OLUJAOLUJA

KAZALIŠTE MARINA DRŽIĆA

OLJA LOZICA

PREMA MOTIVIMA W.SHAKESPEAREOVE OLUJE

OLUJARedatelj: Dražen Ferenčina

Igraju:

Prospero - Frane Perišin

Caliban - Zdeslav Čotić

Antonio - Boris Matić

Miranda - Nika Burđelez

Arijel - Alen Čelić

Kostimografk inja: Zjena Glamočanin

Scenograf: Dražen Ferenčina

Skladateljica: Paola Dražić Zekić

Suradnik za scenski pokret: Alen Čelić

Oblikovatelj svjetla: Aleksandar Mondecar

MULTIMEDIJALNA PRODUKCIJA PIXEL DESIGN

Inspicijentica: Anita Bubalo

Premijera: 20. ožujka 2013. u 19 : 30 sati

Shakespeareova Oluja jedan je od njegovih na-jpoznatijih dramskih komada često interpretiran na različite načine zbog svog semantičkog bogat-stva. Višeslojnost teksta koji obiluje mnoštvom fantastičnih i nadrealnih elemenata nerijetko vrsnim kazališnim znalcima budi maštu i želju za scenskim uprizorenjem, ali ujedno i osjećaj poštovanja, donek-le i straha, zbog svijesti da se nalaze pred golemim kazališnim izazovom. Stoga i ne čudi činjenica da se Shakespeareovu Oluju mnogo rijeđe postavlja u kazalištu nego neke druge njegove čak manje atrak-tivne i sadržajno siromašnije komade.

Oluja je priča o izdaji, osveti, ljubavi i oprostu. No, osnovni motor pokretač radnje osvetnički je poriv glavnog lika Prospera. On je milanski vojvo-da kojeg je vlastiti brat protjerao zajedno s njegov-om kćerkom Mirandom na pusti otok, kako bi sam mogao preuzeti vlast u Milanu. On je ujedno i čovjek posvećen duhovnim učenjima i tijekom dugih dvanaest godina provedenih na pustom otoku usavršio je vještine čarobnjaštva. On čeka pogodan trenutak za osvetu, pogodan trenutak da se suoči s ljudima iz svoje prošlosti, ljudima koji su utjecali na tijek njegove sudbine. A taj pogodan trenutak događa se kada Prospero ugleda brod na horizontu. Na tom brodu su svi oni ljudi koji su zaslužni za to što se on našao na pustom otoku. Tim prizorom počinje Shakespearova Oluja. Prospero vidi brod, podiže oluju kako bi natjerao brodolomce da jedini

mogući spas potraže na otoku na kojem je on vladar. Cilj Prosperovog djelovanja nije osveta kao konačno rješenje, već želja da ponovo bude slobodan. Izolac-ija otoka – nametnut prostor kretanja i djelovanja, okovi su kojih se Prospero želi riješiti. No, istovre-meno on želi i one koji su ga stjerali u kut „podučiti“ važnosti slobode, osvijestiti im manjkavosti vlastitih ponašanja, stavova i vrijednosti.

I tu dolazimo do glavnog motiva koji je uvjetovao ovaj novi pokušaj reintepretacije, tj. adaptaciju origi-nalne Shakespearove Oluje. Naime, vodilja u ovoj adaptacija bila je pitanje – jesu li uopće ljudska bića sposobna pristati na supostojanje različitih svjetona-zora ili su hijerarhijski odnosi imanentni čovjeku samom? Može li se tiransko ponašanje opravdati pozitivnim konačnim ciljem? Mogu li pojmovi – oprost, grijeh i kazna – uopće postojati van tog tri-angla odnosa?

Pokušaj rekreiranja Shakespearove Oluje nije nas-tojanje da se propitkuje estetsko, već nastojanje da se kod gledatelja probudi želja za odgonetavanjem konfrotacija značenja. „Odgovore“ na prije postav-ljena pitanja ova predstava ne nudi u „gotovom obliku“. Cilj nije agitiranje, niti dociranje. Cilj je razmišljanje, propitkivanje već ustaljenih stavova i mišljenja. Mišljenje se može uzdrmati metaforom, no peobrazbu mišljenja moguće je potaknuti jedino prevratom samog mišljenja.

Riječ autoriceOLJA LOZICA: CILJ PREDSTAVE JE PROPITKIVANJE USTALJENIH STAVOVA

ANTONIO: Da, ja jesam lažljivac bio, možda u tvojim očima i izdajica, ali ubojica nikada. Ja nisam zlo, Prospero. Ovo što ti meni radiš je zlo. Osveta je zlo.

Šute, gledaju se.

PROSPERO: Ne, ovo nije osveta. Ja tebi, unatoč svemu, želim pomoći. A pomoći ti mogu jedino onda kad postaneš zbilja svjestan onoga što si napravio.

ANTONIO: Čemu sve te tvoje nauke, čemu sva ta silna znanja kad si zaboravio na vlastite riječi koje ja još dan danas pamtim – oprost je ono po čemu se čovjek razlikuje od životinje.

Prospero svom snagom zamahne Štapom i udari s njim Antonija. Antonio padne na pod. Prospero drži Štap kao da će zamahnuti još jednom. Antonio skupi snage, ustane i namjesti se pred Prospera tako da ga može još jednom udariti.

ANTONIO: „Oko za oko! Zub za zub! A ja vam kažem: Ne opirite se zlu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi.“ – Matej.

Prospero je bijesan, ali suzdrži bijes, krikne i napusti ćeliju. Antonio ostane ležati na podu. Svjetlo se naglo ugasi, ostane samo tračak koji dopire iz rupe na vrhu ćelije. S tog mjesta u nekom trenutku padne nekoliko kamenčića i nešto malo zemlje.

DRAŽEN FERENČINA Diplomirao je kazališnu režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Jedan je od osnivača i

voditelja LAPSUS TEATRA. Za režiju predstave „Romanca o tri ljubavi“ Antuna Šoljana, koju je radio s ovim teatrom, dobio je 1995. godine Rektorovu nagradu. Za režiju predstave Kazališta Virovitica „E, moj Pinokio“ dobio je nagradu 2002. godine na Naj, naj, naj festivalu u Zagrebu; iste godine nagrađen je i za režiju Predstava „Hamleta u selu Mrduša Donja“ na 2. Festivalu pučkog teatra Omišalj-Čavle gdje je ta pred-stava proglašena i najboljom predstavom Festivala; 2004. godine na Danima satire u Zagrebu i na 7. Festivalu pučkog teatra Omišalj-Čavle, nagrađen je za režiju Gogoljeve „Ženidbe“, a „Trg ratnika Nicka Wooda“ iste je godine proglašena najboljom predstavom u cjelini na Festivalu ASSITEJ-a u Čakovcu.

Na Festivalu glumca u Vinkovcima 2004. godine predstava „Kokoš“ u njegovoj režiji, u izvedbi HNK Varaždin, proglašena je najboljom predstavom u cjelini. Predstava „Ljubav je jača od mača“ Kazališta Viro-vitica po tekstu Jasena Boke nagrađena je za najbolju predstavu u cjelini na Festivalu ASSITEJ-a u Čakovcu 2007. godine, a „Brak iz računa“ Kazališta Kerempuh, također u njegovoj režiji, pobjednik je Dana satire, a osvojio je Nagrade hrvatskog glumišta 2007. i 2011. godine kao najbolji redatelj, a 2007. i za najbolju pred-stavu u cjelini. Režirao je 70-ak predstava u zagrebačkim kazalištima (Trešnja, Kerempuh, GD Histrion, ZeKaeM, DK Gavella), te Rijeci, Varaždinu, Metkoviću, Mostaru, Zadru i Virovitici. Umjetnički je savjetnik i redatelj Kazališta Virovitica. Ovo je njegova treća suradnja s Kazalištem Marina Držića.

ALEKSANDAR MONDECAR Odrastao u kazalištu. Pedesetak godina života i 35 godina profesionalnog bavljenja kazališnom rasvjetom.

Surađivao sa gotovo svim redateljima, scenografi ma, koreografi ma i kostimografi ma u zemlji, te mnogima iz inozemstva i od svih naučio nešto. Sa Histrionima surađivao 20 godina na svim projektima. Radio u svim kazalištima i kulturnim centrima u zemlji i mnogim kazalištima u inozemstvu. Surađivao sa mnogim umjetničkim grupama i festivalima. Godine 1996. bio u Engleskoj na akademiji « LIPA ». Održao niz semi-nara o kazališnoj rasvjeti. Dobitnik nekoliko priznanja i nagrada od kojih je svakako najznačajnija nagrada «Varaždinskih baroknih večeri», jer je dodijeljena kao specijalna nagrada za poseban doprinos, a vezano za rasvjetu. Dobio specijalnu nagradu na NAJ festivalu i nagradu ASITEJ za najbolje oblikovanje svjetla. Napisao prvu knjigu u Hrvatskoj o kazališnoj rasvjeti koja je objavljena 20.05.2000.godine. Član Zajednice umjetnika Hrvatske od 2001. godine. Napravio dizajn rasvjete za oko 750 predstava – projekata.

PIXEL DIZAJNPixel dizajn je tvrtka koja je kroz primjenu mod-

ernih i inovativnih tehnologija brzo izgradilia ugled u polju vizualnog dizajna i interaktivnih umjetnosti. Glavna djelatnost je izrada multimedijalnih projek-cija primjenom 3D mapping tehnologije. U srži, lista njihovih usluga je lista suvremenih načina metoda audio vizualne komunikacije.

Pixel dizajn je dosad sudjelovao u nekoliko ve-likih projekata koji uključuju interaktivne holograf-ske projekcije i 3D mapping projekte velikih opsega, kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu.

Budući u svijetu već postaje trend uvođenje virtu-alne scenografi je putem video projekcija, koje u pot-punosti zamjenjuju ili samo nadopunjuju postojeću klasičnu scenografi ju, tako smo i mi dobili priliku okušati se u takvom projektu. Svakako, smatramo da će budućnost moderne scenografi je biti bazirana na multimedijalnoj produkciji.

Bio nam je veliki izazov raditi dijelove virtualne scenografi je za potrebe predstave “Oluja”, budući je i nama i KMD-u ovo prvi projekt takvog tipa – riječi su Tomislava Nadramije, koji uz Vicka Hazdovca, Matiju Miloslavića i Josipa Šoletića predstavlja tvrtku Pixel dizajn.

ZJENA GLAMOČANINRođena je u Dubrovniku 02.siječnja 1982.godine.Završila opću gimnaziju u Limasolu na Cipru i trenutno

je apsolventica na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu.Uz studij se profesionalno bavi i kazališnom kostimografi jom. Radila je na dvadesetak predstava kao asistent kostimografi je i na sedam predstava kao sa-mostalni kostimograf. Između ostalog, surađivala je sa poznatim kostimografi ma Leom Kulašem, Meritom Ćopo, Danicom Dedijer. Nastupala je na tri Fashion Weeka u Zagrebu, gdje je 2010.godine osvojila nagradu za najboljeg mladog dizajnera.

PAOLA DRAŽIĆ ZEKIĆRođena je 1958. godine u Dubrovniku. Violu diplomira na dubrovačkom odjelu zagrebačke Muzičke

akademije, te deset godina svira u Dubrovačkom simfonijskom orkestru i različitim komornim sastavima. Stalna skladateljica Kazališta Marina Držića. Surađivala je sa HNK u Varaždinu, Splitu (za koji piše i prvu baletnu glazbu – “Krvava svadba”), Mostaru, na Dubrovačkim ljetnim igrama i Splitskom ljetu te u SAD (University of La Verne,California). Za glazbu u predstavi “Dum Marinovi sni” nagrađena godišnjom na-gradom hrvatkog glumišta. Pisala glazbu za dramski program HTV. Kao autor novih skladbi sudjelovala na festivalu dalmatinskih klapa u Omišu. Autorica dvaju mjuzikla koje je postavila na scenu s djecom ( “Ivica i Marica” i “Crvenkapica” ).

ALEN ČELIĆ

Rođen je 1970. u Osijeku. Glumac i mimičar obrazovan na Visokoj školi za scenske umjetnosti Folkwang Hochschule Essen u Njemačkoj, gdje je i diplomirao. Svestrani umjetnik, od 2002. do 2004. angažiran kao glumac / plesač i glazbenik sa plesnim i multimedijalnim kazalištem Les Petits Poissons, u režiji Samira Akike (ex-Pina Bausch) u ‘22 Blvd Lafayette’ i “Sharks” Tanzhaus NRW u Dusseldorfu.

2005. / 2007. - suradnik za scenski pokret na Umjetničkoj akademiji u Splitu (asistent prof. Ivica Boban i Almire Osmanović), te u HNK Split i GKL Split. Godinu potom, 2008. postaje docent za scenski pokret, a osim u Splitu podučava scenski pokret i u Osijeku. Godine 2010. dobitnik je nagrade za scenski pokret “E, moj Pinokio” (Dražen Ferenčina, GKM Split). Autor je i glazbenik banda New Gondoliers iz Splita.

U Kazalištu Marina Držića je suradnik za scenski pokret na predstavama Ljubavnik i Bastion, te kao glu-mac u predstavi Prasac koji gleda u sunce, u ulozi Guštera.

FRANE PERIŠIN

Rođen 13.7.1960. u Splitu. Odrastao u Kaštel Kambelovcu. Prve glumačke korake ostvario u rodnom Splitu. Akademiju dramske umjetnosti diplomirao 1985. u klasi profesora Božidara Violića. Od 1985 – 1987. član ansambla Hrvatskog Narodnog Kazališta u Splitu, a od 1987. do danas stalni član ansambla Kazališta Marina Držića u Dubrovniku. Ostvario oko 90-tak uloga u kazalištima (Kazalište Marina Držića, HNK Split, HNK Mostar, Istarsko Narodno Kazalište, Šibensko Kazalište, Dubrovačke Ljetne Igre, Splitsko Ljeto, Zadarsko Ljeto, Međunarodni Festival Djeteta, Osječko Ljeto), te na televiziji i fi lmu. Dobitnik brojnih priznanja, između kojih su: Nagrada hrvatskog glumišta za ulogu Proroka Daniela u predstavi „Suzana čista“ Mavra Vetranovića, 2001. godine; Nagrada Orlando za ulogu Nika Marinovića u predstavi „Ekvinocij“ Iva Vojnovića, 2004. godine; Nagrada Festivala glumca u Vinkovcima za najboljeg glumca, 2008. godine.

ZDESLAV ČOTIĆ

Rođen je u Splitu. Diplomirao je na Fakultetu humanističkih nauka u Mostaru, smjer dramska umjet-nost – gluma. Značajnije uloge su: Hristo Bojčev “Hanibal Podzemni”, (Narodno pozorište Mostar), Damir Sodan “Noć dugih svjetala”,(Mostarski teatar mladih), Carlo Goldoni “Ribarske svađe”, Ivan Kovačić “Smij i suze starega Splita” (Splitsko ljeto), Ray Cooney “Kidaj od svoje žene”, Dubravko Mihanović “Bijelo”, Olja Lozica “Prasac koji gleda u Sunce”, Elvis Bošnjak “Otac”. Član je ansambla Kazališta Marina Držića od ožujka 2010.

NIKA BURĐELEZ

Rođena je 1990. godine, studentica Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu. Dosad je igrala u u kazališnim predstavama Kate Kapuralica (Dubrovačke ljetne igre) i Glorija (Teatar &TD). Glumila je u kratkometražnom fi lmu

“Rođendan” u produkciji HRT-a, TV seriji “Provodi i sprovodi”, te u fi lmu “Svećenikova djeca”. Ovo je njena prva glumačka suradnja s Kazalištem Marina Držića.

BORIS MATIĆ

Rođen je u Čapljini 1975. Osnovno i srednjoškolsko obrazovanje završio je u Metkoviću, a glumu u Mostaru. Glumio je u HKUD-u u Trebižatu, amaterskom kazalištu u Čapljini, u Mostaru u studentskom kazalištu „ASK“ pod vodstvom Tonija Pehara, u HNK Mostar, u MTM Mostar.

Samostalno nastupao u BiH, Hrvatskoj i inozemstvu. U Kazalištu Marina Držića nastupao u predsta-vama Prasac koji gleda u sunce, Mačak u vreći, Bastion, Otac i Ne vrti se okolo gola golcata. Inače je volonter ustanove Založba Kralja Tomislava u Čapljini, organizator je raznih kulturnih događanja, likovnih kolonija, kazališnih gostovanja, književnih večeri, karnevalskih svečanosti…

Tehničko osoblje:

Baldo Dužević (voditelj stolarske radionice),

Jelka Grljević (voditeljica krojačke radionice),

Asim Arslanagić (majstor pozornice),

Mario Capursi (majstor tona),

Mišo Baričević (slikar i kipar),

Silvio Giron (majstor rasvjete),

Manuela Kavain (šminkerica)

Stela Đurović (rekviziterka),

Šemsa Mrčela (frizerica)

Stijepo Prčan (fi nalizator dekora),

Dragan Pantović (tehničar tona i rasvjete),

Maja Nagy (garderobijerka),

Krešimir Ferizović i Borivoje Ljubojević

(opsluživači pozornice)

nakladnikKazalište Marina Držića

za nakladnikaravnateljica Jasna Jukić

urednica programske knjižiceLidija Crnčević

fotografi jeŽeljko Tutnjević

e-mail adresa:kmd@du.t-com.hr

web stranica:www.kazaliste-dubrovnik.hr

rezervacije karata:kmd.blagajna@gmail.com

020 / 321 - 088

dizajn programske knjižice:Anamarija Obradović

tisak:ALFA-2 d.o.o.

naklada:200 primjeraka

DUBROVNIK AIRPORT

PRIJATELJI KAZALIŠTA MARINA DRŽIĆA