) nošenih otapalom.

C – Topljivost plina proporcionalna je njegovom tlaku iznad otopine. Kisik je sastojak zraka, pa je tlak

kisika proporcionalan tlaku zraka.

B – Npr. koagulacija krvi je zgrušnjavanje, a koagulacijom mlijeka nastaje sir. Koloine čestice su

čestice veličinom između molekula (otopljenih tvari u pravim otopinama) i makroskopskih čestica

(vidljivih svjetlosnim mikroskopom, u heterogenim smjesama).



242

D – Octena kiselina u voi jelomično isocira CH3COOH CH3COO− + H

+ jer je slaba kiselina, dakle

neke CH3COOH molekule raspadnute su na dvije jedinke (CH3COO− i H+), a osmotski tlak je koligativno

svojstvo, što znači a ovisi o (proporcionalan je) koncentraciji jedinki otopljene tvari u otopini. Ostale

naveene tvari nisu kiseline ni baze ni soli pa ne isociraju u voi i zato je u tim slučajevima

koncentracija otopljenih jedinki jenaka koncentraciji te tvari, a ne veda kao za CH3COOH.

C – Pri uobičajenom atmosferskom tlaku, koji iznosi oko 101 kPa, voa vrije pri 100 °C. Tekudina

provrije pri temperaturi pri kojoj se tlak pare tekudine izjenači s vanjskim (atmosferskim) tlakom –

što je taj tlak niži, to je i ta temperatura niža.

B – Riboza je aldopentoza – ima pet atoma ugljika (pentoza) i u ovakvom lančastom obliku ima

aldehidnu skupinu (aldo-). Svi prironi šederi su D konfiguracije – ovako prikazani Fischerovim

formulama a je alehina ili keto skupina što bliže gornjem kraju, imaju OH skupinu na od nje

najualjenijem asimetrično supstituiranom C atomu esno. Po A je prikazana fruktoza (najvažnijaketoheksoza), pod D glukoza (najvažnija aloheksoza), a po C L-riboza – enantiomer riboze koji ne

postoji u priroi. (Pitanju se može prigovoriti a nije naveeno "D-riboze" ili "prirodne riboze" nego

se to podrazumijeva.)



243

B – Elektronska konfiguracija Mg je 1s2 2s

2 2p

6 3s

2. Kako bi postao kation naboja 2+, gubi zadnja dva

elektrona (time postiže elektronsku konfiguraciju poput najbližeg plemenitog plina, Ne).

D – Formulska jedinka amonijeva fosfata je (NH4)3PO4. Sarži 3 atoma N, 4×3 = 12 atoma H, 1 atom P i

4 atoma O.

D

množinska koncentracija = množina / volumen (c = n/V )

množina = masa / molarna masa (n = m/M)

gustoda = masa / volumen (ρ = m/V )

Kombinacijom tih formula slijedi:

množinska koncentracija = množina / volumen = masa / (molarna masa × volumen) = gustoda ×volumen / (molarna masa × volumen) = gustoda / molarna masa = 1 g/mL / (18,02 g/mol) = 0,0555

mol/mL = 55,5 mol/L

C

Al3+

(aq) + 3e− Al(s), akle za izlučivanje 1 atoma aluminija trebaju protedi 3 elektrona. Prema tome,

za izlučivanje 1 mol aluminijevih atoma trebaju protedi 3 mola elektrona. Faraayeva konstanta je

naboj 1 mola elektrona tj. Avogadrova broja elektrona, dakle naboj 3 mola elektrona je 3×Faraayeva

konstanta tj.3 mol × 9,65×104 C mol

−1 = 28,95×104

C = 289 500 C.



244

D – c(NaOH) = n(NaOH)/V (otopina) = m(NaOH)/(M(NaOH)×V (otopina)) = 0,01 g / (40,01 g/mol × 0,1

dm3) = 0,0025 mol/dm

3; c(OH−) = c(NaOH); pOH = −log(c(OH−)/mol dm−3

) = 2,6; pH = 14 – pOH

C – c1(H2A) = 0,005 mol/ 1 L = 0,005 mol/L; n1(H2A) = n2(H2A) c1(H2A)V 1(H2A) = c2(H2A)V 2(H2A)

c2(H2A) = c1(H2A)V 1(H2A)/V 2(H2A) = 0,005 mol/L×0,1 L / (0,1 L 0,9 L ) = 0,0005 mol/L; c(H+) = 2c(H2A)

= 0,001 mol/L; pH = −log(c(H+)/ mol/dm

3) = 3

D – Ovakve zaatke mogude je, i poneka najlakše, riješiti isprobavanjem svih ponuđenih ogovora –

koji aje izjenačenu jenažbu tj. jenak broj svake vrste atoma s obje strane strelice (ovje po 10

O, 4 N i 12 H). Poneka je lakše postaviti sustav jenažbi, po jenu jenažbu za svaku vrstu atoma:

za O: 5×2 = y z

za N: x = y

za H: 3x = 2z

Taj sustav može se riješiti npr. uvrštavanjem iz ruge (y = x) i trede (z = 3x/2) u prvu (10 = x 3x/2 =

5x/2), čime se obije x = 4 te iz toga (uvrštavanjem natrag u 2. i 3. jenažbu) y = 4 i z = 6.



245

C – Esterifikacijom se priređuju esteri, iz ogovarajude karboksilne kiseline i alkohola. Naziv estera

tvori se kao alkohol il-kiselinaoat tj. metil-etanoat ester je metanola i etanske kiseline.

C – Supstitucije su reakcije u kojima se jedan atom ili skupina (vezani na atom ugljika) zamjenjuje

rugim atomom ili skupinom. Na benzenskom prstenu najčešde su reakcije supstitucije, a ne aicije

(oavanja atoma ili skupina, pri čemu višestruka C-C veza postaje jednostruka), kako bi prsten ostao

aromatski, jer su aromatski prstenovi vrlo stabilni. U ovoj se reakciji atom vodika na benzenskom

prstenu zamjenjuje atomom broma. Elektrofilne supstitucije su one u kojima je ono što zamjenjujeelektrofil – siromašan elektronima (ima pozitivan naboj i/ili nepotpuni oktet). Supstitucije na

benzenskom prstenu najčešde su elektrofilne jer je benzenski prsten bogat elektronima. Ovu reakciju

možemo promatrati a prvo olazi o reakcije s katalizatorom: FeBr3 + Br2 FeBr4− + Br

+ te je onda

Br+ elektrofil.

A – Obezbojenje bromne vode (vodene otopine broma) uzrokovano je adicijom broma na dvostruku

ili trostruku C-C vezu, dakle bromnu vodu obezboje spojevi koji imaju takvu vezu (alkeni i alkini), a

nije vjerojatno da de ju obezbojiti spojevi koji ju nemaju.



246

C – Izraz prestavlja koncentracijsku konstantu ravnoteže za reakciju H2SO3 + H2O HSO3− + H3O

+.

Opdenito, izraz za koncentracijsku konstantu ravnoteže reakcije A B ... X + Y + ... je K =

*X+*Y+.../*A+*B+..., pri čemu su A, B,..., X, Y,... svi reaktanti onosno proukti koji su otopljene tvari u

otopini (akle, ne otapalo, kao što je ovje voa, i ne čvrste tvari).

A – Na vrijednost konstante ravnoteže utječe samo temperatura. Na položaj ravnoteže (ravnotežne

koncentracije suionika reakcije) utječe i oavanje (ovje povedanje parcijalnog tlaka) ili ovođenje

(smanjenje parcijalnog tlaka) nekog sudionika reakcije (Le Chatelierov princip).

C – Bolje iskorištenje ravnotežne reakcije znači vedu koncentraciju (tj. za plinove obično parcijalni

tlak) prouk(a)ta u ravnoteži, akle traži se što de "pomaknuti ravnotežu prema prouktu". Buudi a

je u jenažbi jenak broj plinovitih jedinki među reaktantima i među prouktima (1 1 = 2), tlak

reakcijske smjese ne utječe na položaj ravnoteže. Buudi a je reakcija egzotermna (ΔrH < 0),

pogouje joj niža temperatura tj. ravnoteža se pomiče prema prouktima smanjenjem temperature.



247

B – Doatkom tj. povedanjem koncentracije FeCl3, koji je reaktant, ravnoteža se pomiče prema

produktima (Le Chatelierov princip) tj. nastaje više crvenog Fe(SCN)3 (uz pretpostavku da u otopini

ima još ovoljno NH4SCN a je to mogude, naravno) pa otopina postaje intenzivnije crveno obojena.

D – c(H+) = c(HNO3) = 10

−4 mol/dm

3; pH = −log(c(H

+)/ mol/dm

3) =4 ; pOH = 14 – pH



248

A – Prema Lewisovoj teoriji, kiselina je akceptor elektronskog para (ima nepotpuni oktet, nedostaje

joj elektronski par koji prima tvoredi kovalentnu vezu s bazom), a baza onor elektronskog para (ima

nevezni elektronski par koji aje u kovalentnu vezu). Prema Arrheniusovoj teoriji, kiselina povedava

koncentraciju H+, a baza koncentraciju OH− u vodenoj otopini. Prema Brønsted-Lowryjevoj teoriji,

kiselina je donor protona (H+), a baza akceptor protona.

A (i D) – (Vidi odgovor na prethodno pitanje.) Prema Brønsted-Lowryjevoj teoriji, ovdje su kiseline

(jeinke koje otpuštaju H+) HNO2 i H2O, a baze (jedinke koje primaju H

+) NO2

− i OH− (reakcija je

ravnotežna pa promatramo reakcije u oba smjera). Ako je jean reaktant otapalo (voa), obično sepromatra samo ponašanje rugog kiselinsko-baznog para.

B – Povedava pH vrijenost znači smanjujekoncentraciju H+ (H3O+) onosno povedava koncentracijuOH−, čini otopinu lužnatijom. To čini amonijak prema jenažbi NH3(g) + H2O(l ) NH4

+(aq) + OH−(aq).

Ostali navedeni plinovi smanjuju pH vrijednost otopine:

SO2(g) + H2O(l ) HSO3−(aq) + H3O

+(aq)

2NO2(g) + 3H2O(l ) NO3−(aq) + NO2

−(aq) + 2H3O

+(aq)

H2S(g) + H2O(l ) HS−(aq) + H3O

+(aq)



249

C – Najnižu pH vrijenost ima najkiselija otopina. Za otopine jednake koncentracije, otopina jake

kiseline (HBr) kiselija je nego otopina slabe kiseline (H2S) jer jaka kiselina potpuno disocira (c(H+) =

c(HBr)), a slaba samo jelomično (c(H+)<c(H2S)), a otopine NH3 (vidi prethodni odgovor) i NaCN su

lužnate tj. imaju još puno višu pH-vrijednost (NaCN je sol jake baze i slabe kiseline koja hidrolizira CN−

+ H2O HCN + OH−).

A – Ljudska krv ima pH oko 7,4 (jer sarži takve prirone pufere, kao što su fosfatni i karbonatni).

Svježa kišnica ima pH manji o 7 (obično oko 5,5−5,8) zbog otopljena ugljikova dioksida (CO2 + H2O

HCO3− + H3O

+). Sok o rajčice i sok o limuna imaju još niži pH jer sarže prirone kiseline (npr.

limunsku kiselinu).

B – Iz jenažbe reakcije 2NaOH + H2SO4 Na2SO4 + H2O slijedi n(NaOH)/n(H2SO4) = 2/1 tj. n(NaOH)

= 2n(H2SO4) = 2c(H2SO4)V (H2SO4) = 2 × 1,0 mol m−3 × 0,5 m3

= 1,0 mol



250

C – Prikazana tvar je aminokiselina s dodatnom kiselom skupinom – buudi a ima vije kisele COOH

skupine, a samo jenu lužnatu NH2 skupinu, njena je vodena otopina kisela. Fenolftalein mijenja boju

u lužnatom (pri pH izna oko 8 iz bezbojne u ružičastu). Metiloranž mijenja boju u kiselom (pri pH

ispo oko 4 iz žute preko narančaste u crvenu). Ekstrakt crvenog kupusa i univerzalni indikator

mijenjaju boju više puta kroz cijeli raspon pH.

C – Fenolftalein mijenja boju u lužnatom (vii prethoni ogovor). O naveenih soli, jeino NaCN

sarži anion slabe kiseline koji hirolizira i tako povedava koncentraciju OH− tj. čini otopinu lužnatom

(vidi odgovor na pitanje 28.).

B –Diklormetan je CH2Cl2 (metan, CH4, u kojem su dva vodika zamijenjena s dva klora). Oksidacijski

broj vodika je 1 i klora -1 (uvijek u organskim spojevima), pa je oksidacijski broj ugljika nula, kako bi

zbroj oksiacijskih brojeva svih atoma u molekuli bio nula (2×1 2×(-1) + 0 = 0).



251

D

4×1 2x = 0 x = -4/2 = -2

Oksiacijski brojevi ušika u prva tri spoja su reom 4, 2 i -3.

A – Za rješavanje ovog zaatka potrebno je oreiti oksiacijski broj svih atoma u nitritnom ionu i

istih atoma svugdje gdje se javljaju u produktima te odrediti kojem se od tih atoma u reakciji mijenja

oksidacijski broj i kako. Redukcija je smanjenje oksidaci jskog broja. Oksiacijski broj ušika smanjuje

se iz 5 u HNO3 u 2 u NO.

A – Jedino redukcijski potencijal za Ag+ vedi je nego za Cu

2+, a da bi se reakcija spontano odvijala,

potencijal članka mora biti pozitivan, E (članak) = E (redukcija) – E (oksidacija) = E (Ag+|Ag) – E (Cu

2+|Cu)

= 0,80 V – 0,34 V = 0,46 V.



252

A – Ostale naveene soli sarže anion ili kation iz kojeg se nešto može elektrolizom izlučiti iz voene

otopine lakše nego što se ovija reukcija ili oksiacija voe (razvijanje voika onosno kisika):

B: 2Cl− 2e− + Cl2

C: Cu2+

+ 2e− Cu; 2I

− 2e

− + I2

D: Cu2+

+ 2e− Cu

C – Za rješavanje ovog zaatka potrebno je oreiti oksiacijski broj svim atomima u jenažbi i

pogleati kojem se oksiacijski broj pri reakciji smanjuje (manji je barem u nekom prouktu nego što

je u bilo kojem reaktantu) jer je redukcija smanjenje oksidacijskog broja. Oksidacijski broj kisika

smanjuje se iz nula u O2 u -2 u Fe2O3.

B – Stanarni reukcijski potencijal vedi je za Cu

2+

|Cu nego za Al

3+

|Al, pa se Cu

2+

reduciraju, a Aloksiira (opdenito: ono što ima vedi reukcijski potencijal lakše se reucira). U praksi to znači a se



253

aluminijeva pločica "otapa" jer Al prelazi u Al3+ koji su topljivi u vodi pa prelaze u otopinu, a

istovremeno se izlučuje (taloži) metalni bakar jer Cu2+ iz otopine prelaze u elementarni Cu.

A – Redukcija je smanjenje oksidacijskog broja. Oksidacijski broj bakrovih iona smanjuje se iz 2 u 1.

2. dio



254

(za fenol je vjerojatno bilo u reu napisati strukturnu formulu, iako baš nije spretno na ovakvu crtu i

logično je u ovakvim zaacima pisati molekulske)

Vodikova veza.



255

Van er Waalsove (ili Lononove, ili trenutačni ipol-inducirani dipol) interakcije (ili sile).

ili itd.

Glikozidna veza.

(Glikozina veza je eterska veza između vije molekule o kojih je barem jena monosahari.)

A

C

O

N

HO



256

C

B

D



257

A C

(vrlo je bitno napisati ravnotežne strelice jer se nijean reaktant ne potroši o kraja – kad se

koncentracija A prestane mijenjati, ona nije nula)

(Δc je trebalo odrediti kao c(2 min) – c(0 min) očitane s grafa, priznavali su ostupanje u očitavanju

± 0,1 mmol m−3)



258

U službenim rješenjima ogovor je konenzaciji (to je spajanje više, najčešde istih organskih molekula

uz izvajanje male molekule kao što je voa), iako vjerojatno postoje i rugi prihvatljivi ogovori (npr.

po klasičnoj osnovnoj pojeli organskih reakcija, ovo je nukleofilna supstitucija).

Esterifikacija.

Hidroliza estera.

naziv spoja strukturna formula funkcijske skupine

7.1. aldehid

7.2. karboksilna kiselina

7.3. ester



259

7.4. amid

ili ili

7.5. keton

7.6. anhidrid karboksilne kiseline

(bilo je potrebno pisati baš samo skupine, bez R-ova)

(priznavano i bez agregacijskih stanja)

Crvenu.

(Metiloranž je crven u kiselom, a ova je otopina kisela zbog H3O+ u 8.2.)

Hlađenje pospješuje otapanje = topljivost je veda pri nižoj temperaturi otapanje je egzotermno tj.

ΔH(otapanje) < 0, a ΔH(otapanje) = |ΔksH| − |Δhid H|



260

Vodeni plin.

Redukcijsko.

Ba(OH)2(s) Ba2+

(aq) + 2OH−

(aq) n(OH−

) = 2n(Ba(OH)2)

kristal (čvrsta tvar)

slobodni ioni

hidratirani ioni

(ioni u otopini)

H

ΔksH Δhid H

ΔH(otapanje)



261

C6H5ONa

ili

(Fenol je, za razliku o alkohola, ovoljno kiseo a s natrijevom i sličnim jakim lužinama reagira kao

kiselina pa tvori sol, fenoksid (kao alkoksid, ali od fenola). Ova sol naziva se natrijev fenoksid.)

Brometan.

(Alkoholi s halogenovoičnom kiselinom reagiraju nukleofilnom supstitucijom i tvore ogovarajude

halogenalkane.)

(Halogenalkan i alkoksid ili fenoksi nukleofilnom supstitucijom aju eter, uz izvajanje ogovarajude

anorganske soli. To je uobičajeni način obivanja etera s vije različite alkilne skupine.)



262

(CrO3 u kiseloj otopini jak je oksidans. Oksidacijom etanola nastaje etanal. Fehlingov reagens je

lužnata otopina Cu2+ (plavo), stabilizirana najčešde vinskom kiselinom a se ne taloži Cu(OH)2. Cu

2+

oksiiraju alehi u karboksilnu kiselinu (koja je u obliku soli, karboksilata jer je otopina lužnata) te se

pri tome reuciraju u Cu(I) i nastaje teško topljivi Cu2O koji čini uočljivi crvenkastosmeđi talog.)

(metoksi− = OCH3, tj. opdenito alkoksi = −OR)

Supstitucijama. (Nukleofilnim supstitucijama.)

Δt t = ΔT t = i ×b×K kr = 1 × 1 mol kg−1 × 1,86 K kg mol−1

= 1,86 K = 1,86 °C

(i = 1 jer je otopina neelektrolita tj. tvari koja ne disocira)



263

Δt t = ΔT t = i ×b×K kr = (za neelektrolit) b×K kr = K kr × n(B)/m(H2O) = K kr × m(B)/[M(B)× m(H2O)]



264


D

METALNI IONSKI KOVALENTNI MOLEKULSKI

TALIŠTE velik raspon visoko vrlo visoko nisko

EL. VODLJIVOST, s vodi ne vodi najčešće ne vodi ne vodi

TOPLJIVOST U VODI ne često obra ne najčešće slabaEL. VODLJIVOST, aq ne otapa se da ne otapa se ne

Vidi i 1., ljeto 2013.

D – Voena otopina natrijeva kloria prava je otopina tj. tekuda homogena smjesa, a takve se smjese

najčešde i najlakše razvajaju estilacijom – pri zagrijavanju voda isparava te u hladnijem dijelu

aparature za estilaciju konenzira u rugu posuu, a čvrsti natrijev klorid preostane u prvotnoj

posudi. Filtracija je moguda samo za heterogene smjese tj. ka su čestice raspršene u tekudini

ovoljno velike a ne prolaze kroz pore filtra. Sublimacija je moguda samo za čvrste smjese čiji jean

sastojak sublimira. Ekstrakcija je moguda ka postoji otapalo u kojem je otopljena tvar bolje topljiva,

a ne miješa se s prvotnim otapalom – mnoga nepolarna (vrlo slabo polarna) organska otapala (npr.

heksan) ne miješaju se s voom, ali natrijev klori je ionska tvar pa je u njima puno slabije topljiv

nego u vodi.

B – Topljivost plina proporcionalna je njegovom tlaku iznad otopine. Kisik je sastojak zraka, pa je tlak

kisika proporcionalan tlaku zraka. Vidi i 5., ljeto 2013.



265

A – Dobro crno vino trebalo bi biti prava otopina (otopljene jedinke sitnije su od koloidnih,

pojeinačne su molekule).

B

Jednostavna

(primitivna) kubična:

Z = 1/8 × 8 = 1

Plošno centrirana kubična

(gusta kubična):Prostorno (volumno)

centrirana kubična: Heksagonska:

Z = 2×1/2 +

2×6×1/6 + 3 = 6

C – Svi atomi (i jednoatomni ioni) istog kemijskog elementa imaju isti broj protona (jednak njihovom

atomskom broju tj. rednom broju u periodnom sustavu elemenata). Anioni (Br−) imaju vedi broj

elektrona (za onoliko koliko im je naboj, tj. ovdje za 1).81

Br i79Br imaju različit broj neutrona (ta

brojka označava maseni ili nukleonski broj tj. broj protona broj neutrona; 81Br ima 81 – 35 = 46, a

79Br 79 – 35 = 44 neutrona).



266

D – 1s2 2s

2 2p

6

C – Punom strukturnom formulom (na krajeve i pregibe crtica olaze atomi ugljika s ogovarajudim

brojem atoma voika a buu četverovalentni) to je: HC≡C−CH=CH2. Alkeni imaju prednost nad

alkinima pri imenovanju (jer je en u abecedi prije nego in).

A

N = n×NA = m/M × NA, dakle ako su mase m jednake (NA je Avogadrova konstanta), N je najvedi ka je

molarna masa M najmanja.

B

pV = nRT V = nRT / p = 0,1 mol × 8,31 Pa m3 K−1

mol−1 × 273 K /101 325 Pa = 2,24×10−3

m3 = 2,24 dm

3

ili (0 °C i 101 325 Pa su "standardni uvjeti") n = V °/V °m V ° = n×V °m = 0,1 mol × 22,4 m3/mol = 2,24

dm3



267

C

2Cl− + 2e

− Cl2

Za oksiaciju 2 klorina iona trebaju protedi 2 elektrona, akle za oksiaciju 2 mola klorinih iona

trebaju protedi 2 mola elektrona. Faradayeva konstanta je naboj 1 mola elektrona tj. Avogadrova

broja elektrona, akle naboj 2 mola elektrona je 2×Faraayeva konstanta tj. 2 mol × 9,65×104 C mol

−1

= 19,3×104 C = 193 000 C.

C

c(OH−) = c(NaOH); pOH = −log(c(OH−)/mol dm−3) = 2,3; pH = 14 – pOH

D – Potpunim sagorijevanjem ugljikovodika nastaju ugljikov(IV) oksid i voda (ako nastaje ugljikov(II)

oksi i/ili elementarni ugljik (čađa), sagorijevanje je nepotpuno jer je time oksiacija nepotpuna, u

tim oblicima ugljik nema svoj maksimalni oksidacijski broj (4)). Potrebno je znati molekulsku formulu

butana (opda formula alkana je CnHn+2, a butan je četvrti) te napisati i izjenačiti jenažbu:

C4H10 + 5O2 4CO2 + 5H2O

Koliko jeinki nastaje iz jene u jenažbi, toliko molova nastaje iz jenog mola.

C – Tročlani i četveročlani ugljikovoični prstenovi su nestabilni (jer u njima kutevi među C−C vezama jako odstupaju od tetraedarskih) pa cikloalkani za razliku od alkana s halogenim elementima poput



268

klora ne reagiraju supstitucijom nego adicijom uz pucanje prstena (atomi klora vežu se po jean na

svaki o va C atoma između kojih se prekine C−C veza):

+Cl2

ClCH2−CH2−CH2Cl

A – Alkeni najčešde reagiraju aicijom na vostruku vezu: H3C−CH=CH−CH3 + Cl2

H3C−CHCl−CHCl−CH3

D – Fruktoza je ketoza – u lančastom (necikličkom) obliku ima ketonsku, a ne alehinu skupinu (C=O

je predzadnji a ne zadnji C) kao ostali navedeni monosaharii (aloze). Tollensov reagens specifičan

je dokazni reagens za aldehide (aldehid se oksidira u karboksilnu kiselinu, a Ag

+

reduciraju u Ag pa seizlučuje "srebrno zrcalo").



269

B

D – Glukoza je aldoheksoza – ima 6 atoma ugljika (heksoza) i u ovakvom lančastom obliku ima

aldehidnu skupinu (aldo-). A je D-riboza (aldopentoza), B je fruktoza (ketoheksoza), a C je L-riboza

(enantiomer riboze koji ne postoji u prirodi jer su svi prirodni šederi D, vii 9., ljeto 2013.).

A – Proteini oboje tu otopinu ljubičasto zbog nastanka kompleksa peptinih veza s Cu2+.

Ksantoproteinska reakcija je reakcija proteina koji sarže aromatske aminokiseline s ušičnom

kiselinom (žuto obojenje). Tollensova reakcija je za alehie i alozne šedere (vii 16.). Lugolova

reakcija je za škrob (tamnoplavo obojenje s otopinom joa i kalijeva joia).



270

C

ΔrH < 0 znači a je reakcija u napisanom smjeru egzotermna, u njoj se oslobađa toplina, pa joj ne

pogoduje dovođenje topline (nego hlađenje). Taa je reakcija u obrnutom smjeru (povratna reakcija)

enotermna tj. pogouje joj ovođenje topline, pa ovođenje topline povedava koncentracije

reaktanata.

D – Isparavanju voe pogouje ovođenje topline (zagrijavanje). Iz toga se može zaključiti a je

promjena entalpije pozitivna, a to znači a je proces enoterman.

B

ΔsolH < 0 znači a je otapanje NaOH egzotermno tj. njime se oslobađa toplina i stoga se otapanjemNaOH povedava temperatura reakcijskog sustava.



271

A

reakcija ΔrH / kJ/mol

6CO2(g) + 6H2O(l ) C6H12O6(s) + 6O2(g) -2802,2 × (-1)

6H2(g) + 3O2(g) 6H2O(l ) -285,8 × 6

+ 6C(s) + 3O2(g) 6CO2(g) -393,5 × 6

6C(s) + 6H2(g) + 3O2(g) C6H12O6(s) -1273,6

ACH3COOH + CH3CH2OH CH3COOCH2CH3 + H2O

n(CH3CH2OH) = n0(CH3CH2OH) – n(CH3COOCH2CH3) = 1 mol – 2/3 mol = 1/3 mol

B – Konstanta ravnoteže ovisi samo o temperaturi, a ne i o koncentracijama reaktanata i proukata.



272

C – Na ravnotežno stanje sustava utječu promjene koncentracije otopljenih tvari u otopinama i

plinova, a ne i čvrstih tvari.

B – Doatkom tj. povedanjem koncentracije NH4SCN, koji je reaktant, ravnoteža se pomiče prema

prouktima (Le Chatelierov princip) tj. nastaje više crvenog Fe(SCN)3 (uz pretpostavku da u otopini

ima još ovoljno FeCl3 a je to mogude, naravno) pa otopina postaje intenzivnije crveno obojena.

B – Prema jenažbi, iz 4 plinovite jedinke nastaju 2, dakle pri nastanku produkta broj plinovitih

jedinki se smanjuje, pa povedanje tlaka pospješuje nastanak proukta. Reakcija je egzotermna (ΔrH <

0) pa nastanku produkta pogouje ovođenje topline onosno smanjenje temperature.



273

D – Joovoična kiselina, HI(aq), kao i HCl(aq) i HBr(aq), jaka je kiselina (potpuno disocirana). Ostali

naveeni plinovi aju slabe kiseline (jelomično disocirane):

SO2(g) + H2O(l ) HSO3−(aq) + H3O

+(aq)

H2S(g) + H2O(l ) HS−(aq) + H3O

+(aq)

CO2(g) + H2O(l ) HCO3−(aq) + H3O

+(aq)

B – "Može biti Brønsted-Lowryjeva baza" znači a može primiti H+. HPO4

2− + H+ H2PO4

−. Sve ostale

navedene u vodi mogu biti samo Brønsted-Lowryjeve kiseline (otpustiti H+). Brønsted-Lowryjeve baze

najčešde su negativno nabijene, a uvijek imaju barem jean nevezni elektronski par.

C – Prema Brønsted-Lowryjevoj teoriji, konjugirana baza nastaje tako da kiselina otpusti H+.

[Al(H2O)6]3+ [Al(H2O)5OH]2+ + H+



274

A – U voenoj otopini amonijeva kloria, NH4Cl, olazi o hirolize amonijeva kationa jer potječe iz

slabe baze (amonijaka), pa je otopina kisela (ima vedu koncentraciju H3O+ nego čista voa i stoga pH

manji od 7): NH4+ + H2O NH3 + H3O

+

C – Za otopine jenake množinske koncentracije, otopina jake kiseline (HCl) kiselija je nego otopina

slabe kiseline (CH3COOH) jer jaka kiselina potpuno disocira (c(H+) = c(HCl)), a slaba samo jelomično

(c(H+)<c(CH3COOH)).

C – Izoelektrična točka je pH-vrijednost pri kojoj je aminokiselina ukupno neutralna, njene molekule u

otopini u prosjeku imaju naboj 0 (za aminokiselinu bez oatnih nabijenih skupina to znači a je u

zwitterionskom obliku u kojem je pozitivan naboj NH3+ poništen negativnim nabojem COO−

, kao na

slici B). Kad je pH-vrijenost značajno veda o toga (otopina znatno lužnatija), aminokiselina je

negativno nabijena (i NH3+ je deprotonirana u NH2). Kad je pH-vrijenost značajno manja o

izoelektrične točke, aminokiselina je pozitivno nabijena (COO− je protonirana u COOH), kao na slici A.

Aminokiseline nikad nisu u neutralnom obliku kao na slici D, nego uvijek u ionskom ili zwitterionskom

obliku.

D – Prosječan oksiacijski broj sumpora u jeinkama je:

A: 2x 5×(-2) = -2 x = 4

B: x 4×(-2) = -2 x = 6



275

C: x 3×(-2) = -2 x = 4

D: 2x 3×(-2) = -2 x = 2

Stvarni oksidacijski brojevi pojedinih atoma sumpora u jedinkama s dva atoma sumpora su

(vjerojatno ne treba znati strukture, ali dobro je znati odrediti oksidacijske brojeve iz danih

struktura):

A – Ugljik je vezan jednom vezom na kisik koji je elektronegativniji od njega i trima vezama na vodike

koji su manje elektronegativni, pa mu je oksiacijski broj 1 3×(-1) = -2. Buudi a je u molekuli samo

jean atom ugljika, mogude mu je oreiti oksiacijski broj i "na uobičajeni način" iz molekulske

formule CH4O.

A – Oksiacijsko srestvo (oksians) ono je što se reucira, pri čemu se nešto rugo oksiira. MnO4−

reducira se u Mn2+ (smanjuje se oksidacijski broj Mn iz 7 u 2).

5 3 4 0



276

D – Na katodi se odvija redukcija. Cu2+

|Cu ima pozitivan redukcijski potencijal pa je redukcija Cu2+

pogona (spontana) tj. Cu se izlučuje iz voenih otopina Cu2+:

K: Cu2+

+ 2e− Cu

B – Sn2+|Sn ima vedi reukcijski potencijal nego Fe2+

|Fe, pa se odvija redukcija Sn2+

pri oksidaciji Fe,

nastaje galvanski članak za koji je E ° = E °(redukcija) – E °(oksidacija) = E °(Sn2+

|Sn) – E °(Fe2+

|Fe) = -0,14

V – (-0,44 V) = 0,30 V > 0

A – Na anodi se odvija oksidacija: 2Cl− 2e− + Cl2 (klor se iz zasidenih otopina lakše izlučuje nego

kisik) n(Cl2)/n(Cl−) = 1/2 n(Cl2) = 1/2 n(Cl

−) = 1/2 n(KCl) = 1/2 m(KCl)/M(KCl) = 1/2 × 7,45 g/ 74,6

g/mol = 0,050 mol

V (Cl2) = n(Cl2)×V °m = 0,050 mol × 22,4 L/mol = 1,12 L ili V (Cl2) = n(Cl2)RT / p = 0,050 mol × 8,31 Pa m3

K−1 mol−1

× 273 K /101 000 Pa = 1,12×10−3 m

3 = 1,12 L



277

2. dio

(točnije: 2-kloretan-1-ol)



278

C9H8O4

(Jedna crtica predstavlja jednostruku vezu, dvije dvostruku. Na svakom pregibu crtica nalazi se atom

ugljika s odgovarajudim brojem atoma voika a bue četverovalentan.)

Esteri.

sp2

(Na atomu ugljika tj. opdenito elemenata p-bloka prvenstveno 2. periode, sp2

hibridizacija odgovaraplanarnoj (trokutastoj) geometriji, sp

3 tetraedarskoj, a sp linearnoj:



279

hibridizacija broj orbitala broj atoma vezanih uz središnji geometrija

sp3 4 (s + 3 p) 4 tetraedarska

sp2 3 (s + 2 p) 3 planarna (trokutasta)

sp 2 (s + p) 2 linearna

)

w (O, C9H8O4) = 4 Ar(O) / Mr(C9H8O4) = 64/180,17 = 0,355

Trovalentnim alkoholima (triolima).



280

(cP = c0,R – cR)



281

(-7,4 mmol dm−3 je očitano s grafa kao c12 min,R – c0,R, no ova brzina, preuzeta iz službenih rješenja,zapravo nije srenja brzina trošenja reaktanta nego srenja brzina reakcije – a bi se izračunala

srenja brzina trošenja reaktanta, strogo govoredi, nije potrebno ijeliti njegovim stehiometrijskim

koeficijentom)

=[P]

[R]=

8,8 mmol dm−3

1,2 mmol dm−3= 7,33

Etoksietan ili dietil-eter.

(Kondenzirana strukturna formula je CH3−CH2−O−CH2−CH3.)

(Funkcijski izomeri su strukturni izomeri koji imaju rukčiju funkcionalnu skupinu, u ovom slučaju

alkoholnu a ne etersku.)



282

Etanol.

(Simetrični eteri, koji imaju vije iste alkilne skupine, nastaju ehiratacijom (reakcijom u kojoj se

izdvaja voda) ogovarajudeg alkohola, npr. uz pomod sumporne kiseline pri priklanoj povišenoj

temperaturi – pri rukčijim reakcijskim uvjetima iz istih reaktanata nastaje ogovarajudi alken

eliminacijom vode.)

R: MnO4−

+ 5e− + 8H

+ Mn

2+ + 4H2O /×2

O: 2Cl− 2e− + Cl2 /×5



283

Disproporcioniranje.

(Disproporcioniranje je reakcija u kojoj se ista tvar i oksidira i reducira. Reakcija u kojoj je ista tvar

produkt i oksidacije i redukcije naziva se sinproporcioniranje ili konproporcioniranje.)

R: Cl2 + 2e− 2Cl−

O: Cl2 + 4OH− 2ClO

− + 2e

− + 2H2O

2Cl2 + 4OH− 2ClO

− + 2H2O /÷2



284

NH3(g) + H2O(ℓ) NH4+(aq) + OH

—(aq) ili

NH3(g) + H2O(ℓ) NH4OH(aq)



285

Bakrovi(II) ioni (Cu2+

).

(Oni se reuciraju, primaju elektrone, napiši polureakcije oksiacije i reukcije ako ti nije jasno.)

Cinkovi ioni, Zn2+

(aq) ostaju u otopini jer željezo ima pozitivniji reukcijski potencijal o cinka,

onosno jer je cink jače reukcijsko srestvo koje željezo ne može istisnuti iz voene otopine njegovesoli.



286

Taljenje. (Točka A ogovara čvrstom stanju, a B tekudem.)

Krivulja sublimacije. (Jer je to krivulja koja ovaja poručja čvrstog i plinovitog stanja.)

Voikove veze. (Stanje u točki B je tekude. Voikove veze, kao i ruge međumolekulske interakcije,

jeluju u tekudem i čvrstom stanju, ali ne i u plinovitom jer su u plinovitom stanju molekule previše

međusobno ualjene.)

Na krivulji TZ.

T. (To se naziva trojna točka.)

Potrebno je povišenje tlaka i smanjenje temperature. (Vijeti iz ijagrama a je u točki C tlak vedi i

temperatura manja nego u točki B.)

CaCO3(s)

(To je najslabije topljiva sol koja nastaje miješanjem tih otopina tj. iz iona Na+, CO3

2−, Ca

2+ i Cl

−.)

Vodenom otopinom iona srebra (vodenom otopinom srebrova nitrata).

Ag+(aq) + Cl

−(aq) AgCl(s)



287

ili AgNO3(aq) + Cl−(aq) AgCl(s) + NO3

−(aq)

Documents

Kemija zadaci