iz naših knjiÞnicaUreðuje: Danko Škare

O nekim kemièarima, jednom fizièaru i njihovim djelima(Kratak pregled povijesne graðe Centralne kemijske bibliotekePrirodoslovno-matematièkog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu)

J. PoÞar i B. Maraviæ*

Fizièko-kemijski zavod, Kemijski odsjek, Prirodoslovno-matematièki fakultet,Sveuèilište u Zagrebu, Horvatovac 102a, Zagreb* Centralna kemijska biblioteka, Kemijski odsjek, Prirodoslovno-matematièki fakultet,1 Sveuèilište u Zagrebu, Horvatovac 102a, Zagreb

U èasopisu Kemija u industriji, meðu prvim èlancima u rubrici Iznaših knjiÞnica objavljen je èlanak o Centralnoj kemijskoj bibliote-ci, središnjoj knjiÞnici Kemijskog odsjeka Prirodoslovno-matema-tièkog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu.*

Centralna kemijska biblioteka nastala je spajanjem zavodskih knji-Þnica Kemijskog odsjeka i ima kontinuitet dulji od 120 godina,toènije od 1884. godine kada je tadašnji Luèbeni zavod Kra-ljevskog hrvatskog Sveuèilišta u Zagrebu preseljen u novu zavod-sku zgradu na Strossmayerovom trgu 14 (nekada Akademijskomtrgu 14).

KnjiÞnièni fond, dislociran po pojedinim zavodima, u potpunostije objedinjen tek u rujnu 2005., nakon dugo oèekivanog pre-seljenja Kemijskog odsjeka, a time i Centralne kemijske bibliotekeu novu zgradu na Horvatovcu. Centralna kemijska bibliotekajedna je od veæih kemijskih knjiÞnica u Hrvatskoj, a svojim fon-dom pokriva podruèje kemije te djelomièno fizike, matematike,kemijskog inÞenjerstva i tehnologije, medicine i drugih srodnihznanosti. Kao visokoškolska knjiÞnica otvorenog tipa ponajprije jenamijenjena znanstveno-nastavnom osoblju Kemijskog odsjeka,studentima kemije svih stupnjeva, ali i ostalim djelatnicima i stu-dentima matiènog fakulteta, srodnih fakulteta i instituta, istraÞiva-èima iz kemijske i srodnih industrija, odnosno svim potencijalnimkorisnicima.

Nakon preseljenja biblioteke izdvojena su i zaštiæena brojna djelaèija izdanja seÞu do samih poèetaka kemijske znanosti u Hrvat-skoj.** Zbog iznimne znanstveno-povijesne vrijednosti koju tagraða ima za Prirodoslovno-matematièki fakultet, ali i Sveuèilište uZagrebu smatrali smo potrebnim napisati nekoliko rijeèi o nekimaod naslova i o njihovim autorima te na taj naèin prezentirati za-štiæeni fond naše biblioteke. Namjera rada nije bila pruÞiti iscrpnebiografske podatke o svakom autoru, veæ navesti samo najveæapostignuæa i najosnovnije Þivotne èinjenice kao i poneke zanimlji-vosti vezane uz te uistinu velike i znaèajne ljude.

Najstarija knjiga iz podruèja kemije u fondu Centralne kemijskebiblioteke jest priruènik Leopolda Gmelina: Handbuch der Orga-

nischen Chemie (Priruènik organske kemije) iz 1848. godine. Da-nas pomalo zaboravljen Leopold Gmelin (1788.–1853.) u svoje jevrijeme bio ugledni kemièar i sveuèilišni profesor. Studirao je me-dicinu i kemiju na sveuèilištima u Göttingenu, Tübingenu i Beèu.Nakon završena doktorata 1813. godine postaje docentom, a ubr-zo i izvanrednim te redovitim profesorom medicine i kemijeSveuèilišta u Heidelbergu.

Leopold Gmelin u kemiju uvodi pojmove keton i ester, prvi doka-zuje prisustvo klorovodiène kiseline u Þeluèanim sokovima terazvija test za otkrivanje bilirubina u mokraæi. Poznat je i pootkriæu kalijeva fericijanida. Autor je mnogobrojnih udÞbenika ipriruènika iz podruèja anorganske, organske i opæe kemije èija sebrojna izdanja mogu pronaæi u Centralnoj kemijskoj biblioteci.

Na mjestu sveuèilišnog profesora kemije u Heidelbergu naslijedioga je mnogo poznatiji Robert Wilhelm Bunsen (1811.–1899.).Bunsen je završio studij kemije u Göttingenu doktoriravši sa samo19 godina. Ubrzo biva promoviran u profesora kemije na Sveuèi-lištu u Göttingenu te zapoèinje opseÞan rad na podruèju kemijearsena ne bi li pronašao odgovarajuæi protuotrov. IzlaÞuæi se ve-likoj opasnosti najzad uspijeva. Valja spomenuti da su ga istraÞi-vanja arsenovih spojeva u nekoliko navrata umalo stajala Þivota, azbog eksplozije u laboratoriju izgubio je i vid na jednom oku. Sre-dinom 19. stoljeæa, po dolasku u Heidelberg, zapoèinje Bunseno-vo najplodnije znanstveno razdoblje. Naime, ukljuèivanjem gradau sustav plinske rasvjete dolazi na ideju o konstrukciji jednostav-nog plinskog plamenika koji æe postati sastavni dio svakog su-vremenog laboratorija i oruðe njegovog najveæeg znanstvenog po-stignuæa – emisijske atomske spektroskopije. Ispitujuæi emisijskespektre mnoštva poznatih elemenata, Bunsen u suradnji sa profe-sorom fizike Gustavom Kirchoffom dolazi do zakljuèka da svakielement ima karakteristièan linijski spektar. Primjenom emisijskespektroskopije otkriva dva nova elementa – rubidij i cezij.

Knjiga Roberta Bunsena Gasometrische Methoden (Metode mje-renja plinskih svojstava) koja se nalazi u fondu Centralne kemijskebiblioteke drugo je dopunjeno izdanje naslova iz 1877. godine ukojemu autor daje detaljan opis postupaka dobivanja, prikuplja-nja i analize razlièitih plinovitih supstancija. Naglasak je u knjizi napostupcima odreðivanja gustoæe plinova, apsorpcijskih koeficije-nata plinova u razlièitim tekuæinama, odreðivanju toplina sagorije-vanja, plamišta, zapaljivosti te eksplozivnosti razlièitih plinskihsmjesa. Knjiga je pisana jednostavno, saÞeto i pregledno. Bogato jeilustrirana slikama aparatura i ureðaja popraæenih detaljnim tek-stualnim objašnjenjem. Dobar dio teksta posveæen je raèunu iobradi eksperimentalnih podataka.

Iz naših knjiÞnica, Kem. Ind. 55 (11) 471–474 (2006) 471

** V. Jadrijeviæ, Prirodoslovno-matematièki fakultet Sveuèilišta u Zagrebu,Centralna kemijska biblioteka, Kemija u industriji 47 (1998) 471–475

** Radi se o djelima svjetski poznatih kemièara, objavljenima u razdobljuod 1848. do 1905., koja su se koristila u Hrvatskoj. Kako je sveuèilišnanastava kemije utemeljena 1876., ova djela su rabili malobrojni hrvatskikemièari, profesori na realkama i realnim gimnazijama u Hrvatskoj, akasnije i sveuèilišni profesori kemije.

U laboratoriju Gustava Kirchoffa i Roberta Bunsena tijekom pe-desetih godina 19. stoljeæa djelovao je kao stipendist DmitrijIvanoviè Mendeljejev (1834.–1907.). Mendeljejev je studirao uMoskvi i Petrogradu. Nakon završetka studija putuje u Francusku iNjemaèku gdje se usavršava i stjeèe iskustvo suraðujuæi s vodeæimeuropskim kemièarima. Sudjeluje i na kongersu kemièara u Karls-ruheu 1860. godine na kojemu Stanislao Cannizzaro drÞi izlaganjeo “atomskim teÞinama”, koje æe imati presudan utjecaj na Men-deljejev znanstveni rad i formulaciju periodnog zakona. Men-deljejev se 1866. godine vraæa u Petrograd na mjesto sveuèilišnogprofesora kemije. Prvi periodni sustav sastavlja 1869., dopunja-vajuæi ga 1871. godine s tada još neotkrivenim elementima. Ponjihovu otkriæu postaje najslavniji kemièar na svijetu.

Napisao je udÞbenik Osnove kemije koji je preveden na njemaèkii engleski jezik. Njemaèki prijevod knjige pod naslovom Grundla-gen der Chemie iz 1891. sgodine sastavni je dio fonda Centralnekemijske biblioteke. Naslov, koji obuhvaæa više od 1100 stranicateksta, uglavnom daje detaljan pregled kemijskih elemenata, nji-hovih svojstava i spojeva. Stoga bi ga danas prije mogli okarakteri-zirati kao udÞbenik anorganske kemije. Od cjelokupnog sadrÞajaknjige najzanimljivije je poglavlje o periodnom sustavu elemena-ta, u kojemu Mendeljejev objašnjava periodiènost kemijskih svoj-stava, razvoj periodnog sustava te dokaze koji se mogu navesti uprilog njegovoj teoriji. Osobitost djela èine i autorove opširne na-pomene, koje nerijetko zauzimaju i èitavu stranicu, te originalan ineposredan stil pisanja.

Meðu vaÞnijim djelima na policama biblioteke moÞe se naæi i knji-ga Die mechanische Wärmetheorie (Mehanièka teorija topline),njemaèkog fizièara Rudolfa Clausiusa (1822.–1888.) koji je u pot-punosti izmijenio znanstvenu sliku svijeta. Razmatrajuæi znanstve-ni rad S. Carnota sredinom 1860-ih Clausius dolazi do epohalnogzakljuèka o stalnosti ukupne energije Svemira. Uvodi pojam en-tropije, fizikalne velièine koja se tijekom svakog spontanog proce-sa u Svemiru poveæava. Dao je i znatan doprinos kinetièkoj teorijiplinova revidirajuæi jednostavan model plina uvoðenjem rotacij-skih, vibracijskih i translacijskih stupnjeva slobode.

U spomenutoj knjizi, od koje je naÞalost samo drugi svezak odukupno tri prisutan u biblioteci, Clausius elektriène pojave objaš-njava termodinamièkim principima u okviru atomistièke teorije.Pri tome detaljno obraðuje dielektrike, vodljivost elektrolita, elek-trokemijske èlanke i termoelektriène pojave. Rudolf Clausius goto-vo je èitav radni vijek proveo u Njemaèkoj predavajuæi redom nasveuèilištima u Berlinu, Würzburgu i Bonnu. Od 1855. do 1867.bio je predavaè na sveuèilištu u Zürichu.

Za uvoðenje termodinamièkih principa u kemiju zasluÞan je Frie-drich Wilhelm Ostwald (1853.–1932.), utemeljitelj fizikalne kemi-je. Ostwald je roðen u Rigi, a studij kemije završava u Dorpatu.Godine 1881. postaje profesorom kemije u Rigi. Na poziv Sveuèi-lišta u Leipzigu odaziva se 1887. godine. Odmah po dolasku uLeipzig zapoèinje s vjeÞbama iz napredne kemije i fizièko-kemij-skim praktikumom – teèajem kojeg æe završiti svi znaèajniji ke-

472 Iz naših knjiÞnica, Kem. Ind. 55 (11) 471–474 (2006)

S l i k a 1 – Ureðaj za elektrolizu, R. Bunsen,Gasometrische Methoden

S l i k a 2 – Preslik naslovnice njemaèkog izdanjaMendeljejevljeva udÞbenika Osnove kemije

mièari toga doba. Godine 1897. osniva u Leipzigu poznati Fi-zièko-kemijski institut – prvu znanstvenu školu moderne fizikalnekemije. Napisao je mnoge udÞbenike opæe, fizikalne i anorganskekemije te pokrenuo prvi èasopis iz podruèja fizikalne kemije (Zeit-schrift für physikalische Chemie, 1887.). Na znanstvenom planunajznaèajniji su Ostwaldovi radovi iz podruèja brzina reakcijahidrolize soli i estera, provodnosti kiselina, konstanti ravnoteÞe,disocijacije vode, viskoznosti tekuæina i kemijske kinetike. Dobit-nik je Nobelove nagrade za kemiju 1909. U Centralnoj kemijskojbiblioteci valja istaæi sljedeæe Ostwaldove naslove iz opæe kemije:Lehrbuch der allgemeinen Chemie iz 1885. godine te Grundrissder allgemeinen Chemie iz 1889. godine.

Lehrbuch der allgemeinen Chemie (UdÞbenik opæe kemije) prvo jeizdanje naslova u dva volumena u kojemu je dan opseÞan pregledgotovo svih podruèja kemije. Djelo zapoèinje s atomskom teori-jom, odreðivanjem “atomskih teÞina” te pregledom kemijskih ele-menata i njihova otkriæa. Potom detaljno obraðuje svojstva trijuagregatnih stanja s naglaskom na termodinamiku, kinetièku teorijuplinova i spektroskopiju. U drugom volumenu teme su termoke-mija, fotokemija te elektrokemija (elektrokemijski èlanci i vodlji-vost elektrolita), kinetika i kemijska ravnoteÞa. Naslov Osnoveopæe kemije, Grundriss der allgemeinen Chemie slijedi isti kon-cept, meðutim u mnogo manjem opsegu.

U oba naslova prisutan je izrazito fizikalan i suvremen pristup ke-miji s opseÞnim povijesnim uvodom u odreðenu temu. Tekst nika-da ne nudi gole èinjenice, veæ teorijskim i praktiènim razmatra-njem problema nastoji èitatelja nauèiti znanstvenom promišljanjui pristupu kemiji. Ostwald takoðer ne izbjegava pitanja na koja ta-dašnja znanost nije znala odgovoriti, navodeæi sve nelogiènosti ineslaganja teorije i eksperimenta. U tekstu Osnova kemije moguse naæi tada najnovije Arrheniusove i Gibbsove spoznaje, samogodinu dana poslije njihova osvanuæa, što svjedoèi o iznimnoj ak-tualnosti udÞbenika. Èitajuæi ga danas, gotovo nije za povjerovatida se radi o knjizi napisanoj prije više od stotinu godina. Poredspomenutih naslova u biblioteci se moÞe naæi i Ostwaldovo djeloEinführung in der Chemie (Uvod u kemiju), u osnovi kratak, znan-stveno-popularan pregled kemije za srednjoškolsku izobrazbu isamoizobrazbu, kako u podnaslovu i stoji.

Iz podruèja fizikalne kemije biblioteka posjeduje dvije Ostwaldo-ve knjige: Elektrochemie (Elektrokemija) iz 1896. godine te neko-liko izdanja priruènika iz praktiène fizikalne kemije Physiko-Che-mische Mesungen (Fizièko-kemijska mjerenja). Djelo Elektrokemi-ja koje se proteÞe na više od 1100 stranica, sveobuhvatni je prikazpovijesnog razvoja discipline i tadašnje, suvremene elektrokemije.Pisano je kronološki i problemski u nastojanju, da kako u predgo-voru stoji, “poèetniku olakša studij ovog znanstvenog podruèja”.Knjiga zapoèinje Galvanijevim i Voltinim pokusima, potom obra-ðuje elektrokemijske teorije i rad Michaela Faradaya, vodljivostelektrolita i elektrokemijske èlanke. Zadnje poglavlje posveæeno jeteoriji elektrolitne disocijacije i njezinu tvorcu Svanteu Arrheniusuza èiju je znanstvenu afirmaciju Ostwald najviše i zasluÞan.

U nastojanju da pribliÞi znanstveni rad mnogih kemièara javno-sti, Ostwald pokreæe i vodi seriju klasika egzaktnih znanosti(Ostwald’s Klassiker der exaten Wissenschafen). Izdanja spomenu-te serije u knjiÞnici obuhvaæaju prve radove C. M. Guldberga i P.Waagea iz podruèja kemijske kinetike, Hittorffove radove iz po-druèja vodljivosti elektrolita te elektrokemijska istraÞivanja Hum-phryja Davyja.

Ostwaldov suradnik Svante August Arrhenius (1859.–1927.) ro-ðen je u Uppsali, gdje je i završio studij. Doktorirao je u Stockhol-mu na osnovi mjerenja vodljivosti elektrolitnih otopina 1884. Nje-gova doktorska disertacija, prihvaæena prvotno sa skepsom, doni-jela mu je, nakon Ostwaldova osobna zauzimanja, svjetsku slavu.Godine 1886. na Ostwaldov poziv prelazi na Sveuèilište u Rigi.Sljedeæih nekoliko godina provodi u Njemaèkoj i Nizozemskoj su-raðujuæi s Kohlrauschom, Nernstom, van’t Hoffom i Boltzman-nom. Po povratku u Švedsku 1891., promoviran je u predavaèa, a

potom 1895. u profesora fizike na Sveuèilištu u Stockholmu. Od1905. godine do smrti obnaša duÞnost ravnatelja Nobelovog insti-tuta za fizikalnu kemiju u Stockholmu. Najveæi je njegov doprinoskemiji teorija elektrolitne disocijacije. Znaèajan je i njegov prilogkemijskoj kinetici (Arrheniusova jednadÞba ovisnosti brzine reak-cije o temperaturi) i kemijskoj imunologiji. Arrhenius je prvi defini-rao tzv. uèinak staklenika. Godine 1903. dodijeljena mu je Nobe-lova nagrada za kemiju.

Autor je UdÞbenika iz elektrokemije èiji se njemaèki prijevod,Lehrbuch der Elektrochemie iz 1901. godine nalazi u Centralnojkemijskoj biblioteci. Za razliku od Ostwaldovog udÞbenika elek-trokemije Arrheniusov je znatno saÞetiji s vrlo kratkim povijesnimpregledom. Ima i mnogo sadrÞaja koji se ne dotièu izravno elek-trokemije, poput sniÞenja ledišta i povišenja vrelišta tekuæina uzprisustvo otopljenih tvari ili osmotskog tlaka otopina. Meðutimglavna je tema knjige elektrolitna disocijacija, kojoj su posveæenaèak tri poglavlja. Uvrštavanje koligativnih svojstava u tekst udÞbe-nika stoga je posve razumljivo. Knjiga, upravo stoga što ju je napi-sao sam tvorac teorije elektrolitne disocijacije, jedne od vaÞnijih,revolucionarnih teorija u kemiji, ima izniman znaèaj za povijestkemijske znanosti, a svakako i za Centralnu kemijsku biblioteku.

Elektrokemiju je znaèajno unaprijedio još jedan Ostwaldov surad-nik, Walther Hermann Nernst (1864.–1941.), profesor fizikalnekemije na Sveuèilištu u Berlinu i osnivaè kemijskih instituta u Berli-nu i Göttingenu. Doktorirao je kod znamenitog fizièara F. Kohlrau-scha. Poznat je po jednadÞbi za razliku potencijala u elektro-kemijskom èlanku (elektromotivnost ili elektromotorna sila), zako-nu raspodjele otopljene tvari u tekuæinama koje se ne miješaju te

Iz naših knjiÞnica, Kem. Ind. 55 (11) 471–474 (2006) 473

S l i k a 3 – Preslik naslovnice OstwaldovaudÞbenika elektrokemije)

Nernstovu toplinskom pouèku (“treæi stavaktermodinamike”). Dokazao je Einsteinovu teo-riju o toplinskim kapacitetima èvrstih tvari i de-finirao fotokemijski ekvivalent te predloÞioteoriju lanèanih reakcija u fotokemiji (teme-ljem lanèane reakcije klora s vodikom). Godine1920. godine dodijeljena mu je Nobelova na-grada za kemiju.

Njegovo djelo Theoretische Chemie vom Stand-punkte der Avogadroschen Regel und Thermo-dynamik (Teorijska kemija sa stanovišta Avoga-drove hipoteze i termodinamike) bilo je duginiz godina vodeæi svjetski udÞbenik fizikalnekemije i doÞivilo brojna izdanja i prijevode. Ufondu biblioteke postoji nekoliko izdanja nave-denog udÞbenika. Rijeè je o sveobuhvatnomprikazu fizikalne kemije (više od 770 stranica) snaglaskom na mikroskopsku, molekularnusliku materije u okviru atomistièke teorije i ke-mijsku termodinamiku, posebice termodina-miku elektrokemijskih èlanaka za èiji je razvojnajzasluÞniji Nernst osobno. Nernst, kako uuvodu stoji, u èitavom udÞbeniku nastoji uskla-diti i pomiriti “Avogadrovu hipotezu” i “zakoneenergetike”.

Za tehnološku primjenu kemijske termodina-mike, posebice na reakcijama u plinskoj fazi,uvelike je zasluÞan Fritz Haber (1868.– 1934.).Haber je roðen u Wroclawu (Breslau), a stu-dirao je kemiju u Heidelbergu i Berlinu. Godine1894. prihvaæa mjesto asistenta iz podruèja ke-mijske tehnologije u Karlsruheu, ubrzo postajenaslovnim docentom, a 1906. profesorom fizi-kalne kemije i elektrokemije te direktorom no-voosnovanog instituta u Karlsruheu. Godine 1911. imenovan jedirektorom Instituta za fizikalnu kemiju i elektrokemiju u Berlinuna èijem èelu ostaje do 1933. godine.

Na poèetku znanstvene karijere bavi se problematikom razgrad-nje i izgaranja ugljikovodika, potom ravnoteÞom i kinetikom elek-trodnih reakcija i kemijskom tehnologijom. Najpoznatiji je poradu na podruèju termodinamike plinskih reakcija, osobito po po-stupku fiksacije dušika u amonijak, koji razvija u suradnji s CarlomBoschom. Haber-Boschov postupak proizvodnje amonijaka izdušika i vodika omoguæio je snaÞan razvoj industrije umjetnihgnojiva, ali i njemaèke vojne industrije produÞivši prvi svjetski rat.Fritz Haber, iako podrijetlom Ýidov, bio je vatreni njemaèki do-moljub i naÞalost sudjelovao u razvoju njemaèkog kemijskogoruÞja tijekom prvog svjetskog rata. Nagraðen je Nobelovom na-gradom za kemiju 1918. godine.

Autor je nekoliko knjiga meðu kojima se istièe naslov Termodyna-mik technischer Gasreaktionen (Tehnièka termodinamika reakcijau plinskoj fazi). Prvo izdanje navedene knjige iz 1905. godine dioje fonda biblioteke. Naslov obuhvaæa kratak pregled termodina-mike i termodinamièko tumaèenje niza razlièitih, tehnološkihvaÞnih reakcija u plinskoj fazi. Valja spomenuti da u knjizi po prviput opisuje i prve vlastite pokuse sinteze amonijaka iz elemenatauz Þeljezo kao katalizator.

Pored djela spomenutih, znaèajnijih autora zaštiæeni fond Central-ne kemijske biblioteke obuhvaæa više od stotinu naslova izdanih

od druge polovice devetnaestog do poèetka dvadesetog stoljeæa izrazlièitih podruèja fizike, kemije i medicine. Brojna je literatura izmedicinske higijene, sudske kemije i kemijske tehnologije. Svi senaslovi naravno mogu dobiti na uvid u Centralnoj kemijskoj bi-blioteci ili vidjeti u sklopu stalne postave povijesne kemijske litera-ture u predvorju Kemijskog odsjeka.

Literatura:

1. I. Asimov, Biographische Enzyclopaedie der Naturwissenschaf-ten und der Technik, Herder, Freiburg, 1973.

2. D. Grdeniæ, Povijest kemije, Novi Liber, Školska knjiga, Zagreb,2001.

3. Leksikon nobelovaca: 1901.–2002., Nart trgovina, Zagreb, 2003.4. The New Encyclopaedia Britannica – Micropaedia: ready refe-

rence; volumes 1-8, Encyclopaedia Britannica, Inc., Chicago,1995.

5. 120 godina nastave prirodoslovlja i matematike na Sveuèilištu uZagrebu: spomenica PMF, Prirodoslovno-matematièki fakultet(ur. Ý. Kuæan), Zagreb, 1996.

6. Spomenica Prirodoslovno-matematièkog fakulteta: 1874.–1974.: prilikom stogodišnjice organiziranog znanstvenog i na-stavnog rada iz prirodnih i matematièkih znanosti, Sveuèilište uZagrebu (ur. V. Kochansky-Devidé), Zagreb, 1974.

7. http://nobelprize.org/chemistry/laureates/

474 Iz naših knjiÞnica, Kem. Ind. 55 (11) 471–474 (2006)

S l i k a 4 – Fotografija Kohlrauscha i njegovih suradnika. Stoje s lijeva na desno:Heydweiller, Rasch, Arrhenius, Nernst. Sjede s lijeva na desno: Palazzo,

Kohlrausch, Sheldon)