JOSIP PUPAIRoen: 19. rujna 1928. u Slimenu pokraj Omia Poginuo: 23. svibnja 1971. u zrakoplovnoj nesrei na Krku Zbirke pjesama: Kie pjevaju na jablanima (1965.), Cvijet izvan sebe (1958.), Oporuka (1965.), Moj kri svejednako gori (1971.), Sabrane pjesme (1978.).

Evo me, moj svijete, na raskru i tvom i mom. Oprostimo se. - Ti plae. Moj kri svejedno gori. Udaljuje se; bez pozdrava, bez rijei, bez Boga. I odlazim prema istoj nepoznatoj zvijezdi. Moj kri svejedno gori, lirska refleksivna pjesma

Tema pjesme je izgubljenost, beznae, otuenost (od svijeta), strah, nesigurnost, razoaranje u svijet. Vizija ivota - teak, okrutan, mukotrpan - pesimizam Odnos prema tradiciji - nezadovoljstvo ostavtine (rat, strijele, rane) Biblijski motivi - majka Margarita - ironija i cinizam prema njenim suzama Ponavljanje - Moj kri svejedno gori - muka i patnja Pjesnikov kri jest svijet (njegov i svijet openito) SIMBOLIKA KRIA koji gori - koji je"uzdignut" i "razapet" , kojega pjesnik "nosi" simbol je svijeta koji je "uzalud stvaran i " uzalud ljubljen", udaljuje se, bez Boga.

Stihovi pjesme otvaraju temeljna filozofsko-egzistencijalna pitanja:

kri koji gori u sebi nosi klasine biblijske simbole (dvostruke!)patnja, bol, smrt, kri kao motiv muenitva, ali isto tako i motiv spasenjapjesnikov odnos prema Hrvatskoj oituje se u stihovima koji se ponavljaju i kojima zavrava pjesma ( Moj kri svejedno gori, Moj kri a tvoje ime)u tim stihovima kulminira patnja i muenitvo, ali i snaga nadepjesnik se potpuno izjednaava s Hrvatskom - njegova sudbina je i sudbina njegove zemlje i obrnutomotiv prolosti - davna dogaanja pjesnik iznosi u obliku pjesnikih slika koje su povezane sa srednjovjekovnom povijesti i knjievnosti (strijele, majka Margarita, davne vojske)pjesniki izriaj obiljeen je filozofskim elementima, hermetinosti i teko razumljivim metaforama, slobodnim stihom, ubrzanim ritmom.

U pjesmi Moj kri svejedno gori, lirskom slutnjom, oglasio hrvatski pjesnik Josip Pupai, malo prije tragine smrti 23. svibnja 1971. u zrakoplovnoj nesrei na Krku u kojoj su poginule i njegova supruga Benka i ki Raeljka. Svako kasnije itanje tih potresnih stihova ne moe se shvatiti drukije nego kao kobno predskazanje vlastita kraja.

Nekoliko mjeseci uoi tragine nesree Josip Pupai je napisao pjesmu "Moj kri svejedno gori", za to njegovi tovatelji tvrde da je vizija njegovog gorueg aviona gledanog iz zraka. U pjesmi se oprata od svijeta i kao da predvia vlstitu smrt. Istoimena, posljednja njegova zbirka pjesama, izdana je posthumno 1971 godine..

MoreI gledam more gdje se k meni penjei sluam more dobrojutro velii ono slua mene i ja mu apemo dobrojutro more kaem tihopa opet tie ponovim mu pozdrava more slua pa se smijepa uti pa se smije pa se penjei gledam more i gledam more zlatoi gledam more gdje se k meni penjei dobrojutro kaem more zlatoi dobrojutro more more kaei zagrli me more oko vratai more i ja i ja s morem zlatomsjedimo skupa na alu vrh brijegai smijemo se i smijemo se moru

More

Pejzani motiv mora pjesnik nagovjetava glagolima GLEDAM i SLUAM. More se penje prema lirskom subjektu ( personificirani motiv mora ). Pjesnik uspostavlja dijalog s morem ( uzajamno se pozdravljaju ). Ponavljanjem pozdrava ostvarena je dublja emotivnost koja biva naglaenija stihom MORE ZLATO ( izraz draesti prema voljenima ).

Ishodite pjesnikova udivljenja morem je djetinjstvo (selo Slime kod Poljica ). On more ne samo da gleda iz daljine svog sela, eli ga uti, ezne njegovu blizinu ( doziva more k sebi ). Intiman dijalog s personificiranim morem prerasta u sjedinjenje s njime ZAGRLI ME MORE OKO VRATA.Motiv mora dvojakog je znaenja: ZBILJSKO MORE i metafora za voljenu osobu, koju naziva u duhu narodne tradicije MORE ZLATO.

Udivljen morem, pjesnik ga dovodi u vezu sa enom koju voli. Stih ZAGRLI ME MORE OKO VRATA namjerno je dvosmislen: moe znaiti morski val koji je zapljusnuo pjesnika, ali i zagrljaj ene. U stihu: SMIJEMO SE MORU, more postaje simbol svijeta i ivota.

Pjesma je koncipirana na vizualnim GLEDAM MORE i akustinim SLUAM MORE pjesnikim slikama.Imenica more ponavlja se 14 puta u stihovima pjesme ime se postie ujednaen ritam talasanja valova i ostvaruje onomatopeja.Svako je slovo pozdrava posebno istaknuto grafemska naglaenost ujedno je i znaenjska.itava pjesma je jedna reenica izgovorena u dahu. Prva Pupaieva pjesma bez interpunkcije, jedini tekst ispisan malim slovima.

Tri moja brata

Kad sam bio tri moja brata i ja, kad sam bio etvorica nas. Imao sam glas kao vjetar, ruke kao hridine, srce kao viganj. Jezera su me slikala. Dizali su me jablani. Rijeka me umivala za sebe. Peraice su lovile moju sliku. Kad sam bio tri moja brata i ja, kad sam bio etvorica nas. Livade su me voljele. Nosile su moj glas i njim su sjekle potoke. Radovao sam se sebi. Imao sam brau. (Imao sam uspravan hod.) To su bila tri moja brata: moj brat, moj brat, i moj brat.

Tri moja brata, lirska refleksivna pjesma (1954. Republika)Stihovi pjesme nadahnuti su potresnom obiteljskom tragedijom, smru brae ANTE, IVANA i VICKA na hidrocentrali od udara struje.Pjesnik je snano izrazio osjeaj vezanosti uz brau uz koju je i malen bio velik. Poistovjeen je s njima, s njima je iv KAD SAM BIO ETVORICA NAS. Smrt ih nije rastavila uvijek su zajedno i jedno.Tuga je u stihovima namjerno zapostavljena, NEMA SJEANJA NA SMRT. Osim uvodnog perfekta KAD SAM BIO TRI MOJA BRATA i zavrnih stihova TO SU BILA TRI MOJA BRATA I JA. Jedino tim stihovima pjesnik izrie da brae vie nema. Svi ostali stihovi pjesme izraz su vedrih sjeanja iz djetinjstva, izraavaju radost ivljenja.

U sjedinjenju s braom, pjesnik se opire smrti, a ono ga ini snanim i ponosnim MOJ BRAT, MOJ BRAT I MOJ BRAT ( svi su isti ).

Znaenjskim pomakom, naoko gramatikom nepravilnou KAD SAM BIO TRI MOJA BRATA I JA, a ne logino KAD SMO BILI, pjesnik nadilazi smrt.

Zavrni stihovi znae zajednitvo u brai. Pjesnik naglaava da je on ONI, da se sastoji od brae, da su jedno.

GRAFOSTRUKTURA PJESME, pripovijedni ton. Ritam pjesme postignut opkoraenjima i prebacivanjima stihova te uporabom glagolskih oblika. Ponavljanje provodnih stihova ( pisanih kolokvijalnim jezikom ), u svrhu isticanja zajednitva s braom.

"Nita nije tako veliko i ljudsko kao tuga spojena s ljubavlju. I nita tako sveto kao ivot" Josip Pupai