Jude Deveraux

Baršunastavisoravan

2

Naslov izvornika:Highland velvet

Prevela s engleskoga:Ana Silić

3

Posvećeno MijiLjepotici iz Louisvillea

S ljubavlju

4

AUTORIČINA NAPOMENA

Svi koji su ovaj rukopis pročitali prije objavljivanja, postavili su mi istapitanja: zašto nigdje ne spominjem kilt i koje su boje bile na tartanu klanaMacArran?

Prvi doseljenici na škotske visoravni odijevali su se jednostavno.Komad tkanine (na škotskom gaelskom plaide, što znači pokrivač) raširilibi na tlu, potom legli na njega i bočne rubove povukli na sebe te ihučvrstili remenom. Tako bi dobili odjevni predmet koji je u donjem dijelubio poput suknje, a u gornjem pričvršćen na jednom ramenu.

Postoji više teorija o tome kako je nastao kilt. Premanajprihvaćenijoj, jedan je engleski industrijalac radi praktičnostiprilagodio radnu odjeću svojih radnika u željezariji. Naravno, Škotiosporavaju tu teoriju.

Što se tiče boja na tartanu, pripadnici klanova birali su boje koje suim se sviđale ili one koje su mogli dobiti od biljaka koje su rasle nanjihovu području. Klanovi su bili prepoznatljivi i po kokardama našeširima.

I o ovom slučaju postoji nekoliko teza. Prema jednoj, imena klanovapotekla su od trgovaca koji su dodijelili nazive uzorcima tkanina da bi ihlakše razlikovali. Prema drugoj teoriji, britanska je vojska, iz ljubaviprema uniformiranosti, inzistirala na tome da sve škotske postrojbe nosetartan iste boje i uzorka. U svakom slučaju, tartani nisu postojali prije1700. godine.

Jude Deveraux, 1981., Santa Fe, Novi Meksiko

5

S

UVOD

tephen Montgomery i dalje je uspravno jahao, unatoč cijeloj noćiprovedenoj na konju. Nije želio razmišljati o mladenki koja ga čeka

na kraju ovog putovanja - koja ga čeka već tri dana. Njegova šurjakinjaJudith nije birala riječi obraćajući se čovjeku koji se nije pojavio navlastitom vjenčanju, niti se potrudio poslati poruku ili izraziti žaljenjezbog kašnjenja.

No unatoč Judithinim riječima i činjenici da je uvrijedio svojubuduću suprugu, bilo mu je teško napustiti Englesku. Stephen se jedvaprisilio ostaviti svoju šurjakinju. Judith, prekrasna zlatnooka supruganjegova brata Gavina, pala je niz stube i izgubila dijete koje je očajničkiželjela. Danima je lebdjela između života i smrti. Kad se probudila iprihvatila da njezina djeteta više nema, prve sljedeće misli očekivano jeusmjerila na nekog drugog, umjesto na sebe. Stephen se nije sjetiodatuma vlastitog vjenčanja, niti je razmišljao o svojoj mladenki. Unatočtuzi i boli, Judith je podsjetila Stephena na njegove dužnosti i naŠkotkinju kojom se trebao oženiti.

Sada, tri dana poslije, Stephen je prolazio rukom kroz svoju gustutamnoplavu kosu. Želio je ostati sa svojim bratom Gavinom. Judith jebila bijesna na njega. Njezin pad nije bio nesretan slučaj. Uzrokovala gaje Gavinova ljubavnica, Alice Chatworth.

»Gospodaru.«Stephen je usporio i okrenuo se prema svojem sluzi.

6

»Kola su daleko za nama. Ne mogu nas pratiti.«Bez riječi je kimnuo i usmjerio konja prema potoku koji je tekao uz

stazu. Sjahao je, kleknuo na jedno koljeno i poprskao lice hladnomvodom.

Postojao je još jedan razlog zbog kojeg Stephen nije želio otputovatida bi upoznao svoju buduću mladenku. Kralj Henrik želio je nagraditiMontgomeryjeve za dugogodišnju vjernu službu pa je drugom bratunamijenio bogatu škotsku nevjestu. Stephen je znao da bi morao bitizahvalan, ali osjećao se drugačije nakon svega što je čuo o njoj.

Bila je, sama po sebi, vođa moćnog škotskog klana, a još k tome ibogata.

Gledao je preko zelene livade s druge strane potoka. Osuđivao jeŠkote zbog apsurdnog vjerovanja da bi ijedna žena mogla biti dovoljnopametna i snažna da vodi muškarce. Njezin je otac umjesto nje zanasljednika trebao izabrati muškarca.

Namrgodio se dok je zamišljao ženu koja je u bila stanju nagovoritisvojega oca da joj povjeri svu vlast. Sigurno ima barem četrdeset godina,kosa joj je boje čelika, a tijelo snažnije od njegova. Prve bračne noćizasigurno će obaranjem ruke odlučiti tko će biti gore... a on će izgubiti.

»Gospodaru«, rekao je mladić. »Ne izgledate dobro. Možda ste serazboljeli od dugog jahanja.«

»Nije mi zbog toga mučno«, rekao je Stephen, ustajući s lakoćom,dok su mu se pod odjećom nazirali snažni mišići. Bio je visok, mnogoviši od svog sluge, a tijelo mu je bilo vitko i snažno od mnogih godinažestokih borbi. Kosa mu je bila gusta, uvojci vlažni od znoja obavijali sumu vrat i imao je snažne čeljusti i nježne, fino oblikovane usne. Ipak,sada su ispod njegovih briljantnoplavih očiju bile duboke sjene.

»Vratimo se konjima. Kola nas mogu poslije stići. Ne želim višeodgađati svoje pogubljenje.«

»Pogubljenje, gospodaru?«Stephen mu nije odgovorio. Još su ga mnogi sati dijelili od užasa koji

7

ga je čekao iza zamišljenog obličja snažne i krupne Bronwyn MacArran.

8

B

PRVO POGLAVLJE

ronwyn MacArran stajala je na prozoru engleskog dvorca, gledajućidolje u dvorište. Prozorska su krila bila otvorena prema toplom

ljetnom suncu. Lagano se nagnula naprijed kako bi uhvatila dašak svježegzraka. Kako je to učinila, tako joj se jedan od vojnika u dvorištuznakovito nasmiješio.

Brzo je koraknula unatrag, uhvatila se za prozorsko krilo i zatvorilaga udarcem. Ljutito se okrenula.

»Engleske svinje!« Bronwyn je opsovala ispod glasa. Glas joj je biomekan, poput vrijeska i magle što okružuju Škotsku visoravan.

Začula je težak zvuk koraka ispred svojih vrata i zadržala dah svedok nije čula kako se udaljavaju. Bila je zatvorenica, zarobljena nanajsjevernijoj engleskoj granici, a njezin tamničar bio je čovjek kojega jeoduvijek mrzila, čovjek koji joj se smješkao i namigivao joj kao da možečitati njezine najskrivenije misli.

Otišla je do malog stola u sredini sobe čiji su podovi bili obloženihrastovim daskama. Uhvatila se za rub stola, puštajući da joj se drvoureže u dlanove. Učinit će sve kako bi sakrila ono što osjeća. Englezi sunjezini neprijatelji. Vidjela je kako ubijaju njezina oca i trojicu njegovihpoglavara. Gledala je svoga brata kako gubi razum zbog uzaludnihpokušaja da Englezima vrati milo za drago. Osim toga, cijeli je životpomagala hraneći i odijevajući pripadnike svoga klana nakon što su imEnglezi uništili usjeve i spalili im kuće.

9

Prije mjesec dana Englezi su je zatočili. Bronwyn se nasmiješilaprisjećajući se rana koje su ona i njezini ljudi nanijeli engleskimvojnicima. Četvorica su preminula.

Ali na kraju je odvedena, prema nalogu engleskog kralja Henrika VII.Objavio je da želi mir i da će zato postaviti Engleza za vođu klanaMacArran. Smatrao je da će to najlakše postići tako da se ona vjenča sjednim od njegovih vitezova.

Nasmijala se neznanju engleskoga kralja. Ona je nasljednica klanaMacArran i nema tog muškarca koji će joj oduzeti vlast. Glupi kralj mislida će njezini ljudi slijediti stranca, Engleza, umjesto vlastitog vođe, samozato što im je vođa žena. Kako je slabo kralj Henrik poznavao Škote!

Naglo se okrenula kad je Rab zarežao. Bio je to irski vučji hrt,najveći pas na svijetu, vitak, snažan, dlake boje čelika. Darovao ga joj jeotac prije četiri godine kad se vratio iz posjeta Irskoj. Namjeravao ga jedati dresirati kako bi štitio njegovu kćer, ali nije bilo potrebe. Rab iBronwyn odmah su se povezali, a Rab je često pokazivao da bi dao životza svoju voljenu gospodaricu.

Bronwyn se opustila kad je Rab prestao režati - takva reakcija značilaje da dolazi prijatelj. S iščekivanjem je podigla pogled.

U prostoriju je ušla Morag. Bila je to niska, pogrbljena starica koja jeviše nalikovala na klupko tamne vune negoli na ljudsko biće. Oči su jojizgledale kao da su ispunjene crnim staklom, sjajne i prodorne, kao da suvidjele ono skriveno ispod površine. Koristila se svojim prilagodljivimmalenim tijelom da uvijek bude u prednosti, često se neprimjernoprikradajući ljudima. Pritom bi joj i uši i oči bile širom otvorene.

Morag je tiho prešla preko prostorije i otvorila prozor.»Onda?« nestrpljivo je upitala Bronwyn.»Vid'la sam te da mlatiš prozorom. Smijali su se i govor'li da će se

ubacit' na prvu bračnu noć jer ćeš bit' sama.« Bronwyn se okrenula odstarice.

»Daješ im puno materijala za olajavanje. Trebala bi držat' glavu

10

visoko i ignorirat' ih. Oni su Englezi, ti si MacArranica.«Bronwyn se uzvrpoljila. »Ne treba mi nitko govoriti kako se trebam

ponašati«, otresla se. Rab je, svjestan uzrujanosti svoje gospodarice, staouz nju. Zarila je prste u njegovo krzno.

Morag joj se nasmiješila i gledala je dok je prilazila prozorskoj klupi.Prvi ju je put držala u naručju onog časa kad je istisnuta iz majke. Moragje držala to sićušno biće dok je gledala kako joj majka umire. Ona joj jenašla dojilju, dala joj ime po baki iz Welsha i brinula se za nju do njezinešeste godine kad ju je preuzeo otac.

Morag je osjećala ponos dok je gledala tu djevojku, sada gotovodvadesetogodišnjakinju. Bronwyn je bila visoka, viša od većinemuškaraca, uspravna i gipka poput trske. Nije pokrivala kosu onakokako su to činile Engleskinje, već ju je puštala da joj pada niz leđa uraskošnom slapu. Kosa joj je bila crna poput vrane, vrlo gusta i teška,pravi teret za tako nježan vrat. Nosila je satensku haljinu u engleskomstilu. Bila je boje vrhnja kakvo se dobivalo od mlijeka krava koje supasle po Visoravni. Dekolte na haljini bio je dubok i četvrtast, dodatnolaskajući Bronwyninim mladim, čvrstim prsima. Savršeno je pristajala uznjezin uski struk, odakle se nabirala u bogatim naborima. Bila je izvezenatankim zlatnim vrpcama koje su obrubljivale vrat i struk, padajući ubogatom slapu uz suknju.

»Vidim li ja to tvoje odobravanje?« vrlo oštro je upitala Bronwyn, jošuzrujana zbog rasprave o engleskim vojnicima. Više je voljela odjećukakva se nosila u Škotskoj, ali Morag je inzistirala da se odijeva uengleskom stilu, uvjeravajući je da tako svojim neprijateljima uskraćujepriliku da je ismijavaju i izruguju se njezinim »barbarskim haljinama«.

Morag se prigušeno nasmijala. »Baš si mislim kako je šteta što tinitko večeras neće svući tu haljinu.«

»Govorimo o Englezu!« prosiktala je Bronwyn. »Zar tako brzozaboravljaš? Je li crvena boja od krvi moga oca već izblijedjela iz tvogsjećanja?«

»Znaš da nije tako«, gotovo je prošaptala Morag.

11

Bronwyn se strovalila na prozorsku klupu, dok je saten haljinelepršao oko nje, prošavši prstima preko bogatog veza. Potrošila jebogatstvo na tu haljinu. Taj je novac mogla potrošiti na svoj klan. No,znala je da nitko od njih ne bi želio da se sramoti pred Englezima, pa jestoga kupila haljinu dostojnu kraljice.

Ali ovo je trebala biti njezina vjenčanica. Divljački je iščupalakomadić zlatne vrpce.

»Hej!« vrisnula je Morag. »Ne uništavaj haljinu samo zato što si ljutana Engleza. Možda postoji dobar razlog što čovjek kasni i propuštavlastito vjenčanje.«

Bronwyn je naglo ustala, a Rab je odmah zaštitnički stao uz nju. »Štoje mene briga i ako se nikad ne pojavi? Nadam se da leži i trune u nekomjarku, prerezana grkljana.«

Morag je slegnula ramenima. »Samo bi ti našli drugog muža, pakakve veze ima je l' ovaj mrtav il' nije? Što te brže udamo za nekogEngleza, to ćemo se prije vratit' u Škotsku.«

»Lako je tebi to reći!« otresla se Bronwyn. »Ne trebaš se ti udati zanjega i... i ...«

Moragine sićušne crne oči kao da su plesale. »I leć' s njim u krevet?Je l' se zato brineš? Rado bi' se zamijenila s tobom kad bi' mogla. Mislišda bi taj Stephen Montgomery primijetio da mu se ja ušuljam u krevet?«

»Što ja znam o tom Stephenu Montgomeryju, osim da me tako malopoštuje da me ostavio da ga čekam u vjenčanici? Kažeš da su mi se onidolje smijali. Čovjek koji bi mi trebao postati suprugom dopustio je dapostanem njihovo ruglo.« Pogledom je pokazala prema vratima. »Kad bisada ušao kroz ona vrata, rado bih ga probola nožem.«

Morag se nasmijala. Jamie MacArran ponosio bi se svojom kćeri.Čak i u zarobljeništvu sačuvala je ponos i duh. Sad se držala visokopodignute brade, dok joj je pogled bljeskao kristalnoplavom hladnoćom.

Bronwyn je bila nevjerojatno lijepa. Kosa joj je bila crna poputplaninskog ponoćnog neba bez mjesečine, a oči sjajne i plave poput

12

jezerske vode okupane suncem. Ta suprotnost bila je očaravajuća.Događalo se da bi ljudi, posebice muškarci, ostajali bez riječi kad bi jeprvi put vidjeli.

Trepavice su joj bile tamne i guste, a koža nježna i meka. Krasile suje tamnocrvene usne i izražajna brada koju je naslijedila od oca, pomaloč etvrtasta na vrhu i sa sićušnom jamicom.

»Mislit će da si kukavica nastaviš li se skrivati u ovoj sobi. Koji seŠkot boji malo engleske zlobe?«

Bronwyn se sagnula i pogledala prema svojoj vjenčanici boje vrhnja.Kad se tog jutra odijevala, mislila je da se odijeva za vjenčanje. Sada suveć prošli sati otkako se trebao održati obred, a njezin se mladoženja nijeni pojavio ni poslao glasnika s objašnjenjem ili isprikom.

»Pomozi mi da ovo odvežem«, rekla je Bronwyn. Trebalo je sačuvativjenčanicu do vjenčanja. Ako to ne bude danas, bit će neki drugi put.Možda i s nekim drugim čovjekom. Ta pomisao izmamila joj je osmijeh.

»Šta ti je na pameti?« upitala ju je Morag, dok je petljala postražnjem dijelu haljine. »Izgledaš k'o mačka koja je upravo uhvatilamiša.«

»Postavljaš previše pitanja. Dodaj mi tu zelenu brokatnu haljinu.Englezi možda misle da sam uplakana ostavljena mladenka, ali uskoro ćeim postati jasno kakvi su Škoti.«

Iako je već više od mjesec dana provela u zatočeništvu, Bronwyn jebilo dopušteno da se slobodno kreće po rezidenciji sir ThomasaCrichtona. Smjela je obilaziti kuću, a uz pratnju i imanje. Posjed je biodobro čuvan, pod neprekidnom stražom. Kralj Henrik upozorio jepripadnike Bronwynina klana da će ona biti pogubljena u slučaju bilokakvog pokušaja spašavanja. Nije joj namjeravao nauditi, nego postavitiEngleza za vođu klana. Svi su svjedočili nedavnoj smrti vođe JamiejaMacArrana i trojice poglavara. Škoti su se povukli i čekali, dok jenjihova vlastelinka živjela u zatočeništvu, planirajući poteze nakondolaska čovjeka kojega im nameće kralj kako bi im naređivao.

Bronwyn se polako spuštala stubama prema hodniku u prizemlju.

13

Znala je da njezini ljudi strpljivo čekaju s vanjske strane ovih zidina,skrivajući se u šumi na vječno nemirnoj engleskoškotskoj granici.

Nije marila za sebe. Radije bi umrla nego prihvatila to englesko psetokoje su joj namijenili za muža, ali njezina bi smrt uzrokovala razdorunutar klana. Jamie MacArran imenovao je svoju kćer za nasljednicu, aona se trebala udati za njegova poglavara, jednog od one trojice koji suubijeni s njim. Ako bi Bronwyn umrla prije nego što se riješi pitanjevodstva, sasvim sigurno bi došlo do krvavog sukoba.

»Uvijek sam znao da su Montgomeryji pametni ljudi«, kroz smijeh jerekao muškarac koji je stajao samo nekoliko koraka od Bronwyn. Samoje debela tapiserija stajala između njih, skrivajući je od njegova pogleda.»Tako se i najstariji oženio onom nasljednicom Revedoune. Teškom semukom izvukao iz bračne postelje kad mu je otac ubijen, a on naslijediogrofoviju.«

»A sada mu i brat Stephen nastavlja istim stopama. Ne samo da je taBronwyn prelijepa nego posjeduje i stotine jutara zemlje.«

»Možete govoriti što želite«, rekao je treći muškarac. Jedan rukavnjegove košulje bio je prazan jer mu je nedostajala ruka. »Ali ja baš i nezavidim Stephenu. Žena je božanstvena, ali koliko dugo će moći s njomuživati? Ja sam ostao bez ruke boreći se protiv tih vragova u Škotskoj.Oni su samo napola ljudi. Kažem vam. Od malih nogu uče ih otimati ipljačkati. A bore se kao da su zvijeri, a ne ljudi. Sirovi su i divlji.«

»A čujem da im žene strašno smrde«, rekao je prvi među njima.»Ja bih zbog one crnokose Bronwyn naučio disati na usta.«Bronwyn je zakoračila prema njima, gotovo režeći. Osjetila je nečiju

ruku na svojoj i pogledala muškarca koji ju je uhvatio. Bio je privlačan,tamnih očiju, a usne su mu bile čvrsto stisnute. Oči su joj bile u istojrazini s njegovima.

»Dopustite, gospo«, tiho je rekao.Zakoračio je prema grupici muškaraca. Snažne noge bile su mu

utegnute u uskim hlačama, a baršunasta jakna otkrivala je širinu njegovihramena. »Nemate pametnijeg posla od trača, poput starih baba?

14

Razgovarate o stvarima o kojima ništa ne znate.« Glas mu je zvučaozapovjednički.

Trojica muškaraca izgledala su zaprepašteno. »Zašto, Roger, što tije?« upitao je jedan, pogledao preko Rogerova ramena i ugledaoBronwyn, čije su oči sjale divljim bijesom.

»Najbolje bi bilo da Stephen što prije dođe i sačuva svojevlasništvo«, rekao je drugi od trojice kroz smijeh.

»Gubite se odavde«, zapovjedio je Roger. »Ili moram izvući mač dabiste me razumjeli?«

»Spasi me, Bože, od vrele mladenačke krvi«, rekao je jedan klonulo.»Idi s njom. Pođite, vani je hladnije. Strasti se lakše smire naotvorenom.«

Kad su muškarci otišli, Roger se okrenuo prema Bronwyn. »Ispričaobih se u ime svojih sunarodnjaka. Njihova nepristojnost dolazi odneznanja. Nisu mislili ništa loše.«

Bronwyn ga je bijesno gledala. »Bojim se da ste vi neznalica. Itekakosu mislili loše ili vi mislite da ubijanje Škota nije nikakav grijeh?«

»Prosvjedujem! Nepravedni ste prema meni. U životu sam ubionekoliko ljudi, ali nisam ubijao Škote.« Zastao je. »Dopustite da sepredstavim. Zovem se Roger Chatworth.« Skinuo je baršunasti šešir sglave i lagano se naklonio Bronwyn.

»A ja sam, gospodine, Bronwyn MacArran, zarobljenica engleskogkralja i ostavljena mladenka.«

»Gospo Bronwyn, hoćete li prošetati sa mnom po vrtu? Možda ćesunce odagnati barem dio jada koji vam je prouzrokovao Stephen.«

Okrenula se i počela hodati uz njega. Ako ništa drugo, možda ćespriječiti čuvare da joj upućuju nepristojne primjedbe. Kad su izašli, opetje progovorila. »Govorite o Montgomeryju kao da ga poznajete.«

»Zar ga vi niste upoznali?«Naglo se okrenula prema njemu. »Zar se vaš engleski kralj ikada

pristojno odnosio prema meni? Moj me otac dovoljno poštovao da me

15

imenuje vlastelinkom klana MacArran, ali vaš kralj smatra da nemam nitoliko pameti da si sama izaberem muža. Ne, nikada nisam upoznala togStephena Montgomeryja niti znam išta o njemu. Jednog mi je jutra rečenoda se moram udati za njega. Odonda on nije učinio ništa čime bi pokazaoda je svjestan mojeg postojanja.«

Roger je podignuo jednu lijepo oblikovanu obrvu. Od neprijateljstvakoje je Bronwyn osjećala oči su joj bljeskale poput malih, plavihdijamanata. »Sigurno postoji objašnjenje što ga još nema.«

»Možda je objašnjenje to da tako želi svim Škotima nametnuti svojautoritet. Pokazuje nam tko je gazda.«

Roger je šutio kao da razmišlja o njezinim riječima. »Neki smatrajuda su Montgomeryji arogantni.«

»Kažete da poznajete tog Stephena Montgomeryja. Kakav je? Ja neznam ni je li visok ili nizak, star ili mlad.«

Roger je slegnuo ramenima kao da su mu misli drugdje. »On jeobičan čovjek.« Činilo se kao da oklijeva da nastavi. »Gospo Bronwyn,hoćete li mi iskazati čast i sutra poći sa mnom na jahanje u park? Prekoposjeda sir Thomasa teče potok, možda bismo mogli ponijeti jelo i ondjeobjedovati.«

»Zar ne strahujete da bih vam mogla pokušati oduzeti život? Prošlo jeviše od mjesec dana da nisam napustila ovaj posjed.«

Nasmiješio joj se. »Želio bih vam pokazati da postoje Englezi sboljim manirama od onih, kako ste rekli, koji ostavljaju mladenku na danvjenčanja.«

Bronwyn se ukočila kao da se odjednom prisjetila poniženja koje jojje priuštio Stephen Montgomery. »Vrlo rado ću poći s vama na jahanje.«

Roger Chatworth se nasmiješio i kimnuo muškarcu s kojim su seupravo mimoilazili na uskoj vrtnoj stazi. Mozak mu je radio brzinommunje.

Tri sata poslije, Roger se vratio u svoje odaje u istočnom krilu kućesir Thomasa Crichtona. Onamo je stigao prije dva tjedna da bi sa sir

16

Thomasom razgovarao o regrutiranju mladića iz okolnih područja. SirThomas je bio prezauzet problemima oko škotske nasljednice da bi sebavio ičim drugim. Sada se Rogeru činilo da ga je sudbina dovelaovamo.

Nogom je izbio stolac na kojem je njegov uspavani sluga držao noge.»Imam zadatak za rebe«, zapovijedao je dok je skidao ogrtač od baršunai bacao ga preko kreveta. »Negdje vani je jedan stari Škot, Angus.Potraži ga i dovedi mi ga. Vjerojatno ćeš ga pronaći na nekom mjestugdje se slobodno toči alkohol. Nakon toga mi donesi pola bačve piva.Jesi li me razumio?«

»Jesam, gospodaru«, rekao je mladić i zaputio se prema stražnjimvratima, trljajući pospane oči.

Kad se Angus pojavio na vratima, bio je već napola pijan. Radio je zasir Thomasa, obavljajući za njega određene poslove, no zapravo mu jeglavni posao bio opijanje. Kosa mu je bila prljava i zapetljana, dosežućidobrano ispod ramena, karakteristično za Škote. Nosio je dugu lanenukošulju, a preko nje remen u visini struka. Koljena i ruke bili su munepokriveni.

Roger je odmjerio čovjeka i njegovu bezbožnu pojavu kratkimpogledom prepunim gađenja.

»Tražili ste me, gospodine?« upitao je Angus glasom u kojem semogao čuti škotski naglasak. Pogled mu je pratio bačvicu piva koju jeRogerov sluga unosio u prostoriju.

Chatworth je otpustio slugu, natočio pivo, sjeo i pokretom daoAngusu znak da učini isto. Kad je prljavac sjeo, Roger je počeo. »Želimznati sve o Škotskoj.«

Angus je podignuo neuredne obrve. »Mislite na to gdje ima zlata? Toje siromašna zemlja, gospodine, i mi...«

»Ne želim slušati tvoje propovijedi! Laži sačuvaj za nekog drugog.Želim znati ono što bi čovjek koji će se oženiti vlastelinkom jednog klanatrebao znati.«

Angus je nekoliko trenutaka tupo buljio, a zatim si zatvorio usta

17

vrčem piva. »Vođa, eh?« mrmljao je nešto na gaelskom. »Nije lakopostić' da te prihvate pripadnici klana.«

Roger se jednim velikim korakom približio Škotu i oteo mu vrč spivom. »Nisam tražio tvoja razmišljanja. Hoćeš li mi odgovoriti napitanja ili ću te izbaciti niz stube?«

Angusove očajne oči gledale su u vrč hladnog piva. »Moraš postat'MacArran.« Podigao je pogled prema Rogeru. »Ako govorimo o tomklanu.« Roger je kratko kimnuo.

»Moraš uzet' prezime vlastelinke klana ili te ljudi neće prihvatit:Moraš se oblačit' ko Škot ili će ti se svi smijat: Moraš voljet' zemlju iŠkote.«

Roger je spustio vrč piva. »Što je sa ženom? Što moram činiti da njudobijem?«

»Bronwyn najviše drži do svojih ljudi. Prije bi se ubila nego sepristala udat' za Engleza, ali znala je da bi njezina smrt uzrokovala razdoru klanu. Ako je uvjeriš da želiš dobro njezinu narodu, e onda ćeš jedobit.«

Roger mu je ponudio vrč. »Želim znati više. Što je klan? Zašto ježena postavljena za vođu? Tko su neprijatelji klana MacArran?«

»Od tolike govorancije čovjek ožedni.«»Dobit ćeš onoliko koliko možeš popiti, samo mi reci sve što želim

znati.«

Bronwyn se susrela s Rogerom rano sljedećeg jutra. Unatoč dobrimnamjerama, bila je tako uzbuđena zbog svih mogućnosti koje bi joj moglodonijeti jahanje šumom da je jedva oka sklopila. Morag joj je pomoglaodjenuti smeđu haljinu od mekog baršuna, neprekidno izdajući oštraupozorenja o Englezima i njihovim darovima.

»Samo želim jahati«, tvrdoglavo je tvrdila Bronwyn.»Je, a šta bi Chatworth htio od tebe? Zna da ćeš se udat' za drugoga.«

18

»Hoću li?« otresla se Bronwyn. »Ako je tako, gdje je mojmladoženja? Da odjenem vjenčanicu i čekam ga još jedan dan?«

»Možda je i to bolje nego da juriš okolo s mladim grofom uzavrelekrvi.«

»Grof? Roger Chatworth je engleski grof?«Morag nije željela odgovoriti, samo je poravnala rub na Bronwyninoj

haljini i izgurala je iz sobe.Kad je napokon uzjahala konja, dok je Rab trčao uz nju, prvi put u

nekoliko tjedana osjećala se živom.»Boja vam se vratila u obraze«, rekao je Roger smiješeći se.

Uzvratila mu je osmijehom od kojeg joj je brada omekšala, a sjaj jojbljesnuo u očima. Potjerala je konja. Rab ih je pratio dugim, ujednačenimkoracima.

Roger se na trenutak okrenuo prema sviti koja ih je slijedila. Bila sutu trojica njegovih osobnih stražara, dvojica slugu i konj koji je nosiopripremljenu hranu i posuđe. Okrenuo se i zagledao u Bronwyn ispredsebe. Namrštio se kad je primijetio da se osvrnula preko ramena, a ondajoš jače potjerala konja. Bila je izvrsna jahačica. Sigurno su okolne šumevrvjele njezinim ljudima, nestrpljivima i spremnima da joj pomognu ubijegu.

Podignuo je ruku i dao znak svojim ljudima da krenu naprijed,tjerajući konja u trk.

Bronwynin konj gotovo je letio. Vjetar u njezinoj kosi i osjećajslobode potpuno su je ispunjavali. Do potoka je stigla nevjerojatnombrzinom. Nije znala je li konj kojega je jahala ikada preskočio takvuudaljenost, ali odlučila se na taj potez bez obzira na rizik. Konj jepreskočio preko vode kao da ima krila. Na drugoj strani povukla ježivotinju za uzde i okrenula se da bi pogledala iza sebe.

Roger i njegovi ljudi upravo su se približavali potoku.»Gospo Bronwyn!« povikao je Roger. »Jeste li dobro?«»Naravno«, nasmijala se i usmjerila konja kroz potok do mjesta gdje

19

ju je Roger čekao. Nagnula se naprijed i potapšala konja po vratu.»Dobra je to životinja. Dobro je skočio.«

Roger je sjahao i prišao joj. »Dobro ste me prestrašili. Mogli ste seozlijediti.«

Veselo se nasmijala. »Jedna Škotkinja neće se tako lako ozlijediti nakonju.«

Roger je podignuo ruke prema njoj da bi joj pomogao sjahati.Najednom je Rab uskočio između njih, pokazujući dugačke, oštre zube.Režao je duboko i prijeteće. Roger se instinktivno povukao.

»Rab!« Pas je istog trenutka reagirao na Bronwynin glas. Ustuknuo je,ali upozoravajući pogled njegovih očiju nije napustio Rogera. »Želi mezaštititi«, rekla je. »Ne voli kad me netko dodiruje.«

»Upamtit ću to«, oprezno je rekao Roger dok je Bronwyn pomagaosjahati. »Možda se želite odmoriti od jahanja«, predložio je. Pucnuo jeprstima, a njegovi sluge donijeli su dvije stolice presvučene crvenimbaršunom. »Gospo«, Roger joj je ponudio da sjedne.

Nasmijala se začuđena prizorom stolica nasred šume. Trava podnjihovim nogama bila je poput baršunastog tepiha. Žubor potoka bio jepoput glazbe i taman kad je to pomislila, jedan od Rogerovih ljudizasvirao je na lutnji. Na trenutak je zatvorila oči.

»Žudite li za domom, gospo?« upitao je Roger.Uzdahnula je. »Ne možete ni zamisliti. Ako niste jedan od nas, ne

možete znati što nam Škotska znači.«»Baka mi je bila Škotkinja pa vas možda ipak donekle mogu

razumjeti.«Naglo je podigla glavu. »Vaša baka! Kako se zvala?«»MacPherson iz klana MacAlpin.«Bronwyn se nasmiješila. Bilo je lijepo opet čuti poznata imena.

»MacAlpin. Dobar je to klan.«»Da, proveo sam mnoge večeri slušajući priče, sjedeći baki na

koljenu.«

20

»A kakve vam je priče pričala?« oprezno je upitala Bronwyn.»Udala se za Engleza pa je često uspoređivala te dvije kulture.

Govorila je da su Škoti ljubazniji, da oni, za razliku od Engleza, nestavljaju žene u drugi plan i ne odnose se prema njima kao prema manjevrijednima. Govorila je da Škoti žene drže sebi ravnima.«

»Da«, tiho se složila Bronwyn. »Mene je moj otac imenovaonasljednicom.« Kratko je zastala. »Kako se vaš djed Englez odnosioprema svojoj ženi Škotkinji?«

Roger se nasmijao kao da je upravo čuo šalu koju samo on razumije.»Moji djed i baka živjeli su u Škotskoj neko vrijeme i on je jako dobroznao da je ona pametna žena. Cijenio ju je cijeloga života. Nikadanijednu odluku nije donio bez nje.«

»A neko ste vrijeme živjeli s njima?«»Većinu života. Roditelji su mi umrli kad sam bio jako mlad.«»I kako ste gledali na taj neengleski način postupanja sa ženama?

Naravno, sad kad ste stariji, sigurno znate da su žene od koristi samo ukrevetu, da rađaju djecu.«

Roger se naglas nasmijao. »Čak i da samo pomislim tako nešto, duhmoje bake sigurno bi mi dobro izvukao uši. Ne,« rekao je ozbiljnijimglasom, »htjela je da se oženim kćerkom njezina rođaka, ali djevojka jeumrla prije nego što je vjenčanje došlo na red. Odrastao sam osjećajućise kao MacAlpin.«

»Što?« bila je zaprepaštena.Roger se činio iznenađen. »Da smo potpisali bračni ugovor, postao

bih MacAlpin, da udovoljim njezinu klanu.«»I učinili biste to? Spomenula sam sir Thomasu da moj muž mora

postati MacArran, ali on mi je rekao da je to nemoguće, da nema Englezakoji bi se odrekao svog gospodskog obiteljskog prezimena i zamijenio gakrivovjernim škotskim.«

Rogerove oči ljutito su bljesnule. »Oni ne razumiju! Prokleti Englezi!Misle da je samo njihovo dobro. Čak i Francuzi...«

21

»Francuzi su naši prijatelji«, Bronwyn ga je prekinula. »Oni posjećujunašu zemlju i mi posjećujerno njihovu. Oni ne uništavaju naše usjeve nitikradu od nas stoku, kao što to čine Englezi.«

»Stoka.« Roger se nasmijao. »E, to je zanimljiva tema. Recite mi,uzgajaju li MacGregori i dalje one debele zvijeri?«

Bronwyn je oštro udahnula. »Klan MacGregor je naš neprijatelj.«»Točno«, nasmijao se. »Ali zar se ne slažete sa mnom da je pečenje

od njihove govedine najsočnije na svijetu?«Samo je buljila u njega. MacGregori su stoljećima neprijatelji klana

MacArran.»Naravno, možda se ponešto promijenilo od vremena kad je moja

baka bila mlada djevojka«, Roger je nastavio. »Tada je omiljena zabavamladića bila krađa stoke noću.«

Bronwyn mu se nasmiješila. »Ništa se nije promijenilo.«Roger se okrenuo i pucnuo prstima. »Želite li nešto pojesti, gospo?

Sir Thomas ima francuskog kuhara koji nam je pripremio gozbu. Recitemi, jeste li ikada jeli nar?«

Mogla je samo odmahnuti glavom i gledati u čudu dok je Rogerovsluga praznio košare i posluživao im jela na srebrnim tanjurima. Prvi putu životu kroz glavu joj je prošla pomisao da i Englezi mogu biti ljudi, damogu učiti i željeti učiti, baš kao i Škoti. Uzela je komadić paštete,oblikovane poput ružina pupoljka i poslužene na krekeru. Današnjidogađaji bili su poput otkrivenja.

»Recite mi, lorde Roger, što mislite o našem ustroju klanova?« Rogerje otirao mrvice sa svog prsluka od zlatnog brokata i smiješio se sebi ubrk. Dobro se pripremio za sva pitanja.

Bronwyn je stajala u sobi u kojoj je provela previše dana posljednjihmjeseci. Obrazi su joj i dalje bili rumeni, a u očima joj se zadržao sjaj odjutrošnjeg jahanja.

»On nije poput drugih muškaraca«, rekla je Bronwyn Morag. »Kažemti, proveli smo sate zajedno i nismo ni na trenutak prestali razgovarati.

22

Čak zna i neke gaelske riječi.«»Nije teško pokupit' koju riječ ako čuješ jezik. I oni naši u nizinama

znaju gaelski.« Bila je to najgora uvreda koju je Morag mogla izgovoriti.Za nju su ti Škoti bili izdajice, više Englezi nego Škoti.

»Kako onda objašnjavaš druge stvari koje je rekao? Baka mu je bilaŠkotkinja. Trebala si čuti njegova razmišljanja! Rekao je da će apeliratikod kralja Henrika da prekine napade na nas. Rekao je da bi to osiguraloviše mira nego zarobljavanje jedne Škotkinje i prisiljavanje je na brak.«

Morag je iskrivila svoje tamno, naborano lice dok nije postalo takoružno da je nalikovalo na orahovu ljusku. »Jutros si otišla odavde mrzeć'sve Engleze, a vratila si se klanjajuć' se jednome. Sve su to samo riječi.Nije ništa poduzeo. Šta je taj čovjek učinio da mu tako vjeruješ?«

Bronwyn je sjela na prozorsku klupu. »Zar ne shvaćaš da ja samoželim najbolje za svoj narod? Prisiljena sam udati se za Engleza pa zaštoonda ne za onog koji ima škotske krvi, i škotske pameti?«

»Ne možeš birat' muža.« Morag je bila žestoka. »Zar ne shvaćaš da siti glavna nagrada? Mladići će reć' bilo što da se zavuku lijepoj ženi podsuknju. A ako je ta suknja optočena biserima, poubijat će se da dođu donje.«

»Želiš li reći da je lažljivac?«»Kako da ja znam? Ja sam ga tek upoznala. Ali još nisam upoznala

Stephena Montgomeryja. Šta znaš, možda mu je majka bila Škotkinja.Možda će se pojavit' u tartanu s bodežom za pojasom.«

»Ne mogu se tome nadati«, uzdahnula je Bronwyn. »Da upoznamtisuću Engleza, nijedan ne bi razumio moj narod kao Roger Chatworth.«Ustala je. »Ali u pravu si. Strpjet ću se. Možda je i taj Montgomeryjedinstven čovjek pun razumijevanja, možda i on vjeruje u Škote.«

»Nadam se da ne očekuješ previše«, rekla je Morag. »Nadam se da tiCharworth nije nametnuo previsoka očekivanja.«

23

S

DRUGO POGLAVLJE

tephen je jahao brzo i žestoko cijeli dan i dobar dio noći prije negošto je tigao do granice i kuće sir Thomasa. Odavno je ostavio pratnju

i kola iza sebe. Samo ga je njegova osobna garda uspjela pratiti. Prijenekoliko sati prošli su kroz oluju. Rijeka je toliko nabujala da je gotovoprogutala korito. Stephen je gacao kroz glib. Sad, kad su ulazili udvorište, Stephen i njegovi ljudi bili su prekriveni blatom. Grana stablamu je ogrebla oko, a krv iz rane se sasušila pa je zbog krvi i oteklineizgledao groteskno.

Brzo je sjahao i dodao uzde svom iscrpljenom sluzi. U velikoj kućigorjelo je bezbroj svijeća, a zvuk glazbe ispunjao je zrak.

Stephen je na trenutak zastao na dovratku, pričekavši da mu se očipriviknu na svjetlo.

»Stephen!« zazvao ga je sir Thomas kad je umornim koracimazakoračio u prostoriju. »Brinuli smo se za tebe! Planirao sam ujutroposlati ljude da te potraže.«

Jedan je čovjek stajao iza starog obogaljenog viteza. »Dakle, ovo jeizgubljeni mladoženja«, smijao se, odmjeravajući Stephena od glave dopete, gledajući njegovu prljavu i uništenu odjeću. »Nisu se baš svibrinuli, sir Thomas.«

»Bome«, netko drugi se nasmijao. »Mladi Charworth sasvim je dobropodnio mladoženjino kašnjenje.«

Sir Thomas stavio je ruku na Stephenovo rame i poveo ga preko

24

hodnika u drugu prostoriju. »Dođi ovamo, mladiću. Moramorazgovarati.«

Bila je to velika prostorija, s hrastovim parketima i zidnim oblogamakarakterističnih uzoraka. Na jednom od zidova bila je polica s knjigamaiznad stola na postolju. Jednostavno uređenje upotpunjavale su četiristolice postavljene nasuprot prostranom kaminu u kojem je nježno titralavatra.

»Što je to s Chatworthom?« odmah je upitao Stephen. »Najprijesjedni. Izgledaš iscrpljeno. Želiš li nešto pojesti? Popiti vino?«

Stephen je maknuo jastučić sa stolice od lješnjakova drva i zahvalnosjeo. Prihvatio je vino koje mu je sir Thomas ponudio. »Žao mi je štokasnim. Šurjakinja je pala i izgubila dijete koje je nosila. Zamalo jeumrla. Bojim se da nisam vodio računa o datumu do trenutka kad samveć zakasnio tri dana. Jahao sam kao lud da dođem ovamo.« Sastrugao jekomad blata koji mu se gotovo zapekao za vrat i bacio ga u kamin.

Sir Thomas je kimao. »To je očito kad te čovjek pogleda. Da mi nisurekli da se približavate sa zastavom Montgomeryjevih leoparda, nikad tene bih prepoznao. Je li ta posjekotina iznad tvog oka tako strašna kako sečini?«

Odsutnim pokretom Stephen je napipao mjesto iznad oka. »Uglavnomje to sasušena krv. Prebrzo sam jahao pa nije mogla iscuriti niz lice«,našalio se.

Sir Thomas se nasmijao i sjeo. »Drago mi je što te vidim. Kako su tibraća?«

»Gavin se oženio kćeri Roberta Revedounea.«»Revedoune? Sigurno se radi o novcu.«Stephen se nasmiješio, pomislivši kako je ženin novac zadnja stvar

koju Gavin ima na pameti. »Raine i dalje priča o svojim apsurdnimidejama o položaju kmetova.«

»A Miles?«Stephen je ispio posljednji gutljaj vina. »Miles nas je prošlog tjedna

25

obavijestio o još jednom izvanbračnom djetetu. Sad ih je troje, iličetvero. Prestao sam brojiti. Da je pastuh, bili bismo bogati.«

Sir Thomas se nasmijao i obojici im napunio pehare vinom. Stephenje podigao pogled prema sir Thomasu dok je prinosio pehar ustima. SirThomas je bio prijatelj njegova oca, počasni stric koji je njemu i braćidonosio darove sa svojih mnogobrojnih putovanja. Bio je i na njegovukrštenju prije dvadeset šest godina. »Sad, kad smo s tim završili,«Stephen je govorio polako, »možda bi mi napokon rekao što skrivaš.«

Sir Thomas se zakašljao, ispustivši zvuk duboko iz grla. »Predobrome poznaješ. Zapravo nije ništa, samo neugodnost, ništa ozbiljno. RogerChatworth provodi mnogo vremena s tvojom mladenkom, samo to.«

Polako ustajući, Stephen je zakoračio prema kaminu. Komadići blataotpadali su mu s odjeće dok se kretao. Sir Thomas nije mogao znati štoStephenu znači ime Chatworth. Alice Valence godinama je bila ljubavnicanjegova brata. Gavin ju je uporno prosio. Odbila ga je, želeći se udati zaimućnog Edmunda Chatwortha. Nedugo nakon vjenčanja, Edmund jeubijen pa se Alice opet pojavila u Gavinovu životu. Bila je to podmuklažena i nekako se uvukla u Gavinov krevet dok je ovaj bio pijan i umoran,a zatim se pobrinula da ih Judith vidi zajedno. U agoniji zbog prizora kojije vidjela, Judith je pala niza stube, izgubila dijete koje je nosila i zamaloi sama umrla.

Roger Chatworth bio je Alicein šurjak, a Stephen bi zaškrgutaozubima na sam spomen tog prezimena.

»To ne može biti sve«, napokon je progovorio Stephen.»Bronwyn je sinoć natuknula da bi možda bila sretnija kad bi joj

Roger bio muž umjesto nekog tko je tako... nepristojan.«Stephen se nasmijao i ponovno sjeo na stolicu. »I kako je Roger sve

to primio?«»Čini se da mu to odgovara. Svakoga jutra odlazi s njom na jahanje,

svake večeri isprati je na večeru, provodi s njom vrijeme u vrtu.«Stephen je dokrajčio vino u čaši i počeo se opuštati. »Poznato je da

su Chatworthovi pohlepni, ali nisam znao u kojoj mjeri. Vjerojatno je

26

očajan kad trpi tu ženu.«»Trpi?« ponovio je sir Thomas, iznenađen.»Ne trebaš biti neiskren. Čuo sam kako se borila protiv muškaraca

kad su je opkolili ili, još gore, kako ju je rođeni otac smatrao dovoljnosličnom muškarcu da je imenuje svojom nasljednicom. Gotovo da mi ježao Rogera. Gotovo da bi dobio što zaslužuje kad bih mu prepustio tuodbojnu ženu.«

Sir Thomas stajao je razjapljenih usta, a zatim su mu oči polakozasjale. »Odbojnu, kažeš?« hihotao se.

»Kakva bi bila nego odbojna? Ne zaboravi da sam proveo nekovrijeme u Škotskoj. Nikad nisam vidio tako surove divljake. Ali što dakažem kralju Henriku? On misli da me nagradio. Kad bih uzmaknuo iprepustio je Rogeru, bio bih zauvijek njegov dužnik. Onda bih se mogaooženiti nekom slatkom, lijepom djevojkom koja mi ne bi pokušavala otetioklop. Da,« smješkao se, »mislim da ću upravo to učiniti.«

»Slažem se s tobom«, rekao je odlučno sir Thomas. »Bronwyn jezaista užasna žena. Siguran sam da Rogera zanima samo njezina zemlja.Ali zašto je ne bi upoznao, makar da kralju dokažeš da si imao dobrenamjere? Siguran sam da će te samo pogledati, takvog prljavog, i odbitida se uda za tebe.«

»Da«, Stephen se cerio, a zbog bijelih zubi lice mu se činilo jošprljavije. »Onda sutra i djevojka i ja možemo Rogera obavijestiti o svojojodluci. Onda mogu poći kući. Da, sir Thomas, to je izvrsna ideja.«

Oči sir Thomasa sjajile su dječačkim sjajem, gotovo su plesale.»Nevjerojatno si mudar za tako mlada čovjeka. Pričekaj me ovdje,dovest ću je stražnjim stubama u ovu sobu.«

Stephen je tiho zazviždao. »Stražnje stube, ha? Sigurno je još goranego što je zamišljam.«

»Vidjet ćeš, mladiću. Vidjet ćeš«, rekao je sir Thomas i napustioprostoriju.

27

Bronwyn je ležala do brade uronjena u kadu vruće vode, okruženavodenom parom. Zatvorila je oči i razmišljala o povratku kući. Roger bimogao biti s njom i zajedno bi vodili klan. Bio je to prizor koji jeposljednjih dana sve češće i češće prizivala u misli. Roger je bio Englezkojega je mogla razumjeti. Svakoga dana kao da je znao sve više oŠkotima.

Kako je Morag uletjela u prostoriju, tako je Bronwyn otvorila oči.»Ovdje je«, objavila je starica.

»Tko je ovdje?« tvrdoglavo je upitala Bronwyn, znajući točno nakoga Morag misli.

Morag je ignorirala njezino pitanje. »Razgovara sa sir Thomasom, aliprilično sam sigurna da će te pozvat' za par minuta, zato izlazi iz te vode iobuci se. Obuć' ćeš onu plavu haljinu.«

Bronwyn se opet naslonila u kadi. »Još nisam završila s kupanjem inemam namjeru upoznavati se s njim samo zato što se udostojao pojavitise. Ostavio me da čekam četiri dana pa ću ja njega možda pustiti da čekapet dana.«

»Ponašaš se djetinjasto, ali to i sama znaš. Konjušar je rekao da sukonji kojima su stigli gotovo uginuli od napora. Vidi se da se žurio dastigne ovamo.«

»Ili se možda loše ponaša prema konjima.«»Nisi prevelika da te išamaram! Sad izlazi iz te kade ili ću ti na glavu

izlit' kantu 'ladne vode.«Prije nego što je Morag stigla išta učiniti, vrata su se opet otvorila uz

tresak, a na njima su stajala dvojica čuvara.»Kako se usuđujete!« povikala je Bronwyn uranjajući dublje u kadu.Odjednom se pojavio Rab i stao ispred kade, spreman napasti.Čuvari jedva da su uspjeli vidjeti Bronwyn, a već su ležali na podu

pod psom težim od pedeset kilograma, koji je režao otkrivajući svojeoštre zube.

Morag je zgrabila Bronwyninu tanku lanenu košulju i dodala joj je.

28

Bronwyn je ustala i brzo je prebacila preko mokrog tijela, umočivširubove u kadu. Dok je izlazila iz kade, uzela je vuneni tartan koji joj jeMorag pružila.

»Tiho, Rab!« zapovjedila je Bronwyn. Pas je odmah poslušao i staouz nju.

Čuvari su polako ustali, trljajući zglobove i ramena gdje ih je Rabugrizao. Nisu znali da ih pas ne bi ubio bez izravne zapovijedi svojegospodarice, samo bi je štitio, ne nanoseći im teže ozljede. Čuvari suvidjeli kako posluga nosi kadu u Bronwyninu sobu pa su čuli izapljuskivanje vode. Iskoristili su naredbu sir Thomasa kao pozivnicu dauđu i vide Bronwyn kako se kupa. Sada je bila zamotana od glave dopete u škotski plašt. Svaki komadić tijela, osim lica, bio joj je pokriven,a u očima joj se vidjelo da se zabavlja.

»Što želite?« upitala je Bronwyn kroz smijeh.»Morate poći u radnu sobu sir Thomasa«, rekao je mrko jedan od

čuvara. »A ako taj pas ikad više...«Bronwyn ga je prekinula usred rečenice. »Ako ikad više uđete u moju

sobu bez mog dopuštenja, naredit ću Rabu da vas zgrabi za grkljan. Sadmi pokažite put.«

Pogledali su Bronwyn pa psa i zatim se okrenuli. Bronwyn je držalaglavu visoko podignutu dok ih je slijedila niza stube. Nikome nećedopustiti da vidi bijes koji je tinjao u njoj zbog Stephena Montgomeryja injegovih postupaka. Četiri dana kasni na vjenčanje, a kad se napokonpojavio, nju izvlače pred njega poput prostitutke.

Kad je Bronwyn ušla u radnu sobu, pogledala je sir Thomasa pamuškarca koji je stajao pokraj kamina. Bio je visok i nevjerojatno prljav.Gotovo da mu nije mogla vidjeti lice. Činilo se da je natečeno na jednojstrani pa se upitala je li to trajna ozljeda.

Iznenada se jedan od čuvara dosjetio kako da joj vrati milo za drago.Uhvatio ju je za donji dio tartana, a zatim je snažno gurnuo. Pala je premanaprijed, a čuvar je još malo povukao tkaninu.

»Ti!« povikao je sir Thomas. »Gubi mi se s očiju! Kako se osuđuješ

29

tako postupati prema dami! Ako te ujutro nađem u krugu od pedesetmilja, dat ću te objesiti.«

Obojica čuvara brzo su se okrenula i napustila prostoriju kad se sirThomas sagnuo da dohvati tkaninu.

Brzo se pribrala, podigla se na koljena i ustala. Tanka košuljaprilijepila joj se za još mokro tijelo pa je izgledala kao da je gola. Počelase pokrivati rukama, a onda pogledala Stephena. Više nije stajaononšalantno naslonjen na kamin, već se okrenuo prema njima, gledajući uBronwyn otvorenih usta s izrazom nevjerice na licu. Razrogačio je oči,otkrivajući svu bjeloočnicu i razjapio usta kao da će mu jezik ispasti.

Uputila mu je izraz gađenja, ali nije ni primijetio. Vidio je samo ononiže od njezina vrata. Stavila je ruke na bokove i zagledala se u njega.

Činilo se da je prošla vječnost prije nego što je sir Thomas prebaciotkaninu preko Bronwyninih ramena. Čvrsto ju je omotala oko tijela.

»Onda, Stephene, zar nećeš pozdraviti svoju mladenku?« Stephen jenekoliko puta trepnuo prije nego što se pribrao. Polako je pošao do nje.

Bronwyn je bila visoka žena, ali morala je podići glavu da bi im sepogledi sreli. Izgledao je još gore pod svjetlom. Svjetlost svijeća kao daje stvarala jezive sjene oko komada blata i sasušene krvi na njegovu licu.

Podigao je uvojak njezine kose koji joj je pao preko grudi i zadržaoga među prstima. »Sigurni ste da niste pogriješili, sir Thomas?» tiho jeupitao, ne odvajajući pogled od njezinih očiju. »Ovo je vlastelinka klanaMacArran?«

Bronwyn je ustuknula korak. »Imam vlastiti jezik i mozak. Ne morategovoriti kao da nisam u prostoriji. Ja sam MacArran iz klana MacArran izaklela sam se na mržnju prema svim Englezima, osobito prema onimakoji vrijeđaju moj klan i mene, kašnjenjem i ovako prijavim izgledom.«Okrenula se sir Thomasu. »Ja sam stvarno iscrpljena. Želim da meispričate, ako možete, meni jadnoj zatvorenici, učiniti takav ustupak.«

Sir Thomas se namrštio. »Stephen je sada vaš gospodar.«Okrenula se poput vrtloga prema Stephenu, uputila mu jedan preziran

30

pogled i napustila prostoriju bez njegova dopuštenja.Sir Thomas se okrenuo prema Stephenu. »Bojim se da joj nedostaju

neke manire. Škoti bi trebali malo češće zauzdavati te svoje žene. Aliunatoč njezinu oštrom jeziku, misliš li i dalje da je odbojna?«

Stephen je samo gledao u vrata kroz koja je Bronwyn netom izašla.Njezina prilika i dalje je bila pred njegovim očima - tijelo kao iz snova,crna kosa i oči boje safira. Dok mu je prkosila, njezina brada kao da gaje pozivala na poljubac. Grudi su joj bile pune, mokra i obješena tkaninaotkrivala je njihovu težinu, struk nježan i čvrst, bedra i usne okrugle,odvažne, uzbudljive.

»Stephen?«Stephen se gotovo srušio na stolicu. »Da sam znao,« prošaptao je,

»da sam naslućivao, došao bih prije nekoliko tjedana kad mi ju je kraljHenrik obećao.«

»Znači li to da pristaješ?«Dlanom je protrljao dio između očiju. »Čini mi se kao da sanjam.

Nijedna stvarna žena ne može tako izgledati. Sigurno si izveo neki trik.Možda ćeš je na dan vjenčanja zamijeniti pravom Bronwyn

MacArran, hoćeš li?«»Uvjeravam te da je stvarna. Zašto misliš da sam je tako pažljivo

štitio? Moji ljudi su poput pasa, spremni svakog trenutka poubijati sezbog nje. Motaju se uokolo i razmjenjuju priče o izdajničkim Škotima, alizapravo je baš svaki od njih ponudio da te zamijeni i uskoči u djevojčinkrevet .«

Stephen je stisnuo usta kad je to čuo. »Ali čuvao si je od njih.«»Nije bilo lako.«»A što je s Chatworthom? Je li on zauzeo moje mjesto?«Sir Thomas se smijuljio. »Čini se da si ljubomoran, a prije nekoliko

trenutaka bio si spreman prepustiti je Rogeru. Ne, Roger ni trenutak nijeproveo s njom bez pratnje. Ona je izvrsna jahačica pa nikad nije samizjahao s njom zbog straha da će pobjeći svojim Škotima.«

31

Stephen je frknuo s podsmijehom. »Vjerojatnije je da Chatworth imatoliko neprijatelja da se boji jahati sam.« Ustao je. »Trebao si jezaključati u sobu i zabraniti joj da odlazi na jahanje s muškarcima.«

»Nisam toliko star da bih bio ravnodušan prema ljepotici poput gospeBronwyn. Čim bi me nešto zamolila, ja bih joj udovoljio.«

»Ona je sada moja briga. Hoću li opet dobiti onu sobu ujugoistočnom krilu? Možeš li urediti da mi pripreme kadu i donesu nekojelo? Kad me sutra vidi, neće biti uvrijeđena mojim izgledom.«

Sir Thomas se nasmiješio zbog Stephenove smirenosti isamouvjerenosti. Sutra će zasigurno biti uzbudljiv dan.

Dok su zrake ranojutarnjeg sunca obasjavale sobu, Bronwyn je stajalapokraj stola, držeći komadić papira u rukama. Čelo joj se boralo odmrštenja. Nosila je tirkiznu haljinu od baršuna. Napuhani rukavi imali suproreze kroz koje su bile provučene svilene vrpce bliiedozelene boje, aprorez na prednjem dijelu suknje otkrivao je sloj zelene svile.

Okrenula se prema Morag. »Želi da se nađemo u vrtu.«»Dobro izgledaš u tome.«Bronwyn je poderala papir s porukom koji je držala u rukama. Još je

bila ljuta zbog toga što su joj sinoć onako zapovjedili da dođe.Jutros nije ponudio ni ispriku ni objašnjenje za svoje kašnjenje. Samo

je zatražio od nje da učini točno ono što on želi, točno onda kada želi.Pogledala je sluškinju koja je čekala njezin odgovor. »Reci lordu

Stephenu da se neću naći s njim.«»Nećete, gospo? Nije vam dobro?«»Sasvim mi je dobro. Prenesi mu moju poruku točno tako kako sam ti

rekla, zatim pođi do Rogera Chatwortha i reci mu da ćemo se naći u vrtuza deset minuta.« Djevojka je u čudu raširila oči pa napustila prostoriju.

»Bolje ti je da se pomiriš s mužem«, rekla joj je Morag. »Ništa nećešpostić' ako ga naljutiš.«

32

»Muž! Muž! Muž! To je jedino o čemu se govori. On mi još nije muž.Zar trebam odmah poskočiti na njegov poziv nakon što me danimaignorirao? Zbog njega me svi u ovoj kući ismijavaju, a trebala bih mu kaopokorna žena pasti pred noge istog trena kad se pojavi. Ne želim dapomisli da sam neka povodljiva kukavica. Želim da zna kako mrzimnjega i njegov narod.«

»A što je s mladim Chatworthom? I on je Englez.«Bronwyn se smješkala. »Barem je malo Škot. Možda ga mogu odvesti

na Visoravan gdje će postati pravim Škotom. Dođi, Rab. Imamodogovor.«

»Dobro jutro, Stephen«, pozdravio ga je sir Thomas. Jutro je bilo lijepo,sunce je sjalo, a zrak je bio svjež od kratkog pljuska prethodne noći. Uzraku se osjećao miris ruža. »Svakako izgledaš bolje nego jučer.«

Stephen je nosio tamnosmeđi kratki kaput od češljane vune, koji jeisticao širinu njegovih ramena i snagu njegovih prsa. Noge su muprekrivale hlače priljubljene uz svaku muževnu krivulju njegovih snažnihbedara. Tamnoplava kosa mu se kovrčala oko ovratnika, jaka čeljust isjajne oči davale su pečat njegovu licu. Bio je nevjerojatno zgodan.

»Nije me željela vidjeti«, rekao je bez uvoda.»Rekao sam ti da je žestoka.«Stephen kao da se odjednom ukočio. Bronwyn je hodala prema njima.

Nije odmah primijetio da je Roger pokraj nje. Vidio je samo nju. Njezinaduga, bujna kosa lepršala joj je niz leđa, raspuštena, nepokrivena.Sunčevo svjetlo na kosi je stvaralo odsjaj pa se činilo kao da jepokrivena bliještećim zrncima zlatne prašine. Plava boja njezine haljinevidjela joj se i u boji očiju. Brada je odražavala njezinu tvrdoglavost, i pomraku i na svjetlu dana.

»Dobro jutro«, tiho ih je pozdravio Roger kad su na trenutak zastali.Bronwyn je kimnula sir Thomasu, a zatim pogledala Stephena. Nije

33

ga prepoznala. Odmah je pomislila kako nikad nije vidjela muškarca stakvim očima. Kao da su joj gledale u dušu. Nije joj bilo lako skrenutipogled i nastaviti niz stazu.

Kad se Stephen malo pribrao i shvatio da Roger Chatworth šeće snjegovom budućom suprugom, tiho je zarežao i krenuo naprijed.

Sir Thomas ga je uhvatio za ruku. »Nemoj. Siguran sam da jetučnjava upravo ono što Roger želi. A zapravo bi to odgovaralo iBronwyn.«

»Pa mogu se potući s oboje!«»Stephen, slušaj me. Povrijedio si tu djevojku. Zakasnio si, nisi

poslao glasnika. Ona je ponosna žena, ponosnija je nego što bi ijednažena smjela biti. Takva je zato što ju je otac učinio nasljednicom. Daj jojvremena. Odvedi je sutra na jahanje i razgovaraj s njom. Ona je pametnažena.« Stephen se opustio i sklonio ruku s drška mača.

»Da razgovaram s njom? Kako razgovarati sa ženom koja takoizgleda? Prošle sam noći jedva usnuo jer nisam mogao prestati misliti nanju. Dobro, odvest ću je na jahanje, ali nisam siguran da mislimo na istuvrstu jahanja.«

»Vjenčanje je prekosutra. Neka djevojka ostane djevica dotada.«Stephen je slegnuo ramenima. »Ona je moja. Činit ću što želim s njom.«

Sir Thomas je samo odmahnuo glavom na Stephenovu aroganciju.»Dođi, pokazat ću ti svoje nove sokolove.«

»Moja šurjakinja Judith pokazala je Gavinu novu vrstu mamca.Mogao bih ti pokazati.«Napustili su vrt i krenuli prema stajama.Dok je šetala s Rogerom, Bronwyn je pogledom po vrtu tražila

muškarca kojega je sinoć upoznala. Jedino novo lice u vrtu bio jemuškarac koji je bio sa sir Thomasom. Svi ostali bili su joj poznati, onikoji su buljili u nju i ismijavali je kad god bi prošla.

Ali nitko nije bio sličan ružnom i prljavom muškarcu pred kojega suje doveli. Osvrnula se prema mjestu gdje je stajao sir Thomas. Nije više

34

bilo ni njega ni stranca s njim. Oči tog muškarca su je proganjale. Zbogtog je pogleda željela bježati, u isto vrijeme ne mogavši se pomaknuti smjesta. Zatreptala je od pogleda u daljinu i okrenula se prema čovjeku uzkojeg se osjećala sigurnije - Rogeru. Njegove su se oči smiješile, bile suljubazne i nisu je nimalo uznemiravale.

»Recite mi, lorde Roger, što bih još trebala znati o StephenuMontgomeryju osim da je ružan?«

Roger je ostao zapanjen pitanjem koje mu je postavila. Nikad ne birekao da bilo koja žena Stephena može opisati kao ružnog. Chatworth senasmijao. »Nekad su Montgomeryjevi bili bogati, no njihova jearogancija smetala kralju pa im je oduzeo bogatstvo.«

Bronwyn se namrštila. »Sada se moraju bogato oženiti.«»Najimućnijom ženom koju uspiju pronaći«, istaknuo je.Bronwyn se sjetila muškaraca koji su ubijeni s njezinim ocem.

Jednoga od njih trebala je izabrati za muža i onda bi se udala za čovjekakoji je voli, za čovjeka koji ne bi želio samo njezinu zemlju.

Dok je Morag izvlačila vjedro vode iz bunara, njezin pogled stalno jepratio mladića naslonjenog na zid u vrtu. Posljednjih nekoliko danagotovo da se nije odvajala od Bronwyn, iako je ona rijetko bila svjesnaMoragine prisutnosti. Nije joj se sviđalo kako se Bronwyn šepiri s timRogerom Charworthom, čovjekom koji je bio u stanju udvarati sedjevojci koja se za samo nekoliko dana treba udati za drugoga.

Morag je čula što je sve Bronwyn ispričala nakon što je upoznalaStephena Montgomeryja. Čula je kakav je zlobni i balavi gad tajMontgomery. Bronwyn je vrištala da se nikad neće udati za njega, da jeodvratan i odbojan.

Morag je spustila vjedro na tlo. Već je gotovo sat vremena promatralaplavookog muškarca koji je gledao u Bronwyn dok je pjevala uz glazbulutnje koju je svirao Roger. Nepoznati muškarac jedva da je trepnuo.Samo je stajao ondje i promatrao je.

35

»Znači, ti si taj za koga će se udat'», podviknula je Morag.Stephen je jedva odvratio pogled. Odmjerio je kvrgavu ženu i

nasmiješio se. »Kako ste znali?«»Po tome kako je gledaš, kao da je već posjeduješ.« Stephen se

nasmijao.»Rekla je da ste najružniji čovjek na svijetu.« Stephenove oči su

sjale. »A što vi mislite?«Morag je zaroktala. »Poslužit ćeš. A od mene ne pokušavaj izvuć'

komplimente.«»Sad kad se zna tko sam ja, možda biste mi mogli reći tko ste vi. Po

naglasku zaključujem da ste Škotkinja, poput moje Bronwyn.«»Ja sam Morag iz klana MacArran.«»Bronwynina sluškinja?«Morag se ukočila. »Bolje za vas da naučite da smo mi Škoti slobodni

ljudi. Radim što mogu da zaradim za kruh. Zašto ste zakasnili na vlastitovjenčanje?«

Stephen je opet pogledom potražio Bronwyn. »Moja šurjakinja je bilajako bolesna. Nisam je mogao napustiti dok nisam bio siguran da ćepreživjeti.«

»A niste mogli poslati poruku?«Stephen ju je tupo pogledao. »Zaboravio sam. Brinuo sam se za

Judith i zaboravio sam.«Morag se zahihotala. Osjećala je kako je osvaja šarm toga visokog

viteza. »Dobar ste čovjek ako dovoljno marite za nekog drugog dazaboravite vlastite interese.«

Stephenove oči su zaiskrile. »Naravno, tada nisam znao kako vašagospodarica izgleda.«

Žena se opet nasmijala. »Dobar ste i iskren mladić... za jednogEngleza. Dođ'te unutra i popijte sa mnom viski. Ne bojite se malo viskijaovako rano ujutro?«

36

Pružio joj je ruku. »Možda bih vas mogao napiti i zasuti pitanjima oBronwyn.«

Moragino hihotanje odzvanjalo je vrtom. »Nekada davno, mladiću,muškarci su me pokušavali napit' iz sasvim drugačijih razloga.« Zajednosu ušli u kuću.

Bronwyn se namrgodila zbog tog smijeha. Bila je itekako svjesna dataj muškarac bulji u nju i to ju je jako uznemiravalo. Povremeno bipogledala prema njemu i primijetila gracioznost, moć i snagu koju jenekako držao pod kontrolom. Uznemirila se zbog prisnosti između njega iMorag. Starica obično nije držala do muškaraca, posebice Engleza, iBronwyn se pitala kako ju je taj muškarac tako lako osvojio.

»Tko je taj muškarac s Morag?«Roger se namrštio. »Mislio sam da ste ga upoznali. To je Stephen.«Stala je promatrati Stephena dok se udaljavao, gledala je kako je

ponudio ruku naboranoj starici. Moragina glava bila je jedva u visiniStephenova lakta.

Odjednom se osjetila još jače uvrijeđena. Kakav to čovjek stoji postrani dok drugi udvara ženi kojom se on treba oženiti? Stajao je samonekoliko koraka od nje, a nije se ni udostojao obratiti joj se.

»Gospo Bronwyn, zar vas je nešto uzrujalo?« upitao je Roger,pažljivo je promatrajući.

»Ne«, nasmiješila se. »Apsolutno ništa. Molim vas, nastavitesvirati.«

Bila je gotovo večer kad je Bronwyn opet vidjela Morag. Sunce nazalazu bacalo je sjene po sobi. Rab je stajao uz gospodaricu dok ječešljala svoju dugu kosu. »Vidim da si imala društvo popodne«, rekla jekao da govori o nečem nevažnom.

Morag je slegnula ramenima.»Jeste li razgovarali o nečemu zanimljivom?« Morag je opet slegnula

ramenima.Bronwyn je odložila četku i zaputila se prema prozorskoj klupi gdje

37

je Morag sjedila. »Hoćeš li mi odgovoriti?!«»Kako si znatiželjna. Otkad moram objašnjavati svoje privatne

razgovore?«»Opet si pila po danu. Mogu to namirisati.«Morag se nacerila. »Taj momak bome zna s viskijem. Kladim se da

može popiti više od bilo kojeg Škota.«»Tko to?« inzistirala je Bronwyn.Morag joj je uputila lukav pogled. »Pa tvoj muž, naravno. Zbog kog'

drugog bi me proganjala pitanjima?«»Ja... nisam...!« Bronwyn se pokušavala umiriti. »On nije moj muž.

Nije se udostojao ni razgovarati sa mnom, a kamoli pojaviti se navjenčanju.«

»Znači, to te i dalje muči. I mislila sam da ćeš nas vidjet' zajedno.Jesi li ga planirala odbit' dok za ruku držiš mladog Charwortha?«Bronwyn nije odgovorila.

»Tako sam i mislila! Reći ću ti jedno: Stephen Montgomery nijenaviko da ga žene odbijaju i ako odluči da te oženi i poslije onog' što siizvela s Chatworthom, možeš se smatrat' sretnicom.«

»Sretnicom!« jedva je izustila Bronwyn. To je bilo sve što je uspjelareći. Ako Morag kaže još jednu jedinu riječ, mogla bi joj zavrnutištrkljavim vratom.

Sjurila se stubama prema vrtu. Već se smračilo, a mjesečina jeobasjavala drveće i živice.

Neko je vrijeme hodala stazama, zatim sjela na kamenu klupunasuprot niskom zidu. Kako je željela vratiti se kući! Željela je maknutise od ovih tuđinaca, riješiti se ove strane odjeće, pobjeći od ovihnepoznatih ljudi koji su je gledali kao da je ratni plijen.

Iznenada se Rab uspravio i ispustio tihi lavež upozorenja.»Tko je tamo?« upitala je.Pred nju je iskoračio muškarac. »Stephen Montgomery«, tiho je

rekao. Pod svjetlom mjesečine doimao se još krupnijim, nadvisujući je.

38

»Smijem li sjesti s vama?«»Zašto ne? Zar ja imam pravo glasa kad su u pitanju Englezi?«

Stephen je sjeo pokraj nje i promatrao kako obuzdava Raba jednostavnimpokretom ruke. Naslonio se na zid, pruživši svoje duge noge. Bronwyn jeuzmaknula prema kraju klupe, želeći se udaljiti od njega. »Past ćete akose još malo pomaknete.«

Ukočila se. »Recite što imate i završimo s tim.«»Nemam ništa reći«, opušteno je izjavio.»A imali ste štošta reći kad ste razgovarali s Morag.«Nasmiješio se, a mjesečina je obasjala njegove pravilne bijele zube.

»Žena me pokušala napiti.«»I, je li uspjela?«»Kad odrastaš uz trojicu braće, naučiš piti.«»Želite reći da ste samo pili, da niste razgovarali?«Stephen je kratko šutio. »Zašto ste tako neprijateljski raspoloženi

prema meni?«Bronwyn je brzo ustala. »Zar ste očekivali da vas dočekam raširenih

ruku? Stajala sam u vjenčanici šest sati i čekala da se pojavite. Englezisu mi pred očima poklali obitelj, a zatim mi je zapovjeđeno da se moramudati za Engleza. Odonda se prema meni odnose kao da ne postojim. Asada me vi, umjesto da se ispričate, pitate zašto sam neprijateljskiraspoložena.« Okrenula se i zagledala prema kući.

Stephen ju je uhvatio za ruku i povukao je da se okrene i pogleda unjega. Nije navikla biti u blizini muškarca toliko višeg od sebe.

»Kada bih se ispričao, biste li prihvatili moju ispriku?« Glas mu jebio dubok i tih, poput tekućeg srebra od mjesečine. Nikad je dosad nijedotaknuo niti joj bio tako blizu. Primio ju je za zglobove, a zatim jojpomilovao ruke, nastavljajući prema ramenima, dodirujući joj kožu mekupoput svile i baršuna.

»Kralj Henrik samo želi mir«, rekao je. »Misli da će Škoti shvatiti daEnglezi nisu tako loši ako jednog ubaci među njih.«

39

Bronwyn ga je gledala. Srce joj je udaralo kao ludo. Željela jepobjeći od njega, ali tijelo joj je odbijalo poslušnost. »Zabrinjava mevaša taština. Sudeći po tome kako se vi ponašate, Škoti će pomisliti dasu Englezi još gori nego što su mislili.«

Stephen se tiho nasmijao, ali bilo je očito da razmišlja o nečemdrugom, a ne o njezinim riječima. Pomaknuo je lijevu ruku i stavio je naBronwynin vrat.

Pokušala se osloboditi njegova stiska. »Mičite ruke s mene! Nemateprava grabiti me ni smijati mi se.«

Stephen ju je i dalje držao. »Vi ste prava poslastica. Sad mogu mislitisamo na to kako bih vas ovog trena mogao odvesti u svoje odaje, samoda sam se pojavio na vjenčanju. Možda možete zanemariti taj jedan dankoji je preostao do vjenčanja i poći sada sa mnom?«

Bronwyn je jedva disala od užasnutosti, a Rab je prijeteći režao naStephena. Divljački se oslobodila ruke koja ju je držala. Rab se ubacioizmeđu svoje gospodarice i čovjeka koji ju je dirao. »Kako seusuđujete?« progovorila je kroz stisnute zube. »Budite sretni ako nepustim Raba na vas zbog ove uvrede.«

Stephen se smijao, potpuno zaprepašten. »Psi drže do svog života.«Prišao je psu, a pas je jače zalajao.

»Ne prilazite ni koraka bliže«, upozoravala ga je Bronwyn. Stephense zbunjeno zagledao u nju i podigao ruke u znak predaje. »Bronwyn,nisam vas želio uvrijediti. Ja...«

»Gospo Bronwyn, trebate li pomoć?« upitao je Roger Chatworth,pojavivši se iza živice.

»Zar vam je skrivanje u sjenama postalo navika, Chatworth?«povikao je Stephen.

Roger je bio smiren i smiješio se. »Prije bih rekao da mi je navikaspašavati dame u nevolji.«

Okrenuo se prema Bronwyn i ponudio joj ruku. »Želite li da vasotpratim do vaših odaja?«

40

»Chatworth, upozoravam vas!«»Prestanite! Obojica!« kliknula je Bronwyn, zgrožena njihovom

djetinjastom svađom. »Roger, hvala vam na vašoj ljubaznosti, ali Rab jejedina pratnja koju trebam.« Okrenula se prema Stephenu i uputila muledeni pogled. »Što se vas tiče, gospodine, zahvalna sam na svakomizgovoru koji me lišava vašeg odvratnog društva.« Okrenula se od njega,a Rab ju je slijedio u stopu na putu prema kući.

Roger i Stephen još su neko vrijeme gledali za njom, a zatim su se, nepogledavši jedan drugog, okrenuli svaki na svoju stranu.

Bronwyn nikako nije mogla zaspati. Stephen Montgomery jako ju jeuznemirio. Njegova blizina ju je zbunjivala pa večeras nije mogla nirazmišljati dok ju je dodirivao. Zar je on čovjek kojega će predstavitisvom klanu kao vođu? Činilo se da je sasvim neozbiljan.

Kad je napokon zaspala, sanjala je krvave snove. Vidjela jepripadnike svoga klana kako hodaju za engleskom zastavom, a zatimjedan po jedan bivaju zaklani. Stephen Montgomery držao je barjak,ravnodušan prema njihovu umiranju, dok se slobodnom rukom pokušavaozavući pod Bronwyninu haljinu.

Kad je ujutro dobila poruku od Stephena koji ju je pozivao najahanje, raspoloženje joj se nije nimalo popravilo. Razderala je poruku irekla Morag da ne želi ići. Ali Morag je znala kako da je zanovijetanjemnatjera da učini ono što ona želi. Već joj je uspjelo nagovoriti Bronwynda joj kaže zašto je toliko ljuta na Stephena.

Morag je frknula. »On je mlad čovjek koji ti je predložio da provedešnoć s njim. Sjećam se da su ti još neki mladići predlagali isto pa se nisiuvrijedila.«

Bronwyn je šutjela, razmišljajući o tome kako su joj Englezi oduzelislobodu i volju za smijehom.

Morag nije dopustila da je Bronwynina šutnja uznemiri. Željela jenešto postići i nije planirala odustati dok joj to ne pođe za rukom.

41

»Predlaže ti da provedeš dan s njim. Ipak ćete se sutra vjenčati.«»Kako sve to znaš? Mene još nisu obavijestili o novom datumu.«»Stephen mi je jutros rekao«, nestrpljivo je odgovorila Morag.»Znači, opet si se vidjela s njim! Što on ima da te toliko zanima? Ima

i drugih muškaraca, čak i među Englezima, koji su bolji od njega.«Morag je frknula. »Ja ne poznajem takve.«»Roger Chatworth je drag i pametan čovjek, a ima i jake škotske

krvi.«»To ti je on rekao?« Morag je vikala. »Možda je pod tim mislio da

želi škotsku zemlju. Mislim da bi se Roger Chatworth jako želio dokopat'tvoje zemlje.«

Bronwynine oči bijesno su zaiskrile. »Pa isto to žele svi ovi Englezi,zar ne? Da sam stara i debela, i dalje bi me željeli.«

Morag je zgroženo tresla glavom. »Najprije zamjeraš Stephenu što jetako nepromišljen, onda se žališ što te muškarci žele samo zbogbogatstva, a ne zbog tebe same. Daj čovjeku šansu da se iskupi.Razgovaraj s njim, provedi dan s njim, pitaj ga zašto je kasnio.«

Bronwyn je frknula. Nije željela vidjeti Stephena ni danas ni ikadviše, ako je to moguće. Mogla je zamisliti Rogera kako jaše pokraj nje,ali nije mogla zamisliti Stephena da čini išta osim onog što on želi, bezobzira na želje svih ostalih. Podigla je pogled prema Morag. »Pokušat ćurazgovarati s njim... ako uspije držati ruke podalje od mene.«

Morag se zahihotala, »Osjećam nadu u tvom glasu.«

42

U

TREĆE POGLAVLJE

natoč oklijevanju da provede dan sa svojim zaručnikom, Bronwyn jepuno pažnje posvetila odijevanju. Nosila je jednostavnu vunenu

haljinu boje tamnog vina. Duboki četvrtasti izrez bio je prošiven nizomsićušnih perli. Uski rukavi ocrtavali su joj obrise ruku.

Dok je s Rabom koji ju je pratio u stopu silazila stubama, glavu jedržala visoko. Odlučila je Stephenu Montgomeryju dati priliku da dokažekako ima dobre namjere, i s njom, i s njezinim narodom. Možda ga jenepravedno osuđivala, dok on nije mislio ništa loše. Mogla bi muoprostiti što je zakasnio na vjenčanje. Na kraju krajeva, posrijedi jemnogo više od njezinih osjećaja. Važan je Stephenov odnos s njezinimklanom, važno je hoće li ga prihvatiti. I ona je željela mir između Englezai Škota, baš poput kralj Henrika - možda i više nakon što su joj poklaliobitelj.

Zastala je u dnu stuba i pogledala prema vrtu okupanom suncem.Stephen je stajao naslonjen na niski kameni zid i čekao je. Morala jepriznati da je zgodan muškarac, a privlačnost koju je osjećala premanjemu bila je nevjerojatna. Ipak, nije mogla dopustiti da njezini osjećaji -bilo ljubav bilo mržnja - postanu važniji od interesa njezina klana.

»Dobro jutro«, rekla je tiho dok mu se približavala. Gledao je u njukao opčinjen. Kao da mu je to navika, primio je uvojak njezine kose kojijoj je padao preko ramena.

»Je li to škotski običaj, to da ne pokrivate kosu?« Omotao je svileniuvojak oko prstiju.

43

»Dok žena ne postane majka, kosu drži nepokrivenom. Osim kadanosi tartan«, dodala je, promatrajući ga u očekivanju komentara ili gestekojom bi pokazao kako zna o čemu govori.

»Majka«, Stephen se smiješio. »Vidjet ćemo što možemo učiniti utom pogledu.« Pokazao je prema udaljenom dijelu vrta. »Tamo nasčekaju konji. Jeste li spremni?«

Odmahnula je glavom kako bi oslobodila uvojak kose. »Škotkinje suuvijek spremne na jahanje.« Zadigla je duge suknje i zakoračila isprednjega, ignorirajući njegovo hihotanje.

Prekrasna crna kobila stajala je uz Stephenova riđeg pastuha. Kobilase propela, dižući noge visoko u uzbuđenju zbog slobode. Prije nego štojoj je Stephen uspio pomoći, Bronwyn se uspela u sedlo. Bilo joj je teškonaviknuti se na teške i debele suknje pa je već stoti put proklela engleskeobičaje. Bila je zahvalna što je izbjegla onaj besmisleni damski, bočnipoložaj jahanja koji joj je Roger uvijek sugerirao.

Prije nego što je Stephen stigao uzjahati svog konja, ona je već jurila.Kobila je bila živahna, kao i Bronwyn željna slobode. Bronwyn jeusmjeravala jureću životinju prema stazi koju joj je Roger pokazao.Nagnula se prema naprijed u sedlu, uživajući u vjetru koji joj je milovaolice i vrat.

Iznenada je krajičkom oka primijetila kretanje. Osvrnuvši se, ugledalaje Stephena kako joj se primiče. Naglas se nasmijala. Nema Engleza kojibi pobijedio Škotkinju u jahanju! Šapnula je to kobili i podbola je poboku. Kobila se sjurila kao da ima krila. Osjećaji moći i likovanjaprostrujali su kroz Bronwyn.

Osvrćući se preko ramena, mrštila se kad bi vidjela da joj je Stepheni dalje blizu. Staza pred njima se sužavala, postajući preuska da bi dvakonja mogla jahati jedan pokraj drugoga. Ako je želi prestići, morat ćeskrenuti sa staze, odjahati u šumu i riskirati da mu se konj ozlijedi nanekoj od rupa ili da udari o stablo. Znala je što bi Škot učinio da mu sežena nađe na stazi, ali Englezi su bili mekušci, nedostajalo im je hrabrostii snage.

44

Kobila je žestoko jurila. Stephen je i dalje bio iza njih pa se Bronwynpobjednički nasmiješila vidjevši kako je zbunjen. Tada je kobilazanjištala i uznemirila se pa je Bronwyn s teškom mukom ostala u sedlu.Stephenov pastuh, uvježban u ratu, zubima je uhvatio kobiline noge kadse dovoljno približio.

Bronwyn je jedva kontrolirala kobilu, proklinjući Engleza što mu jeuspjelo oteti joj konja. Ova životinja nije navikla na nju i nije slušalanjezine zapovijedi.

Kobila je još jedanput zanjištala kad ju je pastuh opet ugrizao, azatim se, usprkos njezinim zapovijedima, sklonila sa staze, puštajućiStephena da projuri. Pogled koji joj je uputio natjerao ju je da izgovoristrašnu kletvu na gaelskom. Trznula je uzdama i povela kobilu opetprema stazi.

Tijekom utrke Bronwyn ni u jednom trenutku nije dopustila kobili dauspori. Zahvaljujući svojoj nesvakidašnjoj spretnosti s konjima, uspjelaje natjerati životinju u trk prema šumi, dalje od agresivnog pastuha.

Kad je stigla do potoka i preskočila ga, Stephen je već bio ondje ičekao je. Već je bio sjahao pa ga je zatekla kako mirno stoji pokraj konjakoji je pio vodu iz potoka. »Nije loše.« Pogledao je prema njoj i naceriose. »Događa vam se da desnu uzdu povlačite jače od lijeve, ali uz malovježbe, možete postati puno bolji.«

Bronwynine oči kao da su isijavale plave plamenove. Vježba! Imalaje vlastitog ponija u dobi od četiri godine, jahala je s ocem dok su gonilistoku kad joj je bilo osam godina. Jahala je noću, uz rijeke, poplaninama, uz morsku obalu... a on kaže da joj treba vježbe!

Stephen se nasmijao. »Nemojte da vas to pogađa. Ako vas tješi,najbolja ste jahačica koju sam vidio u životu. Mogli biste podučavatiEngleskinje.«

»Engleskinje!« jedva je prozborila. »Mogla bih podučiti svakogEngleza!«

»Koliko ja vidim, Englez vas je upravo pobijedio u utrci. Sad sjašites tog konja i pobrinite se za njega. Nemojte da se kupa u vlastitom

45

znoju.«Sad se usuđuje govoriti joj kako treba postupati s konjem.

Podrugljivo mu se nasmijala pa podigla jahački bič i nagnula se premanaprijed kako bi ga udarila. Stephen se s lakoćom izmaknuo udarcu,zatim je uhvatio za zglob i bolno ga zaokrenuo, sve dok nije ispustila bič.Bronwyn je izgubila ravnotežu zbog neočekivanog pokreta. Raskošnaengleska haljina omotala joj se oko noge tako da je izgubila oslonac ustremenu pa je kliznula naprijed.

Uhvatila se rukama za sedlo i gotovo zauzela stabilan položaj, kad jeosjetila Stephenove ruke oko svog struka. Povukao ju je prema sebi, aona se izmicala. Na trenutak kao da su odmjeravali snage, a Bronwyn jerazbjesnilo to što je vidjela da Stephen uživa u njezinu poniženju. Igraose njome, dopuštajući joj da pomisli kako se izvukla, da bi je zatim opetpovukao dolje.

Nasmijao se i jednim snažnim trzajem izvukao je iz sedla, podigavšije visoko iznad svoje glave. »Jeste li znali da vam se ta jamica na bradijače vidi kad se naljutite?«

»Jamica!« jedva je izgovorila mlatarajući nogom u pokušaju da gaudari.

Budući da su joj stopala bila gotovo metar iznad tla, a jedino uporišteStephenove ruke na struku, to što je činila i nije bio najpametniji potez.Opet joj se smijao, bacio je uvis, a onda je uhvatio u naručje. Zagrlio je idao joj zvonki poljubac u uho. »Je li s vama uvijek ovako zabavno?«smijao se.

Odbijala je pogledati ga, iako ju je i dalje držao. Da joj nije zarobioruke na bokovima, sigurno bi ga udarila. »A jeste li vi uvijek ovakodrski?» odgovorila mu je protupitanjem. »Razmišljate li ikada i o čemudrugom osim o divljačkom hvatanju žena?«

Naslonio je lice na njezin meki obraz. »Predivno mirišete«, pogledaoju je. »Priznajem da ste prva žena koja ovako utječe na mene, ali ste ijedina supruga koju sam ikada imao, žena koja je sasvim i potpunomoja.«

46

Još jače se ukočila u njegovu naručju, iako je mislila da ne može bitiukočenija. »To je sve što vama žena znači? Nešto što posjedujete?«

Nasmiješio se, kimnuo i opet je posjeo, ostavivši ruke na njezinimramenima. »Naravno. Zar žene vrijede više od toga? Dajte, počupajtemalo trave i očistite tog konja.«

Zahvalno se okrenula od njega. Nisu razgovarali dok su osedlavalikonje i četkali ih. Stephen nije ni pokušao pomoći joj oko teškog sedla.Tako joj je želio udovoljiti jer je znao da bi ga odbila. Možda jest žena,ali nije nimalo bespomoćna, kako se njemu možda činilo.

Kad su životinje bile zbrinute, opet ga je pogledala.»Barem o konjima nešto znate«, rekao je. Nasmijao se na njezin izraz

lica, a zatim joj se približio. Pomilovao joj je ruku i uozbiljio se.»Molim vas, nemojte opet počinjati s tim«, viknula je i okrenula se

od njega. »Razmišljate li ikada i o čemu drugom?«Oči su mu zasjale. »Ne kad ste vi u. blizini. Mislim da ste me

začarali. Predložio bih vam još nešto, ali vas je i moj posljednji prijedlogprilično naljutio.«

Sjetivši se scene u vrtu, Bronwyn se počela osvrtati oko sebe. Rab jetiho lajao pokraj potoka. Bilo je neobično što nije pokušao napastiStephena dok ju je dodirivao. Kad god bi Roger bio u blizini, pas bi idalje režao. »Gdje su vaši ljudi?«

»Kod sir Thomasa, pretpostavljam.«»Zar vas ne bi trebali štititi? Što je s mojim Škotima? Zar ne znate da

ih ima u šumi i da čekaju priliku da me spase?«Stephen ju je uhvatio za ruku i poveo je prema obližnjim stijenama.

Pokušala se osloboditi, ali nije joj dopustio. Povukao ju je da sjednepokraj njega, a zatim se ispružio, prekriživši ruke iza glave. Očito jenjezina pitanja smatrao nevažnima pa nije na njih odgovorio. Umjestotoga, podigao je pogled prema drveću i vedrom plavom nebu. »Zašto vasje otac imenovao vlastelinkom svoga klana?«

Bronwyn ga je gledala nekoliko trenutaka, a potom se nasmiješila. To

47

je bilo ono što je željela, razgovor o najvažnijoj temi na svijetu - onjezinu narodu.

»Trebala sam se udati za jednog od trojice njegovih ljudi - svaki odnjih bio bi odličan vođa. Ali nijedan nije bio odgovarajućeg porijekla dabi postao vođom. Tako je otac odlučio mene imenovati nasljednicomklana MacArran kako bih mogla izabrati jednog od tih muškaraca.«

»A ta trojica, što je bilo s njima?«»Englezi su ih ubili zajedno s mojim ocem!«Stephenova jedina reakcija bile su jedva primjerno odignute obrve. »I

sada će muškarac koji se oženi vama postati nasljednik?«»Ja sam nasljednica klana MacArran«, odlučno je izjavila i počela

ustajati.Zgrabio ju je za ruku i povukao je natrag. »Kad biste se barem

prestali ljutiti na mene na dulje od nekoliko sekundi! Kako da vasshvatim ako stalno bježite?«

»Ne bježim od vas!« Oslobodila je ruku jer ju je počeo ljubiti uvrhove prstiju. Bronwyn se prisilila ignorirati osjete koji su joj strujali uzruku sve do ušne školjke.

Stephen je uzdahnuo pa se opet ispružio. »Bojim se da ne moguistovremeno gledati vas i voditi bilo kakav razgovor.« Zastao je.»Zasigurno je vaš otac imao drugih krvnih srodnika koje je mogaopostaviti za nasljednike.«

Bronwyn se pokušavala umiriti. Znala je točno što taj glupi Englezželi reći. Sigurno misli da je ikakav muškarac bolji izbor od žene. Nije nispomenula starijeg brata Daveyja. »Škoti vjeruju da su žene pametne isnažne. Od žena ne očekuju da im samo rađaju djecu.«

Stephen se na to nacerio, a Bronwyn je zamišljala kako mu razbijaglavu velikim kamenom. Nasmiješila se na tu pomisao. Kao da joj jepročitao misli, Rab je podigao svoju krupnu glavu i pogledao ih.

Stephen kao da nije bio svjestan njezina raspoloženja. »Koje bi bilemoje dužnosti nasljednika klana?«

48

Stisnula je zube pokušavajući zadržati strpljenje. »Ja sam MacArran imoj narod odgovara meni.

Prije nego što vam se pokore, moraju vas prihvatiti.«»Prihvatiti me?« upitao je i okrenuo se prema njoj, ali pogled na

njezine grudi u izrezu prošivenom perlama omeo ga je toliko da je moraoodvratiti pogled kako bi se pribrao. »Mislim da je veće pitanje hoću li japrihvatiti njih.«

»Sada ste zvučali kao pravi Englez!« podrugljivo se nasmijala.»Mislite da vas vaše porijeklo stavlja iznad svih. Mislite da su vašiobičaji i ideje bolji od jadnih škotskih. Sasvim sigurno smatrate da smo,za razliku od vas, okrutni i divlji. Ali mi ne zarobljavamo vaše žene i neprisiljavamo ih da se udaju za Škote, iako bi im bili bolji muževi odEngleza.«

Stephen se nije uvrijedio zbog njezina ispada. Samo je slegnuoramenima. »Siguran sam da svatko misli najbolje o svojoj domovini. Dabudem iskren, znam vrlo malo o Škotskoj i Škotima.

Proveo sam malo vremena u škotskoj nizini, ali mislim da je tamodrugačije nego na Visoravni.«

»Tamošnji su ljudi više Englezi nego Škoti!«Kratko je šutio. »Čini mi se da položaj vođe klana... ispričavam se,«

rekao je vidno zabavljen, »položaj muža vlastelinke klana, donosiodređene odgovornosti. Što moram učiniti da bi me prihvatili?«

Bronwyn je opustila ramena. Dok je Stephenov pogled bio usmjerenna nešto drugo, mogla je uživati gledajući ga. Bio je vrlo visok, viši odvećine muškaraca koje je poznavala. Njegovo dugačko tijelo ležalo jeispruženo pokraj nje, a ona je itekako bila svjesna njegove blizine. Bezobzira na sve što je rekla, željela je sjediti pokraj njega, uživala je gledatiga, njegove snažne noge, široka prsa, tamnoplave kovrče oko ovratnika,Sviđalo joj se što se odijevao jednostavno, a ne kitnjasto kao mnogiEnglezi. Pitala se kako bi izgledao u škotskom tartanu, nogu golih odpolovice bedara do ispod koljena.

49

»Morali biste se odijevati kao Škot«, rekla je tiho. »Ljudi će vasuvijek doživljavati kao neprijatelja ako ne budete nosili našu odjeću.«

Stephen se namrštio. »Želite reći ako ne budem trčao naokolo golihnogu? Čujem da na Visoravni zna biti prilično hladno.«

»Naravno, ako niste dovoljno muško...« zaustavio ju je njegov oholipogled.

»Što još?«»Morate postati MacArran i biti MacArran. Klan MacGregor bit će

vam neprijatelj, a vi ćete se zvati MacArran. Morate...«»Što?« Stephen je uzviknuo dok je ustajao i nadvio se nad njom. »Da

mijenjam svoje ime! Želite reći da ja, muškarac, trebam uzeti ženinoprezime?« Okrenuo se od nje. »To je najveća glupost koju sam ikadačuo. Znate li vi tko sam ja? Ja sam Montgomery! Montgomeryjevi suodoljeli stotinama ratova i mnogim kraljevima. Druge obitelji su bile inestale, ali Montgomeryjevi su preživjeli. Moja obitelj posjeduje istuzemlju već više od stotinu godina.«

Okrenuo se od nje i provukao ruku kroz kosu. »A sada vi očekujeteod mene da se odreknem prezimena Montgomery i uzmem ženino?«Zastao je i zahihotao se. »Braća bi me ismijavala do kraja života kad bihuopće razmotrio takvo što.«

Bronwyn je polako ustala, puštajući da se njegove riječi slegnu.»Imate braću da održe vaše obiteljsko prezime. Znate li što bi sedogodilo da kući dovedem Engleza koji se neće ni potruditi razumjetinaše običaje? Najprije bi ga moji ljudi ubili, zatim bih trebala izabratinovog muža. Znate li vi kakve probleme bi to stvorilo? Ima mnogomladića koji bi se htjeli oženiti mnome. Oni bi se borili.«

»Tako dakle! Ja bih trebao odustati od svog imena tako da vi možetevladati svojim ljudima? A što ako me i dalje ne budu prihvaćali? Moždada tada obojim kosu ili odrežem ruku da im udovoljim? Ne! Ili će meslušati ili će vidjeti ovo!« Brzo je izvukao dugački mač iz korica naboku.

50

Bronwyn ga je gledala. Govorio je o ubijanju njezina naroda, njezinihprijatelja, rođaka, ljudi čiji su životi ovisili o njoj. Ne može se vratiti uŠkotsku s tim luđakom.

»Ne mogu se udati za vas«, tiho je rekla, ozbiljna pogleda.»Mislim da nemate izbora«, izjavio je Stephen, vraćajući mač u

korice. Nije se želio tako naljutiti, ali ovoj ženi treba odmah pokazati tkoje glavni, kao i Škotima koje ona naziva svojim narodom. »Ja samEnglez«, tiho je rekao, »i ostat ću Englez kamo god pošao. To moraterazumjeti jer, koliko vidim, ne želite mijenjati ništa u škotskimobičajima.«

Bronwyn je osjećala hladnoću unatoč toplini jesenskog dana. »To nijeisto. Vi ćete živjeti s mojim narodom, iz dana u dana, iz godine u godinu.Zar ne shvaćate da vas oni ne mogu prihvatiti dok se šepirite u finojengleskoj odjeći sa svojim starim engleskim prezimenom? Svaki put kadvas vide, sjetit će se svoje djece koju su Englezi ubili, sjetit će se mogoca kojeg su ubili dok je još bio mlad čovjek.«

Njezin vapaj dopro je do Stephena. »Nosit ću škotsku odjeću,pristajem na to.«

Najednom je divljački bijes zamijenio hladnoću koju je Bronwynosjećala. »Znači, pristajete nositi plašt i žutu suknju. Očito vam se sviđaideja da Škotkinjama pokazujete svoje krasne snažne noge.«

Stephenova usta u čudu su se otvorila, a onda se počeo smijati takojako da se činilo da će mu se lice prepoloviti. »Nije mi to palo na pamet,ali drago mi je da vama jest.« Ispružio je nogu i zategnuo mišiće nabedru. »Mislite li da će vaše žene dijeliti vaše mišljenje?« Oči su mublistale. »Hoćete li biti ljubomorni?«

Bronwyn je bila zaprepaštena. Ovaj čovjek ni na trenutak ne možebiti ozbiljan. Zadirkivao ju je i ismijavao je dok je govorila o životu ismrti. Podigla je suknje i zaputila se prema potoku.

»Bronwyn!« zazivao ju je Stephen. »Čekajte! Nisam želioomalovažavati ono o čemu ste govorili.« Istog trenutka shvatio je svojupogrešku. Uhvatio ju je za zglob i okrenuo je prema sebi. »Molim vas«,

51

preklinjao je, a oči su mu otkrivale dušu. »Nisam vas želio uvrijediti. Alitako ste prekrasni da ne mogu razmišljati. Kad vam pogledam kosu, želimje dodirnuti. Želim vam ljubiti oči. Ta prokleta haljina toliko je otvorenada se čini da će spasti i to me izluđuje. Kako da govorim o ozbiljnimtemama i razmiricama između Škota i Engleza?«

»Razmiricama!« gotovo da je pljunula. »To je više slično ratu!«»Rat, što god«, rekao je, gledajući joj u grudi i milujući joj ruku.

»Bože, ne mogu vam biti tako blizu ako vas ne mogu imati. U ovomstanju sam već tako dugo da me boli.«

Protiv svoje volje spustila je pogled, a zatim pocrvenjela. Stephen sesmješkao, kapaka napola spuštenih, iskusnim osmijehom.

Iskrivila je usta i zarežala na njega. Taj lakomisleni čovjek očito mislida joj, kao i njemu, nedostaje karaktera. Pokušala se osloboditi njegovihgladnih ruku, a kad je nije htio pustiti, uprla se svom snagom da gaodgurne od sebe. Stephen se nije ni pomaknuo, a ona je zbog naglogpokreta izgubila ravnotežu. Nije bila ni svjesna da stoji tako blizupotoka.

Pala je unatrag, mahnito se pokušavajući uhvatiti za nešto. Stephen jepružio ruku ne bi li je uhvatio, ali kako ju je dodirnuo za zglob, tako ga jeona udarila. Slegnuo je ramenima i odmaknuo se, znajući da će Bronwynpasti u vodu i smočiti ga ako se ne udalji.

Voda u potoku bila je poput one što teče škotskim planinama. Tako jebila hladna. Bronwyn je pala na stražnjicu, a teška vunena haljina počelase natapati ledenom vodom kao da je jedva dočekala.

Kratko je ostala tako sjediti, pomalo zbunjena, a onda je pogledalaStephena. Cerio se dok je kap ledene vode klizila niz njezin nos. Rab jestajao uz Stephena, lajao na nju i veselo mahao repom, shvativši sve kaoigru.

»Smijem li vam pomoći?« veselo je upitao Stephen.Bronwyn je maknula mokri crni uvojak s obraza. Zubi samo što joj

nisu počeli cvokotati, ali prije bi ih iščupala nego dopustila da on to vidi.»Ne, hvala«, rekla je, trudeći se zvučati graciozno.

52

Osvrnula se oko sebe u potrazi za nečim što bi joj pomoglo da seosovi, ali nije bilo ničega, osim jednog kamena nekoliko koraka dalje, alimorala bi puzati da ga dohvati. Ne dolazi u obzir da puže pred njim!»Dođi, Rab!« zapovjedila je, a veliki se pas brzo našao u vodi pokrajsvoje gospodarice.

Bronwyn je obrisala obraze, izbjegavajući pogled na Stephenovonacereno lice. Stavila je ruke Rabu na leđa i počela se dizati. Vunenahaljina bila je preteška i dok je bila suha, a u ovakvoj, natopljenojvodom, bilo je nemoguće pomaknuti se. Osim toga, kamenje pod njezinimnogama bilo je sklisko. Uspjela je ustati u polučučanj, za to joj je trebalonekoliko minuta, a onda se poskliznula i noge su joj poletjele. Rab jeposkočio kad je opet pala, ovaj put na leđa, a lice joj je potonule podvodu. Izronila je dašćući.

Prvi zvuk koji je čula bio je Stephenov smijeh. Osjetila se izdanomkad je začula Raba kako laje na način koji je zvučao kao pseći smijeh.

»Prokleti bili, obojica!« prosiktala je i zgrabila hladnu, obješenu,neprijateljsku suknju.

Stephen je s neodobravanjem zatresao glavom, a potom ušao u potok.Prije nego što je uspjela progovoriti, sagnuo se i uzeo je u naručje. U tombi trenutku dala sve na svijetu da se mogla osloboditi i povući ga zasobom u vodu, ali bio je dovoljno stabilan. Kad se sagnuo da je podigne,nije savio noge u koljenima, već samo leđa, tako da se praktički nije nismočio.

»Želim da me spustite«, rekla je pokušavajući zvučatidostojanstveno.

Stephen je slegnuo jednim ramenom, a potom je ispustio iz ruku.Kako bi izbjegla ponovni pad u ledenu vodu, refleksno je zamahnularukama i objesila se oko njegova vrata.

»To je mnogo bolje!« nasmijao se i primaknuo je k sebi tako snažnoda više nije mogla pomaknuti ruke.

Iskoračio je na obalu s njom u rukama, a potom se zaustavio, nepuštajući je. »Mislim da nikada nisam vidio ženu plavih očiju i crne

53

kose«, prošaptao je, pogledom proždirući njezino lice. »I ne znate kolikožalim što sam propustio vjenčanje.«

Znala je zbog čega točno žali, a njegovi razlozi nisu joj nimalopopravili raspoloženje. »Hladno mi je. Molim vas, spustite me«, rekla jeravnodušno.

»Ja bih vas mogao zagrijati«, rekao je, primičući svoje usne njezinuuhu.

Bronwyn je osjetila trnce kako joj jure niz ruku, trnce koji nisu imaliveze s mokrom haljinom na njoj. »Molim vas, pustite me«, nježno jerekla.

Stephen je brzo podigao glavu i zabrinuto je pogledao. »Hladno vamje? Skinite tu haljinu i ogrnite se mojim ogrtačem. Da zapalim vatru?«

»Više bih voljela da me pustite i da odjašemo natrag kući.«Oklijevajući, Stephen ju je spustio. »Tresete se«, rekao je dok je

dlanovima prelazio duž njezinih ruku. »Razboljet ćete se ako ne skinetetu haljinu.«

Okrenula se od njega. Natopljena haljina omotala joj se oko nogu,dok su joj rukavi povlačili ruke.

Stephen je zgroženo gledao u haljinu. »Ta prokletinja toliko je teškada jedva možete hodati u njoj. Nikada neću razumjeti zašto žene nosetakve stvari. Toliko je teška da ne znam može li je konj nositi.«

Bronwyn je uspravila ramena, iako je haljina prijetila da će ih opetpovući dolje svojom težinom. »Žene! Vi Englezi namećete takvu modusvojim ženama. To je vaš pokušaj da ih obuzdate jer niste pravi muškarcikoji se znaju nositi sa slobodnim ženama. Dala sam sašiti ovu haljinuzato da ne sramotim klan. Englezi prečesto sude o ljudima na temeljunjihove odjeće.« Ispružila je komad tkanine. »Znate koliko me ova stvarkoštala? Mogla sam kupiti sto grla stoke za taj novac. A vi ste je saduništili.«

»Ja? Vaša tvrdoglavost ju je uništila. Evo, kao i sada. Stojite tu idrhtite jer ćete se radije smrznuti nego učiniti ono što ja kažem.«

54

Podrugljivo mu se nasmiješila. »Barem niste sasvim glupi. Neštoipak razumijete.«

Stephen se hihotao. »Razumijem ja mnogo više nego što mislite.«Skinuo je ogrtač i pružio joj ga. »Ako me se toliko bojite, pođite u šumui presvucite se.«

»Bojim!« Bronwyn je frknula i ignorirala ponuđeni ogrtač. Hodala jepolako, gazeći po suknji prema sedlu koje je stajalo na tlu. Izvukla jetartan iz torbe na sedlu. Nije se ni potrudila pogledati Stephena prije negošto se zaputila u šumu. Rab ju je slijedio.

Prilično se namučila s kopčicama na leđima. Kad je stigla doposljednje, koža joj je već gotovo poplavjela. Divljački je povuklahaljinu preko ramena i otrgnula i posljednje kopčice. Pustila je da haljinapadne na hrpu oko njezinih nogu.

Tanki lan njezine potkošulje i nekoć kruta podsuknja poprimile suružičastu boju od tamnocrvene vune. Maštala je o tome da se riješi idonjeg rublja, ali nije se usuđivala dok je u blizini netko poput StephenaMontgomeryja. Na tu se pomisao osvrnula oko sebe kako bi se uvjerilada je ne špijunira, a zatim podigla podsuknju i skinula svilene čarape.Kad je skinula sve ono što se usudila skinuti, umotala se u deku i vratilase do potoka.

Stephen nije bio tamo.»Mene tražite?« Začula ga je iza sebe.Kad se okrenula, cerio se i gledao u mokru haljinu koju je nosila na

ramenu. Bilo je očito da se skrio i promatrao je kako se svlači.Gledala ga je ledenim pogledom. »Mislite da ste pobijedili, zar ne?

Toliko ste uvjereni da ću vam uskoro pasti pred noge da se već sadaponašate kao da sam vaša igračka. Ja nisam igračka, i još važnije, nisamvaša. Unatoč toj vašoj engleskoj taštini, ja sam Škotkinja i imamodređenu moć.«

Okrenula se prema mjestu gdje je crna kobila bila vezana, potom seopet okrenula prema njemu. »Iskoristit ću moć koju imam.« Ne obazirući

55

se na njegovu prisutnost, povukla je tartan sve do koljena, uhvatila kobiluza grivu i popela joj se na leđa. Potjerala ju je u trk i projurila pokrajStephena.

Nije ju pokušao zaustaviti, samo je uzjahao pastuha i krenuo za njom.Poslije će nekoga poslati po sedla.

Put prema kući je potrajao, a stalno udaranje o oštru pastuhovukralježnicu činilo se kao kazna za njegovo ponašanje. Ona je ponosnažena, a on se loše ponio prema njoj. Bilo je to zbog njezina utjecaja nanjega. Kad bi je pogledao, nije mogao razmišljati. Kad bi mu se obratila,samo bi razmišljao o tome kako je odvodi u krevet. Mislio je kako ćeposlije, kad se vjenčaju i podijele postelju, možda moći gledati u nju, ada mu krv odmah ne uzavre.

Bronwyn je stajala pred zrcalom u sobi. Osjećala se mnogo bolje poslijevruće kupke i malo vremena za razmišljanje. Stephen Montgomery nijedobar izbor za muža. Ako bude mučio njezin narod onako kako je mučionju, odmah će biti ubijen, a Englezi će se sjatiti na njih.

Ne može se udati za čovjeka koji će zasigurno izazvati rat i razdor unjezinu klanu.

Opet je popravila frizuru. Podigla je kosu iznad čela, a ostatak jepustila da slobodno pada niz leđa. Sluškinja joj je donijela svježe ubranejesenske ivančice, a Bronwyn ih je splela u vijenac oko glave.

Nosila je haljinu od smaragdnozelene svile. Dugački rukaviobrubljeni vjeveričjim krznom isticali su sivu svilu koju je otkrivaoprednji dio zvonolike suknje.

»Želim izgledati najbolje što mogu«, rekla je Bronwyn, gledajući uMorag u zrcalu.

Morag je frknula. »Nadala sam se da se uređuješ za sir Stephena, aličini se da nije tako.«

»Nikad se neću uređivati za njega!«

56

»Koliko ja vidim, on te ionako samo želi svuć'«, promrmljala jeMorag.

Bronwyn se nije ni potrudila odgovoriti na tu primjedbu niti je željeladopustiti da se uzruja. Ono što se spremala učiniti utjecat će na životestotina ljudi i nije mogla upuštati se u to dok je ljuta.

Sir Thomas ju je čekao u knjižnici. Osmijeh kojim ju je dočekao bioje srdačan, ali suzdržan. Od sveg je srca želio što prije se riješiti teljepotice kako bi se njegovi ljudi prestali prepirati zbog nje.

Kad je Bronwyn sjela, odbila je ponuđenu čašu vina i počela. Znala jeda se ne može udati za Stephena jer on neće prihvatiti škotske običaje.Ipak, planirala je sir Thomasu dati drugačije objašnjenje i poslužiti selukavstvom, na engleski način.

»Ali, draga moja,« rekao je ogorčeno, »Stephena je odabrao krajHenrik.«

Bronwyn je spustila glavu, izgledajući pokorno i stidljivo. »Da, ivoljna sam prihvatiti muža kojega mi je odredio engleski kralj, ali ja samnasljednica klana MacArran, a Stephen Montgomery je jedva vitez. Imalabih problema sa svojim narodom kad bih se udala za njega.«

»A smatrate da bi vaš narod prihvatio lorda Rogera?«»On je lord, nakon nedavne bratove smrti, što je puno bliže mom

rangu vođe.«Sir Thomas se namrštio. Bio je prestar za takve stvari. Proklinjao je

Škote što su uopće dopuštali ženama da samostalno razmišljaju. Ništa seod ovoga ne bi dogodilo da Jamie MacArran nije svoju kćer imenovaonasljednicom.

Otišao je do vrata i naložio čuvaru da mu dovedu Rogera i Stephena.Kad su mladići stigli, posjeo ih je pokraj gospe Bronwyn, svakog s

jedne strane, i uputio ih u njezin plan. Pažljivo im je promatrao lica.Vidio je kako su Rogerove oči zasjale i okrenuo se od njega. Stephen jetiho sjedio, a samo je jedva vidljiva sjena u njegovu pogledu odavala daje čuo sir Thomasa. Bronwyn se nije ni pomaknula. Zelena boja njezine

57

haljine još više joj je isticala oči, a zbog ivančica u kosi doimala sepoput slatkog nevinašca.

Roger je prvi progovorio kad je sir Thomas završio. »Gospa Bronwynje u pravu. Njezina se titula mora uvažiti.«

Stephenove oči su bljesnule. »Naravno da tako mislite kad seplanirate itekako okoristiti takvom odlukom.« Okrenuo se sir Thomasu.»Kralju je trebala cijela godina da mi odabere mladenku. Želio jenagraditi moju obitelj što mu je pomogla štititi granicu sa Škotskom.«

Bronwyn se ustobočila na njegove riječi. »Ubijati i silovati, to steželjeli reći!«

»Mislio sam ono što sam rekao - štititi. Mi smo rijetko ubijali.«Pogled mu se spustio na njezine grudi, a glas mu se utišao. »A ne znam niza kakva silovanja.«

Bronwyn je ustala. »Sir Thomas, vi ste bili na Visoravni.« Pravila seda ne primjećuje kako se stresao od neugodnih sjećanja. »Moj narod bitće obeščašćen ako im za vođu dovedem nekoga tko je samo vitez. KraljHenrik želi mir. Ovaj čovjek,« pokazala je na Stephena, »stvorit ćce jošviše problema čim kroči na našu zemlju.«

Stephen se smijao dok joj je prilazio s leđa i odlučno je obujmio okostruka. Čvrsto ju je priljubio uz sebe. »Tu se ne radi o diplomaciji, samoo ženskom bijesu. Pozvao sam je da pođe sa mnom u krevet prijevjenčanja, a ona se na to uvrijedila.«

Sir Thomas se nasmiješio s olakšanjem. Zaustio je da će nešto reći.Roger je iskoračio. »Prosvjedujem! Gospa Bronwyn nije žena čije

želje možete samo tako zanemariti.« Okrenuo se Stephenu. »Zar se bojiteriskirati da je izgubite?«

Stephen je podignuo obrvu. »Montgomeryjevi nikad nisu bilikukavice. Na što točno mislite?«

»Gospodo! Molim vas!« sir Thomas blago je podignuo glas. »KraljHenrik poslao je gospu Bronwyn ovamo radi vjenčanja, to bi trebao bitisretan događaj.«

58

Bronwyn se otimala iz Stephenova stiska. »Sretan događaj! Kakomožete izgovoriti te riječi kad se moram udati za ovog pohlepnog,nepodnošljivog gada? Kunem se da ću ga prvom prilikom ubiti u snu.«

Stephen joj se smješkao. »Samo neka to bude nakon prve bračne noćii bit ću zadovoljan.« Bronwyn mu se podrugljivo smijala.

»Gospo Bronwyn!« oštro je rekao sir Thomas. »Možete li nasostaviti?«

Duboko je uzdahnula. Rekla je ono što je željela reći i sada može ićijer više ne može podnijeti Stephenovu blizinu. Ženstveno je podiglasuknje i napustila prostoriju.

»Stephen«, počeo je sir Thomas. »Ne želim da zbog mene završišmrtav.«

»Ne bojim se riječi te žene.«Sir Thomas se namrštio. »Govoriš to jer ne znaš. Nikada nisi bio na

Visoravni. Ondje nema vlasti i zakona, ne kao kod nas. Vođe upravljajuklanovima, a nitko ne upravlja vođama. Gospa Bronwyn samo se trebapožaliti da je nezadovoljna i svaki će muškarac, ili žena, kad ih većspominjemo, odmah biti spreman oduzeti ti život.«

»Voljan sam riskirati.«Sir Thomas je iskoračio i položio ruku na Stephenovo rame.

»Poznavao sam ti oca i znam da ne bi želio da mu pošaljem sina usigurnu smrt.«

Stephen se izmaknuo od prijateljske ruke. Lice mu je prekrio bijes.»Želim tu ženu! Nemate prava oduzeti mi je.« Okrenuo se prema Rogerukoji se smijuljio. »Kad se sretnemo na bojnom polju, vidjet ćemo tko jebolji vođa.«

»Dogovoreno!«»Ne«, mrmljao je sir Thomas, ali znao je da nema koristi. Tim

mladićima uzavrela je krv. Teško je uzdahnuo. »Ostavite me, obojica.Dogovorite borbu. Ne želim imati ništa s tim.«

59

S

ČETVRTO POGLAVLJE

tephen je stajao uz svoga pastuha, od glave do pete pokrivenoklopom. Dok su se zrake sunca odbijale od metala. Težina ga je

pritiskala, ali odavno je naučio nositi se s tim.»Gospodaru«, rekao je njegov sluga. »Sunce će vam bliještati u oči.«Stephen je samo kimnuo. Bio je itekako svjestan te činjenice.

»Pustimo Chatworthu tu prednost. Trebat će mu.«Mladić se nasmiješio, ponosan na svoga gospodara. Trebalo je dosta

vremena da se sir Stephen odjene u slojeve postavljenog pamuka i kožeispod metalnih ploča. Stephen je s lakoćom uzjahao konja, a zatim seprignuo da bi od sluge uzeo koplje i štit. Nije se potrudio pogledatiudesno. Znao je da ondje stoji Bronwyn, lica blijeda poput njezine haljineboje slonovače protkane zlaćanim nitima. Nije ga nimalo ohrabrivalačinjenica da će ga promatrati žena i možda svjedočiti njegovu porazu iličak smrti.

Namjestio je dugačko drveno koplje ispred štita. Od sinoć nijerazgovarao s Rogerom, a sir Thomas se držao onoga što je rekao; niježelio imati ništa s borbom. Nisu odredili nikakva pravila. Bit će toviteška borba u kojoj će pobjednik biti onaj koji dulje ostane na konju.

Stephenov ratni konj, krupni crni pastuh gustih dlaka na nogama.nestrpljivo se propeo. Takva se životinja uzgajala radi snage iizdržljivosti. a ne radi brzine.

Stephena su okružili njegovi ljudi, a zatim su se počeli povlačiti kad

60

se pojavio Roger na kraju polja prekrivenog pijeskom. Po sredini poljabila je dignuta niska drvena ograda.

Stephen je spustio pokrov na kacigi, ostavljajući samo prorez za oči,dok mu je ostatak glave bio potpuno prekriven. Jedan mladić podigao jezastavu, a kad ju je opet spustio, dvojica plemića krenula su jedan nadrugoga podignutih kopalja. To nije bio test brzine, nego snage. Samo jemuškarac u vrhunskoj formi mogao izdržati težinu štita i koplja.

Stephen je jakim bedrima snažno stisnuo konja kad je Rogerovokoplje udarilo posred njegova oklopa. Koplje je puklo od udarca, a istose dogodilo i sa Stephenovim. Stephen je potjerao konja natrag premasvom dijelu polja.

»Dobar je, gospodaru«, rekao je jedan od Stephenovih ljudi dok muje dodavao novo koplje. »Ovaj put pazite na vrh. Mislim da će pokušatizabiti koplje ispod štita.« Stephen je kratko kimnuo i opet zatvoriokacigu. Zastava je bila spuštena, najavljujući novi krug borbe. Trebao jesamo protivnika srušiti s konja i, prema pravilima viteške borbe, time bipobijedio. Kad je Roger opet napao, Stephen je spustio štit i uspješno seobranio od udarca. Odbijen unatrag, Roger nije primijetio Stephenovokoplje kako ga udara sa strane. Zaljuljao se u sedlu i gotovo pao odsiline udarca, ali uspio je ostati na konju.

»Ošamućen je«, rekao je jedan od ljudi sa strane. »Udarite ga opet ipast će.«

Stephen je opet kimnuo i spustio poklopac kacige. Roger se tolikousredotočio na napad da se nije snašao u obrani. Kako je navaliokopljem, tako ga je Stephen opet pogodio, ovaj put mnogo jače negoprije.

Roger je pao unatrag pa sa strane, prizemljivši podno noguStephenova konja.

Stephen je bacio kratak pogled prema protivniku koji je ležao uprašini, a zatim pogledao u Bronwyn. Ali Roger Chatworth nije biočovjek kojem treba okretati leđa. Zgrabio je buzdovan sa sedla svogakonja i potrčao držeći ga u zraku.

61

»Stephen!« netko je vrisnuo.Stephen se instinktivno okrenuo, ali nije bio dovoljno brz. Rogerov

buzdovan udario ga je posred lijevog bedra. Metalni oklop se udubio izabio mu se u meso.

Zbog neočekivanog napada izgubio je ravnotežu i pao s pastuha,hvatajući se za uzde.

Tek što se uspravio, već je vidio Rogera kako ide prema njemu,spreman da ga opet napadne.

Otkotrljao se uz škripu oklopa.Uspio je zamahnuti svojim buzdovanom baš kada je Rogerov udario u

njegovo rame. Urliknuo je i udario Rogera. Kako se Roger počeospoticati, Stephen je krenuo za njim. Želio je dobiti ovu borbu. Drugimudarcem, kojim je dohvatio Rogerovo desno rame, srušio ga je na tlo.Oklopi su mogli zaštititi tijelo od otvorenih rana, ali silina udaraca bila jezastrašujuća.

Roger je samo ležao. Bilo je jasno da je omamljen. Stephen je spustiomač, opkoračio Rogera u razini ramena i otvorio mu vizir na kacigi.Zatim je, objema rukama na balčaku, podignuo mač iznad njega.

Roger je bijesno gledao u svog protivnika. »Ubijte me i završite stim! Ja bih vas ubio.«

Stephen je gledao u njega. »Pobijedio sam. To mi je dovoljno.«Zakoračio je pokraj Rogerova izmučenog tijela i skinuo rukavicu.Ispružio je dlan i ponudio ruku nepomičnom protivniku. »Vrijeđate me!«Roger je siktao, podižući glavu i pljujući na ponuđenu ruku. »To ćuupamtiti.« Stephen je obrisao dlan o štit. »Neću ni ja zaboraviti.« Vratioje mač u korice i okrenuo se.

Hodao je ravno prema Bronwyn koja je stajala uz Morag. Držala sekruto dok joj je prilazio. Zaustavio se pred njom, spustio kacigu i dodaoje Morag.

Bronwyn je ustuknula korak.»Nećete mi opet pobjeći«, rekao je dok ju je rukom s koje je skinuo

62

rukavicu hvatao za nadlakticu. Povukao ju je k sebi rukom u kojoj je biloviše snage nego u cijelom njezinu tijelu.

Njezino meko tijelo prislonio je uz metal svoga oklopa. Zboghladnoće i tvrdoće oklopa Bronwyn je ostajala bez daha. Hladan dodirmetala spustio joj se na leđa kad su je opkolile njegove ruke.

»Sad si moja«, mrmljao je Stephen dok su njegove usne dodirivalenjezine.

To nije bilo prvi put da je Bronwyn poljubila muškarca. Pamtila jenekoliko ukradenih trenutaka na livadama dok je čuvala stoku. Ali nikadnije doživjela ništa slično ovom poljupcu. Bio je nježan i sladak, a u istovrijeme uzimao od nje ono što nikad nikom nije dala. Njegova su se ustaigrala njezinima, dodirujući ih, izazivajući i prisvajajući. Izdigla se naprste da bi mu bila bliže, nagnuvši glavu. Osjetila je kako želi darazmakne usne pa je to i učinila. Ledeno-vrući vršak njegova jezika nanjezinu poslao joj je nježne trnce niz leđa. Tijelo joj se posve opustilo unjegovim rukama, a kako bi odmaknula glavu, on bi joj se primaknuo,zarobivši je jače od okova.

Naglo je prekinuo poljubac i odmaknuo se, a kad je Bronwyn otvorilaoči, gledao je u nju drsko se cereći. Tek je tada postala svjesna da jepotpuno prepuštena njegovu stisku, da se zbog njegova poljupca potpunoopustila u njegovim rukama. Uspravila se, uspostavljajući ravnotežu.

Stephen se smiješio. »Moja si i više nego što misliš.« Pustio ju je igurnuo prema Morag. »Idi i pripremi se za naše vjenčanje... ako možeštoliko čekati.«

Brzo se okrenula. Nije željela da on ili bilo tko drugi vidi njezino licekako je pocrvenjelo ili suze koje samo što nisu potekle. Ono što nijepostigao uvredama, postigao je poljupcem zbog kojega se gotovorasplakala.

»Šta se ti žališ?« Morag se izderala čim su se našle same u sobi. »Onje krasan, zgodan mladić koji će ti postat' muž. Postigla si što si htjela ičovjek se borio za tebe. Dokazao je da je snažan i agresivan borac. Štajoš hoćeš?«

63

»Odnosi se prema meni kao prema kurvi!«»Odnosi se prema tebi kao prema ženi. Onaj drugi, onaj Roger, kad te

gleda, vidi samo tvoju zemlju. Sumnjam da uopće zna da si žena.«»To nije istina! On je kao... Ian!«Morag je frknula, sjetivši se mladića kojega su ubili kad mu je bilo

dvadeset pet godina. »Ian ti je bio kao brat. Odrasla si s njim. Da jedoživio da te oženi, vjerojatno bi osjećao krivnju kad bi te odveo ukrevet. Bilo bi mu kao da spava s rođenom sestrom.«

Bronwyn je napravila grimasu. »Stephen Montgomery sigurno nećeosjećati krivnju. On i ne zna što ta riječ znači.«

»Šta te toliko brine?« Morag je vikala pa je Rab zabrinuto zalajao.Prestala je i lice kao da joj se smekšalo. Glas joj je postao nježniji.»Brineš se zbog današnje večeri?«

Bronwyn ju je pogledala s izrazom lica zbog kojega se Morag moralanasmijati.

»Znači, još si djevica! Nisam znala jer te otac puštao da jašeš uokolos mladićima.«

»Znaš da je uvijek sa mnom bio netko da me štiti.«»Ponekad mladići nisu najbolji zaštitnici djevojačke čednosti.«

Nasmiješila se. »A sad se prestani durit'. Čeka te nešto dobro i, ako sene varam, taj Stephen bi mogao znat' kako ženi olakšat' prvi put.«

Bronwyn je prišla prozoru. »Vjerujem da je tako. Ako je suditi premanjegovu ponašanju, odveo je u krevet polovicu engleskih žena.«

Morag je gledala u Bronwynina leđa. »Misliš da će mu smetat' štonemaš iskustva?«

Bronwyn se okrenula. »Nema tog Engleza koji se može nositi saŠkotkinjom!«

Morag se zahihotala. »Vraća ti se boja u obraze. Sad izlazi iz tehaljine i ulazi u vjenčanicu. Još je samo nekol'ko sati do crkve.«

Bronwyn je opet problijedjela i rezignirano počela s dugotrajnimprocesom preodijevanja.

64

Stephen je ležao do vrata uronjen u kadu vruće vode. Noge i ramenagorjeli su mu od udaraca koje mu je nanio Roger. Oči su mu bilezatvorene kad je začuo kako se vrata otvaraju i zatvaraju. »Odlazite!«urlao je. »Kad vas zatrebam, pozvat ću vas.«

»A kako ćeš me to pozvati?« odgovorio je netko veselim, poznatimglasom.

Stephen je naglo otvorio oči, a sljedećeg trena već je gol grabio prekoprostorije, dok se voda slijevala s njega.

»Chris!« smijao se dok je grlio prijatelja.Christopher Audley kratko mu je uzvratio zagrljaj, a potom ga

odgurnuo od sebe. »Smočio si me, a ne želim se još jedanput presvlačitiza tvoje vjenčanje. Nisam ga propustio, nadam se?«

Stephen je opet ušao u kadu. »Sjedi ovamo da te vidim. Opet sismršavio. Francuska ti nije dobro sjela?«

»Predobro mi je sjela. Žene su me iscrpile svojim zahtjevima.«Privukao je stolicu kadi. Bio je nizak, vitak i tamnokos, sitna nosa iuredno oblikovane brade. Imao je krupne smeđe oči, kao u srne.Izražajnost i toplina tih očiju itekako su mu služile u privlačenju žena.

Kimnuo je pokazavši na Stephenovo rame pokriveno modricama. »Jeli to nova ozljeda? Nisam znao da si nedavno ratovao.«

Stephen je toplom vodom ispirao ozljedu. »Morao sam se s RogeromChatworthom boriti za ženu s kojom ću se vjenčati.«

»Boriti?« Chris je zvučao iznenađeno. »Razgovarao sam s Gavinomprije odlaska i rekao mi je da ti je zlo od same pomisli na taj brak.«Nasmiješio se. »Vidio sam Gavinovu ženu. Ljepotica je, ali čujem da jenestašna. Sve je tamo digla na noge svojim eskapadama.«

Stephen je odmahnuo rukom. »Judith je nevinašce u usporedbi sBronwyn.«

»Bronwyn je nasljednica kojom se ženiš? Gavin kaže da je ružna i

65

debela.«Stephen se zahihotao dok je sapunao noge. »Kad je vidiš, mislit ćeš

da je nestvarna. Kosa joj je tako crna da se u njoj gotovo možeš ogledati.Sunce se odbija od nje. Ima plave oči i prkosnu bradu koju izboči svakiput kad joj se obratim.«

»A ostalo?«Stephen je uzdahnuo. »Veličanstvena je!«Chris se nasmijao zbog načina na koji je Stephen to rekao. »Ti i

Gavin ste valjda najsretnija braća na svijetu. Ali zašto si se morao boritiza nju? Mislio sam da ti ju je kralj Henrik dao.«

Stephen je ustao i dohvatio ručnik koji mu je Chris dodao. »Četiridana sam zakasnio na vjenčanje i bojim se da me Bronwyn malo...zamrzila. Ima neku apsurdnu ideju da nakon vjenčanja moram postatiŠkot i čak promijeniti prezime. Ne mogu biti siguran, ali sumnjam da jojje Chatworth dao naslutiti da bi on, kad bi ga prihvatila za muža, učiniosve što ona zatraži od njega.«

Chris je frknuo. »I budi siguran da mu je povjerovala. Roger je uvijekznao sa ženama, ali ja mu nikad nisam vjerovao.«

»Borili smo se za nju, ali kad sam ga srušio s konja, napao me sleđabuzdovanom.«

»Kopile! Uvijek sam se pitao koliko je sličan bratu. Edmund je biookrutan čovjek. Pretpostavljam da si pobijedio.«

»Toliko sam se razbjesnio što me tako napao da sam ga zamalo ubio.Zapravo me molio da ga ubijem jer će, kako je rekao, smatrati uvredomako to ne učinim.«

Chris je kratko ostao zamišljen. »Postao ti je neprijatelj. To je loše.«Stephen je pošao do kreveta gdje je ležala njegova odjeća za

vjenčanje. »Ne zamjeram mu što je pokušao s njom. Ona može svakogmuškarca natjerati da se bori za nju.« Chris se nacerio. »Dosada se nisitako ponašao zbog neke žene.«

»Dosada nisam upoznao ženu poput Bronwyn.« Zaustavio se pa

66

poviknuo »Uđite!« kad se začulo kucanje na vratima.Pojavila se sluškinja, sa sjajnom srebrnom haljinom prebačenom

preko ispruženih ruku. Zagledala se u Stephenova gola prsa.»Što je?« pitao je. »Zašto haljina nije kod gospe Bronwyn?«

Djevojčina donja usna je podrhtavala.Stephen je obukao košulju pa pružio ruke da uzme haljinu od nje.

»Možeš mi reći«, tiho je rekao. »Znam da gospa Bronwyn ima oštar jezik,neću te kazniti ako točno ponoviš njezine riječi.«

Djevojka je podigla pogled. »Bila je u hodniku, gospodine, kad samje vidjela i dala joj haljinu, i oko nje je bilo nekoliko ljudi, i činilo se dajoj se sviđa.«

»Dobro! Nastavi!«Djevojka je počela brže govoriti. »Ali kad sam rekla da vi šaljete

haljinu da je nosi na vjenčanju, bacila ju je natrag na mene. Rekla je daveć ima vjenčanicu i da nikada neće odjenuti vašu. O, gospodine, bilo mije užasno. Jako je vikala i svi ti ljudi su mi se smijali.« Stephen je uzeohaljinu i djevojci dao bakreni novčić.

Chris se počeo smijati čim je djevojka izašla.»Oštar jezik, kažeš? Rekao bih da je to jezičina oštrija od britve.«

Stephen je bijesno navukao prsluk.»Sad mi je zaista dosta. Vrijeme je da netko tu mladu damu nauči

ponašanju.«Prebacio je haljinu preko ramena i napustio prostoriju, krupnim

koracima grabeći prema velikoj dvorani. Namučio se da joj nabaviekskluzivnu haljinu. Žalila se što joj je pri padu u potok uništena haljinapa se Stephen potrudio da joj nabavi novu, iako, naravno, time nijepriznavao krivnju za to što je završila u potoku. Odjahao je u grad ipronašao srebrnu tkaninu, a zatim platio četirima ženama da probdiju noćšivajući je. Haljina je bila mekana, od najfinije vune istkane u niti tankepoput vlasi, protkana srebrnim koncem. Bila je raskošna i bogata.Svjetlucala je i sjajila se čak i u mraku hodnika. Vjerojatno je vrijedila

67

više od svih haljina koje je Bronwyn ikada posjedovala.Unatoč tome, odbila ju je nositi.Ugledala ga je čim je ušao u dvoranu. Sjedila je na pojastučenoj

stolici u haljini od satena boje slonovače. Blizu nje bio je mladić koji jesvirao na psaltiru.

Stephen se ubacio među njih.Uputila mu je jedan nesiguran pogled, a potom se okrenula od njega.»Želim da nosite ovu haljinu«, tiho je rekao.Nije ga ni pogledala. »Imam vjenčanicu.«Netko iza Stephena tiho se zacerekao. »Opet problemi sa ženama,

Stephene ?«Stephen je nekoliko trenutaka samo stajao, a onda povukao Bronwyn

na noge. Nije rekao ni riječi, ali njegov mračan pogled bio je dovoljan daje spriječi da išta kaže. Prstima je obuhvatio njezin zglob i povukao je zasobom. Noge su joj se zaplitale o suknju i u jednom je trenutku zamalopala, prije nego što je uspjela podići tkaninu jednom slobodnom rukom.Znala je da će je ako padne, Stephen nastaviti vući. Praktički ju je uguraou njezinu praznu odaju, a zatim zalupio vratima. Haljinu je bacio nakrevet.

»Odjenite je!« zapovjedio je.Bronwyn se nije ni pomaknula. »Ni sada ni ikada mi nećete moći

zapovijedati!«Pogled mu je bio mračan i krut. »Učinio sam sve što je bilo moguće

da se iskupim za to što sam zakasnio.«»Zakasnio! Zar zaista mislite da vas zato mrzim? Zar me tako slabo

poznajete da možete pomisliti kako sam toliko tašta da vas zamrzimsamo zato što ste nepristojni grubijan? Željela sam da izgubite udanašnjoj borbi zato što smatram da je Roger Charworth bolji izbor zamoj klan. Moj narod će vas mrziti kao i ja zbog vaše arogancije, zbogtoga što mislite da sve posjedujete. Čak mislite da imate pravozapovjediti mi u kakvoj ću se haljini udati.«

68

Stephen joj se približio, a zatim je zgrabio za čeljust, ukopavši prste unjezine obraze. »Dojadilo mi je slušati o vašem klanu, a još više mi jedojadilo slušati kako izgovarate Chatworthovo ime. Haljina je moj darvama, ali previše ste tvrdoglavi i usijane glave da biste je prihvatili.«

Pokušala je osloboditi ruku, ali nije joj uspjelo. Pojačao je stisak isuze su joj krenule na oči.

»Moja ste žena«, rekao je, »i zato ćete mi se pokoriti. Ne znam ništao vašem narodu i s njima ću se pokušati nositi tek kada dođem međunjih. Ali znam kako se žene trebaju ponašati. Potrudio sam se da dobijeteovu haljinu i očekujem da je odjenete.«

»Ne! Neću vam se pokoriti! Ja sam MacArran!«»Prokleti bili!« rekao je, uhvatio je za ramena i počeo je tresti.

»Ovdje se ne radi o Engleskoj i Škotskoj, niti o vodstvu klana. Ovo jeizmeđu nas dvoje - muškarca i žene! Odjenut ćete haljinu jer sam vašmuž i to vam zapovijedam!«

Prestao ju je tresti vidjevši da njegove riječi nemaju nikakva učinka.Sagnuo se i prebacio je preko ramena.

»Pustite me!«Nije se ni potrudio odgovoriti joj dok ju je bacao na krevet licem

prema dolje.»Prestanite! Boli me!«»I mene je boljelo«, odgovorio joj je dok je prstima petljao po

sićušnim gumbima na njezinim leđima. Zarobio ju je nogama. »Večerasću vam pokazati ozljede koje mi je Roger nanio. Mirujte ili ću ovuprokletu haljinu rastrgati na komade.« Bronwyn se odjednom umirila.

Stephen joj je uputio pogled gađenja. »Čini se da najbolje reagirateako vam zaprijetim da ćete ostati bez nešto novca.«

»Moja je zemlja siromašna i ne mogu si priuštiti rasipanje kakvoviđam ovdje u Engleskoj.« Bila je tiha dok je Stephen prtljao pogumbićima. »Jutros ste se dobro borili.«

Nakratko se zaustavio pa opet nastavio otkopčavati haljinu. »Sigurno

69

vam je to bilo teško reći, posebno zato što ste se nadali da ću poginuti.«»Nisam željela ničiju smrt. Željela sam samo...«»Nemojte mi reći! Već znam što ste željeli! Rogera Charwortha.«Nastupio je čudan trenutak. Bronwyn je osjetila neobičnu povezanost

sa Stephenom, kao da se poznaju godinama. Znala je da mu ne možeobjasniti zašto je željela Rogera. Nije da mu nije pokušala objasniti! Sad,kao da joj se sviđalo što osjeća natruhu ljubomore u njegovu glasu.Pustit će ga da misli kako pati za Rogerom. Možda je tako bolje.

»Evo ga! Sad ustanite i skinite tu haljinu.«Kako se nije ni pomaknula, nagnuo se preko nje i spustio joj usne na

vrat. »Nemojmo čekati do večeras.«Zbog njegovih riječi i usana na vratu, Bronwyn se itekako pokrenula.

Brzo se iskotrljala ispod njega. Zgrabila je haljinu koja je počela padati.»Odjenut ću tu haljinu, ali najprije morate otići.«

Stephen se zavalio na laktove. »Nemam nikakve namjere otići.«Bronwyn je zapodjenula svađu, ali ubrzo je shvatila da nema nikakve

koristi. Osim toga, već ju je dvaput vidio u donjem rublju. Ovoga puta jerublje barem suho pa će manje toga biti otkriveno. Iskoračila je iz haljinei pažljivo je odložila na drvenu komodu.

Stephen ju je gladno promatrao, a kad se sagnula prema srebrnojhaljini, on je zgrabio haljinu i povukao je bliže sebi, kako bi Bronwynbila prisiljena prići mu sasvim blizu da bi došla do nje. Uspio joj jeutisnuti jedan kratak poljubac u rame prije nego što se udaljila od njega.

Teška srebrna tkanina bila je prekrasna pa je s divljenjem prešlarukom duž haljine prije nego što ju je prevukla preko glave. Savršeno jojje pristajala, prekrivajući njezin uzak struk, nježno padajući niz bokove.Kako ju je odjenula, tako se okrenula prema Stephenu vrlo iznenađena.Izrez nije bio dubok i četvrtast, kako je bilo uobičajeno, već jedva ispodvrata, a obrubljivala ga je nježna čipka.

Stephen je slegnuo ramenima na njezinu reakciju. »Draže mi je daono što je moje ne vide svi muškarci.«

70

»Vaše!« dahtala je. »Planirate li i ubuduće sve birati umjesto mene?Više neću sama birati odjeću?«

Namrštio se. »Znao sam da nećete dugo ostati ljubazni. Sada dođiteda vas zakopčam.«

»Mogu sama.«Nekoliko trenutaka promatrao ju je kako se neuspješno trudi, a zatim

ju je povukao k sebi.»Hoćete li ikada shvatiti da vam ja nisam neprijatelj?«»Ali vi jeste moj neprijatelj. Englezi su neprijatelji meni i mom

klanu.«Povukao ju je među svoja bedra i počeo učvršćivati sićušne gumbe.

Kad je završio, okrenuo ju je prema sebi, i dalje je držeći među svojimkoljenima. »Nadam se da ću vam uspjeti pokazati da sam ja više odEngleza.« Dlanovima je prešao duž njezinih ruku. »Željno čekam večer,«

Bronwyn se pokušala osloboditi. Stephen je uzdahnuo i pustio je.Stao je pokraj nje i uzeo je za ruku. »Svećenik i uzvanici nas očekujudolje.«

Bronwyn je nevoljko prihvatila njegovu ruku. Dlan mu je bio suh,topao i žuljevit od godina borbi. Stephenov sluga čekao je ispred vrata,pružajući raskošni ogrtač od baršuna svojem gospodaru. Bronwyn jegledala Stephena dok je zahvaljivao mladiću koji se činio ponosan nasvojega gospodara, poželjevši mu sreću i zadovoljstvo.

Stephen se nasmiješio i prinio njezin dlan svojim usnama. »Sreća«,rekao je. »Mislite li da je to moguće?«

Odvratila je pogled i uskratila mu odgovor dok su zajedno počinjalisilaziti stubama, držeći se za ruke. Osjećala je težinu srebrne haljine isvakim novim korakom postajala sve svjesnija kako taj stranac pokrajnje počinje dominirati.

U dnu stuba dočekalo ih je mnoštvo, sve muškarci, sve prijatelji sirThomasa, muškarci koji bi se borili protiv Škota. Nisu se ni potrudiliprikriti prezir koji su osjećali prema njezinu narodu. S podsmijehom su

71

komentirali kako će Stephen večeras »pokoriti« neprijatelja. Smijali su sedok su prepričavali kako im se ona suprotstavila nakon što su joj ubilioca. Govorili su kako Stephena čeka prava poslastica ako je u krevetubarem upola toliko borbena.

Glavu je držala visoko, neprestano se podsjećajući na to da jeMacArranica i da mora učiniti sve da njezin klan bude ponosan na nju.Englezi su sirovi hvalisavci i ona se neće spuštati na njihovu razinuodgovarajući na odvratne primjedbe.

Stephenov dlan stiskao se oko njezina, a kad je podigla pogled premanjemu, iznenadila se. Držao se vrlo formalno, usta stisnutih u ravnu crtu,stegnutih čeljusti. Očekivala je da će uživati u primjedbama svojihsunarodnjaka koji su potvrđivali da je osvojio najvažniji ratni plijen.

Spustio je pogled prema njoj, a oči su mu bile gotovo tužne, kao dajoj se želio ispričati.

Vjenčanje je brzo završilo. Zapravo i nije bilo nalik na vjenčanje.Bronwyn je stajala pred svećenikom i u tom trenutku shvatila da jesasvim sama. Kad je zamišljala svoj brak, vidjela bi škotske planine uproljeće kad se priroda budi. Okruživala bi je njezina obitelj i pripadnicinjezina klana. Muž bi joj bio netko koga poznaje.

Okrenula se i pogledala Stephena. Klečali su jedno pokraj drugog umalenoj kapelici u sklopu kuće sir Thomasa. Stephen je ponizno spustioglavu. Činio se dalek i nepristupačan. Gotovo ništa nije znala o njemu.Njih dvoje odrasli su u dva različita svijeta, u potpuno različitimkulturama. Oduvijek je imala prava i moć, njezin narod dolazio je k njojpo pomoć. Ovaj Englez pred njom odrastao je u društvu u kojem su ženešivale i služile muževima.

A sada je ona bila osuđena na život s tim čovjekom. Već joj je dao doznanja da je smatra svojim vlasništvom, nečim što posjeduje i čimeupravlja.

A noćas... Mozak joj se zaustavio jer nije mogla podnijeti pomisao naono što je čeka. Ovaj čovjek bio je stranac - potpuni stranac. Nije znalaništa o njemu. Nije znala što voli jesti, zna li čitati ili pjevati, kakva mu

72

je obitelj. Ništa! Uskoro će s takvim čovjekom u krevetu morati podijelitinajintimnije iskustvo u životu, a svi smatraju da bi u tome trebala uživati!

Stephen se okrenuo i pogledao je. Bio je svjestan da ona neprestanogleda u njega i to mu se sviđalo. Na njezinu ljupkom čelu vidio jezačuđenost i zbunjenost. Pokušao ju je ohrabriti blagim osmijehom, aliodvratila je pogled i opet zatvorila oči nad sklopljenim rukama.

Bronwyn se činilo da dan traje cijelu vječnost. Svi ti muškarci,uzvanici na vjenčanju, nisu se ni potrudili sakriti da ih zanima samo prvabračna noć. Sjedili su za velikim stolovima te četiri sata jeli i pili. A štosu više pili, to su njihovi komentari postajali sve otvoreniji. Svakomizjavom i svakim pijanim podsmijehom sve je više rasla Bronwyninamržnja prema Englezima. Uopće im nije bilo važno što je ona žena, zanjih je bila samo trofej kojega se trebalo nauživati.

Kad ju je Stephen pokušao uhvatiti za ruku, ona ju je povukla, a to jeizazvalo novu rundu razuzdanog smijeha. Nije gledala u Stephena, alividjela je da je popio dosta jakog crnog vina. Zrake sunca obasjale suprostoriju, a nekoliko pijanih muškaraca zapodjenulo je svađu i nastavilos fizičkim obračunom. Nitko ih nije pokušao zaustaviti jer su bili previšepijani da bi izazvali ozbiljniju štetu.

Bronwyn je malo jela i još manje pila. Kako se približavala noć, takojoj se utroba počela stiskati. Morag je bila u pravu - zbog toga je bilanervozna. Pokušala se podsjetiti na svoju hrabrost. Nekoliko je putatjerala stoku u okršaju s MacGregorima. Preživjela je snježnu olujuzamotana u plašt. Sa svojim se ocem čak borila protiv Engleza. Ali nikadse ničega nije bojala kao pomisli na ono što je čeka noćas. Znala je štopodrazumijeva spolni čin, ali nije znala što sve dolazi s tim.

Hoće li se promijeniti? Hoće li je taj Stephen Montgomeryposjedovati nakon općenja, kao što se bojala? Morag joj je rekla da će tobiti ugodno iskustvo, ali Bronwyn je vidjela što se događa mladimljudima kad se zaljube. Vidjela je sretne živahne žene kako se pretvarajuu debele nezadovoljne kućanice čim se udaju. U krevetu se sigurnodogađaju i druge stvari osim spolnog općenja, a ona se bojala upravo tog

73

nepoznatog.Kad joj je Morag prišla s leđa i rekla joj da se pođe pripremiti za

krevet, Bronwynino lice je problijedjelo. Rukama se grčevito primila zaizrezbarene lavlje glave na rukohvatima stolice.

Stephen ju je brzo uhvatio za ruku. »Ljubomorni su. Molim te,ignoriraj ih. Uskoro ćemo za sobom zatvoriti vrata i isključiti se.«

»Radije bih ostala ovdje«, Bronwyn je zarežala na njega, a ondakrenula za Morag i napustila dvoranu.

Morag nije progovorila dok je otkopčavala srebrnu haljinu. Bronwynje bila poput lutke na koncu dok je gola ulazila među plahte na krevetu.Rab je legao na pod, blizu gospodarice.

»Dođi, Rab«, zazvala ga je Bronwyn. Rab se nije bunio. »Bronwyn!Izbaci psa van. Neće mu biti lijepo u tvojoj blizini noćas.«

Bronwyn joj je uputila ledeni pogled. »Brineš se zbog psa, a zbogmene ne? Zar su me svi napustili? Rab, ostani!«

»Žališ samu sebe, samo se o tome radi. Kad to napraviš i kad svebude gotovo, više nećeš bit' tako tužna.« Zašutjela je kad su se vratanaglo otvorila.

Stephen je umarširao u sobu i zalupio vratima za sobom. »Hajde,Morag«, rekao je. »Brzo idi. Naljutit će se kad vide da sam im pobjegao,ali ne mogu podnijeti ni trenutka više u njihovu društvu, niti slušatigadosti koje govore o Bronwyn. Neka su prokleti!«

Morag se nacerila i spustila ruku na njegovu. »Dobar ste mladić.«Nagnula se naprijed. »Čuvajte se psa.«

Još jedanput ga je potapšala po ruci. Otvorio joj je vrata, a zatim ihzatvorio za njom.

Okrenuo se prema Bronwyn i nasmiješio joj se. Uspravila se ukrevetu dok joj se crna kosa slijevala niz plahte. Lice joj je bilo bijelo,oči velike i preplašene. Zglobovi kojima je pridržavala plahtu odmahispod brade bili su bijeli od čvrstog stiskanja.

Stephen je sjeo na rub kreveta i izuo cipele. Zatim je skinuo kaput i

74

prsluk. Dok je otkopčavao košulju, progovorio je. »Žao mi je što nijebila ljepša atmosfera na našem vjenčanju. Kako je kuća sir Thomasa takoblizu granice, tako se većina žena vojnika boji doći u posjet.« Zastao jekad je začuo gomilu i lupanje po vratima.

»Nije pošteno, Stephene!« vikali su. »Želimo vidjeti mladu. Ti jeimaš za cijeli život.«

Stephen je ustao i okrenuo se prema svojoj ženi dok je vadio mač imaleni nož. »Otići će. Previše su pijani da bi učinili nešto ozbiljno.«

Kad se skinuo do gola, ušao je pod plahte pokraj nje. Nasmiješio sevidjevši njezin stakleni, odsutni pogled. Dodirnuo joj je obraz. »Zar samtoliko odvratan da me ne možeš ni pogledati?«

Odjednom je oživjela i iskočila iz kreveta, povukavši za sobomplahtu. Naslonila se leđima na zid, a začuđeni Rab stao je odmah uz nju.Gledala je u Stephena koji je i dalje ležao u krevetu. Od pogleda nanjegovo golo tijelo i mišićave noge prekrivene svijetlim dlačicama,najednom joj se činio neobično ranjiv. Prsa su mu bila još jača nego štose činilo dok je bio odjeven. Još više se približila zidu. »Ne diraj me«,rekla je gotovo bez daha.

Sasvim polako i strpljivo, Stephen je spustio noge s kreveta na pod.Pogled joj je ostao prikovan za njegovo lice i znala je da misli kako jenjezin pokušaj sasvim besmislen. Prošao je pokraj nje i došao do stolagdje su stajali pehar i čaše pokraj zdjele s voćem. Natočio joj je vina.»Evo, popij ovo i smiri se.«

Iz ruke mu je izbila čašu koja je poletjela preko sobe i razbila se ukomadiće. »Neću dopustiti da me takneš«, ponovila je.

»Bronwyn, to je samo nervoza, svaka se mladenka boji prvog puta.«»Prvog puta!« rekla je visokim glasom. »Zar misliš da mi je ovo prvi

put? Spavala sam s muškarcima iz svog klana. Samo ne želim da medodiruje prljavi Englez, to je sve.«

Stephen je zadržao strpljivi osmijeh. »Oboje znamo da je to laž. Ne bise ovako bojala da si ikada prije bila s muškarcem. Sad se, molim te,opusti. Samo sve pogoršavaš. Osim toga, što možeš učiniti?«

75

Mrzila je njegovo samodopadno uvjerenje kako je bespomoćna kad jeon u pitanju. Mrzila je sve u vezi s njim. Stajao je ondje tako siguran usebe. Čak i gol držao se nadmoćno. Bronwyn mu je uzvratila osmijehdosjetivši se načina da mu izbije cerek s lica.

»Rab!« zapovjedila je. »Napadni!«Krupni pas nakratko je oklijevao, a onda se zatrčao i usmjerio ravno

na Stephenovu glavu.Stephen se maknuo u stranu, reagirajući brže od psa. Kako mu se Rab

približio režeći i pokazujući svoje dugačke i oštre zube, Stephen jestisnuo šaku i zamahnuo prema psu, udarivši ga posred krupne, četvrtasteglave. Rab je istog trena promijenio smjer i snažno udario o zid,ispruživši se na podu.

»Rab!« Bronwyn je vrisnula i potrčala prema njemu, ispustivši plahtu.Pas je pokušao ustati, ali samo se zanjihao, i dalje omamljen od

udarca.»Ozlijedio si ga«, Bronwyn je plačući pogledala Stephena koji je

stajao pokraj njih.Letimično je pogledao psa, samo da se uvjeri da je neozlijeđen, a

zatim je pogledao u Bronwyn. Zagledao se, širom otvorenih usta, unjezine grudi i ružičaste bradavice, u okrugle bokove i kožu bijelu poputslonovače i meku poput satena.

»Ubit ću te zbog ovoga«, vrisnula je.Stephen je bio toliko omamljen njezinom ljepotom da nije vidio kad

je posegnula za nožem koji je ležao pokraj zdjele s voćem. Bio je to nožtupe oštrice, ali sa zašiljenim dijelom na vrhu. Shvatio je da mu sepribližava samo trenutak prije nego što je nož zabola u njegovo rame.Izmaknuo se pa mu je samo porezala kožu.

»Prokletstvo«, rekao je dok je dlanom pokrivao ranu. Najednom jepostao vrlo umoran. Krv mu je kapala između prstiju. Sjeo je na krevet,pomaknuo dlan i pogledao rame. »Poderi plahtu da mogu ovo zamotati.«

Bronwyn je stajala na mjestu, i dalje držeći nož u ruci. Stephen ju je

76

opet pogledao, odmjeravajući njezino tijelo. »Učini to!« zapovjedio je, azatim gledao kako je kleknula i otrgnula dugačku traku tkanine od plahte.Ostatak je omotala oko sebe.

Stephen nije tražio da mu pomogne omotati rame. Kad je završio,služeći se jednom rukom i zubima, okrenuo se prema psu. »Rab, dođiovamo«, tiho ga je dozvao. Pas ga je odmah poslušao. Pažljivo mu jepregledao glavu, ali nije naišao ni na kakvu ozljedu. Potapšao ga je, a pasje protrljao glavu o njegovu ruku.

»Dobar dečko. Sad pođi tamo i spavaj.« Pas je pošao kamo jeStephen pokazao i odmah legao.

»A sad, Bronwyn,« rekao je istim zapovjednim tonom, »dolazi ukrevet.«

»Ja nisam Rab da tako brzo postanem poslušna!«»Prokleta bila!« rekao je i jednim dugačkim korakom došao do nje,

uhvativši je za zglob. Povukao je plahtu kojom se omotala i bacio je napod. »Poslušat ćeš me pa makar te morao istući.« Prebacio ju je prekosvojih golih bedara, licem prema dolje, i nekoliko je puta snažno i bolnoudario po čvrstoj, okrugloj stražnjici.

Kad je završio, na objema polutkama njezine stražnjice ostavivšitragove svojih prstiju, bacio ju je na krevet. Ignorirao ju je dok je plakalaod boli. Ispružio se pokraj nje, jednom rukom je obujmio oko struka ijednim teškim bedrom prekrio njezina.

Na trenutak je ostao mirno ležati, osjećajući njezinu predivnu kožu uzsvoju, silno želeći voditi ljubav s njom. Ali bio je vrlo umoran. Ujutro seborio s Rogerom, a poslije s Bronwyn i s njezinim psom. Odjednom ga jepreplavio osjećaj zadovoljstva. Bila je njegova da uživa u njoj do krajaživota. Mišići su mu se počeli opuštati.

Bronwyn je ležala pod njim sasvim ukočena, strahujući od onoga štoće se dogoditi. Stražnjica ju je pekla od njegovih udaraca, a suze su jojtekle niz lice. Kad je osjetila kako se Srephenovo tijelo opušta uz disanjekoje je upućivalo da je zaspao, najprije je osjetila olakšanje, da bi sepotom osjetila uvrijeđenom. Pokušala se osloboditi njegova tijela, ali

77

držao ju je tako snažno da joj je gotovo lomio rebra. Shvativši da nemakamo, počela se opuštati. Kad se napokon umirila, shvatila je da joj sesviđa dodir njegove kože uz svoju. Rame mu je bilo snažno i čvrsto ioslonila je obraz na njega. Svijeće u sobi su treperile, a ona se snenosmješkala dok je Stephen uranjao licem u njezinu kosu.

78

S

PETO POGLAVLJE

tephen se sljedećega jutra rano probudio. Bio je svjestan samo boli iukočenosti u ozlijeđenom ramenu i posjekotine na nadlaktici. Soba je

bila mračna i tiha, s tek slabašnom ružičastom svjetlošću koja seprobijala kroz visoki prozor.

Onda je osjetio Bronwynin miris. Njezina gusta crna kosa omotala muse oko ruke. Bedro joj je počivalo među njegovima. Istog trenutkazaboravio je sve neugodne osjećaje. Polako je i duboko udahnuogledajući je. Usnule i opuštene, njezine oči nisu odavale mržnju koju jeosjećala prema njemu. Brada joj je bila nisko, opuštena, meka iženstvena.

Nježno je pomaknuo ruku da bi joj dotaknuo lice. Obraz joj je biomekan kao u malog djeteta, nježno zaobljen i rumen od sna. Zakopao jeprste u njezinu kosu, gledajući kako joj se uvojci omataju oko njegovadlana poput ružina grma kad omata ogradu. Činilo mu se kao da je bašnju želio cijeli život. Bila je žena o kakvoj je sanjao. Nije želio ništapožurivati. Tako je dugo čekao, sada se može strpjeti još malo da senauživa u njoj.

Vidio je kad je otvorila oči. Nije učinio ni jedan nagli pokret, ništašto bi je moglo prestrašiti. Njezine oči, krupne i plave, dominirale su jojlicem, podsjećajući ga na jelene u šumi Montgomeryjevih. Kao dječak,Stephen im se znao prišuljati, pa bi samo sjeo i gledao ih, a životinje bise nakon nekog vremena prestale bojati.

Dotaknuo joj je ruku, spustivši dlan prema njezinu. Polako ga je

79

podignuo do svojih usana, nježno uvukavši jedan njezin prst u svoja usta,sve vrijeme je gledajući u oči i smiješeći se. Gledala ga je sa zabrinutimizrazom na licu, kao da se boji da će joj oduzeti još nešto osimdjevičanstva. Želio ju je uvjeriti da je sigurna, ali znao je da riječi ništane bi značile, da jedino može tako potaknuti je da reagira na njegov dodir.

Pomaknuo se tako da je oslobodio obje svoje ruke, osjetivši kako seukočila pokraj njega. Jednom je držao njen dlan i vrhove prstiju blizusvojih usana, dodirujući joj nježnu kožu zubima i jezikom. Drugomrukom pomilovao ju je preko rebara, dodirujući joj struk, milujući bok.Tijelo joj je bilo čvrsto, mišići pod kožom otkrivali su oblikom ičvrstoćom da ih je koristila. Osjetio je kako je duboko zadržala dah kadjoj je dodirnuo dojku. Nježno je palcem dodirnuo ružičasti vrh. Iako jeosjetio kad joj se bradavica ukrutila pod njegovim prstima, vidio je danije opuštena. Malo se namrštio shvaćajući da ne napreduje s njom. Odsve njegove nježnosti postajala je samo još kruća.

Pomaknuo je ruku s njezine dojke na bedro. Sagnuo se i usnama jojdotaknuo vrat pa kliznuo prema ramenu i dojci, dok joj je dlanom nježnomilovao koljeno. Osjetio je nježni uzdah zadovoljstva i nasmiješio se dokse primicao lijevoj dojci, držeći joj dlanove na struku.

Namrštio se kad je osjetio da se opet ukočila.Odmaknuo se od nje. Ležala je na leđima, gledajući ga u čudu.

Prstima joj je prešao preko sljepoočnice, odmah uz rub kose. Kosa joj jeležala rasuta oko nje kao slap tekućih crnih bisera. Drugačija je, mislioje, drugačija od drugih žena. Posebna je, jedinstvena.

Nasmiješio joj se i brzim pokretom povukao plahtu koja joj jepokrivala potkoljenice.

»Nemoj«, prošaptala je. »Molim te.«Noge su joj bile veličanstvene, dugačke, vitke, zaobljene. Jahala je

od djetinjstva, naučila je prelaziti velike udaljenosti jašući, po brdima idolinama. Noge su joj bile osjetljive. Shvatio je da nije zbog dodira nagrudima osjetio onaj dašak zadovoljstva od nje, već zbog toga što joj jedodirivao koljeno.

80

Pomaknuo se prema podnožju kreveta, gledajući je, uživajući unjezinoj ljepoti. Sagnuo se i uhvatio je za gležnjeve, a zatim polakodlanovima krenuo prema koljenima i bedrima. Poskočila je kao da jenetko opekao užarenim ugljenom.

Stephen je jedva suspregnuo smijeh, zadržavši ga u grlu, pa opetkrenuo rukama prema dolje. Uzeo joj je jedno stopalo u ruku i počeo jojljubiti noge. Ljubio ih je prelazeći jezikom preko koljena.

Bronwyn se nemirno pomicala. Nježni trnci zadovoljstva jurnuli su jojtijelom, prolazeći joj rukama i između ramena. Nikada prije nije se ovakoosjećala. Tijelo joj se treslo, a disala je brzo i nepravilno.

Grubo ju je okrenuo na trbuh i naslonio usne na stražnji dio njezinakoljena. Gotovo je pala s kreveta, ali zadržala ju je Stephenova ruka nanjezinim uskim leđima. Zarila je lice u jastuk i cvilila kao da je boli.Stephen ju je nastavio mučiti. Rukama i jezikom istražio je svaki djelićnjezinih osjetljivih nogu.

Toliko ju je žarko želio da više nije mogao izdržati. Opet ju jeokrenuo i ustima potražio njezina. Nije očekivao takvu silinu njezinestrasti. Prilijepila se uz njega, snažno ga obujmivši rukama. Njezina ustasu ga proždirala. Znao je što želi, ali je usto bio svjestan da ona ne zna.

Kad ga je počela privlačiti, rukama mahnito prelazeći njegovimleđima i rukama, odgurnuo ju je. Namjestio se pred nju, a njezine nogespontano su se otvorile prema njemu. Bila je spremna. Oči su joj seširom otvorile i uzdahnula je kad je ušao u nju. Potom je zažmirila, glavuzabacila unatrag i nasmiješila se. »Da«, prošaptala je. »O, da.«

Stephen je mislio da će mu srce zastati. Pogled na nju, njezin grleniglas koji je izgovarao te riječi, bili su zamamniji od ljubavne pjesme. Toje žena! Žena koja se ne boji muškarca, žena koja može uzvratiti strast.

Počeo se kretati, a ona nije oklijevala slijediti njegovo kretanje.Milovala je njegovo tijelo, trljala se o unutrašnjost njegovih bedara, aStephen je pomislio kako bi mogao oslijepiti od siline želje koja je tinjalau njemu. Bronwyn je odgovarala na svaki njegov pokret, davala iprimala. Kad je napokon eksplodirao u njoj, toliko se žestoko tresao da

81

mu se učinilo da će se raspasti.Srušio se na nju, znojan, onemoćao, držeći je tako snažno da ju je

gotovo zdrobio.Bronwyn nije smetalo što je jedva mogla disati. Na trenutak joj se

činilo da je umrla. Nitko ne može doživjeti ovakvo nešto i preživjeti.U tijelu joj je tuklo i mislila je da ne bi mogla učiniti ni koraka ni kad

bi joj život ovisio o tome. Utonula je u san, rukama i nogama još uvijekomotana oko Stephena.

Kad se probudila, susrela je pogled njegovih veselih plavih očiju.Sunce se izlilo u sobu i u trenu se sjetila svega što se dogodilo međunjima. Osjetila je kako joj je krv jurnula u obraze. Bilo je čudno što sesada nije mogla sjetiti osjećaja koji su je natjerali da se onako sramotnoponaša.

Dodirnuo joj je obraz dok su mu se oči smijale. »Znao sam da će bitivrijedno borbe«, rekao je.

Odmaknula se od njega. Dobro se osjećala. Zapravo, već dugo se nijeosjećala bolje. Naravno! pomislila je. Osjećala se tako jer je shvatila daje ostala ista. Provela je noć s muškarcem i nije se promijenila. I dalje gaje mrzila, on je i dalje bio neprijatelj. Ostao je nepodnošljivi, arogantnihvalisavac. »To je sve što ti ja značim, zar ne? Ja sam ti poput kurvekoja će ti grijati krevet.«

Stephen se lijeno nasmiješio. »Zamalo si ga zapalila.« Prešao jedlanom duž njezine ruke.

»Pusti me!« rekla je oštro pa skočila s kreveta i zgrabila zelenubaršunastu kućnu haljinu. Začulo se tiho kucanje na vratima i pojavila seMorag, noseći vrč vruće vode. »Sve do dolje vas se može čuti kako sesvađate«, izderala se.

»Sigurno to nije sve što se čulo«, rekao je Stephen namještajući rukeiza glave.

Morag se okrenula prema njemu i nacerila se, a staro joj se lice tolikonaboralo da se činilo kao da su joj oči nestale.

82

»Činite se jako zadovoljni sobom«, pogledala ga je s očitimodobravanjem, njegovu od sunca potamnjelu kožu u kontrastu s bijelimplahtama, snažne mišiće prsa i ruku, napete čak i dok je opušteno ležao.

»Više nego zadovoljan, rekao bih. Nije ni čudo da vi Škoti ne volitesilaziti s Visoravni.« Pogledom je pokazao na Bronwyn, koja ga jegledala s mržnjom. Na vratima se pojavio Chris Audley.

»Zar nemamo pravo na malo privatnosti?« povikala je Bronwyn dokse okretala prema prozoru. Rab je stajao uz nju. Nije ga ni dodirnula jerje osjećala da ju je i on izdao, i sinoć, i jutros kad je dopustio Stephenuda... da... Toplina joj se opet vraćala u obraze.

Stephen se nasmiješio Chrisu. »Ona voli biti nasamo sa mnom.«»Što ti se dogodilo s rukom?« upitao je Chris, glavom pokazujući na

zavoj otvrdnuo od sasušene krvi.Stephen je slegnuo ramenima. »Nezgoda. A sada, ako ste vas dvoje

zadovoljni jer ste se uvjerili da se nismo poubijali, možda me možeteostaviti nasamo s mojom ženom da mi se pobrine za ranu.«

Morag i Chris su se nasmiješili, bacili kratak pogled prema Bronwynkoja im je okrenula leđa i izišli.

Bronwyn se naglo okrenula prema Stephenu. »Nadam se da ćešiskrvariti i umrijeti«, pljunula je na njega.

»Dolazi ovamo«, rekao je strpljivim i slatkim glasom, ispruživši rukuprema njoj.

Poslušala ga je unatoč svojim mislima. Uhvatio ju je ruku i povukaoje na rub kreveta da sjedne pokraj njega. Primaknuo joj se, a plahta kojaga je pokrivala je spala, otkrivajući mu bokove i struk. Bronwyn jeskrenula pogled i vratila ga na njegovo lice. Morala se boriti s nagonomda mu dodiruje kožu.

Jednom rukom držao je obje njezine, a drugom joj dodirnuo obraz.»Možda te previše izazivam. Jutros si me jako zadovoljila.« Gledao jekako joj se crvene obrazi. »Što ja mogu učiniti da zadovoljim tebe, osimda se bacim kroz prozor?«

83

»Željela bili poći kući«, tiho je rekla, a njezin tihi glas odavao je svunjezinu žudnju. »Želim poći kući na Visoravan, vidjeti svoj klan.«

Nagnuo se i poljubio njene usne, nježno i slatko poput proljetne kiše.»Onda ćemo danas poći.« Nasmiješila mu se i pokušala se osloboditi, aličvrsto joj je držao ruke. Lice joj se istog trenutka pretvorilo u ledenumasku.

»Ti zaista nemaš nimalo povjerenja u mene, zar ne?« Pogledao jekrvavi zavoj na svojoj ruci. »Ovo treba očistiti i pravilno povezati.«

Nekako se uspjela izmaknuti. »To može učiniti Morag i sigurna samda bi to željela jer ionako čezne za tobom.«

Stephen je odmaknuo plahtu i stao pred nju. Privukao ju je i zagrlio.»Nadam se da je ljubomora to što čujem u tvom glasu. Ne želim da miMorag mijenja zavoj. Ti si me ranila, ti ćeš mi zaviti ranu.«

Bronwyn se nije mogla micati, jedva da je mogla razmišljati kad ju jedržao tako blizu. Još se sjećala kako ju je usnama ljubio iza koljena.Odgurnula ga je od sebe. »Dobro. Ja ću. Sigurno je brže da to učinimnego da se nastavim s tobom raspravljati. Tada možemo poći kući.«

Sjeo je na prozorsku klupu, naslonivši se na jastučiće, potpunonesvjestan činjenice da je gol. Pružio joj je ruku, smiješeći se tome kakoga nije željela ni pogledati.

Bronwyn nije voljela njegovu umišljenost, to uvjerenje kako svojomblizinom može utjecati na nju. Još gore, mrzila je što ne može prestatigledati u njegovo prelijepo tijelo. Zločesto se nasmiješila kad mu jestrgnula zavoj s rane. Povukla je i kožu i krastu koja je tek zatvorilaposjekotinu.

»Prokleta bila!« povikao je Stephen, poskočivši s prozorske klupe.Uhvatio ju je rukama iza vrata i povukao k sebi. »Požalit ćeš zbogovoga! Jednoga ćeš dana shvatiti da je samo jedna kap moje krvidragocjenija od sve tvoje srdžbe.«

»Je li to tvoja najveća želja? Kažem ti odmah da ti se neće ostvariti.Udala sam se za tebe da spasim svoj klan od ratovanja. Neću te odmah

84

ubiti jer bi vaš kralj kaznio moj klan.«Stephen ju je tako žestoko odgurnuo da je udarila o krevet. »Nećeš ti

mene ubiti!« podrugljivo se nasmijao. Iz rane mu je curila krv niz ruku.Ustao je i zgrabio odjeću s poda. »Imaš previsoko mišljenje o sebi«,rekao je dok je navlačio nogavice hlača. Košulju i prsluk prebacio jepreko ruke. »Budi spremna za jedan sat«, rekao je ravnodušno pa zalupiovratima i izašao iz sobe.

Soba se doimala neprirodno tihom bez Stephena i nekako se činilaprevelikom i praznom. Naravno da joj je bilo drago što je otišao. Natrenutak se zapitala koga će naći da mu previje ranu na ruci, a potomslegnula ramenima. Zašto bi ona marila za to? Pošla je do vrata i pozvalaMorag. Puno je toga trebalo učiniti za samo jedan sat.

Jahali su cijeli dan i dio noći. Što su dalje odmicali prema sjeveru, toje Bronwyn sve više osjećala olakšanje u srcu i mislima. Smetale su jojbuka i sva kola s prtljagom koja su ih slijedila. Za škotske prilike, sva takola natovarena robom činila su se nepotrebna. Škot bi na put krenuo sodjećom koju ima na sebi i s nešto hrane u naprtnjači. Englezi su sezaustavljali u vrijeme ručka da objeduju skuhani obrok. Bronwyn je bilapreviše nestrpljiva da bi mogla jesti.

»Sjedni!« zapovjedio je Stephen. »Činiš mi ljude nervoznima s timskakutanjem.«

»Tvoji ljudi! A što je s mojim ljudima koji me čekaju?«»Ne mogu se baviti svim ljudima odjednom.«»Ti možeš...«zaustila je pa se zaustavila. Nekolicina Stephenovih

ljudi gledala ih je sa zanimanjem. Christopher Audley joj se smješkao inamigivao joj. Bronwyn je znala da je on drag mladić, ali sada joj nitkonije odgovarao. Željela je izvući se što prije iz ove uklete nizine.

Noću su prešli gorje Grampian. Bile su to niske planine ispresijecaneširokim dolinama. Kako su prešli na drugu stranu, tako je zrak postaohladniji, okoliš divlji, a Bronwyn je počela lakše disati. Ramena su joj seopustila, a crte lica omekšale.

»Bronwyn!« rekao je Stephen stojeći uz nju. »Moramo stati i

85

prenoćiti.«»Stati! Ali...«znala je da nema smisla nastaviti. Samo se Morag

osjećala kao i ona, a svi ostali trebali su odmor prije nastavka puta.Duboko je udahnula, znajući da će joj blizina doma pomoći da noćaslakše zaspi. Sjahala je i odvezala torbu sa sedla. Napokon se možeriješiti ove neudobne engleske odjeće.

»Što je ovo?« upitao je Stephen dodirujući plašt koji je stavila prekoruke. »Je li to ono što si imala na sebi one večeri kad sam te upoznao?«upitao je, dok mu je u očima sjalo od prisjećanja.

Otrgnula je plašt iz njegove ruke i odšetala u tamu među drveće. Nijejoj bilo jednostavno samoj otkopčati englesku haljinu, ali bila je odlučnau namjeri da je se napokon oslobodi. Kad je tešku haljinu od baršunanapokon odložila na stijenu, skinula se do gola. Škoti su se odijevali ujednostavnu odjeću koja im je davala osjećaj slobode. Navukla je mekupamučnu potkošulju preko glave, a iznad nje košulju dugih rukava u bojišafrana. Košulja se nabirala na ramenima, usko stegnuta oko zglobova.Suknja je bila raskošna, uska na bokovima, ali slobodno je padala,omogućavajući slobodno kretanje ili jahanje. Bila je od nježnoplave vunekariranog uzorka. Drugi sloj odjeće, široki plašt, spretno je prebacilapreko ramena, a zatim ga zakopčala velikim visećim brošem. Težak brošod srebra generacijama se prenosio od majke na kćer.

»Daj da vidim«, začula je glas iza sebe. Okrenula se i ugledalaStephena.

»Jesi li me opet špijunirao?« hladno je upitala. »Rekao bih da sam teštitio. Bog zna što se može dogoditi lijepoj gospi samoj u šumi.«

Okrenula se od njega. »Rekla bih da se ono najgore već dogodilo.«Nije ga željela blizu, nije željela da ponovo nad njom uspostavi moć kakoje to učinio sinoć. Okrenula se i otrčala natrag prema mjestu gdje su seutaborili.

»Zar nisi nešto zaboravila?« dozvao ju je Stephen, držeći njezinecipele. Nasmijao se kad se nije okrenula.

Bronwyn je odšepala do šatora za koji su joj rekli da je Stephenov.

86

Njegovi ljudi bili su vični u podizanju tabora nalik na manji grad. Bolnose trznula čak i kad je stopalima dodirnula tepih prostrt preko čvrstogškotskog tla. Zaboravila je da su prošli mjeseci otkako je bosa trčala poprirodi. Stopala su joj postala mekša i nakon kraćeg vremena koje jeprovela bosa, već su bila ranjena i natučena.

Sjela je na rub ležaja i nagnula se da ih pogleda. Kad se šatorskokrilo otvorilo, a odmah zatim ušao Stephen, brzo je ustala, unatoč suzamaod bolnih stopala.

Stephen je bacio njezine cipele u kut šatora. Sjeo je na ležaj. »Daj dapogledam.«

»Ne znam o čemu govoriš«, rekla je oholo, udaljujući se od njega.»Bronwyn, zar stalno moraš biti tako tvrdoglava? Ozlijedila si

stopala, znam da jesi, zato dođi ovamo i daj da ih pogledam.«Znala je da će prije ili kasnije morati ostati s njim sama u šatoru.

Nevoljko je sjela pokraj njega na ležaj.S ogorčenim uzdahom sagnuo se i povukao njezina stopala u svoje

krilo. Bronwyn se naslonila unatrag na laktove. Stephen se mrštio dok jegledao rane od kojih je jedna bila posebno duboka. Zapovjedio je sluzida donese lavor vrele vode i zavoje.

»Sad stavi stopala unutra«, rekao je kad je odložio lavor na pod.Gledala je dok joj je pažljivo prao i ispirao stopala, položivši ih zatim

u svoje krilo kako bi ih osušio i zavio. »Zašto to činiš?« tiho ga jeupitala. »Ja sam ti neprijatelj.«

»Ne, nisi. Ti se boriš protiv mene, ja ti ne uzvraćam. Ja želim živjetiu miru s tobom.«

»Kako možeš govoriti o miru dok je krv moga oca između nas?«»Bronwyn...«počeo je pa se zaustavio. Nema smisla raspravljati s

njom. Samo svojim djelima moći će je uvjeriti da njoj i njezinu klanu želisamo dobro. Učvrstio je zavoj na lijevom stopalu. »To bi trebalo izdržatineko vrijeme.« Kad se pokušala izvući, uhvatio ju je i zadržao joj stopalau svom krilu. Oči su mu potamnjele dok joj je dlanom prelazio uz

87

koljeno. »Imaš prekrasne noge«, prošaptao je.Bronwyn se željela izmaknuti jer je prepoznala taj pogled u njegovim

očima, ali bila je hipnotizirana i nije se mogla pomaknuti, iako je niječvrsto držao. Objema rukama posegnuo je ispod njezine duge suknje, aona se oslonila na jastuke, ležeći mirno dok joj je milovao noge istražnjicu.

Legao je pokraj nje, povukao je uza se i stao joj ljubiti lice, uši iusne. Ruke su mu spretno otkopčale broš i kopču remena. Odjeća joj jespala s tijela i prije nego što je primijetila da ih je otkopčao. Stephen seodmaknuo samo na nekoliko trenutaka potrebnih da se riješi odjeće sasebe. Susprezao j e smijeh dok je Bronwyn posezala za njim, povlačećiga bliže k sebi.

Prikovao je usta na njezina, uživajući u slatkoći njezina jezika. »Tkosam ja?« prošaptao je dok joj je grickao vrat.

Umjesto odgovora protrljala je bedra o njegova. Srce joj je divljeudaralo i unatoč hladnoći, kožu joj je orosio znoj.

Uhvatio ju je za kosu, a dlan mu se izgubio u njezinoj bujnosti. »Tkosam ja? Želim da mi izgovoriš ime.«

»Stephen«, prošaptala je. »A ja sam MacArran.«Nasmijao se, a oči su mu sjale. Čak ni obuzeta strašću nije

zaboravljala na svoj ponos. »A ja sam osvajač klana MacArran«, smijaose.

»Nikada«, grleno je prošaptala dok ga je grabila i povlačila za kosu.Glavu mu je povukla unatrag, a zube naslonila na grkljan. »Tko je sadaosvajač?«

Stephen ju je povukao na sebe, prelazeći divlje rukama duž njezinatijela. »Mi Englezi izgubili bismo sve ratove kad bi nam neprijatelji bilikao ti.« Odjednom ju je podignuo pa nježno spustio tako da je sjela nanjegovu muškost. Bronwyn je dahtala, iznenađena, a zatim snažnozastenjala od zadovoljstva kad se nagnula prema njemu i počela sekretati gore-dolje. Stephen je mirno ležao, dopustivši joj da određujeritam. Kad je osjetio da se počela približavati vrhuncu, okrenuo ju je na

88

leđa, a ona ga je stegnula svojim snažnim rukama i nogama. Zajedno sueksplodirali u zasljepljujućem bljesku.

Iznemogli, zaspali su u tom položaju, zapleteni, kožom o kožu,spojeni znojem i strašću.

Bronwyn se probudila začuvši huk sove. Oči su joj se širom otvorile,a sva osjetila izoštrila. Stephen je ležao ispružen, napola na njoj,zarobivši je ispod sebe. Namrštila se sjetivši se strasti koja ih je obuzela.Više nije osjećala tu strast, a glava joj je opet uspostavila kontrolu nadneposlušnim tijelom.

Huk sove bio joj je vrlo poznat. Cijeloga života slušala je taj signal.»Tam!« jedva je prošaptala. Polagano, najnježnije što je mogla,oslobodila se Stephenovih uspavanih udova sa sebe. Brzo se odjenula umraku, gotovo sasvim nečujno. Našla je cipele na mjestu gdje ih jeStephen bacio i izašla iz šatora. Nekoliko trenutaka ostala je mirno stajatina mjestu. Čuo se samo Rab koji je stajao pokraj nje. Stephen jepostavio stražare da čuvaju tabor. Bronwyn ih je pogledala s gađenjemdok je neprimijećena izmicala prema šumi. Uzorak njezina plašta i tamnakosa činili su je gotovo nevidljivom.

Brzo i sigurno probijala se kroz šumu, stvarajući svojim prolaskomneznatan zvuk. Najednom je zastala. Osjetila su joj govorila da je netkoblizu.

»Jamie te dobro naučio«, dubok glas dopirao je iza nje. Okrenula sesa sjajnim osmijehom na licu. »Tam!« rekla je gotovo bez daha dok mu jepadala u naručje.

Stisnuo ju je uz sebe, dok su joj stopala bila nekoliko centimetaraiznad tla, jer se cijelom težinom objesila o njega. »Jesu li dobro postupalis tobom? Jesi li neozlijeđena?«

Odmaknula se od njega. »Daj da te vidim.« Zbog mjesečine seTamova sijeda kosa doimala još sjeđom nego što je bila. Bio je prosječnevisine, ne viši od Bronwyn, ali bio je snažne građe, ruku i prsa čvrstihpoput hrasta. Tam je bio bratić njezina oca, i njezin prijatelj cijelogaživota. Jedan od njegovih sinova bio je među trojicom od kojih je

89

jednoga Bronwyn trebala izabrati za muža.Tam se nasmijao. »Tvoje su oči bolje od mojih starih. Ne vidim jesi

li dobro ili nisi. Htjeli smo poći po tebe, ali bojali smo se za tvojusigurnost.«

»Sjednimo.«»Imaš li vremena? Čujem da imaš muža.«Vidjela je zabrinutost na njegovu licu, vidjela je i neke nove bore oko

njegovih očiju. »Je, imam muža«, rekla je kad su sjeli jedno pokrajdrugog na stijenu. »Englez je.«

»Kakav je? Hoće li ostati s tobom u Škotskoj ili će se vratiti uEnglesku?«

»Što ja znam? Arogantan je. Pokušala sam razgovarati s njim o momklanu, ali nikada me ne sluša. On priznaje samo engleske običaje,«

Tam joj je dodirnuo obraz. Već dugo tu djevojku smatra svojomkćeri. »Je li te povrijedio?« tiho je upitao.

Bronwyn je bila zahvalna na tome što joj tama skriva rumenilo naobrazima. Da, povrijedio ju je, povrijedio bi joj ponos kad bi je naveo dase izvija u ekstazi, pod njim i na njemu. Uspijevala je ostati pribrana svedok je ne bi dodirnuo. Ali sve to nije mogla reći čovjeku koji joj je biopoput oca. »Ne, nije me povrijedio. Reci mi, kako je moj klan? Je li bilopuno problema s MacGregorima?«

»Ma kakvi. Bilo je mirno otkad si otišla. Svi smo bili jako zabrinuti.Engleski kralj obećao je da ti se ništa neće dogoditi.« Ispružio je rukuprema Rabu koji mu se primaknuo sa strane. Odsutno ga je potapšao povelikoj glavi.

»Nešto mi prešućuješ. Šta je s tim tvojim mužem?«Bronwyn je ustala. »Mrzim ga! Stvorit će više problema nego što mi

treba u životu. Ismijao me kad sam rekla da se mora potruditi da ga klanprihvati. Putuje s vojskom ljudi i prtljage.«

»Čuli smo vas prije nekoliko dana.«»Brinem se da će njegovo neznanje i glupost nauditi mojem narodu.

90

Nema sumnje da će ih pokušati natjerati da prihvate njegove ideje. Netkoće mu zabiti bodež među rebra i engleski kralj poslat će vojnike po glavemojih ljudi.«

Tam je stajao i spustio ruke na Bronwynina ramena. Bila su to sitnaramena za tako težak teret odgovornosti. »Možda neće biti tako. Moždaga možemo bez pretjerane sile uvjeriti da pokuša shvatiti naše običaje.«

Bronwyn se okrenula i nasmiješila mu se. »Ja nemam ništa protiv.Englezi govore da smo divlja, sirova bagra. Zasigurno bi ih tvoje riječisasvim uvjerile u to.«

»Divljaci, kažeš?« upitao je Tam, zadirkujući je.»Da, a kažu i da su žene grozne kao i muškarci.«»Hm!« Tam je gunđao. »Hajde da vidimo sjećaš li se ičega od onoga

što sam te naučio.«Prije nego što je stigla trepnuti, već je izvukao bodež i naciljao joj

grkljan. Godinama ju je učio kako se obraniti od snažnih muškaraca.Odmaknula se u stranu, jednim brzim, spretnim pokretom, ali nije biladovoljno brza. Bodež joj se našao naslonjen na grkljan.

Odjednom je iza drveća izletio muškarac, doslovno lebdeći zrakom, iskočio na Tama, pogodivši ga sa strane. Bronwyn je poskočila u stranu, aTam je pokušao vratiti ravnotežu. Bio je nabijen, jak muškarac i njegovasnaga bila je u tome što je uspio odolijevati svim udarcima, Bronwyn jejednom vidjela četvoricu snažnih, odraslih muškaraca kako skaču nanjega, a Tam je uspio ostati na nogama. Tam je pognuo ramena, amuškarac je pao s njega dok ga je Tam radoznalo promatrao.

Bronwyn se nasmiješila kad je vidjela Stephena kako leži na leđima.Bilo bi joj zadovoljstvo da ga je Roger uspio poraziti. Stephen jepobijedio, ali Roger je bio Englez obučen za viteške borbe i natjecanja.Tam je bio pravi borac.

Stephen nije gubio vrijeme razmišljajući o svom protivniku. Znao jesamo da taj čovjek drži bodež na vratu njegove žene. Mislio je da je topitanje života i smrti, ili oni ili Tam. Dohvatio je komad drveta s tla iiskoristio trenutak u kojem se Tam začuđeno okrenuo prema Bronwyn, te

91

ga udario iza koljena.Tam je proizveo dubok zvuk sličan roktaju i pao prema naprijed.

Stephen ga je, stojeći na koljenima, udario šakom u lice, osjetivši kakomu lomi nos.

Tam je shvatio da Stephen nije stranac, jer Rab bi inače zalajao, alikad je osjetio da mu je nos slomljen, više nije mario tko mu je napadač.

Rastvorio je svoj veliki dlan i krenuo prema Stephenovu grkljanu.Stephen je znao da se ne može nositi sa snagom toga čovjeka, ali da ćemu vlastita mladost i okretnost ići u korist. Odmaknuo je Tamove ruke sasvoga vrata, zatim se sagnuo i zabio obje šake u trbuh tvrd poput stijene.Tam kao da nije ni primijetio Stephenov udarac. Uhvatio ga je za ramena,podigao u zrak i dvaput ga zabio u stablo. Stephena je udarac u drvoošamutio, ali podigao je noge i iskoristio svu snagu da se odgurne oTamova prsa. Snaga Stephenovih nogu bila je dovoljna da zaustavi Tamau pokušaju da ga zdrobi o stablo.

Stephen je provukao ruke ispod Tamovih zglobova i brzinom togpokreta oslobodio se Tamova stiska. Istog trenutka Tam je opet nasrnuona Stephena, svojim divovskim dlanovima hvatajući mu grkljan. Stephenje imao samo nekoliko sekundi za bijeg. Zabacio je noge unatrag i izveosavršen salto.

Tam je na trenutak ostao u čučnju. U sekundi je njegov protivniknestao. Prije nego što je stigao trepnuti, na grlu osjeti hladan dodirčelične oštrice.

»Ne miči se«, rekao je Stephen, gotovo bez daha, »ili ću ti prerezatigrkljan.«

»Prestani!« vrisnula je Bronwyn. »Stephene, odmah ga pusti!«»Da ga pustim?« upitao je Stephen. »Pokušao te ubiti.« Namrštio se

kad je začuo Tamov duboki smijeh.»Ubij mene!« rekla je. »Ti si najgluplji čovjek kojeg sam upoznala.

Rab bi ga već napao da sam bila u opasnosti. Sad spusti taj bodež prijenego što nekoga ozlijediš.«

92

Stephen je polagano vratio nož u korice. »Glupi pas je tako mirnoležao da se činilo da je mrtav.« Počešao se po zatiljku. Držao se kao damu je kralježnica slomljena.

»U pravu je, Bronwyn«, rekao je Tam. »Učinio je ono što je trebaoučiniti. Ja sam Tam MacArran«, rekao je ispruživši ruku prema Stephenu.»Gdje si se naučio tako boriti?«

Stephen je na trenutak oklijevao prije nego što je prihvatio ispruženuruku. Zapravo je želio prebaciti Bronwyn preko koljena i kazniti je što gaje nazvala glupim samo zato što ju je pokušao zaštititi. »StephenMontgomery«, rekao je, rukujući se. »Imam brata takve građe. Protivnjega se mogu boriti samo brzinom. Naučio sam neke trikove od jednogakrobata i ponekad mi posluže.«

»Bome!« rekao je Tam, trljajući nos. »Mislim da bi mogao bitislomljen.«

»Oh, Tam!« zavapila je Bronwyn, gledajući Stephena s mržnjom.»Pođi s nama do tabora da te pogledam.«

Tam se nije ni pomaknuo. »Mislim da bi muža trebala pitati zadopuštenje. Pretpostavljam da ti jesi njezin muž?«

Stephen je osjećao kako mu se čovjek počinje sviđati. »Već imamožiljke koji to dokazuju.« Tam se zahihotao.

»Pođimo vidjeti ima li piva. I moram porazgovarati sa svojomstražom. Nikad mi neće biti jasno kako im je Bronwyn uspjela pobjeći.Do zuba naoružani vojnici ne stvaraju toliko buke.«

»Ja stvaram buku?« rekla je Bronwyn. »Vi Englezi ste...«Tam je spustio ruku na njezino rame i zaustavio je. »Ako te oni i nisu

čuli, čuo te tvoj muž. Hajde sad, nađi mi tople vode da se operem.Mislim da sam prekriven sasušenom krvlju.« S odobravanjem jepogledao Stephena. »Imaš snage u šakama.«

Stephen se nacerio. »Još jedan udarac o ono stablo i slomila bi mi sekralježnica.«

»Nego što!« rekao je Tam. »Kad nemaš dovoljno mesa na sebi da te

93

zaštiti.«»Baš!« Stephen je frknuo. »Da sam tako težak, ne bih se mogao

kretati.« Nasmijali su se jedan drugome slijedeći Bronwyn i Raba dotabora.

»Stephen!« rekao je Chris kad su stigli natrag u tabor. »Čuli smogalamu, ali trebalo nam je vremena da shvatimo da vas nema. Zaboga!Što ti se dogodilo i tko je to?«

Komešanje je uzbunilo ljude i počeli su se buditi, paleći baklje.»Pođi spavati, Chris«, rekao je Stephen. »Samo nađi nekoga da namdonese tople vode i vrč piva, hoćeš li? Idemo unutra, Tam.«

Tam je razgledao unutrašnjost šatora. Zidovi su bili presvučenisvijetloplavom svilom, a na tlu su ležali orijentalni tepisi. Sjeo je naizrezbarenu stolicu od hrastovine. »Lijepo vam je ovdje«, rekao je.

»To je bačen novac!« bunila se Bronwyn. »Ima ljudi koji su gladni i...«

»Platio sam ljudima da postave ovaj šator i pretpostavljam da su timnovcem kupili hranu«, odgovorio joj je Stephen.

Tam je pogledavao prema jednom i drugom. Primijetio je ljutnju ineprijateljstvo koje je Bronwyn pokazivala, a sa Stephenove strane vidioje razumijevanje, možda čak i privrženost. A Stephen ga je i napao kad jemislio da je Tam nasrnuo na Bronwyn.

Netko je donio vruću vodu, a dvojica muškaraca skinula su se dopasa i počela prati. Bronwyn je opipala Tamov nos i uvjerila se da nijeslomljen. Stephenova leđa bila su prekrivena krvavim porezotinama oddrva koje mu je probilo kožu.

»Mislim da se treba pozabaviti leđima tvoga muža«, tiho je rekaoTam.

Bronwyn je Stephenu uputila prezriv pogled i napustila šator, a Rab ju je slijedio.

Tam je pokupio odjeću. »Sjedni, mladiću, pogledat ću ti leđa.«Stephen se nije opirao. Dok mu je Tam nježno prao leđa, Stephen je

94

progovorio. »Možda bih se trebao ispričati zbog ponašanja svoje žene.«»Nema potrebe. Ja bih se trebao ispričati tebi jer ja sam, među

ostalima, pomogao da postane ovakva kakva jest.«Stephen se nasmijao. »Imao sam još bolji razlog da se borim protiv

tebe a da nisam ni znao. Reci mi, misliš li da će se ikada prestati ljutiti namene?«

Tam je ocijedio krvavu odjeću. »Teško je reći. Ona i Davey imajudobre razloge da mrze Engleze.«

»Davey?«»Bronwynin stariji brat.«Stephen se uznemirio. »Brat! Bronwyn ima brata, a otac ju je unatoč

tome imenovao nasljednicom?«Tam se zahihotao i odgurnuo Stephena da se opet okrene kako bi mu

mogao do kraja očistiti leđa. »Sigurno su ti čudni škotski običaji.«Stephen je frknuo. »Čudno nije prava riječ za vaša djela. Kakav je

bio njezin otac?«»Bolje da se raspituješ o njezinu bratu. Davey je bio divlji dečko,

otkad se rodio nije bio kako treba. Zgodan je mladić koji zna pobjeđivatii uvijek navesti ljude da čine ono što on želi. Problem je što nikada nečini ono što je dobro za klan.«

»Ali Bronwyn nije takva. Njoj je stalo samo do klana i onog njezinogprokletog psa.«

Tam se nasmiješio još uvijek gledajući u Stephenov zatiljak. »Njezinotac, Jamie, nikada nije imao iluzija o svojoj kćeri. Ima naglu narav iponekad malo teže oprašta.« Ignorirao je pogled koji mu je Stephenuputio. »Ali, da, kako kažeš, voli svoj klan. Stavlja ga na prvo mjesto,prije svega ostaloga.«

»Znači, imenovana je nasljednicom unatoč svome bratu.«»Da, jest, ali nije bilo tako jednostavno. Imala je dogovor s ocem da

će se udati za muškarca kojega sama odabere. Dao joj je da bira izmeđutrojice mladića. Svaki od njih bio je snažan i stabilan, a upravo takve

95

osobine trebale su biti protuteža njezinu naglom karakteru.« Tam je bacioodjeću u vjedro i opet sjeo u stolicu.

»A ti muškarci?« upitao je Stephen dok je navlačio košulju.»Ubijeni su, svi oni, zajedno s Jamiejem.«Stephen je trenutak šutio. Znao je da su svu četvoricu ubili Englezi.

»A je li Bronwyn voljela kojeg od njih? Je li izabrala?« Podignuo jepogled kad nije dobio odgovor od Tama. Čovjek kao da je ostario uposljednjih nekoliko minuta.

Tam je podignuo glavu. Potrudio se svoj strogi izraz licapreoblikovati u osmijeh. »Nadao sam se da je odabrala, da joj je jedanod njih bio najdraži.« Duboko je udahnuo i susreo Stephenov pogled.»Jedan od ubijenih mladića bio je moj najstariji sin.«

Stephen je samo gledao u tog čovjeka. Upoznali su se prije samonekoliko sati i tijelo ga je još boljelo od udaraca koje mu je zadao, aliosjećao je kao da ga poznaje godinama. Snažna čeljust, široki nos, tamneoči i duga sijeda kosa činile su mu se poznate. Osjećao je Tamovu tuguzbog gubitka sina.

»A što je s Davidom?« pitao je Stephen. »Je li dostojanstvenoprepustio vlast mlađoj sestri?«

Tam je frknuo, a pogled mu se razbistrio. »Nema tog Škota koji neštočini bez strasti. Davey je prijetio podjelom klana kada je Jamie objavioda će ga naslijediti Bronwyn.«

»To je učinio? Što je Bronwyn rekla?« Tam je podignuo ruku inasmijao se. »Rekla mi je da si glup. Meni ne izgledaš tako.«

Stephen mu je uputio pogled koji je jasno govorio koliko mu je važnošto Bronwyn misli o njemu.

Tam je nastavio. »Davey je okupio neke ljude na svojoj strani, ali onise nisu željeli boriti protiv svoga klana, zato su se povukli u brda, gdježive u egzilu.«

»A Bronwyn?«»Jadnica. Obožavala je Daveyja. Rekao sam ti da je on vrlo uvjerljiv

96

mladić. Rekla je ocu da odbija prihvatiti ono što Daveyju pripada popravu nasljeđivanja. Ali Jamie joj se samo nasmijao i upitao je želi lisamo stajati po strani i gledati kako izbija rat unutar klana.«

Stephen je ustao. »A Bronwyn je, naravno, odlučila učiniti ono što jenajbolje za klan«, rekao je s natruhom sarkazma u glasu.

»Da, nego što. Ta bi se djevojka ubila kad bi mislila da bi njezinasmrt donijela koristi klanu.«

»Ili bi ostala živa trpeći sudbinu goru od smrti.« Tam mu je uputiodivlji pogled. »Da, i to bi učinila.«

Stephen se nasmijao. »Hoćeš li odjahati s nama do Bronwyninadoma?«

Tam je ustao, polako pomičući svoje veliko tijelo. »Bit će mi čast.«»Mogu li te onda smjestiti u svom šatoru?«Tam je podignuo jednu obrvu. »Previše je to za mene. U ovoj fazi

života ne treba me maziti. Imam svoj plašt, ali u svakom slučaju tizahvaljujem.«

Tek je u tom trenutku Stephen postao svjestan Tamove odjeće. Nosioje košulju s velikim nabranim rukavima i prošiveni prsluk koji mu jedosezao do polovice bedara. Na nogama je imao krute, debelopodstavljene cipele i hlače od guste vune do koljena. Njegova muževnakoljena bila su nepokrivena. Preko ramena nosio je dugi, široki komadkarirane tkanine. Debeli, široki pojas stegnuo je oko prsluka, a zapojasom je držao bodež.

Tam je tiho stajao dok ga je Stephen odmjeravao, očekujućikomentare kakve je navikao slušati od Engleza. »Mogao bi seprehladiti«, rekao je Stephen.

Tam se nacerio. »Mi Škoti nismo slabići. Vidimo se ujutro.«Napustio je šator.

Stephen je nakratko ostao tako stajati, a onda izašao. Tiho jezazviždao i za trenutak se Rab stvorio pokraj njega. »Bronwyn«, tiho muje izdao naredbu.

97

Pas je polizao Stephenovu ruku i krenuo prema tamnoj šumi, aStephen ga je pratio.

Bronwyn je spavala, čvrsto omotana i stisnuta u svom plaštu.Nasmiješio se gledajući je, zadivljen njezinom sposobnošću da zaspi nahladnom, tvrdom i prašnom tlu. Sagnuo se i podignuo je. Na trenutak jeotvorila oči, ali poljubac koji joj je Stephen utisnuo u kut usana umirio juje. Ugnijezdila se u njegovu naručju dok ju je nosio prema svom šatoru isvom krevetu.

98

S

ŠESTO POGLAVLJE

ljedećega dana, kasno popodne, stigli su do dvorca Larenston.Bronwyn je, previše nestrpljiva da bi dalje čekala, potjerala konja u

trk.»Idi s njom«, Tam je poticao Stephena. »Kladim se da još nikada nisi

vidio ništa slično Larenstonu.«Znatiželjan da vidi mjesto koje će mu postati dom, Stephen je

potjerao konja uz brdo prekriveno zelenom travom.Tam je bio u pravu, ništa ga nije moglo pripremiti na Larenston. Brdo

s kojeg se približavao strmo se spuštalo u duboku, široku dolinu u kojojje pasla dugodlaka stoka i gdje su počivale kolibe ratara. Uska cestavodila je kroz dolinu sve do zidina na suprotnoj strani. Na kraju zida kojije okruživao dolinu nalazio se visoki, veličanstveni otok od crvenogkamena koji je stršio iz mora kao divovska oklopljena šaka. Otok je skopnom povezivao samo kameni prilaz, ne širi od uskog puteljka. Prilazse s obje strane pretvarao u strmu padinu prema moru. Ulaz na otokčuvala su dvoja divovska vrata, a svaka su se sastojala od tri razine.

Sam dvorac činilo je nekoliko kamenih zgrada i jedna golema dvoranau sredini. Nije bilo okolnih zidova. Nije bilo potrebe za tim. Litice kojesu izranjale iz mora lako je čuvalo nekoliko ljudi naoružanih lukom istrijelom.

Bronwyn se okrenula prema njemu, sa sjajem u očima kakav prijenije vidio.

99

»Nikada je nitko nije osvojio«, rekla je ravnodušno i zaputila se nizbrdo prema dolini pod njima.

Stephenu nije bilo jasno kako su znali da ona dolazi, ali odjednom suse otvorila vrata svake kolibe i ljudi su krenuli prema njoj raširenih ruku.

Stephen je potjerao konja u trk da bi je sustigao, zatim se zaustaviokad je ona naglo sjahala i stala grliti ljude - muškarce, žene, djecu, čak igusku koju je jedno dijete vuklo za sobom. Prizor ga je dirnuo. Dosad jeu njoj vidio samo ljutitu djevojku. Rekla mu je da joj njezin klan značisve, ali nije vizualizirao pojedince u klanu. Činilo se da ona poznajesvakog ponaosob, svakoga je oslovljavala imenom, pitala ih za njihovudjecu, za njihove bolesti, pitala je treba li im što.

Vratio se u sedlo i osvrnuo oko sebe. Zemlja je bila gola. Konj jerovao kopitom i jedva našao komad mahovine. Prije je vidio polja. Uzgojječma nije davao ploda, ali ljudi su se i dalje trudili. Kolibe su bilemalene, odavale su teško siromaštvo. Stephenu je sinulo da su ti ljudipoput kmetova na imanjima njegova brata. Bronwyn je posjedovala tuzemlju, a oni su na njoj uzgajali. Vrlo slično kmetstvu.

Opet se okrenuo i pogledao prema Bronwyn dok je uzimala komadsira od neke žene. Ti ljudi bili su njezini kmetovi, ali ona se prema njimaodnosila kao da su joj članovi obitelji. Nije mogao zamisliti da bi ijednavlasnica zemlje koju je on poznavao dotaknula nekog kmeta, a kamoli gazagrlila. Ti su je ljudi zvali imenom, nisu spominjali njezinu titulu, kaošto je bilo uobičajeno.

»Mrštiš se, mladiću«, začuo se Tamov glas iza njega. »Što ti se odnaših običaja ne sviđa?«

Stephen je skinuo šešir i prošao rukom kroz svoju gustu kosu. »Činise da moram štošta naučiti. Mislim da ne razumijem što je klan. Misliosam da su pripadnici klana poput mojih ljudi, da su plemići.«

Tam je na trenutak gledao u njega. »Klan je gaelska riječ za djecu.«Oči su mu zasvjetlucale. »A što se tiče plemića, kojeg god Škota upitašza porijeklo, doznat ćeš da mu preci potječu još od škotskog kralja.«

»Ali to siromaštvo...«Stephen je zaustio pa se zaustavio, strahujući

100

da bi mogao uvrijediti Tama.Tamova se čeljust stisnula. »Englezi i zemlja kakvu nam je Bog dao

učinili su nas siromašnima. Ali bolje da naučiš da se u Škotskoj ljudivrednuju po onome što je u njima, ne po zlatu koje nose u džepu.«

»Hvala na savjetu. Upamtit ću ga.« Potjerao je konja naprijed dadođe do Bronwyn. Uputila mu je tek kratak pogled, pa se okrenula kakobi nastavila slušati staricu koja joj je govorila o nekim novim bojama zatkanine.

Jedan po jedan, ljudi su zamuknuli kad su počeli gledati u njega. Bioje drugačije odjeven. Većina Škota imala je nepokrivene noge, bez hlača icipela, dok su neki nosili kratke hlače poput Tama.

Ali Stephen je promatrao žene. Nisu imale blijedu, očuvanu kožu kaoEngleskinje, već zlaćani ten od života na otvorenom. Oči su im sjale, anjihova božanstvena kosa slobodno je padala preko uskog strukaopasanog remenom.

Stephen je sjahao i čvrsto svojim lijevim dlanom uhvatio Bronwynin,ispruživši desnu ruku. »Dopustite da se predstavim. Ja sam StephenMontgomery.«

»Englez!« rekao je čovjek blizu Stephena, a glas mu je bio nabijenmržnjom.

»Jesam, Englez sam!« istaknuo je Stephen, dok su mu plave očiozbiljno gledale u Škota.

»Dajte!« rekao je Tam. »Ostavite ga. Napao me kad je mislio da ćunauditi Bronwyn.« Nekolicina se nasmijala zbog apsurdnosti te izjave.Bilo je jasno tko je pobijedio, budući da je Tam bio barem dvadeset petkilograma teži od mršavog Stephena. »Gotovo mi je slomio nos, a zatimmi nožem došao do grkljana.«

Ljudi su kratko šutjeli, kao da nisu povjerovali Tamu.»Dobro došao, Stephen«, rekla je jedna lijepa djevojka prihvaćajući

Stephenovu ispruženu ruku. Stephen je nekoliko puta trepnuo, iznenađenšto ga zovu imenom, zatim se nasmiješio i nastavio se rukovati.

101

»Neće biti lako s mojim ljudima«, govorila mu je Bronwyn dok sujahali jedno pokraj drugoga stazom koja je otok povezivala s kopnom.Staza je bila tako uska da je samo dvoje moglo usporedno jahati. Stephenje nervozno pogledao liticu sa svoje lijeve strane. Jedan pogrešan pokreti mogao bi završiti u dnu litice. Bronwyn kao da nije bila svjesnaopasnosti, budući da je cijelog života išla tom stazom.

»Muškarce će biti teže osvojiti nego žene«, rekla je oholo. Pogledalaga je i primijetila kako stalno pogledava dolje prema moru. Nasmiješilase i naglo potjerala konja prema njegovu.

Stephenov konj pokušao se izmaknuti od nasrtaja pa se, jednomnogom zagazivši u provaliju, uspaničio i propeo. Stephen je jedanočajnički trenutak pokušavao obuzdati konja i spriječiti da sa staze padneu ništavilo sa strane.

»Prokleta bila!« Stephen je uzviknuo kad je napokon obuzdao konja.Bronwyn mu se smijala dok ga je gledala osvrćući se preko ramena.»Jesu li naši škotski običaji presurovi za tebe?« zadirkivala ga je.

Stephen je podbo konja. Bronwyn je vidjela kako joj se približava, alinije stigla dovoljno brzo reagirati. Stephen ju je zgrabio oko struka ipovukao u svoje sedlo ispred sebe.

»Pusti me!« zahtijevala je. »Moji ljudi gledaju!«»Neka! Onda su vidjeli kako pokušavaš napraviti budalu od mene. Ili

si se nadala da ću pasti u provaliju?«»I tako prizvati trupe kralja Henrika da dođu na nas? Ne, ne želim da

umreš na škotskoj zemlji.«Stephen je uzdahnuo zbog njezine iskrenosti. »Možda sam to tražio.«

Stavio je prst na njezine usne kad je počela govoriti. »Ali nisam tražio daispadnem budala, za to ćeš mi platiti. Je li još tko ujahao u Larenstonnoseći MacArrana u svome sedlu?«

»Nosili smo mnoge mrtve, većinu su ih ubili...« Ušutkao ju jepoljupcem.

Unatoč sebi, Bronwyn se prilijepila za njega, rukama oko njegova

102

vrata, gladnim poljupcem na njegovim usnama. Povukao ju je bliže ksebi, rukama joj milujući leđa. Mogao je osjetiti toplinu njezine kože krozlan košulje. Teške tkanine na odjeći koju su nosile Engleskinje skrivalesu žensku kožu od dodira.

Stephen se prvi trgnuo iz transa. Osjetio je da ih gledaju. Otvorio jeoči i malo podignuo glavu, ne odvajajući usne od njezinih. Nije ni shvatioda je njegov konj nastavio stazom prema velikim vratima.

Okružilo ih je nekoliko muškaraca, svi formalni, ozbiljni; na licima imse nisu vidjele emocije.

»Bronwyn, ljubavi«, tiho je rekao Stephen.Bronwyn je odmah reagirala. Otrgnula se od njega i pogledala dolje

prema svojim ljudima. »Douglas«, prošaptala je i kliznula u ruke koje suje čekale raširene. Jednog po jednog, pozdravila je sve muškarce.

Stephen je polako sjahao i slijedio Bronwyn kroz vrata. Zatvorila seželjezna rešetka sa šiljcima. Muškarci mu se nisu obraćali niti su gledaliu njega, ali Stephen je itekako bio svjestan načina na koji su ga okružili,njihove formalnosti i nepovjerenja. Bronwyn je hodala ispred njega,razgovarajući sa svojim ljudima, postavljajući im pitanja i odgovarajućina njihova.

Stephen se osjećao kao uljez, kao tuđinac. Muškarci koji su hodali uznjega bili su na oprezu i mogao je osjetiti njihovo neprijateljstvo. Ti sumuškarci bili drugačije odjeveni od onih u dolini. Neki su nosili kratkehlače i cipele kao Tam, drugi su imali čizme do koljena. Opet su svimabile gole noge od koljena do polovice bedara.

Nakon vrata više nije bilo prepreka pa su prošli pokraj nekolikomanjih zgrada do one glavne. Stephen je prepoznao gospodarske zgradeza proizvodnju mlijeka, kovačnice i staje. Vidio je i malu vrtnu kuhinju.Takvo mjesto može izdržati dugotrajnu opsadu.

Unutrašnjost kuće bila je jednostavna i neukrašena. Kameni zidovibili su goli, neoličeni, neobloženi. Maleni prozori propuštali su malosvjetla. Unutar dvorca je bilo hladno, hladnije od jesenje hladnoće vani,ali nigdje nije gorjela vatra.

103

Bronwyn je sjela na nepojastučenu stolicu. »A sad, Douglas, pričajmi što se događalo.«

Stephen je stajao po strani i promatrao. Nitko ga nije pitao je li muudobno niti je predložio da se odmori.

»MacGregori su opet napadali. Preksinoć su nam uzeli šest grlastoke.«

Bronwyn se namrštila. Poslije će se pozabaviti MacGregorima.»Problemi unutar klana?«

Muškarac koji se zvao Douglas odsutno je vrtio uvojak duge kose.»Opet svađe zbog zemlje oko jezera. Robert tvrdi da su lososi njegovi,dok Desmond zahtijeva da plati za njih.«

»Jesu li već izvukli mačeve?« pitala je Bronwyn.»Nisu, ali mogli bi uskoro. Da pošaljem ljude da to riješe? Malo krvi

prolivene na pravom mjestu moglo bi zaustaviti njihove svađe.«Stephen je počeo ustajati. Bio je naviknut rješavati takve sporove.

Tamova ruka na njegovoj zaustavila ga je.»Imaš li nekih drugih prijedloga osim mača, Douglas?« upitala je

ljutito. »Je li ti ikada palo na pamet da ti ljudi imaju razlog za svađu?Robert hrani sedmero djece, dok Desmond ima bolesnu ženu, a nemadjece. Sigurno postoji način da riješe probleme.« Čovjek ju je tupopogledao.

Uzdahnula je. »Reci Robertu neka najmlađe i najstarije dijete pošaljeDesmondu na skrb. Robert neće tražiti ribu kojom se hrane njegovadjeca, a Desmondova žena prestat će žaliti samu sebe što nema vlastitedjece. Dalje, što se još događalo?«

Stephen se nasmiješio na njezinu mudrost. Dolazila je od ljubavi ipoznavanja klana. Bilo je čudno vidjeti je u njezinu okruženju. Svaki novitrenutak vraćao ju je u život. Dok je gledala ove ljude koji su jeokruživali, brada joj više nije bila ljutito izbačena. Ramena su joj i daljebila ravna, ali ne kao da se upravo sprema braniti se udarcima i ljutitimriječima. Promatrao je lica ljudi koji su je okruživali. Poštovali su je,

104

slušali je, a svaka odluka koju je donijela bila je mudra i u najboljeminteresu njezina klana.

»Jamie ju je dobro naučio«, tiho je rekao Tam.Stephen je kimnuo. To je bila njezina sasvim druga strana, ona za

koju nije ni znao da postoji. Poznavao ju je kao ljutu, naglu, prepunumržnje, kao ženu koja je mahala nožem i postavljala nemoguće zahtjeve.Sjetio se kako joj se smijao kad je pala u potok.

Najednom je osjetio oštar ubod ljubomore. Ovo je bilo prvi put davidi tu ženu koja mirno sjedi među ljudima, donoseći odluke kojeodređuju njihove živote. Oni su znali za tu njenu stranu za koju on nije nislutio da postoji.

Bronwyn je ustala i pošla do stubišta u udaljenom dijelu hodnika.Stephen ju je slijedio. Iznenada je shvatio da on jedini poznaje ono mjestoiza njezinih koljena. Nasmiješio se na tu pomisao i pomalo se ohrabrio.

* * *

»Pogledaj ga«, rekla je Bronwyn s gađenjem. Bilo je rano jutro i osjećalase hladnoća kasne jeseni. Gledala je dolje prema Stephenu s prozoranjihove odaje na trećem katu. Bio je u dvorištu s Chrisom, obojica sunosila ratni oklop. Škoti oko njih samo su stajali i gledali ih u sumornojtišini.

Dva tjedna su prošla otkad su u braku i tijekom tog vremena Stephense svojski potrudio podučiti njezine ljude engleskom načinu ratovanja.Bila je s njim dok im je objašnjavao kako je važno da se zaštite. Ponudioje kupiti oklope za one koji budu najdulje i najjače trenirali. Ali Škoti sumalo govorili i činilo se da nisu nimalo zainteresirani za vrijednu nagraduu obliku oklopa od teškog metala pod kojim će se znojiti. Činilo se da suim draži njihovi divlji običaji ratovanja napola golog tijela. Jediniustupak koji su bili voljni učiniti bila je majica od lanaca koju su pristalinositi pod plaštem. Bronwyn se okrenula od prozora, smiješeći se sebi ubradu.

»Ne trebaš biti tako zadovoljna sobom«, otresla se Morag. »Ti bi se

105

ljudi mogli više potruditi. Samo sjede. Stephen ih tjera da rade.«Bronwyn se nastavila smješkati. »On je tvrdoglav čovjek. Jučer se

usudio držati predavanja mojim ljudima kako je Škotska nemirna zemlja,kako ih on samo pokušava naučiti da se zaštite. Kao da mi to ne znamo!Zbog Engleza smo...«

Morag je podignula ruku u obrambeni stav. »Njega možda možešdovodit' do ludila s tim tvojim predavanjima, ali mene nećeš. Što tetoliko uzrujava u vezi s njim? Je li to što te tjera da zapomažeš noću?Sramiš li se strasti koju osjećaš za neprijatelja?«

»Ja ne...«Bronwyn je počela, ali je zastala začuvši zvuk vrata koja suse zatvorila za Morag. Okrenula se i ugledala Stephena. Morala jepriznati da je uzrujava to kako njezino tijelo reagira na njegov dodir.Često joj se događalo da počne drhtati čim bi zašlo sunce. Vrlo jepažljivo skrivala te osjećaje od njega. Nikada nije poduzela prvi korak ilimu uputila nježnu riječ. On joj je bio neprijatelj, sudjelovao je u ratu kojijoj je ubio oca. Preko dana nije bilo teško upamtiti da joj je neprijatelj.Odijevao se kao Englez, govorio kao Englez. Njegova različitost vrištalaje prema njoj i njezinim ljudima. Samo bi noću zbog njegova dodirazaboravila tko je on i tko je ona.

* * *

»Stephen!« Chris ga je pozvao dok su hodali preko polja prekrivenogpijeskom. Zastali su uz rub otoka, gledajući u more. »Ne možeš višeovako. Kako ne vidiš da ih ne zanima ono što pokušavaš učiniti za njih?«

Stephen je skinuo kacigu. Hladan vjetar promrsio mu je kosunatopljenu znojem. Svakim danom bio je sve frustriraniji od pokušaja datrenira s Bronwyninim ljudima. Njegovi su ljudi svakodnevno trenirali,naviknuvši se na težinu oklopa i oružja. Ali Bronwynini ljudi samo sustajali sa strane i gledali u Engleze kao da su životinje u zvjerinjakukralja Henrika.

»Mora postojati neki način da doprem do njih!« rekao je gotovo bezdaha.

106

Najednom je začuo kako ljudi trče prema njima.»Gospodaru«, rekao je jedan od Stephenovih ljudi. »Napadnut je

jedan od MacArranovih dvoraca na sjeveru. Ljudi već osedlavaju konje.«Stephen je kimnuo. Sad će dobiti priliku pokazati tim Škotima kakvi

su borci njegovi engleski vitezovi. Naučio je štititi zemlju od lovokradicai pljačkaša.

Težak oklop onemogućavao mu je brzo kretanje. I sluga koji ga ječekao s konjem već je nosio oklop. Konj je bio krupan, od vrste koja sestotinama godina uzgajala da bi mogla podnijeti težinu jahača u oklopu.Ti konji nisu bili poznati po brzini, ali mogli su ostati mirni u najtežimbitkama, slušajući zapovijedi koje bi im gospodari davali stiskomkoljena.

Dok su Stephenovi ljudi stavljali oklope i uzjahivali, Škoti su većotišli. Stephen se namrštio i pomislio kako bi ih rado naučio nužnojdisciplini.

Ono što će se dogoditi te noći na škotskim brdima tek će godinamaposlije u Stephenu prestati izazivati osjećaj srama i zbunjenosti.

Bio je već mrak kad su Stephen i njegovi ljudi stigli do mjesta gdjesu MacGregori ukrali stoku. Odzvanjala je buka koju su stvarali dok sujahali. Oklopi su zveketali, a teški konji grmjeli su kopitima.

Stephen je mislio da će se protiv MacGregora boriti onako kako bi seborio protiv Engleza, prsa u prsa. On i njegovi ljudi užasnuti su sjedili nakonjima i promatrali bitku koja je uslijedila. Ništa što je Stephen dotadvidio ili zamišljao nije bilo slično tom prizoru. Škoti su sjahali i raštrkalise po šumi. Odbacili su plašteve s ramena, trčeći zatim slobodni uširokim košuljama. Iz šume su se čuli glasni krikovi, a za njima zvuksudaranja mačeva.

Stephen je svojim ljudima dao znak da sjašu, pa su krenuli zazvukovima u šumu. Ali Škoti su već otišli drugamo. Zbog teških oklopaEnglezi su bili prespori i nepouzdani. Stephen je zbunjeno gledao kad jejedan od Bronwyninih ljudi iskoračio iz sjena drveća.

107

»Okružili smo ih«, rekao je Škot, blago se cereći.»Koliko vas je stradalo?«»Troje je ozlijeđenih, nitko nije poginuo«, rekao je smireno, zatim se

nasmiješio. »MacArrani su prebrzi za MacGregore.« Muškarcu su secrvenjeli obrazi zbog uzbuđenja koje je donosila borba. »Da okupimnekoliko ljudi da te podignu na konja?« upitao je smiješeći se Stephenu uoklopu.

»Što ti... !« nasrnuo je Chris. »Sad ću mačem na tebe.«»Hajde, englesko pseto«, Škot je uzvratio s podsmijehom. »Prerezat

ću vam grkljane prije nego što se stignete pomaknuti u tim metalnimljesovima.«

»Prekid!« zapovjedio je Stephen. »Chris, makni mač. I ti, Douglas,pođi k ranjenima.« Stephenov je glas bio težak.

»Ne možeš mu dopustiti da se izvuče s takvim bezobrazlukom«, rečeChris. »Kako ih misliš naučiti da te poštuju?«

»Naučiti ih!« provalilo je iz Stephena. »Ne možeš naučiti drugog date poštuje. Poštovanje se mora zavrijediti. Dođite, idemo natrag uLarenston. Moram o nečemu razmisliti.«

Bronwyn se prevrtala u krevetu, lupajući šakom o jastuk. Uvjeravalaje samu sebe da ne mari što je Stephen odlučio drugdje provesti noć.Nije ju bilo briga ako je provede s drugom ženom. Razmišljala je oženama u svome klanu. Margaretina kći je ljepotica, a čula je nekemuškarce kako se smiju i govore kako su se dobro s njom proveli. Ujutromora porazgovarati s Margaret! Nije dobro da se takva cura mota okolo.

»Prokletstvo!« rekla je naglas, a Rab je zarežao. Uspravila se ukrevetu, a pokrivači su pali i otkrili njezine dražesne grudi. Bilo joj jehladno samoj u krevetu. Morag joj je rekla za krađu stoke. Uz ime klanaMacGregor uvijek su išle iste riječi. Morag je siknula kad je Bronwynrekla kako se nada da Stephen neće poginuti jer bi zbog njegove smrtikralj Henrik poslao po njihove glave.

Sada je uporno gledala prema vratima, povremeno se mršteći. Kad su

108

se vrata počela otvarati, prestala je disati. To bi mogla biti Morag svijestima. Ispustila je dah kada je vidjela Stephena kako ulazi. Kosa iprednji dio košulje bili su mu mokri od pranja na bunaru.

Stephen ju je jedva pogledao. Plave oči bile su mu mračne, a međuobrvama vidjela se duboka bora. Bacio se na rub kreveta i počeo sesvlačiti. Nikako se nije mogao natjerati da razmišlja samo o zadatku kojije bio pred njim, već su mu misli stalno lutale.

Bronwyn je pokušavala smisliti što bi rekla. »Jesi li gladan?« Nije jojodgovorio pa se premjestila na krevetu da bi mu sjela bliže. Plahta joj jepokrivala samo donji dio tijela, grudi su joj bile otkrivene. »Pitala sam tejesi li gladan«, rekla je povišenim tonom.

»O?« promrmljao je Stephen dok je svlačio čizmu. »Ne znam. Mislimda nisam.«

Bronwyn je imala potrebu da ga upita što nije u redu, ali naravno danikada ne bi učinila takvo što. Nije marila koji problemi muče Engleza.

»Je li koji od mojih ljudi ozlijeđen u krađi stoke?« Gurnula ga je poramenu kad joj opet nije odgovorio. »Jesi li gluh? Nešto sam te pitala.«

Stephen se okrenuo prema njoj kao da je tek sada postao svjestannjezine prisutnosti. Pogledom je istražio njezino obnaženo tijelo, ali nijepokazao nikakvo zanimanje za nju, već je samo ustao i otkopčao remen.»Nitko nije teže ozlijeđen. Jedan je dobio nekoliko šavova na ruci i to jesve.«

»Tko? Kome je trebalo šivati ruku?«Stephen je odmahnuo rukom i legao u krevet. Ruke je stavio iza glave

i zagledao se u strop. Nije ju ni pokušao dodirnuti. »Francis, mislim dase tako zove«, napokon je rekao.

Bronwyn je i dalje sjedila, mršteći se. »Jesi li se malo uplašio našegškotskog ratovanja, Englezu? Jesu li moji ljudi bili malo presnažni iliprebrzi za tebe?« Iznenadila se što nije nasjeo na njezinu provokaciju.

»Prebrzi«, odgovorio je vrlo ozbiljnim glasom, i dalje gledajući ustrop. »Kretali su se brzo i slobodno. Naravno, ne bi dugo izdržali u

109

Engleskoj jer bi nekoliko viteza u oklopima raspolovilo njih pedeset. Aliipak...«

»Pedeset!« Bronwyn je jedva to izgovorila. Zatim je objema šakamaudarila o Stephenova široka, gola prsa. »Nećeš doživjeti dan u kojem ćejedan Englez raniti pedesetoricu Škota«, vikala je, udarajući šakama onjegova čvrsta prsa.

»Daj! Prestani s tim!« rekao je Stephen, hvatajući je za šake. »I beztvojih udaraca imam dovoljno masnica.«

»Dat ću ti ja više od masnica«, rekla je dok se borila protiv njegovastiska.

Stephenove su oči zasjale. Povukao ju je za ruke i privukao naprijed,tako da se dojkama naslonila na njega. »I želim više od masnica«, rekaoje drsko, napokon sasvim usredotočen na nju. Pustio joj je jednu ruku idotaknuo joj kosu. »Hoćeš li me uvijek vraćati u stvarnost?« pitao je dokjoj je dodirivao sljepoočnicu. »Da me more najveće brige u svemiru,mislim da bi ti čak i tada mogla moje misli preusmjeriti na tu svoju lijepukožu, na svoje oči«, govorio joj je dok je pomicao prste,

»na svoje usne.«Bronwyn je osjećala kako joj srce počinje udarati. Dah mu je bio

tako mekan i topao. Kosa mu je još bila vlažna, a jedna kovrča zataknutaiza uha. Imala je potrebu da je dodirne, ali pažljivo je izbjegavala svakiprvi korak. »A imaš li kakvih velikih briga koje te more?« upitala jenonšalantno, kao da je nije briga kakav je odgovor.

Umirio je prste i zarobio joj pogled svojim. »Čujem li ja to brigu utvome glasu?« tiho je upitao.

»Nikad!« pljunula je i otkotrljala se od njega. Očekivala je da će jojse početi podrugljivo smijati, ali kako je ostao tih, osjetila je potrebu dase osvrne preko ramena i pogleda ga. Ležao je vrlo mirno i nakon nekogvremena začulo se tiho ujednačeno disanje koje joj je dalo do znanja daje zaspao. Ostala je mirno ležati, a nakon nekog vremena osjetila je suzekako se skupljaju u kutovima očiju. Ponekad bi se osjećala takoosamljenom da ne bi znala što bi sa sobom. Brak je zamišljala kao odnos

110

u kojem dvoje ljudi dijeli život i ljubav. Ali ona je bila udana za Engleza!Stephen se iznenada okrenuo, prebacio tešku ruku preko nje i

privukao je k sebi. Odbijala je opustiti se kako bi se izmaknula iznjegova zagrljaja, ali unatoč sebi, primaknula mu se stražnjicom iugnijezdila se.

»Tako mi nećeš pomoći da zaspim«, prošaptao je Stephen papodignuo glavu i utisnuo joj poljubac u sljepoočnicu.

»Što je to?« pitao je. »Suze?«»Naravno da nisu. Nešto mi je upalo u oko, to je sve.«Okrenuo joj je lice prema svome. »Lažeš«, rekao je mirno. Pogledom

je istraživao njezino lice i dodirnuo joj jamicu na bradi. »Ti i ja smostranci«, prošaptao je. »Kad ćemo postati prijatelji? Kad ćeš početidijeliti sa mnom? Kad ćeš mi moći reći zašto plačeš?«

»Kad postaneš Škot!« izgovorila je to najopuštenije što je mogla. Alizbog njegove blizine te su riječi čudno zvučale, kao da su molba, a nenemoguć zahtjev.

»Dogovoreno!« rekao je zvučeći vrlo uvjerljivo, kao da je takvo štomoguće.

Htjela mu se smijati, reći mu da on nikad ne bi mogao postati Škot -ni njezin prijatelj, ali privukao ju je još bliže i počeo je ljubiti. Ljubio juje bez žurbe, lijeno i polako.

Bronwyn je osjetila kako joj krv juri venama. Željela je Stephenaprivući k sebi, ali nije joj dopuštao. Držao ju je na malom razmaku takoda joj može dodirivati grudi, milovati joj rebra i trbuh.

Izvila se kako bi se izmaknula, dok joj je noge držao zarobljenimasvojim bedrom na njezinima. Stephenova ruka odlutala je niže premanjezinim nogama, a uzdah koji joj se oteo izmamio mu je osmijeh.

»Moja prekrasna, prekrasna ženo«, prošaptao je dok joj je noktimanježno prolazio udubljenjem iza koljena. »Volio bih znati kako tiudovoljiti i izvan kreveta.«

Opet mu se primaknula, potražila njegove usne, a potom mu stala

111

ljubiti vrat. Koža mu je bila ukusna, slana od znoja, čvrsta i mekana uisto vrijeme. Jezikom mu je dotaknula uho osjetivši kako ga prolazetrnci. Jedva čujno se nasmijala.

Stephen ju je čvrsto uhvatio za ramena. »Dolazi ovamo, gospodariceklana MacArran.« Gurnuo ju je na krevet i spustio se na nju.

Izvila se prema njemu podižući kukove. Ona je Škotkinja iravnopravna mu je. Ovaj put nije samo odgovarala na njegove zahtjeve,već je s njim vodila igru, s jednakom strašću.

Poslije su zajedno ležali, tako blizu da su bili kao jedno. Bronwyn jepospano otvorila jedno oko i ugledala kovrču pokraj Stephenova uha.Bila je to ona koju je prije željela dodirnuti. Primaknula je glavu ipoljubila tu kovrču, osjećajući mekoću njegove kose među svojimusnama. Potom se odmaknula, crvenih obraza. Nekako je taj poljubac biojoš intimniji od samog vođenja ljubavi.

Stephen se neprimjetno osmjehnuo, zatvorenih očiju, više u snu negobudan, i privukao je još bliže, gotovo pod sebe. Bronwyn je jedva mogladisati, ali nije marila. Disanje joj je bilo zadnja briga.

Stephen je u malenoj ratarskoj kolibi grijao ruke ispred vatre odtreseta. Vani je divljao vjetar i vatra je bila ugodna. Tam je otišao uposjet svojoj sestri, napustivši Bronwyninu kuću na nekoliko dana.Krupni starac sjedio je na suprotnom kraju sobe kamenih zidova, sribarskom mrežom raširenom preko golih koljena. Pleo je čvorove namreži, krupnim rukama povlačeći hrapavu užad.

»Dakle, želiš da ti pomognem da prestaneš izigravati budalu«, rekaoje Tam ozbiljnim glasom.

Stephen se okrenuo. Još se nije posve naviknuo na to da su se Škotislobodno ponašali u njegovoj prisutnosti, kako bi sjeli ili ostali sjediti,ponašajući se kako ih je bila volja. Možda je bio previše naviknut nadodvoravanje. »Ne bih se baš tako izrazio«, rekao je. Kimnuo jeprisjetivši se svega što se dogodilo oko krađe stoke. »Ispao sam budala,što zbog svojih ljudi, što zbog Škota. Osjećao sam se, kako je Douglasrekao, kao da stojim u metalnom lijesu.« Tam je kratko šutio dok je

112

stezao čvor.»Douglas je oduvijek smatrao da je Jamie njega trebao izabrati za

jednog od kandidata za Bronwynina muža.« Zahihotao se vidjevši izraz naStephenovu licu.

»Ne brini se, mladiću, Jamie je znao što čini. Douglas nije stvoren zavođu. Previše je privržen Bronwyn da bi joj ikada mogao biti gospodar.«

Stephen se nasmijao. »Nijedan muškarac nije dovoljno snažan da jojbude gospodar.«

Tam nije komentirao tu tvrdnju, ali nasmiješio se. Morag je pažljivonadzirala mladi par i izvještavala ga o svemu. Tam se želio uvjeriti daBronwyn nije u opasnosti da joj Englez naudi. Iz onoga što je čuo odMorag, Stephen je bio taj koji je bio u opasnosti - zbog iscrpljenosti. Tamje podignuo pogled. »Prvo što moraš učiniti je riješiti se te engleskeodjeće.« Stephen je kimnuo, to je očekivao.

»A zatim moraš naučiti trčati, brzo i daleko.«»Trčati! Ali vojnik mora stajati i boriti se.«Tam je frknuo. »Mi to drugačije radimo. Mislio sam da si to dosad

shvatio. Možda ne želiš naučiti. U tom slučaju neću ti biti od koristi.« Snatruhom oklijevanja, Stephen se složio.

Sat poslije poželio je da se nije složio. Dok je s Tamom stajao vanina hladnom jesenskom vjetru, Stephen se u životu nije osjećao tako gol.Umjesto teške, podstavljene engleske odjeće, nosio je samo tankukošulju i preko nje plašt opasan remenom. Imao je vunene čarape ivisoke čizme, ali i dalje se osjećao kao da je posve gol od struka naniže.

Tam ga je opalio po ramenu. »Hajde, mladiću, naviknut ćeš se. Da tikosa još malo naraste i bit ćeš poput Škota.«

»Ova je zemlja prokleto prehladna da bih uokolo trčkarao gol«,mrmljao je Stephen dok je podizao plašt i košulju pokazujući golustražnjicu.

Tam se smijao. »Sada znaš što Škoti nose pod plaštem.« Uozbiljio se.»S razlogom se ovako odijevamo. Lako je postati nevidljiv u šumi ako

113

nosiš plašt. Lako ga je skinuti, lako se opet ogrnuti. Škotska je vlažna ine možemo si priuštiti da nosimo tešku odjeću koja se objesi odvlažnosti, umirali bismo od upale pluća da to činimo. Plašt hladi ljeti, azimi nam stalnim trenjem grije koljena.« Oči su mu zatreperile. »Anajvitalniji dijelovi stalno imaju zraka.«

»To je istina«, rekao je Stephen.»Ah, sad izgledaš kao muškarac!« Moragin glas dopro je iza njega.

Besramno mu je gledala u noge. »Od onog oklopa koji nosiš dobio silijepe mišiće na nogama.«

Stephen se nacerio. »Da već nisam oženjen, mislim da bih tebezaprosio.«

»A ja bi' možda pristala, iako bi' se morala borit' s Bronwyn za tebe.«Stephen ju je blijedo pogledao. »Dala bi me bilo kome da može.«»Dokle god bi ostao njen u krevetu, je l' tako?«Morag se zahihotala prije nego što se okrenula.Stephen je trepnuo. Stalno ga je zaprepašćivala ta familijarnost među

pripadnicima klana. Kao da je svatko znao sve o svakome.»Gubimo vrijeme«, rekao je Tam. »Pokušaj otrčati do one bare

tamo«, pokazao mu je prstom.Stephen je mislio da će biti lako trčati. Na kraju krajeva, i mala djeca

to znaju, a on je u dobroj formi. Ali činilo mu se kao da će mu plućaeksplodirati nakon prvog, kraćeg zatrčavanja. Trebalo je nekoliko minutada mu se umiri podivljalo srce i vrati normalno disanje. Lupanje srcaodzvanjalo mu je u bubnjićima tako da se činilo da će puknuti.

»Evo, popij vode«, rekao je Tam pružajući mu kutlaču. »Kad opetbudeš mogao disati, opet potrči.«

Stephen je u nevjerici podigao jednu obrvu.»Hajde, momče«, rekao je Tam. »Ja ću trčati s tobom. Nećeš

dopustiti da te starac pobijedi, zar ne?«Stephen je dahtao za zrakom. »Nikada te ne bih nazvao starcem.«

Bacio je kutlaču u stranu. »Hajde, idemo.«

114

B

SEDMO POGLAVLJE

ronwyn je stajala sama u podnožju stuba koje su vodile prema vrhutornja. Oči su joj bile suhe i pekle su je, gotovo otečene od suza

koje nije isplakala. U ruci je čvrsto stiskala srebrnu kopču remena. Napoleđini je bio ugraviran natpis: Za Ennisa od Jamesa MacArrana.

Prije sat vremena jedan od ratara donio joj je kopču. Bronwyn sesjećala kad je njezin otac dao kopče trojici mladića koje je izabrao zapotencijalne nasljednike. Bilo je svečano kao na ceremoniji. Bilo jehrane, vina, plesa i mnogo, mnogo smijeha. Svi su zadirkivali Bronwynpitanjima koga će izabrati za muža. Bronwyn je očijukala, smijala se ipretvarala da svakoga smatra bezvrijednim i nedostojnim njezina oca.

Među njima je bio Ian, Tamov sin. Ian je jedini bio visok kao ona, alibio je krupan na svoga oca. Ramsey je bio plavokos, širokih ramena, agovorio je stvari kojima bi čak i nju činio nervoznom. Ennis je imaopjegice i zelene oči, a pjevao je tako slatko da je svakog mogao natjeratina plač.

Stisnula je kopču dok joj se nije urezala u dlan. Sada su svi bilimrtvi. Snažni Ian, zgodni Ramsey i slatki Ennis - svi su bili mrtvi ipokopani. Ubili su ih Englezi!

Okrenula se i požurila se uspinjati stubama prema posljednjem katu.Uzela je svežanj ključeva koji je nosila za pojasom i jednim ključemotključala vrata od hrastovine. Teška vrata usprotivila su se škripom doksu se otvarala na nepodmazanim šarkama.

115

Mislila je da je spremna za ponovni ulazak u tu sobu, ali nije bila.Gotovo da je očekivala ugledati oca kako je gleda i smiješi joj se. Nijetu bila od njegove smrti - bojala se ponovno ući.

Zakoračila je na sredinu prostorije i pogledala oko sebe. Prekostolice je bio prebačen plašt, u donjem dijelu pohaban i poderan. Oružjeje bilo obješeno po kamenim zidovima: sjekire, bodeži, lukovi. Dodirnulaje istrošeni dio na očevu najdražem luku. Polako je pošla do fotelje blizujedinog prozora u sobi. Na koži su se vidjeli obrisi očeva tijela.

Bronwyn je sjela u fotelju, podigavši sloj prašine. Njezin je otacčesto dolazio u ovu sobu kako bi bio sam i razmišljao. Nikome osimnjemu i njegovo dvoje djece nije bilo dopušteno ulaziti unutra. Bronwynje kao mala ostavljala tragove svojm zuba na očevim strijelama.

Gledala je poznate, voljene predmete od jednog do drugog i osjetilakako je počinje boljeti glava. Više ničega nema. Otac joj je mrtav, brat jojje okrenuo leđa s mržnjom u srcu, a prekrasni mladići među kojima biizabrala muža trunu u nekom grobu tko zna gdje.

U Larenstonu više nije bilo ni smijeha ni ljubavi. Engleski kraljvjenčao ju je s jednim od svojih ubojica i sva sreća je zauvijek nestala.

Englezi! razmišljala je. Mislili su da posjeduju svijet. Mrzila je tokako su Stephenovi ljudi uvijek bili distancirani od njega, kako su seklanjali, bili ponizni i obraćali mu se kao gospodaru. Englezi su hladniljudi. Pokušala je bezbroj puta Stephenu objasniti kakvi su Škoti, ali bioje previše tašt da bi je poslušao.

Potiho se nasmiješila. Barem su njezini ljudi shvaćali tko je glavni.Smijali su se Stephenu iza leđa. Cijeloga je jutra slušala priče o prošlojnoći i propaloj krađi stoke. Sigurno je Stephen izgledao kao prava budalastojeći ondje u svom smiješnom oklopu.

Pažnju joj je privukla buka koja je dopirala s dvorišta. Pošla je doprozora i pogledala dolje.

Isprva nije prepoznala Stephena. Pomislila je da je riječ o nekomdrugom dobro građenom muškarcu koji se doimao nevjerojatnosamouvjerenim. Nosio je plašt opasan remenom koji mu je živahno

116

lepršao oko nogu. Uzdahnula je u nevjerici, shvativši da je Stephen tajmuškarac koji se držao tako arogantno, odjeven u škotsku odjeću kao daima pravo nositi je.

U dvorištu je bilo i nekoliko njezinih ljudi. Bilo joj je drago što nisupokazivali nikakvo divljenje. Oni su itekako znali prepoznati uljeza.

Osmijeh joj je nestao s lica kad ih je vidjela kako jedan po jedanprilaze Stephenu. Vidjela ga je kako se smije i nešto govori, a potompodiže stražnji dio plašta. Čula je kako odjekuje smijeh.

Douglas - njezin Douglas! - prišao je Stephenu i stavio mu ruku narame. Stephen ga je uhvatio pa su isprepleli šake i podlaktice i počeli sestojeći hrvati. Nakon jedne minute, Douglas se opružio u prašini.

S gnušanjem je gledala kako Stephen izaziva jednog po jednogmuškarca. Naglo je udahnula kad je ugledala Margaretinu kćer kako imprilazi, izazovno njišući bokovima. Podigla je suknju i otkrila nježnegležnjeve, pokazujući Stephenu nekoliko koraka škotskog plesa.

Bronwyn se okrenula od prozora i izašla iz sobe, zaključavši zasobom vrata. Svaki korak kojim se spuštala niza stube bio je prožetbijesom.

Stephen je stajao ondje. Kosa mu je bila raskuštrana, obrazi rumeniod cjelodnevnog treniranja na hladnom zraku. Oči su mu bile bistre isjajne. Iza njega je stajalo nekoliko njegovih i Bronwyninih ljudi inekoliko lijepih djevojaka.

Gledao je u nju poput dječaka koji joj želi udovoljiti. Ispružio jejednu nogu prema njoj. »Mogu li proći?« zadirkivao ju je.

Trenutak je gledala u njega, ignorirajući mišićavu nogu koju jeispružio. »Možda možeš prevariti neke od njih, ali za mene si Englez, i toćeš uvijek biti. To što si promijenio odjeću, ne znači da si promijenio onounutra.« Okrenula se i udaljila se od svih njih.

Stephen je ostao miran jedan trenutak, mršteći se. Možda je želio dati ljudi zaborave da je Englez. Možda...

Tam ga je opalio po ramenu. »Nemoj biti tako žalostan.«

117

Stephen se okrenuo i vidio da se svi Škoti iza njega smješkaju.»Iako je dobra gospodarica, ona je i dalje žena.« Tam je nastavio:

»Nema sumnje da se uzrujala zato što si plesao sa ženama.«Stephen se pokušao nasmiješiti. »Volio bih da si u pravu.«»Zašto ne pođeš za njom i ne utješiš je?«Stephen je zaustio da mu odgovori, ali se zaustavio. Nikakve koristi

od toga da Tamu objašnjava kako se Bronwyn ne može obradovatiničemu što ima veze s njim. Slijedio ju je uza stube. Stajala je nadtkalačkim stanom, objašnjavajući kako treba tkati niti na novompokrivaču.

»Stephen,« dozvala ga je jedna od žena, »ne izgledaš dobro.« Lijepadjevojka pohotno je gledala u njega u novoj odjeći.

Okrenuo se da bi se nasmiješio djevojci, ali ugledao je Bronwyn kakoizlazi iz prostorije, gotovo režeći na njega. Sustigao ju je na vrhu stuba.

»Što je s tobom? Mislio sam da ćeš se obradovati mojoj odjeći.Rekla si da moram postati Škot.«

»To što si se odjenuo kao Škot, ne čini te Škotom.« Okrenula se odnjega.

Stephen ju je uhvatio za ruku. »Što nije u redu? Ljutiš li se zbognečeg drugog?«

»Zašto bih se ljutila?« upitala je glasom prožetim sarkazmom.»Udana sam za neprijatelja. Ja sam...«

Stavio joj je prste preko usana. »Nešto te muči«, tiho je rekao.Promatrao joj je lice, ali spustila je pogled da sakrije bol koja se krila unjezinim očima. Spustio je dlanove na njezina ramena i prešao joj nizruke sve dok nije došao do dlanova. U lijevom dlanu grčevito je neštodržala. »Što je to?« nježno je upitao.

Pokušala se osloboditi, ali prisilio ju je da otvori dlan. Gledao je ukopču i pročitao posvetu. »Je li ti to netko danas dao?«

Kimnula je bez riječi.»Je li to pripadalo tvom ocu?»

118

Pogled joj je i dalje bio spušten i mogla je samo još jedanput kimnuti.»Bronwyn«, rekao je dubokim, baršunastim glasom. »Pogledaj me.«

Nježno ju je uhvatio ispod brade i podignuo joj lice prema sebi. »Jako mije, jako žao.«

»Što ti znaš?« izderala se, otrgnuvši se od njega. U sebi se proklelajer mu je gotovo povjerovala, jer je dopustila da njegovi glas i blizinautječu na nju.

»Znam kako je izgubiti oca i majku«, govorio joj je strpljivo.»Boljelo me koliko i tebe boli.«

»Ali ja nisam ubila tvoga oca!«»Nisam ni ja osobno ubio tvoga!« rekao je bijesno. »Poslušaj me,

samo jedanput, poslušaj me kao muškarca, ne kao političkog pijuna.Vjenčani smo. Što je, tu je. Ne možemo više to spriječiti. Možemo bitisretni, znam da možemo, samo ako nam daš priliku.«

Lice joj je očvrsnulo, oči su joj postale hladne. »I hoćeš li se hvalitisvojim ljudima kako si naveo Škotkinju da ti jede iz ruke? Hoćeš lipokušati pridobiti moje ljude, muškarce i žene, na svoju stranu, kako sito danas učinio?«

»Pridobiti!« Stephen je povisio glas. »Prokleta bila! Cijeli sam dantrčao, doslovno, na ovoj hladnoći, golih nogu i guzice. Ako ćeš sasvimiskreno, sve sam to učinio da udovoljim tebi i tim ljudima do kojih tolikodržiš.« Odgurnuo ju je od sebe. »Idi i naslađuj se u svojoj mržnji. Neka tipravi društvo noću.« Okrenuo se i otišao od nje.

Bronwyn je trenutak ostala tako sasvim mirna, a zatim je krenula uzastube. Željela mu je vjerovati. Trebala je muža kojem može vjerovati. Alikako da mu vjeruje? Što će se dogoditi ako njezinu zemlju iznenadanapadnu Englezi? Može li od Stephena očekivati da se tada bori protivsvoga naroda?

Znala je kako reagira na njega. Bilo bi lako zaboraviti sve razlikemeđu njima i prepustiti se njegovim slatkim dodirima, njegovu baršunastuglasu. Ali ako bi trebala biti na oprezu i budna, osjetila bi joj otupjela.To si nije mogla priuštiti. Ne može riskirati živote svojih ljudi samo da bi

119

uživala u trenucima požude u krevetu s čovjekom koji bi mogao bitišpijun.

Sjela je u maleni vrt iza visoke kamene kuće. Ne može mu vjerovati.Što se nje tiče, samo ju je želio iskoristiti i zato ju je pokušavao uvjeritida mu može vjerovati. Znala je da ima braću. Možda će ih pozvati nasvoju stranu jednom kad probije obranu ovdje. Hoće li se hvaliti braćikako Bronwyn čini sve što on želi, kako je mora samo poljubiti izakoljena da bi postala povodljiva?

Ustala je i zaputila se brzim korakom prema rubu otoka. More jeudaralo o stijene, a pogled joj je sezao miljama daleko. Velika jeodgovornost voditi klan. Mnogo, mnogo ljudi tražilo je od nje zaštitu i,kad je bilo potrebno, čak i hranu. Jako se trudila upoznati svoje ljude irazumjeti ih. Nije smjela dopustiti da joj obrana popusti, makar natrenutak. Kad bi je Stephen milovao i držao je, morala se braniti od njega,da ne dopusti svojim osjećajima da joj preuzmu razum. Ako ikada shvatida mu može vjerovati, tek tada se možda upita što joj je u srcu.»Bronwyn.«

Okrenula se. »Što je, Douglas?« pogledala je u mladićeve smeđe oči.Mogla je vidjeti neizgovoreno pitanje, isto koje bi vidjela da pogleda uoči svim svojim ljudima. Oni nisu znali mogu li vjerovati Stephenu ičekali su da čuju njezinu procjenu. Ali i nju je trebalo procijeniti. Akopogriješi u vezi s njim, njezini ljudi nikada joj više neće vjerovati.

»Načuo sam da MacGregori noćas planiraju još jedan pohod na našustoku.«

Bronwyn je kimnula. Znala je da Douglas ima doušnika. »Jesi li joškome to rekao?«

Douglas je šutio, točno joj pročitavši misli i shvativši da misli naStephena. »Nikome.«

Bronwyn je opet pogledala prema moru. »Večeras ću ja voditi ljude ipokazat ćemo MacGregorima tko su MacArrani. Neće mi se opetsmijati.« Douglas se nasmiješio. »Bit će lijepo opet jahati s tobom.«

Opet ga je pogledala. »Nikome nemoj reći što planiramo. Nikome!

120

Razumiješ li?«»Je, razumijem.« Okrenuo se i otišao.

Dugački stol bio je prekrcan hranom. Stephen je na početku biosumnjičav prema tom obilju jer je Bronwyn, u svojoj škotskojštedljivosti, skromnije postavljala stol. Za večerom mu se nasmiješila. Toga je iznenadilo jer je pretpostavljao da je ljuta zbog onoga što sedogodilo popodne. Ali možda je poslušala ono što je rekao, možda mu daneku priliku. Zavalio se u stolici i rukom prešao preko njezina bedra.Nasmiješio se kad je poskočila.

Okrenula se prema njemu, meka i topla pogleda i razmaknutih usana,a Stephen je osjetio kako mu se tijelo počinje žariti. Nagnuo se premanjoj.

»Ovo nije ni mjesto ni vrijeme«, rekla je, s natruhom tuge u glasu.»Pođimo zajedno gore.«

Zavodnički se nasmiješila. »Uskoro. Možda želiš kušati novo pićekoje sam pripremila. Napravila sam ga od vina i voća s malo začina.«Dodala mu je srebrni pehar.

Stephen nije primjećivao što pije. Bronwyn ga nikada nije takogledala i tijelo mu je uzavrelo. Njezine guste trepavice natkrivale su jojoči koje su sjale poput plavog bisera. Vršak njezina ružičasta jezikadodirnuo joj je donju usnu, a Stephen je osjetio trnce kako mu jure nizleđa. Znači, takva može biti ako to želi!

Prekrio joj je dlan svojim i morao se kontrolirati da je ne stisne tolikosnažno da joj polomi prste. »Pođi sa mnom«, šaptao je pohotno.

Prije nego što su stigli do vrha stubišta, Stephen je osjetio pospanost.Kad su došli do vrata njihove spavaće sobe, jedva je držao očiotvorenima.

»Nešto nije u redu sa mnom«, prošaptao je, jedva pronašavši snageda to izgovori.

121

»Samo si umoran«, rekla je Bronwyn suosjećajući. »Cijeli dan proveosi s Tamom trenirajući, a on zna kako iscrpiti čovjeka. Daj da tipomognem.« Zagrlila ga je oko struka i odvela do kreveta.

Stephen se srušio u mekoću kreveta. Udovi su mu bili teški ibeskorisni. »Žao mi je, ja...«

»Tiho«, rekla je Bronwyn nježno. »Samo se odmori. Osjećat ćeš sebolje nakon malo sna.« Stephen ju je mogao samo poslušati dok je laganotonuo u san.

Bronwyn je na trenutak ostala nad njim, mršteći se. Nadala se da munije stavila previše sredstva za spavanje u piće. Najednom joj se javilagrižnja savjesti dok ga je gledala kako tiho leži. Ali morala se pobrinutiza to da se noćas ne umiješa. Morala je pokazati MacGregorima da nemogu od nje krasti stoku i proći nekažnjeno. Okrenula se i pošla premavratima, pa se još jedanput osvrnula. S uzdahom mu je počela izuvatičizme. Nije se ni pomaknuo, samo je mirno ležao, nije gledao u nju, nijeništa tražio od nje. Sagnula se i dotaknula mu kosu, a potom ga, nekakonagonski, poljubila u čelo. Odmaknula se od njega, ružičasta u licu,proklinjući sebe što je tako glupa. Što je nju briga za tog Engleza?

Njezini su je ljudi već čekali u sedlima. Podigla je svoju dugu suknjui namjestila se u sedlu. Njezinim ljudima nije trebala zapovijed da bi jepratili duž uske staze prema kopnu.

Douglasov doušnik bio je u pravu, pripremala se nova krađa.Bronwyn i njezini ljudi žestoko su jahali dva sata, potom su sjahali ikrišom se pješice zaputili u mračnu šumu.

Bronwyn je prva čula nečije korake. Podignula je ruku, davši ljudimaznak da se zaustave, zatim da se raštrkaju, dok je Douglasu signaliziralada ostane s njom. Ljudi iz klana MacArran tiho su promicali izmeđudrveća, okružujući kradljivce stoke.

Kad se uvjerila da su njezini ljudi dobili dovoljno vremena da sedokopaju pravih položaja, otvorila je usta i ispustila visok urlik odkojega se stoka počela uznemireno propinjati. MacGregori su ispustiliužad iz ruku i posegnuli za bodežima. Ali bilo je prekasno jer su im

122

Bronwynini ljudi bili za vratom. Odbacili su plašteve da se moguslobodno boriti u širokim košuljama. Njihovi divljački krikovi odzvanjalisu prirodom. Bronwyn se riješila suknje, ostavši samo u košulji i plaštukoji joj je dosezao do koljena. Ostala je u pozadini da bi moglausmjeravati ljude. Nije ih htjela sputavati svojom krhkošću. U takvimtrenucima proklinjala se što nije dovoljno snažna.

»Jarl!« vrisnula je na vrijeme da spasi jednoga od svojih ljudi odbodeža koji mu je zamalo završio u glavi. Potrčala je preko trave tamanna vrijeme da spriječi jednoga MacGregora da skoči na njezina čovjeka.

Svjetlost mjesečine otkrila je bljesak oštrice blizu Douglasove glave.Vidjela je da je Douglas izgubio oružje. »Douglas!« zazvala ga je idobacila mu svoje oružje. MacGregor iza njega okrenuo se da pogleda unju i taj je trenutak bio dovoljan da ga Douglas bodežom pogodi ispodrebara. Muškarac je polako pao.

Istoga trenutka borba je prestala. Bronwyn je osjetila da su ljudiuznemireni pa je pogledala prema muškarcu koji im je ležao pod nogama.»MacGregor«, prošaptala je. »Je li mrtav?«

»Nije«, odgovorio je Douglas. »Samo je ranjen. Doći će ubrzo ksvijesti.«

Bronwyn se osvrnula. Ostali MacGregori nestali su u šumi sad kadim je vođa bio ranjen.

Kleknula je pokraj ozlijeđenog muškarca. »Daj mi moj bodež«, reklaje.

Douglas ju je poslušao bez oklijevanja.»Želim da me MacGregori noćas upamte. Što misliš, kako bi mu se

svidjelo da urežem svoje inicijale u njegovo meso?«»Možda na obraz?« rekao je Douglas žedan krvi.Bronwyn mu je uputila ledeni pogled, oči su joj bile srebrne od

mjesečine. »Ne želim početi novi rat, želim da ovo bude samopodsjetnik. Osim toga, čula sam da je MacGregor privlačan muškarac.«Rastvorila mu je košulju.

123

»Čini se da si u posljednje vrijeme opčinjena privlačnimmuškarcima«, Douglas je zvučao ogorčeno.

»Čini se da si ti taj koji je opčinjen. Što te ždere - ljubomora ilipohlepa? Ugledaj se u moje ljude i prestani s tim djetinjastim izljevimabijesa.« Douglas se okrenuo od nje.

Bronwyn je čula priče o MacGregoru i znala je da će cijeniti ožiljakkoji mu je ostavila žena koja ga je pobijedila. Vrškom noža jedva jeprobila kožu dok mu je na ramenu urezivala maleno slovo B. Željela seuvjeriti da će je se sjetiti sljedeći put kad joj pokuša ukrasti stoku.

Kad je završila, otrčala je natrag svojim ljudima pa su zajedno trčalido mjesta na kojem su ostavili konje. Iskustvo je bilo opijajuće - njezinaprva pobjeda na mjestu vođe klana.

»Idemo k Tamu!« povikala je uzjahavši konja.»Dignimo ga iz kreveta. Htjet će čuti sve o tome kako MacGregor

nosi MacArranov biljeg.« Nasmijala se zamišljajući koliko ćeMacGregor biti bijesan kad vidi dar koji mu je ostavila.

Ali nije im bilo suđeno da se tako jednostavno vrate kući. Najednomse nebo otvorilo, potopivši ih ledenom kišom. Svi su omotali plašteveoko glave. Bronwyn je s čežnjom razmišljala o dugoj suknji koju jeostavila na tlu u šumi. Munje su sijevale, a konji se propinjali,uznemireni zbog bljeskova i zvuka grmljavine.

Do Larenstona su jahali duž ruba litice uz more. To nije bionajsigurniji, nego najbrži put, a i znali su da ih MacGregori neće slijeditipo nepoznatim i opasnim stazama. Odjednom je divovska munja probilanebo i udarila u tlo neposredno ispred Aleksandera. Konj se propeo,grčevito udarajući kopitima o tlo. Sljedeći trenutak tutnjava gromazaprijetila je srušiti stijene iznad njihovih glava. Aleksanderov konjpromijenio je smjer, a njegove noge propale su preko ruba litice. Istogtrenutka konj i jahač ostali su bespomoćno visjeti, napola na tlu, napola uzraku. Onda su odjednom pali, a Alex je ispao iz sedla.

Bronwyn je prva sjahala. Ledena kiša šibala joj je lice. Noge su jojbile plave od hladnoće.

124

»Nema ga više!« povikao je Douglas. »More ga je progutalo.«Bronwyn se napela u pokušaju da kroz mrak i kišu pogleda dolje

prema moru. Bljesak munje osvijetlio je konja kako mirno leži nastijenama. Nije bilo ni traga Alexu.

»Idemo!« povikao je Douglas. »Ne možeš mu pomoći.« Bronwyn jeostala na mjestu. Bila je visoka koliko i Douglas, oči su im bile na istojrazini. »Ti to meni naređuješ?« zahtijevala je odgovor, a potom pogledaladolje prema moru. »Drži me za gležnjeve da mogu vidjeti dalje prekoruba.«

Bronwyn se ispružila potrbuške, a Douglas ju je uhvatio za gležnjeve.Istog trenutka prišla su im još dvojica muškaraca i stala joj sa stranekako bi joj umirili ruke. Jedan od muškaraca primio je Douglasa zaramena.

Malo-pomalo, Bronwyn se pustila preko ruba, sve dok nije moglavidjeti niz strminu kamene padine. Bilo je zastrašujuće tako visjeti prekoruba i povjeriti život snažnim rukama koje su joj držale gležnjeve.Poželjela je odmah reći da ne vidi ništa, ali nije mogla ostaviti Alexa dokgod postoji mogućnost da je još uvijek živ. Morala je strpljivo čekatinovo sijevanje na nebu da može istražiti prostor. Polako je pomaknulaglavu kako bi pogledala prema drugoj strani stijene. Zavrtjelo joj se jer jevisjela naglavce, a od straha joj se stisnuo čvor u želucu.

Kad je i treći put okrenula glavu, učinilo joj se da nešto vidi. Činilose da je prošla vječnost prije nego što je munja opet osvijetlila padinu.Mislila je da će joj se slomiti vrat zbog podizanja glave.

Munja je sijevnula i odjednom je sva bol nestala. Dolje, s lijevestrane, otprilike na polovici visine padine, na trenutak se ukazao poznaticrveni Alexov plašt.

Podigla je ruku i njezini ljudi su je izvukli.»Alex! Ondje dolje!« rekla je bez daha, dok su joj se usta punila

kišom. Nestrpljivo je podlakticom otrla oči. »Leži na uskom grebenu.Vezat ćete uže oko mene. Mislim da mogu doći do njega.«

»Pusti mene!« rekao je Frances.

125

»Prekrupan si. Na grebenu nema dovoljno prostora. Nađite mi uže paću ga vezati oko ramena. Jeste li me razumjeli?« vikala je i mahalarukama.

Svi su kimnuli i gotovo istog trenutka Bronwyn je namatala uže kojeće omotati oko ramena. Jedan kraj užeta dodala je Douglasu. »Kaddvaput trznem, povuci ga gore.« Potom je drugo uže omotala oko struka.»Kad Alex bude na sigurnom, onda ćete mene.«

Pošla je do ruba litice. Nije željela gledati dolje u strašno ništavilopod sobom. Na trenutak je zastala. »Tam je moj nasljednik«, rekla je, bezdodatnih pojašnjenja da govori o mogućnosti svoje smrti.

Grubo uže urezalo joj se u struk, a unatoč tome što su je spuštalinajlakše i najnježnije što su mogli, nekoliko je puta udarila o stijene.Koljena i ramena su je jako boljela, a dok je povlačila uže, mogla jeosjetiti kako joj se guli koža. Misli na Alexa, podsjećala se, misli naAlexa.

Prošlo je mnogo vremena prije negoli se dokopala uskog grebena.Jedva je bilo mjesta da se stopalima osloni pokraj Alexova tijela. Nakonkraćeg pažljivog manevriranja, uspjela ga je opkoračiti ga.

»Alex!« vikala je nadglasavajući šibanje kiše.Mladić je polako otvorio oči, a zatim pogledao u Bronwyn kao da

vidi anđela na zemlji. »Gospodarice«, prošaptao je zatvarajući oči. Zvuknjegova glasa gubio se u oluji.

»Proklet bio, Alex, probudi se!« vikala je Bronwyn.Alex je opet otvorio oči.»Jesi li ozlijeđen? Možeš li mi pomoći s užetom?« Alex je iznenada

postao svjestan svoga okruženja.»Noga mi je slomljena, ali mislim da je mogu pomicati. Kako si

dospjela ovamo?«»Ne govori! Samo vezuj čvorove!«Bronwyn je bila u vrlo nestabilnom položaju, stojeći na malenoj

površini. Nagnula se naprijed, ravnih nogu, sa stopalima na istom mjestu,

126

i zajedno s Alexom stala pričvršćivati uže oko njegova tijela. Napravilisu improviziranu ljuljačku, takvu da mu je uže prolazilo između nogu ioko leđa.

»Jesi li spreman?« povikala je.»Idi ti prva. Ja ću čekati.«»Ne raspravljaj se sa mnom, Alex. Ovo je zapovijed.«Dvaput je snažno zategnula uže, a zatim osjetila kako se počinje

zatezati čim su ga povukli prema gore. Namrštila se kad je Alex udario ostijenu, dodamo ozlijedivši nogu. Kad su ga podigli točno iznad njezineglave, priljubila se uza stijene. Na nju se spustila kiša, a strma stijena izanjezinih leđa bila je tvrda i prijeteća. Najednom se osjećala silnoosamljenom i preplašenom. Zbog brige za Alexa obuzeo ju je iznenadninalet hrabrosti, ali sad je sve to nestalo. Sinulo joj je da bi sada željelabiti u Stephenovu krilu, sjedeći ispred kamina, s njegovim rukama okosebe.

Uže oko njezina struka se stegnulo i više nije bilo vremena zarazmišljanje. Čak i sad dok se držala za uže, stisnutih šaka, noguomotanih oko užeta radi smanjenja pritiska oko struka, i dalje je umislima vidjela Stephena.

Nekako se nije iznenadila kad je došla do vrha litice i ugledalaStephena i Tama kako je povlače prema gore. Stephen je ispružio ruke,uhvatio je ispod ramena i povukao na tlo. Privukao ju je u zagrljaj kojimju je zamalo zgnječio, ali ona je uživala u tom pritisku, sretna što višenije sama. Odmaknuo ju je od sebe, držeći joj lice među svojimdlanovima i gledao je. Oči su mu bile mračne i pune sjena. Željela jenešto reći, da joj je drago što ga vidi i što je opet na sigurnom, ali izrazna njegovu licu govorio joj je da šuti.

Iznenada je dlanove stavio na njezine ruke i počeo neku vrstuliječničkog pregleda njezina tijela. Naslonio ju je na svoju ruku i dlanomjoj prešao duž nogu, mršteći se na krvave ozljede na njezinim koljenima.Svi nježni osjećaji su je napustili. Kako se usuđuje tako je pregledavatipred njezinim ljudima!

127

»Pusti me!« zapovjedila je.Stephen ju je ignorirao te pogledao u Tama koji se naginjao nad njim.

»Nekoliko porezotina i masnica, ali čini se da nije ništa ozbiljno.«Tam se uspravio iz polučučećeg položaja i kimnuo. Kao da je ostario

deset godina.Bronwyn se otimala i borila sa Stephenom. »Ako si završio sa

mnom,« rekla je oholo, »pošla bih kući.«Stephen se okrenuo kako bi je pogledao, a ona je odmah sve vidjela

iz izraza na njegovu licu. Bio je ljut, vrlo, vrlo ljut. Kiša kao da se počelasmirivati, a zora je osvijetlila nebo. Bronwyn se uspravila u sjedećipoložaj i pokušala se odmaknuti od Stephena. »Moram vidjeti Alexa.«

»Alex je zbrinut«, rekao je ravnodušno, stisnutih zuba. Rukom ječvrsto držao njezin zglob i kako je ustao, tako je i nju povukao na noge.Krenuo je prema svome konju, vukući je za sobom.

»Zahtijevam da me pustiš«, rekla je najtiše što je mogla, dok su svinjezini ljudi stajali u blizini.

Okrenuo se prema njoj i naglo je povukao prema sebi. »Akoizgovoriš još jednu jedinu riječ, mogao bih ti navući tu košulju prekoglave i izmlatiti te po stražnjici dok ne poplavi i ne pocrni. Alex jezbrinut - zbrinut je bolje od tebe u ovom trenutku, zato me više neizazivaj. Je li ti to jasno?«

Podigla je bradu i ljutito ga pogledala. Ipak, odlučila je da mu nećedati razloga da provede svoju prijetnju. Stephen se okrenuo i povukao jeprema konju koji je čekao. Nije joj dao vremena da sama uzjaše, već juje podigao i bacio je na sedlo, tako snažno da su joj zubi zaškripali. Istogtrenutka bio je na svom konju.

Držao je uzde njezina konja. »Hoćeš li me slijediti ili ja moram vodititvog konja?«

Nije mogla dopustiti da je poput zločestog djeteta odvuče odande.»Slijedit ću te«, rekla je uspravivši leđa i podigavši bradu.

Odjahali su, ostavivši ljude na uskoj stazi na stijeni. Bronwyn se više

128

nije osvrtala. Bila je previše ponižena. Njezini ljudi su je poštivali ipokoravali joj se, a Stephen se ponio prema njoj kao prema djetetu. Rabje trčao uz konje, prateći svoju gospodaricu kao i uvijek.

Jahali su dulje od tri sata i Bronwyn je znala da se približavajunajsjevernijoj granici. Priroda je bila brdovita i divlja s mnogo potokapreko kojih su prolazili. Stephen je jahao polako i ujednačeno, nijedanputse ne okrenuvši prema njoj. Samo bi usporio kad bi osjetio da je morapričekati.

Bronwyn je bila vrlo umorna. Jela je prije nego što su krenulispriječiti krađu stoke prošle noći, a sada joj se činilo kao da su otadaprošli dani. Bila je toliko gladna da joj se činilo da joj trbuh probavljasamog sebe. Kiša se pretvorila u hladno i mokro rominjanje zbog kojeg jepromrzla do kosti. Često bi se tresla i povremeno kihala. Noge su joj bileporezane i u masnicama, a kako god da se pokušala namjestiti, sedlo jojse trljalo o neko bolno mjesto.

Ali prije bi umrla nego zamolila Stephena da stanu kako bi seodmorila.

Zaustavio se oko podneva, a Bronwyn se oteo uzdah olakšanja. Prijenego što je stigla sjahati, Stephen se već našao pokraj nje i povukao je skonja. Bila je previše iscrpljena, promrzla i gladna da bi se uopće sjećalasvega što se dogodilo noću. Spustio ju je na tlo pa se udaljio od nje. Kadse okrenuo, mogla je vidjeti da se njegova ljutnja nije nimalo stišala.»Zašto?« pitao je, a ta jedna riječ otkrila je koliko se suzdržava odizderavanja na nju. »Zašto si me omamila?«

Pokušavala je održati ramena uspravnima. »MacGregori su planiralinovu krađu i morala sam zaštititi ono što pripada mojim ljudima.«

Pogled mu je bio grub i hladan. »Zar ti nisu rekli da je ratovanjemuški posao?«

Slegnula je ramenima. »Tako su te učili u Engleskoj. U Škotskoj jedrugačije. Udomljena sam sa sedam godina, baš kao i moj brat. Naučilisu me jahati i baratati mačem ako bi zatrebalo.«

»I zaključila si da ja nisam sposoban voditi ljude pa si se skinula«,

129

podrugljivo se nasmiješio na kratku suknju koju je nosila, »i odlučila ihsama voditi. Misliš li da sam takva nula od muškarca kad si sebesmatrala boljim izborom?«

»Muškarac!« rekla je s gađenjem. »Samo se time zamaraš, kakav simuškarac. Posljednji put kad se krala stoka, ti si pošao u oklopu. Jesi liznao da su mi se MacGregori smijali? Rekli su da MacArrani imaju ženuza gospodaricu i čelični stup za vođu. E pa, nakon onoga sinoć više mi seneće smijati. Urezala sam slovo B na MacGregorovu ramenu.«

»Što si?« Stephen je jedva spojio riječi."Čuo si što sam rekla«, bahato mu je odgovorila.»O, Bože«, rekao je Stephen prolazeći rukom kroz mokru kosu. »Ti

ne znaš ništa o muškom ponosu? Cijeli život nosit će biljeg koji mu jeurezala žena. Mrzit će te - tebe i tvoj klan.«

»Varaš se! Osim toga, MacGregori i MacArani već se mrze.«»Koliko ja vidim, to nije tako. Čini se kao da zadirkujete jedni druge.

To je više igra nego pravi rat.«»Ti ne znaš ništa o tome. Ti si Englez«, rekla je pa se okrenula prema

konju i počela skidati sedlo.Ispriječio je ruku preko njezinih. »Želim da mi daš riječ da me više

nikada nećeš omamiti.«Otrgnula se od njegova dodira. »Postoje trenuci kad...«Zgrabio ju je za ramena i okrenuo je prema sebi. »Nema takvih

trenutaka u kojima možeš nadzirati moj život i razum. Što bi se dogodiloda je došlo do toga da sam bio potreban? Tako sam čvrsto spavao da jenetko mogao doći i srušiti dvorac, a ja to ne bih znao. Ne mogu živjeti snekim kome ne vjerujem. Želim da mi to obećaš.«

Uputila mu je maleni osmijeh. »Ne mogu ti obećati.«Odgurnuo ju je od sebe. »Neću ugrožavati svoje ljude zbog hirova

budalaste djevojke«, tiho je rekao.»Djevojka!« rekla je. »Ja sam MacArran. Stotine muškaraca i žena

pokoravaju mi se i poštuju me.«

130

»I prečesto ti popuštaju. Ti si pametna žena koja dobro rasuđuje, alinemaš iskustva da možeš voditi ljude u ratovanje. To ću ja raditi.«

»Moji te ljudi neće slijediti.«»Hoće ako sam budan da ih mogu voditi.« Zagledao se u nju kad nije

odgovorila. »Tražio sam od tebe obećanje, a sad ću te prisilio da mi gadaš. Ako me ikad više omamiš, oduzet ću ti tog psa.«

Bronwyn je zaprepašteno otvorila usta. »Rab će mi se uvijekvraćati.«

»Ne ako je nekoliko stopa pod zemljom, onda neće.« Trebalo joj jevremena da shvati njegove riječi. »Ubio bi ga?

Ubio bi psa da dobiješ ono što želiš?«»Ubio bih stotinu pasa, ili konja, da spasim jednog čovjeka, tvog ili

mog. Njihovi su životi ugroženi ako nisam prisutan da ih zaštitim, a nemogu provesti život brinući se o tome hoće li me vlastita žena u bilokojem trenutku odlučiti lišiti svijesti. Jesam li bio jasan?«

»Vrlo jasan. Bez sumnje bi uživao ubijajući mog psa. Na krajukrajeva, dosad si mi gotovo sve već uzeo.«

U Stephenovu pogledu vidjela se razdraženost. »Očito je da vidišsamo ono što želiš vidjeti. Samo se sjeti da bi, ako voliš tu životinju,trebala promisliti prije nego što mi opet odlučiš petljati po piću.«

Najednom je sve to postalo previše za Bronwyn. Duga, mokra noć,užas koji je proživjela viseći na litici, a sada i pomisao na gubitak Raba,sve je to postalo previše. Pala je na koljena u blatno tlo, a Rab joj jeprišao. Zagrlila je velikog psa i zarila lice u njegovo grubo, mokro krzno.»Da, volim ga«, prošaptala je. »Vi Englezi ionako ste uzeli sve drugo, pamožete uzeti i Raba. Ubili ste mi oca i trojicu njegovih najbližih ljudi.Ubili ste sve mogućnosti da ikada budem sretna s mužem kojega moguvoljeti.« Podigla je glavu, a oči su joj sjale od neisplakanih suza. »Zaštone uzmeš Raba? A da uzmeš i Tama? Mogao bi i spaliti moju kuću dok siu njoj?«

Stephen je kimnuo i pružio joj ruku. »Umorna si i gladna i ne znaš što

131

govoriš.« Ignorirala je njegovu ispruženu ruku i sama ustala.Stephen ju je iznenada zgrabio i povukao je u naručje. Činilo se da ne

primjećuje njezine pokušaje da se otrgne. »Je li ti ikada palo na pamet dabi me mogla voljeti? Kad bi me voljela, oboje bi nas poštedjela užasačestih svađa.«

»Kako bih ikada mogla voljeti čovjeka kojem ne mogu vjerovati?«jednostavno je upitala.

Stephen nije rekao ni riječi, samo ju je i dalje držao blizu, obrazanaslonjena na njezinu mokru kosu. »Dođi«, rekao je nakon nekogvremena. »Opet će početi kišiti. Ostalo nam je još nekoliko milja domjesta gdje se možemo skloniti.« Pustio ju je i više je nije pogledao, aBronwyn je na trenutak pomislila da je on tužan. Odmah je odbacila tupomisao i uzjahala konja.

132

B

OSMO POGLAVLJE

ilo je kasno popodne kad se Stephen zaustavio ispred stare kameneuće. Stražnji dio kolibe bio je ukopan u maleno brdo, a krov

pokriven travom. Opet je počela padati kiša, taman kad se Bronwyninaodjeća malo posušila.

Zaustavila je konja, ali nije sjahala. Bila je preumorna i iscrpljena dabi se uopće mogla pomaknuti.

Stephen joj je stavio ruke na struk i praktički je odvukao na tlo.»Gladna?« promrmljao je prije nego što ju je podigao u naručje i unio jeu kolibu.

Soba prljava poda bila je topla od vatre od treseta. Jedna stolicastajala je naslonjena na zid. Spustio je Bronwyn na nju. »Ostani tu dok sene pobrinem za konje.« Jedva je primijetila kad se vratio, toliko je bilaumorna.

»Mislio sam da ste vi Škoti otporni ljudi«, zadirkivao ju je i nasmijaose kad se jedva uspravila kako bi ravno sjela umjesto da se oslanja nazid. »Dođi ovamo i pogledaj što imam.« Rastvorio je škrinju koja jestajala uz jedan od zidova i počeo izvlačiti hranu. Izvadio je lončić stoplim gulašom koji je božanski mirisao. Zatim je pokazao debeli komadcrnog kruha. Bilo je tu ribe i juhe, voća i povrća.

Bronwyn se osjećala kao da sanja. Polako je ustala sa stolice i pošlado Stephena. Oči su joj gladno gledale u svako jelo, a zatim ih stalepratiti do mjesta gdje ih je servirao, malo dalje od sebe.

133

Kad je posegnula prema sočnom komadu svinjskog pečenja, Stephenje zgrabio i izmaknuo joj tanjur.

»Sve ovo ima cijenu«, rekao je tiho.Odmaknula se od njega, oči su joj bile poput stakla. Počela je

ustajati.Stephen je spustio jelo. »Evo!« rekao je, grabeći je za ramena. »Zar

nemaš nimalo smisla za humor?«»Ne kad je riječ o ubijanju Engleza«, rekla je ukočeno. Najednom ju

je povukao k sebi. »Barem si dosljedna.« Malo ju je odmaknuo ipomilovao joj obraz prstima. »A što ti misliš, koliko bih ti naplatiohranu?«

»Tražio bi da ti se ja i moji ljudi zakunemo na odanost, da ćemo seboriti za tebe čak i ako nas primoraš da se borimo protiv svoga naroda«,rekla je ravnodušno.

»Mili Bože!« Stephen je gotovo vikao. »Kakvim me čudovišternsmatraš.« Zagledao se u nju, nakratko se mršteći, a potom se nasmiješio.»Cijena koju tražim mnogo je viša. Želim poljubac. Jedan poljubac,dobrovoljno. Jedan poljubac za koji se neću morati boriti s tobom.«

Najprije mu je željela reći gdje si može zabiti svoju hranu i poljupce,sve to na gaelskom jeziku, ali bila je sigurna da bi je razumio. Zatim jezastala. Ako ništa drugo, Škoti su praktični. Nije mogla samo takodopustiti da sva ta hrana propadne.

»Dobro«, prošaptala je. »Poljubit ću te.«Nagnula se naprijed, spustila u koljenima i naslonila usne na njegove.

Počeo ju je privlačiti k sebi, ali odgurnula mu je ruke. »Moje!« rekla jeprisvajački. Stephen se nasmiješio i naslonio se natrag na laktove,dopuštajući joj da preuzme nadzor.

Njezine usne nježno su se poigravale njegovima, dodirujući ih, klizećipo njima. Koristila je samo vrhove zubi i vršak jezika da bi istraživala iotkrivala njegova usta.

Odmaknula se samo toliko da ga može pogledati. Vani je kišilo, a od

134

tog nježnog zvuka osjećali su se odvojeno i sasvim sami. Meko zlatopucketajuće vatre bacalo je nježne sjene preko njegova lijepa lica.Njegove zatvorene oči i nježno razmaknute usne natjerale su Bronwyninosrce da počne snažno udarati. Je li joj se to samo činilo ili je postao jošzgodniji otkad su se upoznali? Najednom joj je izgledao kao savršenmuškarac.

On je i dalje mirno ležao, tiho iščekujući. Na njemu se nije vidjelouzbuđenje koje je ona osjećala. Nema smisla za humor! pomislila je inasmiješila se. Idemo vidjeti koliko ti imaš smisla za humor, Englezu!

Stephen je nakratko otvorio oči prije nego što su se Bronwynine usneopet spustile na njegove. Ovaj put nije bila slatka ni nježna, već gladna.Grizla mu je usne, sisala ih. Stephen više nije bio u onom opuštajućempoložaju, već je tresnuo o tvrdi pod. Ruke su mu obavile njezin struk,povlačeći je bliže. Duboko se u sebi nasmijala i opet mu odmaknula rukeod sebe. Poslušno ih je pustio da mu padnu uz tijelo.

Počela se pomicati; usana priljubljenih uz njegove, a on ju je pratiopomičući glavu za njom. Jednom rukom iza njegove glave, prstijuupletenih u njegovu kosu, drugom mu je rukom dodirnula koljeno. Zatimje krenula prema gore, osjećajući kako mu tijelo drhti. U škotskoj odjeći,ispod košulje i plašta bio je gol. Polako, centimetar po centimetar,milovala mu je unutrašnjost bedara, pomičući se sve više prema gore.Kad ga je dotakla između nogu, Stephen je iznenada otvorio oči, a ona seidućeg trenutka našla bačena na leđa, zarobljena jednom njegovomnogom.

»Ne!« rekla je, odgurujući se od njega. »Jedan poljubac, to si tražio.«Tako je ubrzano disala da je jedva mogla govoriti, kao da je upravopretrčala milje.

Stephen nije mogao doći k sebi. Gledao je u nju s priglupim izrazomlica.

Obje ruke držala mu je na prsima. »Obećao si da mogu jesti ako tidam jedan poljubac. Mislim da sam to i učinila«, rekla je sasvimozbiljno.

135

»Bronwyn«, Stephen je progovorio glasom umirućeg čovjeka. Veselose nasmijala, oštro ga odgurnula i okrenula se od njega. »Škoti uvijekodrže riječ.«

Stephen je zastenjao i na trenutak zatvorio oči. »Sigurno sam ostariodvadeset godina otkad sam te upoznao. Jutros sam bio omamljen, onda sise ti uspinjala po onoj litici, a sad si me pokušala dokrajčiti. Što još daočekujem? Razapet ćeš me? Ili ti je draže mučenje vodom?«

Nasmijala se pa mu dodala sočan komad svinjskog pečenja. Već jepočela jesti, usana crvenih od poljupca, masna od mesa. Uzela je komadmesne pite kad je Stephen uzeo svinjetinu. »Odakle znaš za ovo mjesto?Tko je donio hranu? Tko ti je rekao što se događa na stijenama?«

Kako je počeo jesti, tako je došao i on na red da se smije, ali bezBronwyn. Još se nije bio oporavio od njezine ruke među svojim nogama.Tam je bio u pravu kad mu je govorio o praktičnosti škotske odjeće.

»Douglas je došao do Tama«, rekao je nakon kraće šutnje, a potomse namrštio. »Volio bih da mogu tvoje ljude naučiti da dođu k meni«,rekao je s gađenjem. »Čini mi se kao da sve čujem iz druge ruke.«

Bronwyn je usta i obje ruke natrpala hranom.»Douglas je samo želio postupiti kao poslušan sin.«»Sin? O čemu govoriš?«Bronwyn mu je namignula. »Douglas je Tamov sin.«»Ali, mislio sam da je Tamov sin ubijen.«Uputila mu je zgađeni pogled dok je mazala maslac na komad crnog

kruha. »Čovjek može imati više od jednoga sina. Moj otac je govorio daTam pokušava stvoriti vlastiti klan. Ima desetak sinova, odnosno imao je,dok vi Englezi niste ubili jednoga.«

Stephen je podigao ruku u obrani. »Tko su oni?«»Douglas, Alex, Jarl i Francis su najstariji. Zatim su tu i dječaci koji

su još premladi da bi se borili, a njegova nova žena samo što mu nijerodila još jednoga sina.«

Stephen se zahihotao, Tiha voda brege dere, pomislio je.

136

»Nisi mi odgovorio na pitanja«, rekla je Bronwyn. Nije bilo naznakada će uskoro usporiti s jelom. »I zašto si me doveo ovamo?«

»Mislio sam da će mi jahanje pomoći da se ohladim, a nisam želio nida se tvoji ljudi umiješaju«, rekao je prije nego što joj je odgovorio naostala pitanja.

»Tam me pokušao probuditi, ali nije mogao.« Uputio joj je prijekoranpogled, ali ona ga je ignorirala. »Morag me natjerala da popijem nekakavodvratan napitak koji me zamalo ubio. Prije nego što sam se do krajaoporavio, već sam bio na konju na stazama ponad litice. Stigli smo tamankad su izvlačili Alexa.«

Spustio je batak koji je jeo i ispitivački je pogledao. »Zašto si semorala spustiti? Zašto su, pobogu, tvoji ljudi to dopustili?«

Spustila je pogačicu koju je jela. »Zar ne možeš shvatiti? Ja samMacArran. Ja sam ta koja dopušta ili zabranjuje. Moji ljudi slijede mojezapovijedi, a ne obratno.«

Stephen je ustao da bi dodao još drva u vatru. Njegov je engleskiodgoj vojevao u njemu. »Ali ti nisi snažna. Što da je Alex bio bez svijestii da ti nije mogao pomoći? Nemaš dovoljno snage da podigneš težinumrtvog tijela.«

Bila je strpljiva s njim, shvaćajući da se trudi razumjeti. »Pošla samsama zato što sam sitna. Bilo je vrlo malo mjesta na tom ispupčenju, aučinilo mi se da bih se mogla lakše kretati nego što bi to mogao krupanmuškarac. Što se tiče dizanja Alexa, ja ne bili mogla podignuti njegovotijelo, ali znala sam da mogu provući uže tako da ga mogu podići. Dasam mislila da Alex ima bolje šanse s nekim drugim tko će otići po njega,ne bili oklijevala da to i učinim. Uvijek nastojim učiniti ono što jenajbolje za moje ljude.«

»Prokletstvo!« rekao je bijesno i povukao je na noge. »Ne želimslušati mudrosti od žene.«

Trepnula je i nasmiješila se na njegovu iskrenost. »Zar ne znaš dapostoje dobri vođe koji umjesto mišića koriste mozak?«

137

Zagledao se u nju pa je podignuo u naručje, zakopavši joj ruke ukosu. »Bio sam tako ljut«, prošaptao je. »Najprije im nisam vjerovao kadsu mi rekli gdje si. Mislim da nisam ni disao dok se nisam uvjerio da sidobro.«

Podigla je glavu i pogledala ga, očima upijajući njegovo lice. »Dasam poginula, Tam bi ti zasigurno dao neke moje posjede.«

»Posjede!« rekao je bez daha. »Ponekad si prava glupača. Trebao bilite kazniti za tu uvredu.« Nije joj dopustio da se pomakne kad jepokušala. »Mislim da ću ti malo odgoditi jelo«, rekao je hrapavimglasom. Podigao joj je lice i pohlepno je poljubio, smijući se na mast nanjezinim usnama. »Prljavice jedna«, rekao je, a potom zašutio kad mu jeovila ruke oko vrata.

Za samo nekoliko trenutaka vratila mu se sva strast. Prisjećajući sedogađaja od tog jutra, straha koji ga je obuzeo dok je Bronwyn bilazarobljena na onoj kamenoj strmini, počeo ju je ljubiti gotovo očajnički.Držao joj je lice dlanovima, jezikom povlačeći njezin nektar. Uhvatio juje ispod koljena i pažljivo je spustio blizu vatre. Polako ju jerazodijevao, otkopčao joj remen i ljubio je po trbuhu. Kad joj je plaštskliznuo preko kukova, počeo joj je ljubiti noge, cijelom zlatnomdužinom.

»Dođi mi«, prošaptala je.Ali bio je njegov red za ulogu mučitelja. Odgurnuo je njezine

molećive ruke, a zatim joj počeo otkopčavati bluzu. Ljubio je svakikomadić njezine kože koji bi razgolio, nasmiješivši se svaki put kad bi seizvila prema njemu.

Samo joj se nasmijao kad ga je povukla za kosu, zapovjedivši mu dajoj dođe. Snažno je zamahnuo glavom, ukopavši svoje lice u njezinegrudi, a Bronwynine ruke na to su klonule. Sjeo je na pete i zagledao se unju. Tijelo joj je bilo predivno.

Otvorila je oči, podigla pogled i zagledala se u njega pitajući se očemu razmišlja. Gledala ga je kako se razodijeva i liježe pokraj nje.Zadahtala je osjetivši dodir njegove kože uz svoju.

138

U sobi je bilo toplo, ali njihova koža gorjela je kao da su u paklu.»Stephen«, prošaptala je, gotovo otkrivajući nježnost.

»Da«, promrmljao je prije nego što ju je povukao pod sebe. Unatočsvoj strasti, ljubav su vodili polako. Uživali su u svakom zajedničkomtrenutku. U jednom času Bronwyn ga je odgurnula i on je legao na leđa, aona je upravljala njihovim pokretima. U trenutku kada je njihova željabila na vrhuncu, brzo i žestoko Stephen ju je prebacio na pod da bi se jošnekoliko puta duboko i žestoko zabio u nju.

Onemoćao, srušio se na nju, spustivši usne na njezin vrat. Zanekoliko minuta oboje su spavali.

Dva tjedna poslije ostvarila su se Stephenova predviđanja da ćeMacGregori zamrziti Bronwyn. Stephen je ta dva tjedna proveo učeći odBronwyninih ljudi. Oni katastrofalni događaji od posljednje krađe stokeukazali su mu na to koliko je važno da nauči boriti se na škotski način.Naučio je trčati i služiti se teškim mačem. Za samo nekoliko sekundi bise ogrnuo i oslobodio plašta. Noge su mu potamnjele i ogrubjele, pa sprvim snijegom više nije ni primjećivao hladnoću.

Što se Bronwyn tiče, ona ga je sumnjičavo promatrala. Smekšala bise samo kad bi pala noć, a ona se našla u njegovu naručju.

Stephen se toliko promijenio u samo nekoliko tjedana da se činilo daje prošlo mnogo vremena od one krađe stoke, kad je Bronwyn urezalainicijale u neprijateljevo rame. Prvi znak MacGregorova bijesa bilo jespaljivanje triju ratarskih koliba na sjeveru.

»Je li itko stradao?« Bronwyn je jedva prozborila kad je čula vijesti.Tam je pokazao na mladića koji je stajao među ruševinama. Okrenuo

se i otkrio im slovo L urezano na obrazu. Bronwyn je u užasu prekrilausta rukom.

»MacGregor je rekao da se neće zaustaviti dok ne žigoše cijeli našklan. Rekao je da je zamalo umro od trovanja krvi koje je zadobio odrane koju si mu zadala«, nastavio je Tam.

139

Okrenula se i zaputila natrag prema konju. Stephen ju je zaustavio.»Ne boj se, neću ti održati predavanje«, rekao je ravnodušno, ugledavšiizraz na njezinu licu. »Možda si iz ovoga nešto naučila. Sada sam ja naredu da to riješim.«

»Što planiraš učiniti?« upitala je.»Susrest ću se s MacGregorom i riješiti to jednom za svagda.«»Susresti se s njim!« rekla je bez daha. »Ubit će te! On mrzi Engleze i

više od mene.«»To nije moguće«, sarkastično joj je odgovorio dok se penjao na

konja i počeo se udaljavati od tinjajućih ruševina.Sat vremena poslije Chris je izražavao isto mišljenje kao i Bronwyn.

On i Stephen bili su vrlo slični kad su stigli u Škotsku, a sada su seitekako razlikovali izgledom. Chris je i dalje nosio englesku odjeću -teški baršunasti kaput podstavljen vunom, satenske hlače i usko rublje odfine vune. Ali Stephen se potpuno preobrazio, čak mu je i kožapotamnjela. Kosa mu je narasla preko ušiju, kovrčajući se kako jepostajala duža. Ako ništa drugo, noge su mu postale još mišićavije odsvakodnevnog trčanja sa Škotima.

»Ona je u pravu«, rekao je Chris. »Ne možeš samo poći MacGregorui pokucati mu na vrata.

Čuo sam priče o njegovim zlodjelima. Bit ćeš sretan ako te odmahubije.«

»Što bih onda trebao učiniti? Sjediti i gledati kako mi ljude žigošu ispaljuju?«

Chris je gledao u prijatelja. »Tvoje ljude?« tiho je upitao. »Kad i tipostao Škot?«

Stephen se nacerio i prošao rukom kroz kosu. »Dobri su to ljudi i biobih ponosan da sam jedan od njih. Za ovaj kaos odgovorna je Bronwyn injezina narav. Siguran sam da se to može razriješiti.«

»Znaš li da ta zavada traje već stotinama godina? Svi ovi klanovimeđusobno su zaraćeni. Oni su poput barbara!«

140

Stephen je svom prijatelju uputio slabašan osmijeh. Prije nekolikomjeseci i on bi govorio takve stvari. »Pođi sa mnom unutra i popijmonešto. Jučer sam dobio pismo od Gavina u kojem me poziva da za Božićdođem kući i povedem Bronwyn sa sobom.«

»Hoće li poći?«Stephen se nasmijao. »Poći će, htjela to ili ne. Što je s tobom? Hoćeš

li ti poći s nama?«»Volio bih. Ne mogu više podnijeti ovu hladnoću. Ne shvaćam kako

se uopće uspijevaš kretati tako napola gol.«»Chris, trebao bi pokušati. Daje nevjerojatan osjećaj slobode.«Chris je frknuo. »Sloboda od koje će mi se smrznuti najosjetljiviji

dijelovi nije ono što želim u životu. Možda bi mi mogao reći kamo dapođem u lov. Mislio sam povesti nekoliko tvojih i svojih ljudi u lov najelene.«

»Samo ako obećaš da ćeš povesti i nekoliko Bronwyninih ljudi.«Chris je podrugljivo frknuo. »Ne znam trebam li to shvatiti kao

uvredu.« Zaustavio se vidjevši Stephenov izraz lica. »Dobro, učinit ćukako kažeš. Ako zapadnemo u kakvu nevolju, možda je i bolje da imamnekoliko golonogih Škota u blizini.«

Nasmiješio se i položio ruku na Stephenovo rame. »Vidimo se sutrakad donesemo svježu divljač.«

Stephen je tada posljednji put Chrisa vidio živog.Zimsko sunce baš je počelo zalaziti kad su četvorica Bronwyninih

ljudi ujahala kroz velika vrata na ulazu na otok. Odjeća im je bilapoderana i krvava. Jedan od njih na obrazu je imao dugačku, nepravilnuporezotinu. Stephen je bio na polju za obuku i slušao Tama dok ga jepodučavao baratanju škotskom sjekirom. Bronwyn je stajala u blizini ipromatrala ih.

Tam je prvi zapazio uneređene i ranjene muškarce. Ispustio je sjekiru

141

i potrčao prema njima, a Stephen i Bronwyn pratili su ga u stopu. »Što je,Francis?« pitao je bez daha, povlačeći mladića s konja.

»MacGregor«, rekao je. »Napali su nas dok smo lovili.«Stephen je bio na konju prije nego što je Francis stigao sjahati.

Mladić je podigao pogled prema njemu. »Dvije milje nakon jezera naEast Roadu.« Stephen je kimnuo i odjahao. Činilo se da i ne primjećujeda ga Bronwyn i Tam pokušavaju stići.

Zalazeće sunce odbijalo se od Chrisova oklopa dok je potpunonepomičan ležao na hladnoj škotskoj zemlji. Stephen je skočio s konja ikleknuo pokraj prijatelja. Nježno je podigao vizir na njegovoj kacigi.

Nije podigao pogled kad je iza sebe začuo glas jednog od Chrisovihljudi. »Lord Chris želio je pokazati Škotima kako se Englezi znajuboriti«, rekao je. »Stavio je oklop i planirao se suočiti s Mac Gregoromlicem u lice.«

Stephen je gledao u nepomičnog Chrisa. Znao je da je zbog teškogoklopa njegovu prijatelju bilo teško kretati se pa ga je MacGregor mogaozaskočiti kako je htio. Bilo je mjesta na njegovu tijelu koja oklop, savudubljen i oštećen, nije mogao zaštititi.

»Pokušali su ga spasiti.«Stephen je tek tada primijetio trojicu Škota koji su ležali blizu Chrisa.

Njihova snažna tijela bila su krvava i unakažena.Stephen je osjetio kako bijes u njemu raste. Njegov prijatelj! Njegov

prijatelj je mrtav. Ustao je i zgrabio Bronwyn, okrenuvši je premačetvorici mrtvih muškaraca.

»Ovo se dogodilo zbog tvog ispada. Pogledaj ih! Poznaješ li ih?«»Da«, uspjela je prošaptati dok je gledala u njih. Znala je te mladiće

cijeli svoj život, cijeli njihov kratki život. Odvratila je pogled.Stephen je ukopao ruke u njezinu kosu i povukao je natrag tako da je

zaboljelo. »Pamtiš li zvuk njihova glasa? Možeš li čuti njihov smijeh?Imaju li obitelj?« Povukao joj je glavu kako bi pogledala u Chrisa.»Chris i ja bili smo zajedno udomljeni. Proveli smo djetinjstvo zajedno.«

142

»Pusti me!« očajavala je.Iznenada ju je pustio. »Omamila si me, odvela svoje ljude zbog krađe

stoke i urezala svoje inicijale na MacGregoru. Glupi, djetinjasti potezi! Asada mi moramo plaćati zbog tih tvojih poteza, je li tako?«

Trudila se držati glavu visoko. Nije željela vjerovati da je on u pravu.Douglas je držao ruku na balčaku svoga mača. Dojahao je na

poprište odmah nakon Bronwyn i svoga oca. »Moramo se osvetiti za tošto su učinili«, povikao je. »Pođimo odmah i suočimo se sMacGregorom.«

»Da!« povikala je Bronwyn. »Moramo mu se odmah osvetiti!«Stephen je načinio jedan korak i šakom udario Douglasa posred lica.

Zgrabio je mač neposredno prije nego što je Douglas pao.»Slušajte me sad i slušajte me dobro«, rekao je Stephen tihim glasom,

obraćajući se svima prisutnima. »Osvetit ćemo se, ali ne tako daprolijemo još krvi. Ova zavada nikome nije donijela dobra i neće nestatiako krv opet poteče. Još umrlih neće oživjeti ove ljude.« Pokazao je načetiri krvava tijela pokraj svojih nogu.

»Ti si kukavica«, rekao je Douglas ispod glasa dok se podizao,trljajući bolnu čeljust.

Prije nego što mu je Stephen stigao odgovoriti, Tam je prišao svomesinu. U ruci mu je bio bodež. Usmjerio ga je ispod Douglasovih rebara.»Ne moraš se slagat' s čovjekom, ali nećeš ga zvat' kukavicom«, rekao jedubokim, mrmorećim glasom.

Douglas je gledao oca u oči, kimnuo i okrenuo se prema Stephenu.»Bit ćemo spremni slijediti te«, tiho je rekao.

»Slijediti njega!« Bronwyn je zavikala. »Ja sam MacArran. Zar svizaboravljate da je on Englez?«

Tam je odgovorio umjesto svoga sina. »Mislim da smo puno višetoga naučili nego što smo zaboravili«, tiho je rekao.

Bronwyn ga nije upitala što je to naučio. Gledala je lica jednog pojednog muškarca i shvatila da se nešto promijenilo u njihovu odnosu

143

prema njoj. Je li se događalo postupno ili su je i oni krivili za smrt tihljudi? Uzmaknula je korak, osjećajući se kao da bi trebala dignuti rukeuvis u znak predaje kako bi se zaštitila. »Ne«, prošaptala je prije negošto se okrenula i potrčala prema svome konju.

Nije marila kamo ide ni koliko daleko. Suze su joj toliko zamutile vidda je jedva išta mogla vidjeti. Projahala je milje i milje, preko brda,pokraj jezera. Nije ni primijetila kad je napustila teritorij klanaMacArran.

»Bronwyn!« netko iza nje je vrisnuo. Isprva je jače potjerala konja,želeći pobjeći od poznatog glasa. Tek kad joj se približio, shvatila je daje njezin brat taj koji je zove.

»Davey«, prošaptala je i brzo zauzdala konja.Davey joj se nasmiješio. Bio je njezine visine, imao je crnu kosu kao

i njihov otac, ali smeđe oči naslijedio je od majke. Bio je mršaviji negošto je Bronwyn pamtila, a u očima kao da mu je sjalo nešto divlje.»Plakala si«, rekao je. »Zbog ljudi koje je pobio MacGregor?«

»Znaš za to?« upitala je, brišući suze nadlanicom.»To je i dalje moj klan, bez obzira na to što je otac rekao.« Na

trenutak mu je u očima vidjela grubost i hladnoću, ali pogled mu se ubrzopromijenio. »Dugo te nisam vidio. Sjedni sa mnom i pusti konja da seodmori.«

Iznenada joj se brat činio poput starog prijatelja. Odbacila je sjećanjana njihov posljednji susret, na noć kad je Jamie MacArran nju proglasionasljednicom. Bilo je to posve neočekivano i samim tim i vrlo bolno.Klan se okupio i čekao da Davey bude proglašen nasljednikom. JamesMacArran oduvijek je bio realan, u vezi sa samim sobom, a još više i kadsu u pitanju bila njegova djeca. Klanu je rekao sve o svojoj djeci. Rekaoje da Davey previše voli ratovati, da mu je više stalo do borbe nego dosigurnosti klana. Rekao je da Bronwyn ima naglu narav i da prečestodjeluje bez razmišljanja. I Bronwyn i Davey osjećali su se izuzetnoponiženima zbog očevih pritužbi. Jamie je nastavio rekavši kako bi seBronwyn dalo obuzdati ako bi joj se našlo muža njezine visine, nekog kao

144

što su bili Ian, Ramsey i Ennis. Čak ni nakon te izjave nikome nije bilojasno što Jamie planira. Kad je objavio da će ga Bronwyn naslijediti, poduvjetom da se uda za jednog od spomenutih mladića, u dvorani je nastaomuk. Zatim su, jedan po jedan, ljudi stali podizati čaše i nazdravljati joj.Daveyju je trebalo nekoliko trenutaka da shvati što se događa. Kad jenapokon shvatio, ustao je i prokleo oca, nazvavši ga izdajicom i rekavšimu da se više ne smatra njegovim sinom. Tražio je ljude da pođu za njimi zauvijek napuste klan. Dvanaestorica mladića izašla su te večeri izdvorane i pošla za Daveyjem.

Bronwyn otada nije vidjela brata. U međuvremenu su mnogi ljudi biliubijeni, uključujući njihova oca, a ona je bila udana za Engleza. Iznenadajoj se sve što je Davey onomad izgovorio činilo nevažnim.

Sjahala je i zagrlila brata. »O, Davey, sve je ispalo tako loše«,plakala je.

»Govoriš o Englezu?«Kimnula je u njegovo koščato rame. »Zbog njega se sve promijenilo.

Danas su me moji ljudi gledali kao da sam uljez. Vidjela sam im u očimada misle kako je on u pravu, a ja u krivu.«

»Hoćeš reći da okreće ljude protiv tebe?« upitao je iznervirano,odmičući se od nje. »Kako mogu biti tako slijepi? Sigurno je dobarglumac ako su uspjeli zaboraviti užas smrti našeg oca. Kako ljudi moguzaboraviti da su Englezi ubili MacArrana? A što je s Ianom? Zar je čak iTam zaboravio sinovu smrt?«

»Ne znam«, rekla je i sjela na palo deblo. »Čini se kao da mu svivjeruju. Odijeva se poput Škota. Trenira s mojim ljudima. Čak se družisa seljacima. Vidjela sam ih zajedno kako se smiju i znam da im sesviđa.«

»A je li on ikada učinio nešto zbog čega je stekao njihovopovjerenje? Mislim na nešto važnije od puke ljubaznosti?«

Stavila je ruke na sljepoočnice. Mogla je razmišljati samo o onojčetvorici ubijenih ljudi kako leže na du. Je li ona skrivila njihovu smrt?»Nije učinio ništa zbog čega mu ne bi vjerovali.«

145

Davey je frknuo. »Dovoljno je oprezan da to ne učini. Pričekat će dastekne njihovo povjerenje prije nego što ovamo dovede svoje Engleze.«

»Engleze? O čemu govoriš?«»Zar ne vidiš?« Davey joj je strpljivo objašnjavao. »Reci mi, planira

li uskoro poći u Englesku?«»Da«, rekla je iznenađeno. »Mislim da želi da pođemo za nekoliko

tjedana.«»Tada će na povratku doći s Englezima. Naučit će ih sve što je

naučio o škotskom ratovanju, a nas će ostaviti s malo toga čime semožemo braniti od njih.«

»Ne!« rekla je ustajući. »Davey, ne možeš to tvrditi. On nije takav.Zna biti drag i sigurna sam da mu je stalo do mojih ljudi.«

Pogledao ju je s gađenjem. »Čuo sam kako s njim zavijaš u krevetu.Bojiš se da ćeš ga izgubiti. Žrtvovala bi svoj klan radi njegovih ruku nasvome tijelu.«

»To nije istina! Klan je za mene uvijek na prvom mjestu.« Naglo sezaustavila. »Zaboravila sam koliko se svađamo. Sada se moram vratiti.«

»Ne«, tiho je rekao Davey, spustivši joj ruku na rame. »Oprosti štosam te uzrujao. Sjedni malo sa mnom. Nedostajala si mi. Reci mi kako jeu Larenstonu. Jeste li popravili onu rupu u krovu? Koliko sinova imaTam?«

Nasmiješila se i ponovno sjela. Razgovarali su nekoliko minuta, dokse spuštala noć, o svakodnevnim događajima u klanu. Doznala je daDavey živi negdje u brdima, ali izbjegavao je govoriti o svom životu paje odlučila poštovati njegovu privatnost,

»A ti, uživaš li voditi klan?« ljubazno je upitao. »Slušaju li te ljudi?«Nasmiješila se. »Da. Jako me poštuju.«»Sve do jutros, kad su se priklonili tvome mužu?«»Ne počinji opet.«Davey se naslonio na stablo. »Samo mi se čini da je šteta što je

nakon stoljeća vladavine MacArrana sada vlast preuzeo Englez. Da si

146

imala vremena, uspjela bi uspostaviti vlastiti autoritet, ali ne možešočekivati od ljudi da slijede ženu dok je uz nju muškarac koji je gura udrugi plan.«

»Ne znam što želiš reći.«»Samo razmišljam naglas. Što ako je taj Stephen špijun kralja

Henrika? Jednom kad stekne povjerenje tvojih ljudi, moći će itekakonaškoditi Škotskoj. Naravno, ti si tu, i tada bi pokušala navesti ljude date slijede, ali nakon što su navikli oglušivati se na tvoje naredbe, teškoćeš uopće privući njihovu pozornost.«

Nije mu mogla odgovoriti. Prisjećala se svih prilika u posljednjevrijeme kad su njezini ljudi pošli Stephenu, unatoč tome što su nakonnjihova povratka iz Engleske dolazili samo njoj po savjet.

Davey je nastavio. »Šteta što nisi mogla neko vrijeme biti sama sklanom. Da jesi, vidjeli bi da znaš kako ih treba voditi. Kad bi teMontgomery izdao, ako bi se to dogodilo, tada bi se mogla pobrinuti zasigurnost klana.«

Nije željela razmišljati o njegovim riječima. Danas je uzrokovala smrtsvojih ljudi. Zbog njezine gluposti i arogancije umrla su četiri muškarca iStephen ju je s pravom krivio. Njezini ljudi s pravom su se okrenulinjemu, ali što ako je on špijun? Što ako odluči iskoristiti povjerenje tihljudi da bi im naudio? Generacijama Škoti mrze Engleze, sigurno postojirazlog za tu mržnju. Možda su, a da ona to i ne zna, Škoti uzrokovalimnoge tragedije u Stephenovu životu zbog čega ih on sada mrzi. Moždaje Davey u pravu i Stephen samo želi odvesti te ljude u pokolj. Stavila jeruke na glavu. »Ne mogu razmišljati«, prošaptala je. »Ne znam tko je oni može li mu se vjerovati.«

»Bronwyn«, rekao je Davey, primajući je za ruke. »Možda mi nevjeruješ, ali ja ti želim samo najbolje. Trebali su mi mjeseci da raščistimsam sa sobom, i s tobom. Znam da si ti ta koja treba voditi klan, ne ja.«Stavio je prst na njezine usne. »Ne, pusti me da završim. Želim pomoći.Želim se uvjeriti da on nije špijun, da se neće okrenuti protiv našegklana.«

147

»Siguran? Kako to misliš?«»Odvest ću ga u svoj tabor, samo to. Neće mu se ništa dogoditi, a

dok ga nema, ti ćeš moći opet preuzeti vlast kao istinski vođa klanaMacArran.«

»Odvesti ga!« ustala je, a oči su joj sijevale unatoč tami noći.»Neće mu se ništa dogoditi. Bio bih glup da mu naudim. Kralj Henrik

proglasio bi rat protiv klana MacArran. Samo želim kupiti ti malovremena.«

Oslobodila se njegovih ruku. »A što ti imaš od toga?« hladno ga jeupitala.

»Želim se vratiti kući«, s mukom je izgovorio. »Ako učinim ovodobro djelo za tebe, nadam se da bih se tada mogao časno vratiti kući.Moji ljudi i ja umiremo od gladi, Bronwyn. Mi ne znamo ništa uzgojiti, anemamo ratare da to čine za nas.«

»Uvijek si dobro došao kući, to moraš znati«, tiho je rekla.Skočio je na noge. »Da mi se tamo svi smiju i govore kako sam se

vratio podvijena repa? Ne!« Malo se smirio. »Sačuvali bismodostojanstvo kad bismo se vratili kao spasioci. Ujahali bismo uLarenston s tvojim mužem Englezom i svi, od kralja Henrika naniže, bilibi nam zahvalni.«

»Ja... ne, to nije moguće. Stephen je...«»Razmisli o tome. Ti bi imala autoritet nad svojim ljudima. Ja bih se

časno vratio kući. Ili ti je možda Englez važniji od rođenoga brata«,podrugljivo se nasmijao.

»Ne! Naravno da nije! Ali da mu se nešto dogodi...«»Vrijeđaš me! Zar smatraš da nemam nimalo pameti? Kad bih mu

naudio, zamisli što bi kralj Henrik nama učinio! O, Bronwyn, molim te,razmisli o tome. To bi bilo dobro za klan. Nemoj ih još više zbunjivati.Nemoj čekati da dođe do bitke u kojoj neće znati na čijoj bi se straniborili. Podsjeti ih na to da su Škoti. Ne daj da se njihova odanostpodijeli.«

148

»Davey, moram poći, molim te.«»Trebala bi poći. Razmisli o tome. Nađimo se za tri dana na litici, na

onom mjestu gdje je Alex pao.«Podigla je pogled prema njemu, zaprepaštena.»Znam mnogo o svom klanu«, rekao je dok je prebacivao nogu preko

sedla, a zatim je odjahao.Bronwyn je nekoliko minuta gledala za njim, dok mu obris nije nestao

u tami. Strahovala je od povratka u Larenston, od suočavanja sa smrćusvojih ljudi, od Stephenova bijesa. Ali MacArrani nisu kukavice.Izravnala je ramena i uzjahala konja.

149

B

DEVETO POGLAVLJE

ronwyn je polako prelazila dvorište. Imala je tri dana zarazmišljanje. Toliko je prošlo otkad su njezini ljudi poginuli.

Daveyjeve riječi su je proganjale. Sa svakom proteklom minutom bila jesve svjesnija kako se njezini ljudi priklanjaju Stephenu. Bilo im jeprirodnije slijediti muškarca, ipak su do prije nekoliko mjeseci slijediliJamieja MacArrana. Ali Bronwyn nije vjerovala nijednom Englezu. Onaje znala koliko su glupi, okrutni i pohlepni. Zar nije upoznala nekeEngleze dok je živjela u zatočeništvu kod sir Thomasa Chrichtona?

Što se Stephena tiče, smrt njegova prijatelja uvelike je utjecala nanjega. Nije mnogo govorio, a Bronwyn bi ga često zatekla kako samobulji u prazno. Odmah nakon onih ubojstava zapovjedio je da počnupripreme za putovanje u Englesku. Rekao je da želi Chrisovo tijelopredati njegovoj obitelji.

Noću, kad bi ostali sami, ležali su jedno pokraj drugog bez riječi idodira. Bronwyn je proganjao prizor trojice ubijenih mladića. Pitala sekako je njezin otac sa samim sobom rješavao takve pogreške koje suljude koje je volio koštale života. Osjećala je kako je steže u grlu. Vođaklana ne treba plakati. Mora biti snažna i ne smije se bojati samoće.

Osim tereta krivnje, morala je razmišljati i o Daveyjevoj molbi. Znalaje koliko je njezin brat ponosan i koliko mu je bilo teško nešto tražiti odnje. Ipak, kako bi mu mogla predati Stephena? Rukama je pokrila uši.Željela je postupiti ispravno prema svima, a osjećala se osamljeno ibespomoćno. Što je ispravno?

150

Sama je osedlala konja i napustila otok kako bi se našla s Daveyjem.Davey je nekoliko trenutaka zurio u nju, vrućim i probadajućim

pogledom. Kad je Bronwyn spustila pogled prema svojim rukama,pokušavajući svoje misli oblikovati u riječi, Davey je već znao što jeodlučila.

»Tako znači!« rekao je, dok mu se u očima pojavljivao neopraštajućipogled. »Ljubavnik ti je važniji od klana.«

Nije ni trepnula dok ga je gledala. »Znaš da to nije istina.«Frknuo je. »Onda mogu pretpostaviti da ne vjeruješ u mene. Nadao

sam se da ćeš mi dati priliku da se dokažem, priliku da dokažem da samodrastao i da nisam više onaj užasni dječak koji je prokleo vlastitogoca.«

»Želim to, Davey«, rekla je tiho. »Želim postupiti ispravno premasvima.«

»Vraga želiš!« eksplodirao je. »Stalo ti je samo do sebe. Bojiš semoga povratka. Bojiš se da će ljudi slijediti mene, pravog MacArrana.«Okrenuo se prema svom konju.

»Davey, molim te, ne želim da se ovako rastanemo. Dođi kući, baremna neko vrijeme.«

»Tako da mogu stajati po strani i gledati svoju sestru«, frknuo je,»kako mi oduzima mjesto koje mi po pravu pripada u klanu? Ne, hvala.Radije ću biti kralj svoga siromašnoga kraljevstva nego sluga u nekomdrugom.« Praktički je uskočio u sedlo i odjurio poput groma.

Bronwyn nije znala koliko dugo je ostala ondje stajati sama, gledajućiu tlo, osjećajući se glupo i bespomoćno.

»Tko je to bio?« tiho je upitao Stephen.Podigla je pogled prema njemu, nimalo iznenađena što ga vidi.

Prečesto je bio u blizini a da ona nije uopće bila svjesna njegoveprisutnosti. »Moj brat«, tiho je rekla.

»David?« upitao je zainteresirano, gledajući za galopirajućim konjem.Nije mu odgovorila.

151

»Jesi li ga pozvala u Larenston?« nastavio je. »Jesi li mu rekla da suvrata za njega uvijek otvorena?«

»Ne trebaš mi ti govoriti što ću reći vlastitom bratu.« Okrenula se odnjega, suznih očiju.

Zgrabio ju je za ruku. »Žao mi je. Nisam htio da to tako zvuči.«Trznula se i pokušala osloboditi njegova stiska, ali povukao ju je natrag iprivukao k sebi u zagrljaj.

»Pogriješio sam što sam te prokleo kad sam pronašao Chrisamrtvog«, tiho je rekao. »Ali bio sam tako ljut da sam se morao istresti nanekoga. Pogriješio sam.«

Zadržala je lice naslonjeno na njegova prsa. Čeznula je da je drži unaručju. »Ne! Bio si u pravu. Ubila sam svoje ljude i tvoga prijatelja.«

Privukao ju je bliže, osjećajući kako joj se tijelo trese. Ramena su jojbila tako uska i nježna. »Ne, to je previše odgovornosti.« Podignuo joj jebradu. »Daj, pogledaj me. Vjerovala ili ne, u ovome smo zajedno, i jasnosim dio krivnje za njihovu smrt.«

»Ali ja sam bila ta«, rekla je u očaju.Stavio joj je prst preko usana i zagledao joj se u lice. »Tako si mlada,

nemaš ni dvadeset, a pokušavaš se brinuti za stotine ljudi, čak ih štitiš iod mene, čovjeka koji bi mogao biti špijun.«

Nasmijao se na izraz njezina lica. »Počinjem te razumjeti. Sadasigurno misliš da imam skriveni motiv za to što govorim. Misliš kakoplaniram neki izdajnički čin i želim te opčiniti svojim slatkim riječima.«

Oslobodila se. »Pusti me!« njegove riječi tako su dobro opisalenjezina razmišljanja da se gotovo uplašila.

Prigušeno se nasmijao. »Jesam li došao preblizu? Ti želiš da tiostanem stranac, zar ne? Netko koga je lako mrziti. Ali ja te nećuostavljati samu toliko dugo da zaboraviš da sam čovjek, a tek ondaEnglez.«

»To... to što govoriš nema smisla. Moram se vratiti u Larenston.«Ignorirao je njezine riječi i sjeo na travu, povukavši je da sjedne

152

pokraj njega. »Sutra krećemo u Englesku. Kako se osjećaš zbog toga štoćeš upoznati moju obitelj?»

Zapiljila se u njega. »Nisam o tome razmišljala.« Oči su joj sijevaleplavu vatru dok se prisjećala vremena provedenog u kući sir ThomasaCrichtona. »Ne volim Engleze.«

»Njih ne poznaješ!« odvratio joj je Stephen. »Upoznala si samo ološ.Sramio sam se svoga naroda zbog toga kako su se odnosili prema tebidok si bila kod sir Thomasa.«

»Nitko od njih nije me ostavio u vjenčanici pred oltarom.«Zahihotao se. »Nećeš to zaboraviti, zar ne? Kad upoznaš moju

šurjakinju Judith, možda ćeš mi oprostiti.«»Što... kakva je ona?« oprezno je upitala Bronwyn.»Prekrasna! Draga, blage naravi i pametna. Kao od šale upravlja

Gavinovim posjedima. Kralj Henrik bio je oduševljen njome pa je višenego jedanput tražio od nje savjet.«

Bronwyn je teško uzdahnula, a dah joj je zapeo u grlu. »Lijepo je čutida postoji netko tko je sposoban i dorastao svojim dužnostima. Voljelabih da je moj otac imao kćer koja bi bila dostojna titule nasljednice.«

Nasmijao se i opet je privukao k sebi, ispruživši se na hladnom,prašnom tlu. »Za ženu si prilično sposobna nasljednica.«

Trepnula je. »Za ženu? Znači, ti misliš da nijedna žena nije sposobnavoditi klan?«

Slegnuo je ramenima. »U svakom slučaju nijedna koja je tako mlada,lijepa i slabo uvježbana.«

»Slabo uvježbana! Treniram otkad znam za sebe. Znaš da čitam boljeod tebe i da bolje računam.«

Nasmijao se. »Da bi vodila ljude, moraš znati više od računanja.« Natrenutak je samo gledao u nju. »Tako si prekrasna«, rekao je tiho, dok senaginjao naprijed kako bi je poljubio.

»Pusti me! Ti si nepodnošljivi, zatucani neznalica...«zaustavila se jersu njegove ruke bile na njezinim nogama, milujući ih.

153

»Da«, prošaptao je u njezine usne. »Što sam ja?«»Ne znam i nije me briga«, rekla je kao da sve što se događa uopće

ne dopire do nje. Izvila se unatrag kad joj je poljubio leđa.Iako im se činilo da ih nitko ne može vidjeti, Bronwyn i Stephen nisu

bili sami. David MacArran stajao je na brdu iznad njih i gledao ih.»Kurva!« prošaptao je. Požuda joj je važnija od brata. A Jamie MacArransmatrao je da je bolje da ga ona naslijedi.

Podigao je šaku prema paru ispod sebe. Pokazat će im! Pokazat ćecijeloj Škotskoj tko je najmoćniji, istinski vođa klana MacArran. Nagloje potjerao konja i udaljio se prema svom tajnom taboru u brdima.

Sunce je jedva izišlo, a teretna kola već su se koturala niz strmu stazuprema kopnu. Stephenovi ljudi jahali su uz njega, sad već potamnjeli odsunca, jedva se razlikujući od Bronwyninih Škota. Bili su tihi, prestrašenizbog ishoda ovog putovanja. Kola su bila natovarena engleskomodjećom, a Bronwynini ljudi pitali su se hoće li moći funkcionirati uengleskom društvu.

Bronwyn je imala svojih briga. Morag joj je održala dugo predavanjekad joj je ova ispričala o Daveyjevu planu. »Njemu nije za vjerovat'«,rekla je, usmjerivši svoj kratki koščati prst u Bronwyn. »Taj je uvijek biolukav, još kao dječak. On želi Larenston i neće se zaustavit' dok ga nedobije.«

Bronwyn je bila stala u bratovu obranu, ali sada se prisjećalaMoraginih upozorenja. I stoti put osvrnula se oko sebe.

»Nervozna?« upitao je Stephen, jašući iza nje. »Ne trebaš biti.Siguran sam da ćeš se svidjeti mojoj obitelji.«

Trebala joj je puna minuta da shvati o čemu on govori. Oholo jepodigla nos.

»Trebao bi se brinuti hoće li se oni svidjeti jednoj MacArranici«,rekla je i potjerala konja.

154

Sunce je počelo zalaziti kad je prva strijela prozujala pokrajBronwynina lijevog uha. Taman se bila počela opuštati i zaboravljati nasvoje strahove. Isprva nije shvatila što se događa.

»Napad!« povikao je Stephen, a njegovi ljudi za nekoliko su sekundiformirali obrambeni obruč, vadeći oružje. Bronwynini ljudi kliznuli su sasvojih konja, oslobodili se plašteva i nestali u šumi.

Bronwyn je ostala sjediti na konju, osjećajući se glupo dok je gledalakako su jedan po jedan sjahali.

»Bronwyn!« vikao je Stephen. »Jaši!«Instinktivno ga je poslušala. Strijele su letjele pokraj nje. Jedna ju je

okrznula po bedru, a njezin konj zanjištao je kad je opekla i njega.Iznenada je shvatila zašto je pod takvom paljbom. Sve su strijele bileusmjerene prema njoj! Jedan od strijelaca kojega je vidjela na drvetu bioje jedan od muškaraca koji su napustili klan da bi se pridružili Daveyju.Njezin brat pokušavao ju je ubiti!

Spustila je glavu i potjerala konja naprijed. Nije se trebala okretati,mogla je osjetiti topot konjskih kopita iza sebe. Slijedila je Stephenovakonja dok ju je vodio dalje od letećih strijela. Napokon se nije zamaralarazmišljanjima treba li mu vjerovati.

Vrisnula je kad su joj pogodili konja. Prije nego što se životinjauspjela spustiti na koljena, Stephen je napravio polukrug i došao do nje.Njegova ruka bila joj je oko struka, podižući je prema gore, dok se nijenašla ispred njega u sedlu. Izvijala se dok nije uspjela opkoračiti konja,zatim se sagnula i spustila životinji uz vrat.

Divlje su jahali nepoznatom, divljom prirodom. Bronwyn je moglaosjetiti kako se Stephenov veliki pastuh počinje umarati.

Iznenada je Stephen klonuo i pao na njezina leđa. Nije imala vremenaza razmišljanje, već je samo zgrabila uzde i naglo ih povukla. Konj jemalo skrenuo sa staze i sjurio se u šumu. Znala je da mora Stephenaspustiti s konja prije nego što padne. Kroz šumu se nisu mogli brzokretati, ali možda bi se mogli skloniti na nekoliko trenutaka.

155

Naglo je zaustavila konja, malo ga ozlijedivši uzdama oko usta.Stephenovo tromo tijelo palo je na tlo prije nego što je Bronwyn stiglasjahati. Bez daha je skočila prema njemu. Na zatiljku je imao krvavuranu od strijele. Bronwyn nije imala vremena razmišljati, jer je već moglačuti jahače kako joj se približavaju. Šumsko tlo bilo je prekriveno suhimlišćem koje joj je dalo ideju. Tiho, trudeći se biti posve nečujna, odvelaje konja dalje od Stephena. Nije mogla riskirati da je netko čuje akokonja pljeskanjem potjera u trk, pa je otkopčala broš i ubola ga oštrimkrajem u stražnju nogu. Gotovo istog trenutka počeo je trčati. Odjurila jenatrag Stephenu, bacila se na sve četiri i odgurala ga uz palo deblo.Pokrila ga je gomilom lišća, a uzorak njegova plašta stopio se s bojomlišća. Legla je uz njega i ukopala se.

Nakon nekoliko trenutaka okružili su ih bijesni ljudi koji su koračaliu njihovoj blizini. Stephena je privukla sasvim blizu i držala mu rukupreko usta, za slučaj da se probudi i pritom proizvede neki zvuk.

»Neka je prokleta.«Zadržala je dah; uvijek bi prepoznala Daveyjev glas.»Oduvijek je imala sedam života! Ali oduzet ću joj svaki«, zlobno je

dodao. »A taj njezin muž Englez! Pokazat ću kralju Henriku da Škotiupravljaju Škotskom.«

»Eno joj konja!« začuo se drugi glas.»Idemo!« rekao je Davey. »Nije mogla daleko stići.«Prošlo je dosta vremena prije nego što se Bronwyn pomaknula. Na

početku se nije mogla pomaknuti od zaprepaštenja i uzrujanosti. Kad jojse um malo razbistrio, usredotočila se samo na oprez. Željela se uvjeritida su svi Daveyjevi ljudi pošli za njim. Nadala se čuti zvuk približavanjakonja i svojih ljudi, ali kad se ni nakon jednog sata čekanja nitko nijepojavio, prestala se nadati.

Bio je sasvim pao mrak kad je Stephen nešto promrmljao i pomaknuose.

»Tišina!« rekla je, milujući mu prstima obraz. Desna ruka joj je

156

odrvenjela pod njegovom težinom.Polako, osluškujući svaki zvuk šume koja ih okruživala, razmaknula

je lišće. Njezine oči bile su naviknute na mrak, a već je neko vrijemeosluškivala zvukove oko sebe. Nedaleko od njih, podno strmog grebena,tekao je potok. Otrčala je do njega i poderala podsuknju, otrgnuvši velikkomad tkanine koji je zatim smočila.

Kleknula je uz Stephena, iscijedila mu nekoliko kapljica vode nausne, a potom mu očistila ranu na zatiljku. Činilo se da rana nije bilapreviše duboka, ali ona je znala da takve ozljede mogu imati ozbiljneposljedice. Postojala je mogućnost da mu je ozlijeđen mozak.

Otvorio je oči i zagledao se u nju. Zbog mjesečine, oči su mu bilesrebrne. Zabrinuto se nagnula nad njim. »Tko sam ja?« tiho ga je upitala.

Lice mu je bilo ozbiljno, kao da razmišlja o pitanju. »Plavooki anđeozbog kojeg mi je život istovremeno raj i pakao.«

Zgađeno je zastenjala, a zatim ga krvavom tkaninom pogodila u lice.»Nažalost, i dalje si isti.«

Stephen se neuspješno pokušao naceriti, potom i uspraviti se.Podigao je jednu obrvu kad mu je odmah priskočila pomoći, obgrlivši gajednom rukom. »Jesu li vijesti loše?« upitao je dok je prstima trljaosljepoočnicu.

»Kako to misliš?« sumnjičavo je upitala.»Čim mi pomažeš, sigurno su vijesti gore nego što sam mislio.«

Ukočila se. »Nisam te trebala pokrivati, već te ostaviti izloženog da telakše nađu.«

»Glava me jako boli i nije mi do rasprave. A što si mi, dovraga,učinila s leđima? Probola ih čavlima?«

»Pao si s konja«, rekla mu je s dozom zadovoljstva. Čak i u mrakumogla je razaznati njegov upozoravajući pogled. »Mislim da bi bilo boljeda počnem od početka.«

»Molim te, udovolji mi i učini to«, rekao je, jednu ruku držeći naglavi, a drugom se trljajući po leđima.

157

Ukratko mu je ispričala o Daveyjevu planu o otmici.»Sigurno si pristala«, rekao je ravnodušno.»Naravno da nisam!«»Ali kad bi se mene riješila, nestali bi mnogi tvoji problemi. Zašto

nisi pristala na njegov prijedlog?«»Ne znam«, tiho je rekla.»Njegovi argumenti imaju smisla, a osim toga, to je savršen plan da

me se riješiš.«»Ne znam!« ponovila je. »Mislim da mu nisam mogla vjerovati.

Gledaj, dok smo ležali pod lišćem, čula sam ga kako govori... da nasoboje planira ubiti.«

»To sam i pretpostavljao.«»Na temelju čega?«Dotaknuo je uvojak njezine crne kose. »Pretpostavka se temelji na

broju strijela kojima su te gađali. I na tome kako su nas pokušali odvojitiod naših ljudi. Uzrujana si, zar ne?«

Naglo je podigla glavu. »Što bi bilo da si ti čuo svoga brata kakopriznaje da te upravo pokušao ubiti?«

Čak i u mraku mogla je vidjeti kako je problijedio. Pogledao je u nju,užasnut. »To se ne može dogoditi«, rekao je ravnodušno, zaključivšitemu. Osvrnuo se oko sebe. »Gdje smo?«

»Nemam pojma.«»Što je s ljudima? Jesu li ovdje negdje?«»Ja sam samo žena, sjećaš se? Što ja znam o strategiji ratovanja?«»Bronwyn!« upozoravao je.»Ne znam gdje smo. Naši će se ljudi vratiti u Larenston ako nas

uskoro ne pronađu, a i mi moramo što prije doći onamo.« Okrenula jeglavu u stranu.

»Tiho!« zapovjedila je šaptom. »Netko dolazi. Moramo se sakriti.«Stephen je isprva pomislio kako će se suočiti s kim god se treba

158

suočiti, ali nije imao nikakvog oružja, osim malenog bodeža za pojasom,a nije ni znao koliko ljudi dolazi.

Bronwyn ga je uhvatila za ruku i povukla ga naprijed. Povela ga je dovrha strmog grebena, a potom su se skrili iza njega. Tiho su se ugnijezdiliu ležaju od debelog sloja lišća i stali promatrati dvojicu muškaraca kojisu im se približavali.

Bilo je očito da su lovci u potrazi za plijenom, a ne za nestalomnasljednicom i njezinim mužem.

Stephen je gestom pokazao kako misli da bi im se trebali pokazati, aliBronwyn ga je zaustavila. Iznenađeno ju je pogledao, ali nije ništa rekao.

Kad su se lovci dovoljno udaljili da ih više ne mogu čuti, okrenuo seprema njoj. »To nisu bili Daveyjevi ljudi.«

»Još gore«, rekla je. »To su bili MacGregori.«»Nemoj mi reći da osobno poznaješ svakog MacGregora.«Odmahnula je glavom na njegovu glupost. »Kokarde na njihovim

šeširima imaju MacGregorove boje i znakovlje.«Uputio joj je pogled divljenja zbog činjenice da tako dobro vidi u

mraku.»Mislim da sada znam gdje smo.«Okrenuo se, naslonio na nagib i uzdahnuo. »Nemoj mi reći«, rekao je

sarkastičnim tonom. »Daj da pogodim. Nalazimo se nasredMacGregorove zemlje. Nemamo oružje, nemamo konje, nemamo hrane nizlata. Proganja nas tvoj brat, a MacGregor bi naše glave rado servirao nasrebrnom pladnju.«

Bronwyn se okrenula i zagledala u njegov profil, te se protiv voljezahihotala.

Stephen ju je iznenađeno pogledao, a potom se i on nasmiješio.»Beznadno, zar ne?«

»Ma nimalo.«»Ali malo je smiješno, zar ne?« nasmijao se.I ona se stala smijati. »Sutra ćemo vjerojatno biti mrtvi, ovako ili

159

onako.«»Onda, što želiš raditi posljednje noći na ovom svijetu?« upitao je, a

u njegovim plavim očima ocrtavao se sjaj mjesečine.»Svakoga časa može netko naići«, rekla je sasvim ozbiljno. »Hm, a

da se pobrinemo da imaju što vidjeti?«»Na što misliš?«»Na par nestvarno sretnih, posve golih, šumskih duhova?« Omotala

se plaštem. »Užasno je hladno, zar tebi nije?« rekla je sramežljivo.»Siguran sam da se možemo nekako zagrijati. Zapravo, itekako ima

smisla da se spojimo i udružimo tvoju i moju toplinu.«»U tom slučaju...«brzo je ustala i skočila na njega.Stephen je iznenađeno uzdahnuo, a potom se nasmijao. »Trebao sam

te i prije dovesti na MacGregorovu zemlju.«»Tiho, Englezu!« zapovjedila mu je dok je spuštala dlan i počinjala

ga ljubiti.Nisu ni primijetili da su blizu ruba vrlo strmog grebena. Njihova

strast, ojačana opasnošću neprilika u kojima su se našli, činila ih jenesvjesnima dodatne neposredne opasnosti.

Bronwyn je prva izgubila oslonac. Taman je bila stala uz Stephena iskinula suknju, dok se on rješavao svoje odjeće, i za trenutak se većkotrljala niz padinu.

Stephen je posegnuo da je uhvati, ali osjetila su mu otupjela podnaletom strasti pa je promašio, a zbog tog naglog pokreta izgubio jeravnotežu i stropoštao se za njom.

Zajedno su se dočekali, zapleteni u klupko gole kože obasjanemjesečinom i pokrova od suhoga lišća. »Jesi li dobro?« upitao jeStephen. »Bit ću kad se makneš s mene. Lomiš mi nogu.«

Umjesto da se makne s nje, još je više približio tijelo njezinome.»Dosad se nisi žalila da sam ti pretežak«, rekao je grickajući joj uho.

Nasmiješila se, zatvarajući oči. »Postoje trenuci kad mi tvoja težinanimalo ne smeta.« Spustio je usne na njezin vrat.

160

Najednom se nešto golemo i teško spustilo na Stephenova leđa. Natrenutak se srušio na Bronwyn, a potom se brzo podigao na ruke, štitećije. »Kojeg vraga...!«

»Rab!« viknula je Bronwyn i izvukla se ispod Stephena. »O, Rab«,rekla je s velikom, iskrenom radošću. »Rab, slatki moj Rab.« Ukopala jelice u njegovo grubo krzno.

Stephen je sjeo na pete. »Baš mi je ovo trebalo«, rekao jesarkastično. »Kao da me leđa dosad nisu dovoljno boljela.«

Rab se odvojio od Bronwyn i skočio na Stephena. Unatoč svojimriječima, zagrlio je psa dok mu je lizao lice, pokušavajući gaudobrovoljiti i skazivanjem privrženosti.

»Pa, sram te bilo«, smijala se Bronwyn. »Jako te voli i drago mu ješto te vidi.«

»Bilo bi mi draže kad bi vodio računa o tome koga ja volim. Dolje,Rab! Zagušit ćeš me. Ovamo, hvataj.« Stephen je bacio zamišljeni štap, apas je veselo potrčao za njim.

»To je bilo grozno. Znaš da će ga satima tražiti. Toliko želi ugoditi.«Stephen je posegnuo prema njoj i uhvatio je za zglob. »Nadam se da

će ga tražiti cijelu noć. Jesi li svjesna kako si zamamna pod svjetlommjesečine?«

Gledala ga je, njegova široka prsa, ramena. »Nisi ni ti loš prizor.«Povukao ju je k sebi. »Ako ovako nastaviš, možda se nikad ne

vratimo u Larenston. Gdje smo ono stali?«»Leđa su te boljela i...« usne je spustio na njezine i ušutkao je.»Dođi ovamo, ženo«, prošaptao je i položio je na lišće.Bilo je prilično hladno, ali njima to nije smetalo. Lišće ih je prekrilo,

štitilo ih, skrivalo i grijalo. Bronwyn je osjećala Stephenova bedra nasvojima i povlačila ga sve bliže i bliže sebi.

Hrvali su se i smijali. Granje i kamenje bolo im je kožu, ali ni to imnije smetalo. Kad ju je počeo škakljati, zvuk njezina smijeha kakavdosad nije čuo, strast u njemu potpalio je do usijanja.

161

»Bronwyn«, prošaptao je prije nego što ju je povukao pod sebe iuozbiljio se.

Kad su zajedno dosegnuli vrhunac, bilo je to iskustvo drugačije odsvih do tada. Unatoč međusobnim razlikama i bezizlaznosti situacije ukojoj su se nalazili, vodili su ljubav kao da su prvi put slobodni. Osimstrasti, osjećali su radost i veselje.

»Nisam znao da si škakljiva«, pospano je prošaptao Stephen, grlećiBronwyn.

Rab se gnijezdio s njezine druge strane. »Nisam ni ja. Zar ne bismotrebali pronaći odjeću?«

»Za minutu« prošaptao je. »Za min...«

Rano ujutro probudilo ih je Rabovo zavijanje. Stephen je odmah reagirao.Uspravio se i odgurao Bronwyn iza sebe. Zagledao se u čovjeka koji jestajao na nekoliko metara od njih. Bio je to nizak, žilav muškarac, skokardom klana MacGregor.

»Jutro«, srdačno im se obratio. »Nisam htio smetat'. Došao sam povodu, ali vaš pas mi ne da proć'.«

Stephen je čuo kako Bronwyn udiše i sprema se nešto reći čovjeku.Okrenuo se prema njoj i uputio joj upozoravajući pogled. Napola je bilaukopana u lišće, vidjeli su joj se samo glava i gola ramena.

»Jutro«, Stephen mu je odgovorio s jednakom srdačnošću, služeći seškotskim naglaskom. »Rab, dođi, pusti gospodina da prođe.«

»Fala, gospodine«, rekao je čovjek i u nekoliko koraka došao dopotoka.

»Rab, donesi nam odjeću«, rekao je i stao gledati kako pas izvršavazapovijed. Osvrnuo se prema čovjeku koji je stajao uz rub potoka iznatiželjno promatrao goli par. »Pomalo smo kao Adam i Eva, zar ne?«Stephen se nasmijao.

Čovjek je uzvratio smijehom. »Upravo to sam pomislio.« Ustao je.

162

»Nisam vidio nikakva kola ni konje pa nisam znao da ovdje nekogaima.«

Stephen je odjenuo košulju i vješto nabacio plašt koji je učvrstioširokim remenom. Obojica muškaraca diskretno su se okrenula dok seBronwyn odijevala. Nije ništa rekla, ali bila je oduševljena Stephenovimnovostečenim naglaskom.

»Da budem iskren,« rekao je Stephen, »nemamo ničega osim ovogašto je na nama.«

Bronwyn je promatrala kako skriva kapu iza leđa i trga kokardu klanaMacArran s nje.

»Zaskočili su nas lopovi.«»Lopovi!« rekao je čovjek. »Na MacGregorovoj zemlji? To mu se

neće svidjet'.«»Bome, neće«, složio se Stephen. »Posebno mu se neće svidjet' što su

to bili oni lopovski MacArrani. O, draga, oprosti mi, nisam te htio povuć'za kosu«, rekao je kad je Bronwyn zgroženo uzdahnula.

»Ah, MacArrani«, rekao je čovjek. »Na ovom svijetu nema većihlažljivaca, podlaca i kukavica. Jeste li znali da su nedavno zamalo ubiliMacGregora, samo zato što je jahao preko zemlje one žene? Vještica jeuzela nož i gotovo ga unakazila. Čuo sam da mu je pokušala odrezat' imuške dijelove. Vjerojatno zbog ljubomore.«

Stephen je okrenuo Bronwyn prema sebi tako da joj čovjek ne moževidjeti lice. »Daj da ti pomognem s tim brošem«, ljubazno je rekaoraskošnim škotskim naglaskom.

»Jedva sam ga ogrebla«, zgađeno je rekla.»Što?« upitao je čovjek.Stephen se nasmiješio. »Moja žena me upozorava da sam je ogrebao

kad sam joj posljednji put pomogao prikvačiti broš.«Čovjek se zahihotao. »Ja sam Donald Farquhar iz klana Mac-

Gregor.«Stephen se veselo nasmiješio. »Ja sam Stephen Graham, a ovo je

163

moja žena, Bronwyn.« Nasmiješio se vidjevši njezin izraz lica.»Bronwyn!« rekao je Donald. »To je gadno ime. Znate li da se tako

zove ona vještica iz klana MacArran?«Stephen je Bronwyn čvrsto držao za ramena. »Čovjek ne može protiv

svoga imena.«»Istina, ne može.« Pogledao je u Bronwyninu dugu, gustu kosu koja

joj je padala niz leđa, a u njoj je bilo zapelo još nekoliko listova.»Svatko može vidjeti da vaša Bronwyn nije kao ona druga.«Bronwyn je sagnula glavu, pretvarajući se da ljubi Stephenovu ruku,

ali zapravo ga je ugrizla. Stephen ju je pustio, a ona se okrenula da bi seosmjehnula Donaldu. »A vi ste sigurno mnogo puta vidjeli tuMacArranicu«, rekla je milim glasom.

»Nisam, ne izbliza, ali vidio sam je izdaleka.«»I ružna je?«»O, da. Široka ramena kao u muškarca i malo viša od svojih ljudi. A

lice joj je tako ružno da ga pokriva.«Stephen je prste ukopao u Bronwynina ramena, upozoravajući je.Kimnula je. »I ja sam tako čula. Lijepo je upoznati nekog tko je,

takoreći, poznaje«, rekla je ozbiljno.Stephen se nagnuo naprijed i poljubio je u uho. »Budi pristojna ili

ćemo zbog tebe poginuti«, prošaptao je.Donald se smiješio gledajući ih. »Vi ste zasigurno tek vjenčani«,

rekao je veselo. »Ne mogu ne primijetit' da ne skidate ruke jedno sdrugog.«

»Tebi ništa ne može promaknuti, je li, Donalde ?« rekla je Bronwyn.»Mislim da dobro primjećujem stvari. Naša kola su tamo gore na

grebenu. Možda biste htjeli pojest' nešto s nama i upoznat' moju ženu,Kirsty.«

»Ne...« Bronwyn je počela, ali Stephen je iskoračio ispred nje.»Vrlo rado«, rekao je. »Nismo jeli od jučer popodne. Možda nam

164

možete pomoći da se orijentiramo. Bojim se da smo se poslije pljačkemalo pogubili, budući da smo neko vrijeme samo lutali.«

»Ali dobro ste iskoristili vrijeme«, Donald se smijao, znakovitogledajući u lišće.

»To je točno!« veselo je rekao Stephen, i dalje čvrsto držeći ruke naBronwyninim ramenima. »Hajdemo onda. MacGregor će uvijek svogadočekati širokih ruku.« Okrenuo se i stao se uspinjati.

»Nemoj učiniti ništa što bi nas moglo dovesti u opasnost«, Stephen jeupozorio Bronwyn dok su slijedili Donalda.

»MacGregor!« ljutito je gunđala.»I Englez!« dodao je istim tonom. »Ne znam koje je manje zlo.«Stephen se namrštio. »Mrzi mene, nemoj njega. On ima hrane.«Na vrhu grebena sve troje su se zaustavili i zagledali se u sitnu ženu

pokraj vatre. Bila je sićušna, ne krupnija od djeteta, a profil joj jeotkrivao maleni nos i nježna usta. Iznenadilo ih je kad su vidjeli da je upoodmakloj trudnoći. Veliki trbuh stršio je pred njom poput masivnogspomenika. Činilo im se da neće moći ustati prema naprijed pod težinomtolikog trbuha.

Ipak je ustala, i to s lakoćom, okrenula se prema trojcu koji je gledaou nju. Na trenutak je gledala samo u Donalda, a osmijeh u kojem seočitavalo istinsko divljenje obasjao joj je lice. Izraz lica promijenio joj sekad je pogledala Bronwyn. Činilo se kao da se na njemu izmjenjujuemocije, od zbunjenosti do straha i nevjerice, da bi se naposljetkunasmijala.

Stephen i Bronwyn mirno su stajali, gotovo bez daha, očekujući kakoće žena svakog trenutka razotkriti njihov identitet.

»Kirsty!« rekao je Donald dok je prilazio svojoj ženi. »Jesi lidobro?«

Stavila je ruku na svoj veliki trbuh i pogledala ih kao da se ispričava.»Žao mi je što vas ovako dočekujem, ali upravo sam primila snažanudarac.«

165

Donald je podigao pogled i nasmijao se. »Snažan je to momak«,rekao je kroz smijeh. »Dođite sjesti pokraj vatre.«

Stephen se prvi malo opustio i krenuo prema vatri. Bronwyn ga jepolako slijedila. Još uvijek nije bila sigurna da je Kirsty nije prepoznala.Možda je planirala poslije nešto reći Donaldu kako bi ih MacGregorimogli napasti noću.

Donald ih je predstavio svojoj ženi, a čak i kad je izgovorioBronwynino ime, Kirsty se samo nasmiješila. To je bilo velško ime, a neškotsko, i obično bi ljudi nešto komentirali kad bi ga čuli.

»Misliš li da imamo dovoljno hrane?« upitao je Donald.Kirsty se nasmiješila. Imala je tamnoplavu kosu i nevine smeđe oči.

Bilo je teško nemati povjerenja u nju.»Uvijek imamo dovoljno da podijelimo s drugima«, tiho je rekla.Sjeli su i jeli zobene kolačiće ispečene na rešetki nad vatrom i

ukusan zečji gulaš. Puhao je hladan vjetar. Donaldova kola stajala su uzcestu. Bila su mala, s drvenom kabinom na vrhu. Činilo se da su udobna,ali ne i predviđena za duga putovanja.

Nakon doručka, Stephen je predložio da on i Donald pođu u lov.Bronwyn je istog trenutka ustala i otresla mrvice sa suknje u namjeri daim se pridruži.

Stephen se okrenuo prema njoj. »Možda bi trebala ostati s Kirsty«,rekao je tiho i znakovito. »Ženama je mjesto uz vatru.«

Bronwyn je osjetila kako je obuzima bijes. Što ona zna o kuhanju? Ulovu bi mogla pomoći. Kad je vidjela odobravanje na Donaldovu licu, tektada je shvatila što Stephen želi postići. Donald bi mogao postatisumnjičav kad bi otkrili da je ona žena koja zna loviti, ali ne zna kuhati.

Rezignirano je uzdahnula. »Barem ćemo imati Raba da nas štiti.«»Ne«, rekao je Stephen. »Mislim da bi nam koristio u lovu.«»Rab!« zapovjedila je. »Ostani sa mnom.«»Dođi, Rab«, strpljivo je rekao Stephen. »Idemo loviti.« Veliki se pas

nije ni pokušao udaljiti od Bronwyn.

166

Donald se zahihotao. »Netko je dobro istrenirao tog psa.«»Darovao mi ga je moj otac«, rekla je ponosno.»Otac?« upitao je Donald.»Bolje da krenemo«, brzo je dodao Stephen, upućujući Bronwyn

pogled upozorenja.Okrenula se od njih i krenula sjesti pokraj vatre uz Kirsty - svoju

neprijateljicu.

167

B

DESETO POGLAVLJE

ronwyn je po rukama prevrtala nekoliko vlati iščupane trave. ZbogStephenova upozorenja shvatila je kako se lako mogla odati. Nije

znala mnogo o ulozi supruge i uobičajenom ponašanju. Cijeli životprovela je u muškom društvu. Znala je jahati i gađati, ali kuhanje joj jebilo nepoznanica. Nije ništa znala ni o svakodnevnim ženskimrazgovorima. »Jeste li dugo u braku?« upitala je Kirsty.

»Ne«, odgovorila je. »A vi?«»Oko devet mjeseci«, Kirsty se nasmiješila dok je trljala golemi

trbuh.Bronwyn je najednom shvatila da bi jednoga dana i njezin trbuh

mogao tako izgledati. Dosad joj nije palo na pamet da će jednom moratiiznijeti trudnoću. »Boli li jako nositi dijete?« tiho je upitala.

»Samo tu i tamo«, iznenada joj je lice prekrio izraz boli. »Danas jegore nego inače«, rekla je bez daha.

»Da ti nešto donesem? Vodu? Jastuk? Bilo što?«Kirsty je gledala u nju, brzo trepćući. »Ne, samo razgovaraj sa mnom.

Dugo nisam razgovarala s nekom ženom. Reci mi kakav ti je muž.«»Stephen?« tupo je upitala Bronwyn.Kirsty se nasmijala. »Ne obraćaj pozornost na mene. Samo sam

znatiželjna. Čini se da muškarca upoznaš tek kad počnete zajedničkiživot.«

Bronwyn je bila oprezna. »Donald te razočarao?«

168

»Nimalo. Prije vjenčanja bio je prilično sramežljiv, a sada je jakodrag i pažljiv. Tvoj Stephen se čini kao dobar čovjek.«

Bronwyn je shvatila da je o Stephenu uvijek razmišljala samo kao oEnglezu. »On... on me nasmijava«, rekla je napokon. »I kad pokušavambiti ozbiljna, on me natjera da se smijem samoj sebi.«

Kirsty se nasmijala, a potom stavila ruke na trbuh i nagnula senaprijed.

»Što je bilo?« Bronwyn je povikala i prišla joj. Kirsty je polakoustala, teško i duboko dišući.

»Molim te, daj da ti pomognem«, preklinjala ju je Bronwyn, uhvativšije za ruku objema svojima.

Kirsty se zagledala u Bronwynine oči. »Jako si draga.«Bronwyn se nasmiješila. »Nisam baš najljubaznija osoba. Ja

sam...«zaustavila se kad je zamalo izgovorila ime MacArran. Ali što jeona bez svoga klana?

Kirsty je stavila svoje dlanove preko njezinih. »Mislim da topokušavaš sakriti. Pričaj mi još o sebi. To mi pomaže da ne mislim nasvoje probleme.«

»Mislim da moramo nekoga pozvati. Mislim da ćeš roditi.«»Molim te«, Kirsty je bila očajna. »Nemoj uplašiti Donalda. Djetetu

nije još vrijeme. Ne mogu sada roditi. Donald i ja krenuli smo k mojimroditeljima. Moja majka će me poroditi. Nešto sam loše pojela. Imalasam i prije ovakve bolove.«

Bronwyn je ponovno sjela na tlo, mršteći se.»Pričaj mi o sebi«, Kirsty ju je opet nagovarala. Oči su joj bile

staklene. »Kako je biti u braku s...« Bronwyn je naglo podigla glavu, aliKirsty nije dovršila rečenicu. Presavila se od boli, a već sljedećegtrenutka Bronwyn je sitnu ženu držala u rukama.

»Dijete«, prošaptala je Kirsty, »Dijete stiže. Samo mi ti možešpomoći.«

Bronwyn je mogla samo užasnuto gledati u nju. Nalazile su se usred

169

ničega, pa tko bi onda mogao biti babica? Zagrlila je Kirsty kad ju jepreplavio novi val bola.

»Rab«, tiho ga je pozvala. »Idi po Stephena. Idi po njega i neka seodmah vrati ovamo.« Rab je nestao prije nego što je stigla dovršiti.»Popni se na kola, Kirsty«, nježno je rekla.

Bronwyn je bila snažna i lako je podigla sićušnu ženu na kola. Kirstyje legla, a novi val bola natjerao ju je da se opet presavije.

Bronwyn je pogledala u šumu. Ni traga Stephenu i Donaldu. Vratilase do Kirsty i dala joj vode. Stephen bi znao što učiniti, stalno jerazmišljala. Nije ni shvatila da se prvi put pouzdaje u njega.

Nasmijala se kad je začula Stephenov ljutiti urlik.»Bronwyn!«Sišla je s kola.»Što dovraga ovaj tvoj prokleti pas pokušava?« pitao je. »Skočio je

na mene taman dok sam ciljao jelena. Gotovo mi je otrgnuo nogudovlačeći me ovamo!«

Samo mu se nasmiješila. »Kirsty će roditi.«»O, Bože!« Donald je dahtao i otrčao do kola.»Kada?« upitao je Stephen.»Mislim da će odmah.«»Misliš!« ljutito je rekao Stephen. »Zar ne znaš?«»Kako bih znala?«Stephen se izderao. »Žene bi trebale znati takve stvari!«»A što misliš, kad nas uče o tome, dok učimo čitati ili dok učimo

mačevanje?« sarkastično je upitala.»Ako mene pitaš, to je potpuno neprimjerena izobrazba za djevojčice.

Pa valjda se u tvojoj obitelji radilo još nešto osim gonjenja stoke.«»Proklet bio!« počela je, ali se zaustavila kad je Donald sišao s kola.Bio je vidno zabrinut. »Želi da ti dođeš«, rekao je namršteno. Stisnute

usne pretvorile su mu se u bijelu crtu. Pokušao je prikupiti ogrjev za

170

vatru, ali ruke su mu se toliko tresle da je sve ispustio.»Ja?« Bronwyn je počela nešto govoriti, ali Stephen ju je oštro

gurnuo naprijed.»Ovdje nema nikoga drugog«, rekao je.Bronwyn je posve problijedjela. »Stephen, ali ja ne znam ama baš

ništa o porođaju.«Stavio joj je dlan na obraz. »Bojiš se, zar ne?« Samo je gledala u

svoje ruke.»Ne može biti puno drugačije nego kod krave ili kobile«, ohrabrivao

ju je.»Kod krave!« Oči su joj sijevnule, ali ipak se opustila. »Ostani sa

mnom«, tiho je rekla. »Pomozi mi.«Stephen je nikada nije vidio tako nježnu, tako molećivu. »Kako bih ti

ja mogao pomoći? Muškarac ne može biti na porođaju. Možda, da mi jeKirsty član obitelji...«

»Pogledaj ga!« Bronwyn je glavom pokazala na Donalda. »Njemu jesamo važno da mu žena bude dobro. Nije ga briga ni za što drugo.«

»Bronwyn!« Kirsty je iznenada zavrištala iz kola.»Nikada ništa nisam tražila od tebe.«»Osim da promijenim svoje ime, svoje državljanstvo, svoje...«

Okrenula se od njega, ali uhvatio ju je za ruku.»Zajedno«, prošaptao je. »Za promjenu, učinimo nešto zajedno.«Porođaj nije bio jednostavan. Kirsty je bila sitna žena, a dijete je bilo

veliko. Nitko od njih troje nije znao mnogo o porođaju i svi su se složilida je riječ o predivnom iskustvu. Bronwyn i Stephen znojili su se koliko iKirsty. Kad se ukazala djetetova glavica, ponosno su se pogledali.Stephen je pridržavao Kirsty u sjedećem položaju da može sve vidjeti,dok je Bronwyn držala glavicu i nježno izvela ramena prema van.

Nakon toga dijete kao da je iskočilo van i Bronwyn ga je držala urukama.

»Uspjeli smo!« prošaptala je.

171

Stephen se nacerio i dao Kirsty glasan poljubac.»Hvala vam«, Kirsty se smiješila, naslanjajući se na Stephenovu

ruku, potpuno iscrpljena, ali jako sretna.Trebalo im je nekoliko minuta da očiste dijete i Kirsty, Stephen i

Bronwyn gledali su u majku s djetetom koje je već počelo njuškati okomajčine dojke.

»Pođimo reći Donaldu da je dobio sina«, prošaptao je Stephen.Donald je stajao odmah pokraj kola, čekajući, sa strahom na licu.»Razvedri se!« rekao mu je Stephen, smiješeći se. »Pođi vidjetidječaka.«

»Dječaka«, Donaldu je podrhtavao glas dok se uspinjao u kola.Ostali su u kolima s Kirsty sve do mraka. Vedar i hladan dan pretvorio seu mračnu, još hladniju noć.

Bronwyn se protegnula i duboko udahnula svjež, čisti zrak. Iz nekogse razloga osjećala slobodnom. Iz čista mira je zabacila glavu, raširilaruke i počela se vrtjeti u krug.

Stephen se smijao i povukao je k sebi, podigavši je od tla. »Bila sidivna«, rekao je entuzijastično. »Bila si tako snažna i smirena i puno siolakšala Kirsty.« Bio je siguran da će mu Bronwyn zbog toga što jeupravo rekao sada početi govoriti o tome kako se ona pripremila natakve situacije dok je trenirala za vođu klana.

Bronwyn mu se nasmiješila, obgrlila ga rukama oko vrata i priljubilamu lice uz rame. »Hvala ti, ali ti si taj koji je znao što treba činiti i to jeono što je najviše pomoglo. Da sam bila sama, mislim da bih samostajala i gledala u djetetovu glavicu kad se ukazala.«

Stephen nekoliko trenutaka nije mogao vjerovati u to što čuje, alinjegovu ponosu godilo je znati da joj je bio od koristi. »Jesi li umorna?«tiho je upitao dok ju je držao blizu i rukom prelazio preko njezine kose.

»Jako«, rekla je, osjećajući se prilično ugodno i opušteno.Sagnuo se i stavio ruku ispod njezinih koljena. »Pođimo pronaći neko

mjesto za spavanje.« Nosio ju je do druge strane grebena, a zatim je

172

spustio dok je vještim pokretom otkopčao remen, oslobodio plašt iraširio ga na tlu. Za nekoliko minuta ležali su priljubljeni, međusobno segrijući, s Rabom koji je ležao uz Bronwynina leđa.

»Stephen?« Bronwyn ga je tiho pozvala.« Što ćemo sada? I dalje neznamo kako doći do Engleske, a dok smo sami, lako će nas prepoznati.«

Stephen je ležao vrlo mirno, a misli su mu se uskovitlale. Bronwynnikad dosad nije tražila njegovo mišljenje niti je ikada prije ovako ležalauz njega, puna povjerenja. Nasmiješio se, poljubio je u tjeme i privukaoje bliže, osjećajući kako mu se grudi šire od ponosa. »Nisam mnogorazmišljao o tome, ali mislim da bismo trebali ostati s Kirsty i Donaldom,ako to bude moguće.« Na trenutak je zastao. »Što misliš o tome?« Čimje to izgovorio, shvatio je koliko se promijenio. Prije nekoliko mjesecisvojoj bi ženi zapovjedio što da čini. Sada je tražio njezino mišljenje.

Bronwyn je kimnula. »Oni su se zaputili na jug k njezinim roditeljima.Ako budemo putovali s njima, možda bismo mogli kupiti konje.«

»Kupiti? Kako, na lijepe oči?« upitao je. »Nemamo ništa što vrijedimakar penija. Ne možemo se Donaldu čak ni odužiti za gostoprimstvo.«

»Škoti ne traže da im se vraćaju usluge.«»Čak ni MacGregori?« zadirkivao ju je.Tiho se nasmijala. »Dokle god ne znaju da smo MacArrani. Što se

hrane tiče, dobar si lovac, zasigurno bolji od Donalda. Jedino moramosmisliti kako kupiti konje.« Uzdahnula je. »Šteta da nas Davey nijenapao na mjestu bliže granici.«

»Zašto?«»Tada bih na sebi imala jednu od onih engleskih haljina. Te proklete

haljine prekrivene su dragim kamenjem i mogli bismo ih prodati.«»Da si bila odjevena kao Engleskinja, vjerojatno ne bismo ostali živi

i, osim toga, ne bismo imali tople plašteve da se njima pokrijemo.«Podigla je pogled prema njemu. »Mislila sam da mrziš našu odjeću.

Rekao si, ako dobro pamtim, da ti je donji dio tijela u tome gol.«»Ne budi drska«, rekao je hineći ozbiljnost. »Ponekad čovjek nešto

173

kaže bez razmišljanja. Sve ovo skineš sa sebe prije nego što Englezuopće stigne pomisliti na razodijevanje.«

Nasmiješila mu se. »Čujem li to ponos u tvome glasu?« zadirkivalaga je. »I odakle ti, pobogu, taj naglasak?«

»Ne znam o čemu govoriš«, zadirkivao ju je, služeći se škotskimnaglaskom. »Ali da ti pravo kažem, mislim da je došao zajedno splaštem.«

»Sviđa mi se«, rekla je nježno, pomičući koljeno uz njegovu golunogu, pod košulju koju je još imao na sebi. »Kako ti se sviđa ideja davodiš ljubav s babicom? lli ćeš inzistirati na vođi klana?«

Ruku je uvukao u njezinu kosu. »Sada bih te uzeo tko god da si. Ti siBronwyn, slatko, predivno stvorenje koje jaše poput vraga, spašava mužuživot i porađa dijete za nekoliko sati.«

»Imala sam malu pomoć«, prošaptala je, primičući usne njegovima upotrazi za poljupcem.

I Bronwyn je bila svjesna čudnovatosti prostora i vremena u kojimasu se nalazili. Trebala se brinuti za svoj klan, ali znala je da će ih Tamvoditi, a možda će i njezinim ljudima biti lakše ne budu li se morali nositisa sukobom koji je stalno tinjao između nje i Stephena. Sada se nijeosjećala kao da je u sukobu s njim. Osjećala se kao nikad prije - nježno iženstveno. Nije bilo odluka koje mora donositi, ni ljutnje, nije bilo brigeda Stephen pripada suprotnoj strani. Sada su oboje bili lovina.

»Izgledaš kao da su ti misli negdje drugdje«, rekao je. »Hoćeš li ihpodijeliti sa mnom?«

»Razmišljala sam kako sam sada sretna. Još mi je otac bio živ kadsam proživjela posljednji sretan ili makar miran trenutak.«

Stephen se nasmiješio jer je to bilo prvi put da ga nije optužila zaočevu smrt. »Dođi ovamo, zlato, i provjeri mogu li te još više usrećiti.«

Nije se žurio skidajući je. Ugurali su se pod plašt i ometali se,smijući se kad bi laktom udarili u neko nezgodno mjesto. Bilo je tointimno hrvanje, valjanje, smijanje, međusobno uživanje i uživanje u

174

slobodi.Bronwyn je utihnula kad su Stephenove ruke došle do njezine kože.

Spoznavala je užitak koji je donosilo vođenje ljubavi s njim. Ljubila muje lice i vrat, gledajući kako svjetlo mjesečine pleše po njegovoj koži.

Stephen je usnama prešao preko njezina ramena, potom se spustioprema dojci. Osjetila je kako je prolaze trnci. »Stephen«, prošaptala je.Rukama je prešao uzduž njezine ruke i rebara. Uzbudila ju je njegovasnaga zbog koje se osjećala sićušnom i kao da je posve u njegovoj moći.

»Tako si prekrasna«, prošaptao je.Nasmiješila se, znajući da se zbog njega tako i osjeća. Pomilovao je

unutarnju stranu njezinih bedara, a kad je osjetio kako počinje drhtati, istiosjet obuzeo je i njega.

Polako je legao na nju. Podala mu se slobodno i željno, svojimusnama neprestano tražeći njegove. Kad je zbog užitka počela glasnostenjati, Stephen ju je stao divlje ljubiti. Ti zvukovi koje je proizvodila injezino prepuštanje njegovoj ljubavi, snažno su ga uzbuđivali.

Polako su vodili ljubav, sve dok ga Bronwyn nije počela grepsti,zahtijevajući više. Izvinula se prema njemu, baš u trenutku kad jeeksplodirao, divljački zabijen u nju. Ona se stopila s njim, ne dopuštajućimu da se odmakne, želeći sve od njega.

Tako su zaspali, spojeni, omotani jedno drugom u naručju. Bronwynse prva probudila. Stephen ju je držao tako blizu da je jedva disala.Gledala je u njega. Jedna kovrča bila mu je za uhom. Primijetila je kolikose promijenio u posljednjih nekoliko mjeseci. Njegova blijeda engleskakoža i uredna kosa nestale su. Pomislila je kako vjerojatno više nitko nebi mogao pomisliti da je Englez. Primaknula mu se kako bi poljubila tukovrču. Prisjetila se kako se prije bojala učiniti takav prvi korak.Buđenje poljupcem jutros se činilo kao pravi potez.

Nasmiješio se prije nego što je otvorio oči.»Dobro jutro«, prošaptala je.»Bojim se pogledati«, sneno je rekao. »Je li to netko zamijenio moju

175

Bronwyn za dobrog šumskog duha?« Gricnula mu je ušnu resicu.»Au!« Širom je otvorio oči i zahihotao se. »Nema šanse da bih te

mijenjao za bilo kakvog dobrog šumskog duha«, rekao je dok joj seprimicao.

»Naravno da ne bi!« odgurnula ga je. »Želim vidjeti naše dijete.«»Naše dijete? Radije bih da ostanemo ovdje i poradimo na vlastitom

djetetu.«Otkotrljala se od njega. »Nisam sigurna da želim proživjeti ono što je

Kirsty jučer proživjela. Idemo, utrkujmo se uzbrdo.«Stephen se pokušao brzo odjenuti, ali još nije bio gotov kad ga je

Bronwynin smijeh koji je dopirao s vrha grebena nagnao da se okrene.Držala je njegove čizme. Povikao je na Raba da mu ih donese pa mu jenastali okršaj između psa i njegove gospodarice dao dovoljno vremena dase uspne do njih. Izborio se za čizme, a potom u vunenim čarapamaotrčao do kola. Kad je i Bronwyn stigla onamo, zatekla ga je kako mirnosjedi. »Dobro jutro«, pozdravio ju je kao da se nisu danima vidjeli.

»Jesi li dobro spavala?«Nasmijala se i ušla u kola da vidi Kirsty.Do kraja dana nisu imali mnogo vremena za smijeh i igru. Muškarci

su otišli u lov, a Bronwyn je ostala brinuti se za Kirsty i tabor. Začudilase kako su malo hrane Kirsty i Donald ponijeli sa sobom. Osim dvijemalene vreće zobene kaše, gotovo da ničega nije bilo. Nije željelauvrijediti Kirsty pitajući je gdje drže još namirnica, ali nadala se da će senegdje ta zaliha pojaviti.

Muškarci su se vratili prije zalaska sunca, noseći samo dva sićušnazeca u rukama, jedva dostatna za jedan obrok.

»Stephen«, pozvala ga je i povukla u stranu. »Ne možemo više odnjih uzimati hranu. I bez nas imaju premalo.«

Naslonio se leđima na stablo. »Znam, ali u isto vrijeme ih ne želimostaviti same. Donald jedva da zna kako se služiti lukom i strijelom. Aovo područje prepuno je svih vrsta lovaca. Ne želim ih ostaviti, ali ne

176

želim ni ostati.«»Željela bih da im možemo nekako pomoći. Evo ti, popij ovo«,

pružila mu je vrč. »Što je to?«»Kirsty je tražila da to pripremim. To je napitak od nekoliko vrsta

lišajeva u koji sam dodala malo piva. Ona tvrdi da liječi sve bolesti.Cijeli se dan brinula što ste ti i Donald vani na hladnoći.« Stephen jeuzeo gutljaj vruće tekućine. »A jesi li se ti brinula za nas?«

Nasmiješila se. »Možda jesam za Donalda, ali znala sam da ćeš tipaziti vas obojicu.«

Zaustio je da joj odgovori, ali napitak mu je privukao pozornost.»Ovo je jako dobro. Mislim da me glava od toga manje boli.«

Namrštila se. »Nisam znala da te boli glava.«»Nije prestala boljeti otkad me dohvatila strijela tvoga brata.«

Promijenio je temu. »Sinula mi je ideja. Je li bilo teško pronaći telišajeve koje si stavila u napitak?«

»Nimalo«, rekla je znatiželjno.Stephenove oči su zasjale. »Danas mi je Donald spomenuo da ima

grad u blizini. Želi krstiti sina. Ako nas dvoje napravimo kantu ovoganapitka, možda ga uspijem prodati.«

»Kako pametna ideja!« složila se, već kujući planove.Večer su proveli skupljajući lišajeve. Donald je uzeo novac koji je

imao i na zaprežnom konju zaputio se u grad kupiti još piva.Bilo je kasno kad su prostrli plašteve na tlu i legli u blizini vatre koja

se polako gasila. Bronwyn je ležala blizu Stephena, dovoljno sretna damože biti blizu njega i ako ne vode ljubav. Ta prisnost među njima bilajoj je nova i zbog nje je osjećala toplinu i zadovoljstvo.

U rano jutro upregnuli su kola i odvezli se do maloga gradaokruženog zidinama. Unutar zidina bile su mnogobrojne trgovine i malenekuće, a zrak je bio težak i smrdljiv. Zbog tog je mjesta Bronwyn čeznulada se vrati na otvoreno.

U životu je vidjela jedva nekoliko gradova. Dosad nije bilo potrebe

177

za tim jer su trgovci dolazili u Larenston prodavati robu.Donald je zaustavio kola uz usku glavnu ulicu, odmah na križanju s

jednom od sporednih uličica i oslobodio konje zaprega. Postavili sukantu s napitkom koji su pripremali, a potom stali zvati ljude da kupe.Kirsty i Bronwyn ostale su u kabini kola i slušale. Stephenov duboki glasnadglasavao je svu buku grada. Davao je svakakva neobična obećanja odjelovanju napitka, govoreći o vlastitom iskustvu izlječenja od gube uznjegovu pomoć.

Ali nitko nije kupio.Ljudi bi zastali i poslušali ih, ali nitko nije ponudio novac za

čudotvorno piće.»Možda bi trebao pokušati izvesti kakav salto, kao onda kad si napao

Tama«, zadirkivala ga je Bronwyn.Stephen je ignorirao njezino ruganje dok je pokušavao navesti jednog

mladića na kupnju, govoreći mu kako će mu piće popraviti ljubavniživot.

»Možda tebi treba pomoć, meni ne treba«, odgovorio mu je mladić.Rulja se smijala i počela se razilaziti.

»Mislim da je vrijeme da ja pokušam«, rekla je Bronwyn dok jeotkopčavala košulju.

»Bronwyn!« bunila se Kirsty. »Zar planiraš učiniti nešto zbog čega ćese Stephen naljutiti?«

Nasmiješila se. »Vjerojatno. Je li ovo dovoljno duboko?«pogledavala je prema raskošnoj krivulji svojih grudi razotkrivenihotkopčavanjem košulje.

»Više nego dovoljno. Donald bi mi odrezao kosu kad bih takva izašlavan.«

»Engleskinje nose haljine s najdubljim mogućim otvorima koji su nagranici pristojnosti«, odgovorila joj je. »Ali ti nisi Engleskinja!«

Umjesto odgovora, Bronwyn se samo nasmiješila dok je izlazila izkola i zaputila se prema mjestu gdje je stajao Stephen.

178

Kad ju je čuo kako viče, Stephen se iznenađeno nasmiješio. »Ovoliječi sve, od čireva do zaraznih bolesti«, govorila je. Promatrao je kakose gomila primiče kolima.

»Je li vam žena nesretna?« upitala je Bronwyn. »Možda ste vi krivi.Ovo piće učinit će vas najmoćnijim muškarcem. A nema mu premca ni napodručju ljubavi.«

»Misliš li da bih uz njegovu pomoć mogao doći do žene kao što siti?« povikao je jedan muškarac.

»Samo ako popiješ cijeli vrč«, odmah mu je odgovorila. Rulja sesmijala.

»Mislim da ću pokušati«, povikao je drugi muškarac.»Ja ću kupiti malo za svoga muža«, uzviknula je neka žena i požurila

se prema kolima gdje su čekali Donald i Stephen.Neko vrijeme Stephen je bio prezauzet puneći posude koje su

donosili stanovnici gradića, ali i naplaćivanjem, da bi mogao pažljivoslušati Bronwyn. Bio je ponosan kako je prodavala i zadovoljan što setoliko svidjela ljudima. Jednom se zahihotao na pomisao kako bi se nekaengleska dama snašla u ulozi izvikivača.

Tada je počeo primjećivati prigušeni, sugestivni muški smijeh koji muje privukao pozornost.

Jedan muškarac s vrčem u ruci okrenuo se prema svome prijatelju.»Praktički mi je obećala da će se naći sa mnom kod zdenca.«

Stephenovo lice pretvorilo se u led. »Je li ti rekla da ću i ja bititamo?« upitao je smrtno ozbiljnim glasom.

Muškarac je pogledao Stephena i na njegovu lijepom licu vidio kakoga izaziva. Povukao se. »Nemoj mene krivit, to je njezina ideja.«

»Prokleta bila!« zlobno je rekao i bacio zaimaču u vjedro s napitkom.Što, pobogu, radi?

Zaustavio se kad je došao do druge strane kola. Košulja joj je bilaotkopčana, otkrivajući dobar dio njezinih velikih, čvrstih grudi. Riješilase i plašta, a suknja joj se ljuljala na kukovima. Prilazila je i udaljavala

179

se od gomile koja je postajala sve brojnija. A kako je hodala! Ruke jedržala na bokovima kojima je zavodljivo njihala.

Na trenutak je ostao zatečen, previše zaprepašten da bi se pomaknuo,a potom je načinio dva velika koraka prema njoj. Uhvatio ju je za ruku ipovukao je u uličicu iza kola. »Što, pobogu, radiš?« rekao je krozstisnute zube.

»Prodajem napitak«, rekla je prilično smireno. »Tebi i Donaldu nijebaš najbolje išlo pa sam htjela pomoći.«

Pustio joj je ruku i počeo joj zakopčavati bluzu. »Bome si uživala,zar ne? Paradirala si kao radodajka.«

Podigla je pogled prema njemu i sretno se nasmiješila. »Ljubomoransi, zar ne?«

»Naravno da nisam!« izderao se pa utihnuo. »Prokleto si u pravu,ljubomoran sam. Oni prljavi starci nemaju prava gledati ono što je moje.«

»O, Stephen, to je... to je, ne znam, ali mislim da mi jako godi ta tvojaljubomora.«

»Godi?« pitao je u nevjerici. »Sljedeći put se sjeti kako je bilo inemoj mi više to raditi.« Povukao ju je u zagrljaj i poljubio je, divlje,gladno i posesivno. Bronwyn mu je uzvratila, primičući mu se još bliže,dopuštajući si da mu se potpuno preda.

Najednom je zagrmio glas koji je zamalo potresao kuće oko njih,prekinuvši njihov poljubac. »Gdje je cura koja prodaje napitak?«

Bronwyn se nevoljko odvojila od Stephena, zbunjeno ga gledajući.»Gdje je?« zagrmio je opet glas.»To je MacGregor«, prošaptala je. »Jednom sam ga imala prilike

čuti.«Okrenula se prema glasu, ali Stephen ju je uhvatio za ruku. »Ne

možeš samo tako poći i susresti se s MacGregorom!«»Zašto ne? Nikad me nije vidio. Neće znati tko sam i, osim toga,

kako da ga odbijem? Ovo je njegova zemlja.«Stephen se namrštio, ali pustio ju je. Ako Bronwyn odbije pokazati

180

se, mogli bi početi sumnjati u njih.»Ovdje sam«, rekla je izlazeći iz uličice. Stephen je ostao blizu.

MacGregor je sjedio na svom konju, gledajući u nju kao da se zabavlja.Bio je krupan, jak čovjek, sijedih zalistaka, izuzetno snažnih čeljusti.Imao je živahne zelene oči i istaknut nos. »A tko pita za mene?« upitalaje bahato.

MacGregor je zabacio glavu unatrag i gromko se nasmijao. »Kao dane poznaješ gospodara ove zemlje«, rekao je dok su mu oči poprimaleboju smaragda.

Slatko mu se nasmiješila. »Je li to isti onaj gospodar koji ne poznajepripadnike svoga klana?«

Osmijeh mu nije silazio s lica. »Slatka si ti cura. Kako se zoveš?«»Bronwyn«, rekla je ponosno, izgovarajući to kao da joj je ime

zagonetka. »Isto kao i gospodarica klana MacArran.«Stephen je spustio ruku na njezino rame, upozoravajući je.MacGregorov pogled je okamenio. »Ne spominji mi tu ženu.«Bronwyn je stavila ruke na bokove. »Zbog toga što još nosite njezin

znak na svome tijelu?« Najednom je nastala mrtvačka tišina. Gomila jebila nepomična, nitko nije ni disao.

»Bronwyn«, počeo je Stephen, prestravljen zbog onoga što je upravorekla.

MacGregor je podigao ruku. »Ne samo da si slatka, nego si i hrabra.Nitko drugi nije se usudio spomenuti mi tu noć.«

»Recite mi, zašto vas je taj maleni znamen toliko naljutio?«MacGregor je šutio. Činilo se da razmišlja o njoj i o njezinu pitanju.

»Čini se da znaš dosta o tome.« Kao da se odjednom opustio pa senasmiješio. »Mislim da je stvar u tome što je riječ baš o toj ženi. Da jeimalo slična tebi, mislim da bih s ponosom nosio taj znak, ali nijednaružna vještica nema pravo označavati jednog MacGregora.«

Bronwyn je željela nešto reći, ali Stephen je spustio obje ruke nanjezin struk i stegnuo je toliko da je jedva disala. »Oprostite mojoj ženi«,

181

rekao je. »Malo je previše otvorena.«»Bome jest«, rekao je MacGregor raspoloženo. »Nadam se da je

dobro čuvaš.«»Koliko god mogu«, nasmijao se Stephen.»Lijepa je to žena, uz to i pametna.«»Da, ali volio bih da tu i tamo drži jezik za zubima.«»Malo je žena koje to mogu. Želim vam ugodan dan«, rekao je i

potjerao konja.»Proklet bio!« ljutito je rekla Bronwyn, okrenuvši se prema Stephenu.Prije nego što je stigla nastaviti, Stephen ju je tako protresao da su joj

zubi zacvokotali. »Mogla si nam stvoriti probleme!« počeo je, a ondapogledao u rulju koja ih je i dalje promatrala. Zgrabio ju je za ruku ipovukao iza kola. »Bronwyn«, rekao je strpljivo. »Zar ne znaš što semoglo dogoditi?

Zamalo si odala tko si.«»I što da jesam?« tvrdoglavo je upitala. »Čuo si da je rekao da...«Prekinuo ju je usred rečenice. »Čovjek se dičio pred lijepom

djevojkom i učinio ono što bi svatko učinio suočen s ovakvom ruljom.Jesi li pomislila na Kirsty i Donalda? Oni su nam pružili sklonište.«

Na njegovo čuđenje, Bronwyn se opustila, odnosno kao da seispuhala. Napustilo ju je borbeno raspoloženje. Nagnula se premanjegovim rukama. »U pravu si, Stephen. Hoću li ikada shvatiti?«

Držao ju je uza se, milujući joj kosu. Sviđalo mu se kad se oslanjalana njega, i emotivno, i fizički.

»Hoću li ikada biti dovoljno pametna da zaslužim voditi klanMacArran?«

»Hoćeš, ljubavi«, prošaptao je. »Žarko to želiš i uskoro ćeš do togadoći.«

»Bronwyn?«Oboje su podigli pogled i ugledali Donalda u blizini. »Kirsty me

182

poslala da pitam jeste li spremni da pođemo svećeniku. Htjeli smo dijetekrstiti prije mraka. Ne bismo htjeli provesti noć unutar zidina.«

Stephen se nasmiješio. »Naravno da smo spremni.« Gledao jeDonalda, primijetivši da tog tihog mladića nešto muči. I zašto se najprijeobratio Bronwyn? Sinulo mu je da je Donald mogao čuti kako govore daje Bronwyn iz klana MacArran, ako je u trenutku dok su to govorili bio ukolima. Ako ih je čuo, bilo je očito da ih ne planira predati MacGregoru.

Crkva je bila najveća građevina u gradu, visinom ulijevajućistrahopoštovanje. Unutra su bili tihi, a dijete je spavalo u Kirstynunaručju.

»Mogu li razgovarati s vama?« tiho je upitala prije nego što su stiglido oltara. »Hoćete li biti kumovi našem sinu?«

Bronwyn je na trenutak samo zurila. »Ne znaš gotovo ništa o nama«,prošaptala je.

»Znam dovoljno. Znam da ćete ozbiljno shvatiti odgovornostkumstva.«

Stephen je uhvatio Bronwyn za ruku. »Hoćemo, bit ćemo kumovi iprihvaćamo sve što to nosi. Dječaku neće ništa nedostajati dok smo miživi«, rekao je.

Kirsty im se nasmiješila i zaputila prema svećeniku koji ih je čekao.Dječaku su nadjenuli ime Rory Stephen. Nakon začuđenog pogleda,Stephen se široko nasmiješio. Bronwyn se nije bunila kad je svećenikurekao da se prezivaju Montgomery.

Kad su napustili crkvu, Stephen je nosio dijete do kola. Pogledao jeBronwyn. »Zašto mi ne napravimo jedno ovakvo? Želim dječaka crnekose i plavih očiju, s jamicom na bradi.«

»Želiš reći da izgledam kao muškarac?« zadirkivala ga je.Nasmijao se. »Da znaš da mi se počinješ sviđati sad kad više stalno

ne vrištiš da sam Englez.«

183

Pogledala je u njegovu dugu kosu i plašt koji je sada nosio slakoćom. »Baš i ne izgledaš kao Englez. Što će tvoja braća reći kad videkako si postao napola Škot?«

Frknuo je. »Prihvatit će me kakav god bio, a ako imaju imalo pameti,naučit će ponešto od nas Škota.«

»Nas?« upitala je, naglo se zaustavivši.»Daj, prestani me gledati kao da sam dvoglavo čudovište«, rekao je.Nastavila je, gledajući ga, i iznenada shvatila da neprestano govori

kao Škot, čak i kad su sami. Plašt mu je dodirivao koljena baš na pravimmjestima i hodao je kao da je rođen kao Škot. Nasmiješila se i ubrzalakorak. Dobro je izgledao, s lakoćom noseći dijete u jednoj ruci. Sviđalojoj se kako ju je drugom rukom obgrlio oko ramena. Zajedno su hodali dokola, smijući se, sretni.

184

P

JEDANAESTO POGLAVLJE

utovali su polako dva dana. Bronwyn je pokušala nagovoriti Kirstyda ostane u kolima, ali ona joj se samo nasmijala. Stephen je rekao

da je Kirsrty odlučila izaći iz kola kako bi se spasila od Bronwyninakuhanja.

»Ovo je najgori zečji gulaš koji sam ikada okusio«, jedne je večeri sgađenjem rekao Stephen. »Nema nikakav okus.«

»Zečji?« Bronwyn je zvučala odsutno. Držala je dijete, promatrajućikako očima prati svjetlost sunca koja se odbijala od njezina broša. »O,ne!« rekla je, napokon shvativši što je Stephen rekao.

Lice joj je porumenjelo. »Zečevi još vise vani na kolima. Ja...«Stephenov smijeh ju je prekinuo. »Što se dogodilo s pametnom ženom

kojom sam se vjenčao?«Bronwyn mu se nasmiješila puna povjerenja. »Ona je još uvijek

ovdje. Neka netko drugi kuha. Ja mogu...«zaustavila se i zbunjeno gapogledala.

»I dalje čekamo«, rekao je.»Nemoj je više zadirkivati«, tiho je rekla Kirsty. »Bronwyn, tako

lijepa kakva jesi, ne moraš znati kuhati. Osim toga si hrabra, neustrašiva,praktična i...«

Bronwyn se nasmijala. »Vidiš!« rekla je Stephenu. »Drago mi je dame barem netko cijeni.«

»Ma, Stephen te cijeni«, smiješila se Kirsty, »Zapravo, mislim da

185

nikad nisam vidjela tako zaljubljeni par.«Bronwyn je podigla pogled s dječaka, sva začuđena. Stephen je

gledao u nju, izgledajući pomalo glupo, kao pri njihovu prvom susretu.»Lijepa je, zar ne?« rekao je. »Kad bi barem znala kuhati.« Rekao je

to tako čeznutljivo da je Bronwyn napravila grimasu i bacila mu grumenzemlje u glavu.

Nasmijao se i vratio u sadašnjost.»Daj mi da pridržim svoje kumče, hoćeš li? Previše vremena provodi

sa ženama.« Bronwynin odgovor na tu primjedbu opet ga je nasmijao.

Sutradan su kasno navečer stigli do kuće Kirstynih roditelja. Bila je totipična ratarska koliba od kamena obijeljenog vapnom, s krovom odslame. Okruživala su je polja zasađena ječmom i pašnjak s nekolikoovaca i grla stoke. Strmi greben prostirao se duž ruba posjeda, nedalekood kolibe. Kirstyni roditelji izašli su im ususret. Njezin je otac, Harben,bio nizak, iskrivljen čovjek bez desne ruke. Lice su mu zaklanjale sijedakosa i gusta brada, ali unatoč tome odavalo je neviđen bijes.

Nesta, Kirstyna majka, bila je sićušna žena, čvrsto svezane sijedekose. Koliko je Harben bio hladan, toliko je ona bila topla. Istovremenoje zagrlila dijete, Kirsty i Bronwyn. Neprekidno je zahvaljivala Stephenu iBronwyn što su pomogli da njezin unuk dođe na svijet. Jednako srdačnopoljubila je i Stephena i Donalda.

Stephen je upitao smiju li prenoćiti prije nego što ujutro dalje krenusvojim putem.

Harben se činio uvrijeđen. »Ostat ćete samo jednu noć?« progunđaoje. »Kakvi ste vi to ljudi? Žena ti je premršava. Gdje su vam djeca?«Nije čekao Stephenov odgovor. »Od mog domaćeg piva odmah ćetenapravit' dijete i zaokružit' taj njezin mršavi trbuh.«

Stephen je kimao kao da je upravo čuo najveću mudrost na svijetu.»Ja sam mislio da sam ja potreban da napravimo dijete, a zapravo namsamo treba domaće pivo.«

186

Harben je ispustio zvuk koji je mogao biti smijeh. »Uđite, dobro namdošli.«

Dočekala ih jednostavna večera od mlijeka, maslaca, sira i zobenihkeksa koju su pojeli sjedeći oko vatre od treseta u kolibi koja sesastojala od jedne prostorije. Stephen je sjedio na stolici i nožemizrađivao drvenu igračku za Roryja Stephena. Bronwyn je sjela na prljavipod, naslonivši se na njegovo koljeno. Kirsty i njezina majka bile su nadrugom kraju prostorije, a Donald i Harben okrenuli su se prema vatri.

Donald, koji se već pokazao izvrsnim u pričanju priča, upravo im jeispričao vrlo smiješnu verziju događaja kad je Bronwyn prodavalanapitak i kako je Stephen reagirao na njezino zavodničko ponašanje.Završio je prepričavši kako je Bronwyn upoznala MacGregora.

Bronwyn se zajedno s ostalima smijala na svoj račun.Iznenada je Harben skočio na noge, prevrnuvši stolicu na kojoj je

sjedio.»Oče«, rekla je Kirsty zabrinuto. »Boli li te ruka?«»O, da«, rekao je s gorčinom u glasu. »Ne prestaje boljeti otkad su je

MacArrani odrezali.«Stephen je odmah položio ruku na Bronwyn, upozoravajući je. »Sada

nije trenutak«, počela je Nesta.»Nije trenutak!« povikao je Harben. »Kad je trenutak za mržnju

prema MacArranima?« Okrenuo se prema Bronwyn i Stephenu. »Vidite liovo?« upitao je, pokazujući na prazni rukav. »Što čovjek može bez desneruke? MacArran mi ju je osobno odrezao. Prije šest godina došao mi jekrasti stoku i odnio mi ruku sa sobom.«

»Šest godina«, prošaptala je Bronwyn. »Nije li i MacGregor kraostoku i onomad ubio červoricu ljudi?«

Harben je mahao rukom. »Tako im i treba kad su krali od nas.«»Zar je MacArran trebao sjediti skrštenih ruku dok ste mu ubijali

ljude? Nije se trebao osvetiti?«»Bronwyn-« upozoravao ju je Stephen.

187

»Pusti je«, izderao se Harben. »Imaš dobru ženu. Šta znaš oMacArranu?«

»On je-«Kirsty ju je prekinula. »Bronwyn živi na granici s MacArranovom

zemljom.«»Ah, sigurno imaš puno problema s njima«, suosjećao je. »Zapravo,

ne, nikakvih«, smiješila se Bronwyn. »Moraš mi reć' kako-« zaustio jeHarben. Kirsty je ustala. »Mislim da je vrijeme da svi pođemo spavati.Ujutro se moramo pozabaviti mužnjom.«

»Da«, rekao je Harben. »Jutra svakom godinom dolaze sve ranije.«Poslije, dok su Bronwyn i Stephen ležali priljubljeni pod ogrtačima na

ležaju od slame, ona je progovorila. »Nemoj mi držati predavanja«,rezignirano je prošaptala.

Povukao ju je bliže. »Nisam ni planirao. Zabavno mi je gledati tekako se svađaš sa starim Harbenom. Mislim da si napokon pronašla sebiravnog. Ni ti ni on ne možete prihvatiti da i u protivničkom klanu imadobroga.«

Poljubio ju je kad mu je pokušala odgovoriti, pa su se mirnouljuljkali u san.

Ujutro je konjanik pronio vijest zbog koje je Stephen odlučiopromijeniti planove o napuštanju Harbenove kolibe. Pročulo se da jeBronwyn MacArran nestala zajedno sa svojim mužem Englezom.MacGregor je ponudio izdašnu nagradu onome tko ih uhvati.

Stephen se nacerio kad je Harben rekao kako bi volio da može ružnuvješticu predati MacGregoru. Prestao se ceriti kad je Bronwynina mužaEngleza okarakterizirao kao bezvrijednog pauna koji nije vrijedan nizemlje u koju ga treba zakopati. Namrštio se kad se Bronwyn počelasrčano slagati s Harbenovim mišljenjem o Englezu. Nastavila ga jeohrabrivati sve dok Kirsty nije natjerala oca da prestane s tom tiradom.

»Osvetit ću ti se za ovo«, prišapnuo je Stephen Bronwyn dok su išliprema štaglju s kravama muzarama.

188

»Tako što ćeš me potčiniti svojim pohlepnim engleskim pobudama?«zadirkivala ga je, hodajući ispred njega, zavodljivo namještajući usne.

Želio joj je odgovoriti, ali najednom je osjetio pohlepnu engleskupobudu. Nasmiješio joj se i prišao jednoj od krava.

Bronwyn je provela život u društvu ratara na MacArranovoj zemlji pasu joj poljoprivredni poslovi bili dobro poznati. Stephen je znao jedinozapovijedati vojnicima. Sjeo je na stoličicu pokraj krave i stao je gledatiu čudu.

»Ovako«, tiho je rekla Kirsty, pokazujući mu kako pomusti kravu.Ignorirala je njegove psovke kad je više mlijeka završilo na njemu nego ukantici.

Kad su svi završili s prikupljanjem mlijeka, i Stephenova kantica bilaje puna kao i njihova. Nesta se začudila kako su krave dale neobičnomalo mlijeka, ali im se ljubazno nasmiješila i poslala ih na polje.

Trebalo je pobrati zimsko povrće i popraviti ograde. Donald iBronwyn dobro su se nasmijali na Stephenov izraz lica kad je vidio da jeograda od kamena. Bio je sretan poput djeteta što može nešto učiniti.Prenio je više kamenja nego svi oni zajedno. Kad je na leđa pokušaostaviti kamen koji je bio velik poput stijene, Kirsty je laktom gurnulaBronwyn. Donald je s obožavanjem gledao u Stephena. »Mislim da ćetekod nas moći ostati dokle god budete željeli«, tiho je rekla Kirsty.

»Hvala ti«, odgovorila joj je Bronwyn, opet osjećajući kako Kirstyzna mnogo o njoj.

Te večeri su svi bili umorni kad su se vratili u malenu toplu kolibu.Ali bili su sretni. Harben ih je promatrao dok su zadirkivali jedno drugo ismijali se prepričavajući događaje toga dana. Zapalio je fenjer, oslonio selaktom na koljeno i prvi put u nekoliko godina nije razmišljao o danu ukojem je izgubio ruku.

Dva dana poslije Kirsty i Bronwyn zaputile su se tražiti lišajeve s drugestrane grebena iza kolibe. Roryja Stephena utoplile su zamotavši ga u

189

plašt u košari koju su spustile u blizini potoka. Noću je palo malosnijega, a žene se nisu žurile tragajući za lišajevima. Smijale su se,razgovarale o farmi i muževima. Bronwyn se nikada u životu nijeosjećala tako slobodnom. Nije imala nikakvih dužnosti ni briga.

Najednom se zaledila u mjestu. Nije začula nikakav zvuk, ali bilo jenečeg u zraku što ju je upozoravalo da je opasnost blizu. Previše jegodina provela uvježbavajući da bi sve što je naučila mogla zaboraviti utrenu.

»Kirsty«, tiho je rekla, glasom koji je zvučao poput zapovijedi. Kirstyje brzo podigla glavu.

»Budi posve mirna. Jesi li me razumjela?« više nije bila žena koja sebezbrižno smije, već MacArranica.

»Rory«, prošaptala je Kirsty, razrogačenih očiju.»Slušaj me i radi što ti kažem.« Govorila je jasno i bez susprezanja.

»Pođi do one visoke trave i sakrij se.«»Rory«, ponovila je Kirsty,»Moraš mi vjerovati!« bila je odlučna Bronwyn.Pogledi su im se prikovali. »Da«, rekla je Kirsty. Znala je da može

vjerovati toj ženi koja joj je postala prijateljica. Bronwyn je bila jača ibrža od nje, a Rory joj je previše značio da bi se osjećala osujećenomzato što joj Bronwyn zapovijeda. Okrenula se i pošla do trave te čučnulana mjestu odakle je mogla vidjeti Roryjevu košaru. Znala je da Bronwynima bolje izglede da pobjegne s djetetom; ona je bila slabija i za nekolikobi sekundi bila uhvaćena.

Bronwyn je mirno stajala, ne znajući ni sama što čeka.Voda je glasno tekla, prikrivajući zvuk konjskih kopita. Četvorica

muškaraca ukazala su se iza grebena baš kad se Kirsty sakrila. Bili suEnglezi, odjeveni u tešku, podstavljenu odjeću. Prsluci su im bili izlizani,čarape zakrpane, a u očima im se vidjela glad.

Odmah su ugledali Bronwyn, a ona je znala što znači sjaj u njihovimočima. Rory je počeo plakati. Bronwyn je otrčala do njega i naslonila ga

190

na svoja prsa.»Što to imamo ovdje?« rekao je plavokosi mladić dok se na konju

zaustavljao točno ispred nje.»Ljepotu škotske divljine«, rekao je drugi muškarac kroz smijeh,

približivši joj se iza leđa.»Pogledajte joj kosu!« rekao je prvi.»Sve Škotkinje su kurve«, dodao je treći muškarac. Zajedno s

četvrtim među njima približio se Bronwyn koja se tako našla okružena.Muškarac koji je bio točno ispred nje dodatno joj se približio pa je

morala ustuknuti. »Ne izgleda mi kao da smo je jako uplašili«, rekao je.»Zapravo, izgleda mi kao da nas izaziva da joj promijenimo izraz lica.Žene ne bi trebale imati jamicu na bradi. Ne pristaje im.«

»Crna kosa i plave oči«, rekao je drugi.»Pitam se gdje sam to već vidio?«»Mislim da bih se ja sjećao da sam je ikada prije vidio«, rekao je

treći muškarac. Izvukao je mač i usmjerio ga prema Bronwyn, vrhomoštrice dotaknuvši joj bradu.

Podigla je pogled prema njemu. Oči su joj bile staklene i ozbiljne, apogled miran dok je procjenjivala situaciju.

»Mili Bože!« rekao je drugi muškarac. »Upravo sam se sjetio tko jeona.«

»Koga briga tko je«, rekao je prvi među njima, spuštajući se s konja.»Ona je nešto što želim okusiti, i to mi je jedino važno.«

»Čekaj!« povikao je drugi. »Ona je MacArranica. Vidio sam je naimanju sir Thomasa Crichtona. Sjećam se da se vjenčala s jednim odMontgomeryja.«

Muškarac koji joj je bio najbliži ustuknuo je korak unatrag. »Je li toistina?« tiho je upitao glasom punim strahopoštovanja.

Bronwyn ga je samo gledala, rukama pokušavajući utješiti dijete kojeje držala.

Muškarac na konju se nasmijao. »Samo je pogledajte! Sasvim sigurno

191

je MacArranica. Jeste li ikada vidjeli ženu koja se drži tako ponosno?Čuo sam da se Montgomery morao boriti za nju čak i nakon što mu ju jekralj Henrik obećao.«

»To je istina«, potvrdio je drugi muškarac. »Ali jasno je zašto jeMontgomery zbog nje bio spreman izvući mač.«

»Gospo Bronwyn«, rekao je prvi. Njezino ime bilo je poznato u višimdruštvenim krugovima u Engleskoj. »Gdje je lord Stephen?«

Nije mu odgovorila. Oči su joj zatreperile u smjeru grebena koji jezaklanjao Harbenovu kolibu. Dijete je zacviljelo, pa mu je naslonilaobraz na glavicu.

»Kakav plijen!« rekao je četvrti muškarac koji je bio utihnuo. Rekaoje to bez daha, sa sjetom u glasu. »Što ćemo s njom?«

»Predat ćemo je Montgomeryjevima. Stephen je zasigurno traži«,rekao je prvi.

»I bez sumnje će izdašno platiti kad mu je vratimo«, rekao je drugikroz smijeh.

Četvrti među njima još joj se više približio, prisiljavajući je dauzmakne. »Što je s njezinim klanom?« upitao je ozbiljno. »Znate li da suMacArrani u ratu s MacGregorima? Naime, ovo je MacGregorovazemlja.«

»Charles«, polako je rekao prvi muškarac. »Čini mi se da napokon iti imaš dobrih ideja. Ona se očito skriva. Čije je to dijete?« upitao jeBronwyn.

»Prestaro je da bi bilo Montgomeryjevo. Možda je pobjegla od njegakako bi rodila tuđe dijete.« Drugi muškarac se nasmijao. »Onda će punoplatiti ako je dovedemo natrag, makar zato da bi je okrutno kaznio.«

»A da tražimo otkupninu od svih, od njezina klana, od MacGregora iod Montgomeryja?«

»I nauživamo se dok čekamo«, kroz smijeh je rekao treći muškarac.Kirsty ih je gledala skrivajući se u travi pokraj potoka.Oči su joj bile pune suza, a donja usnica krvava na mjestu gdje se

192

ugrizla. Znala je da je Bronwyn mogla pobjeći. Stijene iza nje bile supreviše strme da bi je mogli slijediti na konjima i Bronwyn im je moglaumaknuti. Ali to nije bilo moguće s djetetom. Za penjanje po timstijenama trebala bi se služiti objema rukama. Dokle god je držala dijeteu rukama, nije mogla pobjeći.

»Sviđa mi se ta ideja«, rekao je prvi muškarac. Približio se Bronwyn.»Nećemo ti nauditi ako budeš surađivala. Daj mi dijete.« Razgovarao jes njom kao da je maloumna. Namrštio se kad je Bronwyn koraknulaunatrag. »Znamo da dijete nije Montgomeryjevo. Zar ne bi bilo bolje daga se odmah riješimo?«

Bronwyn se nije micala. »Ozlijedite li mene ili moje dijete, cijeli mojklan, zajedno s Montgomeryjevima, obrušit će se na vas«, tiho je rekla.

Muškarac ju je na trenutak gledao u čudu, a zatim se sabrao.»Pokušavaš li ti to nas zaplašiti?« koraknuo je prema njoj. »Daj midijete!«

»Ne približavaj se«, bila je odrješita Bronwyn.Jedan od muškaraca se nasmijao. »Mislim da moramo biti oprezni s

njom. Čini mi se opasna.«Onaj iza nje je sjahao. »Trebate li pomoć?« tiho je upitao. Ostala

dvojica ostala su na konjima, približavajući se.Bronwyn nije paničarila. Nije mogla spustiti dijete kako bi došla do

noža. Jedino je mogla pokušati trčati brže od Engleza koji su bilinaviknuti na jahanje. S lakoćom je zaobišla muškarca koji je stajao prednjom, priljubila Roryja uza se i počela trčati.

Ali čak se ni Škotkinja nije mogla nadmetati s brzinom konja. Jedanod muškaraca na konju prepriječio joj je put. Njegov podmukli smijeh jeodjekivao. Rory je počeo plakati zbog Bronwynina stiska. Znala j e da ćedijete biti ubijeno ako ga spusti.

Opet su je okružili. Jedan ju je uhvatio za rame i gurnuo je premasvome prijatelju.

Najednom je niotkuda doletjela strijela i zarila se u prsa prvome

193

muškarcu, baš kad je ispružio ruku da bi opet zgrabio Bronwyn.Preostala trojica ostala su ukopana u mjestu. Nepomično su gledali u

svoga kompanjona kako tiho i beživotno leži njima pod nogama.Bronwyn nije gubila vrijeme na razmišljanje o tome odakle se stvorila

strijela. Iskoristila je tih nekoliko sekundi kako bi otrčala do stijena.Muškarci su se osvrtali kako bi otkrili tko ih je gađao. Prije nego što

su stigli razmisliti, jedan Škot pojavio se iza stijena i odapeo još jednustrijelu. Jedan od Engleza, onaj koji je stajao na nogama, pao je.

Dvojica na konjima naglo su se okrenula i odjahala natrag u smjeru izkojega su i došli.

Stephen je spretno i brzo prešao stijene, a Rab ga je slijedio. Pas gaje došao upozoriti. Stephen je trčao za muškarcima na konjima, u trkunapinjući strijelu. Jedan od Engleza pao je s konja koji je samo nastaviotrčati, po kamenitom tlu vukući tijelo mrtvoga gospodara čija je nogazapela u stremenu. Stephen je nastavio trčati za četvrtim muškarcem.

Kirsty je polako izišla iz skrovišta. Bila je previše uplašena da bi semogla brzo kretati. Bronwyn je već bila prešla polovicu udaljenostiizmeđu njih. Kirsty je uzela svoje dijete, nježno ga primila i pogledalaprema Donaldu koji im se približavao. Predala je dijete ocu, a zatimstisnula Bronwyn. Tijelo joj se treslo. »Spasila si ga«, prošaptala jedrhtećim glasom. »Mogla si im pobjeći, ali nisi.

Riskirala si svoj život kako bi spasila moje dijete.«Ali Bronwyn je jedva slušala što ona govori. Gledala je prema mjestu

gdje je vidjela Stephena. »Ubio je Engleze!« neprekidno je ponavljala,osjećajući se u isto vrijeme sretno i zaprepašteno. Stephen je ubioEngleze kako bi zaštitio nju i škotsko dijete.

Donald je spustio ruku na Bronwynino rame. »Ti i Stephen morateotići«, tužno je rekao.

»O, Donalde, molim te...«počela je Kirsty.»Ne, tako mora biti. Ti ljudi...«zastao je kad se pojavio Stephen.Bronwyn je hodala prema njemu kao ošamućena. Pažljivo ga je

194

pogledala, ali nije primijetila da igdje ima krvi. Bio je toliko znojan odtrčanja da mu je poželjela obrisati čelo. »Jesu li ti naudili?« tiho ga jeupitala.

Zagledao se u nju, a potom je zgrabio i privukao k sebi. »Postupila sijako hrabro kad si tako zaštitila dijete.« Donald im je prišao prije negošto je stigla išta reći. »Stephen, što je bilo s posljednjim napadačem ?«

»Pobjegao mi je«, odgovorio je Stephen, držeći Bronwyn blizu,prelazeći rukama preko njezinih leđa kao da se želi uvjeriti da je sadasigurna.

Kirsty i Donald su se pogledali. »Poći će MacGregoru, siguran sam«,rekao je Donald.

Bronwyn se izvukla iz Stephenova zagrljaja. »Otkad znate da samMacArranica?« upitala ih je.

»Otkad sam te ugledala«, odgovorila joj je Kirsty. »Vidjela sam teprije godinu dana dok si jahala sa svojim ocem. Moja majka i ja bralesmo bobice.«

»Dakle, i tvoja majka zna«, rekla je Bronwyn. I dalje je držalaStephena za ruku i bila je zahvalna na njegovoj potpori. »A tvoj otac?«

Kirsty se namrštila. »On je previše ljut da bi mogao opraštati. Nadalasam se da ćemo imati više vremena. Željela sam da vas oboje boljeupozna, pa bih mu poslije kad odete sve rekla. Znali smo da vas ne bimogao mrziti.«

»Ali nije bilo dovoljno vremena«, dodao je Donald. »Onaj Englez ćeto ispričati ljudima.«

»Stephen«, rekla je Bronwyn. »Moramo poći. Ne možemo ugrozitiKirsty i njezinu obitelj.« Stephen je kimnuo. »Donald, Kirsty...«počeo je.

»Ne«, Kirsty ga je prekinula. »Ne trebaš ništa reći. Vi ste kumovimome sinu i ja računam na vas.«

Stephen joj se nasmiješio. »Možemo ga udomiti kod jednog od mojebraće.«

»Kod Engleza!« obrušila se Bronwyn. »Ne, Kirsty, može doći k

195

MacArranima.«Donald se namrštio. »Prestanite, oboje. Imat ćemo još sinova za

dogovore. Sada uzmite ove engleske konje i pođite kući. Prije Božićamožete stići k Stephenovoj braći.«

»Kirsty«, počela je Bronwyn, a Kirsty ju je snažno zagrlila. »Što ćemi ljudi reći kad im kažem da mi je najbolja prijateljica MacGregorica?«nasmijala se Bronwyn.

Kirsty je ostala ozbiljna. »Moraš se vratiti ovamo i poći razgovarati sMacGregorom. On je dobar čovjek koji voli lijepe žene. Moraš pokušatiokončati ovaj sukob. Ne želim da nam se sinovi moraju međusobnoboriti.«

»Ni ja to ne želim«, rekla je Bronwyn, odvajajući se od Kirsty,»Dajem vam riječ da ću se vratiti.«

Stephen ju je obgrlio. »Moramo se vratiti da opet okusim Harbenovodomaće pivo.«

Donald se nasmijao. »A ti, Bronwyn, mislim da sam ti ostao dužan zaono kako si me ismijala kad smo se tek upoznali. Kad se samo sjetim štosam sve rekao o MacArranima!«

»Sve si dobro rekao«, smijao se Stephen. »Ona je najtvrdoglavija,najneposlušnija...«

»Najveličanstvenija žena na svijetu«, Donald je dovršio rečenicu, apotom zgrabio Bronwyn i zagrlio je. »Nikada ti se neću moći odužiti za tošto si mi sinu spasila život. Hvala ti.« Odvojio se od nje i zagrlioStephena. »Pođite sada, oboje, uzmite engleske konje i pođite.« Pustio jeStephena. »Kad mi je Kirsty rekla da si Englez, nisam mogao vjerovati,još ne vjerujem.«

Stephen se smijao. »Siguran sam da si to izrekao kao kompliment.Kirsty, bila mi je čast upoznati te. Volio bih da možemo još ostati, tako damoja žena može od tebe naučiti ponešto o nježnosti.«

Donald je prasnuo u smijeh prije nego što mu je Bronwyn stiglauzvratiti.

196

»To ti se samo čini da je takva, prijatelju. Kao i Bronwyn, i onauvijek postigne da je sve po njezinom, samo to radi na drugačiji način.«

Bronwyn je stisnutih očiju pogledala Stephena. »Razmisli prije negošto mu odgovoriš«, upozorila ga je.

Stephen ju je povukao k sebi. »Mislim da moramo poći.« Dodirnuoje Roryjevu ručicu čiji su se maleni prsti omotali oko njegova, a zatimuhvatio Bronwyn za ruku i zaputio se prema konjima.

Ni Stephen ni Bronwyn nisu imali snage osvrnuti se dok su seudaljavali. Kratko vrijeme koje su proveli u kolibi bilo je vrijeme mira,zato je bilo prebolno razmišljati o odlasku.

Polako su jahali nekoliko sati. Nisu željeli privlačiti pozornost brzimjahanjem. Jednom su se zaustavili da bi Stephen maknuo neke engleskeornamente s konja i bacio ih u šumu. Bronwyn je jednu ženu tražila da jojda lonac tamne boje kojom je prebojila bijele mrlje na konjima. Ako bise netko pažljivo zagledao, mogao je primijetiti da su prednje noge napojedinim mjestima poprimile grimiznu boju, za razliku od prirodnetamnosmeđe na ostatku konjske dlake.

Stephen se brinuo što će jesti pa je želio kupiti hranu za novac koji supronašli u torbi na sedlu. Bronwyn mu se samo nasmijala, podsjetivši gada su još uvijek u Škotskoj. Gdje god da su došli, ljudi bi im iskazaligostoprimstvo i ponijeli se velikodušno. Čak i obitelj koja je imala jedvadovoljno za sebe, podijelila bi s drugima sve što je bilo na stolu - sasvima osim s Englezima. Bronwyn bi se nasmijala kad bi Stephen, a to ječesto činio, zajedno s domaćinima vrijeđao Engleze. Jedan po jedan Škotpokazivali su mu polja koja su Englezi spalili. Jedan mu je pokazaosvoje unuče - dijete koje je rodila njegova kći nakon što su je silovaliEnglezi. Stephen je slušao i odgovarao im svojim nježnim, izdašnimškotskim naglaskom koji mu je postao prirodan koliko i disanje.

Noću bi se zajedno ometali u svoje plašteve i vodili ljubav. Ponekadbi im se pogledi sreli dok su jahali usred bijela dana, pa bi već sljedećegtrena završili na tlu, bez odjeće.

Stephen bi samo pogledao Bronwyn, a ona bi znala o čemu on

197

razmišlja. Njegov pogled u njoj bi zapalio vatru. Nasmiješila bi mu se, anjegova ruka omotala bi se oko njezina struka i povukla je k njemu usedlo.

»Ne mogu te se zasititi«, šaputao je Stephen, grickajući joj uho.»Nije da nisi pokušao«, rekla je drsko, zatvorila oči i zabacila glavu

kako bi mu olakšala pristup svome vratu. »Stephen!« iznenada je rekla iuspravila se, ugledavši nekoliko ljudi kako stoje pokraj staze i bulje unjih.

»Jutro«, rekao je Stephen i ponovno se posvetio Bronwyninu vratu.Oslobodila se njegova stiska. »Zar nemaš nimalo srama? Trebali

bismo barem-« zaustavila se vidjevši sjaj u njegovim očima. »Tamo jedrveće«, prošaptala je.

Rab je stražario dok su Stephen i Bronwyn jedno pokraj drugog legliu šumarak. Bronwyn je imala osjećaj da je svaki put kada vode ljubavsve opčinjenija Stephenovim tijelom. Sunce se probijalo kroz drveće,stvarajući pjegavu svjetlost koja je plesala na tamnoj koži njegovih prsa.Bila je fascinirana njegovom snagom i moći te sposobnošću da cijelonjezino tijelo podigne i pomakne samo jednom rukom. Zadirkivala ga je,pokušavala mu se izmaknuti, a on bi je samo jednom rukom uhvatio okostruka privlačeći je natrag k sebi.

Vodili su ljubav u svim mogućim položajima. Kako su dugo izbivaliiz klana, više je nije opterećivala odgovornost, već se osjećala sretno islobodno. Žudjela je za Stephenom baš kao što je i on žudio za njom.Iskušavala je nove stvari, dopuštajući svome tijelu da preuzme nadzornad razumom. Legla bi na leđa i prebacila noge preko Stephena dok je onležao na boku. Stiskala bi se uz njega, povlačeći ga bliže, stenjući dok jojje milovao noge. Dok su zajedno dosezali vrhunac, cijelo tijelo joj jedrhtalo.

Dugo su ostali mirno ležati, zapleteni, ne primjećujući hladnoćuzimskoga zraka ni tvrdoću gotovo smrznutog tla.

»Kakva je tvoja obitelj?« upitala ga je hrapavim glasom.Nasmiješio joj se, gledajući njezino tijelo kako počiva okomito na

198

njegovo. Radovalo ga je što izgleda tako nemoćno i iscrpljeno; upravo setako i on osjećao. Zadrhtao je pod naletom vjetra koji mu je tijelomposlao trnce. »Odjeni se. Napravit ćemo zobeni kolač.«

Kad su se odjenuli, Stephen je pošao do konja i uzeo veliki metalnitanjur koji je nosio u preklopu na sedlu i malu vreću zobene kaše. To jebilo sve što su dosad kupili. Bronwyn je za to vrijeme zapalila vatru.Pomiješali su kašu s vodom dok se tanjur zagrijavao, a zatim izlili smjesuu tankom sloju preko vruće površine. Stephen je kolač okrenuo golimprstima.

»Nisi mi odgovorio«, rekla je kad je počela jesti prvi kolač. Stephenje točno znao na što misli, ali nije želio odati kako ga veseli što gazapitkuje o njegovoj obitelji. Najednom je pomislio kako mu nije nivažno da dođe do Engleske, već je od početka želio Bronwyn samo zasebe. Odsjaj vatre svjetlucao je na njezinoj kosi, odbijajući se od brošakoji je nosila na ramenu. Nije ju želio ni s kim dijeliti.

»Stephen? Nekako me čudno gledaš.«Nasmiješio se i nastavio gledati u tanjur sa zobenim kolačem. »Samo

razmišljam. Da vidimo, htjela si čuti o mojoj obitelji.« Zarolao je zobenikolač i počeo ga jesti. »Gavin je najstariji, zatim ja, pa Raine i na krajuMiles.«

»Kakvi su? Jesu li poput tebe?«»Teško je suditi o sebi i svojima. Gavin je visok i nevjerojatno

tvrdoglav. Posvećen je našoj zemlji i cijele dane provodi na njoj.«»I samo je on oženjen?«»Zaboravljaš na mene ?« nasmijao se. »Gavin i Judith vjenčali su se

prije skoro godinu dana.«»Kakva je ona?«»Predivna! Draga, slatka, zna opraštati.« Zahihotao se. »Nema joj

druge želi li živjeti s Gavinom. On ne zna mnogo o ženama, a zbog togazapada u mnoge probleme s njima.«

»Drago mi je što od vas četvorice baš on zna malo o ženama.«

199

Stephen nije primijetio sarkazam u njezinim riječima. Prisjećajući se,počeo je čeznuti za svojom obitelji. »Zatim Raine. On je poput Tama,krupan i nabijen, kao što je bio i naš otac. Raine je... ne znam kako bih tiga opisao. On je dobar, duboko u duši je dobar. Ne bi nikada naudionijednom kmetu, riskirao bi život prije nego što bi dopustio da im bilotko naudi.«

»A Miles?«»Miles«, ponovio je i nasmiješio se. »Miles je tih i nitko ne zna

mnogo o njemu. Sve drži u sebi pa se dogodi da tu i tamo eksplodira ipokaže najgoru zamislivu stranu svoje naravi. Dok smo bili djeca,jednom se naljutio na jednog od očevih ljudi i nas trojica morali smo gadržati da ga ne napadne.«

»Što mu je učinio?« upitala je znatiželjno, prihvaćajući još jedankolač.

Stephenove oči zaigrale su dok se prisjećao. »Taj mladić jezadirkivao jednu djevojčicu. Miles voli žene.«

»Sve žene?«»Sve!« rekao je Stephen. »A one ga sve slijede kao da ima ključeve

raja. Nisam upoznao ženu kojoj se Miles nije svidio.«»Zvuči jako zanimljivo«, rekla je, oblizujući si prste.»Ako bi ikada... !« počeo je, ali je zastao jer ga je Bronwyn gledala s

iščekivanjem. Opet se posvetio zobenom kolaču. »A tu je i Mary.«»Mary?«»Naša sestra.«Zbog načina na koji je to izrekao, zagledala se u njega. »Nikada nisi

spomenuo da imaš sestru. Kakva je? Hoće li biti ondje za Božić?«»Mary je kao djevica Marija«, rekao je ponizno. »Još kao djeca znali

smo da je drugačija. Ona je najstarija i uvijek je znala svoju mlađu braćudržati podalje od nevolja. Gavin i Raine znali su se svađati. Gavin jeoduvijek znao da će jednog dana naslijediti zemlju i uvijek bi se ljutioako bi Raine nekom kmetu oprostio štetu nastalu na zemlji, čak i kad je

200

bilo očito da je riječ o nesreći. Mary bi se ubacila među njih i umirila ihsvojim nježnim glasom.«

»Kako?« upitala je, prisjetivši se svojih dužnosti u klanu.»Nikad mi nije bilo jasno kako to čini. Onda kad je Miles gotovo

ubio slugu, Mary je bila ta koja ga je uspjela smiriti.«»A što je s njom sada? Je li našla dobrog muža?«»Ona nema muža. Tražila je dopuštenje da se nikad ne uda, a kako

nikad nismo naišli na čovjeka koji je dovoljno dobar za nju, udovoljilismo njezinoj želji. Živi u samostanu nedaleko od našeg posjeda.«

»Lijepo od vas što ste joj udovoljili. Čula sam da Engleskinje baš inemaju pravo glasa kada je riječ o njihovoj budućnosti.«

Stephen se nije uvrijedio zbog njezinih riječi. »Mislim da je to točno.Možda bi Englezi trebali učiti od Škota.«

»Englezi?« rekla je glatko.Nasmijao se. »Da znaš, gotovo se počinjem osjećati kao Škot.«

Ustao je i ispružio jednu golu nogu. »Misliš li da će me rođena braćaprepoznati?«

»Vjerojatno hoće,« rekla je, »ali vjerujem da nitko drugi neće.« Uglasu joj se osjećao ponos.

»Vidjet ćemo jesi li u pravu.«»Imaš nešto u planu?« sumnjičavo je upitala jer je u tom trenutku

izgledao poput nestašnog dječaka. »Stephen, već imamo MacGregore zavratom, moga brata i njegove ljude, a vrlo vjerojatno i Engleze, budući dasi ubio trojicu. Voljela bih da do tvoje braće dođemo u jednom komadu.«

»Doći ćemo«, rekao je zamišljena pogleda. »Putem možemo svratitina jedno mjesto.«

Bronwyn je uzdahnula, ustala i otresla suknju. Dok je hodala natragprema konju, razmišljala je samo o tome kako neki muškarci zauvijekostaju dječaci.

201

Č

DVANAESTO POGLAVLJE

im su zakoračili na englesko tlo, Stephen je osjetio da je zrakdrugačiji. Čak i na škotskoj strani granice ljudi nisu bili naviknuti na

gorštake. Neki su otvoreno buljili u njihovu odjeću, neki su dovikivaliružne riječi jer su im Škoti nasrtali na zemlju i imovinu. Bronwyn jejahala uspravno, visoko podignute glave. Odbijala je odgovarati na onošto su joj Englezi govorili. Samo je u jednoj prilici pokazala osjećaje.Stephen se tada zaustavio pokraj zdenca na jednom imanju kako binapunio vrčeve vodom, a seljak je nasrnuo na njega vilama za sijeno.Stephen se razbjesnio pa je uzvratio sitnom čovjeku koji je takoživopisno psovao Škote. Bronwyn je svoga muža tada zgrabila za ruku ipovukla ga natrag prema konju. Još četiri sata Stephen je gunđao kako suEnglezi glupi. Bronwyn se smiješila na njegove riječi. Sve je to ona već ipomislila i izgovorila.

Ovaj put svađali su se zbog nečeg drugog. Preksinoć joj je Stephenispričao kako planira nasamariti jednog prijatelja iz djetinjstva.

»Ne, ne razumijem!« Bronwyn je ponovila te riječi, kako joj se činilo,i stoti put.

»Riječ je o zavadi«, Stephen joj je strpljivo objašnjavao. »Ti bi boljeod bilo koga na svijetu trebala znati što zavada znači.«

»To što je između MacGregora i MacArrana stvarno je, riječ je ogodinama mržnje i neprijateljstva. Ubijali su moje ljude i krali mi stoku.Ima naših žena koje odgajaju MacGregorovu kopilad.« Uputila mu jemolećiv pogled. »Molim te, Stephen, to su dječja posla i samo ćeš

202

stvoriti probleme. Zašto ti je važno hoće li te taj čovjek prepoznati ilineće?«

Stephen joj nije želio odgovoriti, najviše zato što mu je to isto pitanjepostavila već nekoliko puta. Nije joj mogao objasniti odnos s Hughom.Nije mogao ni pomisliti na vrijeme provedeno s njim a da ne osjeti sram ibol.

Zajedno su služili kralju Henriku i nadgledali granicu sa Škotskom,kad je do njih došla vijest kako je kralj odlučio da se Stephen oženinasljednicom klana MacArran. Hugh je prasnuo u smijeh. Danima jesamo pričao grozote o Stephenovoj budućoj mladenki. Uskoro su svi utaboru govorili samo o ružnom stvorenju s kojim se lord Stephen moravjenčati.

Odluka kralja Henrika bila je posebno neugodna za Stephena i zbogtoga što je u to vrijeme mislio da je zaljubljen. Djevojka se zvalaMargaret, zvali su je Meg. Bila je debeljuškasta plavuša, bijelo-ružičasteputi, kći trgovca iz pograničnog dijela Škotske. Imala je velike plave oči imalena usta koja kao da su uvijek bila napućena i spremna za poljubac.Bila je stidljiva i tiha i obožavala je Stephena - barem je on tako mislio.Noću bi je držao u naručju, osjećajući njezino meko bijelo tijelo izamišljao užas života koji ga čeka sa ženom koja je vođa klana.

Nakon nekoliko noći bez sna počeo je razmišljati da odbije kraljevuponudu. Počeo je razmišljati o braku s Meg. Nije bila bogata, ali otac jojje omogućio lagodan život, a Stephen je imao prihode od svog dijelaposjeda. Što je više razmišljao o tome, to mu se više sviđala ta ideja.Trudio se ne razmišljati o tome koliko će kralj biti gnjevan kad ga odbije.

Ali upravo je Hugh uništio sve Stephenove snove. Ispričao je Megsve o Stephenovu budućem braku i jadna se djevojka, sva izbezumljena ibespomoćna, bacila u Hughovo naručje, a on ju je spremno dočekao.Hughu nije trebalo dugo da je odvede u krevet, tako je barem Megposlije rekla Stephenu. Ostao je potpuno zatečen, doznavši da su njegovprijatelj i žena koju voli završili u krevetu. Unatoč svemu, nije serazbjesnio, nego je zbog svega što se dogodilo shvatio da nije volio Meg

203

niti je ona voljela njega, čim se tako lako okrenula drugome. Jedino jerazmišljao o tome kako bi se mogao osvetiti Hughu služeći se njegovimmetodama. Prije nego što je stigao skovati plan, pojavio se glasnik sporukom da Gavinu treba pomoć, pa je Stephen pošao bratu nerazmišljajući više o Hughu.

Sada je vidio dobru priliku da se osveti prijatelju - još uvijek ga jesmatrao prijateljem. Želio je neprimijećen doći na njegov posjed i otići,ostavivši mu poruku da je bio ondje. Tada bi osjećao kao da je neštopostigao, jer Hugh nije volio da ga okružuju stranci. Gotovo nikad nijeizlazio bez kompletne straže. Da, Stephen se smiješio, postoji način daHughu Lascou vrati milo za drago.

Na njegov posjed stigli su malo prije zore. Kamena je kuća bilavisoka, a prozore su pokrivale željezne šarke. Dvorište iz kojeg se ulazilou kuću vrvjelo je ljudima koji su izgledali kao da se žure obaviti svojezadatke. Nije bilo slugu koji besposleno stoje i tračaju.

Stephena i Bronwyn stražari su spazili čim su se približili kući.Stephen je svojim raskošnim škotskim naglaskom upitao može li imotpjevati nešto i tako zaraditi večeru. Strpljivo su čekali sve dok se jedanod stražara koji se zaputio u kuću nije vratio s dopuštenjem sir Hugha.

Stephen je znao da Hugh sebe smatra vrhunskim sviračem lutnje te daneće propustiti priliku da kritizira drugog svirača. Nasmiješio se kad imje stražar rekao da odvedu konje do staja i zapute se u kuhinju.

Kada im je poslije u kuhinji serviran raskošan obrok, na golemomstolu od hrastovine, Bronwyn se prestala opirati Stephenovu planu. Očitonije znala ništa o tome što on sprema. Postajalo joj je jasno da Stephenplanira nekakvu dječačku psinu kojom će nasamariti prijatelja.

»Kakav je sir Hugh?« upitala je, usta punih svježe pečenog kruha.Stephen se podrugljivo nasmijao. »Recimo da je donekle zgodan, ako meto pitaš, ali nizak je i nabijen, te prilično mračan. I prokleto je nesnosan.Kreće se sporije od bilo koga na svijetu. Dok smo bili na granici, uvijeksam strahovao da će, ako nas napadnu, biti ubijen prije negoli uopćeotvori oči, a kamoli stavi oklop.«

204

»Je li oženjen?«Uputio joj je oštar pogled. Trenutak ju je sumnjičavo proučavao.

Njemu nikada nije bilo jasno zašto, ali ženama je Hugh iz nekog razlogabio jako privlačan. Stephenu su njegovo kretanje nalik na geganje ipretjerani oprez bili iritantni. Ali ženama...

»Želim da stalno držiš glavu spuštenu«, oštro je rekao. »Samo ovajput želim da se ponašaš poput pokorne žene koja poštuje muža.«

Podigla je jednu obrvu. »Zar sam se ikada ponašala drugačije?«»Bronwyn, upozoravam te! Ovo je između Hugha i mene i ne želim da

se miješaš.«»Zvučiš gotovo kao da ga se bojiš«, zadirkivala ga je. »Zar ima nešto

u njemu zbog čega mu se žene bacaju pred noge?«Bronwyn nije ništa loše mislila, ali prema izrazu Stephenova lica

zaključila je da je pogodila u srž problema i više nego što je mislila.Odjednom mu je željela reći da je posve nevjerojatno da bi se ona ikadabacila ijednom muškarcu pod noge. Naravno, osim onih nekoliko prilika ipoložaja kada se našla glavom pred Stephenovim nogama. Sjećanje na toizmamilo joj je osmijeh.

»Ne vidim što je smiješno!« rekao je ukočeno. »Ako me ne poslušaš,ja ću...«Zaustavio se kad je ušao jedan od Hughovih čuvara i rekao muda sada može doći zabavljati ih.

U velikoj dvorani već su bili postavljeni stolovi na postolju i večeraje počela. Stephen je Bronwyn praktički gurnuo na niski stolac uznajudaljeniji zid. Vragolasto se nasmiješila na njegovo ponašanje te joj sečak oteo i hihot kad joj je uputio mračni upozoravajući pogled. Nadala seda ga je uspjela uvjeriti da se pokaje zbog te djetinje spletke.

Stephen je uzeo lutnju koju su mu dodali i sjeo nedaleko od čelnogmjesta za stolom. Svirao je prilično dobro, svojim raskošnim i dubokimglasom predivno prenoseći melodiju.

Bronwyn je neko vrijeme proučavala sve prisutne u prostoriji. Čovjeku tamnoj odjeći koji je sjedio na čelu stola nijedanput nije pogledao u

205

pjevača. Nezainteresirano ga je promatrala kako jede, baš kako jeStephen rekao, vrlo usporeno. Svaki pokret kao da je isplanirao i o njemudobro promislio.

Brzo joj je dosadilo gledati Hugha Lascoa pa je naslonila glavu nakameni zid, zatvorila oči i prepustila se glazbi. Osjećala se kao da svirasamo za nju, a kad je otvorila oči i vidjela ga da gleda u nju, pogled muje bio uzbudljiv koliko i njegov dodir. Osjetila je trnce kako joj juretijelom kad je vidjela njegov pogled. Uzvratila mu je osmijehom i opetzatvorila oči. Pjevao je pjesmu na gaelskom škotskom, a njoj je laskalošto se potrudio naučiti riječi, vjerojatno od Tama. Milozvučna melodija istihovi o ljubavi na njezinu jeziku učinili su da zaboravi da je uEngleskoj, okružena Englezima i udana za Engleza. Umjesto ovdje, bila jekod kuće u Larenstonu, s čovjekom kojeg voli.

Sneno se nasmiješila na tu pomisao, ali još dok se smiješila osjetilaje promjenu u načinu na koji je Stephen pjevao. Brzo je otvorila oči.Stephen nije gledao u nju, već u Hugha na drugom kraju prostorije.Polako je okrenula glavu. Prije nego što je pogledala u njega, već je znalada je Hugh promatra.

Bio je prilično zgodan, na neki prizeman način. Imao je tamnu kosu ioči. Usne su mu bile pomalo prevelike za muškarca, ali i to je jedvaprivuklo Bronwyninu pozornost. Dok je gledala u njega, Hugh je sasvimpolako napućio usne, a ona se zapitala je li i u krevetu tako usporen itrom.

Nasmiješila se zbog svojih misli. Dakle, to je tajna Hughoveprivlačnosti! Naravno, Stephen to ne može vidjeti, ali njoj je, kao ženi, onbio jako zanimljiv. Opet se nasmiješila pomislivši kako će Stephenuispričati što je otkrila.

Okrenula se svome mužu i vidjela ga kako je mrko gleda, spojenihobrva, dok su mu plave oči poprimale boju tamnoga safira. Na trenutakse pitala čime ga je razljutila, a zatim se gotovo nasmijala naglas. On jeljubomoran, pomislila je, pomalo se čudeći, a ta pomisao uzbudila ju jeviše od bilo kakva Hughova pohotnog pogleda.

206

Spustila je pogled prema svojoj suknji i povukla prstom niz ogrtač.To je bilo pogrešno, naravno, ali jako ju je usrećilo otkriće da je Stephenljubomoran. Ne bi mu nikada rekla da je Hugh zainteresiran za nju kolikoi za ... primjerice vrtlara, jer ju je obuzela toplina pri samoj pomisli da jeStephenu dovoljno stalo da bude ljubomoran.

Hugh je nešto rekao jednom od dvojice čuvara iza sebe i taj je otišaodo Stephena. Stephen je slušao što mu čovjek govori, predao mu lutnju,gnjevnim koracima prešao prostoriju, zgrabio Bronwyn za ruku i praktičkije odvukao za sobom.

Naglo ju je okrenuo prema sebi kada su stigli u vrt obasjanmjesečinom. »Bome si uživala!« prosiktao je stisnutih zuba.

»To me boli«, rekla je prilično smireno, pokušavajući nadlakticuizvući iz stiska njegovih prstiju. »Trebao bih te istući!«

Piljila je u njega. Zaista je pretjerao! »To je tipično muškorazmišljanje! Ti si bio taj koji je želio doći ovamo. Ti si inzistirao naovom djetinjastom ponašanju. I sad, da skreneš pozornost sa svojevlastite gluposti i nezrelosti, želiš mene istući!«

Još jače joj je stisnuo ruku. »Rekao sam ti da tiho sjediš,neprimjetno, ali ti si se morala zavodnički smješkati Hughu. Poručivala simu da od tebe može dobiti sve što želi.«

Razjapila je usta u nevjerici. »Ovo je možda najveća glupost kojusam ikada čula.«

»Lažeš! Vidio sam te!«Oči su joj se još više raširile, ali zvučala je vrlo smireno kad je

progovorila. »Stephen, što, pobogu, s tobom nije u redu? Gledala samčovjeka kako bih gledala bilo koga drugog. Bila sam znatiželjna jer sipričao kako je usporen, ali da misliš kako je imao mnogo žena.«

»Jesi li se pokušavala ubaciti na njegov popis?«»Okrutan si i vrijeđaš me«, rekla je odsječno. »Osim toga, i dalje mi

nanosiš bol.«Nije ju pustio. »Možda si poželjela da ti je kralj njega odredio za

207

muža, zajedno s Rogerom Chatworthom. Ako sam porazio jednog, sasvimsigurno mogu poraziti i drugoga.«

Ta izjava bila je toliko djetinjasta da Bronwyn nije preostalo ništadrugo nego nasmijati se. »To što si rekao je nerazumno. Nisam učinilaništa osim što sam ga pogledala. Ako sam se nasmiješila, bilo je to zbognečeg drugog o čemu sam razmišljala. Još jedanput te podsjećam da jauopće nisam htjela doći ovamo.«

Najednom je Stephena napustio sav bijes pa ju je privukao k sebi uzagrljaj od kojeg su joj zamalo popucale kosti. »Nemoj to više nikadaučiniti«, oštro je rekao.

Počela mu je objašnjavati kako nije ništa učinila, ali način na koji juje držao bio je gotovo utješan. Stisak njegovih ruku nanosio joj je bol imogla je osjetiti pritisak svakog njegova prsta, ali nekako je počelauživati u pomisli da je ljubomoran zato što je gleda drugi muškarac.

Pustio ju je. »Gotovo da poželim da nisi tako prokleto lijepa«,prošaptao je i obgrlio je oko ramena. »Opet sam gladan. Pođimo vidjetije li nečeg ostalo u kuhinji.«

Bronwyn se osjećala još više povezana sa Stephenom dok su išliprema kuhinji. Osjećala je kao da su zaljubljeni, a ne samo ljubavnici.Osoblje u kuhinji gunđalo je što su se vratili, ali Stephen je namignuokuharici i Bronwyn je vidjela kako se starica otopila pod toplinomnjegovih plavih očiju. Sada je ona osjetila ubod ljubomore i shvatila daželi da Stephen gleda samo nju. Kratko su se zadržali u kuhinji uživajućiu pečenoj piti punjenoj jabukama. »Ovdje je previše rasipanja«, rekla jeBronwyn.

Stephen je počeo braniti englesku kuhinju, ali ipak je predugo živiokao Škot. Živio je s Kirstynim roditeljima i vidio njihovo siromaštvo.Čak su i u Larenstonu ljudi bili štedljivi, uvijek svjesni cijene hrane ičinjenice da sutra možda više neće biti ničega.

»Je, točno tako«, rekao je odlučno. »Kod kuće bi nam dobro došlomalo ove hrane.«

Bronwyn ga je pogledala najtoplijim pogledom. Posegnula je prema

208

njemu i pomaknula kovrču s njegova vrata. Duga kosa i osunčana putlijepo su mu pristajali. Osvrnula se po prostoriji i ugledala punačkumladu pomoćnu kuharicu kako sa zanimanjem gleda u Stephenovo golomuževno bedro, koje je otkrio kada je podigao nogu na stolicu. Uhvatilaga je za ruku. »Dosta mi je ovog mjesta. Hoćemo li izići van?«

Stephen se složio i zaputio se van prije nego što je stigao primijetitimladu sluškinju.

Oluja ih je spriječila da napuste Hughov posjed. Došla je iznenada idivljački sve poharala. U jednom trenutku nebo je bilo vedro, a već usljedećem zaprijetila je poplava biblijskih razmjera.

Bronwyn je preklinjala Stephena da se ne zadržavaju. Rekla mu je damalo kiše ne može nauditi Škotkinji, ali nije ju želio slušati. Nije želioriskirati da ona oboli od upale pluća, ne dok postoji način da to spriječe.Stoga su se pripremili prenoćiti u Hughovoj kući.

Velika dvorana bila je prekrivena ležajima od slame, pripremljenimaza mnogobrojne goste i njihovu pratnju. Stephen je pokušao pronaćikutak gdje će imati malo privatnosti, ali takvo što nije postojalo. Kad sesmjestio pokraj Bronwyn, zavukao je ruku pod njezinu suknju i dodirnuojoj koljeno. Siknula je na njega i rekla mu da nema nikakve šanse da seupusti u takve aktivnosti na javnom mjestu. Uzdahnuo je i u nekom setrenutku složio s njom. Priljubila se uz njega i zaspala za nekolikominuta.

Ali Stephen nije mogao spavati. Predugo je spavao pod golim nebomi sada mu se činilo kao da ga zidovi pritišću. Stalno se premještao iprevrtao, ali prostirka mu se i dalje činila premekanom. Čak je i Rabjedanput zarežao na njega zato što je bio tako nemiran. Položio je rukeiza glave i zagledao se u grede na stropu. Stalno se prisjećao kako jeHugh gledao Bronwyn. Proklet da je! Hugh je mislio da može dobitisvaku ženu koju poželi. Sasvim sigurno ga je ohrabrila Meg kad mu seonako podala.

Što je više razmišljao o tome kako ga je Hugh izigrao, tako je bijes unjemu rastao. Usprkos Bronwyninim upozorenjima, znao je da mora

209

Hughu dati do znanja da je bio ovdje.Tiho se izmigoljio s prostirke, zapovjedio Rabu da ostane s Bronwyn

i nečujno se zaputio prema istočnom ulazu u veliku dvoranu.Dok je bio dijete, često je sa svojom braćom navraćao na posjed

obitelji Lasco. Jednoga dana, dok su bili još jako mladi, on i Hugh otkrilisu tajni prolaz koji je vodio na gornji kat. Tresli su se od uzbuđenja kadsu stigli do vrata na vrhu stuba. Iznenadilo ih je što su šarke bile dobropodmazane pa vrata nisu ni zaškripala dok su ulazili u sobu koju jedodatno skrivala i teška tapiserija iza vrata. Nisu ni znali kamo sudospjeli dok nisu začuli zvukove koji su dopirali iz kreveta. Hughov djedbio je u krevetu s jako mladom sluškinjom i činilo se kako oboje uživaju.Starcu nije bilo nimalo smiješno kada je ugledao dvojicusedmogodišnjaka kako pilje u njih razrogačenih očiju. Stephen bi i danaszadrhtao prisjetivši se batina koje su dobili od Hughova djeda iupozorenja što ih čeka ako ikada ikome otkriju tajni prolaz. Prije četirigodine, kad je starac preminuo, Stephen je plakao na njegovu pogrebu.Nadao se da će jednom kada dođe u te godine i on znati kako zadovoljitimladu ženu. Stephen se nasmiješio i bilo mu je drago što mu Bronwyn nemože čitati misli.

Šmugnuo je iza zavjesa u predsoblju velike dvorane. Pošao je doprozorske klupe i nožem izbio drvenu oplatu podstavljenu lanenimplatnom. Davno se na tom mjestu odigrala žestoka borba jastucima i tadasu prvi put pomaknuli oplatu s mjesta. Morao je rukom proći kroznekoliko centimetara paučine prije nego što se ukazao obris kamenogstubišta. Jednom kad je dospio unutra, vratio je oplatu na mjesto.

U stubištu je bilo mračno i jedva su se nazirale uske stube. Jošpaučine uhvatilo mu se za lice pa je poželio da ima mač kojim bi siraščistio put. Dok je Hughov djed bio živ, prolaz je bio u upotrebi iodržavan. Kako je Hugh živio sam, Stephen je pretpostavljao da nemarazloga skrivati svoje privatne trenutke.

Vrata na vrhu stuba otvorila su se uz jedva čujnu škripu, ali Stephense previše žurio da bi se tome začudio. Oči su mu se priviknule na tamu

210

stubišta, pa mu se sobica u kojoj je gorjela samo jedna noćna svijećačinila kao da je okupana svjetlošću, Kada je ugledao Hugha kako spavau krevetu, Stephen se obradovao svojoj ludoj sreći. Nasmiješio sevidjevši ga kako tiho i bezbrižno leži, pa je posegnuo prema nožu koji jenosio na boku i izvadio ga iz korica.

Još kao dijete Hugh nije zbog straha mogao biti bez straže. Kad mu jebilo samo pet godina, pokušali su ga oteti. Nikad nije govorio o tome, alinikamo nije išao bez straže. Kad bi se ujutro probudio i pronašao nožpokraj kreveta, Stephenu se činilo da bi to bilo više nego dovoljno da muse osveti što mu je oteo djevojku. Komad plašta omotao je oko drškanoža i zakvačio kokardu klana MacArran. Tiho je odložio nož pokrajprijatelja. Široko se smiješeći, okrenuo se prema tapiseriji i tajnimvratima.

»Uhvatite ga!« odzvanjao je Hughov duboki glas.Četvorica čuvara iskočila su iz mračnih kutova sobe i potrčala prema

Stephenu. Izmaknuo se udarcu prvoga čuvara čija se šaka tako zabila ulice drugoga. Čovjek je zateturao unatrag. Stephenove reakcije bile subrže od njihovih. Taman je stigao do vrata, kad je osjetio vršak Hughovamača za vratom.

»Jako dobro!« Hugh je iskazao divljenje. »Vidim da nisi zanemariotreniranje dok si bio u Škotskoj.« Malo je povukao mač kako bi seStephen mogao okrenuti prema njemu.

Bio je potpuno odjeven. Držeći mač pred Stephenovim grkljanom,dao je znak stražarima da ga okruže pa podigao nož sa svog jastuka.»MacArran, zar ne?« dobacio mu je nož prema lijevoj ruci.

»Lijepo te je opet vidjeti, Stephen.«Stephen se široko nasmiješio. »Proklet da si! Kako si znao?«»Gavin je navratio prije nekoliko dana i rekao da te očekuje. Čuo je

neke glasine da si zapao u probleme u Škotskoj pa se počeo brinuti.Pomislio je da bi mogao svratiti ovamo.«

Stephen je kimnuo. »Izdao me vlastiti brat.« Iznenađeno je podigaopogled. »Ali čak i ako si me očekivao, kako-?« Znao je da izgleda bitno

211

drugačije od svoje engleske inačice.Hugh se nasmiješio, a oči su mu bile prepune topline. »Jedna od

pjesama koju si otpjevao bila je ona koju smo zajedno naučili u Škotskoj,sjećaš li se? Kako si mogao zaboraviti koliko nam je vremena trebalo danaučimo te akorde?«

»Naravno!« rekao je Stephen, shvaćajući da se previše pouzdao usvoju krinku. »Bronwyn je rekla da mi ovo nikada neće upaliti, da ću senekako odati.«

»Moram reći da ti je naglasak jako dobar, ali sada možeš prestati stim.«

»Naglasak?« upitao je Stephen iskreno začuđen. »Prestao samgovoriti tim naglaskom još kada smo napustili MacGregorovu zemlju.«

Hugh se iskreno nasmijao. »Stephen, ti si zaista postao Škot. Pričajmi što se dogodilo u Škotskoj. Jesi li se oženio onom groznom ženom?Kakva je ta gospodarica nekog tamo klana? I tko je ono zamamnostvorenje koje te onako čeznutljivo promatralo dok si svirao?« Stephense namrštio. »To je Bronwyn«, rekao je odsječno.

»Bronwyn? To je velško ime, zar ne? Jesi li je pronašao u Škotskoj? Ikako si pobjegao ženi?«

»Bronwyn je nasljednica klana MacArran i moja žena.« Stephen sedržao prilično ukočeno, usne su mu se jedva pomicale dok je govorio.

Hugh je razjapio usta. »Želiš reći da je onaj plavooki anđeo vođanekog tamo klana, a ti si bio te sreće da se oženiš njome?«

Stephen mu nije odgovorio, već je nastavio gledati u njega. Zašto ga idalje okružuju stražari? »Što se ovdje događa?« tiho je upitao.

Hugh se nasmiješio, a tamne su mu oči blistale. »Baš ništa se nedogađa. Ovo je samo bezazlena igra, poput onoga što si pokušao izvestisa mnom.« Prstima je trljao vrh noža. »Bronwyn, rekao si?« tiho jeupitao. Malo je spustio mač, ali ga je i dalje upirao u Stephena. »Sjećašli se kad smo čuli vijest? Nisi prestajao gunđati i govoriti kako se nećešoženiti tako ružnom ženom. Htio si onu... kako se ono zvala? Elizabeth?«

212

»Margaret«, viknuo je Stephen. »Hugh, ne znam što planiraš, ali-«»Planiram točno ono što sam već planirao.«Stephen ga je gledao, prisjećajući se svakog detalja prizora njega i

Margaret u krevetu. Pomisao da bi makar dotaknuo Bronwyn... »Taknešli je, ubit ću te«, rekao je smrtno ozbiljan.

Hugh je trepnuo hineći iznenađenost. »Gotovo da zvučiš ozbiljno.«»Više sam nego ozbiljan.«Hugh se nasmiješio. »Ali mi smo prijatelji. Već smo dijelili žene.«»Bronwyn je moja žena!« Stephen je povikao prije nego što je

nasrnuo na Hugha.Sva četvorica čuvara najednom su se našla na njemu, ali čak ga ni oni

nisu mogli zadržati. Hugh se izmaknuo, brzo koliko je mogao, ali Stephenje i dalje nasrtao. Vrata odaje najednom su se otvorila, a još trojicačuvara ušla su i zgrabila Stephena.

»Odvedite ga u sobu u tornju«, rekao je Hugh, s divljenjem gledajućiu prijatelja kojega su držala sedmorica čuvara.

»Ne radi to!« Stephen ga je upozoravao dok su ga odvlačili iz sobe.»Neću je ni na što prisiljavati, ako se zbog toga brineš«, Hugh se

smijao. »Želim samo jedan cijeli dan s njom i ako za to vrijeme nedobijem što želim od nje, znat ćeš da ti je žena vjerna.«

»Proklet bio!« Stephen ga je proklinjao i još jedanput se pokušaoosloboditi prije nego što su ga nasilno iznijeli iz sobe.

Bronwyn je stajala pred golemim zrcalom i kritički se promatrala.Trebalo joj je više od jednog sata da se odjene u englesku haljinu. Suknjai rukavi bili su od svjetlucavog, zagasito narančastog brokata, s vrpcamavezanima na ramenima preko kojih je prebacila maleni plašt odhermelina. Suknja je s prednje strane imala prorez koji je otkrivao slojbaršuna boje cimeta. Četvrtasti izrez haljine bio je veoma dubok. Kosajoj je padala niz leđa u debelim, raskošnim kovrčama, a oko ušiju je bila

213

ispletena pletenica.»Jako ste lijepi, gospo«, rekla je plašljiva, sićušna sluškinja koja je

stajala iza nje. »Sir Hugh nikad nije bio s tako lijepom damom.«Bronwyn ju je pogledala i zaustila da će odgovoriti, ali odlučila je

zašutjeti. Nije joj trebalo dugo da shvati kako je u ovoj kući beskorisnopostavljati pitanja. Jutros je morala obuzdavati Raba od napada naHugha, kad je ovaj došao do njezina ležaja u velikoj dvorani. Iz nekograzloga Rab je pokazivao izuzetno snažno neprijateljstvo prema tomčovjeku.

Hugh je počeo nadugačko i naširoko objašnjavati zašto nemaStephena, prije nego što je ona stigla postaviti ijedno pitanje. Kad jezavršio svoju priču o tome kako je Stephen otišao obići jedan odHughovih posjeda, iz usluge prema starom prijatelju - samo je ustao isamodopadno joj se nasmiješio.

Tada ga je ona zasula pitanjima. Zašto je Stephen otišao ne rekavšijoj ni riječi? Kakav to problem Hugh ne može sam riješiti? Kako to damu je Stephen više odgovarao? Ako mu je bila potrebna pomoć, zašto senije obratio Stephenovoj braći?

Proučavala ga je dok joj je davao neodređene odgovore i spoticao seo vlastite riječi. Nekako je čudno gledao u nju, kao da mu je teškoizdržati njezin izravni pogled. Zatim se nasmiješio, a ona je imala osjećajkao da mu je upravo sinula ideja. Počeo je drugu priču o tome kako jojje Stephen želio pripremiti iznenađenje pa je njega zamolio da joj cijelidan pravi društvo.

Bronwyn je prestala postavljati pitanja. Odlučila je da je najbolje akose neko vrijeme pretvara kako vjeruje u njegova očito lažna objašnjenja.Slatko se nasmiješila čovjeku koji je bio četiri ili pet centimetara niži odnje. »Iznenađenje!« rekla je, pokušavajući zvučati kao kakva nevinadjevojka. »O, slutite li što bi to moglo biti?«

Hugh joj se dobronamjerno nasmiješio. »Nema nam druge nego čekatii vidjeti, zar ne? Ali u međuvremenu sam nam pripremio nešto zabavno.Upravo se podižu paviljoni i pale krijesovi.«

214

»O, kako lijepo!« rekla je, plješćući rukama u djetinjem zanosu, uisto vrijeme zapovijedajući Rabu da prestane skakati na Hughov grkljan.

Hugh ju je poveo na kat do čiste, tople sobe gdje je haljina odbrokata već bila pripremljena za nju. Porub je bio spušten kako bi dužinahaljine odgovarala njezinoj visini. Bronwyn je shvatila da je netko moraocijelu noć raditi na tome. Hugh joj je izlazeći iz sobe uputio jedan odsvojih usporenih, zavodničkih osmijeha, a Bronwyn se morala prisiliti damu uzvrati barem jednim smiješkom koji je očekivao zauzvrat.

Kad je napokon ostala sama, otrčala je do prozora. U vrtu su stolariužurbano radili na postavljanju platformi za paviljone. Već je gorjelo šestvatri, a golemo kovano postolje s ugljenom bilo je postavljeno podotvorenim baldahinom. Preneraženo se namrštila. Zašto bi, pobogu,Englez planirao zabavu na otvorenom u prosincu? Sinoćnja kišapretvorila se u snijeg koji se već počeo primati za tlo. Koliko je dosadupoznala Engleze, vidjela je da su nejaki ljudi koji vole boraviti uzatvorenom.

Sluškinja je došla i pomogla joj da se odjene, ali Bronwyn nije mnogotoga doznala od nje. Rekla joj je da je sir Hugh probdio noć određujućisve detalje današnje svečanosti.

Bronwyn se zapitala je li moguće da ona pretjeruje oko svega. Moždaje Stephen zaista nekamo pozvan i Hugh samo želi počastiti prijateljevumladenku. Ali, bi li je Stephen zaista ostavio kako bi joj pripremionekakvo iznenađenje? Stephen je prečvrsto stajao na zemlji. Bilo jevjerojatnije da bi tražio od nje pomoć u pripremama.

Prije nego što je uspjela srediti svoje misli, Hugh se pojavio navratima. Gledao ju je s divljenjem, očima polako prelazeći cijelimnjezinim tijelom. »Veličanstveni ste«, prošaptao je.

»Stephen je jako sretan čovjek.«Zahvalila mu je i prihvatila njegovu ispruženu ruku dok su silazili

stubama.»Morate mi ispričati o tom vašem klanu«, rekao je gledajući u njezine

usne. »Vjerujem da vam je drago što ste dobili Engleza za muža. Možda

215

jednog dana upoznate kralja Henrika i zahvalite mu.«Bronwyn je gotovo eksplodirala od reakcije na njegove riječi. Mislila

je da nema goreg od Stephenove taštine, ali ovaj je čovjek nadilazio svešto je ikada zamišljala.

»O, da«, rekla je nježnim glasom. »Stephen je jako dobar prema menii svi smo puno od njega naučili.« Gotovo se zagrcnula razmišljajući kakoje Stephen taj koji se promijenio, a ne njezini ljudi.

»Naravno«, Hugh se smiješio. »Mi Englezi smo nadmoćni borci imožemo svašta naučiti vas Škote.« Zaustavio se. »Ispričavam se. Nisamželio to reći. Ipak ste vi, što točno? Nasljednica klana?« Izgovorio je teriječi kao da su milostinja bačena prosjaku. Nije se usudila odgovoriti,jer ako taj bezvrijedni paun izgovori još jednu jedinu riječ, vjerojatno bipustila Raba na njega. »O, pogledajte!« veselo je povikala. »Zar nijeprekrasno?« uskliknula je, pokazujući na okićeni šareni paviljon.

Hugh je zastao, bacio kratak pogled prema zidinama svoje kuće, apotom poljubio Bronwyninu ruku. »Ništa nije dovoljno dobro za vas,ništa nije dovoljno prekrasno.«

Gledala ga je s hinjenim zanimanjem. Kad ga je prvi put vidjela,mislila je da su njegovi usporeni pokreti i neobična usta zanimljivi, alisada ih je smatrala odvratnima. Taj je čovjek iz nekog razloga smatrao, ilibarem pretpostavljao, da će joj se svidjeti ako joj poljubi ruku.

Upregnula je svu snagu samokontrole kako se ne bi odmaknula odnjega. Jesu li se svi muškarci smatrali tako privlačnim ženama? Iznenadaje shvatila kako je neiskusna. Nijedan muškarac u njezinu klanu nikadaje nije pokušao dodirnuti, vjerojatno zbog straha od njezina oca. UEngleskoj se družila samo s Rogerom Charworthom s kojim je uglavnomrazgovarala o klanu. Stephen je bio jedini muškarac koji ju je ikadadodirnuo i, sudeći po svemu, jedini muškarac kojem je mogla uzvratiti.Tako se barem činilo, budući da je zbog dodira Hugha Lascoa samohtjela pobjeći.

Činilo se da je zadovoljan njezinom reakcijom, odnosno izostankomozbiljnije reakcije. Odveo ju je do pozlaćene stolice ispod paviljona.

216

Jedanput je pljesnuo rukama i na drvenu platformu ispred njih stupila sutrojica žonglera. Blago se nasmiješila Hughu i pretvarala da gledaizvođače. Zapravo je samo proučavala ono što ih je okruživalo. Sasvakim novim trenutkom postajala je sve sumnjičavija. Nešto nije bilo uredu. Zašto je zabava vani?

Žonglerima se pridružilo nekoliko plesačica i Bronwyn je moglavidjeti kako su im ramena poplavjela od hladnoće. Hladni vjetar šibao imje lice. Jedan od Hughovih ljudi došao je predložiti da se paviljon okrenetako da ne bude na udaru vjetra. Hugh mu je odgovorio gotovo nasilnički,odbijajući prijedlog da se platna paviljona postave na drugu stranu.

»Morat ćete me ispričati, sir Hugh«, govorila je Bronwyn svojimnajslađim glasom. Morala je naći način da razgleda oko kuće. Moždatako riješi zagonetku. Možda Stephen nije ni otišao.

»O, ne možete još otići. Dajte, zapovjedit ću da potpale još vatre dabi bilo toplije ili da donesu još jedno postolje.«

»Nije mi hladno«, iskreno mu je odgovorila, suzdržavajući se da neprasne u smijeh zbog njegova nosa koji je poplavio od hladnoće. »Samobih htjela...« zbunjeno je spustila pogled prema svojim rukama.»Naravno!« rekao je posramljeno. »Poslat ću stražara-«

»Ne treba! Imam Raba, a sigurna sam da ću naći put.«»Vaša želja moja je zapovijed«, nasmiješio se i opet joj poljubio

ruku.Bronwyn se morala kontrolirati da ne otrči prema kući. Nije željela

učiniti ništa zbog čega bi Hugh postao sumnjičav. Kad se napokondokopa unutrašnjosti kuće, morat će se požuriti. »Rab«, zapovjedila je.»Nađi Srephena.«

Rab je veselo potrčao. Cijelo jutro Bronwyn ga je obuzdavalazapovijedima. Pas se zaustavio pred vratima za koja je pretpostavljala dasu od Hughove sobe. Njuškao je i poskakivao pa krenuo uza stube, aBronwyn je, pridižući teške suknje, potrčala za njim.

Na vrhu trećeg reda stuba bila su teška vrata od hrastovine sprozorčićem zaštićenim željeznom rešetkom. Rab je poskočio prednjim

217

šapama prema prozoru. Dvaput je zalajao dajući do znanja da je neštonanjušio.

»Silazi!« zapovjedila je Bronwyn. »Stephen, jesi li dobro? Jesu li tezatočili?« pružila je ruku kroz rešetke tražeći njegovu.

Objema rukama uhvatio je njezinu i zagledao se u nju. »Je li ovo rukakoju je Hugh toliko puta poljubio?« hladno je upitao.

»Ovo nije dobar trenutak za jedan od tvojih ljubomornih ispada.Zašto su te zatočili? I čemu ona apsurdna proslava?«

»Apsurdna?« Stephen je protisnuo, odgurujući joj ruku natrag krozrešetke. »Nisi izgledala kao da se dosađuješ. Reci mi, je li i tebi Hughprivlačan? Mnoge žene smatraju ga privlačnim.«

Zapiljila se u njega, tapšući Raba koji je bio nervozan zato što mu jegospodar bio zatočen. Misli su joj divljale. »Ovo nije stvarno, zar ne?«tiho je upitala. »Ovo je nekakva igra koju igrate ti i tvoj prijatelj?« .

»Nije igra dok god je moja žena u pitanju«, bijesno joj je odgovorio.»Proklet bio, Stephen Montgomery!« prosiktala je. »Rekla sam ti da

ne dolazimo ovamo. Ali ti sebe smatraš tako nadmoćnim. Sada želimznati što se događa i kako te mogu izbaviti odatle, iako ni sama ne znamzašto bih te željela vani.«

Stephen je izvio obrve. »Ako mu popustiš i pustiš ga da pobijedi,slomit ću ti vrat.«

Počela je shvaćati što se događa. »Želiš reći da ste me iskoristili unekakvoj okladi? Što bi to on trebao osvojiti?«

Kad nije ništa rekao, ona je odgovorila umjesto njega.»Mislim da mogu pogoditi. Hugh misli da me može odvući u krevet, a

ti mu vjeruješ. Je li taj tvoj tašti, sićušni, napuhani mozak ikad pomislioda mene upita za mišljenje o svemu tome? Zar me smatraš toliko glupomkad pretpostavljaš da će me svatko tko mi se nasmiješi i poljubi mi rukuodmah i odvesti u krevet? Trebao bi znati da bih ga u najmanju rukuubola nožem ako bi pokušao. Rab reži na njega svaki put kad medotakne.«

218

»A to je prilično često, koliko sam uspio vidjeti.«Bronwyn je primijetila prozor na jednom od zidova ćelije. Znači zato

je Hugh odbio prijedlog da se paviljon okrene na drugu stranu. Želio jeda ih Stephen vidi zajedno. Pogledala je u njegovo ledeno, ljutito lice ipočela se i sama ljutiti. Ta dvojica iskoristila su je za nekakvu dječačkupsinu, ponašajući se poput kakvih desetogodišnjaka. Hugh je mislio da ćeje lako odvući u krevet, a Stephen ju je očito smatrao ženom bez morala iintegriteta pa je povjerovao da će se podati svakom muškarcu koji jebude htio. Pa tako i Hughu! Uvrijedio ju je i ponio se prema njoj kao daje glupa, pretpostavljajući da će nasjesti na Hughov šarm.

»Bronwyn! Vraćaj se ovamo!« zapovijedao je. »Reci Hughu da sishvatila što se događa i traži da ti da ključ.«

Okrenula se i pogledala ga, uputivši mu najslađi osmijeh. »I dapropustim zabavu koju je sir Hugh isplanirao samo za mene?« upitala je,podižući obrve.

Uputila se stubama prema dolje, sebi u bradu odgovarajući na kletvekoje je Stephen izvikivao za njom. »Prokleti bili, obojica!« stalno jeponavljala.

219

B

TRINAESTO POGLAVLJE

ronwyn se i dalje pjenila stigavši do podnožja stuba. Sir Hugh čekaoju je s nestrpljivim izrazom na licu. Izgledao je kao da bi je mogao

kazniti što se predugo zadržala. Najprije mu je željela održati predavanjezbog toga što je učinio, ali brzo se riješila te pomisli. Kad ga je tekupoznala, Stephen je smatrao da Englezi sve znaju najbolje. Smijao joj sekad mu je predložila da se odijeva kao Škot umjesto da nosi teškiengleski oklop. Sada vjerojatno ne bi pristao ni da odjene raskošnupostavljenu jaknu kakvu nosi sir Hugh. Ali da bi došlo do te promjene,trebalo je proći žestoku borbu.

Možda bi ona trebala osmisliti vlastitu igru u kojoj će ta dvojicaEngleza naučiti ono što svaki Škot zna - da su žene sposobne razmišljatisvojom glavom.

»Počeo sam se brinuti za vas«, rekao je sir Hugh, nudeći joj svojuruku.

Bronwyn je raširila oči izigravajući nevinašce. »Nadam se da vam nesmeta što sam malo razgledala po kući. Veličanstvena je! Recite mi, sveovo je vaše?«

Sir Hugh joj je obuhvatio ruku. Bilo je očito kako mu se prsni koš širiod ponosa. »Sve ovo i još oko sedamsto jutara zemlje. Naravno, tu je joši posjed na jugu.«

Teško je uzdahnula. »Stephen«, sramežljivo je počela. »Stephen nemaovakvu kuću, zar ne?«

220

Hugh se namrštio. »Molim? Ne, nema. On posjeduje nekakvu zemlju,tamo negdje, barem tako mislim, na toj zemlji je nekakva stara kula, aline i kuća. Ali sigurno vi imate vlastite posjede...« Opet je uzdahnula.»Ali sve je to u Škotskoj.«

»Da, naravno. Razumijem. To je hladna, vlažna zemlja, zar ne? Nijeni čudo da želite ovdje živjeti. Ali možda bi Stephen-« zastao je.

Nasmiješila se sebi u bradu. Sve je bilo onako kako jepretpostavljala. Hugh zapravo nije bio zainteresiran za nju, barem ne u tojmjeri da bi zaista ponizio prijatelja - njemu je samo bilo dosadno i želioje razbjesniti Stephena. Prečesto je spominjao svoga prijatelja da bi gamogao smatrati istinskim neprijateljem. Stephen je mislio da nju svakiprivlačan muškarac može namamiti u krevet, a Hugh se samo poslužionjome da napakosti prijatelju. Ni jedan ni drugi nisu uzeli u obzir njezinarazmišljanja ni želje.

Sve više se osmjehivala dok je razmišljala o tome što bi se dogodilokad bi im nekako osujetila planove. Što bi sir Hugh učinio kad bi murekla kako se ona i Stephen ne slažu te da bi voljela ostati u Engleskoj sfinim, zgodnim muškarcem kakav je on?

Kad su se približili paviljonu, podigla je pogled prema nebu. »Mislimda će zasjati sunce.

Možda bismo mogli premjestiti stolice i staviti ih na otvoreno.«Hugh se nasmiješio na njezin prijedlog i zapovjedio da se iznesu

stolice.Bronwyn je zatražila da ih postave sasvim blizu jednu drugoj i

nasmiješila se primijetivši kako se Hugh namrštio. Kad su sjeli, više nijegubila vrijeme.

Svirači su izvodili predivnu ljubavnu pjesmu, ali ona ih nije gledala,njezin pogled nije silazio s Hugha. »Niste se oženili?« tiho je upitala.»Ne, još nisam. Nisam imao sreće kao moj prijatelj Stephen.«

»Je li vam on zaista prijatelj? Možemo li i nas dvoje biti prijatelji?«Hugh se zagledao u njezine oči, strahujući da bi se mogao izgubiti u

221

njima. Stephen je zaista sretnik. »Naravno da smo prijatelji«, rekao jebrižno.

Uzdahnula je, oblizala usne i lagano ih rastvorila. »Vidim da stenježan i pametan čovjek. Voljela bih imati takvog muža.« Nasmiješila sekad je razjapio usta. »Morate nešto znati o mom braku. Ja tu nisam imalaizbora. Pokušala sam izabrati nekog drugog, ali... lord Stephen...«

Hugh se uspravio u stolici. »Čuo sam da se Stephen morao boriti zavas i da je to dobro obavio. Čuo sam da je Charworth završio naleđima.«

»O, da, Stephen je dobar borac, ali nije... kako bih rekla? Nezadovoljava me.«

Hugh je raskolačio oči. »Želite reći da Stephen Montgomery ima nekumanu? Reći ću vam da smo cijeli život prijatelji. A što se tiče žena kojebira... !« Naljutio se. »Dok smo zajedno bili u Škotskoj, Stephen sepomalo zaljubio u jednu kurvicu i nije bio u stanju vidjeti da cura spavasa svakim drugim vojnikom. Platio sam joj da pođe sa mnom u krevet ipobrinuo se da nas on zatekne zajedno.«

»Je li zato tako ljut na vas?« upitala je, na trenutak zaboravivšiposlužiti se svojim medenim glasom.

»Nikada mi ne bi povjerovao da sam mu rekao kakva je. Nije vidiodalje od jamica na njezinim obrazima.«

Bronwyn je stala razmišljati o tome što je upravo čula. Tako dakle!Stephen ju je iskoristio da bi se osvetio čovjeku koji mu je preoteodjevojku. Djevojku u koju se pomalo zaljubio! Osjetila je oštar ubodbola u prsima i suze koje su se skupljale i pekle je. Nije se želio oženitinjome zato što je tada bio zaljubljen u kurvu s jamicama na obrazima.

»Gospo Bronwyn, jeste li dobro?«Dotaknula je oko vrškom prsta. »Mislim da mi je nešto upalo u oko.«»Dajte da pogledam.« Obujmio joj je lice svojim krupnim, snažnim

dlanovima i Bronwyn je podigla pogled prema njemu.Znala je da Stephen sve gleda i zapitala se razmišlja li sada o ženi

222

koju je nekada želio.»Ništa ne vidim«, rekao je sir Hugh, ne odvajajući dlanove od njezina

lica. »Nevjerojatno je koliko ste lijepi«, prošaptao je. »Stephen je...«Odvojila se od njega. »Ne želim više čuti to ime«, ljutito je rekla.

»Danas sam slobodna od njega i želim da tako ostane. Možda bi namsvirači mogli napraviti malo mjesta da možemo zaplesati. Mogla bih vampokazati neke škotske plesove.«

Nervozno je pogledao prema svojoj kući, a potom dopustio da gaBronwyn povuče prema drvenoj platformi.

Sir Hugh nije se mogao sjetiti kada se, ako ikada, tako dobro zabavio.Nije bio navikao vidjeti ženu čija kosa tako slobodno leprša oko gipkogtijela. Bronwynine su oči svjetlucale i smijale se dok su ga gledale kakonespretno pokušava oponašati njezine složene pokrete. Hladan dan kaoda je postao topliji, a Hugh je uspio zaboraviti na njezina muža koji ih jegledao odozgo.

»Bronwyn«, rekao je kroz smijeh. Već je prije sat vremena odustao odformalnog oslovljavanja. »Moram stati. Bojim se da me ukočilo u kuku.«

Nasmijala se. »Nikad od vas Škota ako ne možete izdržati ni ovomalo fizičke aktivnosti.«

Uhvatio ju je za ruku. »Nisam se ovako žestoko umorio otkad samproveo tjedan trenirajući s braćom Montgomery.«

»Da«, rekla je i sjela. »Stephen naporno trenira.« Uozbiljila se.»On je dobar čovjek«, rekao je Hugh, uzimajući komad sira s pladnja

koji mu je dodao sluga.»Možda«, rekla je ispijajući toplo, začinjeno kuhano vino.»Zavidim mu.«»Da?« upitala je tražeći njegov pogled. »Možda ga možete

zamijeniti... u nekim stvarima.« Sa zanimanjem je promatrala kako jeHugh počinje shvaćati. Tašti paun! pomislila je. Ni njemu ni ostalimmuškarcima nikada ne bi palo na pamet da možda nisu Božji dar ženama.

»Gospo Bronwyn«, obratio joj se formalno. »Moramo ozbiljno

223

razgovarati. O Stephenu...«»Kakav je bio kao dijete?« prekinula ga je usred rečenice.Hugh je bio vidno zaprepašten. »Bio je ozbiljan, kao Gavin. Sva

braća odrasla su u muškom okruženju. Ako se Stephen ponekad ponašačudno, možda je to zato što tako malo zna o ženama.«

»Za razliku od vas«, umiljavala mu se.Hugh se samopouzdano nasmiješio. »Imam iskustva i siguran sam da

ste zato... da vas je to privuklo k meni. Vi i Stephen tek ste kratko ubraku, siguran sam da ćete s vremenom postati... bliski.«

»To i za sebe želite u životu, bliskost?«»Ja sam drugačiji od Stephena«, rekao je nadmeno.Bronwyn mu se nasmiješila, već kujući plan. »Nedavno, dok smo još

bili u Škotskoj, Stephen i ja boravili smo u jednoj zemljoradničkojobitelji. Jedna od žena pripremala je ukusan napitak od nekoliko vrstališajeva. Kad smo zašli na vaš posjed, vidjela sam da ti lišajevi rastu ublizini stijena. Mislila sam da bismo možda mogli prošetati i nabrati ihmalo da vam mogu pripremiti napitak.«

Hugh se na trenutak činio zabrinut, ali kimnuo je na njezin prijedlog.Nije mu se sviđalo kako su se stvari razvijale. Gotovo se činilo daStephenova žena želi izdati muža. On je mislio da će ovo završiti tako štoće izvijestiti Stephena da Bronwyn nije zainteresirana za druge muškarce,ali sada se činilo kao da je ona zagrijana za njega.

Kako su se zaputili u šetnju, tako je Hugh počeo govoriti o Stephenu,kako je on častan čovjek dostojan žene Bronwynina statusa. Govorio jekako je velikodušno od njega što nosi smiješnu škotsku odjeću. Bronwynje malo govorila dok je skupljala lišajeve i suhe cvjetove i stavljala ih umalu košaru koju joj je dao Hugh. Pažljivo je slušala i šutjela.

Kad su se vratili do kuće, opet je počelo kišiti. Sir Hugh bio je vrloformalan dok ju je vodio prema privatnim odajama na katu kuće. Sluga jedonio kuhano vino i šalice da Bronwyn može pripremiti napitak. Dok jepažljivo probirala i miješala sastojke, stalno je gledala Hugha. Njegova

224

široka prsa nadula su se od ponosa, s lica mu nije silazio samozadovoljniizraz, sve od uvjerenja kako postupa plemenito odbijajući Bronwyninepokušaje.

»Izvolite, gospodine«, tiho je rekla, dodajući mu šalicu topla napitka.Na trenutak je njezina ruka nježno dodirnula njegovu. Nasmiješila se kadje rekao da je piće ukusno, ispivši sadržaj do kraja i zatraživši još.

»Moramo razgovarati«, rekao je ozbiljnim glasom, ispijajući drugušalicu napitka. »Ne mogu dopustiti da odete odavde u uvjerenju u kojemse nalazite.«

»A koje je to uvjerenje?« slatko je upitala.»Stephen je moj prijatelj, oduvijek mi je bio prijatelj. Sada se jedino

nadam da će mi i nakon ovoga ostati prijatelj.«»A zašto ne bi?«»Pretpostavljam da to ovisi o vama. Ne smijete mu nikada spomenuti

to da sam vam... da sam vam privlačan.«»Privlačni? Vi meni?« nevino je upitala. Sjela mu je nasuprot. »Kako

to mislite?«»Dajte, molim vas, gospo. I vi i ja znamo što se danas događalo među

nama. Sve žene znaju što im govori srce.«Podigla je obrve. »Sve žene? Molim vas lijepo, objasnite mi što još

znaju sve žene?«»Ne izigravajte skromnost!« vikao je. »Ja nisam naivan poput

Stephena Montgomeryja kad su žene u pitanju. Možda ćete njega moćiuvjeriti da ne gledate druge muškarce, a kako mi je on prijatelj,poduprijet ću vašu priču, ali meni nemojte izigravati nevinašce.«

»Uhvaćena sam!« rekla je, smiješeći se. »Tako dobro poznajete žene isvoga prijatelja da nema šanse da vam nešto promakne.«

Hugh je zaustio da će još nešto reći, ali iznenadna bol u želucunatjerala ga je da zašuti. »Evo, napunit ću vam šalicu. Malo ste blijedi.«

Hugh je zgrabio šalicu i ispio do kraja. Gotovo je ostao bez dahaprije nego što se oporavio. »Vjerojatno je riba bila pokvarena«, rekao je i

225

zaključio temu. »Gdje sam ono stao?«»Govorili ste mi kako zbog vas želim ostaviti muža.«»Malo ste predoslovno shvatili moje riječi«, rekao je. »Ja-«Bronwyn je praznim vrčem mlatnula po stolu, toliko snažno da je

keramika popucala. »Ne! Dopustite da ja vama nešto kažem!« Nadvila senad njega s rukama na bokovima. »Kažete da ste Stephenov prijatelj, a uisto vrijeme izvodite tu djetinjastu psinu gdje on zaključan gleda kako seponašate kao budala zavodeći mu ženu.«

»Budala! Danas nisi mislila da sam budala.«»Mislite li da mi možete čitati misli? Zar ste toliko tašti da možete

pomisliti da nakon više mjeseci provedenih u krevetu sa StephenomMontgomeryjem ja nisam zadovoljna?«

»Ali rekli ste-«»Zaista ćete povjerovati u sve što želite čuti. Ponašate se kao da ste

plemenito postupili plativši onoj kurvi da pođe s vama u krevet. Misliteda ste Stephenu učinili uslugu, ali ja se pitam jeste li zapravo bililjubomorni. Svaki vojnik u postrojbi morao je platiti da bi legao s njom,svaki osim jednog - mog Stephena!«

»Tvoga Stephena!« Hugh je počeo ustajati, ali presjekao ga je novival bola. Užasnuto je podigao pogled. »Otrovali ste me.«

»Nisam vas baš otrovala, ali bit će vam prilično loše nekoliko dana.Želim da na dulje vrijeme upamtite današnji dan.«

»Zašto?« prošaptao je, hvatajući se za trbuh. »Što sam vam skrivio?«»Ništa«, rekla je ozbiljnim glasom. »Apsolutno ništa. Englezi me

predugo iskorištavaju pa to više ne mogu trpjeti. Iskoristili ste me daizigrate Stephena. Nije vam ni palo na pamet da razmislite što ja mislim osvemu tome. Vidjela sam to sinoć dok je Stephen svirao lutnju. Bili stetako sigurni u sebe, sigurni da bi vas svaka žena poželjela.«

Hugh se previjao od bola. »Kučko!« prozborio je bez daha. »Stephenvam je savršen par.«

»Kučka sam zato što nisam željela biti pijun u vašim igricama?

226

Sjetite se, sir Hugh, samo je jedna žena među figuricama na šahovskojploči i ona je najvažniji, najmoćniji igrač.« Sagnula se, uzela ključ izdžepića na njegovu prsluku i okrenula se.

»Stephen vas je vidio. Nikada neće povjerovati da se niste zapalili zamene.«

Ukočila se. »Suprotno vašem mišljenju o njemu, StephenMontgomery najrazumniji je i najinteligentniji muškarac kojega sam ikadaupoznala.« Zastala je na vratima. »I još nešto, sir Hugh, kad sljedeći putzatrebate pomoć s nekom ženom, preporučujem da Stephena upitate zasavjet. Prema mom iskustvu, nema puno toga što on ne zna.« Izašla je izprostorije.

Rab ju je čekao ispred Hughovih vrata pa su zajedno otrčali uza stubedo sobe gdje je Stephen bio zatočen. Pogledala je kroz rešetke i vidjelaga smrknutog. Zbog ljutnje i mržnje na njegovu licu prošli su joj trnci nizleđa. Ugurala je ključ u bravu i otključala vrata.

»Slobodan si«, tiho je rekla. »Još nije pao mrak pa možemo odjahatiprema imanju tvoga brata.«

Stephen je sjedio, sasvim tih, spojenih obrva. Prišla mu je, ispružilaruku i dodirnula pramen njegove kose koji je padao preko ovratnika.»Bilo bi bolje da pokažeš koliko si ljut.«

Odgurnuo joj je ruku. »Usuđuješ li se doći mi nakon što si bila snjim? Nosiš haljinu koju ti je dao, onu u kojoj si se šepirila pred njim. Jeli uživao u njoj? Je li uživao u prizoru tvojih napola golih grudi?«

Uzdahnula je i sjela na prozorsku klupu. »Hugh je rekao da nećešvjerovati u moju nevinost nakon svega što si vidio.«

»Hugh, kažeš?« Stephen se namrgodio i podigao obje šake premanjoj, da bi ih zatim bespomoćno spustio niz tijelo. »Do kraja si mi seosvetila što sam se oženio tobom. Strpljivo si čekala da se osvetiš.«Klonuo je na stolicu, ignorirajući Raba koji se gnijezdio uz njega. »Timsvojim nožem trebala si mi probosti srce prve bračne noći.«

Bronwyn je načinila tako brz pokret da ni Rab nije stigao vidjeti je.Ošamarila je Stephena tako žestoko da je trznuo glavom unatrag. »Gori u

227

paklu, Stephen Montgomery!« izgovorila je bez daha. »Dosta mi je da mevrijeđaju. Najprije se tvoj takozvani prijatelj ponašao prema meni kao dasam predmet koji je odlučio kupiti, zatim me nazvao kučkom kad sam gaodbila i osvetila mu se zbog njegove taštine. Sada moram ovdje stajati islušati tebe kako me optužuješ da sam kurva. Ja nisam ona tvoja ženskas jamicama na obrazima.«

Stephen je nakratko prestao trljati bolnu čeljust. »O čemu govoriš?Kakva ženska?«

»Ona nije bitna«, ljutito je rekla. »Što sam ti učinila da bi pomislio dasam kurva? Čime sam te natjerala da pomisliš da nisam iskrena ili daneću održati zavjete?«

»Ne razumijem te. Kakve zavjete?«Uzdahnula je u očaju. »Bračne zavjete, budalo. Ono što sam ti

obećala i što neću izdati.«»Obećala si i da ćeš me slušati«, rekao je sumorno. Okrenula se od

njega. »Dođi, Rab. Pođimo kući.«Stephen je u trenu bio na nogama. Zgrabio ju je za ruku. »Što radiš?

Vraćaš se Hughu?«Zamahnula je nogom kako bi ga udarila, ali zgrabio ju je i privukao k

sebi, leđa joj naslonivši na svoja prsa. »Gotovo sam poludio«, prošaptaoje. »Kako si mi mogla to učiniti? Znala si da gledam.«

Od njegovih riječi sva je zasjala. Činilo se da je prošla vječnostotkad ju je držao uza se. Naslonila je obraz na njegovu ruku. »Naljutio sime. Vas dvojica iskoristili ste me kao da nemam vlastite volje.« Okrenuoju je prema sebi držeći joj ruke na ramenima. »Zaboravili smo da si tiMacArranica, zar ne? Bronwyn...«

»Zagrli me«, prošaptala je. »Samo me zagrli.«Gotovo ju je zgnječio snagom zagrljaja. »Nisam mogao podnijeti da

te dodiruje. Svaki put kad bi ti dotaknuo ruku... a kad ti je lice obujmiodlanovima!«

»Prestani!« zapovjedila je. »Prestani istog trena.«

228

Odmaknula se od njega. »Ništa se nije dogodilo između HughaLascoa i mene. Mislio je da može osvojiti svaku ženu na svijetu, a ja sammu odlučila pokazati da ne može.«

Stephen se opet razljutio. »Bome si napravila pravu predstavu odtoga. Odavde je izgledalo kao da ste godinama ljubavnici.«

»Zar to misliš? Misliš li da bih mu bez razloga dopustila da stavisvoje šape na mene?«

Stephenove oči potamnjele su i postale gotovo crne. »Ne bez razloga!Znam kakva si u krevetu. Možda si željela provjeriti može li te drugimuškarac natjerati da vrištiš. Reci mi, je li otprve otkrio kako su tikoljena osjetljiva?«

Buljila je u njega. »Zar iskreno vjeruješ da sam popodne provela snjim u krevetu?«

»Ne«, opovrgnuo je. »Niste imali dovoljno vremena, a Hugh...«»Dopusti da dovršim umjesto tebe«, rekla je oštro. »Hugh je tvoj

prijatelj i znaš da je častan čovjek i nikad ne bi učinio nešto nečasno. Sdruge strane, ja sam samo žena i samim tim bez imalo časti. Ja sam poputpeludi, završit ću gdje me vjetar odnese, zar ne?«

»Izvrćeš moje riječi!«»Ne bih rekla. Kad sam te jutros ovdje vidjela, već si pretpostavljao

da me Hugh može dobiti ako me bude htio. Samo je trebao pitati i malomi laskati. Da me imalo poznaješ, trebao si mirno sjediti u ćeliji i čekatime. Tada bismo se zajedno nasmijali na lakrdiju koju sam izvela sa sirHughom.«

»Kakvu lakrdiju?« Oštro je upitao.Bronwyn se osjećala kao da joj je netko izbio sav zrak iz pluća.

Proteklih mjeseci toliko je naučila o Stephenu, naučila mu je vjerovati,pouzdati se u njega, čak je pomislila da ga voli. Ali on nije ništa naučio onjoj! Smatrao ju je praznoglavom, slabom djevojkom za zabavu.Progovorila je glasom lišenim svih emocija. »Dala sam mu popiti napitakpripremljen od nekih biljaka za koje mi je Kirsty rekla da uzrokuju

229

ozbiljne grčeve u trbuhu. Bit će bolestan nekoliko dana.«Stephen je nekoliko trenutaka samo gledao u nju. Toliko joj je želio

vjerovati! Činilo mu se da je pola života proveo gledajući je kako senaginje prema Hughu, kako razgovara s njim. Dok ih je gledao kakoplešu, poželio je iščupati rešetke na vratima. Bronwynini gležnjevi vidjelisu se ispod suknje, a tkanina je svjetlucala pod sunčevim zrakama. Kakomože tražiti od njega da bude razuman kad se zamalo pretvorio uživotinju? Da se uspio osloboditi, zasigurno bi ubio Hugha, raščetvorio biga golim rukama.

Dlanovima je obrisao oči. Kako da bude razuman kad ne može nirazmišljati? Gledao ju je u čudu. Što mu je učinila? Ne može razumnorazmišljati otkad ju je prvi put vidio kako leži na onom podu u mokrojkošulji. Borio se za nju, gotovo je umro od brige kad je odlučila riskiratiživot i spustiti se niz liticu da bi spasila jednog od svojih ljudi, poželio juje ubiti kad je zbog njezine djetinjarije Chris poginuo. Kako mu možegovoriti o razumu? Zbog njezine blizine gubio je sposobnost razumnograsuđivanja.

»Moramo poći«, rekla je hladno i okrenula se. Gledao je kakonapušta prostoriju, zajedno s Rabom koji ju je slijedio u stopu. Želio jepoći za njom, reći joj da vjeruje u nju, da zna da je časna žena, ali nijemogao. Hugh je još jedanput dokazao da mu može preoteti ženu. SlatkaMeg voljela je Stephena, ali unatoč tome Hugh ju je dobio. Bronwyn nijetajila činjenicu da Stephena smatra neprijateljem. Za nju je svaki Englezisti. Možda joj je Hugh dao kakva jamstva za njezin klan. Ako je klan uigri ...

Rabov oštar lavež trgnuo ga je iz razmišljanja. Vratio se u stvarnost iotrčao niz stube do Hughove sobe.

Hugh je ležao na krevetu, koljena privučen ih prsima, a oko njega subile četiri sluškinje i trojica stražara. »Gubi se odavde«, dahtao je kroznalet bola. »Ne želim više vidjeti ni tebe ni onu kučku kojom si seoženio.«

Stephen je ustuknuo, ali prije toga se počeo smiješiti. Govorila je

230

istinu!»Izlazi, rekao sam!« zapovjedio je Hugh. Uhvatio se za trbuh i klonuo

na krevet.»Poražen od žene«, smijao se Stephen dok je izlazio iz sobe. Požurio

je stubama prema velikoj dvorani. Bronwyn ga je čekala u ogrtaču ibijeloj košulji. Opet je bila njegova mala Škotkinja. Prišao joj je,dodirnuo joj ruku i nasmiješio joj se.

Hladno se okrenula od njega.»Bronwyn«, počeo je.»Ako smijem govoriti, mislim da bismo trebali krenuti. Naravno, ti si

gospodar, i ostat ćemo ako je to tvoja zapovijed.«Na trenutak je ostao zagledan u ledeno plavetnilo njezinih očiju. »Ne,

ne želim ostati«, rekao je nakon nekog vremena. Okrenuo se i zaputioprema ulaznim vratima kuće.

Bronwyn ga je polako slijedila. Sve je počelo kao igra, djetinjastaigra za prevlast, ali usput je otkrila nešto uznemirujuće o svome mužu. Iznekog je razloga dosad smatrala da je ona ta koja mora naučiti vjerovati.Posljednjih mjeseci nepristrano je promatrala kako se Stephen mijenja.Vidjela je kako od arogantnog Engleza praktički postaje Škot. Vidjela jekako je promijenio onaj hladan stav prema svojim ljudima, a ti ljudi, sviredom Englezi, promijenili su se gotovo koliko i njihov gospodar. Jedanpo jedan počeli su nositi plašt i odustali od laštenja oklopa. A onda je,prije samo nekoliko dana, Stephen ubio trojicu Engleza kako bi spasionju i Kirstyno dijete. Za Bronwyn je taj posljednji podvig bio dovoljan damu počne vjerovati.

Ali što je Stephen naučio o njoj? Ne odobrava njezine postupke. Ljutise kad povede svoje ljude. Razbjesnio bi se kad bi riskirala svoj život dabi spasila tuđi. Što može učiniti da on bude zadovoljan? Treba li sepretvoriti u neku drugu osobu? Možda bi mu se više sviđala ako bipostala nalik na... na njegovu prelijepu šurjakinju? Jasno si je moglapredočiti kakva je Judith: nježna, blaga, uvijek se slatko smiješila svomemužu, nikada se nije svađala s njim, uvijek se sa svime slagala.

231

»Upravo to muškarci žele!« promrmljala je. Stephen je od njeočekivao da mirno sjedi i bude tiha, da mu nikad ne proturječi. Baš poputEngleskinja! Proklet bio! psovala je. Ona nije Engleskinja, nije kao med imlijeko! Ona je MacArranica i što Stephen Montgomery to prije shvati, toće im svima biti lakše.

Dok je hodala prema staji, glavu je držala visoko.Prešutnim međusobnim dogovorom nisu se zaustavljali cijelu noć.

Jahali su ustaljenim ritmom, nisu govorili ni dijelili razmišljanja o svemušto se dogodilo u posljednja dva dana. Stephen nije mogao razmišljatigotovo ni o čemu drugom osim o Hughovim rukama koje dodirujuBronwyn. Znao je da se osvetila Hughu, ali stalno je razmišljao kako nijetrebala biti tako nježna, već ga je mogla napasti nožem.

Što se nje tiče, ona je gotovo zaboravila Hugha. Bilo joj je važnosamo to što joj Stephen ne vjeruje i što ju je nazvao lažljivicom.

U ranu zoru pred sobom su ugledali zidine Montgomeryjeva dvorca.Nije očekivala tako mračnu i masivnu tvrđavu, već kuću kakvu joj jeopisao Hugh Lasco. Bacila je pogled prema Stephenu i vidjela kako muse lice ozarilo, baš kao što se i njoj događalo kad bi vidjela Larenston.

»Ući ćemo sa strane rijeke«, rekao je i potjerao konja.Prednja strana visokih zidina bila je utvrđena dvama masivnim

tornjevima koji su štitili obližnja dvorišna vrata. Slijedila je Stephena doniskih zidina koje su činile nenatkriveni tunel spojen s manjim dvorišnimvratima na udaljenijem dijelu zidina dvorca.

Stephen je usporio i oprezno ušao u uski kameni prolaz. Istog trenadoletjela je strijela i zabila se u tlo ispred nogu Stephenova konja.

»Tko ide?« zahtijevao je glas čovjeka čije lice nisu mogli vidjeti, akoji je dopirao sa zidine iznad njih.

»Stephen Montgomery!« glasno je objavio.Bronwyn se nasmiješila jer se u Stephenovu glasu i dalje čuo škotski

naglasak.»Vi niste lord Stephen, ja ga dobro poznajem! Sad okrenite te rage i

232

odlazite odavde. Kroz ovaj ulaz mogu proći samo prijatelji. Za satvremena dođite na prednja vrata i molite čuvara da vas pusti.«

»Matthew Greene!« Stephen je poviknuo prema gore. »Zar sizaboravio svoga gospodara?« Muškarac se nagnuo preko zida i staogledati prema dolje.

»To ste vi!« rekao je ubrzo. »Otvarajte vrata!« povikao je glasomprepunim radosti. »Lord Stephen je dobro! Dobro došli kući, gospodine!«

Stephen je mahnuo čovjeku i nastavio naprijed. Cijelim putem ljudisu ga dozivali s vrha zidina i pozdravljali ga. Na kraju prolaza otvorila suse vrata kroz koja su ujahali u privatno dvorište s kućom.

»Gospodine, lijepo vas je vidjeti«, rekao je starac hvatajući uzdeStephenova konja. »Ne bih znao da ste to vi da mi ljudi nisu rekli.«

»Lijepo je biti kod kuće, James. Jesu li mi braća ovdje?«»Lord Gavin vratio se prije jednog sata.«»Vratio?«»Da, gospodine. Sva braća su vas tražila. Čuli smo da vas je ubio

onaj vrag od vaše žene.«»Pazi što govoriš, James!« zapovjedio je Stephen. Odsutno je učinio

korak unatrag i uhvatio Bronwyn za ruku. »Ovo je moja žena, gospaBronwyn.«

»O, gospo«, starac je jedva prozborio. »Oprostite mi. Mislio sam daje ste jedna od lordovih... želim reći, često je kući dovodio...«

»Dovoljno si rekao. Idemo, Bronwyn«, rekao je Stephen.Nije joj dao vremena da se pripremi. Upravo će je predstaviti svojoj

obitelji, a ona izgleda poput prostitutke. Čak je i njegov sluga takomislio. Znala je koliko Englezi drže do odjeće pa je s nostalgijomrazmišljala o predivnim haljinama koje je nosila dok je boravila kod sirThomasa Crichrona. Mogla je samo držati glavu visoko i izdržati susret sengleskim snobovima. Osim savršene Judith. Ona će zasigurno bitiobzirna i slatkorječiva.

»Činiš se nasmrt preplašenom«, obrecnuo se Stephen, gledajući je.

233

»Uvjeravam te da Gavin rijetko tuče žene, a Judith...«Podigla je ruku. »Poštedi me. Dovoljno sam čula o toj ženi.«

Izravnala je leđa. »A prije ćeš vidjeti Škota bez plašta nego jednuMacArranicu da se boji nekih tamo Engleza.«

Nasmiješio joj se pa otvorio vrata prostorije okupane sjajemranojutarnjeg sunca. Bronwyn se na trenutak ogledala po prostoriji spredivnim drvenim podovima, a potom joj je pažnju privuklo dvoje ljudinasred sobe.

»Prokleta bila, Judith!« povikao je visoki muškarac. Imao je tamnukosu, sive oči i izražene jagodice. Neobično zgodan muškarac čije je licegorjelo od bijesa. »Ostavio sam jasne upute za gradnju mljekare. Čaksam izradio skice. Kao da nemam dovoljno briga zbog nestanka Stephenai njegove žene, vratim se i nađem temelje položene potpuno drugačije odmojih nacrta.«

Judith ga je smireno gledala. Imala je gustu kestenjastu kosu,djelomično skupljenu u francusku punđu. Oči su joj sjale poput zlata.»To je zato što tvoji nacrti nisu bili primjenjivi. Jesi li ikada proizvodiomaslac ili sir? Jesi li ikada pomuzao kravu, kad smo već kod toga?«

Muškarac se nadvio nad nju, ali sićušna žena nije ustuknula. »Kakve,dovraga, veze ima to jesam li ikada pomuzao prokletu kravu?« Bio jetako ljut da se činilo da će mu jagodične kosti probiti kožu.

»Stvar je u tome da kršiš moje zapovijedi. Što zbog toga o meni mislemoji mljekari?«

Judith je stisnula oči. »Oni će biti zahvalni što ne moraju raditi uzečjoj rupi koju si ti projektirao.«

»Judith!« zavijao je. »Kad bi od toga bilo ikakve koristi, istukao bihte dok ne poplaviš zbog tog bezobrazluka.«

»Nevjerojatno je koliko se naljutiš kad sam u pravu.« Muškarac jestisnuo zube i približio joj se za korak.

»Gavin!« povikao je Stephen, stojeći pokraj Bronwyn i uzimajućisjekiru iz arsenala oružja koje je visjelo na zidu.

234

Uvježban u borbama, osjetila uvijek na oprezu, Gavin je prepoznaopovik. Brzo se okrenuo i uhvatio ratnu sjekiru koju mu je Stephendobacio. Nekoliko trenutaka zbunjeno je gledao, najprije u neobičnuodjeću koju je nosio njegov brat, zatim u sjekiru koju je držao.

»Da se obraniš od Judith«, smijao se Stephen.Prije nego što je Gavin stigao reagirati, Judith je otrčala do Stephena i

bacila mu se u zagrljaj.»Gdje si bio? Danima te tražimo. Tako smo se brinuli...«Stephen je zakopao lice u Judithin vrat. »Jesi li sada dobro?

Groznica... ?«Gavin je frknuo i prekinuo ih. »Dovoljno je dobro da bi se petljala u

moje poslove.«»Poslove?« Stephen se smijao. »Još nisi naučio lekciju?«»Tiho, obojica«, rekla je Judith odvajajući se od Stephena.Gavin je zagrlio brata. »Gdje si bio? Čuo sam da si ubijen, pa zatim

da su te još jedanput ubili. Bilo je...« Nije mogao dovršiti ni dočaratiStephenu agoniju koju su proživjeli tražeći ga.

»Kako vidite, sada sam dobro.« Stephen se nasmijao i odmaknuo seod brata.

»Vidim da si još zgodniji«, rekla je Judith, otvoreno procjenjujućiStephenove osunčane, muževne noge.

Gavin je posesivno obgrlio Judith. »Prestani očijukati s mojim bratomi dopusti da ti odmah kažem da se nikada neću tako odjenuti.«

Judith se tiho nasmijala i priljubila uz muža.Bronwyn je stajala u sjeni visokog naslona stolice, poput uljeza koji

promatra tuđu obitelj. Dakle, to je nježna Judith. Bila je niža od Bronwyn,sićušno stvorenje, dražesno poput dragulja. Unatoč svemu, bez straha sesuprotstavljala mužu. Ta žena nije dane provodila šivajući!

Judith je prva spazila Bronwyn kako ih gleda. Najprije je pomislila daje Stephen ispunio jednu od svojih prijetnji pa zaključao ženu u tornju inašao si prelijepu običnu djevojku s kojom će biti sretan. Njezino držanje

235

nije bilo takvo samo zato što je bila nevjerojatno lijepa, već kao da jedolazilo od nekakvog ponosa. Pomislila je kako je to žena koja znakoliko vrijedi.

Judith se odmaknula od muža i krenula prema Bronwyn. »GospoBronwyn?« tiho je upitala, ispruživši ruku.

Kad su im se pogledi sreli, među njima se odmah uspostavilorazumijevanje. Prepoznale su se kao jednake.

»Kako si znala?« nasmijao se Stephen. »James je mislio da je jednaod mojih... pa, sigurno nije pomislio da je moja žena.«

»James je budala«, rekla je Judith. Odmaknula se od Bronwyn i stalaproučavati odjeću na ženi mnogo višoj od sebe. »U toj suknji se možetevrlo slobodno kretati, zar ne?«

Bronwyn joj se toplo nasmiješila. »Vrlo je lagana, ali ta vaša jepredivna.«

»Dođite sa mnom na kat pa ćemo razgovarati«, rekla je Judith.Muškarci su samo zaprepašteno gledali kako im žene napuštajuprostoriju.

»Nikada nisam vidio Judith da tako nekome prilazi«, rekao je Gavin.»I kako je znala da je ono tvoja žena! Sudeći po tome kako je odjevena, ija bih se složio s Jamesom.«

»A Bronwyn!« rekao je Stephen. »Ona mrzi englesku odjeću. Nemožeš ni zamisliti koliko sam propovijedi čuo o tome kako takvimodijevanjem Englezi ograničavaju žene.«

Gavin se počeo smiješiti. »Crna kosa i plave oči! Jesam li zaista tovidio ili sam sve umislio? Zar nisi rekao da je ružna i debela? Ova ženane može biti vođa klana, zar ne?«

Stephen se zahihotao, »Hajdemo sjesti i, ako je moguće, nešto bihpojeo.« Oči su mu zasjale. »Ili posluga sada sluša samo Judith?«

»Da nisam tako sretan što si dobro, platio bi mi za tu primjedbu«,rekao je Gavin izlazeći iz prostorije kako bi naručio hranu i zapovjedioljudima da pronađu Rainea i Milesa.

236

»Kako je zapravo Judith?« pitao je Stephen kad su mu donijeli hranu.»Znam da si mi pisao da se posve oporavila od pobačaja, ali...«

Gavin je uzeo tvrdo kuhano jaje sa Stephenova tanjura. »Vidio si je«,rekao je ozbiljnim glasom. »Moram se boriti s njom za autoritet nadsvojim ljudima.«

Stephen mu je uputio oštar pogled. »I uživaš u tome«, polako jerekao.

Gavin se nacerio. »Zbog nje mi je život svakako zanimljiviji. Svakiput kad vidim sve one izvještačene, bijelo-ružičaste žene svojih prijatelja,zahvalan sam što imam Judith. Mislim da bih poludio bez jedne pravežestoke svađe svakog tjedna. No dosta o meni! Kakva je tvoja Bronwyn?Je li uvijek slatka i poslušna kao maloprije?«

Stephen nije znao bi li se smijao ili zaplakao.»Poslušna? Bronwyn! Ona ne razumije značenje te riječi. Stajala je po

strani samo zato što nije bila sigurna bi li se poslužila nožem ih pustilaonog svog sotonskog psa.«

»Zašto bi to učinila?«»Ona je Škotkinja, čovječe! Škoti mrze Engleze jer im pale usjeve,

siluju im žene, mrze ih jer su prokleta, nepodnošljiva, arogantna gomilagadova koja se smatra boljima od poštenih, velikodušnih Škota i-«

»Čekaj malo«, Gavin se smijao. »Koliko ja znam, i ti si Englez.«Stephen se opet posvetio jelu, prisilivši se da se smiri. »Očito sam na

trenutak to zaboravio.«Gavin se zavalio u stolici i stao proučavati brata. »Prema dužini tvoje

kose, zaključujem da si to zaboravio prije više mjeseci.«»Trebao bi isprobati škotsku odjeću prije nego što je počneš

kritizirati«, zaključio je Stephen.Gavin je položio ruku na bratovo rame. »Što nije u redu? Zbog čega

se brineš?« Stephen je ustao i zaputio se prema kaminu.»Ponekad mi se čini da više ne znam tko sam. Kad sam pošao u

Škotsku, znao sam da sam Montgomery i bio sam prilično ponosan onim

237

što činim u Engleskoj. Počeo sam učiti neuke Škote našim civiliziranimmetodama.«

Rukom je prošao kroz kosu. »Oni nisu neuki, Gavine. Daleko odtoga. Bože, koliko toga mi možemo naučiti od njih! Mi ne znamo štoznači odanost. Ti ljudi u Bronwyninu klanu umrli bi zbog nje, a i ona bisvoj život stavila na kocku - već je to i činila - zbog njih. Njihove ženeimaju svoja vijeća na kojima donose odluke, a čuo sam za neke jakodobre odluke koje su donijele.«

»Poput Judith«, tiho je rekao Gavin.»Da!« Stephenov odgovor bio je glasniji. »Ali ona se mora boriti za

svaku i najmanju odluku.«»Naravno«, Gavin je bio odlučan. »Žene bi trebale-« Zaustavio ga je

Stephenov smijeh. »Negdje usput prestao sam razmišljati na taj način,žene bi trebale ovo i žene bi trebale ono.«

»Pričaj mi o Škotskoj«, rekao je Gavin u pokušaju da promijenitemu.

Stephen je opet sjeo i vratio se jelu. Glas mu je bio dalek. »To jepredivna zemlja.«

»Čuo sam da stalno kiši.«Stephen je odmahnuo rukom. »Što je malo kiše za jednog Škota?«Gavin je pažljivo gledao i slušao brata, otkrivajući i ono što mu je

ovaj govorio između redaka. »Christopher Audley svratio je prije nekogvremena. Je li te uspio naći prije vjenčanja?«

Stephen je odgurnuo tanjur s hranom. »Chris je ubijen u Škotskoj.«»Kako?«Stephen se pitao kako objasniti da je Chris ubijen u borbi koju bi

vitez poput Gavina smatrao nečasnom. »U krađi stoke. NekolikoBronwyninih ljudi poginulo je dok su ga pokušavali zaštititi.«

»Zaštititi Chrisa? Ali on je bio izvrstan borac. Njegov oklop-«»Proklet bio taj oklop!« buknuo je Stephen. »Nije mogao potrčati.

Bio je, kako je Douglas rekao, zarobljen u metalnom lijesu.«

238

»Ne razumijem. Kako?«Vrata koja su se otvorila uz tresak spriječila su Stephena da odgovori

na pitanje.Raine i Miles poput eksplozije su uletjeli u sobu. Raine je marširao

kroz prostoriju. Od njegovih koraka podrhtavali su prozori. Uhvatio jesvog starijeg, ali lakšeg brata u snažan zagrljaj. »Stephen, mislili smo dasi mrtav.«

»I bit će ako ga ne pustiš«, rekao je Miles smirenim glasom. Raine jemalo olabavio stisak. »Još uvijek si mršavko«, rekao je samodopadno.

Stephen se nacerio bratu pa Raineu uzvratio zagrljaj. Lice mu jeozario još širi osmijeh kad je osjetio kako ga brat počinje stiskati. IStephen je pojačao snagu zagrljaja, a Raine mu je opet uzvratio.Naposljetku je Raine izgubio. Stephen je bratu uputio osmijeh ponosa.Rijetki su se mogli nositi s Raineovom sirovom snagom a da ne posegnuza oružjem. U sebi je zahvalio Tamu. Raine se odmaknuo od brata iponosno se osmjehnuo. »Čini se da ti Škotska odgovara.«

»Ili ti nisi redovito vježbao«, odgovorio mu je Stephensamodopadnim tonom.

Osmijeh na Raineovu licu produbio je jamice na njegovim obrazima.»Možda da provjerimo.«

»Dosta!« rekao je Miles, stajući između braće. »Nemoj da te Raineubije prije nego što ti stignem izraziti dobrodošlicu.« Zagrlio je Stephena.

»Narastao si, Miles«, rekao je Stephen, »i udebljao si se.«Gavin je frknuo. »Za to su krive žene. Dvije pomoćne kuharice

nadmeću se koja bolje kuha.«»Dakle, tako«, smijao se Stephen. »A nagrada je naš braco.«Raine se smijao. »Ono što ostane od njega kad se sve žene namire.«Miles je ignorirao braću. Rijetko se od srca smijao kao oni. Bio je

samozatajan čovjek čije su se emocije mogle vidjeti u prodornim sivimočima. Sada se osvrtao po prostoriji. »James kaže da si doveo ženu.«

»Prepustimo je Milesu«, smijao se Gavin. »Tako ću barem tu i tamo

239

imati Judith samo za sebe. Svaki put kad pogledam, zateknem je s jednimod svoje bezvrijedne braće.«

»Gavin je poslušan poput sluge«, rekao je Raine, napola ozbiljan.Stephen se smiješio. Bilo je lijepo opet biti kod kuće, vidjeti Gavina i

Rainea kako se svađaju, čuti ih kako zadirkuju Milesa. Braća mu se nisumnogo promijenila u posljednjih nekoliko mjeseci. Raine se, ako ništadrugo, činio jačim i zdravijim, otvoreno je širio svoj optimizam. Miles sei dalje držao po strani, djelomično kao dio skupine, djelomično kaoindividua. A Gavin je zaista volio zemlju. Dom Montgomeryjevih bio jetamo gdje je Gavin.

»Nisam siguran da ste spremni upoznati Bronwyn«, počeo je Stephen.»Je li sramežljiva?« upitao je Raine. »Nadam se da je nisi morao

silom dovući ovamo. Zašto nismo vidjeli putna kola s vašom prtljagom?Gdje su tvoji ljudi?«

Stephen je duboko uzdahnuo i nasmijao se. Neće mu nikadpovjerovati ako im kaže istinu. »Ne, ne bih rekao da je Bronwynsramežljiva«, rekao je, hihoćući se.

240

B

ČETRNAESTO POGLAVLJE

ronwyn je sjedila u kadi, do grla umočena u vrelu pjenušavu kupku.Vatra je veselo gorjela u velikom kaminu, čineći sobu toplom i

mirisnom. Spavaonica je bila predivna, od stropa s gredama, do poda odšpanjolskih pločica. Zidove je oblagalo bijelo obojeno drvo čije suspojeve omatali sićušni ružini pupoljci. Golemi krevet s baldahinomkrasio je dekor od baršunastih ruža. Stolice, klupe i ormari krasile suraskošne rezbarije.

Bronwyn se nasmiješila i naslonila se u kadi. Bilo je ugodno uživati utakvom luksuzu, iako je u isto vrijeme razmišljala kako se sav utrošen inovac mogao bolje iskoristiti. Stephen i ona vidjeli su veliko siromaštvona putu ovamo. Što se nje tiče, ona bi novac potrošila na svoje ljude, aliznala je da su Englezi drugačiji.

Zatvorila je oči i prisjetila se posljednjih minuta. Nasmiješila sepomislivši na Judith kakvu je zamišljala i onu koju je upoznala.Očekivala je nježnu slatku ženicu, ali ništa kod Judith nije bilo nježno.Nije bilo sluge koji nije trčao oko nje. Prije nego što je Bronwyn shvatilašto se događa, već je bila gola u kadi. Nije to ni znala, ali vruća vodabila je upravo ono što j oj je trebalo.

Vrata su se polako otvorila i Judith je ušla. »Osjećaš li se bolje?«upitala je.

»Puno bolje. Već sam zaboravila kako je kad te ovako tetoše.«Judith joj je pružila veliki zagrijani ručnik i namrštila se. »Bojim se

241

da braća Montgomery nisu takvi da tetoše svoje žene. Gavin misli da je uredu tražiti od mene da jašem s njim po najgoroj oluji.«

Bronwyn se omotala u ručnik i pažljivo pogledala Judith. »A što biučinila da te zamoli da ostaneš kod kuće?« tiho je upitala.

Judith se srdačno nasmijala. »Ne bih ostala kod kuće. Gavinuprečesto promaknu detalji koje smatra nevažnima, kao kad predradnicikradu žito iz skladišta.«

Bronwyn je sjela ispred vatre i uzdahnula. »Voljela bih da možetepregledati i moje poslovne knjige. Bojim se da ih prečestozanemarujem.«

Judith je uzela češalj od slonovače i počela raščešljavati šurjakinjinusvježe opranu kosu. »Ali ti sigurno imaš mnogo više dužnosti od brojenjazrna u skladištima. Reci mi, kako je voditi klan i zapovijedati zgodnimmladićima koji ti ispunjavaju sve želje?«

Bronwyn je eksplodirala od smijeha, što zbog Judithina čeznutljivogtona, što zbog same apsurdne ideje. Ustala je, ušla u Judithin ogrtač ipočela raspetljavati kosu. »Velika je to odgovornost«, rekla je ozbiljnimglasom. »A što se tiče mojih ljudi koji me slušaju...«

Uzdahnula je i očistila češalj od kose. »Mi Škoti nismo poput vasEngleza. Ovdje se prema ženama odnose kao da su drugačije.«

»Kao da nemamo mozga!« rekla je Judith.»Da, to je istina, ali kad muškarci vjeruju da su žene pametne, tada i

više očekuju od njih.«»Ne razumijem«, odgovorila je Judith.»Moji ljudi ne slušaju me bez pogovora. Stalno propituju ono što

radim. U Škotskoj svi vjeruju u ravnopravnost. Stephen kaže svojimljudima da osedlaju konje i da budu spremni za polazak za sat vremena.Njegovi ljudi tada ga ništa ne pitaju.«

»Počinjem shvaćati«, odgovorila je Judith. »Bi li tvoji ljudi u tomslučaju željeli znati kamo idu i zašto? Ako je tako, to može bitiprilično...«

242

»Ponekad je naporno«, Bronwyn je dovršila umjesto nje. »Ima jedančovjek, stariji je, zove se Tam, koji prati svaki moj pokret i komentirasvaku moju odluku. Tu su i svi Tamovi sinovi, koji mi proturječe usvakoj prilici. Istina je da donosim samo manje odluke. Sve velikeodluke rezultat su zajedničkih napora.«

»Ali Što se događa ako ti nešto želiš, a oni su protiv toga? Što tadačiniš?«

Bronwyn se nasmijala. »Ima načina da ih se zaobiđe, čak i one kojipoput orlova nadlijeću nada mnom i prate me.«

Sada je Judith bila na redu da se smije. »Poput mljekare! Nisammogla Gavinu dopustiti da izgradi onaj užas koji je zamislio. Natjeralasam ljude da rade cijelu noć i postave temelje prije njegova povratka.Znala sam da je previše praktičan da bi ih na kraju dao iščupati, ipreponosan da bi priznao da sam u pravu.«

Bronwyn je sjela na klupu pokraj šurjakinje. »Kad samo pomislim dasam strahovala od upoznavanja s tobom. Stephen je rekao... pa, zbog togakako te opisao, pomislila sam da nisi puno više od lijepe, ali beživotneglupače.«

»Stephen!« Judith se smijala, a potom primila Bronwyn za ruku. »Jasam kriva što je zakasnio na vaše vjenčanje. Bila sam zaprepaštena kadsam doznala da nije poslao makar poruku kojom bi se ispričao.« Natrenutak je oklijevala. »Čula sam da si zbog toga imala problema.«

»Stephen Montgomery sam je sebi stvorio probleme«, izričito jerekla. »On ponekad zna biti najarogantniji, najnepodnošljiviji,najnaporniji...«

»Najzanimljiviji muškarac na svijetu«, Judith se žustro ubacila. »Nemoraš mi govoriti. Sve to jako dobro znam jer sam udana za jednogtakvog. Ali ne bih mijenjala Gavina ni za kakvog namirisanog i galantnogmuškarca. Sigurno i ti osjećaš tako za Stephena.«

Bronwyn je znala da bi trebala nešto odgovoriti, ali nije znala što birekla.

243

Najednom je Rab bio na nogama i mahao repom, uzbuđeno lajućiprema vratima.

Ušao je Stephen i kleknuo da bi počešao Rabove uši. »Vas dvije stezbog nečega sretne«, rekao je.

»Razveselilo nas je nekoliko trenutaka mira i tišine«, odgovorila muje Bronwyn.

Stephen se nasmiješio Judith. »Dok smo ovdje, možda je možešnaučiti slatkorječivosti. Usput, dolje je neki čovjek koji bunca onekakvim haljinama.«

»Divno!« povikala je Judith i gotovo istrčala iz sobe.»Što se tu događa?« upitao je, ustajući i krećući prema Bronwyn.

Podigao je vlažni uvojak s njezinih grudi. »Izgledaš zamamno poputsvježeg proljetnog jutra.« Izmaknula se i okrenula prema vatri.

»Bronwyn, nije valjda da si još ljuta zbog onog što se dogodilo kodHugha?«

Okrenula se prema njemu. »Ljuta?« hladno je upitala. »Ne, nisamljuta. Bila sam budalasta, to je sve.«

»Budalasta?« upitao je i stavio joj ruku na rame. Nisu mu tolikosmetali njezini ispadi bijesa, čak ni onda kad je potegla nož na njega,koliko ga je pogađala ta njezina hladnoća. »Kako si bila budalasta?«

Opet ga je pogledala. »Počela sam vjerovati da bi moglo biti nečegameđu nama.«

»Govoriš o ljubavi?« upitao je sjajnih očiju, s osmijehom koji mu jepomalo nakrivio usne. »Nije pogrešno priznati da me voliš.«

Iskrivila je usta i odgurnula njegovu ruku. »Ljubav!« rekla je ljutito.»Govorim o onome između muškarca i žene što je važnije od ljubavi.Govorim o povjerenju i odanosti i vjeri koje jedna osoba mora pronaći udrugoj.«

Namrštio se. »Nemam pojma o čemu govoriš. Mislio sam da jeljubav ženama najvažnija.«

Ogorčeno je uzdahnula, a glas joj je bio tih kad je progovorila. »Kad

244

ćeš shvatiti da ja nisam kao većina žena? Ja sam Bronwyn, ja samMacArranica, i jedinstvena sam. Možda većina žena smatra da im jeljubav glavni cilj u životu, ali ja već imam ljubavi. Moji ljudi me vole,Tam me voli. Imam prijateljice među ženama u klanu, a sada imam čak iKirsty, jednu MacGregoricu.«

»A kako se ja tu uklapam?« upitao je Stephen kroz zube.Oštro ga je pogledala i osjetila kako joj srce poskakuje zbog njegovih

riječi, ali nije mu to htjela priznati. »Želim više od ljubavi. Želim neštošto će nadživjeti moju glatku kožu i vitak struk.« Nakratko je zastala.»Želim poštovanje, želim priznanje i povjerenje. Ne želim da me seoptužuje da sam lažljivica, niti želim tvoju ljubomoru. Kao MacArranica,prisiljena sam živjeti u muškom svijetu i ne želim muža koji će meoptuživati da sam počinila nečasne radnje svaki put kad nismo bilizajedno.«

Mišići u Stephenovoj čeljusti su se stezali. »Tako dakle! Trebao bihsamo stajati i gledati jednog po jednog muškarca kako te dodiruju ipritom šutjeti.«

»Ne bih rekla da se to dogodilo više od jedanput. I tada si trebaopretpostaviti da postoji neki razlog za to kako sam se ponašala.«

»Razlog! Prokleta bila, Bronwyn! Kako da razmišljam dok te netkodrugi dodiruje?« Rabov lavež spriječio je Bronwyn da odgovori.

Vrata su se do kraja otvorila. »Je li opasan?« upitala je Judith,gledajući Raba.

»Dođi, Rab«, Bronwyn je zapovjedila čim je Judith ušla. »Neće tiništa sve dok ne nasrneš na mene oružjem.«

»Upamtit ću to«, Judith se nasmijala i ispružila ruke. Preko njihležala je haljina od raskošnog, tamnosmeđeg baršuna, sva prošivenabogatom zlatnom vrpcom. »Za tebe«, rekla je. »Da vidimo pristaje li ti.«

»Kako... ?« Bronwyn je zaustila dok joj je Judith pružala luksuznuhaljinu.

Judith se samozatajno smiješila. »Ima jedan užasan čovjek koji radi

245

za Gavina. Gavin ga je stalno zaključavao u podrumu kao kaznu za svenjegove nesmotrenosti. Odlučila sam iskoristiti njegov talent. Dala sammu materijale, rekla mu tvoju visinu i tražila da napravi haljinu dostojnudame.«

»Prekrasna je«, prošaptala je Bronwyn, prelazeći dlanovima pobaršunu. »Tako ste svi ljubazni prema meni, takvu ste mi dobrodošlicuiskazali.«

Judith je gledala u Stephena koji im je okrenuo leđa. Stavila mu jeruku na rame. »Stephen, jesi li dobro? Izgledaš umorno.«

Pokušao se nasmiješiti i odsutno joj je poljubio ruku. »Možda samumoran.« Okrenuo se prema Bronwyn. »Moja te braća žele upoznati«,rekao je formalno. »Počasti nas svojom prisutnošću.« Okrenuo se iizašao iz sobe.

Judith nije pitala što se događa između mladenaca. Samo je željela danjihov posjet prođe sa što manje napetosti. »Dođi, pomoći ću ti da seodjeneš. Sutra ćeš isprobati novu odjeću koju sam naručila za tebe.«

»Novu...? Nisi trebala to činiti.«»Ali jesam, pa onda možeš uživati u njoj. A sada da vidimo pristaje li

ti ovo.«

Tek je nakon nekoliko sati Bronwyn bila odjevena i dotjerana do mjerekojom je Judith bila zadovoljna. Judith joj je ispričala kako je naučilamnoge trikove dok je bila na dvoru, iako se više ne bi voljela onamovraćati. Toliko joj se sviđalo kako Bronwyn drži kosu raspuštenom, da jei sama spustila kapuljaču i pustila svoju gustu kestenjastu kosu da jojpadne niz leđa. Nosila je haljinu od ljubičastog satena na kojoj su rukavii porub bili opšiveni tamnosmeđim krznom. Struk joj je krasio zlatnipojas ukrašen ljubičastim ametistima.

Bronwyn je pogladila baršun koji joj je padao preko bokova. Haljinaje bila teška i ograničavala joj je kretanje, ali danas joj se to sviđalo.Dubok četvrtasti dekolte laskao je njezinim punim grudima.

246

Nabrani rukavi imali su sićušne proreze kroz koje je bila provučenatanka zlatna tkanina. Izravnala je ramena i zaputila se niza stube upoznatisvoje šurjake.

Četvorica muškaraca stajala su jedan pokraj drugoga ispred kamina uzimskom salonu, a Bronwyn i Judith na trenutak su zastale kako bi ihponosno pogledale. Stephen je skratio svoju dugu kosu i riješio seškotske odjeće, pa je Bronwyn osjetila bol i žaljenje za njegovomgorštačkom inačicom. Nosio je kaput od tamnoplavog baršuna sovratnikom od raskošne samurovine. Na snažnim muževnim nogama imaoje tamnoplave vunene čarape.

Gavin je bio u sivom, a njegov kaput krasilo je vjeveričje krzno.Raine je nosio crni baršun, a ovratnik su resile srebrne niti u složenomvezu u španjolskom stilu. Milesov kaput bio je od smaragdnozelenogbaršuna, s rukavima na kojima su prorezi otkrivali donji sloj izrađen odsrebrne tkanine. Rukavi njegove košulje bili su prošiveni perlama.

Miles se prvi okrenuo i primijetio Bronwyn i Judith. Odložio jesrebrni kalež za vino na rub kamina i zaputio se prema njima. Zaustaviose ispred Bronwyn, a oči su mu gotovo poprimile crnu boju, sjajeći takopoput crnog plamena. Spustio se na jedno koljeno pred njom.

»Počašćen sam«, prošaptao je s velikim poštovanjem, spuštene glave.Bronwyn je u čudu stala gledati prema ostalima u prostoriji.

Judith se ponosno nasmiješila svojoj šurjakinji. »Dopustite da vampredstavim Milesa.« Bronwyn je ispružila ruku, Miles je prihvatio ipoljubio je, ne žureći se.

»Shvatili smo, Miles«, Stephen je bio sarkastičan.Gavin se nasmijao i lupio Stephena po ramenu tako jako da mu se

vino izlilo po ruci. »Napokon imam nekoga da mi pomogne s našimbracom«, rekao je Gavin. »Gospo Bronwyn, službeno bih se predstavio.Ja sam Gavin Montgomery.«

Bronwyn je ruku oslobodila Milesova stiska i oklijevajući skrenulapogled s njega. Bilo je nečeg nevjerojatno zanimljivog na tom mladiću.

247

Pružila je ruku Gavinu, a potom se okrenula prema drugom bratu, »Avi ste sigurno Raine. Mnogo sam čula o vama.«

»Nešto dobro?« upitao je Raine, prihvaćajući njezinu ruku, smiješećise tako da su mu se produbile jamice na obrazima.

»Vrlo malo«, iskreno je odgovorila. »Jedan od mojih ljudi, Tam,stijena od čovjeka, trenirao je Stephena u Škotskoj. Tjednima sam slušalavaše ime kada bi Tam Stephena natjerao u plač svojim napornimzahtjevima, a Stephen bi poželio odustati.«

Raine se naglas nasmijao. »Sigurno je upalilo, jer jutros me pobijediou brzinskom hrvanju.« Pogledao je Stephena. »Ali još mora prihvatiti iizazov za malo ozbiljniji okršaj.«

Bronwyn je širom otvorila oči proučavajući golema i široka Raineovaramena i snažna prsa. »Ja mislim da je jedna prilika dovoljna da sepokaže pobjednik.«

Raine ju je primio za ramena i dao joj bučan poljubac u obraz.»Stephen, ovu curu trebaš zadržati«, smijao se.

»Pokušavam«, rekao je, uzimajući je za ruku, samo trenutak prijenego što je Miles još jedanput posegnuo za njom. »Večera je poslužena,hoćemo li?« upitao je, tražeći njezin pogled.

Nasmiješila mu se tako slatko kao da se nikad nisu posvađali. »Da,molim«, rekla je smjerno.

Neko su vrijeme proveli za stolom, a dok su im posluživali jedno jeloza drugim, Bronwyn je shvatila koliko su ti ljudi drugačiji od Englezakoje je upoznala prije njih. Ova nasmijana sretna obitelj nije imalanikakvih sličnosti s ljudima koje je upoznala kod sir Thomasa Crichtona.

Judith se istrošila i potrudila da bi joj iskazala dobrodošlicu.Stephenova braća prihvatila su je bez ijedne podrugljive primjedbe naračun činjenice da je ona vođa klana.

Najednom ju je obuzeo osjećaj da se sve preokrenulo. Odrasla jemrzeći MacGregorov klan i Engleze. Sada je bila kuma malomMacGregoru i već je zavoljela ovu toplu englesku obitelj. MacGregori su

248

stoljećima ubijali MacArrane. Englezi su joj ubili oca. Kako može voljetiljude koje bi trebala mrziti?

»Gospo Bronwyn?« pozvao ju je Gavin. »Je li vam vino prejako?«»Ne«, nasmiješila se. »Sve je gotovo savršeno. A bojim se da je

upravo u tome moj problem.«Trenutak ju je proučavao. »Želio bih da znate da smo i vaša obitelj.

Ako nas ikada zatrebate, bit ćemo uz vas.«»Hvala«, odgovorila je ozbiljnim glasom. Znala je da zaista misli to

što je rekao.Nakon večere, Judith ju je povela u obilazak područja unutar zidina

dvorca. Sam dvorac sastojao se od dvije cjeline. U vanjskom dijelu radilisu i živjeli svi oni koji su se brinuli za dvorac, a unutarnjim, zaštićenijimdijelom građevine koristila se obitelj Montgomery. Bronwyn je slušala ipostavljala stotine pitanja o kompleksu dvorca i nevjerojatnojučinkovitosti i organizaciji unutar tih zidina. Ta jutra zemlje unutarvisokih debelih zidina bila su gotovo samoodrživa.

Stephen ih je zaustavio dok su razgovarale s kovačem, a Judith je bašBronwyn objašnjavala novu metodu kovanja.

»Bronwyn«, rekao je Stephen. »Možemo li razgovarati?« Znala je daje riječ o nečem ozbiljnom pa ga je slijedila van gdje su mogli bitinasamo. »Gavin i ja vraćamo se u Larenston po Chrisovo tijelo.«

»Tam ga je dosad već pokopao.«Kimnuo je. »Znam, ali osjećam da to dugujemo Chrisovoj obitelji.

Oni još i ne znaju da je mrtav. Pomoći će ako ga barem pokopaju nasvojoj zemlji.«

Kimala je slažući se. »Chrisu se nije sviđala Škotska«, rekla jeozbiljno.

Prstima je prešao preko njezinih obraza. »To će biti prvi put da smorazdvojeni otkad smo se vjenčali. Volio bih da...«zastao je i spustio ruku.»Stephen ...«počela je.

Najednom ju je povukao u zagrljaj, držeći je čvrsto uza se. »Volio bih

249

da se možemo vratiti u ono vrijeme koje smo proveli s Kirsty iDonaldom. Tamo si bila sretna.«

Privila se uz njega. Usprkos tome što su tada bili u opasnosti, i za njuje to vrijeme bilo sretno.

»Počela si mi mnogo značiti«, prošaptao je. »Mrzim što moram otićidok si tako... hladna prema meni.«

Kad se počela smijati, odgurnuo ju je i namrštio se.»Zabavljam li te?« ljutito je upitao.»Baš sam razmišljala kako ono što sada osjećam nema nikakve veze

s hladnoćom. Reci mi, koliko vremena imamo prije nego što odeš?«»Nekoliko minuta«, rekao je s takvim žaljenjem da se ona opet stala

smijati.»A koliko je do tvog povratka?«Stavio je prste ispod njezine brade. »Tri duga, duga dana, najmanje.

Poznajući Gavina, jahat ćemo brzo.« Nasmiješio se. »Nećemo sezaustavljati svakih nekoliko sati kao što smo to nas dvoje činili.«

Zagrlila ga je oko vrata. »Nećeš me zaboraviti dok te ne bude?«prošaptala je, priljubljujući usne na njegove.

»Bez problema, kao što bih zaboravio olujno nevrijeme«, rekao jehineći ravnodušnost, smijuljeći se kad se pokušala odmaknuti. »Dolaziovamo, curo«, zapovjedio je.

Njegove usne zagospodarile su njezinima, u toj mjeri da je zaboravilasve što je rekla o časti i poštovanju. Sjećala se samo njihovih ludiranjapo škotskim šumama. Rukom joj je nagnuo glavu prema svojim usnama,a ona je pod njima otvorila svoje i opijala se slatkoćom s vrha njegovajezika. Privila mu se još bliže i jače ga stisnula.

»Stephen...«počela je.Dva prsta stavio joj je na usne. »Moramo o mnogočemu razgovarati

kad se vratim. Želiš li to?«Sretno se nasmiješila. »Da, želim.«Još jedanput ju je poljubio, s čežnjom i obećanjem za ono što tek

250

dolazi. Kad se okrenuo, bilo je očito da oklijeva.

Tek kad je pala noć, Bronwyn je shvatila koliko joj Stephen nedostaje.Veliki krevet u dražesno ukrašenoj spavaonici činio se hladan inepodnošljiv. Razmišljala je o Stephenu kako jaše do Škotske bezodmora i sna. Proklinjala je samu sebe što nije inzistirala da pođe s njim.

Postajala je sve nemirnija što je više razmišljala. Zbacila je pokrivačei brzo prešla preko hladnog poda do škrinje u kutu sobe. Izvukla je svojuškotsku odjeću i za nekoliko minuta već je pričvršćivala ogrtač naramenu. Mislila je da bi joj šetnja po dvorištu na hladnoći mogla pomoćida zaspi. Čim je zakoračila van, začula je odjeke udaraca konjskih kopitao popločeno tlo dvorišta. »Stephen«, prozborila je bez daha i potrčalanaprijed. Znala je da bi samo netko od članova obitelji mogao ući usrednoći.

»Gospo Mary«, netko je tiho rekao. »Lijepo vas je opet vidjeti. Jesteli dobro putovali?«

»Bolje nisam mogla poželjeti, James«, začuo se nježan i mek glas.»Da odem po gospu Judith?«

»Ne, ne smetaj joj. Treba se odmoriti. Sama ću naći put.«Bronwyn se sakrila u sjenama i gledala kako jedan od radnika

pomaže gospi Mary sjahati s konja. Sjetila se kako je Stephen svojusestru usporedio s Bogorodicom. Rekao je i da je mirotvorka te da živi usamostanu nedaleko od Montgomeryjevih posjeda.

»Očekivali smo vas ranije«, rekao je James. »Nadam se da je sve uredu.«

»Jedno od djece se razboljelo. Ostala sam ga njegovati.«»Predobroga ste srca, gospo Mary. Ne biste smjeli primati djecu

prosjaka. Neka od njih imaju ubojice za očeve. A ima i takvih majki, akoćemo iskreno.«

Mary je počela odgovarati, ali se zaustavila i okrenula prema

251

Bronwyn. Nasmiješila se. »Imala sam čudan osjećaj da me netko gleda.«Zakoračila je prema njoj. »Vi ste sigurno Stephenova Bronwyn.«

Dvorište je bilo mračno. Osvjetljavala ga je samo mjesečina i jedanfenjer. Mary je bila niska i punašna, a lice joj je imalo savršen ovalnioblik. Bilo je to lice kojem se vjeruje.

»Kako ste znali?« smiješila se Bronwyn. »Nisam uspjela zavarati nijednog od Montgomeryja.«

»Čula sam da su Škoti srčani. Da bi netko nepotrebno podnosio ovuhladnoću, potrebna je velika odvažnost.«

Bronwyn se nasmijala. »Dođite unutra do zimskog salona i zanekoliko minuta ću vam naložiti bogovsku vatru.«

»Zvuči božanski«, rekla je Mary, držeći ruke ispod jednostavnogogrtača od tamne vune.

Mary je slijedila nevjestu do velike sobe s drvenim podovima, apotom stala i gledala Bronwyn kako je sama pripremila ogrjev i naložilavatru. Nasmiješila se, zadovoljna činjenicom što je njezin status nijepriječio da obavi težak posao.

Bronwyn se okrenula. »Sigurno ste umorni. Možda biste radije dasam vatru naložila u vašoj sobi.«

Mary je sjela na pojastučenu stolicu i pružila ruke prema vatri.»Umorna sam, preumorna da bih pošla spavati. Samo želim neko vrijemeovdje sjediti i grijati se.«

Bronwyn je nakratko zastala prije nego što je vratila žarač na stalak.Mary je zaista izgledala kao Bogorodica. Njezino ovalno lice, pravilnočelo i nježne, izražajne smeđe oči, malena usta, mekana i nježna, i jamicana jednom obrazu. Jamice kao i kod Rainea, pomislila je Bronwyn.

»Lijepo je opet biti kod kuće«, uzdahnula je i opet pogledalaBronwyn. »Zašto ste budni ?« oštro je upitala. »Je li Stephen...?«

Bronwyn se nasmijala i sjela na stolicu pokraj Mary. »On i Gavinvratili su se u Škotsku po... po tijelo poginulog prijatelja.«

»Christopher«, rekla je Mary i uzdahnula, naslanjajući se na naslon

252

stolice.»Znate što mu se dogodilo?« upitala je Bronwyn gotovo uplašena.

»Da, Stephen mi je pisao o njegovoj smrti.«Bronwyn je bila vrlo tiha. »Je li rekao i kako sam ja odgovorna za to

što mu se dogodilo?«»Ne! I ne smijete tako razmišljati. Rekao je da je umro zbog svoje

arogancije. Rekao je da su svi Englezi počinili samoubojstvo ulaskom uŠkotsku.«

»Englezi su ubili mnoge Škote!« Bronwyn je bila žestoka, ali se brzookrenula i pogledala Mary. »Oprostite mi. Zaboravila sam...«

»Da smo i mi Englezi? To je kompliment, sigurna sam.« Proučavalaje Bronwyn u nježnom odsjaju vatre. »Stephen mi je pisao o vašoj ljepoti,ali nije ju ni približno uspio dočarati.«

Bronwyn se namrštila. »On pridaje previše važnosti ženskomizgledu.«

Mary se nasmijala. »Došli ste do istog otkrića kao i Judith. Mojabraća misle da su sve žene poput mene, lišene želje i strasti.« Bronwyn juje pogledala. »Ali sigurno...«

Mary je podigla dlan. »Ali sigurno žena koja ima tako strastvenubraću, mora i sama biti strastvena? To ste htjeli reći?« Nije čekala da jojodgovori. »Ne, bojim se da ja bježim od života. Žene poput vas i Judith -ako sam dobro shvatila sve iz Stephenovih pisama - objema rukamauzimaju sve što im život ponudi.«

Bronwyn nije znala Što bi rekla. Razmišljala je o tome kako je čudanovaj razgovor koji vode. Razgovarale su kao da se poznaju godinama, ane tek nekoliko minuta. Ali zbog tišine i sjaja vatre koji kao da ih jeodvajao od svih mračnih kutova, njima se sve činilo uobičajeno.

»Recite mi, jeste li osamljeni?« upitala je Mary. »Nedostaje li vamvaš način života? Što je s vašom obitelji i prijateljima?«

Potrajalo je dok je Bronwyn odgovorila. »Je, nedostaju mi prijatelji.«Pomislila je na Tama i Douglasa i cijeli klan. »Da, jako mi nedostaju.«

253

»A sada je i Stephen otišao. Možda bismo sutra mogle zajedno najahanje. Voljela bih čuti više o Škotskoj.«

Bronwyn se nasmiješila i zavalila se u stolici. Vrlo rado će provestidan s tom ženom. Donosila je mir i tišinu, a upravo to je Bronwyn sadatrebala.

Sljedeća dva dana provele su zajedno i Bronwyn nije trebalo dugo dazavoli Mary. Dok je Judith bila zauzeta vođenjem poslovnih knjiga ibrigama o svojim i Gavinovim golemim posjedima, Bronwyn i Maryotkrivale su zajedničku ljubav prema ljudima. Bronwyn se nikada nijemogla natjerati da se bavi brojevima na papiru, ali zato je razgovarajući sljudima najbolje mogla procijeniti sve mogućnosti nekog mjesta. Ona iMary na konjima su obišle mnoga jutra zemlje i porazgovarale sa svima.Kmetovi su isprva bili uplašeni, ali uskoro su počeli reagirati naBronwyninu iskrenost. Ona je bila naučena s nižim slojem razgovaratikao s ravnopravnima i Mary je vidjela kako jedan po jedan, muškarci ižene, zauzimaju ponosan stav. Bronwyn je ljude koji su bili bolesniposlala u krevet. Tražila je i osigurala dodatne potrepštine za djecu unekim obiteljima.

Ali nije prema svima bila široke ruke. Kmetove nije gledala sasažaljenjem, već ih je smatrala običnim ljudima. Otkrila je da ima onihkoji su krali od gospodara i svjedočila njihovu kažnjavanju. Nekimskromnim, vrijednim i odanim obiteljima dodijeljeni su bolji status iodgovornost.

Na kraju prvoga dana Judith i Bronwyn provele su nekoliko satizajedno u kojima je Judith s divljenjem slušala sve što joj je Bronwynispričala. Judith je odmah prepoznala da je Bronwyn mudra žena iprihvatila svaki njezin savjet.

S druge strane, Bronwyn je naučila mnogo o organizaciji iučinkovitosti i to je znanje planirala primijeniti u Larenstonu. Proučavalaje Judithine nacrte građevina, njezine ideje za uređenje vrtova. Judith jojje obećala da će u proljeće u Larenston poslati puna kola sadnicaukrasnoga bilja.

254

A Judith je činila čuda i s rasplodnim životinjama. Bronwyn je bilafascinirana rezultatima Judithina uzgoja i križanja ovaca i stoke koje sudavale sve bolje meso i mlijeko i sve više vune.

Kad bi se Bronwyn navečer povukla na počinak, bila je preumorna dabi ostala budna. Skice i brojevi plesali bi joj pred očima. Stotine imena ilica plovili su joj snovima.

Ujutro bi se rano probudila i došla do staja prije većine radnika kojisu se brinuli o životinjama. Opet je nosila svoju gorštačku odjeću jer jevidjela da ljudi s više entuzijazma reagiraju na osobu koja je jednostavnoodjevena.

Podigla je lagano sedlo kako bi ga stavila na leđa šarene kobile.»Gospo«, iza nje se začuo duboki glas nekog mladića. »Dopustite

meni.«Okrenula se i vidjela zgodnog niskog mladića, jednog od Milesovih

ljudi, koji je jučer pratio nju i Mary. »Hvala, Richarde.«Njegove tamnozelene oči zasjale su kad ju je pogledao. »Nisam znao

da mi znate ime. To je velika čast.«Nasmijala se. »Ne budi smiješan. Znam imena svih svojih ljudi u

Škotskoj i oni mene zovu imenom.«Sagnuo se kako bi pričvrstio kopču na sedlu. »Razgovarao sam s

nekima od ljudi koji su s lordom Stephenom bili u Škotskoj. Rekli su dačesto sa svojim ljudima odlazite od kuće noću.«

»To je točno«, polako je rekla. »Ja sam MacArranica i ja vodim svojklan.«

Nasmiješio se, polako i pomalo provokativno. »Smijem li reći dazavidim Škotima? Nama Englezima zemlju rijetko vodi žena, a nikad takolijepa žena.«

Namrštila se i zgrabila uzde. »Hvala«, rekla je ukočeno i povelaživotinju iz staje.

»Što to radiš?« izderao se čovjek iza Richarda.Richard je gledao prema vratima kroz koja je prošla Bronwyn, a

255

potom se okrenuo prema čovjeku iza sebe. »Ništa što bi tebe zanimalo,George«, rekao je, pokušavajući proći pokraj njega.

George ga je zgrabio za ruku. »Vidio sam te da razgovaraš s njom iželim znati što si joj rekao.«

»Zašto?« vikao je Richard. »Zato da bi samo ti razgovarao s njom?Čuo sam tebe i Stephenove ljude što govorite o njoj.«

»Za tebe je on lord Stephen!«»Ti si licemjer! Zoveš je imenom i razgovaraš s njom kao da ti je

mlađa sestra, a kad joj se netko drugi obrati, odmah vadiš mač. Kao prvo,ja nemam namjeru odnositi se prema njoj nikako drugačije nego kaoprema škotskoj kurvi, a ona je baš to. Nijedna dama ne bi razgovarala smuškarcima i kmetovima onako kako ona to čini, osim ako je ne zanimaona stvar koja im visi među nogama. I. ..«

Georgeova šaka zabila se posred Richardovih usta prije nego što jestigao reći još jednu riječ. »Ubit ću te zbog ovoga!« George je vikao dokje posezao za Richardovim vratom.

Richard je uspio izbjeći drugi udarac. Spojio je dlanove i tako snažnoudario Georgea u zatiljak. George se ispružio na prsima, licem u slamu.

»Što se ovdje događa?« pitala je Bronwyn stojeći na vratima. Georgese pridigao i stao trljati vrat. Richardu je iz nosa tekla krv koju je brisaonadlanicom.

»Nešto sam vas pitala«, tiho je rekla, promatrajući ih. »Neću pitati zauzrok svađe, ako je riječ o nečem osobnom, ali želim znati tko je zadaoprvi udarac.« Richard je pogledom pokazao na Georgea.

»Istina je, gospo«, rekao je George dok je ustajao.»Vi, George? Ali...«Bronwyn se zaustavila.Sigurno postoji dobar razlog da netko tako miran i tih kao George

odluči nekoga udariti. Richard joj se nije sviđao i nije mu vjerovala.Jučer je primijetila kako je mladim kmeticama upućivao pohotnepoglede. Sada nije mogla tu dvojicu ostaviti zajedno, a nije mogla niGeorgea povesti sa sobom jer je on bio taj koji je zapodjenuo tučnjavu.

256

Bilo je najbolje da Richarda povede sa sobom i tako zaštiti Stephenoveljude od njega.

»Richard«, tiho je rekla. »Danas vi idete sa mnom i gospom Mary.«Georgeu je uputila pogled žaljenja i napustila staju.

»Zapalila se za mene«, smijao se Richard dok je izlazio iz staje,izbjegavajući još jedan Georgeov napad.

257

M

PETNAESTO POGLAVLJE

ary se popela u sedlo i nevjesti uputila pospan pogled. Pitala serazumije li uopće Bronwyn značenje hladnoće i iscrpljenosti. Jučer

su jahale cijeli dan, sve dok i stražari koji su ih pratili nisu klonuli odumora. Zatim je Bronwyn sjela s Judith i oduševljeno pričala i postavljalaj oj pitanja sve dok nije prošla ponoć.

Mary se istegnula i zijevnula, a zatim se nasmiješila. Nije ni čudo štojoj je Stephen pisao kako mora teško raditi da bi držao korak sa svojomženom. Iznenada se zapitala je li Stephen ikada priznao Bronwyn kolikojoj se divi. Njegova pisma bila su puna riječi hvale za njegove novesunarodnjake i novi život, a posebno za njegovu odvažnu ženu.

Mary je potjerala konja kako bi sustigla Bronwyn. Škotkinja se većzaustavljala kod jedne kmetske kolibe.

Jutro je bilo već na izmaku kad su se napokon zaustavili u sjenijednog brežuljka da bi se nakratko odmorili. Muškarci su se ispružili na travi, duboko dišući, i pohlepno navalili na kruh, vino i sir.

Mary i Bronwyn sjele su na greben odakle je Bronwyn mogla vidjetiokolicu. Mary je morala upregnuti svu svoju snagu kako bi je slijedila.»Što je to bilo?« iznenada je upitala Bronwyn.

Mary je nekoliko trenutaka osluškivala, ali mogla je čuti samo dahvjetra i glasove stražara.

»Evo ga opet!« Bronwyn se osvrnula preko ramena, a Rab joj seodmah približio. »Tako treba, Rab«, prošaptala je. Brzo je ustala. »Netko

258

je ozlijeđen«, rekla je Bronwyn Mary i počela trčati prema vrhu brežuljkazajedno s Rabom koji ju je pratio u stopu.

Stražari su podigli pogled, ali odlučili su ženama omogućiti maloprivatnosti, pretpostavljajući kako su zbog zova prirode odlučile poći sdruge strane grebena.

Mary je izoštrila pogled, ali ništa nije mogla vidjeti. Ispod njihnalazilo se jezero, rubovi su još bili napola smrznuti, a velik komadtankog leda plutao je površinom.

Bronwyn je napregnula oči i gledala sve dok Rab nije oštro zalajao.»Ovamo!« Bronwyn je povikala i potrčala.

Mary i dalje nije ništa vidjela, samo je zadigla teške suknje i slijedilaih. Tek kada je prešla polovicu udaljenosti do jezera, ugledala je glavu iramena nekog djeteta. Dijete je zapelo u ledenoj vodi.

Osjetila je kako joj trnci jure niz leđa i počela je sve brže i bržetrčati. Nije ni primijetila kada je sustigla Bronwyn. Utrčala je ravno uvodu i zgrabila dijete.

Dječakove velike oči bile su beživotne. Samo nekoliko minutadijelilo ga je od smrti zbog smrzavanja.

»Zapeo je!« Mary je povikala prema Bronwyn. »Stopalo mu seuhvatilo o nešto. Pokušaj mi dobaciti svoj nož.«

Bronwynin mozak brzo je reagirao. Znala je da dječak ne može jošdugo izdržati hladnoću i da je svaki trenutak od životne važnosti. Ako jojdobaci nož, a Mary ga ne uspije uhvatiti, dječak će vjerojatno umrijeti.

Postojao je samo jedan način da joj doda nož.»Rab!« povikala je, a pas je prepoznao zvuk hitnosti u njezinu glasu.

»Idi po ljude i dovedi pomoć. Dovedi nekoga ovamo. Treba nam pomoć,Rab.«

Pas je odjurio poput strijele. Ali nije pošao do stražara koji su ihčekali odmah iza brežuljka.

»Prokletstvo!« opsovala je Bronwyn, ali bilo je prekasno da gapokuša dozvati da se vrati.

259

Uzela je nož koji je nosila za pojasom i zakoračila u hladnu vodu.Kretala se brzo koliko je mogla, a trave koje su rasle po dnu jezera su jeusporavale. Mary je poplavjela od hladnoće, ali nije puštala dječaka čijeje lice sada već postalo sivo.

Bronwyn je kleknula, a hladna voda na prsima zaboljela ju je poputudarca ciglom. Potražila je dječakove noge i napipala raslinje koje ga jezarobilo. Zubi su joj počeli cvokotati dok je trgala čvrsto granje.

»Oslobodila sam ga!« prošaptala je nakon nekoliko trenutaka. Vidjelaje kako i Maryno lice nakon plave poprima opasnu sivu boju. Kleknula jei podigla dječaka. »Možete li me slijediti?« upitala je osvrnuvši se prekoramena.

Mary nije imala snage da bi odgovorila. Svu preostalu energijuusmjerila je na kretanje i praćenje Bronwyn koja je brzo grabila naprijed.

Bronwyn je jedva stigla do ruba jezera kad joj je netko uzeo dijete izruku. Ugledala je Raineovo ozbiljno lice. »Kako... ?« počela je.

»Miles i ja jahali smo prema vama kad je vaš pas dotrčao do nas.Lajao je poput demona.« Sve je to izgovorio ne zaustavljajući se. Dijeteje spustio u ruke jednoga od svojih ljudi, a zatim svoj ogrtač omotao okoBronwyninih smrznutih, mokrih ramena.

»Mary?« pitala je dok je počinjala drhtati.»S Milesom je«, rekao je Raine podigavši je u sedlo, a zatim se i sam

popeo iza nje.Brzo su se vratili u dvorac Montgomeryjevih. Raine je jednom rukom

držao uzde i upravljao konjem, a drugom masirao Bronwynina ramena iruke. Shvatila je da se smrzava, pa se stisnula poput klupka i grijala se oRaineovo toplo tijelo.

Kad su prošli kroz dvorišna vrata i ušli unutar dvorca, Raine je odnioBronwyn na kat do njezinih odaja. Spustio ju je nasred sobe, otvorioškrinju i izvukao težak ogrtač od zlaćane vune. »Evo, odjenite ovo«,zapovjedio joj je dok se okretao prema kaminu kako bi zapalio vatru.

Bronwynini su prsti drhtali dok je pokušavala otkopčati košulju.

260

Mokra otežala tkanina prilijepila se za nju. Ogulila ju je od kože i uzelaogrtač koji je Raine odložio na krevet pokraj nje. Vuna je bila teška idebela, ali još nije mogla osjetiti njezinu toplinu.

Raine se vratio do nje, pogledao joj blijedo lice i podigao je unaručje. Sjeo je na veliku stolicu ispred kamina s njom u krilu. Omotaoju je jednim od Stephenovih ogrtača i držao je blizu, a ona je koljenaprivukla prsima i ukopala lice u Raineova široka prsa.

Nakon nekoliko minuta prestala se tresti. »Mary?« prošaptala je.»Miles se brine za nju, a dosad ju je već Judith smjestila u kadu s toplomvodom.«

»A dijete?«Raine ju je pogledao, a njegove plave oči su potamnjele. »Jeste li

znali da je to bilo tek dijete iz kmetske obitelji?« tiho je upitao.Izvukla se iz njegova zagrljaja. »Kakve to veze ima? Djetetu je

trebala pomoć.«Raine se nasmiješio i povukao je natrag k sebi. »Znao sam da vama

to neće biti važno. Nije važno ni Mary. Ali imat ćete posla s Gavinom.On svoju obitelj nikad ne bi izložio ni najmanjem riziku, pa makar bi timespasio sve kmetove na svijetu.«

»Mjesecima sam se borila sa Stephenom pa se onda valjda moguboriti i s Gavinom.« Rezignirano je uzdahnula.

Raine se tako jako nasmijao da se njegov ravni trbuh počeo tresti, aBronwyn je naslonjena o njega mogla osjetiti kako se smije i prije negošto ga je čula. »Lijepo rečeno! Vidim da ste shvatili kakva su moja starijabraća.«

Nasmiješila se, i dalje naslonjena o njegova prsa. »Raine, zašto seniste oženili?«

»Neizbježno pitanje žena«, zahihotao se. »Zar vam nije palo na pametda me nijedna nije htjela?« Pitanje je bilo tako apsurdno da mu nije niodgovorila.

»Zapravo sam u osam mjeseci odbio šest žena.«

261

»Zašto?« upitala je. »Jesu li bile preružne, premršave, predebele ili ihniste ni upoznali?«

»Upoznao sam ih«, tiho je rekao. »Ja nisam poput moje braće koji supristali svoje mladenke upoznati na dan vjenčanja. Njihovi očevi dali suponude, a ja sam sa svakom od njih proveo tri dana.«

» I ipak ste ih sve odbili.«»Tako je, jesam.«Uzdahnula je. »Što očekujete od žene? Sigurno je barem jedna od njih

bila dovoljno lijepa.«»Lijepa!« Raine je frknuo. »Tri su bile predivne! Ali želim više od

lijepe žene. Želim ženu koja razmišlja o stvarima važnijima od uzorakaveza.« Oči su mu sretno zaiskrile. »Želim ženu koja će ući u zaleđenojezero kako bi spasila kmetsko dijete.«

»Ali sigurno bi svaka žena koja vidi dijete-«Raine je skrenuo pogled prema vatri. »Vi i Mary ste jedinstvene, kao

i Judith. Jeste li znali da je Judith jednom povela Gavinove ljude kako biga spasila od luđaka koji ga je zatočio? Riskirala je svoj život radinjegova.« Nasmiješio joj se. »Čekam na nekog kao što ste vi ili Judith.«

Bronwyn je kratko razmislila o njegovim riječima. »Ne, ne bih reklada smo mi ono što želite. Gavin je privržen zemlji, a takva je i Judith.Oni pristaju zajedno. Ja sam Škotkinja, a Stephen može sa mnom tamoživjeti. Ali vi... imam osjećaj da vi ne ostajete predugo na jednommjestu. Trebate nekog jednako slobodnog, nekoga tko nije vezan za nekukuću ili zemlju tko zna gdje.«

Raine ju je gledao razjapljenih usta, a zatim se nasmiješio. »Neću vaspitati kako sve to znate. Sigurno biste mi rekli da ste vještica. A sad, kadveć znate tako puno o meni, želio bih vam postaviti nekoliko osobnihpitanja.«

Kratko je šutio, a potom je pogledao u oči. »Što nije u redu izmeđuvas i Stephena?« tiho je upitao. »Zašto ste neprestano ljuti na njega?«

Potrajalo je dok mu je odgovarala. Znala je koliko su braća bliska pa

262

nije bila sigurna kako bi Raine reagirao na kritiku na račun svogastarijega brata. Ali kako bi mu mogla lagati?

Duboko je udahnula i počela govoriti istinu. »Stephen misli danemam ni časti ni ponosa. Povjerovat će svakom prije nego meni. UŠkotskoj je svaki moj potez smatrao lošim. Istina je da su neki bili takvi,ali nije imao pravo kad je baš sve što sam činila smatrao lošim.«

Raine je kimao s razumijevanjem. I Gavinu je trebalo vremena dashvati kako je Judith više od lijepe žene.

Prije nego što je stigao progovoriti, vrata su se otvorila uz tresak, a usobu je uletio Stephen, sav prljav.

»Miles kaže da je Bronwyn skočila u smrznuto jezero!« zagrmio je.»Gdje je ona?« Kad je izgovorio te riječi, ugledao ju je u Raineovu krilu.Učinio je dva dugačka koraka i zgrabio je, odvojivši je od Rainea.

»Prokletnice!« zaurlao je. »Ne mogu te ostaviti ni na sat vremena dase ne uvališ u nevolje.«

»Pusti me!« hladno je rekla. Nije ga bilo danima, ovo je prvi put dasu bili razdvojeni, a on je proklinje.

Stephen kao da joj je pročitao misli. Posjeo ju je na pod ispred sebe.»Bronwyn«, rekao je tiho, dodirujući joj obraz.

Skupila je donji dio vunenog ogrtača koji joj se vukao po podu izaputila se prema vratima. Bila je među rijetkim ženama koje bi znalekako izgledati dostojanstveno bosih nogu, u ogrtaču predugih rukava.

Stavila je ruku na kvaku i ne okrenuvši se rekla: »Jednog ćeš danashvatiti da nisam ni dijete ni glupača.« Otvorila je vrata i izašla iz sobe.

Stephen je učinio jedan korak prema zatvorenim vratima, alizaustavio ga je Raineov glas.

»Sjedni i ostavi je na miru«, rekao je rezignirano.Stephen je još trenutak nastavio gledati u vrata, a zatim se okrenuo i

zauzeo stolicu nasuprot Raineu. Umorno je prešao rukom kroz prljavukosu.

»Je li neozlijeđena? Hoće li biti dobro?«

263

»Naravno«, odgovorio mu je bez oklijevanja. »Snažna je i zdrava, apo onom što sam od tebe čuo o Škotima, većinu života provela je naotvorenom.«

Stephen je buljio u vatru. »Znam«, teško je odgovorio. »Što teždere?« Raine je zahtijevao odgovor. »Nisi više onaj Stephen kojegpoznajem.«

»Bronwyn«, prošaptao je. »Dokrajčit će me. U Škotskoj je jednevečeri odlučila povesti svoje ljude u okršaj protiv neprijatelja njihovaklana. Omamila me kako bi osigurala da joj ne stojim na putu.«

»Što je učinila?« Raine je eksplodirao, shvaćajući koliko je opasnobilo to što je učinila.

Stephen je napravio grimasu. »Jedan od njezinih ljudi shvatio je što jeučinila i probudio me. Kad sam je pronašao, imala je uže privezano okostruka, spuštena niz liticu.«

»Bože dragi!« Raine je uzdahnuo.»Nisam znao bih li je istukao ili je negdje zaključao i tako je zaštitio

od same sebe.«»A što si učinio?«Stephen se naslonio u stolici. Progovorio je glasom punim gađenja.

»Ono što uvijek učinim, vodio sam ljubav s njom.«Raine se zahihotao. »Čini mi se da bi imao veći problem kad bi bila

sebična i mislila samo na sebe.«Stephen je ustao i pošao do kamina. »Nedovoljno se brine o sebi.

Zbog nje se ponekad sramim samog sebe. Kad je u pitanju njezin klan,učinit će sve što misli da je potrebno, ne razmišljajući o vlastitojsigurnosti.«

»A ti se brineš zbog nje?« upitao je Raine.»Itekako! Zašto ne može ostati kod kuće, imati djecu i brinuti se za

njih i mene, onako kako bi žena trebala? Zašto mora voditi ljude u krađestoke, urezivati svoje inicijale na prsima neprijatelja, zamatati se u ogrtači bez problema spavati na tlu? Zašto ne može biti... biti...«

264

»Izvještačena blijeda slatkorječiva curica koja će te gledati sobožavanjem i vesti ti ovratnike?« predložio je Reine.

Stephen se srušio u stolicu. »Ne želim baš to, ali mora postojati ineko kompromisno rješenje.«

»Zar je zaista želiš mijenjati?« pitao je Raine. »Zbog čega si se nasamom početku zaljubio u nju? I nemoj mi reći da je to bilo zbog njezineljepote. Bio si u krevetu s više lijepih žena, pa se nisi zaljubio u njih.«

»Zar je tako očito?«»Ja to vidim, a vjerojatno i Gavin i Miles, ali mislim da ne i

Bronwyn. Ona misli da ti nije nimalo stalo do nje.«Stephen je uzdahnuo. »Nikad nisam upoznao nekoga poput nje, ni

muškarca ni ženu. Tako je snažna, tako plemenita, gotovo poputmuškarca. Da vidiš kako se njezin klan odnosi prema njoj. Škoti nisupoput nas. Kmetska djeca trče prema njoj i grle je, a ona ljubi sve bebe.Zna ime svake osobe koja živi na njezinoj zemlji, a oni je svi oslovljavajuimenom. Uzima od sebe da bi njezini ljudi imali više hrane i odjeće.Jedne večeri, nekih mjesec dana nakon našeg vjenčanja, vidio sam jekako u ogrtač zamata kruh i sir. Mene je ignorirala, ali stalno je gledala uTama. To je čovjek koji se često ponaša kao da joj je otac. Shvatio samda ne želi da Tam vidi što čini pa sam je nakon večere slijedio kad jenapustila Larenston. Hranu je odnijela buntovnom dječaku koji jepobjegao od kuće, sinu jednog zemljoradnika.«

»I što si joj rekao?« pitao je Raine.Stephen je odmahivao glavom prisjećajući se. »Ja, veliki mudrac,

rekao sam joj da dječaka treba poslati natrag k roditeljima, umjesto da gaohrabruje na bježanje od kuće.«

»I što ti je Bronwyn rekla na to?«»Rekla je da je taj dječak važan koliko i njegovi roditelji te da ga

neće izdati samo zato što je dijete. Rekla je da će se za nekoliko danavratiti kući i prihvatiti kaznu koja ga čeka.«

Raine je zazviždao pokazujući poštovanje. »Čini se kao da bi od nje

265

mogao ponešto naučiti.«»Misliš da već nisam? Promijenila mi je život. Bio sam Englez kad

sam došao u Škotsku, a pogledaj me sada. Ne mogu podnijeti ovuenglesku odjeću. Osjećam se poput Samsona sad kad sam skratio kosu.Osvrćem se i gledam englesku prirodu i razmišljam kako je suho i vrućeu odnosu na dom. Dom! Kunem ti se da osjećam nostalgiju za mjestomkoje sam prvi put vidio prije samo nekoliko mjeseci.«

»Reci mi,« rekao je Raine, »jesi li rekao Bronwyn kako se osjećaš?Jesi li joj rekao da je voliš i da si zabrinut za njezinu sigurnost?«

»Pokušao sam. Jednom sam joj pokušao reći da je volim, a ona mi jerekla kako to nije važno, kako su čast i poštovanje njoj važniji odljubavi.«

»Ali prema onom što si rekao, i to osjećaš prema njoj.«Stephen se počeo mrštiti. »Nije jednostavno njoj nešto reći. Imali

smo... valjda to možemo nazvati svađom, prije nego što smo stigliovamo.« Ukratko je ispričao Raineu što se dogodilo kod Hugha Lascoa.

»Hugh!« frknuo je Raine. »Nikad mi se nije sviđao s onim usporenimpokretima.«

»Bronwyn to nije smetalo«, rekao je Stephen s gađenjem.Raine se nasmijao. »Nemoj mi reći da je Gavinova ljubomora prešla i

na tebe!«Stephen se okrenuo prema bratu. »Samo čekaj dok i ti ne postaneš

opsjednut nekom ženom! Jamčim ti da tada nećeš biti tako hladne glave.«Raine je podigao ruku. »Nadam se da ću ljubav doživljavati kao

radost, a ne kao bolest koja me izjeda.«Stephen se okrenuo i zagledao u vatru. Ponekad mu se ljubav prema

Bronwyn doista činila poput bolesti. Osjećao se kao da mu je oduzeladušu i srce.

Napustivši svoju sobu, Bronwyn je pošla vidjeti Mary. Zatekla ju je u

266

krevetu, a Judith je bdjela nad njom, slažući vruće cigle duž kreveta.»Judith«, tiho je prozborila Mary. »Neću umrijeti zbog malo hladne

vode.« Pogledala je na drugu stranu sobe i nasmiješila se Bronwyn.»Dođite mi pomoći uvjeriti Judith da naš pothvat nije bio takav da se odnjega umire.«

Bronwyn se nasmiješila i stala proučavati Mary. Njezina blijeda kožabila je još bljeđa, a na obrazima je imala ružičaste mrlje. »Nije to biloništa«, rekla je Bronwyn. »Ali zavidim vam na samokontroli i tome što seodmarate.« Oči su joj zasjale. »Ja sam tako uzbuđena zbog nove haljinekoju mi je Judith obećala, da ne mogu ni trena mirovati. Možda bih jemogla već sada vidjeti«, Bronwyn je sugestivno govorila Judith.

Judith je odmah sve shvatila te je zajedno s Bronwyn napustila sobu.»Misliš li da će biti dobro?« upitala je Judith čim su stupile u hodnik.

»Da, treba joj odmora, vidim to. Naša Mary nije sasvim na ovomsvijetu. Mislim da dio nje pripada nebesima. Možda je zato tako slaba.«

»Da«, suglasila se Judith. »A sad, što se tiče one haljine-«Bronwyn je odmahnula rukom. »Bio je to samo izgovor da je

ostavimo da se odmori.«Judith se nasmijala. »Koliko god taj Stephenov ogrtač bio predivan,

on nije dostatna zamjena za haljinu koja ti je potrebna. Sad pođi sa mnomi ne želim slušati nikakve izlike.«

Sat vremena poslije Bronwyn je stajala odjevena u haljinu odraskošnog tamnozelenog baršuna. Boja je podsjećala na šumu obasjanuzalazećim suncem. Donji sloj rukava bio je od sjajne zelene svile, alepršavi gornji sloj krasio je široki rub od krzna crvene lisice ušiven okozglobova. Raskošne zlaćane vrpce bile su pričvršćene za ramena, odaklesu padale do dubokog četvrtastog dekoltea.

»Predivna je, Judith«, prošaptala je Bronwyn. »Ne znam kako bih tizahvalila. Svi ste tako velikodušni.«

Judith je poljubila obraz svoje prijateljice. »Sada moram poći svojimsvakodnevnim poslovima. Možda bi Stephen volio vidjeti novu haljinu«,

267

predložila je .Bronwyn se okrenula. Stephen bi samo prigovarao da je izrez

predubok ili bi se već dosjetio neke druge optužbe.Kad je Judith otišla, Bronwyn je sišla u hladno dvorište. Preko

ramena je prebacila ogrtač obrubljen lisičjim krznom i zaputila se premastaji.

»Bronwyn«, čim je ušla, začula je nepoznat glas. Zagledala se u mraki vidjela mladića koji se toga jutra tukao sa Stephenovim Georgeom.»Da?« odsječno je rekla. »Što je?«

Mladićeve oči sjale su čak i u mraku. »Engleska haljina vampristaje.« Prije nego što je stigla odgovoriti, promijenio je ton u formalan.»Čuo sam da su vaši Škoti prilično dobri s lukom i strijelom. Moždabiste-« činilo se kao da ga sve to zabavlja. »Možda biste me moglinaučiti kako da postanem bolji strijelac.«

Ignorirala je skriveni podsmijeh u njegovu glasu. Možda se takobranio za slučaj da ona odbije njegovu molbu. Ali ona je provela mnogesate vježbajući gađanje i bila je naviknuta podučavati muškarce. Bilo jelijepo što taj Englez želi naučiti više o škotskim tehnikama. »Rado ćuvam dati instrukcije«, rekla je i prošla pokraj njega - ravno u Stephenovčvrsti zagrljaj. Muškarac je odmah napustio staje.

»Što si to govorila čovjeku?« oštro je upitao Stephen.Izvukla se iz njegova stiska. »Možeš li mi se ikada obratiti bez

ljutnje? Zašto ne možeš biti poput drugih muževa i prijateljskipozdravljati svoju ženu? Danima te nisam vidjela, a ti me samoproklinješ.«

Povukao ju je u zagrljaj. »Bronwyn«, prošaptao je. »Dokrajčit ćešme. Zašto si morala skočiti u zaleđeno jezero u srcu zime?«

Opet se izvukla iz njegovih ruku. »Odbijam odgovarati na takvapitanja.«

Još jednom ju je zgrabio i privukao je tako da su se njezine usnenaslonile na njegove, pa ju je počeo grepsti i grickati je. Činilo se da od

268

nje želi više od poljupca. »Nedostajala si mi«, prošaptao je. »Svakeminute sam mislio na tebe.«

Srce joj je udaralo u prsima. Osjećala se kao da bi se mogla otopiti.Ali njegove sljedeće riječi slomile su joj srce.

»Jesi li to razgovarala s jednim od Milesovih ljudi kad sam ušao?«Opet se pokušala osloboditi. »Je li to opet tvoja ljubomora? Čujem ti

to u glasu.«»Bronwyn, ne, slušaj me. Samo te želim upozoriti. Englezi nisu poput

gorštaka. Ne možeš s njima razgovarati kao da su ti braća, onako kako točiniš sa svojim ljudima. U Engleskoj se često događa da žene spavaju smuškarcima koji rade za njihove muževe.«

Bronwyn je raširila oči. »Zar me optužuješ da spavam s tvojimljudima?« uzdahnula je. »Ne, naravno da ne, ali-«

»Ali me optužuješ za istu stvar kao i s Hughom Lascoom.«»Hugh Lasco je džentlmen!« izderao se.Bronwyn je gotovo odskočila od njega. »Tako!« zagrmjela je. »Znači,

smatraš da sam ja čistokrvna kurva!« Okrenula se i zaputila premavratima.

Stephen ju je zgrabio za ruku. »Ne optužujem te ni za što. Pokušavamti objasniti kako je ovdje u Engleskoj drugačije nego u Škotskoj.«

»O, sad sam još i glupa pa nisam u stanju razlikovati jednu zemlju oddruge. Možda ti je teško to prihvatiti, ali ja znam razliku!«

Buljio je u nju. »Što nije u redu s tobom? Nisi svoja.«Okrenula se od njega. »A što ti znaš o meni? Otkad sam te upoznala,

samo me proklinješ. Zadovoljava te samo ono što radim u spavaćoj sobi.Kad vodim svoje ljude, ti se ljutiš. Naljutile te i to što sam pokušalaspasiti ono kmetsko dijete. Kad sam ljubazna prema tvojim ljudima,optužuješ me da spavam s njima. Reci mi, što da učinim kako bih tiudovoljila?«

Stephen je zurio u nju ledenim pogledom. »Nisam ni slutio koliko tinisam po volji. Ostavit ću te s tvojom vrstom ljudi.« Ukočeno se okrenuo

269

i ostavio je.Bronwyn je gledala za njim dok su joj navirale suze. Što nije u redu s

njom? Stephen je nije zapravo optužio da spava s drugima i imao jepravo upozoriti je na to što bi njegovi ljudi mogli misliti. Zašto mu nijemogla poželjeti dobrodošlicu kući kao što je željela?

Samo je htjela da je drži u naručju i voli je, a ipak bi iz nekog razlogazapočela svađu svaki put kad bi joj prišao.

Najednom ju je cijelo tijelo počelo boljeti. Stavila je dlan na čelo.Nije navikla osjećati se ovako loše i tek sada je počela shvaćati kakoveć danima ignorira činjenicu da se ne osjeća dobro. Sigurno joj nijepomoglo što je dokasna ostajala budna s Judith i što je današnje jutroprovela u napola smrznutom jezeru. Proklela je englesku klimu kojapogoduje svakakvim bolestima i napustila staju.

»Bronwyn«, zazvala je Judith. »Želiš li malo svježeg kruha?«Bronwyn se naslonila na kameni zid staje. Od svađe je počela

osjećati mučninu. Od pomisli na hranu povraćalo joj se. »Ne«, prošaptalaje držeći ruku na trbuhu.

»Bronwyn, što ti je?« upitala je Judith spuštajući košaru. »Ne osjećašse dobro?« Stavila je dlan na šurjakinjino čelo. »Hajde, sjedni.« Povelaju je do bačve koja je stajala uza zid. »Diši duboko i proći će.«

»Što će proći?« Bronwyn je bila oštra. »Mučnina.«»Što?« Bronwyn je uzdahnula. »O čemu govoriš?«Judith je kratko šutjela. »Osim ako se ne varam, dobit ćeš dijete.«

Široko se nasmiješila vidjevši Bronwynin izraz lica. »Isprva je taspoznaja pomalo zastrašujuća.« Pomilovala je svoj trbuh. »Rodit ćemo upribližno isto vrijeme«, rekla je ponosno.

»Ti! I ti ćeš dobiti dijete?«Judith se odsutno smiješila. »Da, Ja sam... izgubila sam svoje prvo

dijete, imala sam pobačaj, zato sam sada tako oprezna da nikome nisamni rekla. Osim Gavinu, naravno.«

»Naravno«, rekla je Bronwyn i skrenula pogled, ali je opet pogledala

270

u Judith. »Kad je termin?«»Za sedam mjeseci«, zahihotala se.»Zašto se smiješ?« upitala je Bronwyn. »I meni bi sada dobro došlo

malo smijeha.«»Razmišljala sam da će mi majka moći doći za babinje.« Zastala je

pa počela objašnjavati.»Najprije sam mislila da neće doći jer je trebala roditi kad i ja.«»Tvoja majka! Kako je lijepo što su ti roditelji još živi.«»Ne«, nasmiješila se Judith. »Otac mi je preminuo prije nekoliko

mjeseci.«»A dijete onda nije njegovo?« tiho je upitala Bronwyn.»O, ne, i drago mi je što nije. Otac je često tukao majku. Zatočio ju

je jedan mladić, a stražar je bio Gavinov kum, John Bassett. On i mojamajka našli su neobičan način da skrate vrijeme.« Bronwyn se nasmijala.

»Da«, nastavila je Judith. »Kad je Gavin doznao da očekuje dijete,dopustio je da se ona i John vjenčaju.«

»A je li dosad već rodila?«»Rodit će za nekoliko mjeseci pa bi do mog termina već trebala biti

dovoljno dobro da može putovati. Sada se moram vratiti poslu. Zašto neostaneš još malo ovdje i ne odmoriš se?«

»Judith, rekla si da ti je majka bila zarobljena. Kako je uspjelapobjeći?«

Judithine zlatne oči potamnjele su dok se prisjećala. »Ubila samnjezina tamničara, a Stephenovi ljudi srušili su zidove starog tornja.«Bronwyn je vidjela bol u Judithinim očima. Nije više ništa pitala, a Judithse okrenula i zaputila prema dvorišnim vratima koja su spajala dvakompleksa dvorca.

Bronwyn je neko vrijeme ostala mirno sjediti. Dijete! pomislila je.Mekano, slatko stvorenjce kakvo je rodila Kirsty. Bila je potpunoizbezumljena pa nije ni primijetila kad je ustala i počela hodati.Razmišljala je o Tamu i tome kako bi bio ponosan na nju. Sanjivo se

271

nasmiješila zamislivši Stephenovu reakciju kad čuje vijesti. Bit će takosretan! Zgrabit će je, podići u zrak i oduševljeno se smijati. Zatim će sesvađati oko djetetova prezimena - MacArran ili Montgomery. Naravno,bez svake sumnje, dijete će se prezivati MacArran.

Nastavila je hodati u stanju sličnom transu, i ne primijetivši da jestigla do otvorenih dvorišnih vrata. Muškarci koji su sa zidina čuvali ulaznisu joj ništa rekli niti na bili koji način omeli njezino kretanje.

Kako će se dijete zvati? pitala se. James po njezinu ocu? Ali moždabi trebalo uzeti u obzir još jedno iz Stephenove obitelji. Što ako jedjevojčica? pomislila je i toplo se nasmiješila. Klan MacArran tada biimao dvije nasljednice zaredom. Morat će svoju kćer naučiti svemu štomora znati kako bi vodila klan. »Gospo«, netko je rekao.

Bronwyn je jedva čula glas. Bila je u transu i gotovo ništa nijedopiralo do nje. Zapravo je jedva bila svjesna da već neko vrijeme hoda ida više nije u vidnom polju stražara koji čuvaju dvorac.

»Gospo«, glas je ponovio. »Jeste li dobro?«Bronwyn je podigla pogled i ugledala muškarca anđeoskog osmijeha

koji je zračio toplinom. »Dobro sam«, izgovorila je nekakonerazgovjetno. »Više sam nego dobro.«

Muškarac je sjahao i prišao joj. »To vidim«, rekao je ispod glasa,približivši usne njezinu uhu.

Bronwyn i dalje nije obraćala mnogo pozornosti na muškarca..Razmišljala je samo o svom djetetu. Morag bi voljela da se može brinutiza još jedno dijete, razmišljala je upravo u trenutku kad su muškarčeveusne dodirnule njezino uho. Zbog tog dodira vratila se u stvarnost.

Odskočila je od njega. »Kako se usuđujete«, izgovorila je to gotovobez daha. Nijedan muškarac osim Stephena nije ju nikada dodirnuo beznjezina pristanka. Brzo se osvrnula oko sebe i shvatila koliko se udaljilaod dvorca.

Richard je pogrešno shvatio njezin pogled. »Nemate se zašto brinuti.Sasvim smo sami, a lord Gavin tek se vratio iz Škotske pa su svi zauzeti.Imamo vremena.«

272

Okrenula se od njega. Glavom su joj prolazile tisuće misli.Stephenova upozorenja su odzvanjala, a briga za dijete posve ju jeobuzela. Samo da se ništa ne dogodi djetetu!

»Nemate razloga za strah«, rekao je Richard medenim glasom. »Bitće nam zabavno, i vama i meni.«

Bronwyn je izravnala ramena. »Ja sam Bronwyn MacArran, a vi ćeteme vratiti u dvorac.«

»MacArran!« nasmijao se. »Ljudi pričaju da ste neovisna žena. alinisam znao da to znači da poričete vlastitoga muža.«

»Vrijeđate me. Sada se maknite i ostavite me na miru.« Richard seprestao smješkati. »Mislite da ću vas ostaviti nakon što ste me onakoizazivali? Jutros ste mene izabrali za pratnju. Kladim se da vam je biložao što nismo imali prilike ostati nasamo.«

Bronwyn je bila užasnuta. »To ste pomislili? Da želim ostati nasamos vama?« Dodirnuo joj je kosu i malim prstom joj okrznuo dojku.

Širom je otvorila oči i pogledom potražila Raba. Pas je uvijek bio snjom.

»Pobrinuo sam se za psa i zaključao ga u spremištu za žito«, smiješiose Richard. »Sada dođite ovamo i prestanite se igrati sa mnom. Znate dame želite koliko i ja vas.« Zgrabio ju je za kosu. Prikovao je usne nanjezine.

Bronwyn je osjetila valove bijesa. Opustila mu se u rukama, nagnulase unatrag, a kada se on nagnuo naprijed kako bi joj se priljubio,Bronwyn ga je udarila koljenom.

Richard je zaječao i naglo je pustio. Bronwyn se borila kako bizadržala ravnotežu, ali se na kraju spotaknula o tešku suknju od baršuna.Psovala je dok je skupljala tkaninu i pokušavala potrčati. Koliko god setrudila podignuti tkaninu, ona joj se i dalje omotavala oko nogu isputavala je. Opet se spotaknula pa još jedanput prebacila baršun prekoruke. Kad se spotaknula i treći put, Richard je već bio na njoj. Zgrabio juje za gležnjeve pa je pala prema naprijed, licem na hladnu, tvrdu zemlju.Pad joj je izbio zrak iz pluća.

273

Richard je rukama prešao uz njezine noge. »A sada, moja vatrenaŠkotkinjo, da vidimo što ta vatra može.«

Bronwyn ga je pokušala zbaciti sa sebe, ali on ju je držao prikovanuuz tlo. Poderao joj je haljinu pa su joj leđa ostala gola i izložena hladnomzimskom zraku.

»A sada«, rekao je dok je spuštao usne na njezin zatiljak.Sljedećeg trenutka Richard je vrištao pod napadom gomile sivog

krzna i oštrih zuba. Bronwyn se otkotrljala, a Richard je pokušao ustati ioduprijeti se Rabu.

Nečija ruka povukla ju je na noge. Miles ju je privukao k sebi, držećije jednom rukom, dok je u drugoj držao mač. »Naredite psu da ga pusti«,tiho je rekao.

Bronwynin glas je podrhtavao. »Rab!« zapovjedila je. Pas je nevoljkoprekinuo napad i prišao joj.

Richard je pokušao ustati. Ruka i bedro bili su mu krvavi. Odjeća muje bila razderana na više mjesta.

»Prokleti pas napao me bez razloga!« počeo je. »Gospa Bronwyn jepala i zaustavio sam se kako bih joj pomogao.«

Miles se udaljio od šurjakinje. Pogled mu je bio čeličan. »Ti nesmiješ dirati Montgomeryjeve žene«, rekao je ubilački m glasom.

»Ona je prišla meni!« rekao je Richard. »Tražila je-«To su bile njegove posljednje riječi. Milesov mač zabio se točno u

Richardovo srce. Miles je jedva pogledao mrtvaca, jednog od svojihljudi.

Okrenuo se prema Bronwyn i naslutio kako se osjeća - bespomoćno ipovrijeđeno.

Zagrlio ju je i nježno povukao k sebi. »Sada ste na sigurnom«, tiho jerekao. »Nitko vam više neće pokušati nauditi.«

Tijelo joj se najednom počelo tresti, pa ju je Miles privukao još bliže.»Rekao je da sam ga ohrabrivala«, prošaptala je.

»Tiho«, rekao je Miles. »Promatrao sam ja njega. Nije razumio vaše

274

ponašanje.«Bronwyn se odgurnula od njega i pogledala ga. »To je i Stephen

rekao. Upozorio me zato što sam razgovarala s ljudima. Rekao je da meEnglezi ne razumiju kad razgovaram s njima.«

Miles ju je pomilovao po kosi, počevši od čela. »Uobičajena jeodređena formalnost u ophođenju između engleskih supruga i ljudi kojirade za njihove muževe, takvog nečeg nema u vašoj kulturi. Pođimonatrag. Sigurno me netko vidio kako odlazim za vašim psom.«

Pogledala je mrtvaca koji je ležao do njih. »Zaključao je Raba, a janisam to ni primijetila. Bila sam...«Nije nikome mogla reći za dijete prijenego što kaže Stephenu.

»Čuo sam psa kako zavija, a kad sam ga oslobodio, sasvim jepoludio, lajao je na mene, njušio tlo.« S divljenjem je pogledao krupnogpsa. »Znao je da ste u nevolji.« Kleknula je i zarila lice u Rabovo grubokrzno.

Oboje su se okrenuli na zvuk topota konja. Gavin i Stephen brzo suim se približavali. Stephen je kliznuo sa sedla prije nego što se konj dokraja zaustavio. »Što se ovdje dogodilo?« pitao je.

»Pokušao je napasti Bronwyn«, rekao je Miles.Stephen je pogledao svoju ženu, ogrebotinu na njezinu licu, poderanu

haljinu. »Rekao sam ti«, prozborio je kroz stisnute zube. »Nisi me htjelaslušati.«

»Stephen«, rekao je Gavin, stavljajući ruku na bratovo rame. »Sadanije trenutak za to.«

»Nije trenutak!« Stephen je eksplodirao na svoju ženu. »Nije prošaoni sat vremena kako si mi nabrojila sve moje mane. Jesi li pronašlanekoga s manje mana? Jesi li ga namjerno ohrabrila?«

Prije nego što je itko stigao išta reći, Stephen se okrenuo i uzjahao.Bronwyn, Miles i Gavin bespomoćno su ga gledali.

»Trebalo bi ga bičevati zbog ovoga!« Miles je zakolutao očima.»Tiho«, zapovjedio je Gavin. Okrenuo se prema Bronwyn. »Uzrujan

275

je i zbunjen. Morate mu oprostiti.«»Ljubomoran je!« prošaptala je Bronwyn. »Zbog te isprazne

ljubomore ponaša se kao luđak.« Osjećala se slabo i poraženo. Uopćemu nije stalo do nje, jedino što je osjećao bila je ljubomora.

Gavin ju je zaštitnički zagrlio. »Pođimo kući da vam Judith pripreminešto za piće. Njezina jabukovača je izvrsna.«

Bronwyn je tupo kimnula i pustila da je podignu na Milesova konja.

276

B

ŠESNAESTO POGLAVLJE

ronwyn je gotovo odmah zaspala kad je popila napitak koji joj jepripremila Judith. Previše se toga dogodilo u jednom danu - od

spašavanja djeteta do pokušaja silovanja. Sanjala je da se izgubila itražila Stephena, ali ga nije mogla naći.

Naglo se probudila, natopljena znojem i pružila ruku prema njemu.Krevet je bio prazan. Uspravila se i pogledala po slabo osvijetljenoj sobitražeći ga. Osjećala se nepodnošljivo osamljeno. Zašto se stalno svađalasa Stephenom? Kad joj je Miles rekao kako su škotski običaji drugačijiod engleskih, nije se naljutila. Razbjesnila bi se samo zbog Stephenovihriječi.

Zbacila je pokrivače i zgrabila ogrtač koji joj je Judith posudila.Morala je pronaći Stephena i reći mu kako je pogriješila. Morala mu jereći za dijete i zamoliti ga da joj oprosti zbog lošeg raspoloženja.

Rab ju je slijedio do škrinje odakle je izvukla svoj ogrtač. Pas sebojao pustiti je iz vida.

Brzo se odjenula i izašla iz sobe. Kuća je bila tiha i mračna dok sespuštala stubištem. Vidjela je kako kroz odškrinuta vrata zimskog salonadopire svjetlo jedne široke svijeće. Vatra u kaminu gotovo se ugasila.

Počela je otvarati vrata kad je začula ženski smijeh. Bronwyn sesmrznula shvativši da vjerojatno prekida Rainea ili Milesa u druženju snekom od sluškinja. Okrenula se kako bi otišla, ali zaustavilo ju je onošto je žena rekla.

277

»O, Stephen«, hihotala se. »Tako ste mi nedostajali. Nijedanmuškarac nema takve ruke.« Grleni smijeh bio joj je poznat.

Ona nije preplašena ženica koja bi sada plačući odjurila iz sobe.Danas su je dovoljno vrijeđali. Odgurnula je teška vrata koja su seotvorila uz žestoku škripu i umarširala prema kaminu.

Stephen je sjedio u velikom naslonjaču, potpuno odjeven, a punačkadjevojka, gola od struka naviše, ispružila mu se u krilu. Nezainteresiranoje držao jednu ruku na djevojčinoj dojci, a u drugoj bocu s vinom.

Rab je djevojci pokazao zube, a ona je pogledala u Bronwyn pa upsa, zavrištala i napustila sobu.

Stephen je jedva pogledao svoju ženu. »Dobro došla«, ispio je gutljaji podignuo čašu prema njoj.

Bronwyn je osjećala kako joj srce divlje udara. Vidjela je Stephenakako dodiruje drugu ženu! Koža joj je gorjela, a u glavi joj je bubnjalo.

Stephen je podignuo pogled prema njoj. »Kakav je osjećaj, dragamoja ženice?« Oči su mu bile crvene, a pokreti usporeni. Bio je vidnopijan. »Morao sam stajati po strani i gledati kako se igraš s jednim pojednim muškarcem. Znaš li kako mi je bilo kada te Hugh dodirivao?«

»Ovo si namjerno učinio«, prošaptala je. »Ovo si učinio da mekazniš.« Ispravila je ramena. Željela ga je povrijediti, željela je da osjetibol kakvu je ona sada osjetila. »Bila sam u pravu kada sam sir ThomasuCrichtonu rekla kako se ne mogu udati za tebe. Ti nisi prikladan muž zaŠkotkinju. Mjesecima sam stajala i gledala kako nas oponašaš poputmajmuna. Ni u čemu nisi uspio.«

Unatoč pijanstvu, brzo je reagirao. Bocu je bacio na pod, osovio sena noge i uhvatio je za rub haljine na dekolteu. »A što si ti meni dala?«glas mu je bio hrapav. »Trudio sam se učiti od tebe, a kad si ti meneslušala? Samo se boriš sa mnom. Ismijavala si me pred svojim ljudima,čak si pred mojom braćom omalovažavala savjet koji sam ti dao. Ipak,sve sam to podnosio jer sam bio takva budala da sam vjerovao kako tevolim. Kako bi itko mogao voljeti nekoga tko je toliko sebičan? Kad ćešodrasti i prestati se skrivati iza svoga klana? Tebe nije ni briga za klan, ti

278

se brineš samo o vlastitim željama.«Odgurnuo ju je kao da je najednom postao umoran od nje. »Umoran

sam od pokušaja udovoljavanja ženi koja je tako hladna. Pronaći ću nekukoja će mi dati ono što trebam.« Okrenuo se i pijano oteturao iz sobe.

Bronwyn je dugo ostala stajati u mjestu. Nije ni slutila koliko jeStephen prezire. Koliko je samo puta gotovo izgovorio da je voli, a onaga je uporno ignorirala? Ali kako je samo neustrašiva i ponosna bila kadamu je rekla kako se slaže da su osjećaji važni, ali da ona želi ono što jevažnije od same ljubavi.

A što joj je važnije od Stephenove ljubavi? Sada je shvaćala da jojništa nije ni približno važno. Tu ljubav imala je na dlanu, a bacila mu jenatrag u lice. U Škotskoj se jako trudio biti pošten i naučiti kako živjeti unjezinoj zemlji. A što je ona učinila kako bi se prilagodila njegovu načinuživota? Najveći ustupak učinila je odijevanjem u luksuzne engleskehaljine, a čak se i zbog toga žalila.

Stisnula je šaku. Stephen je bio u pravu! Bila je sebična. Zahtijevalaje od njega da postane Škot, da promijeni svaki djelić svoga bića a dasama nikada ništa nije učinila za njega. Otkad su se upoznali, činila jesve kako bi ga natjerala da plati zbog povlastice što se njome oženio.

»Povlastice!« naglas je rekla. Natjerala ga je da se bori za nju na samdan vjenčanja. Prve bračne noći nasrnula je nožem na njega. A što je onna sve to rekao? »Jednoga ćeš dana shvatiti da je samo jedna kap mojekrvi dragocjenija od sve tvoje srdžbe.«

Kako je mogla ozlijediti to prekrasno tijelo koje joj je postalo takoblisko? Kako je mogla raniti ga do krvi?

Suze su joj potekle niz lice. Više je ne voli. Rekao joj je to. Imala jenjegovu ljubav i odbacila ju je poput otpatka.

Treptala je kroz suze i osvrnula se oko sebe. Stephen je dobar čovjekkoji ima dobru obitelj. Mrzila ga je zbog toga što je Englez, ništa manjenego što je mrzila sve MacGregore. Ali Stephen joj je pokazao kako i uklanu MacGregora ima dobrih ljudi, baš kao što ima i toplih,velikodušnih ljudi među Englezima.

279

Stephen joj je sve pokazao! Toliko je naučila od njega, a nikad sezbog toga nije nimalo smekšala. Je li ikada bila ljubazna prema njemu?Omamila ga je, proklinjala ga, prkosila mu - sve samo iz pakosti.

Sve samo kako ga ne bi zavoljela, upravo je shvatila. Nije željelavoljeti Engleza. Bojala se da će je klan smatrati slabom, nedostojnom dabude njihov voda. A Tam je zavolio Stephena, kao i većina njezinih ljudi.

Okrenula se prema vratima, tiho prošla kroz veliku dvoranu pa izašlavan u dvorište. Tražila je Stephena. Možda ga uspije naći. Nekako jeslutila da nije pošao na kat.

»Stephen je odjahao prije nekoliko minuta«, iza nje se začuo nježanMilesov glas.

Polako se okrenula. I ovaj čovjek bio je drag prema njoj. Grlio ju jenakon što je bila napadnuta.

Najednom je zapuhao hladan vjetar, a ona je pomislila na Škotsku.Najviše na svijetu željela je poći kući. Možda će se ondje dosjetiti štomože učiniti kako bi opet zaslužila Stephenovu ljubav. Možda nađe načinda mu objasni da i ona njega voli i da je voljna prilagoditi se, baš kako jei on to učinio.

Gledala je u Milesa kao da ga zapravo ne vidi, a zatim se okrenula izaputila prema staji.

»Bronwyn«, rekao je i uhvatio je za ruku. »Što se dogodilo?«»Idem kući«, tiho je rekla.»U Škotsku?« upitao je, zapanjen.»Aha«, prošaptala je, već govoreći kao Škotkinja. »Kući, u Škotsku.«

Smiješila se. »Hoćete li pozdraviti Judith?«Miles je nekoliko trenutaka samo proučavao njezino lice. »Judith se

ne mora sve reći da bi razumjela. Hajdemo, spremimo se.«Bronwyn je pokušala prosvjedovati, ali odlučila je zašutjeti. Znala je

da neće moći spriječiti Milesa da je prati, baš kao što nije moglaspriječiti sebe da ode kući.

Noć je bila užasna i trajala je poput vječnosti, a oni su jahali bez

280

ijedne riječi. Bronwyn je osjećala jedino bol zbog gubitka Stephena.Možda će on biti sretniji u Engleskoj gdje mu je obitelj, gdje se ne moraboriti za preživljavanje. Često je stavljala dlan na trbuh pitajući se kadaće se početi vidjeti. Željela je vidljivi znak da će uskoro roditi njegovodijete.

U rano jutro došli su u Škotsku i tada joj je sinulo koliko je sebičnood nje što je dopustila Milesu da je prati. Previše je Škota koji poputstarog Harbena jedva čekaju priliku da ubiju bilo kojeg Engleza. Kako ihnisu čuvali stražari, Milesu je predložila da se zbog sigurnosti odjenepoput gorštaka. Miles ju je pogledao na način koji nije mogla razumjeti.

Tek poslije, dok su putovali prema sjeveru, počela je shvaćati. Milesće biti siguran gdje god ima žena. Lijepe djevojke zaustavljale su se inudile im vrčeve mlijeka, a u njihovim očima vidjelo se da bi Milesuponudile još više. Jedna je žena hodala sa svojom četverogodišnjomkćerkom kada se zaustavila i počela s njima razgovarati. Djevojčica jepotrčala i bacila se Milesu u naručje. Miles u tome nije vidio ništaneobično. Jednostavno je posjeo djevojčicu na rame i tako su prešlipopriličnu udaljenost.

Prije sumraka došli su do jedne zemljoradničke kolibe, odakle jeizašla smežurana starica bez zuba i poželjela im dobrodošlicu.Razdragano se smiješila Milesu i prihvatila njegovu ruku. Trljala jenjegov dlan među svojima, a zatim ga podigla prema zalazećem suncu.

»Što vidite?« Miles je nježno upitao.»Anđele«, nasmijala se. »Dva anđela. Prekrasan anđeo i kerubin.«Miles se slatko nasmijao, a nasmijala se i ona, ali znamo glasnije od

njega. »Drugima su oni anđeli, ali za vas će biti opasniji od samogvraga.« Nebo je proparao bljesak munje.

»O, da, to su oni. Anđeli kiše i munje za vas.« Opet se nasmiješila iokrenula prema Bronwyn.

»Da vidim tvoj dlan.«Bronwyn se odmaknula od nje. »Radije ne bih«, odlučno je rekla.

281

Starica je slegnula ramenima i pozvala ih da prenoće u njezinoj kući.Ujutro je zgrabila Bronwynin dlan, a lice joj se zatim smračilo.

»Čuvaj se plavokosog muškarca«, upozoravala je.Bronwyn je izvukla dlan. »Bojim se da je kasno za ta upozorenja«,

rekla je zamišljajući Stephenovu suncem okupanu kosu i napustilakolibu.

Jahali su cijeli dan i zaustavili se navečer kako bi se sklonili uruševinama dvorca bez krova.

Miles je prvi shvatio da je Badnjak. Pokušali su skromno proslaviti,ali Miles je vidio da je Bronwyn tužna, pa ju je prepustio njezinimrazmišljanjima. Bronwyn je shvatila da je dio Milesove privlačnosti utome što je razumio kako se žena osjeća. Nije ništa zahtijevao od nje,kako je Stephen to stalno činio, niti je, poput Gavina, pokušavaorazgovarati s njom. Ipak, nije sumnjala da bi je itekako saslušao ako bipoželjela govoriti.

Nasmiješila mu se i prihvatila zobeni kolač koji joj je ponudio.»Bojim se da ste zbog mene propustili Božić sa svojom obitelji.«

»Vi ste moja obitelj«, rekao je. Zagledao se u crno nebo nadruševinama koje su ih okruživale. »Nadam se da barem jednom nećekišiti.«

Bronwyn se nasmijala. »Previše ste naviknuti na svoju suhu klimu.«Nasmiješila se prisjećajući se nečega. »Stephenu nikada nije smetalakiša. On je-« zašutjela je i pogledala u stranu.

»Mislim da bi Stephen pristao na život pod vodom samo da može bitis vama.«

Podigla je pogled, iznenađena, i prisjetila se one sluškinje ispružene ukrilu njezina muža. Trepnula je nekoliko puta kako bi se riješila togprizora. »Mislim da ću poći spavati.«

Miles je s nevjericom gledao kako se sklupčala u tankom ogrtaču iodmah se opustila. Uzdahnuo je i jače se omotao svojim kaputom spodstavom od krzna. Pomislio je kako ne bi bio dobar Škot.

282

Bilo je jutro kada su se dokopali brijega s kojeg se vidio Larenston.Miles je začuđen sjedio u sedlu i gledao u tvrđavu i poluotok. Bronwynje potjerala konja da bi što prije stigla do starca kojem se bacila unaručje.

»Tam!« povikala je, zakopavši lice u njegov vrat.Tam ju je malo odmaknuo od sebe. »Zbog tebe sam sasvim

posijedio«, prošaptao je. »Kako netko tako sitan može zapadati u takovelike probleme?« upitao je, ignorirajući činjenicu da je Bronwyn maloviša od njega. Unatoč visini, doimala se sitnom jer je Tam bio izuzetnosnažan.

»Znaš li da je MacGregor tražio da se sastanete? Poslao je poruku onekakvom napitku i drskoj curi koja mu se smijala. Bronwyn, što siučinila?«

Bronwyn ga je na trenutak samo gledala u čudu. MacGregor se želividjeti s njom! Možda sada uspije Stephenu dokazati kako nije sebična.

Opet je zagrlila Tama. »Ima vremena da ti ispričam sve o tome. Sadaželim poći kući. Bojim se da sam od ovog putovanja iscrpljena.«

»Iscrpljena?« panično je upitao Tam. Nikada prije nije rekla da jeiscrpljena.

»Ne gledaj me kao da sam luda«, nasmiješila se. »Nije lako stalnonositi drugu osobu.«

Tam je odmah shvatio što mu govori i lice mu se gotovo prepolovilood osmijeha. »Znao sam da Englez može nešto dobro napraviti i bezvježbanja. Gdje je uopće on? I tko je ovaj?«

Bronwyn je cijelim putem odgovarala na pitanja, dok su hodali uskomstazom koja je vodila do dvorca i dok su ulazili. Okružili su je njeziniljudi i samo ispaljivali pitanja. Miles se držao u pozadini, čudeći seprizoru. Bronwynini sluge i osoblje ponašali su se više poput velikeobitelji nego kao pripadnici nižeg društvenog sloja. Svi su srdačnopozdravili Milesa, svi stalno spominjući Stephena.

Bronwyn je napustila okupljene i povukla se u svoju sobu. Morag ju

283

je dočekala.»Jesi li to zamijenila jednog brata drugim?« optuživala ju je.»Nema dobrodošlice?« Bronwyn se umorno odvlačila prema krevetu.

»Donijet ću dijete na svijet, a ti mi nećeš ni čestitati?«Moragino naborano lice se ozarilo. »To je moj slatki Stephen. Znala

sam da je pravi muškarac.«Bronwyn je legla u krevet odustajući od bilo kakve rasprave s Morag.

»Idi i upoznaj se s drugim Englezom kojeg sam ti dovela. Svidjet će tise.« Pokrila se. Samo je željela spavati.

Tjedni su prolazili, a Bronwyn je samo spavala. Tijelo joj je biloiscrpljeno od sveg meteža i promjena koje je donosila trudnoća. Miles jejednog jutra došao i rekao joj da se vraća u Englesku. Zahvalio joj je nagostoprimstvu i obećao da će je ispričati kod Judith i Gavina. Nijednonije spomenulo Stephena.

Bronwyn se trudila ne razmišljati o svome mužu, ali to nije bilojednostavno. Svi su pitali za njega. Tam je zahtijevao da mu objasni zaštoje tako iznenada napustila Englesku. Zašto nije ostala i borila se zanjega? U čudu je otvorio usta kad se Bronwyn iznenada rasplakala iistrčala iz sobe. Nakon toga gotovo nitko nije postavljao pitanja na kojanije znala odgovoriti.

Tri tjedna nakon povratka jedan od ljudi došao joj je javiti kako seengleska straža približava Larenstonu.

»Gavin!« povikala je i potrčala na kat kako bi se preodjenula.Odjenula je opravu sa srebrnom haljinom koju joj je Stephen poklonio ipripremila se kako bi dočekala šurjaka. Bila je sigurna kako je Gavin tajkoji dolazi. Već je bio u Škotskoj, a ako bi bilo vijesti o Stephenu, on jetaj koji bi joj ih želio priopćiti. Ne, to je bilo previše očekivati.

Osmijeh joj je izblijedio kada je Roger Charworth ušao u velikudvoranu. Tek tada je shvatila što je učinila. Zapovjedila je da ga puste uLarenston, bez ikakve provjere identiteta posjetitelja. A njezini ljudi

284

poslušali su je bez pogovora. Pogledala je lica svojih ljudi i vidjela nanjima da su zabrinuti za nju. Bili su spremni učiniti bilo što samo da onaopet dođe k sebi.

Pokušala je sakriti razočaranje, pa je ispružila ruku prema njemu.»Lorde Roger, kako vas je lijepo opet vidjeti.«

Roger se spustio na jedno koljeno i uhvatio je za ruku koju je zatimprinio svojim usnama. Njegova plava kosa bila je tamnija nego što seBronwyn sjećala, a ožiljak pokraj oka još vidljiviji. Njegovim dolaskomoživjela su sjećanja na vrijeme provedeno na imanju sir ThomasaCrichtona. Tada je bila tako osamljena, a Roger je bio drag i punrazumijevanja. Bio je spreman riskirati i vlastiti život zbog nje.

»Još ste ljepši«, tiho je rekao.»Dajte, lorde Roger, ne sjećam se da ste bili laskavac.«Ustao je gledajući je u oči. »A kako me se sjećate?«»Sjećam se da ste mi bili spremni pomoći onda kad mi je trebala

pomoć. Douglas,« pozvala je, »pobrinite se za lorda Rogera i njegoveljude.«

Roger je promatrao kako je čovjek odmah poslušao. Osvrnuo se nagole, neukrašene zidove dvorane. Cestu kojom su došli do poluotokaokruživale su sirotinjske kolibe. Zar je ovo sve bogatstvo klanaMacArran?

»Lorde Roger, pođimo na kat i sve mi ispričajte. Što vas dovodi uŠkotsku? O, zaboravila sam da ovdje imate rođake, zar ne?«

Roger je podigao jednu obrvu. »Da, imam.« Slijedio ju je na kat dojoš jedne skromne prostorije gdje je slabašna vatra veselo titrala ukaminu.

»Zar nećete sjesti?« Bronwyn je uputila oštar pogled prema Morag, azatim zatražila od sitne mrzovoljne žene da im donese vina i nešto zaokrepu.

Kad su sjeli i ostali sami, Roger se nagnuo prema njoj. »Bit ćusasvim iskren prema vama. Došao sam vidjeti mogu li što učiniti za vas.

285

Kad sam vidio Stephena na kraljevu dvoru i...«»Stephena ste vidjeli na dvoru!« bila je gotovo bez daha. Promatrao

joj je lice. »I mislio sam da možda ne znate. Okruživale su ga mnogežene i...«

Bronwyn je ustala i prišla kaminu. »Radije ne bih slušala to što miželite reći«, hladno je rekla. Počela se prisjećati kakav je RogerCharworth, Već je prije pokušao Stephenu zabiti nož u leđa.

»Gospo Bronwyn«, zvučao je očajnički. »Nisam imao loših namjera.Mislio sam da znate.«

Okrenula se prema njemu. »Sazrela sam otkad smo se posljednji putvidjeli. Nekoć sam nasjedala na vaše uglađene metode obmanjivanja ibila sam djetinjasta u svojoj ljutnji na muža koji je zakasnio na vjenčanje.Ali sada sam starija i mnogo, mnogo mudrija. Kao što ste sigurnopretpostavili, u svađi sam sa svojim mužem. Ne znam hoćemo li ikadaizgladiti svoje nesuglasice, ali naša svađa ostaje naša stvar.«

Rogerove tamne oči su se suzile. Bilo je to nešto što je činio sglavom, zabacivao bi je unatrag pa bi se činilo kao da gleda niz svoj uskipravilni nos. »Zar mislite da sam ovamo došao tračati poput kakveseoske babe?«

»Tako je zvučalo. Čak ste spomenuli silne žene oko Stephena.«Roger se nasmiješio. »Da, jesam, oprostite mi. Samo sam se iznenadiokad sam ga vidio bez vas.«

»Pa ste se požurili ispričati mi sve o njegovim... nestašlucima?«Gledao je u nju, a lijepo lice zračilo mu je toplinom i živošću.»Dođite i sjednite, molim vas. Prije niste bili tako neprijateljski

raspoloženi prema meni. Čak ste se željeli udati za mene.«Privukla je stolicu do njegove. »To je bilo davno. Prošlo je dovoljno

vremena da nam se i životi i osjećaji drastično promijene.« Gledala je uvatru i zašutjela.

»Zar vas ne zanima zašto sam zaista došao ovamo?« Kad mu nijeodgovorila, nastavio je.

286

»Imam poruku od žene imena Kirsty.« Bronwyn se iznenadauspravila, ali prije nego što je stigla išta reći, u prostoriju je ušla Morag idonijela pladanj s hranom. Bronwyn se činilo kao da su prošli sati doknije otišla. Starica je inzistirala da ostane i doda još drva u vatru, a usputje ispitivala Rogera. I Bronwyn je željela postavljati pitanja. Odaklepoznaje Kirsty? Kakvu poruku je mogla poslati? Ima li to kakve veze sporukom koju je MacGregor poslao Tamu o tome da se želi sastati sBronwyn?

»Morag, ako je to sve... !« Bronwyn je bila nestrpljiva. Ignorirala jepogled koji joj je starica uputila dok je napuštala prostoriju. »Recite miodmah! Kakvu poruku imate od Kirsty?«

Roger se zavalio u stolici. Nije očekivao takvu Bronwyn. Moždazbog toga što je ovaj put bila u svojoj zemlji, možda je Montgomeryjevutjecaj na njoj ostavio traga, ali ova žena bila je drugačija od one koju jeupoznao i kojom se lako manipuliralo. Kad se zatekao na MacGregorovojzemlji, pukim slučajem čuo je dio priče o Bronwyn i Stephenu. Jedanmuškarac, siromašan i gladan, pitao je može li se pridružiti njegovojstraži. Jedne večeri slučajno je čuo kako prepričava dogodovštinu izŠkotske u kojoj je sudjelovala nevjerojatna nasljednica klana MacArran.

Roger je čovjeka pozvao sa strane i izvukao cijelu priču. Naravno,ono što je čuo bio je samo dio cijele priče, a Roger se odrekaopozamašne svote novca kako bi doznao detalje.

Kad je posložio sve dijelove, znao je da će ih nekako moći iskoristiti.Ismijao je Stephena jer se tako budalasto ponašao paradirajući pred timprimitivnim Škotima, odijevajući se i ponašajući se poput njih. Popio jevina i s mržnjom se prisjetio događaja kad ga je Stephen ponizio u borbi.Previše je ljudi čulo što se tada dogodilo i često je čuo kako ljudi šapućui nazivaju ga »onim koji napada sleđa«. Želio se osvetiti Stephenu zbognovostečenog nadimka.

Planirao mu je zavesti ženu, oduzeti mu ono za što se borio. AliBronwyn mu je poremetila planove. Bilo je očito da ona nije žena kojaslijepo vjeruje muškarcu. Možda, kad bi imao vremena... Ali ne, nije

287

znao koliko dugo će Stephen izbivati.Tada je počeo kovati novi plan. O da, pomislio je, do kraja će se

osvetiti Montgomeryju.»Onda?« rekla je Bronwyn. »Što mi je poručila Kirsty? Treba li moju

pomoć?«»Da, treba«, Roger se smiješio. A ja je trebam još više, pomislio je.

288

B

SEDAMNAESTO POGLAVLJE

ronwyn je ležala u krevetu i gledala u baldahin. Bila je napeta oduzbuđenja. Prvi put u nekoliko tjedana osjećala se živom. Više nije

bila pospana, mučnine su prošle i sada se napokon nečemu radovala. Kadse vratila kući, Tam ju je izvijestio o MacGregorovoj poruci koju je onaignorirala. Bila je previše zaokupljena svojim problemima i svojim jadomda bi mogla razmišljati o bilo kome. Stephen je rekao da je sebična, da ganikad nije htjela slušati niti naučiti nešto od njega. Sada je napokondobila priliku da učini nešto što će ga zadovoljiti. Oduvijek je smatrao dabi bilo dobro da se riješe razmirice s MacGregorima, a sada je Kirstystvorila priliku za to.

Kad joj je Tam rekao za MacGregorovu poruku, nije bila bašoduševljena idejom o susretu s njim. Njezini su ljudi prosvjedovali i takoje sve zamrlo. Bilo joj je lako zaboraviti na sve i vratiti se svome jadu isamosažaljenju.

Sad je gotovo s tim. Pojavio se način da vrati Stephena. Mora mudokazati da je naučila nešto od njega, da nije sebična.

Roger Charworth ispričao joj je nevjerojatnu priču kako je upoznaoKirsty, a ona je tražila od njega da pronađe Bronwyn i kaže joj kako jedogovoren susret. MacGregor i ona naći će se nasamo, samo njih dvoje,sutra navečer. Kirsty je rekla da su svi u klanu MacGregor protiv togsusreta, baš kao što je vjerojatno slučaj i s klanom MacArran.

Zato će se potruditi da susret bude tajan. Pozdravila je Bronwyn iStephena i nju zamolila da pristane na ovo, za dobro svih njih.

289

Bronwyn je zbacila pokrivače i pošla do prozora. Mjesec još nijezašao. Imala je dovoljno vremena. S Rogerom Chatworthorn naći će seizvan dvorca, ispred gospodarskih zgrada i zajedno će napustiti poluotok.Čekat će ih konji na kojima će odjahati kako bi se našli s Kirsty iDonaldom.

Nije bilo lako čekati. Odjenula se prije vremena. Neko vrijemestajala je pokraj kreveta i milovala jastuk na kojem je Stephen spavao.»Uskoro, ljubavi moja, uskoro«, šaptala je. Jednom kad se klanovipomire, moći će pred Stephenom držati glavu visoko. Možda će tada onmisliti da i ona vrijedi ljubavi.

Bilo je jednostavno iskrasti se iz sobe. Dok su bili djeca, ona i Davidčesto su se iskradali do staja, ponekad bi se našli s Tamom, a ponekad snjegovim sinovima. Rab ju je slijedio niz istrošene kamene stube,shvaćajući iz ponašanja svoje gospodarice da mora biti tih.

Roger Chatworth istupio je iz mraka tiho poput pravog Škota.Bronwyn mu je kratko kimnula, a potom Rabu zapovjedila da bude

tih. Pas nikada nije volio Rogera niti je to skrivao. Roger ju je slijedio nizstrmu mračnu stazu. Bronwyn je mogla osjetiti njegovu napetost, a on juje nekoliko puta zgrabio za ruku kako bi povratio ravnotežu. Prilijepio bise za nju i stajao mirno dok ne bi počeo normalno disati.

Bronwyn je pokušavala sakriti gađenje. Bila je sretna što zna da nisusvi Englezi poput ovog ovdje. Sada je znala da ima hrabrih, odvažnihljudi poput njezina muža i njegove braće. Oni su muškarci za koje sežena mogla prilijepiti, a ne obratno.

Roger je lakše disao kad su se dokopali kopna i konja. Nisurazgovarali sve dok nisu napustili dolinu MacArrana. Bronwyn ih jevodila iz doline putem uz obalni zid. Kretala se polako kako bi Rogerovkonj mogao uhvatiti ujednačen miran ritam. Noć je bila tamna, pa ih jevodila ravnajući se po instinktu i sjećanju, više nego po onom što jevidjela. Bilo je gotovo jutro kad su stigli do grebena s kojeg se pružaopogled na njezinu zemlju.

»Jeste li umorni, gospo Bronwyn?« pitao je drhtavim glasom. Upravo

290

je prošao nešto što se njemu očito činilo kao pravi podvig. Sjahao je.»Zar ne bismo trebali nastaviti?« pitala je. »Nismo odmakli daleko

od Larenstona. Kad moji ljudi...«Zaustavila se jer nije mogla vjerovati što vidi. Roger Chatworth

jednim je brzim pokretom izvukao tešku ratnu sjekiru sa sedla i njomeudario Raba. Pas je gledao svoju gospodaricu, više zaokupljen njomenego Rogerom pa je propustio priliku da izbjegne smrtonosni udarac.

Bronwyn je u sekundi sjahala. Pala je na koljena pokraj Raba. Čak iu mraku mogla je vidjeti zjapeću ranu na njegovu tijelu. »Rab?« uspjelaje prozboriti kroz stisnuto grlo. Pas je jedva pomaknuo glavu.

»Mrtav je«, ravnodušno je rekao Roger. »Sad ustanite!«Bronwyn se okrenula prema njemu. »Vi!« To je bilo jedino što je

rekla, ne želeći trošiti dragocjenu snagu na riječi. U jednom trenutku jestajala, u drugom gotovo letjela, s nožem u ruci prema Rogerovu vratu.

On je bio nespreman za takvu reakciju pa je zateturao i pao na leđapod njezinom težinom. Oštrica noža zabola mu se u rame, za dlakupromašivši njegov vrat. Uhvatio ju je za kosu i povukao joj glavuunatrag, baš kad je ona podigla koljeno i naciljala ga među njegove noge.Roger je opet zateturao, ali ju je i dalje držao pa ju je povukao sa sobomkad je pao na do. Zabacila je glavu u stranu i grizla ga dok joj nije pustiokosu. Kad se oslobodila, opet ga je napala nožem.

Ali nož nije ni dotaknuo Rogera jer su četiri para ruku najednom bilana njoj i odvlačila je.

»Predugo ste čekali!« obrušio se Roger na muškarce koji su držaliBronwyn. »Još jedna minuta i možda bi bilo prekasno.«

Bronwyn je pogledala u Raba koji je nepomično ležao na tlu, a zatimu Rogera. »Nema nikakve poruke od Kirsty, zar ne?«

Roger je dlanom prelazio preko posjekotine koju mu je napravila naramenu. »Što mene briga za neke proklete Škote? Zar mislite da jadostavljam poruke poput kakvog sluge? Zaboravili ste da sam japlemić?«

291

»Zaboravila sam što ste vi«, polako je odgovorila. »Zaboravila samda napadate ljude sleđa.«

Nakon toga dugo nije rekla ni riječi jer joj se Rogerova šaka zabila učeljust. Uspjela se dovoljno brzo izmaknuti u stranu pa joj je zahvatioobraz umjesto nosa koji je ciljao. Srušila se prema naprijed padajući unesvijest.

Kad se probudila, jedva se mogla sjetiti gdje je. U glavi joj je tutnjalood mračne srdžbe kakvu nikad prije nije osjećala, a misli su joj bilenepovezane. Tijelo ju je boljelo i nije mogla otvoriti usta. Pokušala sesabrati, ali brzo je odustala i opet zaspala.

Kad se sljedeći put probudila, osjećala se bolje. Ostala je mirnoležati i shvatila da većina boli koju osjeća dolazi od poveza kojim su jojzatvorili usta. I ruke i noge bile su joj čvrsto vezane. Neko je vrijemeosluškivala i shvatila da se nalazi u kolima i da je bačena na hrpu slame.Bila je noć pa je shvatila da je prespavala cijeli dan.

Na trenutke je željela zaplakati zbog bolova i nepomičnosti. Užadkojom su je vezali urezala joj se u meso, a usta su joj bila suha inatečena od poveza.

»Budna je«, začula je muški glas.Kola su se zaustavila, a Roger Chatworth nagnuo se nad nju. »Dat ću

vam malo vode, ali obećajte mi da nećete vrištati. U šumi , smo pa vasionako nitko ne može čuti, ali želim da mi date riječ.«

Vrat joj je bio toliko ukočen da ga je jedva mogla pomaknuti. Dalamu je riječ.

Pridigao ju je i olabavio povez.Bronwyn nikada u životu nije osjetila takvo božansko olakšanje.

Pomaknula je čeljusti, lecnuvši se od bola na onim mjestima gdje ju jedohvatila Rogerova šaka.

»Evo«, rekao je nestrpljivo dodajući joj šalicu s vodom. »Nemamocijelu noć na raspolaganju.« Počela je piti. »Kamo me vodite?« dahtalaje.

292

Roger je istrgnuo šalicu iz njezine ruke. »Momgomery možda trpivašu drskost, ali ja neću. Kad bih želio da nešto znate, onda bih vam to irekao.« Prije nego što je uspjela skrenuti pogled sa šalice u koju jegledala s čežnjom, Roger ju je uhvatio za kosu, bacio napola punu šalicusa strane i opet joj zavezao usta. Bacio ju je natrag na slamu.

Sljedeće dane Bronwyn je uglavnom drijemala. Roger je preko njeprebacio vreće od jute kako bi je sakrio. Zbog nekretanja i nedostatkazraka u glavi joj se vrtjelo. Osjeti su joj otupjeli i bila je u nekom stanjuizmeđu budnosti i sna.

Dvaput su je izvadili iz kola, dali joj hranu i vodu i omogućili maloprivatnosti.

Treće noći kola su se zaustavila. Maknuli su vreće s nje i divljački jepodigli s ležaja. Hladan noćni zrak pogodio ju je kao da je bačena uledenu vodu.

»Odvedite je gore«, zapovjedio je Roger. »Zaključajte je u istočnojsobi.«

Čovjek koji je držao njezino mlohavo tijelo bio je gotovo nježan. »Daje odvežem?«

»Slobodno. Može vrištati koliko joj drago. Nitko je neće čuti.«Bronwyn je držala oči zatvorenima, a tijelo beživotnim, ali svjesno je

razmišljala. Počela je brojiti u sebi, zatim se sjetila imena sve Tamovedjece pa i njihove dobi. Do trenutka kad ju je čovjek smjestio na krevet,mozak joj je brzo radio. Mora pobjeći! A upravo sada, prije nego što seuspostavi uobičajena rutina u dvorcu, najbolji je trenutak za to.

Bilo joj je teško ostati mirna i beživotna dok joj je stražar nježnoodvezivao noge. Natjerala je krv da počne cirkulirati, koristeći samosnagu volje umjesto da pomiče gležnjeve. Usredotočila se na stopala ipokušavala zanemariti tisuće bolnih osjeta u zglobovima, nalik na ubodeigala.

Na kraju joj je maknuo i povez pa je jezikom počela kružiti po suhoćiusta. Mirno je ležala, a mozak joj je radio kao lud dok joj je stražar

293

dodirivao kosu i obraz. Proklinjala je njegov dodir, ali barem je dobilavremena da joj se tijelo navikne na ponovno kolanje krvi.

»Neki muškarci dobiju sve«, rekao je muškarac i tiho uzdahnuo dokse odvajao od kreveta.

Bronwyn je pričekala dok nije začula zvuk koraka, nadajući se da sestražar udaljio. Malo je otvorila oči i vidjela ga kod vrata kako se spremaizaći. Brzo se okrenula i ugledala vrč na stolu pokraj kreveta. Otkotrljalase prema njemu, zgrabila ga i bacila preko sobe. Metal je glasno udario ozid. Opet je legla, jedva primjetno otvorila oči, a stražar je potrčao premamjestu odakle je dopro zvuk. Bronwyn je za nekoliko sekundi bila nanogama, trčeći prema vratima. Jedan zglob joj je gotovo popustio, alinastavila je prema vratima, i ne pogledavši stražara. Uhvatila je kvakuteških vrata i treskom ih zatvorila, a potom povukla zasun. Odmah jemogla čuti stražara kako lupa, ali zvuk koji je dopirao kroz teškuhrastovinu bio je prigušen i jedva čujan.

Začula je korake i jedva se stigla skloniti u mrak prozorske niše prijenego što se ukazao Roger Charworth. Zastao je pred vratima i nekolikotrenutaka slušao udaranje o vrata i nerazgovjetni glas koji je dopiraoiznutra. Bronwyn je jedva disala. Roger se zadovoljno nasmiješio paprošao pokraj nje zaputivši se prema stubama.

Bronwyn je odvojila tek nekoliko sekundi da umiri srce koje jedivljački lupalo i prvi put protrlja bolne zglobove i gležnjeve. Stalno jepomicala natučenu čeljust dok je tiho izlazila iz sjene i slijedila Rogeraniza stube.

U dnu stuba skrenuo je lijevo i ušao u neku prostoriju. Bronwyn seskrila u mrak u blizini napola otvorenih vrata. Odatle je prilično dobromogla vidjeti što se događa unutar malene prostorije. Vidjela je stol sčetiri stolice i jednu svijeću koja je gorjela na sredini stola.

Prelijepa žena sjedila je tako da joj je Bronwyn gledala profil. Nosilaje sjajnu svjetlucavu haljinu od satena s uzorkom ljubičastih i zelenihpruga. Nježne crte njezina lica bile su savršene, od malenih usta doplavih bademastih očiju.

294

»Zašto si je morao dovesti ovamo? Mislila sam da možeš biti s njomkad poželiš«, žena je bila ljuta i podrugljivo se osmjehivala, potpuno uneskladu sa svojim ljupkim licem.

Roger je sjeo na stolicu nasuprot sugovornici i okrenuo Bronwynleđa. »Nisam imao izbora. Nije htjela slušati ono što sam joj došao reći oStephenu.«

»Nije te htjela slušati?« žena mu se rugala. »Prokleti Montgomeryji!Što je Stephen uopće radio na dvoru kralja Henrika?«

Roger je odmahnuo rukom. »Lobirao je kod kralja da zaustavi krađeškotske stoke. Trebala si ga vidjeti! Cijeli tribunal praktički je plakaozbog svih njegovih priča o plemenitim Škotima i nepravdama kojima suizloženi.«

Bronwyn je nakratko zatvorila oči i nasmiješila se. Stephen! pomislilaje. Njezin dragi i mili Stephen. Vratila se u stvarnost i shvatila da gubivrijeme slušajući ovo dvoje. Mora pobjeći! Ali zbog onog što je Rogertada rekao ostala je kao ukopana. »Kako sam ja, pobogu, mogao znati dasi ti baš sada planirala oteti Mary Montgomery?«

Bronwyn se sasvim umirila, osluškujući cijelim tijelom. Žena jeokrenula lice široko se smiješeći i otkrivajući nepravilne zube. »Željelasam njegovu ženu«, sneno je rekla. »Valjda misliš na Gavinovu ženu,Judith.«

»Da! Kurvu koja je ukrala moga Gavina!«»Nisam uvjeren da je on ikad bio tvoj, a ako i jest, ti si njega

odbacila kad si se odlučila udati za mog dragog starijeg brata, pokoj muduši.« Žena ga je ignorirala.

»Zašto si umjesto nje otela Mary?« nastavio je Roger. Bio je takonezainteresiran, kao da razgovaraju o vremenu.

»Vraćala se u taj svoj samostan u kojem živi pa mi se našla pri ruci.Željela bih poubijati sve Montgomery je, jednog po jednog. Nije bitno skim ću početi. Hajde, pričaj mi o onoj koju si zatočio. To je Stephenovažena?« I dalje se nije okrenula, stajala je tako da su joj Bronwyn i Roger

295

mogli vidjeti profil.»Promijenila se. Dok je bila u Engleskoj, prije udaje, s njom je bilo

lako manipulirati. Ispričao sam joj suludu priču o nekakvim rođacima uŠkotskoj.« Zastao je kako bi se podrugljivo nasmijao. »Kako je moglapomisliti da sam u srodstvu s tim prljavim Škotima?«

»Naveo si je da zatraži da se borite za nju«, rekla je lijepa žena.»Bilo je prilično lako utuviti ideje u njezinu praznu glavu«, rekao je

Roger. »A Montgomery je bio itekako voljan boriti se za nju. Toliko sebio zapalio za nju da su mu oči sijevale.«

»Čula sam da je jako lijepa«, ogorčeno je rekla žena.»Nijedna žena nije ljepša od zemlje koju posjeduje. Da se udala za

mene, onamo bih poslao engleske zemljoradnike i izvukao nešto iz tezemlje. Ti Škoti misle da zemlju trebaju dijeliti s kmetovima.«

»Ali izgubio si i borbu i nju«, tiho je rekla žena.Roger je ustao, zamalo prevrnuvši tešku stolicu. »Kopile!« psovao je.

»Osramotio me. Ismijao me i postigao da me ismijava cijela Engleska.«»Zar bi radije da te ubio?« pitala ga je.Roger je stao ispred nje. »Zar ne bi i ti radije bila mrtva?« tiho je

upitao.Žena je spustila glavu. »Da, o da«, prošaptala je pa opet podigla

glavu. »Ali natjerat ćemo ih da plate, zar ne? Imamo Stephenovu ženu iGavinovu sestru. Reci mi, što planiraš s njima?«

Roger se nasmiješio. »Bronwyn je moja. Ako ne mogu imati zemlju,moram se nekako namiriti i uzeti ženu. Mary je, dakako, tvoja.«

Žena je podigla ruku. »Ona je takva jadnica. Boji se svega i svakoga.Možda bih je trebala urediti ovako kako su oni mene i poslati je kući«,rekla je sa silnom mržnjom i okrenula se tako da joj je Bronwyn moglavidjeti cijelo lice.

Zbog prizora tog užasnog ožiljka koji je unakazio ženin obraz i onogašto je čula da je rekla o Mary, Bronwyn je ispustila uzdah. Prije nego štose stigla pomaknuti, Roger je već bio na vratima i držao je. Povukao ju je

296

u sobu.Bronwyn se trgnula od bola dok su joj se Rogerovi prsti zabijali u

kožu.»Dakle! Ovo je nasljednica koju si zatočio«, žena se podrugljivo

smiješila.Bronwyn je gledala u nju. Nekada lijepo lice bilo je unakaženo s

jedne strane, zadebljali ožiljak povukao joj je oko prema dolje, a ustaprema gore. Zbog toga joj je izraz lica bio trajno zao i podrugljiv.

»Pogledaj svoje djelo!« žena je škripala zubima. »Dobro pogledaj jerti ćeš poslužiti da platite za ono što ste mi učinili.«

Roger je pustio Bronwyn i uhvatio ženine ruke. »Sjedni!« zapovjedioje. »U igri je puno više od tvoje mržnje i potrebe da se osvetiš.«

Žena je sjela, ne skidajući pogled s Bronwyn.»Gdje je Mary?« tiho je upitala. »Ako je pustite, neću više bježati.

Možete sa mnom činiti što god želite.«Roger se nasmijao. »Kako plemenito. Ali nemate se čime cjenkati.

Nećete više biti u prilici da pobjegnete.«»Ali što će vam Mary? Ona u životu nije nikome naudila.«»Ja sam nitko?« žena je vrištala, prstima prelazeći preko ožiljaka.»Mary nije mogla to učiniti«, rekla je Bronwyn, sasvim uvjerena u to.

Počela je vjerovati da ožiljci otkrivaju pravu prirodu te žene.»Tiho, obje!« zapovjedio je Roger. Okrenuo se prema Bronwyn.

»Ovo je moja šurjakinja, gospa Alice Chatworth. Oboje imamo razlogamrziti Montgomeryje i zakleli smo se da ćemo ih uništiti.«

»Uništiti!« Bronwyn je teško disala. »Ali Mary...«Roger ju je zgrabioza ruku. »Zar niste zabrinuti za sebe?«

»Znam takve muškarce«, pljunula je. »Zar ne znate osvojiti ženu bezlaži i spletki?«

Roger je zamahnuo rukom kako bi je pljusnuo, ali se zaustavio kad jezačuo Alicein smijeh. »Zar si po ovo išao sve do Škotske, Roger?«smijala se. »Zar je bilo potrebno da je sve dovde voziš zavezanu u

297

kolima?«Roger je gledao u jednu pa u drugu ženu, a zatim zgrabio Bronwyn i

izvukao je iz prostorije. Gotovo ju je vukao uza stube. Zaustavio seispred sobe u kojoj je bila zatvorena, a potom je odvukao dalje nizhodnik. Bacio ju je na široki krevet u središtu raskošne sobe.Tamnosmeđi baršun visio je na baldahinu. Iste takve zavjese pokrivale suprozor. Rub tkanine bio je prošiv en finim zlatnim vrpcama.

»Skidajte se!« zapovjedio je.Bronwyn se smiješila. »Nikada«, rekla je gotovo prijateljski.Uzvratio joj je osmijehom. »Ako vam je stalo do Maryna života,

poslušat ćete me. Svaka sekunda vašeg neposluha nju će stajati jednogprsta.«

Bronwyn je zurila u njega, a zatim počela otkopčavati broš. Roger senaslonio na visoku izrezbarenu škrinju i gledao je sa zanimanjem.

»Znate li da sam se napio one noći kad ste se vjenčali?« pitao je.»Ne, naravno da niste znali. Kladim se da nikad niste ni pomislili namene. Ne volim kad me iskorištavaju. Iskoristili ste me za nekakvu igricukoju ste igrali sa Stephenom Montgomeryjem.«

Zastala je s rukom na gumbima na košulji. »Nikada vas nisamiskorištavala. Da ste pobijedili u borbi, udala bih se za vas. Mislila samda ste iskreni kad ste mi rekli da vam je stalo do moga klana.«

Frknuo je s podsmijehom. »Samo odugovlačite. Želim vidjeti ono štome stajalo toliko bola i sramote.«

Bronwyn se ugrizla za usnu kako mu ne bi rekla da je sam kriv zasvoju sramotu.

Ruke su joj podrhtavale dok je otkopčavala gumbe. Dosad serazodjenula samo pred Stephenom. Trepnula je kako bi zaustavila suze.Stephen je nikada više neće pogledati ako je uzme drugi muškarac. Većje bio toliko ljubomoran i pogrešno tumačio sve što je činila. Kakav ćebiti kada Roger Chatworth završi s njom?

Stajala je, otkopčala remen i suknju i pustila ih da padnu na pod.

298

Kako će reagirati na Rogerov dodir? Stephen ju je trebao samo pogledatida bi navalila na njega. Njegov najobičniji dodir učinio bi da počnedrhtati od strasti. Hoće li Roger postići isto to?

»Brže!« zapovjedio je Roger. »Mjesecima čekam na ovo.« Bronwynje na trenutak zatvorila oči i duboko udahnula dok joj je košulja padalana pod. Podigla je bradu i izravnala ramena, a Roger je uzeo svijeću ipočeo joj se približavati.

Gledao je u nju, pogledom prelazeći preko njezine satenske kože ičvrstih grudi. Nježno joj je dodirnuo bok, prstom prelazeći preko mekogmesa oko njezina pupka. »Prelijepo«, prošaptao je. »Momgomery se spravom borio za ovo.«

Oboje su poskočili kad se začulo kucanje na vratima.»Tiho!« Roger je zapovjedio gledajući prema vratima.»Roger!« kroz vrata se začuo muški glas, činilo se kao da je riječ o

nekom mladiću. »Jesi li budan?«»Pođite u krevet!« tiho je rekao Roger. »Ostanite ispod pokrivača i

budite tiho. Trebam li opet prijetiti?«Bronwyn ga je brzo poslušala, zahvalna na bilo kakvoj izlici da

sakrije svoje golo tijelo od njegova pogleda. Ukopala se pod krzno itkaninu dok je Roger žurno povlačio zavjese oko kreveta.

»Briane, što je?« pitao je Roger sasvim drugačijim, nježnim glasomdok je otvarao vrata. »Opet si ružno sanjao?«

Bronwyn se nečujno pomaknula kako bi provirila kroz zavjese. Rogerje na stolu pokraj kreveta upalio nekoliko svijeća. Odmaknuo se od vratapa je Bronwyn mogla vidjeti mladića koji je ušao.

Brian je vjerojatno imao dvadeset godina, ali je zbog nježne građeviše nalikovao na dječaka nego na mladića. Nesigurno se kretao, kao damu je jedna noga ukočena, ali je naučio hodati s jedva primjetnimšepanjem. Bilo je očito da je Rogerov brat, mlađa, slabija, nježnija verzijasnažnog i zdravog starijeg Rogera.

»Trebao bi biti u krevetu«, rekao je Roger nježnim glasom, glasom

299

kakav Bronwyn nikada nije čula da izlazi iz njegovih usta.Rogerova ljubav prema tom mladiću bila je očita iz svake riječi koju

mu je uputio.Brian je sjeo na stolicu. »Čekao sam da se vratiš. Nisam uspio

doznati ni kamo si otišao. Alice je rekla...«zastao je.»Je li te uzrujala?« Roger je bio ozbiljan. »Ako jest-«»Ne, naravno da nije«, rekao je Brian. »Alice je nesretna žena. Jadna

je zbog Edmundove smrti.«»Da, siguran sam da je tako«, Roger je bio sarkastičan. Promijenio je

temu. »Pošao sam obići ostala imanja i uvjeriti se da nas kmetovi nepljačkaju.«

»Roger, tko je žena koja stalno plače?«Roger je iznenada podigao glavu. »Ja... ja ne znam o čemu govoriš.

Nema nikakve žene koja plače.«»Već tri noći čujem da netko plače. Čak i tijekom dana tu i tamo

nešto začujem.« Roger se nasmiješio. »Možda je u kući duh. Ili jeEdmund-« Naglo je ušutio. »Znam što želiš reći«, prekinuo ga je Brian.»O našem starijem bratu znam mnogo više nego što misliš. Htio si reći daplač dolazi od duha neke od Edmundovih žena. Možda one koja jepočinila samoubojstvo iste noći kad je i Edmund ubijen.«

»Brian! Gdje si to čuo? Kasno je i moraš u krevet.«Brian je uzdahnuo i dopustio Rogeru da mu pomogne ustati sa stolice.

»Mislim da ću poći leći. Hoću li te vidjeti ujutro? Alice je mnogo boljedok si ti ovdje, a već mi nedostaje i Elizabeth. Božić prekratko traje.«

»Da, naravno, bit ću ovdje. Laku noć, braco. Lijepo spavaj.« Zatvorioje vrata i ostao na mjestu još nekoliko trenutaka.

Bronwyn se nije ni pomaknula dok je promatrala Rogera. Možda jelažljivac koji napada sleđa, ali Roger voli svog mlađeg brata.

Okrenuo se i razmaknuo zavjese. »Jeste li se ponadali da sam vaszaboravio?« glas mu je opet postao hladan.

Pokrivače je povukla do vrata, povlačeći se prema najudaljenijem

300

dijelu kreveta. »Tko je Elizabeth?«Roger joj je uputio zlobni osmijeh. »Elizabeth je moja sestra. A sada

dolazite ovamo.«»Je li starija ili mlađa od Briana?« govorila je brzo.»Da vam pokažem obiteljsko stablo?« Zgrabio ju je za ruku i

povukao k sebi. »Elizabeth je tri godine mlađa od Briana.«»Je li ona-« naglo je zašutjela kad ju je Roger privukao u naručje i

počeo je gladno ljubiti.Bila je prilično mirna dok ju je ljubio. Usne su mu bile čvrste i

nježne, dah ugodan, ali nije bilo nikakve vatre. Usne je spustio na njezinvrat dok joj je rukom milovao leđa. Prstima joj je prelazio dužkralježnice, a potom ju je objema rukama zgrabio za stražnjicu i povukaok sebi. Bio je potpuno odjeven i mekani baršun njegove odjeće bio jeugodan na njezinoj hladnoj, goloj koži.

Ipak, osim ugode nije bilo ničeg, nikakve vatre. Osjećala se kao dapromatra što se događa, a ne sudjeluje u tome.

»Ne opirete mi se?« upitao je Roger grlenim šaptom, zvučeći kao dase malo zabavlja.

»Ne«, iskreno je odgovorila. »Ja-«Opet ju je ušutkao poljupcem. Nježno ju je polegnuo na krevet i

počeo joj ljubiti vrat, milujući joj grudi. Usne su mu pratile ruke.»Ne, Roger, ne opirem se«, rekla je posve iskreno. »Da vam pravo

kažem, nemam se zašto opirati. Moram priznati da me zanimalo kako ćureagirati na dodir drugog muškarca. Stephen mi uvijek govori da samtako potrebita da se on ne stigne oporaviti.«

Malo se nasmijala, zagledala u baldahin nad krevetom i stavila rukeiza glave. »Nije da Stephen govori samo istinu«, zahihotala se. »Alividim da jednostavno nije isto. Dirate me po istim mjestima kao i on, alis vama ništa ne osjećam. Zar to nije čudno?«

Pogledala ga je nevinim pogledom dok je bio iznad nje, nije se micao,samo je gledao u nju širom otvorenih očiju. »Žao mi je, nisam vas željela

301

uvrijediti. Sigurno se sviđate ženama. Čini se da ja jednostavno pripadamsamo jednom muškarcu.«

Roger je podignuo ruku kako bi je udario, ali Bronwynine očipretvorilo su se u led. »Neću vam se opirati niti ću reagirati na vašunježnost. Ljuti li vas što niste ni pola muškarca kakav je StephenMontgomery? Ni u krevetu ni izvan njega?«

»Ubit ću vas zbog toga!« zarežao je Roger dok se bacao na nju.Bronwyn se otkotrljala, a on je pao licem na meki madrac. Skočila je

s kreveta i osvrtala se u potrazi za nečim što bi joj poslužilo kao oružje,ali nije mogla ništa naći.

Roger je krenuo za njom, ali morao se zaustaviti. Prokletstvo, mislioje, kako je nevjerojatno lijepa. Njezina crna kosa uskovitlala se poputdemonskog oblaka. Njezino ponosno i čvrsto tijelo kao da mu se rugalo.Oduzimala je dah, poput primitivne drevne kraljice, arogantna, prkosna,prijeteći mu svojim krhkim bićem.

Svaka riječ koju je rekla o svome mužu vrištala mu je u glavi. Očitoje dovoljno znala o muškarcima. Sa svakom njezinom riječju strast je unjemu jenjavala. Kakav bi je muškarac mogao uzeti sad kad zna da mu seruga? Da mu se opirala, silovao bi je, ali taj njezin smijeh nije mogaopodnijeti.

»Stražo!« pozvao je.Bronwyn je znala da će je pustiti da ode iz kreveta. Zgrabila je

odjeću, a kad su se vrata otvorila, ona je već bila ogrnuta svojim plaštem,a ostatak odjeće držala je pod rukom.

»Vodite je u istočnu sobu.« Roger je zvučao umorno. »Stražar kojemuspije pobjeći, ostat će bez glave.«

Bronwyn nije mogla odahnuti sve dok nije ostala sama u sobi i začulazvuk zatvaranja zasuna na vratima. Ostali stražari prije nekoliko satioslobodili su onoga kojega je ona zaključala.

Legla je na krevet i odmah se počela tresti. Tijelo ju je boljelo zbogtri dana koja je provela svezana u kolima. Strah za Mary ju je izluđivao,

302

a sada ju je scena s Rogerom gotovo dokrajčila.Dok je bila još mlada djevojka, nešto joj se dogodilo kad je otišla na

jahanje s jednim od očevih ljudi. Zaustavili su se kako bi pustili konje dase odmore, a čovjek ju je bacio na tlo i počeo je razodijevati. Bronwyn jetada bila pravo nevinašce i jako se bojala. Čovjek se skinuo, nagnuo nadnju i pokazao joj svoju muškost, sav ponosan na svoj primjerak.Bronwyn, koja je dotada isto vidjela samo kod konja i bikova, počela muse smijati, pa se čovjek pred njezinim očima sasvim ispuhao. Toga jedana naučila nekoliko lekcija. Prvo, da nikad ne smije ići na jahanjesamo s jednim muškarcem, i drugo, koliko god da je strah uzbuđivaomuškarce, njezin smijeh sasvim bi ih slomio.

Ocu nikada nije rekla za napad, a tri mjeseca poslije čovjek jepoginuo u krađi stoke. Trebalo bi joj biti drago što je uspjela onakopovrijediti Rogera, ali nije se tako osjećala. Klonula je na pokrivače,pokrila lice i ukopala glavu. Tako je jako željela Stephena, tako ga jetrebala. On je bio temelj njezina bića. On je priječio da čini glupe,nepromišljene poteze. Da je bio s njom, nikad ne bi otišla iz Larenstona.Rab bi bio živ, a nju ne bi zatočio Roger Charworth.

Stephen je bio kod kralja i molio ga da poduzme mjere i spriječikrađe stoke u njezinoj zemlji. Njezinoj zemlji! Zar joj nije već dokazao daje postao Škot? Zaslužio je malo više.

Bronwyn nije znala u kojem je trenutku počela plakati. Suze su samopotekle, najprije tiho, a potom uz bolne jecaje. Obećala je sebi da će, akose ikada uspije izvući iz ove nevolje, biti iskrena sa Stephenom. Reći ćemu koliko ga voli i koliko joj je potreban. O da, tako jako joj jepotreban.

Plakala je zbog Mary, zbog Raba, zbog Stephena i najviše zbog sebe.Imala je nešto predivno i sve je odbacila. »Stephen«, prošaptala je inastavila plakati.

Kad su sve suze presušile i više nije mogla plakati, zaspala je.

303

B

OSAMNAESTO POGLAVLJE

rian Chatworth tiho se spuštao stubama prema podrumu. Obiteljskakuća Chatworthovih bila je građena na temeljima starog dvorca,

mjesta koje je njihov djed osvojio i uništio. Vjerovalo se da nije dobroživjeti na mjestu na kojem je neprijatelj nekada imao dom.

Brian se prisjetio što je njegov brat rekao o duhu i nasmiješio se.Roger se tako zaštitnički odnosio prema mlađem bratu i sestri. Dok subili djeca, trebalo ih je štititi od njihova starijeg brata. Ali sad kad jeEdmund mrtav, više nema potrebe za laganjem i skrivanjem. Neka žena jenegdje plakala i Brian je želio doznati o čemu se radi. Vjerojatno je riječo nekoj služavki koja se zaljubila u Rogera pa sada plače jer joj on neuzvraća ljubav. Brianu je bilo jasno kako Roger misli da njegov mlađibrat ne zna ništa o muško-ženskim odnosima. Za Rogera je on i daljepreplašeni dječak koji se skriva od svega.

Zaustavio se u dnu stubišta. Prostorije u podrumu bile su u potpunommraku, nakrcane vinskim bačvama i usoljenom ribom. Osluhnuo je izačuo stražare kako bacaju kocku, smiju se i psuju. Provukao se izmeđubačava prema stražnjem dijelu podruma. Znao je da se ondje nalazićelija. Od Edmundove smrti više nije bilo potrebe za šuljanjem, u tomese usavršio za njegova života, ali nije želio da Roger pomisli kako mu nevjeruje. Kako se približavao vratima ćelije, tako je plač postao glasniji.Bio je to nježan, bolni vapaj kakav dopire iz ženskog srca. Sada mu jebilo jasno zašto su se stražari povukli u udaljeni dio podruma; nisu željelistalno slušati taj zvuk.

304

Brian je provirio u ćeliju. U jednom kutu zgrčena je ležala žena uodori redovnice. Jedva je disao dok je uzimao ključ koji je visio na čavluzabijenom pokraj vrata i počeo otključavati bravu. Vrata su se otvorilabez škripe zahvaljujući dobro podmazanim šarkama.

»Sestro«, prošaptao je Brian i kleknuo pokraj nje. »Molim vas, dajtemi da vam pomognem.«

Mary ga je pogledala sa strahom u očima. »Molim vas, osloboditeme«, prošaptala je. »Moja braća će pokrenuti rat zbog ovoga. Molim vas!Ne bih mogla podnijeti da im se nešto dogodi.«

Brian ju je zaprepašteno gledao. »Vaša braća? Tko ste vi? Što steučinili da vas je Roger zatočio?«

»Roger?« pitala je. »To je čovjek koji me drži? Gdje sam? Tko stevi?«

Brian je buljio u nju. Njezino okruglo lice bilo je natečeno, nježnesmeđe oči crvene i nadražene. Iznenada ga je podsjetila na njegovu sestruElizabeth. Ona je bila savršena i mila poput anđela, a ova žena izgledalaje poput Bogorodice. »Ja sam Brian Chatworth, a ovo je moj dom, ovo jeposjed obitelji Charworth. Moj brat Roger posjeduje ovu kuću.«

»Chatworth?« ponovila je Mary uspravljajući se. »Moj brat je nekoćbio zaljubljen u jednu ljepoticu, ali ona se udala za čovjeka koji sepreziva Charworth.«

Brian je sjeo na pete. Počeo je shvaćati moguće razloge zatočeništvaove žene. »Vi ste Montgomeryca!« rekao je bez daha. »Znao sam samoza četvoricu braće. Nisam nikad čuo da imaju sestru.«

»Ja sam najstarije dijete, Mary Montgomery.« Brian je nekolikominuta samo šutio.

»Recite mi što znate. Moja braća ponekad me previše štite. Zaštosam zatočena? Zašto vaš brat mrzi moju obitelj?«

Brian se odmah osjetio povezanim s Mary. »I moj brat mene štiti. Alislušam i čujem što govore. Reći ću vam što znam. Mlada djevojka kojase nekada zvala Alice Valence bila je zaljubljena u vašeg brata, onog

305

najstarijeg, Gavin se zove, zar ne?«Mary je kimnula.»Ali iz nekog razloga, ne znam točno zašto, nisu se vjenčali. Alice se

udala za mog najstarijeg brata, Edmunda, a Gavin se vjenčao s-«»Judith«, dovršila je Mary.»Da, Judith«, nastavio je Brian. »Moj brat jedne je noći ubijen.«

Nakratko je ušutio. Nije želio govoriti o tome koliko mu je brat bio zao ikako ih je sve ugnjetavao. Nije spomenuo ni mladu djevojku koja jeprerezala žile one noći kad je Edmund ubijen.

»A Alice je ostala udovica«, tiho je rekla Mary.»Da, tako je. Vjerujem da je u nekoliko navrata pokušala opet

pridobiti Gavina. Dogodila se nesreća i vruće ulje prolilo joj se po licu.Ostali su joj gadni ožiljci.«

»Mislite da sam zbog toga završila ovdje? Gdje je sada ta Alice?«»Ona živi ovdje. Nema nikog drugog.« Razmišljao je o dobroti svoga

brata Rogera. »Jesenas se Roger sukobio s drugim vašim bratom. Borilisu se zbog žene.«

»To može biti jedino Stephen. Bronwyn... nikada ništa nije rekla otome.« Mary je dlanom prešla preko lica. »Nisam ni slutila što sedogađalo. O, Briane, što nam je činiti? Ne možemo dopustiti da namobitelji ratuju.«

Briana su zaprepastile njezine riječi. Zašto je govorila u množini?Kako je mogla pretpostaviti da je on na njezinoj strani? Roger je njegovbrat. Naravno da će stati na njegovu stranu. Zasigurno postoji dobarrazlog zašto je Roger zatočio tu tihu i nježnu ženu.

Prije nego što je stigao išta reći, Mary je opet progovorila. »Zaštošepate?« tiho je pitala.

Brian je bio zatečen. Već dugo ga to nitko nije pitao. »Nogu mi jezgnječio konj«, kratko je odgovorio. Mary ga je samo pogledala kao da jeočekivala da će joj više reći, a Brian se vratio u vrijeme kojeg se nijevolio prisjećati.

306

»Elizabeth je imala pet godina«, rekao je odsutnim glasom. »Već tadaje izgledala poput anđela. Jednom od svjetski poznatih tesara bila jemodel za sve anđele u kapelici. Igrali smo se u pijesku na viteškompolju. Naš brat Edmund već je bio odrastao, imao je dvadeset jednugodinu.«

Brian je na trenutak zastao. »Ne sjećam se svega. Poslije su govorilida je Edmund bio pijan. Nije vidio Elizabeth i mene kada je ujahao upolje.« Mary je užasnuto uzdahnula.

»Poginuli bismo da nije bilo Rogera. Imao je četrnaest godina i bio jevelik i snažan. Istrčao je pred Edmundova konja i zgrabio nas oboje. Alikonj ga je kopitom udario u lijevu ruku pa je mene ispustio.«

Brian je na trenutak odvratio pogled. »Konj mi je zgnječio nogu odkoljena naniže.« Slabašno se osmjehnuo. »Imao sam sreće što nisamostao bez nje. Elizabeth je govorila da me Roger njegovao i da je tospasilo nogu. Četiri mjeseca nije se odvojio od mene.«

»Jako ga volite, zar ne?«»Da«, kratko je odgovorio Brian. »On je... štitio mene i Elizabeth

cijelo naše djetinjstvo. Nju je poslao u samostan kad joj je bilo šestgodina.«

»I sada je ondje?«Brian se nasmiješio. »Roger govori da joj traži prikladnog muža, ali

još ga nije našao. Kako pronaći muža anđelu?« Nasmijao se prisjetivši senečega što je Elizabeth bila rekla. Predložila je Rogeru da joj pronađevraga. Rogeru to nije bilo smiješno. Roger se uglavnom nije smijao nanjezine oštre primjedbe. Ponekad joj je jezik bio u neskladu s nježnimizgledom.

»Ne možemo dopustiti da nam obitelji žive u zavadi«, rekla je Mary.»Opisali ste brata kao dragog čovjeka punog ljubavi. On je samo ljut naStephena. A bez sumnje je i vaša šurjakinja ljuta.« Brian se zamalonasmijao na tu izjavu. »Aliceini luđački ispadi gnjeva bili su puno višeod ljutnje. Ponekad bi sasvim poludjela i morali bismo joj davati trave dabi zaspala. Stalno je vrištala i spominjala Judith i Gavina

307

Momgomeryja.«»Gotovo ništa mi niste rekli o sebi«, tiho je dodao Brian. »Zatočeni

ste ovdje, danima samo plačete, a razgovaramo o meni. Recite mi, zaštoplačete? Zbog sebe ili svoje braće?«

Mary je gledala u svoje ruke. »Ja sam slabić i kukavica. Voljela bihda se mogu moliti kako bih i trebala, ali braća su me naučila da budemrealna. Kad otkriju da sam nestala, bit će jako ljuti. Gavin i Stephenmirno će se pripremiti za rat, ali Raine i Miles neće biti mirni.«

»Što će učiniti?«»Teško je reći. Učinit će ono što im se u danom trenutku učini kao

najbolje rješenje. Raine je obično vrlo nježan, div dobrog srca, ali nemože podnijeti nepravdu. A Miles ima užasnu narav!

Nitko ne može znati što će on učiniti.«»To moramo spriječiti«, rekao je Brian ustajući. »Idem k Rogeru

zahtijevati da vas oslobodi.«I Mary je ustala. Bila je niža od njega. »Mislite li da će ga vaš

zahtjev razbjesniti? Možda biste ga trebali zamoliti?«Brian je pogledao Mary, njezinu meku punašnost i velike staklene oči.

Zbog nje se osjećao velik poput planine. Nikada ništa nije tražio odRogera - osim što mu je dugovao život. Bila je u pravu. Kako bi mogaostavljati ikakve zahtjeve pred čovjeka koji ga toliko voli?

Dodirnuo je Maryno lice. »Izbavit ću vas odavde. Obećavam.«»A ja vam vjerujem«, odgovorila mu je Mary glasom punim

povjerenja. »Sada morate poći.«Brian se osvrnuo po malenoj bijednoj ćeliji. Na podu je bila slama i

bilo je prljavo. Maleni krevet bio je jedini namještaj, a u kutu je stajalakanta. »Ovo je mjesto odvratno. Morate poći sada sa mnom.«

»Ne!« okrenula mu je leđa. »Moramo biti oprezni. Ne smijemorazbjesniti vašeg brata. Ako je sličan mojoj braći, možda će reći neštozbog čega će poslije požaliti, ali će svejedno biti prisiljen držati serečenoga. Morate čekati jutro da se odmori i tek onda razgovarati s

308

njim.«»Kako se možete zamarati mojim bratom dok je pred vama još jedna

noć u ovoj rupi iz pakla?« Odgovorila mu je samo pogledom.»Idite s mirom. Ne morate se brinuti zbog mene.«Brian se zagledao u nju, a potom je uhvatio za ruku i poljubio je.

»Dobra ste žena, Mary Montgomery.« Okrenuo se i otišao.Mary je okrenula glavu kad je začula da se vrata opet zaključavaju.

Nadala se da Brian nije primijetio koliko se boji. Poskočila je kad jenešto pretrčalo preko poda ćelije. Znala je da ne bi trebala plakati, aliužasna je kukavica.

* * *

Roger je šokirano gledao u svog mlađeg brata.»Želim da je oslobodiš iz te ćelije«, tiho je rekao. Učinio je kako je

Mary rekla i čekao jutro za suočavanje s Rogerom. Gotovo da nijespavao, s sudeći po tamnim krugovima oko očiju, nije ni Roger.

»Briane, molim te...«počeo je Roger glasom kojim se služio samo kadje razgovarao s mlađim bratom i sestrom.

Brian se nije povukao. »Još mi nisi rekao zašto je držiš zatočenu, alikoji god da je razlog u pitanju, želim da je oslobodiš iz one ćelije.«

Roger se okrenuo leđima bratu tako da mu ne može vidjeti bol uočima. Kako da mu objasni sva poniženja koja su im priuštiliMontgomeryjevi ? Zaboljelo ga je kad se njegova šurjakinja bacila prednoge Gavinu, a on ju je odbio. Mislio je da su poravnali račune kad jeBronwyn za muža izabrala njega umjesto Stephena. Ali Stephen je imaosreće i zadao mu udarac zbog kojega je završio na tlu. Bio je vrlo ljut,nije mogao ni razmišljati, nego je Stephena napao sleđa. Sada je želioporučiti Montgomeryjima da ga ne mogu uvijek poraziti.

»Nećemo joj nauditi«, rekao je Roger. »Obećavam ti da joj se ništaneće dogoditi.«

»Zašto je onda držiš? Oslobodi je prije nego što dođe do rata.«

309

»Sad je kasno za to.«»Kako to misliš?«Roger se opet okrenuo mlađem bratu. »Raine Montgomery vodio je

nekoliko stotina kraljevih vojnika prema Walesu kad je doznao da držimoMary. Preusmjerio je ljude i sada su na putu prema nama. Napast ćenas.«

»Molim! Napast će nas? Nemamo se čime braniti. Zar on ne zna dane može samo tako povesti ljude na nas? Imamo sudove i zakone koji nasod toga štite.«

»Kralj je presreo Rainea prije nego što je uspio doći do nas. Tolikose razbjesnio što je Raine prisvojio njegovu vojsku da ga je proglasioizdajnikom. Ovaj se zatim povukao i sakrio u šumi.«

»Blagi Bože!« Brian je jedva disao dok se spuštao u naslonjač. »Minemamo golemu tvrđavu kao Montgomeryjevi koja bi nas štitila odnapada. Ako pustimo Mary...«

Roger je s divljenjem gledao u svoga brata. »Nisam te želio umiješatiu ovaj sukob. Moraš otići odavde. Pođi na neki od mojih posjeda.Uskoro ću doći za tobom.«

»Ne!« odlučno je rekao Brian. »Moramo izgladiti ovaj sukob. Poslatćemo poruku kralju i Montgomeryjima. Dotad ću ja osobno paziti naMary.« Ustao je i šepajući napustio prostoriju.

Roger je piljio u vrata kad su se zatvorila za Brianom. Bijesno ješkrgutao zubima, a potom zgrabio sjekiru koja je visjela na zidu.Zamahnuo je njome i bacio je na drugi kraj prostorije gdje se zabila uhrastova vrata. »Prokleti bili svi Montgomeryji«, opsovao je. Bilo mu jedrago što su naljutili kralja. Samo su otimali. Oteli su ljepotu njegovojšurjakinji, kao i njezin zdrav razum. Oteli su svu onu zemlju u Škotskojkoja je trebala pripasti njemu. A sada se činilo kao da mu otimaju ipoštovanje mlađeg brata. Brian nikada dosad nije prkosio Rogeru inikada mu nije proturječio. A sada se ponašao kao da smije donositiodluke i govoriti mu što treba činiti.

310

Otvorila su se vrata i ušla je Alice. Nosila je haljinusmaragdnozelene boje obrubljenu zečjim krznom žute boje. Veo odnajtanje svile pokrivao joj je lice. »Upravo sam vidjela Briana«, rekla jesvadljivim tonom. »Pomagao je onoj Montgomeryci da se popnestubama. Kako si je mogao pustiti iz podruma? Takvu ženu treba bacitipsima.«

»Brian ju je sam pronašao. Sam je odlučio pobrinuti se za nju.«»Pobrinuti se za nju!« Alice je vrištala. »Želiš reći da ćeš s njom

učiniti isto što i s gošćom koja je smještena gore?« Smijala se. »Ili višene naređuješ u vlastitoj kući? Čini se da je Brian sada glavni u ovomkućanstvu.«

»Pa ti znaš sve o muškarcima, zar ne? Kako se priča, bila si smnogima.«

Alice mu se smiješila. »Jesi li ljubomoran? Čujem da si sinoćStephenovu ženu poslao van iz sobe. Zar nisi mogao s njom »obavitiposao«?« zadirkivala ga je. »Možda si trebao poslati Briana da i to obaviumjesto tebe.«

»Izlazi van!« rekao je Roger dubokim glasom čije je značenje bilosasvim očito.

* * *

Bronwyn je kroz prozor gledala u snijeg u dvorištu. Roger Chatworth većju je mjesec dana držao zatočenu i za to vrijeme nije vidjela nikoga osim,jedanput ili dvaput, služavke. Donijeli su joj hrane, ogrjeva, čiste odjeće.Soba je bila čista, noćnu posudu redovito su praznili, ali nitko nije s njomnije prozborio ni riječi. Pokušala se obratiti sluškinji, ali ona ju jepogledala sa strahom i išuljala se iz sobe.

Nije bilo toga što nije pokušala kako bi pobjegla. Pokušala jepovezati plahte i spustiti se niz zid kuće. Rogerovi stražari uhvatili su ječim je dotaknula tlo. Sutradan je došao čovjek koji je ugradio šipke naprozor.

311

Čak je zapalila vatru kako bi izvela diverziju, ali stražari su je držalidok su drugi gasili vatru. Izradila je bodež od drške vrča i ranila jednogstražara. Otada su je umjesto dvojice stražara čuvala trojica, a Roger jedošao i zaprijetio joj da će je vezati ako ne prestane izazivati probleme.Preklinjala ga je da joj kaže nešto o Mary. Jesu li braća Montgomeryznala da su one ovdje zatočene?

Roger joj nije odgovorio ni na jedno pitanje.Bronwyn je utonula natrag u svoju samoću. Jedini način da skrati

vrijeme bilo je razmišljanje o Stephenu. Imala je priliku sjetiti se svakogatrenutka koji su proveli zajedno i shvatila je što bi promijenila. Trebala jeznati da ne može cijeli jedan narod biti loš poput one nekolicine koja juje maltretirala na imanju sir Thomasa. Nije se trebala toliko ljutiti zatošto je Stephena više zanimala ona nego njezin klan. Nije trebala takoslijepo vjerovati svemu što joj je Roger rekao.

Nije ni čudo što je Stephen rekao da je sebična. Uvijek bi vidjelasamo jednu stranu medalje. Razmišljala je o Stephenu i onome štopokušava učiniti kod kralja i znala je da će - ako ikada odavde ode živa -pronaći Kirsty i pokušati postići primirje s MacGregorima. Toliko jedugovala Stephenu.

»Brian, divne su«, smiješila se Mary prihvaćajući par kožnatih cipela odnjega. »Razmazit ćete me.«

Brian ju je pogledao očima punim ljubavi. Većinu vremena u mjesecukoji je protekao proveli su zajedno. Više nije tražio od Rogera daoslobodi Mary, i to zato što nije želio da ona ode. Zbog Mary on više nijebio osamljen. Roger je prečesto izbivao zbog svojih obaveza, a Elizabethje bila zaključana u samostanu. Što se drugih žena tiče. Brian je odavnoshvatio da se u ženskom društvu osjeća poput sramežljivog čudaka.Mary je bila deset godina starija i povučena od svijeta kao i on. Ona senije hihotala ni tražila od njega da pleše ili trči za njom oko ružinihgrmova u vrtu. Bila je tiha i jednostavna i ništa nije tražila od njega. Dane

312

su provodili svirajući lutnju. Ponekad bi Brian pričao priče, one koje jeodavno smislio i čuvao u glavi, ali nikada ih nikom nije ispričao. Mary gaje uvijek slušala. a uz nju se uvijek osjećao snažno. poput zaštitnika. kaonešto više od nečijeg mlađeg brata.

To nešto zaštitničko u njemu priječilo ga je da kaže Mary kako je iBronwyn bila zatočena. Nije više kao nekada slijepo vjerovao svombratu, pa je slugama postavljao pitanja, želeći znati što se sve događa unjegovoj kući. Odmah je tražio Rogera da oslobodi Bronwyn, a on ga jeodmah poslušao. Sada je samo Mary bila zatočena.

»Ne mogu vas dovoljno razmaziti«, smiješio se.Mary je ljupko pocrvenjela u licu i spustila pogled.»Dođite, sjednite pokraj mene. Ima li kakvih vijesti?«»Ne, ništa«, slagao je Brian. Znao je da Raine i dalje živi kao

odmetnik negdje u šumi te da predvodi skupinu nasilnika, ako jevjerovati onome što govori Alice. Nije joj rekao ništa o njegovuosvetničkom podvigu. »Noćas je zahladilo«, rekao je, grijući ruke nadkaminom u njezinoj sobi. Dogovorili su se da nikada ne spominju Rogerai Alice. Bili su dvoje osamljenih ljudi koji su iz uzajamne potrebe završilizajedno. Njihov svijet sastojao se od jedne prostrane ugodne sobe nanajvišem katu kuće obitelji Chatworth. Imali su glazbu. umjetnost i užitakmeđusobnog društva i nijedno od njih nikada prije nije bilo sretnije.

Brian se naslonio na jastuke naslonjača ispred vatre i tisućiti putrazmišljao o tome kako želi da ovo potraje zauvijek. Nije želio da seMary vrati svojoj »drugoj« obitelji.

Te je večeri svoje snove podijelio s Rogerom.»Ti bi što?« Roger je bio bez daha, očiju širom otvorenih.»Želim se vjenčati s Mary Montgomery.«»Vjenčati!« Roger se srušio u naslonjač. Želi se povezati s obitelji

koju on drži smrtnim neprijateljem! »Ta žena pripada Crkvi, ne možeš...«Brian se nasmiješio. »Nije se zaredila. Živi s redovnicama kao jedna

od njih, to je sve. Mary je tako draga. Ona samo želi pomoći svijetu.«

313

Prekinuo ih je Alicein prodoran smijeh.»Dakle, Roger, zaista ti dobro ide. Tvoj braco želi se vjenčati

starijom sestrom braće Montgomery. Reci mi, Brian, koliko joj je godina?Je li dovoljno stara da ti bude majka koju si oduvijek želio?«

Brian do tog trenutka nije imao prilike osjetiti bijes. Roger ga jeoduvijek štitio od većine neugodnosti na ovom svijetu, ali sada je režaodok j e išao prema Alice.

Roger je zgrabio svog mlađeg brata. »Nema potrebe za tim.« Brian gaje pogledao u oči. Prvi put u životu nije mislio da je njegov brat savršen.

»Dopustit ćeš joj da govori takve stvari?« tiho je upitao.Roger se namrštio. Nije mu se sviđalo kako ga Brian gleda, tako

hladno, kao da nisu najbolji prijatelji. »Naravno, ona nije u pravu. Samosmatram da nisi o svemu dobro promislio. Znam da si mlad i da trebašženu i...«

Brian se istrgnuo iz Rogerova stiska. »Želiš li reći da sam previšeglup da bih znao što želim?«

Alice je vrištala od smijeha. »Odgovori mu, Roger! Hoćeš li dopustitida ti se brat oženi Montgomerycom? Već čujem o čemu će brujati cijelaEngleska. Reći će kako nisi uspio Stephena srediti napadom s leđa pa sinašao drugog da to učini. Reći će da Charworthi uzimaju samo ostatkeMontgomeryjevih. Ja nisam dobila Gavina. Ti nisi dobio Bronwyn, pa siposlao brata bogalja njihovoj sestri usidjelici.«

»Zašuti!« urlao je Roger.»Istina boli, zar ne?« izazivala je Alice.Roger je stisnuo čeljusti. »Moj brat se neće oženiti

Montgomerycom.«Brian se uspravio do svoje pune visine. Bio je upola sitniji od

Rogera. »Vjenčat ću se s Mary«, rekao je odlučno.Alice se opet nasmijala. »Trebao si mu dati onu drugu. Tako bi

ispucao svu požudu, ali barem ne bi govorio o braku.«»O čemu govoriš, vještice?« Brian je zahtijevao odgovor. »Koju

314

drugu?«Alice je gledala u njega kroz veo. »Kako se usuđuješ?« jedva je

izgovorila. »Kako se usuđuješ zvati me vješticom? Nekad sam bila tolikolijepa da ne bih ni pogledala jadnog bogalja kakav si ti.«

Roger je koraknuo prema njoj. »Odlazi odavde prije nego što tiunakazim i drugi obraz.«

Alice je zarežala na njega prije nego što se okrenula kako bi izašla.»Pitaj ga za Bronwyn koju drži gore«, nasmijala se i brzo izašla.

Roger se okrenuo prema Brianu i susreo njegov ledeni pogled. Nijemu se sviđalo kako ga je Brian gledao. Činilo se kao da je nestaloobožavanje starijeg brata.

»Rekao si da si je oslobodio«, prijekorno je rekao Brian. »Koliko simi još laži izrekao?«

»Daj, Briane«, počeo je Roger onim svojim tonom rezerviranim zamlađeg brata i sestru.

Brian se odmaknuo od njega. »Nisam dijete i ne želim da se takoodnosiš prema meni! Kakva sam ja budala bio! Nije ni čudo što nasMontgomeryji žele napasti. Držiš dvije njihove žene, zar ne? Kako sam temogao slušati? Nikada nisam sumnjao da je sve što činiš ispravno. Biosam toliko sretan s Mary da nisam razmišljao svojom glavom. Ali nisamni prije bio drugačiji, zar ne?«

»Briane, molim te...«»Ne!« povikao je Brian. »Jedanput u životu ti poslušaj mene. Sutra

ujutro odvest ću Mary i Bronwyn njihovoj obitelji.«Roger je osjetio kako mu se diže kosa na glavi. »One su moje

zarobljenice i nećeš to učiniti.«»Zašto si ih zarobio?« pitao je Brian. »Zato što si Stephena

Montgomeryja napao sleđa? Zato što te unatoč tome porazio?«Roger je zateturao unatrag. »Briane, kako možeš tako razgovarati sa

mnom? Nakon svega što sam učinio za tebe!«»Dozlogrdilo mi je slušati kako si spasio moj i Elizabethin život!

315

Dojadilo mi je biti zahvalan svake sekunde svoga života. Odslužio samsvoje kao tvoj mlađi brat. Sada sam odrastao muškarac i mogu samdonositi svoje odluke.«

»Briane«, Roger je šaptao. »Nikada nisam tražio zahvalnost. Ti iElizabeth, vi ste moj cijeli život. Nemam nikog drugog. Nikog drugognisam nikad ni želio.«

Brian je uzdahnuo i osjetio kako ga napušta bijes. »Znam da nisi.Uvijek si bio jako dobar prema nama, ali došlo je vrijeme da te napustimi pokušam sam. Želim se vjenčati s Mary i to ću i učiniti.« Okrenuo se.»Sutra ću žene odvesti kući.«

Roger se počeo tresti čim je Brian napustio prostoriju. Nijedna bitkani viteški turnir nisu ga iscrpili koliko ova svađa s Brianom. Svakimtrenutkom njegov se dragi i mili brat mijenjao. Vidio je kako nestajeBrianovo slijepo obožavanje starijeg brata.

Srušio se u naslonjač i zagledao u popločeni pod. Imao je samoBriana i Elizabeth. Njih troje uvijek su se držali zajedno, poput snažnesile koja se opirala Edmundovoj zloći. Elizabeth je oduvijek bilaneovisna. S anđeoskim licem i čvrstim karakterom često sesuprotstavljala Edmundu. Ali Brian je oduvijek od Rogera tražio ljubav izaštitu. Brianu nije smetalo što Roger za njega donosi sve odluke. Rogerje uživao u toj ulozi. Sviđalo mu se Brianovo obožavanje.

Ali večeras je vidio kako to obožavanje nestaje. Brian se promijenio,od slatkog mladića punog ljubavi do neprijateljski raspoloženog,zahtjevnog, arogantnog čovjeka.

Sve to dogodilo se zbog Montgomeryja!Roger nije bio svjestan kad je počeo piti. Vino mu se našlo pri ruci i

počeo ga je ispijati bez imalo razmišljanja. Mislio je samo na Brianovehladne oči i na to kako su ga Montgomeryji stajali bratove ljubavi.

Što je više pio, to je više razmišljao o svim nedaćama koje su gasnašle zahvaljujući Montgomeryjevima. To što je Alice izgubila ljepotučinilo mu se kao najveća uvreda. Na kraju krajeva, ona je bila člannjegove obitelji. Judith i Gavin poigrali su se njome, najgore od svega,

316

ismijali su je baš kao i njega. U glavi su mu odzvanjala sva podbadanjakoja je čuo na dvoru kada je onamo stigao nakon borbe sa Stephenom.»Priča se da ste izveli pravu predstavu za onu malu Montgomeryjevudivljakušu. Prema onome što čujem o njoj, ne mogu vas kriviti, ali da stese toliko zapalili za nju da ste Stephena napali sleđa?«

Te riječi neprekidno su mu odzvanjale u glavi. Sin kraja Henrikaupravo se bio vjenčao sa španjolskom princezom, pa kralj nije želio damu veselo raspoloženje kvare priče o Rogerovu neviteškom ponašanju.

Vrčem od kositra udario je o ručku naslonjača i odvalio izrezbarenivrh. »Neka su svi prokleti!« psovao je. Brian je bio spreman odbacitigodine ljubavi i odanosti zbog žene koju je jedva poznavao. Pomislio jena Bronwyn i na trik koji je izvela kad se počela smijati dok je onpokušavao voditi ljubav s njom. Kurvinski trik! Isto je izvela i Mary kadje rekla Brianu kako ona zapravo ne pripada Crkvi. Brian je mislio da jeona nevinašce dostojno braka, ali bila je dovoljno pametna da zavedenevinog dječaka deset godina mlađeg od sebe. Je li planirala iskoristiti gakako bi došla do slobode ili je samo ciljala na bogatstvo Charworthovih?Montgomeryjima je ušlo u naviku stjecanje bogatstva brakom.

Roger je ustao na nestabilne noge. Kao stariji brat, bio je dužanpokazati Brianu kako su sve žene lažljive kučke. Sve su poput Alice iBronwyn. Nijedna nije draga ni mila, a zasigurno nijedna ne zaslužujenjegova brata Briana.

Oteturao je iz sobe i zaputio se uza stube. Nije znao kamo se zaputio,a zaustavio se tek pred vratima Bronwynine sobe. Vizija njezine crnekose i plavih očiju lebdjela mu je pred očima. Pamtio je svaku krivuljunjezina raskošnoga tijela. Stavio je ruku na zasun i sjetio se kako mu jeprkosila uzdignute brade. Odmaknuo se od vrata. Ne, nije toliko pijan dabi mogao podnijeti da ga opet ismijava. Čovjek se ne može toliko napiti.

Uspeo se uz još jedan niz stuba do najvišeg kata kuće. Njegoveprobleme uzrokovala je ta drolja odjevena u redovnicu koja je zavelanjegova mlađeg brata. Njezine vražje metode uzrokovale su raspadnjegove obitelji. Brian je rekao da će sutra napustiti obiteljski posjed.

317

Vjenčat će se s Montgomerycom i napustiti ga. Kao da obiteljMontgomery nije već dovoljno brojna, sada će uzeti i njegovu!

Roger je povukao zasun s vrata Maryne sobe. Mjesečina je dopiralakroz prozor, a noćna svijeća gorjela je uz krevet.

»Tko je to?« prošaptala je Mary uspravljajući se u krevetu. U glasujoj se osjećao strah.

Roger se spotaknuo o stolicu koju je zatim podigao i razbio o zid.»Tko je to?« glasnije je ponovila Mary, glasom koji je podrhtavao.»Charworth«, zarežao je Roger. »Jedan od vaših tamničara.« Nagnuo

se nad krevet i zagledao se u nju. Njezina duga smeđa kosa bila jevezana u punđu. Od straha je širom otvorila oči. »Lorde Roger, ja...«

»Što vi?« zahtijevao je odgovor. »Zar mi nećete poželjetidobrodošlicu i pustiti me u krevet? Zar nije svaki Chatworth jednakodobar? Mogu vas osloboditi, baš kao i Brian. Želim vidjeti čime ste takozaveli moga brata.«

Roger je zgrabio pokrivač koji je Mary povukla do brade i otrgnuo gaod nje. Zaprepašteno je gledao u jednostavnu pamučnu odoru koju jenosila. Većina žena spavala je bez ikakve odjeće, a ova je žena, bludnicanad bludnicama, spavala u odori. Rogera je to iz nekog razloga još višerazbjesnilo. Uhvatio ju je za ovratnik i rasparao joj odoru. Nije obraćaopažnju na njezino tijelo niti je čuo kad je počela prestravljeno vrištati.Čuo je samo Brianove riječi da odlazi od kuće zbog te žene. Sada ćedokazati kakva je ona kurva, nedostojna ljubavi njegova mlađeg brata.

Bacio se na Maryno punašno nevino tijelo u potpuno bezumnomstanju. Razodjenuo se taman toliko da može obaviti ono što je planirao.Njezine noge bile su čvrsto spojene i morao se svojski potruditi da ihrazdvoji. Njezini krikovi su minuli i pretvorili se u užasnuto cviljenje.Tijelo joj je bilo kruto poput čelika.

Roger nije uživao silujući je. Bila je suha i napeta i Roger se moraožestoko zabijati kako bi ušao u nju. Sve je bilo gotovo za nekolikosekundi. Piće i emocije zajednički su ga iscrpili. Otkotrljao se i srušio nakrevet pokraj nje. Sada ga Brian neće napustiti, mislio je dok je zatvarao

318

oči. Sljedećega Božića bit će zajedno s Brianom i Elizabeth, baš kao iprije.

Mary je tiho ležala dok se Roger kotrljao od nje. Osjećala se kao dajoj je tijelo povrijeđeno i nečisto. Najprije je pomislila na svoju braću.Kako će izaći pred njih kao kurva, baš kako je Roger bezbroj putaponovio? Brian više neće moći sjediti pokraj nje i razgovarati s njom.

Posve mirno je ustala s kreveta. Ignorirala je bol koju je osjećala ikrv na bedrima. Pažljivo je provukla svoju jedinu odoru preko glave.Bila je to jednostavna oprava od tamnoplave vune. Za nju su je sašilesestre u samostanu. Posljednji put se osvrnula i pogledala sobu, a potomse zaputila prema prozoru.

Hladan noćni zrak oblio joj je lice. Duboko je udahnula. Podigla jepogled prema nebu. Znala je da joj Bog ne može oprostiti to što jeučinila, niti je ona mogla oprostiti samoj sebi. »Zbogom, moja braćo«,šaptala je u vjetar. »Zbogom, moj Briane.«

Prekrižila se, stavila ruke na prsa i skočila na kamenje pod prozorom.

Životinje na posjedu Chatworthovih prije ljudi su osjetile da nešto nije uredu. Psi su počeli lajati, konji u staji su se uznemirili. Brian je biouzrujan i nije mogao spavati pa se ogrnuo i pošao van. »Što se događa?«upitao je konjušara koji je protrčao kraj njega.

»Žena se bacila s prozora najvišeg kata«, povikao je preko ramena.»Moram pronaći lorda Rogera.«

Brianovo je srce zastalo kad je čuo mladićeve riječi. To je jedna odzatočenih žena. Molim te da bude ona koju ne poznajem, Bronwyn, u sebise molio. Ali unatoč svojim molitvama, već je znao koja od njih ondjeleži mrtva.

Mirno se zaputio prema zidu kuće na kojem je bio prozor Marynesobe. Probio se kroz brojne sluge i osoblje koji su okružili tijelo.

»Silovana je«, tiho je rekla jedna žena. »Pogledajte krv na njoj!«

319

»Ovo je baš kao kad je lord Edmund bio živ. A mislio sam da ćemlađi biti bolji od njega.«

»Gubite se odavde!« povikao je Brian. Smučilo mu se što su se sjatilii slobodno gledali njegovu voljenu Mary. »Jeste li me čuli? Gubite seodavde!«

Sluge nisu navikli slušati naredbe od Briana, ali znali su prepoznatiautoritativan ton. Brzo su se okrenuli i nestali u mračnim kutovimaodakle su gledali Briana i tu ženu koju nikad prije nisu vidjeli.

Brian je nježno poravnao Marynu odjeću. Ispravio joj je vrat koji jestajao pod neprirodnim kutom. Želio ju je unijeti u kuću, čak je nekolikoputa i pokušao, ali nije bio dovoljno snažan. Čak je i njegova slabostojačavala bijes koji je kiptio u njemu. Sluge su pretpostavili da ju jeRoger silovao, ali Brian to nije mogao vjerovati. Jedan od stražara!pomislio je.

Dok je ustajao, smišljao je kazne za tog čovjeka, kao da će to pomoćida mu se Mary vrati. Kao u transu zaputio se stubama do Maryne sobe.Stražari su krenuli prepriječiti mu put, ali ustuknuli su kad su vidjeli daje to on. Odgurnuo je vrata i ušao u Marynu sobu.

Brian je nekoliko trenutaka gledao u nepomičnog Rogera koji je hrkaona Marynu krevetu. Pritom nije ni o čemu razmišljao, vodio ga je samoosjećaj koji je jurio kroz njega. Svakim je trenutkom taj osjećaj rastao ijačao.

Potpuno smiren, okrenuo se i zgrabio vrč hladne vode sa stola. Izlioje vodu Rogeru na glavu.

Roger je nešto promrmljao i podigao pogled. »Briane«, rekao je sblagim osmijehom. »Sanjao sam te.«

»Diži se!« zapovjedio je Brian smrtno ozbiljnim glasom.Roger se uznemirio. Prošao je vojnu obuku i znao je kako se

kontrolirati kad bi osjetio opasnost. »Što se dogodilo? Je liElizabeth...«Prestao je govoriti čim se uspravio i shvatio gdje se nalazi.»Gdje je Montgomeryca?«

320

Brianov čeličnohladni izraz lica nije se promijenio. »Leži mrtva doljena kamenju.«

Rogerovo lice načas je zatreperilo. »Želio sam ti pokazati kakva jeona žena. Želio sam ti dokazati...«

Brianov duboki glas presjekao ga je usred rečenice. »Gdje je ženaStephena Montgomeryja?«

»Briane, moraš me saslušati«, preklinjao je Roger.»Saslušati!« Brian je bio bez daha. »Jesi li ti saslušao Mary dok je

vrištala? Kako je bila skromna žena, nekako dvojim da je puno vrištala.Jesi li uživao?«

»Briane...«»Umukni! To su bile posljednje riječi koje si mi uputio. Naći ću

drugu ženu koju držiš i otići ću s njom.« Oči su mu se suzile. »Ako teikada više vidim, ubit ću te.«

Roger se srušio kao da ga je netko udario. Tupo je gledao kako Brianizlazi iz sobe. Gledao je u krv na plahti pokraj sebe i pomislio na ženukoja dolje leži mrtva. Što je učinio?

Brianu nije trebalo dugo da pronađe Bronwyn. Znao je da će je naći usobi u kojoj je Edmund nekoć držao svoje žene. I ovaj put stražari su gaodmah pustili. Gorak okus od noćašnje tragedije osjećao se i unutarzidina kuće.

Bronwyn je bila budna i na nogama kad je Brian ušao u sobu. »Što sedogodilo?« tiho je upitala ozbiljnog mladića koji je stajao pred njom.

»Ja sam Brian Charworth«, rekao je, »i odvest ću vas k vašoj obitelji.Jeste li spremni?«

»Ovdje je zatočena i moja šurjakinja. Neću poći bez nje.«Brian je stisnuo čeljusti. »Moj brat ju je silovao. Ubila se.«Izgovorio je to ravnodušno, kao da mu ništa ne znači, ali Bronwyn je

vidjela dalje od toga. Mary, pomislila je, slatka, draga, nježna Mary. »Nemožemo je ovdje ostaviti. Moram je vratiti njezinoj braći.«

»Ne trebate se brinuti zbog Mary. Ja ću se pobrinuti za nju.« Zbog

321

toga kako je izgovorio njezino ime, Bronwyn je sve shvatila. »Spremnasam«, tiho je rekla i pošla za njim dok je izlazio iz sobe.

Kad su se našli vani na hladnom noćnom zraku, Brian se okrenuoprema Bronwyn. »Uredit ću da vas prati straža. Odvest će vas kamo godbudete htjeli. Ili možete poći sa mnom do dvorca Montgomeryjevih.«

Bronwyn nije trebalo dugo da odluči. Imala je mjesec dana zarazmišljanje o svemu dok je samovala u sobi. Morala se pomiriti sMacGregorima prije nego što se pojavi pred Stephenom. Morala jedokazati da je vrijedna njegove ljubavi. »Moram se vratiti u Škotsku i neželim englesku stražu. Lakše ću putovati sama.«

Brian joj nije proturječio, Misli su mu okupirali vlastiti jad i mržnja.Kratko je kimnuo. »Možete uzeti konja i sve potrepštine koje su vampotrebne.« Okrenuo se kako bi otišao, ali ona ga je uhvatila za ruku.

»Pobrinut ćete se za Mary?«»Tako mi života«, rekao je iz dubine srca. »I osvetit ću njezinu smrt.«

Otišao je.Bronwyn se namrštila na pomisao o tome što bi Mary rekla na tu

izjavu o osveti. Osvrnula se oko sebe i napokon spoznala da je opetslobodna. Mora što prije otići, prije nego što neko novo nasilje uzdrmaovo mjesto. Čeka je mnogo posla. Možda će spašavanje života, makarbila riječ o Škotima, dati mira Marynoj duši. Okrenula se prema staji.

322

B

DEVETNAESTO POGLAVLJE

ronwyn je muzla kravu i naslonila se na njezin topli bok. Bilo joj jedrago što je došla do kolibe Kirstynih roditelja umjesto da se odmah

vratila u Larenston. Kirsty i Donald su se s malenim Roryjem Stephenomvratili kući na sjever. Vratila se do svoga konja i pokušala uzjahati, aliHarben ju je uhvatio za ruku.

»Ostat ćeš s nama, curo, dok se ne sretneš s MacGregorom, ako to idalje planiraš učinit'.«

Pogledala je u njega pa u Nestu pa opet u njega. »Otkad znate?«»Donald nam je rekao nakon što ste otišli, iako smo od početka bili

nekako sumnjičavi. Ne govoriš kao obična žena. Imaš više...«»Samopouzdanja?« upitala je Bronwyn puna nade.Harben je frknuo. »Prije bi' reko da je to drskost.« Zagledao se u nju.

»MacGregoru ćeš se svidjet'.« Pogled mu se spustio na njezin okruglitrbuh. »Vidim da je onom tvom mužu godilo moje domaće pivo.«

Nasmijala se.Harben se prvi zaputio prema kolibi. »Jedna mi stvar nije jasna.Shvaćam da si ti MacArranica, ali ne mogu shvatit' da je onaj tvoj

muž Englez. Radije bi' vjerovao MacArranima nego Englezima.«Ušli su u kolibu smijući se, a Nesta se smješkala gledajući njih

dvoje. Ona je nadgledala sve poslove na zemlji pa bi gledala kakoBronwyn i Harben raspravljaju dok vrijedno rade.

323

Trebalo je nekoliko dana da dogovore susret s MacGregorom. On jepristao da nikome ne govori za susret i da dođe sam, baš kao i Bronwyn.Naći će se sljedećega jutra u zoru, na ledini obavijenoj izmaglicom.

Stala je jače musti kravu i pokušavala otpuhati vlas kose koja joj jesmetala. Završila je s mužnjom, još jedanput odsutno otpuhnula kosu iponijela kantu s mlijekom prema udaljenom kraju staje, primjećujući dase spušta mrak. Baš kad je izlila zadnju kap mlijeka iz kantice za mužnju,začula je zvuk od kojeg se istog trenutka zaledila.

Bio je to lavež, jedva čujan, ali nešto ju je u tom zvuku podsjetilo naRaba, pa su joj odmah navrle suze. Predobro se sjećala prizora Rabaispruženog na tlu s velikom ranom na tijelu.

Zvuk se opet začuo, pa se okrenula, još uvijek držeći kanticu. Ondjeje tiho stajao, sa sjajnim očima, mašući repom - Rab.

Imala je dovoljno vremena da spusti kanticu, jer se već sljedećegtrenutka pas od pedeset kilograma našao na njoj. Oborio ju je na jasle izamalo je prepolovio.

»Rab!« prošaptala je, uzvraćajući mu zagrljaj.»Rab!« smijala se dok se utapala u njegovu krznu. »O, slatki moj

psu«, jecala je. »Odakle si se ti stvorio? Mislila sam da si mrtav!«Ukopala se u njegovo krzno.

Najednom se začuo zvižduk, a Rab se ukočio. Začas se našao nanogama ispred nje. »Što je, dečko?«

Podigla je pogled i ugledala Stephena. Kosa mu je bila kraća, alinosio je škotsku odjeću. Polako je prelazila pogledom po njemu. Kao daje bila zaboravila koliko je visok, snažan i mišićav. Njegove plave očiprodorno su je gledale.

»Hoćeš li i meni iskazati dobrodošlicu kao i njemu?« tiho je upitao.Bez razmišljanja se bacila na njega, zagrlivši ga oko vrata, odigavši se odtla.

Stephen nije rekao ni riječi. Počeo ju je ljubiti, iskazujući glad koju jeosjećao za njom. Predugo je prošlo otkad ju je posljednji put dodirnuo.

324

Zakoračio je unatrag s njom u naručju i spustio je na maleni stog sijena.Već dok su se spuštali, ruke su mu bile na gumbima njezine košulje.

»Ne možemo...«Bronwyn je mrmljala u njegove usne. »Harben...«Stephen ju je ugrizao za uho. »Rekao sam mu da ćemo orgijati do

noći.«»Ma nisi!«»Jesam!« zadirkivao ju je dok su mu se oči smijale. Najednom mu se

izraz lica promijenio. Raširio je oči i gledao je u čudu. Već sljedećegtrenutka trgao je odjeću s nje i zaprepašteno se zagledao u njezin čvrstizaokruženi trbuh.

Pogledao ju je s pitanjem u očima.Nasmiješila se i kimnula mu.Stephenov sretni krik uplašio je piliće u kokošinjcu. »Dijete!« smijao

se. »Harben je bome bio u pravu za svoje pivo.«»Bila sam trudna i prije nego što smo upoznali Kirsty, tako barem

Morag kaže.«Legao je uz nju i privukao njezino golo tijelo k sebi. »Onda je možda

stvar u meni, a ne u Harbenu«, rekao je s iskrenom radošću koja jedopirala iz srca.

Bronwyn se ugnijezdila uz njega i uvukla bedro među njegova.»Možda je i bilo pivo«, rekla je hineći tugu. »Ne sjećam se ničeg drugogod čega sam mogla zatrudnjeti.«

Zahihotao se i brzim pokretom je odgurnuo na slamu, licem premadolje. U sljedećem trenutku već je zbacio plašt. Koljeno je zadržao nadonjem dijelu njezinih leđa. Kad se sasvim razodjenuo, sagnuo se ipoljubio joj stražnju stranu koljena. »Nisam te sasvim zaboravio«,mrmljao je dok je zubima nježno prelazio duž krivina njezinih nogu.Rukama ju je milovao i mučio poljupcima. Ona je stenjala i pokušala seokrenuti, ali čvrsto ju je držao dok je nastavljao s najslađim mučenjem.

Od njegove kože uz njezinu trnci su joj prolazili cijelim tijelom. Usneje preselio na njezina leđa, a nogama prekrio njezine. Uzbuđivale su je

325

mišićavost i dlakavost njegovih nogu. Krupnim dlanovima milovao joj jeleđa, istražujući njezine meke obline.

Okrenuo ju je baš kad je pomislila da više ne može izdržati. Ljubio juje milujući joj trbuh i grudi. Izvila se prema njemu kad joj je usnamadotaknuo grudi.

Opet se pomaknuo prema gore, nježno joj grickajući vrat. Zgrabila gaje i stala povlačiti prema dolje. »Gladna si, gospodarice moja?« mrmljaojoj je u uho.

Ugrizla ga je, gotovo prejako, a on se već sljedećeg trenutka našao unjoj. Toliko je vremena prošlo otkad su posljednji put bili zajedno, aStephenove usne na njezinim koljenima njezino uzbuđenje dovele su dousijanja. Samo nekoliko pokreta i oboje su drhtali u ekstazi svoje ljubavi.

»O, Stephene«, šaptala je, čvrsto se privijajući uz njega. Osjećala setako dobro zato što je opet sigurna, što više nije sama. Nije ni primijetilakad je počela plakati. Stephen se dignuo s nje i povukao je u svojebožansko snažno naručje. Pokrio ih je svojim plaštom, a Rab se priljubiouz leđa svoje gospodarice. Bronwyn se osjećala tako sigurno i zaštićenoda je još jače zaplakala.

»Je li bilo užasno?« tiho ju je upitao. »Osjećali smo se takobespomoćno, ništa nismo mogli učiniti.« Otrla je suze i pogledala ga.»Mary?«

Spustio joj je glavu natrag u zagrljaj. »Brian Charworth ju je vratiokući.« Nekoliko trenutaka samo je šutio. To nije bio trenutak za razgovoro tuzi, gnjevu i smrti njegove sestre. Draga, mila Mary koja je za životačinila samo dobra djela nije zaslužila takvu nasilnu smrt. Miles bi bioubio Briana da ga Gavin i Stephen nisu zaustavili. Kad im je Brianispričao što se dogodilo, postalo je jasno da je Mary i u zatočeništvuširila ljubav. Brianova bol bila je očita dok je držao beživotno tijelo ženekoju je volio.

»Brian je pošao naći Rainea, gdje god da se skrivao«, nastavio jeStephen. »Čuli smo da se skriva u šumi. Zašto se nisi vratila uLarenston? Tam je ovih mjeseci ostario dvadeset godina. Malo je znao o

326

tome što se dogodilo. Ujutro su našli Raba, a Tam je bio siguran da simrtva.«

»Željela sam učiniti nešto za Mary.«»Za Mary? Zbog nje si došla do Harbena?«Bronwyn je počela još jače plakati. »Imao si pravo. Imala sam

vremena da razmislim o svemu. Sebična sam i ne zaslužujem tvojuljubav.«

»O čemu, dovraga, govoriš?« pitao je.»O onome što si mi rekao. Onda kad si onu ženu držao u krilu«,

nezadovoljno je frknula.Stephen se namrštio, pokušavajući se prisjetiti događaja o kojem je

ona govorila. Otkad su u braku, on nije dotaknuo drugu ženu. Nijedna senije mogla mjeriti s Bronwyninom ljepotom i duhom. Nasmiješio seprisjetivši se noći u Gavinovu dvorcu. »Aggie!« nasmijao se. »Ona jenajveća drolja u dvorcu. Sjedio sam ondje i žalio samog sebe kad je ušla,rastvorila bluzu i bacila mi se u krilo.«

»Bome je nisi odgurnuo! Kad sam ušla, izgledalo je kao da uživaš.«»Da uživam u njoj?« upitao je pa slegnuo ramenima. »Muškarac sam

i mogu se naljutiti ili uzrujati, ali još nisam mrtav.«Bronwyn je zagrabila hrpicu sijena i bacila mu je u glavu.Uhvatio ju je za ruke i zaustavio je. »Reci mi što sam rekao te noći«,

inzistirao je.»I ne sjećaš se!« Kako je mogao zaboraviti nešto što je njoj toliko

značilo?»Sjećam se samo da smo vrištali jedno na drugo, a onda sam ja

uzjahao i otišao. Ne znam kamo sam se bio zaputio. Negdje putem paosam na tlo i zaspao. Ujutro sam shvatio da sam te vjerojatno izgubio zbogsvoje gluposti pa sam odlučio učiniti nešto da te vratim.«

»Zato si pošao kralju Henriku? Da bi me vratio?«»Ni zbog čega drugog ne bih išao onamo«, rekao je. »Mrzim dvor.

Sva ta rasipnost!«

327

Gledala je u njega pa se nasmijala. »Zvučiš kao Škot.«»I kralj Henrik rekao je da više nisam Englez, da zvučim poput

Škota.« Nasmijala se i počela ga ljubiti.Odgurnuo ju je. »Još mi nisi odgovorila. Dok sam bio na dvoru,

mislio sam da si s mojom braćom. Gavin je bio toliko bijesan da mi nijehtio pisati. Mislim da je pretpostavio da znam da si napustila kuću istenoći kad sam i ja otišao. Ti i Miles nasmrt ste ih preplašili, samo daznaš.«

»Ali nismo tebe?« pitala je. »Što si pomislio kada si doznao da samse vratila u Škotsku?«

»Nisam imao vremena razmišljati!« rekao je s gađenjem. »Gavin,Raine, Miles i Judith danima su mi držali predavanja. Kad su završili,prestali su razgovarati sa mnom.«

»A sve vrijeme dok sam bila u Škotskoj nisi mi poslao čak niporuku!«

»Ali napustila si me!« gotovo je vikao. »Ti si meni trebala poslatiporuku!«

»Stephen Montgomery!« rekla je bez daha. »Nisam te napustila. Sadasi sam rekao da si odjahao i pošao na dvor. Zar sam trebala sjesti i čekatida se vratiš? Što sam trebala reći tvojoj obitelji, da ti je neka debeladrolja draža od mene? A tek nakon svega što si rekao!« okrenula je glavuod njega.

Stavio je prste pod njezinu bradu i okrenuo joj lice prema sebi.»Želim čuti što sam rekao. Zbog čega si me napustila? Znam kakva si, nebi otišla samo zbog one cure. Nju bi vjerojatno sredila vrućim žaračem.«

»I zaslužuje mučenje!« rekla je strastveno.Stephenov ton bio je čvrst, gotovo hladan. »Želim čuti što mi imaš

reći.«Iako je bio iznad nje, opet je okrenula glavu. Suze su joj samo

dolazile. Nikada u životu nije toliko plakala, pomislila je s gađenjem.»Rekao si da sam sebična, presebična da bih mogla voljeti. Rekao si da

328

se skrivam iza klana zato što se bojim odrasti. Rekao si... da ćeš pronaćiženu koja nije tako hladna i koja će ti moći dati ono što trebaš.«

Stephen je zaprepašteno otvorio usta, a potom se počeo smijati.Šokirano ga je pogledala. »Ne vidim što je smiješno u vezi s mojim

manama«, hladno je rekla.»Manama!« jedva je progovorio od smijeha. »O, Bože! Sigurno sam

bio jako pijan! Nisam ni znao da je moguće tako se napiti.«Pokušala se otkotrljati od njega. »Nećeš mi se smijati! Možda zbog

svoje sebične prirode ne mogu pronaći što je smiješno u tvojimriječima.«

Stephen ju je povukao k sebi. Odgurnula ga je, a on joj je na trenutakdopustio da pomisli kako je pobijedila, da bi je, još uvijek se smijući,opet povukao k sebi. »Bronwyn«, rekao je ozbiljno. »Poslušaj me. Ti sinajnesebičnija osoba koju sam ikada upoznao. Nikada nisam vidio da senetko toliko brine za druge, mnogo više nego za sebe. Zar nisi shvatila dasam se zato toliko razbjesnio kad si se spustila niz onu liticu? Mogla sibilo kome zapovjediti da to učini ili si mogla poslušati Douglasa ipomiriti se s Alexovom smrću. Ali ti to ne bi mogla! Moja draga, slatkagospodarice. Ti si razmišljala samo o životima svojih ljudi, ne ovlastitom.«

»Ali tako sam se bojala«, priznala je.»Naravno da jesi! To samo dokazuje koliko si hrabra i nesebična.«»Ali zašto... ?« počela je.»Zašto sam rekao da si sebična? Pretpostavljam zato što sam bio tako

povrijeđen, zato što sam te toliko volio, a ti mene nisi. Da budem sasvimiskren, zbog tebe se ponekad osjećam previše smrtnim. Bojim se danemam ni polovicu tvoje hrabrosti.«

»O, Stephene, to nije istina. Ti si jako hrabar. Sredio si četvoricuEngleza samo lukom i strijelom kad smo prvi put bili kod Kirsty. Trebaloje hrabrosti i da odustaneš od svoje engleske odjeće i postaneš Škot.«

»Postanem Škot?« pitao je podižući jednu obrvu. Bio je vrlo ozbiljan.

329

»Jednom si mi rekla da ćeš me voljeti samo ako postanem Škot.«Čekao je, ali nije ništa odgovorila. »Bronwyn, volim te i najviše na

svijetu želim da i ti voliš mene.« Stavio je prst na njezine usne i uputiojoj upozoravajući pogled. »Ali ako ponoviš ono što si rekla o tome kakosmo si dragi, mogao bih ti slomiti taj lijepi, nježni vrat.«

»Naravno da te volim, budalo! Što misliš, zbog čega me zaboli trbuh,a u glavi mi se zamuti kad si u blizini? A postaje još gore kad si daleko.S Rogerom Chatworthom sam pošla samo zato da bih ti dokazala danisam sebična. Učinila bih bilo što da me zavoliš.«

»Bježanje s mojim neprijateljem ne bi pomoglo da mi dokažešljubav«, rekao je ledenim glasom, ali onda se nasmiješio. »Pokušavaš limi reći da me voliš ili da ti je od mene loše?«

»O, Stephene«, nasmijala se shvaćajući da joj on vjeruje. Nije juoptužio da je spavala s Rogerom Chatworthom. Naučio je obuzdavatisvoju ljubomoru!

Iznenada su se oboje ukočili i zagledali u nešto. Nagli pokret unjezinu trbuhu osjetili su oboje. »Što je to bilo?« upitao je.

»Činilo se kao udarac«, rekla je začuđeno. »Mislim da nas je tvojedijete upravo udarilo.«

Stephen se podignuo s nje i stao joj gladiti trbuh. »Jesi li znala zadijete kad si me napustila?«

»Nisam te napustila,« istaknula je, »ali, da, znala sam.«Šutio je i dalje držeći svoju toplu ruku na njezinu golom trbuhu.»Jesi li sretan zbog našeg djeteta?« prošaptala je.»Možda sam malo preplašen. Judith je izgubila prvo dijete. Ne bih

želio da se tebi nešto dogodi.«Nasmiješila mu se. »Kako bi se moglo nešto dogoditi dok si ti u

blizini i štitiš me?«»Štitim te!« eksplodirao je. »Nikada me ne slušaš, nikada ne činiš

ono što ti kažem. Omamila si me. Usred noći napustila si sigurnookruženje moje obitelji. Ti...«

330

Stavila je prste preko njegovih usana. »Ali volim te. Jako te, jakovolim i trebam te. Trebam tvoju snagu, tvoju usredotočenost, odanost itvoju sposobnost da nađeš mirno rješenje za svaki problem. Zbog tebemoj klan nije objavio rat neprijatelju. Zbog tebe smo uvidjeli da Englezinisu glupi, pohlepni, lažljivi...«

Poljubio ju je kako bi je ušutkao. »Nemoj sve upropastiti«, rekao jesarkastično. »I ja tebe volim. Zavolio sam te onog trenutka kada sam tevidio s tvojim klanom. Dosad nisam vidio neku ljepoticu, osim Judith,koja je išta više osim ukrasa. Šokirao sam se kada sam vidio kako teljudi slušaju i poštuju. Tada sam prvi put u tebi vidio još nešto osim...«

Oči su joj zaiskrile. »Cure za dobru zabavu?«Nasmijao se. »O da, baš to.« Počeo ju je strastvenije ljubiti, ne

skidajući ruke s njezina tijela.»Stephen«, prošaptala je dok ju je usnama dodirivao iza uha. »Sutra

ću se susresti s MacGregorom.«»To je dobro«, mrmljao je, spuštajući se usnama prema njezinu vratu.

»Jako dobro.« Pomaknula je glavu nudeći mu usne.Najednom je odskočio od nje. Rab je lagano zalajao u znak

upozorenja. Stephen je užasnuto gledao u svoju ženu. »Ti, ludo jedna!«Slatko mu se nasmiješila. »Nalazim se s njim sutra u zoru.« Podigla

je glavu i počela ga opet ljubiti.Otkotrljao se od nje, ustao i povukao je na noge. »Prokleta bila!«

rekao je kroz stisnute zube. »Zar opet počinješ s tim? Zasigurno senalazite sami na nekom skrovitom mjestu.«

»Naravno da se nalazimo sami. Ne mogu tražiti ljude iz klana da meprate. Želim okončati ovaj rat prije nego što sasvim izmakne kontroli.«

Stephen je zatvorio oči i odvojio nekoliko trenutaka da se smiri. »Nemožete se naći nasamo. Zabranjujem ti.«

Na Bronwyninu licu pojavio se izraz nevjerice. »Što ti? Ti menizabranjuješ! Kako se usuđuješ! Zar zaboravljaš da sam ja MacArranica?Zbog toga što te volim, ne dajem ti pravo da odlučuješ o mojim

331

dužnostima vođe klana.«»Hoćeš li nakratko zašutjeti?« zahtijevao je. »Uvijek misliš da sam

protiv tebe. Sada me slušaj. Tko još zna za taj susret?«»Samo Harben. On je to uredio. Bojali smo se reći Nesti da je termin

dogovoren kako se ne bi previše ponadala.«»Previše ponadala!« rekao je bez daha. »Zar samo o tome razmišljaš?

Zar baš uvijek moraš biti obzirna prema svima?«»Govoriš kao da je riječ o nečem lošem.«»U tvom slučaju ponekad i jest tako.« Opet se pokušao smiriti.

»Bronwyn, zar ne shvaćaš da ponekad moraš misliti i na sebe?«»Ali to i činim! Želim mir za svoj klan.«Stephen joj je uputio pogled pun ljubavi. »Dobro, sada me slušaj.

Pokušaj ovo zamisliti. Ti i MacGregor nađete se na nekom osamljenommjestu, sigurno će biti i pokriveno maglom, a jedina osoba koja zna za toje Harben. Što ako MacGregor odluči okončati sukob s klanomMacArran ubojstvom njihove vlastelinke?«

»To je uvredljivo!« jedva je izgovorila. »Sastajemo se radi mira.MacGregor ne bi to učinio.«

Podignuo je ruke prema nebu, kao da moli nebesa za pomoć.»Nikako da se nađemo na pola puta, zar ne? Prije šest mjeseci mrzila sisve MacGregorovo, a sada mu planiraš povjeriti život.«

»Ali što drugo mogu učiniti? Ako MacGregor i ja sklopimo nekuvrstu mira, zaustavit ćemo ubijanje. Zar nisi to želio? Zar nisi uvijekgovorio kako želiš da taj sukob završi? Naš privatni rat ubio je tvogaprijatelja.«

Zgrabio ju je i zagrlio. »Da, slažem se s tobom. Ja želim sve te stvari- ali samo kad pomislim na to koliko bi nas to moglo stajati! Kako da tepustim da pođeš i sama se nađeš s čovjekom dvostruko većim od sebe?Može te ubiti jednim udarcem.« Podigla je glavu, ali on ju je opetspustio.

»Nećeš poći sama. Idem s tobom.«

332

»Ali ne možeš!« eksplodirala je. »Poručio je da moram biti sama.«»Ali ionako nosiš drugu osobu u sebi, pa što onda znači još jedna?«»Stephen...«preklinjala je.»Ne!« zagledao se u nju. »Jednom ćeš me poslušati, je li ti jasno?«Počela je raspravljati s njim, ali znala je da nema koristi od toga.

Zapravo joj je bilo drago što će poći s njom. Podigla je glavu tražećipoljubac.

Samo ju je dodirnuo usnama, a zatim se odmaknuo. Iznenađeno ga jepogledala.

Glavom je pokazivao prema prozoru. »Ako ne griješim, još je oko satvremena do zore. Mislim da moramo poći.«

»Zar nemamo ni nekoliko minuta?« upitala ga je zavodnički. »Pravosi zločesto dijete«, zadirkivao ju je. »Odjeni se i pođi osvojitiMacGregora onako kako si mene osvojila.«

Legla je na slamu i promatrala ga kako se brzo odijeva. Prebrzo jepokrio svoje snažno tijelo. Kad bi samo pomislila da ga je nekoćsmatrala neprijateljem! »Tako, moj gospodaru, moj osvajaču«, uzdahnulaje i nevoljko se počela odijevati.

Vratili su se u stvarnost čim su osedlali konje i zaputili se na kratkoputovanje prema mjestu sastanka. Stephen je razmišljao o tome daBronwyn zaključa u podrum i pođe sam, ali kao da mu je pročitala misli,odbila mu je reći gdje se sastaje s MacGregorom.

Kao Što je Stephen i pretpostavljao, bilo je to skrovito mjesto,zaklonjeno stijenama, osamljeno, pod teškim pokrovom magle.

Čim je sjahao, Stephen je osjetio oštricu mača na zatiljku. »A tko siti?« zarežao je Mac Gregor.

»Došao sam je štititi«, odgovorio je Stephen. »Ona je dama, ne nalazise nasamo s muškarcima.«

MacGregor je pogledao u Bronwyn - visoku, vitku i predivnu.Obuzdavala je golemog psa koji je pokušavao nasrnuti na njega.Nasmijao se i vratio mač u korice. »Ne krivim te, mladiću. Iako bi joj

333

mogla zatrebati neka druga vrsta zaštite.«Stephen se okrenuo i susreo njegov pogled. »Zaštitit ću je na svaki

mogući način«, znakovito mu je odgovorio.MacGregor se opet nasmijao. »Dođite ovamo i sjednite. Razmišljao

sam o ideji postizanja mira i čini mi se da to možemo postići jedino akoklanove na neki način ujedinimo.«

Gledao je Bronwyn koja je sjela na stijenu. »Ja više nisam u braku.Da sam MacArranicu ranije vidio, već bih bio ponudio nešto za nju.«

Stephen je ustao, stao pokraj svoje žene i posesivno joj stavio rukuna rame. »Ona je zauzeta, a ja ću se boriti-«

»Prestanite, obojica!« zahtijevala je Bronwyn, sliježući ramenimakako bi se riješila Stephenove ruke. »Ponašate se poput rasplodnihpastuha. Stephene, ako se ne budeš znao ponašati, vratit ćeš seHarbenu.«

MacGregor se nasmijao.»A ti, Lachlane! Mislila sam da znaš da s MacArranima trebaš

računati na više od lijepog lica. Ako se ne možeš sa mnom nositi nainteligentan način, možda si trebao poslati nekoga od svojih poglavara.«

Sad je Stephen bio na redu da se smije.Lachlan MacGregor podignuo je jednu obrvu. »Možda ti ipak ne

zavidim, mladiću.«»Ima i dobrih strana«, dodao je Stephen samodopadno.Bronwyn ga nije slušala. »Davey«, prošaptala je.Stephen je gledao u nju počinjući shvaćati što želi reći. »Pokušao nas

je ubiti«, tiho je rekao, ali Bronwynin pogled ga je zaustavio; krv nijevoda.

Okrenuo se prema MacGregoru. »Ona ima starijeg brata, dvadesetakmu je godina. Mladić je poludio od ljubomore. Radije se skriva negdje ubrdima nego da živi u klanu koji vodi njegova mlađa sestra. Nedavno nasje pokušao ubiti.«

MacGregor je kimao i mrštio se. »Mogu shvatiti mladića. I ja bih

334

učinio isto.«»Shvatiti ga!« uzviknula je Bronwyn. »Ja sam vođa. Trebao je

prihvatiti volju našeg oca. Ja bih prihvatila da je izabrao njega!«»Naravno«, Lachlan je odmahnuo rukom. »Ali ti si žena.« Pljunula je,

a on je to ignorirao.»Imam kćer«, nastavio je Lachlan. »Šesnaest joj je godina i lijepa je

koliko žena to može biti.« Pogledao je Bronwyn. »Možda možemodogovoriti brak.«

»Što mu još možeš ponuditi osim svoje bezvezne kćeri?« ravnodušnoje upitala Bronwyn.

Lachlan se trznuo prije nego što je odgovorio. »Ne može biti vođa, alimože biti poglavar. To je više nego što ima sada, a bit će i zet vođe.«

»On je temperamentan mladić«, rekao je Stephen. »Zato ga JamieMacArran nije imenovao nasljednikom.«

»Nisi ga nikada vidio!« rekla je Bronwyn. »Kako ti znaš kakav je?«»Slušam.« Oštro joj je odgovorio.»Moći ću s njim«, bio je siguran Lachlan. »Ja neću umrijeti mlad kao

Jamie i ostaviti ga samog. Uvijek će biti sa mnom i naučit ću ga svemudobrom. Radije bih ljutitog mladića, nego nekog plašljivog. Ne podnosimmuškarce, ni žene,« nasmiješio se Bronwyn, »bez karaktera.«

»Ja mogu jamčiti da MacArranovi imaju karaktera«, smijao seStephen.

»Kladim se da možeš«, hihotao se i MacGregor. »Taj Davey bi trebaousrećiti moju kćer, ako je imalo sličan svojoj sestri.«

Stephen se uozbiljio. »Što će reći tvoj klan kad im dovedešMacArrana?«

»Meni neće reći ništa, ali svašta će reći mladom Daveyju. Nadajmose da će moći to podnijeti.«

Bronwyn se ukočila. »Moj će se brat moći nositi s bilo kojimMacGregorom.«

Lachlan se nasmijao, a potom pružio ruku Stephenu. »Onda smo se

335

dogovorili.«Zatim se okrenuo prema Bronwyn. »A sada ti, curo, još dugujem za

slovo B koje još nosim na ramenu.« Zgrabio ju je i srčano poljubio uusta.

Bronwyn je brzo pogledala prema mužu, zabrinuta zbog njegoveljubomore, ali Stephen ih je gledao s odobravanjem. Zajedno su stajali igledali kako Lachlan odlazi na svom konju.

Bronwyn se okrenula prema Stephenu. »Voljela bih da se ubudućesjetiš da sam ja ovdje MacArranica, što sam večeras i dokazala.«

Stephen se lijeno nasmijao. »To planiram promijeniti.«»Što bi to trebalo značiti?«»Zar ti nisam rekao da sam od kralja tražio promjenu prezimena?«

Bronwyn ga je zabezeknuto gledala.»Sada se zovem Stephen MacArran. Zar ti nije drago?«Bacila mu se oko vrata i stala mu ljubiti lice. »Volim te, volim te,

volim te! Ti si MacArran! To će dokazati mom klanu da ti moguvjerovati.«

Stephen ju je zagrlio i nasmijao se. »Oni nikada nisu sumnjali umene. Samo ti.« Privukao ju je bliže.

»Bronwyn, više nismo neprijatelji. Pokušajmo biti na istoj strani.«»Ti si MacArran«, šaptala mu je u uho.On joj je milovao kosu. »Sada će sve biti u redu. Poći ću pronaći

Daveyja i...«»Ti!« Izvukla se iz zagrljaja. »On je moj brat!«»Posljednji put kad smo ga vidjeli pokušao te ubiti!«Bronwyn je ignorirala njegovu izjavu. »Tada je bio ljut. U mojoj

obitelji svi su temperamentni. Neće biti ljut kad čuje moj plan.«»Tvoj! Mislim da smo zajedno do toga došli.«»Moguće, ali Davey će poslušati samo mene.«Stephen je zaustio da joj odgovori, ali ju je umjesto toga poljubio.

336

»Možemo li poslije nastaviti? Najednom osjećam nešto među nama.«Podigla je glavu i nevino ga pogledala. »Moj trbuh?« Uhvatio ju je za

kosu i povukao joj glavu unatrag. »Kakav je osjećaj ljubiti MacArrana?«»Ja sam MacArran!« rekla je. »Ja...«Više nije mogla govoriti jer je Stephenova ruka kliznula prema

njezinim koljenima.

337