JEZIK KAO PREDMET PROUČAVANJA I JEZIK KAO PREDMET POUČAVANJA

Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku

održanoga od 12. do 14. svibnja 2016. godine u Rijeci

Zagreb 2017.

UredileDiana Stolac

Anastazija Vlastelić

Diana Stolac /Anastazija Vlastelić (ur.)

Jezik kao predmet proučavanja i jezik kao predmet poučavanjaZbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku održanoga od 12. do 14. svibnja 2016. godine u Rijeci

343

Prethodno priopćenje

Martina PodbojFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebupmartina@ffzg.hr

„Meni ta riječ imigrant nije značila apsolutno ništa dok nisam došla ovdje“... – o konstrukciji identiteta u migrantskom diskursu

Narativi su spontani, ali istovremeno strukturno visoko organizirani jezični ostva-raji pomoću kojih jezično oblikujemo i organiziramo životna iskustva i na taj im na-čin dajemo smisao. No oni su ujedno i primarno mjesto izražavanja individualnih i kolektivnih identiteta, zbog čega su izrazito važan objekt istraživanja u brojnim humanističkim i društvenim znanostima. Stoga i lingvističko istraživanje narativa, proizašlo iz analize diskursa i sociolingvistike, proučava diskursno konstruiranje identitetskih kategorija poput pripadnosti, istosti, različitosti i sl. izraženo jezičnim sredstvima u pisanom i govornom jeziku. U ovom je radu na primjeru kvalitativ-ne analize narativa osobnog iskustva predstavljena jedna moguća metoda analize konstrukcije identiteta u migrantskom diskursu, najvećim dijelom utemeljena na pristupu prikazanom u Reisigl i Wodak (2009). Istraživanje je problemski orijen-tirano i uvjetovano empirijskim podacima, a temelji se na teorijskim postavkama poststrukturalističke teorije identiteta, teorije narativa te kritičke analize diskursa.

Ključne riječi: identitet, narativ, analiza diskursa, migrantski diskurs

1. UvodMigracija je fenomen koji zbog svoje sveprisutnosti te izrazite složenosti predstav-lja poticaj brojnim znanostima za proučavanje iz različitih perspektiva. Iskustvo migracije, bilo da je prisilna ili svojevoljna, izrazito snažno utječe na sve aspekte ljudskog života i poimanje sebe, a promjena životnog, jezičnog, radnog i intimnog okruženja dovodi do (re)definiranja svojih i tuđih identiteta te osjećaja (ne)pripa-danja društvenim grupama. Naime, odlaskom iz svog primarnog okruženja pojedi-nac se suočava s novim mogućnostima i ograničenjima identitetskih odabira. Iden-titet kao semiotički potencijal neodvojiv je od jezika, stoga se navedene osobitosti iskustva migracije reflektiraju u određenim jezičnim i narativnim strategijama mi-grantskog diskursa. S druge strane, to nam može dati uvid u društvene prakse pove-zane s migracijom, budući da se društvene i diskursne prakse međusobno oblikuju i uvjetuju. U prvom dijelu rada predstavljen je teorijsko-metodološki okvir, koji obuhvaća poststrukturalističku teoriju identiteta te osnovna načela analize nara-tiva te kritičke analize diskursa. Radi prostorne ograničenosti prikazani su ulomci jednog analiziranog narativa, nakon čega slijede rasprava i implikacije istraživanja.

344

Martina Podboj

2. Teorijsko-metodološki okvir 2.1. Povezanost identiteta i jezika u poststrukturalizmuIstraživanje identiteta u zadnjih je nekoliko desetljeća u humanističkim i društve-nim znanostima, pa tako i u lingvistici, zauzelo vrlo važno mjesto te je utvrdilo ključnu ulogu jezičnih procesa i strategija u proizvodnji, pregovaranju i oblikova-nju identiteta. Na taj je proces snažno utjecala perspektiva društvenog konstrukti-vizma, koja odbacuje poimanje identiteta kao danog ili kao produkta te ga vidi kao dinamičan diskursni proces koji nikad ne ovisi samo o pojedincu, nego uzima u obzir kontekstualnu uvjetovanost i društveno međudjelovanje, odnosno društve-ne i diskursne prakse (De Fina, Schiffrin i Bamberg 2007).

Raniji sociolingvistički pristupi zastupali su model prema kojem se identitet temelji na stabilnoj vezi između jezičnih i društvenih varijabli, npr. u odnosu na to kojim jezičnim varijetetom ili registrom se govornici služe i u kojim situacijama. Suvremena sociolingvistika govornike ne vidi samo kao pasivne nositelje identitet-skih kategorija, nego „[i]zvedba, potvrđivanje, projiciranje identiteta, ipak najja-snije dolazi do izražaja u diskursu, u komunikacijskoj interakciji, kad pojedinac iz svog jezičnog repertoara komunikacijskom kompetencijom, odabire izraze kojima će izvoditi svoj vlastiti identitet, odnosno identitet pripadanja određenoj skupi-ni“ (Kalogjera 2007: 261). Nadalje, iz diskursne perspektive identitet se defini-ra kao semiotički potencijal i kontekstualno uvjetovano predstavljanje sebe koje uključuje semiotičke procese kao što su simboli, narativi i razni tekstni žanrovi (Blommaert 2006). Zaključno, identiteti nisu grupe karakteristika koje se pripi-suju pojedincima, nego proizlaze iz semiotičkih procesa; dinamični su, višestruki i često kontradiktorni, zbog čega se u istraživanjima radi boljeg uvida u tu njihovu složenost poseže za jezičnim ostvarajima kao što su autobiografski i dnevnički na-rativi te osobna svjedočanstva.

2.2. Narativ kao središnje mjesto odigravanja identitetaUz diskursni, konac XX. st. donio je u brojnim znanostima i narativni preokret, odnosno velik procvat proučavanja povezanosti identiteta i narativa. Područje je izrazito interdisciplinarno i heterogeno, budući da istraživanja počivaju na razli-čitim tradicijama i rabe različite metodologije, no svim pristupima zajedničko je gore navedeno poststrukturalističko poimanje identiteta (De Fina 2015). U lin-gvistici je proučavanje narativa, kao i identiteta, započelo u drugoj polovici XX. st. radom sociolingvista Williama Labova (Labov i Waletzky 1967, Labov 1972), koji je usmeno prenošenje osobnih iskustva definirao kao narativ te na sintaktičkoj razini opisao njegovu formalnu strukturu. Od 1990-ih se narativ prepoznaje kao sredstvo sociolingvističke konstrukcije identiteta (Schiffrin 1996) i u tom se smje-ru razvijaju kasniji pravci u sociolingvistici, konverzacijskoj analizi i analizi dis-kursa. Prvotni model Labova i Waletzkog kasnije su doradile Ochs i Capps (1996,

345

„Meni ta riječ imigrant nije značila apsolutno ništa dok nisam došla ovdje“...

2001) opisavši strukturu narativa na funkcionalnoj razini. Iako se razlikuju u slože-nosti i kontekstu nastanka, narativi transformiraju životna iskustva u logički slijed događaja i dočaravaju stalne i promjenjive perspektive životnih iskustava. De Fina (2003: 14) sažima formalnu strukturu i funkcionalnu organiziranost narativa te zaključuje da prototipni narativi ili priče „govore o prošlim događajima, u sredi-štu im se nalaze neočekivani događaji, puknuća ili smetnje u očekivanom slijedu događaja ili društvenih pravila, te izražavaju posebnu poruku i interpretaciju tih događaja i/ili njihovih sudionika“. Iz navedenoga proizlazi da je narativ istovreme-no spontan (jer je individualan) i visoko organiziran (jer ima očekivanu strukturu) jezični ostvaraj. Ta njegova dvojaka priroda nudi način za uspostavljanje koheren-tnosti iskustava unutar disperzivnosti i fragmentarnosti (koja je karakteristična za svako iskustvo migracije), jer narativ (re)konstruira poveznice između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti te uspostavlja koherenciju i red tamo gdje ih inače nema. Zato ga se u sociolingvistici i različitim analizama diskursa prepoznaje kao zaseban diskursni žanr, ali i središnje mjesto iskazivanja identiteta (Schiffrin 1996; De Fina 2003; De Fina, Schiffrin i Bamberg 2006; Bamberg, De Fina i Schiffrin 2007). U hrvatskoj lingvistici, sociolingvističke aspekte migrantskog iskustva te lingvi-stičku konstrukciju etničkog identiteta izvrsno opisuje Starčević (2014), također se oslanjajući na analizu narativa osobnih iskustava. Na sličnim je temeljima, ali pod utjecajem germanističke lingvističke tradicije, analiza narativa zastupljena u biografskoj metodi kontaktne lingvistike, koja u središte smješta analizu jezičnobi-ografskih intervjua, tj. narativa o iskustvima učenja, usvajanja i uporabe više jezika tijekom života pojedinca (Piškorec 2006, Ščukanec 2011).

2.3. Kritička analiza diskursaKritička analiza diskursa (KAD) perspektiva je u proučavanju jezika čiji je cilj istražiti uloge jezika u stvaranju i opetovanom izražavanju, a samim time i legi-timiziranju određenih društvenih praksi poput ideologija, nejednakosti, odnosa moći i raznih oblika manipulacije i diskriminacije. Jedna od temeljnih postavki KAD koja joj omogućuje da uopće bude okvir istraživanja identiteta jest ta da je odnos između jezika (konkretnog diskursnog događaja; ovdje narativ o iskustvu migracije) i društva (situacija, institucija i društvenih struktura koje okružuju dis-kursni događaj; ovdje migracija) dijalektičke naravi (Fairclough 1989, Fairclough i Wodak 1997). Povezanost iskustva migracije i konstrukcije identiteta u narativima rezultira migrantskim diskursom, pri čemu diskurs poimamo kao skup semiotičkih praksi koje su kontekstualno uvjetovane te istovremeno oblikuju društvo dok su i same društveno oblikovane; povezuje ih zajednička makrotema (ovdje: migra-cija), što se ostvaruje u raznolikosti perspektiva i argumentacija (Reisigl i Wodak 2009: 89). To znači da nam migrantski diskurs na mikrorazini daje uvid u društve-ne prakse (ideologije, odnose moći itd.) vezane uz proces i sudionike migracije na

346

Martina Podboj

makrorazini. Važno je reći da je KAD perspektiva u proučavanju jezika i društva, a ne škola ili gotova metoda. Problemski je orijentirana, što joj i omogućuje da istraži bilo koji aspekt jezične upotrebe, a da bi to ostvarila, oslanja se isključivo na prirodno ostvareni jezik i analizira nadrečenične ostvaraje jezika kao što su govori, intervjui, svjedočanstva, novinski tekstovi i narativi. Takva analiza ne zadržava se samo na razini opisa, nego istražuje kako funkcioniraju različiti društveni, kultu-rološki, situacijski i kognitivni konteksti jezične uporabe i ono što je najvažnije, cilj joj je osim kritike ponuditi moguća rješenja za identificirane društvene nepravde. Kada je riječ o migraciji, tradicionalno se KAD bavila dekonstrukcijom diskrimi-nirajućih ideologija prisutnih u političkom i medijskom diskursu o migraciji i/ili migrantima. Takve analize izvana, u posljednjih nekoliko godina osobito ori-jentirane na diskurs o izbjeglicama, identificirale su sljedeće strategije medijskog i političkog diskursa: izrazito naglašenu podjelu „mi-oni“, kategoriziranje izbjeglica i migranata kao „drugih“ i „stranih“ (eng. othering), dominantne metafore vala, poplave, krize, opasnosti, tereta, prijetnje i sl. (Wodak 2013, Krzyżanowski i Wo-dak 2008). Da bi se čula i druga strana priče, u zadnje se vrijeme javljaju i analize iznutra, odnosno analize narativa, svjedočanstava i osobnih iskustava migranata, a takav pristup odabran je i u ovom istraživanju.

2.4. Metodologija istraživanjaVažno je istaknuti da je ovaj tip analize problemski orijentiran što znači da ne posto-ji unaprijed zadani recept metoda, nego se cjelokupni teorijsko-metodološki okvir oblikuje prema konkretnim istraživačkim pitanjima i uvjetovan je empirijskim podacima (eng. data-driven approach). Idealno se ovakva istraživanja ostvaruju u velikim interdisciplinarnim projektima, no ovdje će zbog prostorne ograničenosti, a u želji da se ne izgubi reprezentativnost metode, prikazati reprezentativni ulomci jednog analiziranog narativa.

Radi se o narativu o iskustvu migracije koji je prikupljen metodom polustruk-turiranog sociolingvističkog intervjua1 sa sugovornicom u srednjim dvadesetim godinama, rođenom i odraslom u Hrvatskoj. U trenutku intervjuiranja boravila je nešto manje od dvije godine u New Yorku, gdje se zatekla neplanirano nakon 3-mjesečnog rada u jednom američkom gradiću u sklopu studentskog programa work&travel. Razlog njezina odlaska u SAD, kako je sama istaknula u intervjuu,

1 Vrlo je važno prilikom prikupljanja i analize podataka osvijestiti ulogu i položaj promatrača kao nove varijable u istraživanju (Starčević 2016). KAD kao kvalitativna i eksplicitno angažirana metoda ističe da u bilo kojoj znanosti istraživač uvijek u istraživanje ulazi sa svojim prethodnim iskustvima, znanjima i uvjerenjima. No to ne znači da je KAD manje znanstvena ili neobjektiv-na, budući da ima rigorozni analitički instrumentarij i oslanja se na odabrani teorijski okvir kao i svako znanstveno proučavanje društvenih fenomena (Fairclough i Wodak 1997).

347

„Meni ta riječ imigrant nije značila apsolutno ništa dok nisam došla ovdje“...

nije bio prisilan i nije bio ekonomske prirode, nego želja za putovanjem, zabavom i širenjem vidika.

Snimljeni intervju transkribiran je i potom kvalitativno analiziran prema mo-delu heurističke analize diskursno-povijesnog pristupa unutar kritičke analize dis-kursa (Reisigl i Wodak 2009). Cilj je takvog pristupa identificirati diskursne strate-gije, odnosno više ili manje namjerne jezične prakse kojima se žele postići određeni učinci (ibid., 94).

Tablica 1. Diskursne strategije, ciljevi i jezična sredstva kojima se izražavaju (prilagođeno prema Reisigl i Wodak 2009)

DISKURSNE STRATEGIJE CILJEVI JEZIČNA SREDSTVA

DS nominacijeimenovanje društvenih aktera, fenomena, događaja, procesa i prostora migrantskog iskustva

lične zamjenice, antroponimi, metafore, metonimije, imenice i glagoli koji označavaju radnje i procese itd.

DS predikacije

karakterizacija i kvalifikaci-ja (pozitivna ili negativna) društvenih aktera, objekata, fenomena, događaja i prostora migrantskog iskustva

stereotipi, vrednovanje; pridjevi, zavisne rečenice, eksplicitni predi-kati i usporedbe, metafore i druge figure, hiperbole, eufemizmi, aluzije itd.

DS argumentacijeopravdavanje i propitivanje tvrdnji koje se smatraju istini-tima

toposi, premise, logičke pogreške itd.

DS perspektivizacijepozicioniranje govornika u odnosu na njegov stav o tvrdnji (slaganje ili distanciranje)

deiksa, neupravni govor, navod-nici, diskursne oznake, konektori, prozodija itd.

DS intenzifikacije i mitigacije

naglašavanje ili ublaživanje ilokucijske snage te epistemički i deontički status iskaza

umanjenice i uvećanice, modalni izrazi, hiperbola, litota, neizravni govor itd.

Odnos sebe i ostalih sudionika iskustva migracije promatra se u ovom narativu kroz navedene diskursne strategije, s posebnim naglaskom na identitetske kate-gorije istosti i različitosti, koje nam omogućuju da se zamišljamo kao dio grupe ili da stvorimo društvenu distancu u odnosu na one koje doživljavamo kao različite. Riječ je o dvjema komplementarnim perspektivama semiotičkog procesa juksta-pozicije (Bucholz i Hall 2004) i pozicioniranja sebe i drugih u prostoru i vremenu procesa migracije.

Cilj je analize odgovoriti na sljedeća istraživačka pitanja:1. Koja se jezična sredstva koriste za kategoriziranje i identificiranje sebe i

ostalih društvenih aktera u vremenu i prostoru migracijskog iskustva?

348

Martina Podboj

2. Koje se diskursne strategije i na koji način koriste za oblikovanje i izražava-nje individualnih i kolektivnih identiteta te identitetskih kategorija poput pripadnosti, istosti i različitosti u kontekstu iskustva migracije?

3. Što nam te diskursne strategije na mikrorazini mogu reći o društvenim praksama na makrorazini?

4. Zaključno, na temelju analiziranih diskursnih strategija u narativu, mogu li se u njemu prepoznati već potvrđena obilježja migrantskog diskursa?

3. Analiza narativaIntervju je transkribiran prema konvencijama prihvaćenima u narativnoj analizi.2 U ovom dijelu je zbog prostorne ograničenosti prikazano pet reprezentativnih ulomaka narativa, a upotreba pojedinih diskursnih strategija dodatno je pojašnje-na u tablici 2.

Primjer (1)01 ja se nisam smatrala imigrantom 02 (p) ja sam se smatrala slobodnim čovjekom @ koji se kreće03 koji se ima pravo kretati po svijetu əə04 koji se ima pravo kretati svjetoširoko05 <ali əəə (P) preseliti se> u drugo mjesto06 u ovom slučaju na drugi kontinent (p)07 i konkretnije na <na sjeverno-američki kontinent je hm> (p) nešto08 što me natjeralo da se os=natjeralo? pa je09 >može se reć da me natjeralo10 možda je problem u meni11 to još uvijek se otkriva ali da<12 počela sam se osjećat imigrantom13 TEK kad sam počela živjet ovdje14 i to nakon əəə ono par mjeseci sam zapravo skužila

2 kurziv naglašeno (povišen glas) əəə (po dužini) zvučna stanka = nastavak iskaza prije dovršetka prethodnog, (samo)prekidanje @ smijeh : :: ::: duljenje prethodnog glasa TISKANO vrlo glasno ? upitna intonacija ↑↓ intonacija (uzlazna ili silazna) […] izostavljen dio Ø izostavljanje morfema (nedovršena riječ) (P) stanka duža od 3 sekunde (p) stanka do 3 sekunde > < ubrzan govor < > usporen govor

349

„Meni ta riječ imigrant nije značila apsolutno ništa dok nisam došla ovdje“...

15 >da, ja jesam=da. ja jesam imigrant<16 suprotno svemu što sam ja mislila17 […] svi drugi su me tako=svi drugi me tako gledaju naprosto

U primjeru (1), kao i većini ovog narativa, javljaju se dva vida nominacije: ja i ne-jasno oni, svi drugi. Predikacija kojom se karakterizira ja pokazuje kako ispitanica poima samu sebe (slobodan čovjek, 02-04) te da u novoj okolini nema mogućnost upražnjavati svoj identitet jer joj je izvanjski nametnuta kategorija (imigrant) koju ona isprva eksplicitno odbija i u odnosu na koju se pozicionira kao različita. U recima 05-09 vidljivo je puknuće u očekivanom razvoju događaja (De Fina 2003), nakon čega slijedi strategija mitigacije (08-11) obilježena distanciranjem i u konač-nici nevoljkim prihvaćanjem nametnute identitetske kategorije imigrant (14-17).

Primjer (2)01 bile smo=bile smo strašno razočarane (p) time što radimo02 bile smo razočarane əə činjenicom03 da više nismo akademski građani↑04 to je jedini identitet koji smo znali↑05 koji smo, koji smo poznavali o sebi06 šta ja znam (p) tak bi se to moglo reć07 to je bilo=to je bila neka uloga koju smo dotad obavljali08 i sad ta uloga više nije postojala09 sad smo bile konobarice10 i mi to nismo=mi smo to odbijale prihvatit, ono11 ODBIJALE smo to prihvatit=tak smo se i ponašale

U primjeru (2) se umjesto ja javlja kolektivno mi koje stoji za grupu studenata s ko-jima je ispitanica otišla na program i koji prolaze kroz slične identitetske probleme, zbog čega se ona s njima identificira. Vrlo su zorne identitetske kategorije izraže-ne predikacijama razočarane (01-02, naglašeno i ponavlja se), akademski građani (03), konobarice (09) jer prikazuju raskorak i napetost između željene identitetske kategorije i one koja je izvanjski nametnuta i stoga odbijana (10-11). Ovdje valja skrenuti pažnju i na poštapalice (02 əəə, 06 šta ja znam,10 ono), koje su dosta če-ste i u ostatku narativa. Iako se u normativističkim tekstovima stigmatiziraju kao isprazan i neprimjeren jezični izražaj, sasvim je jasno da u govornom jeziku funk-cioniraju kao diskursne oznake (eng. discourse markers), a mogu se tumačiti i kao sredstvo perspektivizacije (npr. redak 06).

Primjer (3)01 >nismo bile ljudi koji su došli tamo trbuhom za kruhom<02 a svi su nas nekako (p) stje::rali u tu neku=u taj neki=u taj neki kalup03 i vrlo brzo smo vidjele da naprosto to ne fu=

350

Martina Podboj

04 to da to nije ono zbog čega smo tu05 mi nismo ti ljudi06 i sad kad kažem ti ljudi isto zvučim ko i oni07 zato što (p) ZAISTA gleda se08 >na ljude koji dođu ovdje iz siromašnijih zemalja<09 gleda se kao na TE ljude10 i TI ljudi jako puno rade↑11 ti ljudi NEMAJU ovdje socijalni život12 drže se unutar svoje kulture13 imaju radno odijelo i pidžamu14 i tek nakon go:dina i go::dina života ovdje, asimilacije ovdje (p)15 počnu otkrivati neke stvari koje ovaj grad nudi

U primjeru (3) nominacija je podijeljena između ja i mi s jedne, te oni (ti ljudi) i svi s druge strane. Nasuprot ispitanice i njezinih prijatelja stoje ti ljudi (ostali imigranti) te svi (ostali ne-migranti), koji ih identificiraju kao imigrante. Budući da toliko odbacuje biti identificirana kao imigrantica, može se reći da i u ispitani-činom diskursu postoji negativna percepcija imigranata, no ona koristi strategiju perspektivizacije kako bi se distancirala od nje (06-07, osobito stanka i prebaciva-nje na bezličnu konstrukciju gleda se). Ponavljanje s gradacijom u ovom, ali i dru-gim primjerima može se tumačiti kao narativni stil ispitanice, ali se najčešće javlja u situacijama kad se želi naglasiti predikacija, kao ovdje (ti ljudi, 10-15).

Primjer (4)01 ja sam sebe gledala na jedan način↑02 i onda sam došla negdje gdje su me=hm (P)03 ljudi su me gledali na drugi način […]04 dakle vidjeli su me kao konobaricu iz istočne Europe05 koja je <PRETJERANO obrazovana06 al to se tek vidjelo>07 kad počnu razgovarat sa mnom08 na: čisti prvi (p) dojam ja sam bila konobarica iz istočne Europe09 to je bila >to je bila moja noØ< nova uloga10 i ja sam ju jako odbijala živjet11 odbijala sam ju živjet12 >odbijam ju do dana današnjeg živjet<13 to je <uloga koju> (P)14 nit je konobarenje samo po sebi loše↑15 nit je istočna Europa sama po sebi loša↑16 radi se o kombinaciji toga dvoje=o SINTAGMI17 kojom si (P) kojom si stigmatiziran

351

„Meni ta riječ imigrant nije značila apsolutno ništa dok nisam došla ovdje“...

U ovom fragmentu najbolje se zrcali najveća identitetska borba migrantskog isku-stva; velik nesrazmjer u poimanju sebe i nove uloge koja je izvanjski nametnuta, što pokazuje predikacija pretjerano obrazovana konobarica iz istočne Europe. Ista-knuta je i važnost jezika u etiketiranju društvenih aktera (16-17, sintagma kojom si stigmatiziran), što govori o širim jezičnim i društvenim praksama koje postoje u novoj ispitaničinoj okolini. U primjeru (4) ponovno se javlja diskurs o migrantima kao jeftinoj radnoj snazi koja radi ponižavajuće poslove, za čime slijedi strategija mitigacije (14-15), odnosno distanciranje od tog stereotipa.

Primjer (5)01 dolaskom u Ameriku se to pretvorilo=pretvorio si se02 iz <homo ludensa u homo fabera>03 što su (p) dva filozofska pojma koja ja nisam shv@@aćala04 dok nisam došla ovdje05 od bića koje se igra si postao biće koje radi06 i:: biće koje radi se ne igra (p)07 biće koje radi08 <radi za hranu09 radi za krov nad glavom10 radi za struju 11 radi za vodu 12 i radi za tek toliko odjevnih predmeta13 da možeš (p) bit (p) da ti može bit toplo (P)14 ako je zima i (P)>15 >da se ne moraš brinut ak je ljeto< […]16 u našim životima=naši životi su se uklopili u taj neki društveni sloj17 u radničku klasu18 əəə imamo sreće što smo mlade19 pa smo samim time ono kao mogle održavat taj20 taj=ja bi sad to možda rekla imidž əəə21 koji nas je tješio, ono22 imidž foreign students, kao znaš

U ovom se ulomku ističu predikacije homo ludens i homo faber, dijametralno su-protne kategorije, ono što je ispitanica prije bila te ono s čime je prisiljena identi-ficirati se sada. Osim toga, uporaba tih izraza ukazuje na visoko obrazovanje ispi-tanice, zbog čega je nova identitetska uloga još teža, ali snažno odbijanje s početka narativa prelazi u postupno prihvaćanje identitetske kategorije (16-17). U recima 01 i 13 prelazi se iz trećeg lica (to, biće koje radi) u drugo lice jednine koje zapravo upućuje na ja, a potom se ponovno prelazi na mi, grupu s kojom se identificira kao slična (16-22). Sada se javlja nova kategorija, foreign students, kojom se želi

352

Martina Podboj

nadoknaditi gubitak ranijih identitetskih odabira i olakšati prihvaćanje novih (18-22).

Tablica 2: Prikaz i objašnjenje izdvojenih diskursnih strategija

strategija i sredstvo (primjer i broj retka) opis i funkcijano

min

acija

ja nasuprot oni (svi ljudi) naglašena „mi-oni“ podjela, nemo-gućnost poistovjećivanja s društve-nim grupama u novoj okolinimi nasuprot oni (ti ljudi, imigranti)

homo ludens, homo faberforeign students radnička klasa

apstraktni društveni akteri, služe kao ljestvica pripadnosti i identifikacije (npr. foreign students je prihvatljivo, radnička klasa nevoljko, imigrant neprihvatljivo)

pred

ikac

ija

pr. (1) 01-04pr. (4) 01-05

nesrazmjer između poimanja sebe (slobodan čovjek, akademski građani) i izvanjski nametnute identitetske kategorije (konobarica iz istočne Europe) izražene individualno (ja) i kolektivno (mi)

pr. (2) 01-05

argu

men

taci

ja

pr. (3) 10-15 pr. (4) 16-17pr. (5) 06-15

premisa (stereotip) o migrantima kao fizičkim radnicima, jeftinoj radnoj snazi (došli tamo trbuhom za kruhom, imaju radno odijelo i pidžamu), ujed-no i predikacija, uvijek popraćena strategijom mitigacije

pers

pekt

iviz

acija

poštapalice (ə, šta ja znam, ono)

diskursna oznaka (oklijevanje, dobi-vanje vremena, naglašavanje)

pr. (3) 05-09pr. (4) 14-17

distanciranje od premise, ujedno i ublaživanje iskaza

pr. (2) 07-11pr. (4) 08-17

odbijanje ili distanciranje od izvanjski nametnute identitetske kategorije

inte

nzifi

kaci

ja i

mitt

igac

ija

pr. (4) 14-17 ublaživanje prethodne implikacije, ujedno distanciranje

nabrajanje s gradacijompr. (1) 02-04, pr. (2) 01-02, pr. (3) 10-11, pr. (4) 10-12 , pr. (5) 06-13

individualni narativni stil, ali ima funkciju naglašavanja

353

„Meni ta riječ imigrant nije značila apsolutno ništa dok nisam došla ovdje“...

4. Rasprava i implikacije istraživanjaOva je analiza narativa o iskustvu migracije uvelike potvrdila dosadašnje spozna-je o migrantskom diskursu, čije je središnje obilježje neprestana ambivalentnost i podijeljenost i pitanje (ne)pripadanja (De Fina 2003). Također, analiza je po-kazala da identitet, osobito u slučaju migrantskog iskustva, nije fiksiran, nego je poput nikad dovršenog „proizvoda“, čije oblikovanje uvijek ovisi o situaciji i su-govorniku (Schiffrin 1996). Migrantske identitete teško je istraživati budući da su to subjektivna iskustva mobilnih pojedinaca koji su vrlo često u neprestanom traganju za mjestom pripadanja. Narativi o identitetima dio su izražavanja te te-žnje za pripadanjem i prikazuju proces postajanja nekim, a ne površinsku pojav-nost nekog već postojećeg identiteta. Jasno je da slična identitetska pitanja prate život svakog pojedinca, ali su kod migranata naglašenija zbog promjene okoline s kojom dolazi i promjena identitetskih odabira i (ne)mogućnosti pripadanja, što je vidljivo i iz narativa ove migrantice. Međuodnos i napetost između individualnih i kolektivnih razina konstrukcije identiteta, odnosno samopoimanja i identifici-ranja sebe kao studenta, akademskog građana, slobodnog čovjeka i homo ludensa te nemogućnosti izražavanja tih identitetskih odabira u novoj okolini ostvareni su raznim diskursnim strategijama na svim jezičnim razinama; od fonetske (zvučna stanka ə) do složenih konstrukcija poput ponavljanja s gradacijom i implicitnih značenja teksta. Kao što ističu Krzyżanowski i Wodak (2008, prema Hall 1996) pripadnost migranata uvijek je „previše... ili premalo...“; njihovo pripadanje nikada se potpuno ne „podudara“ sa ciljanom zajednicom. Opetovano ni-niti pozicioni-ranje ispitanice u odnosu na ostale društvene aktere (kako ostale migrante, tako i Amerikance) govori o problematičnosti vlastitog statusa i društvenog položaja. Diskursna strategija odbijanja i distanciranje od izvanjski nametnute identitetske kategorije ukazuje na društvene prakse okruženja u kojem se ispitanica našla, jer je okolina ta koja, uvelike uz pomoć jezičnih praksi (sintagma kojom si stigmatizi-ran), negativno kategorizira došljake, bez obzira na razloge migracije. Spomenu-te osobine migrantskog diskursa, opetovano istaknute i rekontekstualizirane i u ovom narativu, potvrđuju da kategorizacija i pozicioniranje sebe kao različite od ostalih društvenih aktera ostavljaju traumatičnu stigmu na individualnu i kolektiv-nu identifikaciju migranata (Krzyżanowski i Wodak 2009).

LiteraturaBamberg, Michael, De Fina, Anna i Schiffrin, Deborah, ur. 2007. Selves and Iden-

tities in narrative discourse. Amsterdam / Philadelphia: John Benjamins B.V.Blommaert, Jan. 2005. Discourse. A Critical Introduction. Cambridge: Cambridge

University Press.

354

Martina Podboj

Bucholtz, Mary i Hall, Kira. 2004. “Language and Identity.” U A Companion to Linguistic Anthropology, uredio Duranti, Alessandro, 369 – 394.Blackwell Pu-blishing,

De Fina Anna, Schiffrin, Deborah i Bamberg, Michael, ur. 2007. Discourse and Identity. Cambridge: Cambridge University Press.

De Fina, Anna. 2003. Identity in narrative: a study of immigrant discourse. Amster-dam / Philadelphia: John Benjamins P.C.

De Fina, Anna. 2015. “Narrative and Identities.” U The Handbook of Narrative Analysis, uredile De Fina, Ana i Georgakopoulou, Alexandra, 351-367. Wiley – Blackwell.

De Fina, Anna, Georgakopoulou, Alexandra, ur. 2015. The Handbook of Narrative Analysis. Wiley – Blackwell.

Fairclough, Norman. 1989. Language and Power. London: Longman.Fairclough, Norman i Wodak, Ruth. 1997. “Critical Discourse Analysis.” U Dis-

course as Social Interaction, uredio van Dijk, Teun, 259-284. London: SAGE Publications.

Kalogjera, Damir. 2007. „Slojevitost iskazivanja identiteta.“ U Jezik i identiteti, uredila Granić, Jagoda, 259-267. Zagreb – Split: Hrvatsko društvo za primije-njenu lingvistiku.

Krzyżanowski Michał i Wodak, Ruth. 2008. “Multiple Identities, Migration and Belonging: „Voices of Migrants“.” U Identity Trouble. Critical Discourse and Contested Identities, uredili Caldas-Coulthard, Carmen Rosa, Iedema, Rick, 95-120. Palgrave Macmillan.

Labov, William i Waletzky, Joshua. 1967. „Narrative Analysis: Oral Version of Personal Experience.“ U Proceedings of the 1966 Annual Spring Meeting of the American Ethnological Society, uredila Helm, June, 12-44. Seattle: American Ethnological Society.

Labov, William. 1972. “The transformation of experience in narrative syntax.” U Language in the Inner City: Studies in the Black English Vernacular, uredio La-bov, William, 354-396. Philadelphia: University of Pennsylvania Press.

Ochs, Elinor i Capps, Lisa. 1996. „Narrating the Self “. Annual Review of Anthro-pology 25: 19-43

Ochs, Elinor i Capps, Lisa. 2001. Living Narrative: Creating Lives in Everyday Storytelling. Cambridge, MA: Harvard University Press.

Piškorec, Velimir. 2007. “Narativni identitet u jezičnobiografskim intervjuima.” U Jezik i identiteti, uredila Granić, Jagoda, 457-467. Zagreb – Split: Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku.

Reisigl, Martin i Wodak, Ruth. 2009. “The Discourse-Historical Approach (DHA).” U Methods of Critical Discourse Analysis: Second Edition, uredili Wo-dak, Ruth i Meyer, Michael, 87 – 121. London: SAGE Publications.

355

„Meni ta riječ imigrant nije značila apsolutno ništa dok nisam došla ovdje“...

Schiffrin, Deborah. 1996. “Narrative as Self‐Portrait: Sociolinguistic Constructi-ons of Identity.” Language and Society 25: 167-203.

Starčević, Anđel. 2014. Hrvatski i engleski jezik u dodiru: Hrvatska iseljenička obi-telj u Kanadi, doktorska disertacija. Filozofski fakultet Zagreb.

Starčević, Anđel. 2016. „Trenirka, diktafon i „iskrivljen hrvatski“: metodološki izazovi sociolingvističkog intervjua i sudioničkog promatranja.“ U Metodolo-gija i primjena lingvističkih istraživanja, uredile Udier, Sanda Lucija i Cergol Kovačević, Kristina, 3-17. Zagreb: Srednja Europa

Ščukanec, Aleksandra. 2012. “Identity (trans)formation in Croatian community in Burgenland”. Jezikoslovlje 13 (2): 513-532.

Wodak, Ruth. 2013. “The Discursive Construction of Strangers: Analyzing Dis-courses about Migrants and Migration from a Discourse-historical Perspecti-ve.” APSA Migration and Citizenship Organized Section: 6-10.

„The word immigrant meant absolutely nothing to me until I came here” – on identity construction in migrant discourse

Narratives are highly spontaneous but at the same time structurally well-organised linguistic acts that help us shape experiences, organise them linguistically, and give them meaning. Furthermore, narratives represent a primary locus for expressing individual and collective identities, which makes them an increasingly important object of study in humanities and social sciences. Consequently, linguistic study of narrative, which emerged from sociolinguistics and discourse analysis, investigates discursive construction of categories such as belonging, sameness, difference, etc. expressed by linguistic means in spoken or written language. This paper presents a possible method, mostly based on Reisigl and Wodak (2009) for analysing identity construction in migrant discourse exemplified by a qualitative analysis of a per-sonal experience narrative. The research is data-driven and problem-oriented, fol-lowing poststructuralist identity theory, theories of narrative, and critical discourse analysis.

Keywords: identity, narrative, discourse analysis, migrant discourse