NANA

-1-

Mary Lawson

Jezero vrana

Naslov izvornika: Crow Lake

http://www.balkandownload.org/

NANA

-2-

Autoriina biljeka

Jezero Vrana (engl. Crow Lake) plod je mate. U Sjevernom Ontariju ima toliko mnogo jezera da se sigurno barem njih pola tuceta zove po vranama, ali nijedno od njih nije ono iz ovog romana. Isto tako, osim dvije iznimke, svi su likovi u romanu izmiljeni. Prva iznimka je moja prabaka, koja je na svom kolovratu imala privren stalak za knjige. Imala je, zapravo, etvero, a ne etrnaestero djece, no ivjela je na farmi na poluotoku Gaspe i teko da je ikako imala vremena za itanje. Druga iznimka je moja mlada sestra, Eleanor, ija je mladenaka osobnost bila uzor za Bo. Zahvaljujem joj se to mi je dozvolila iskoristiti njenu mladost, a takoer i na njenoj neprestanoj podrci, savjetima i ohrabrenju pri pisanju ove knjige.

eljela bih se zahvaliti i svojoj brai, Georgeu i Billu, ne samo na njihovoj duhovitosti, vjeri i ohrabrenju kroz sve ove godine, nego i zato to su mi pomagali oko prirodoslovlja Jezera Vrana. Oni obojica poznaju Sjever tisuu puta bolje nego to u ja to ikada biti u stanju, a njihova zaljubljenost u njega bila je dio nadahnua za ovu knjigu.

Postoje i drugi kojima dugujem veliku zahvalnost: - Amandi Milner-Brown, Nori Adams i Hillary Clark na zapaanjima i podrci, i to

su bile iskrene i onda kada bi im bilo mnogo lake i pristojnije rei la. - Stephenu Smithu, pjesniku i uitelju, na ohrabrenjima i nadahnuu. - Penny Battes, na pomoi u poetku pred toliko mnogo godina i na tome to nikada

nije posumnjala da u dogurati do kraja. - Profesorici Deborah McLennan i profesorici Heleni Cyr sa Zoolokog odjela

Sveuilita u Torontu, to su mi omoguile osjetiti atmosferu svijeta akademskih istraivanja. (Kladim se da sam sve ipak pogreno opisala, no to je onda moja greka, a ne njihova.) - Felicity Rubinstein, Sari Lutyens i Susanni Godman, svima Lutyensima i

Rubinsteinima, na njihovim vjetinama, tankoutnostima, snazi i zanosu. - Alison Samuel iz Chatto & Windus u Londonu, Susani Kamil iz Dial Press u New

Yorku i Louisi Dennys iz Knopf Canada u Torontu, na njihovom profinjenom razumijevanju, te osjetljivosti i vjetini kojom su vodile Jezero Vrana kroz urednike procese.

Takoer htjela bih spomenuti publikaciju ivotinje povrinskog sloja, autorice Marjorie Guthrie (Richmond Publishing Company Ltd, Slough), koja je bila nezamjenljiv izvor tehnikih podataka.

Na kraju, iznad svega, zahvaljujem svom suprugu Richardu i sinovima, Nicku i Nathanielu, na godinama i godinama nepokolebljive vjere, utjehe i podrke.

NANA

-3-

Dio prvi

Prolog

Moja prabaka Morrison imala je privren stalak za knjige na svom kolovratu kako bi mogla itati dok prede, odnosno, barem se tako u obitelji prialo. I jedne se subotnje veeri toliko bila zadubila u knjigu, da je, kada je podigla glavu, shvatila kako je ve prije pola sata prola pono i kako ona pola sata ve prede na Sabat. U ono vrijeme to se smatralo velikim grijehom.

Ne spominjem ovaj sitan detalj obiteljskog predanja tek tako ili samo zato da bih ga spomenula. Nedavno sam dola do zakljuka da su prabaka i njezin stalak za knjige odgovorni za mnoge stvari. Ona je ve desetljeima bila mrtva u vrijeme kada su se dogaale stvari koje su razorile nau obitelj i zaustavile nae snove, no to ne znai da ona nije imala utjecaja na krajnji ishod. Ono to se dogaalo izmeu Matta i mene ne moe se objasniti bez povezanosti sa prabakom. Sasvim je pravedno jedan dio krivnje pripisati i njoj.

U sobi mojih roditelja visila je, u vrijeme dok sam odrastala, jedna njena slika. Obiavala sam, jo kao jako malo dijete, stajati pred tom slikom, usuujui se gledati prabaki u oi. Prabaka je bila sitna, uskih i ravnih usana, odjevena u crninu, sa bijelim ipkastim ovratnikom (nemilosrdno ribanim, bez sumnje, svake veeri i peglanim prije zore svakog jutra). Izgledala je strogo, neodobravajue i kao da nema nimalo smisla za humor. A nije joj bilo lako; imala je etrnaestero djece i dvjesto hektara neplodne zemlje na poluotoku Gaspe. Nikako ne znam kako je uope nalazila vremena za predenje, a kamoli za itanje.

Od nas etvero, Lukea, Matta, Bo i mene, jedino je Matt imao neke slinosti s njom. Daleko od toga da je bio strog, ali imao je ta ista ravna usta i nepokolebljive sive oi. Kada bih se mekoljila u crkvi i bila prekorena otrim majinim pogledom, privirila bih sa strane prema Mattu ne bih li vidjela je li i on to primijetio. A on je uvijek primjeivao, i izgledao je vrlo strogo, i tada bi mi, u zadnjem trenutku, kada bih ve poinjala oajavati, samo namignuo.

Matt je bio deset godina stariji od mene, visok i ozbiljan, i bistar. Velika strast bile su mu bare, udaljene dva do tri kilometra, s druge strane eljeznike pruge. Bile su to stare ljunane jame, naputene pred mnogo godina, nakon to je pruga bila dovrena, koje je priroda ba na svaki mogui nain bila popunila udnovatim migoljastim stvorenjima. Kada me Matt tek poeo dovoditi na te bare, bila sam tako mala da me morao nositi na ramenima - preko ume bogato obrasle otrovnim brljanom pa uz tranice, pored pranjavih vagona nanizanih za prihvat tereta eerne repe, zatim niz strmu pjeanu stazu i onda do samih bara. Tamo bismo leali potrbuke dok nam je sunce prilo lea, zurili u tamnu vodu i ekali to emo ugledati.

NANA

-4-

Niti jednu drugu sliku iz djetinjstva ne nosim u sebi tako jasno kao ovu; djeak od kojih petnaest ili esnaest godina, plavokos i vitak; pored njega mala djevojica, jo plavija, kose uvijene otraga u pletenice, sa tankim noicama potamnjelim od sunca. Oboje lee savreno mirno, bradama naslonjenim na ake. On joj pokazuje stvari. Ili, bolje rei, stvari same izlaze ispod kamenja i iz sjena i pokazuju se same, a on joj ih samo tumai.

Samo pomakni prst, Kate. Zabrkaj malo po vodi. Izai e. Ne moe odoljeti... Oprezno, djevojica brka prstom; oprezno, mala nasrtljiva kornjaa izviruje i

istrauje. Vidi? Vrlo su znatieljne dok su mlade. No, kada dovoljno odraste bit e

sumnjiava i mrzovoljna. Zato?" Stari nasrtjivac kojeg su jednom izvukli na suho izgledao je vie pospano nego

sumnjiavo. Imao je smeuranu, gumastu glavu i ona ju je eljela potapati. Matt je izvukao granu debelu kao prst, a nasrtjivac ju je pregrizao na dva dijela.

Oklopi su im mali u odnosu na veliinu njihovih tijela - manji nego u veine kornjaa - stoga im je najvei dio koe ranjiv. Zato su ivane.

Djevojica klimne, krajevi njenih pletenica padaju i dodiruju vodu, a siuni valii zatrepere povrinom bare. Ona je u potpunosti opinjena.

Tijekom godina vjerojatno smo tako provodili stotine sati. Upoznala sam punoglavce leopardske abe, debele, sive punoglavce bivolje abe, i siune, crne, migoljave krastaine. Znala sam kornjae i somove, vodene hodae i vodenjake, vrtece koji se histerino okreu po vodenoj povrini. Stotine sati dok su se godinja doba izmjenjivala, ivot u bari umirao je i obnavljao se toliko mnogo puta, a ja sam narasla i postala prevelika za jahanje na Mattovim ramenima, pa sam umjesto toga sama uz njega probijala svoj put kroz umu. Nisam bila svjesna tih promjena - dogodile su se sasvim postupno, a djeca imaju slabanu predodbu o vremenu. Sutra je nikada, a godine prou u trenu.

NANA

-5-

Jedan

Kada je stigao kraj, inilo mi se da je stigao sasvim iznenada, i tek mnogo kasnije bila sam u stanju uvidjeti cijeli niz povezanih dogaaja koji su mu prethodili. Neki od tih dogaaja nisu imali veze s nama, Morrisonovima, nego su se iskljuivo ticali Pyeovih koji su ivjeli na farmi udaljenoj oko dva kilometra i bili su nai najblii susjedi. Pyeovi bi se mogli nazvati problematinom obitelji, uvijek su bili takvi i uvijek e takvi i biti, ali te godine, u skrovitosti njihove velike, stare, u sivo obojene farmerske kue - daleko od oiju ostatka drutva - njihovi su se problemi poeli pretvarati u najveu nonu moru. Druga stvar, koju nismo znali, bila je ta da je nonoj mori Pyeovih bilo sueno ispreplesti se sa snovima Morrisonovlh. To nitko nije bio u stanju predvidjeti.

Naravno, kada pokuavate odrediti gdje je neto poelo, uvijek se moete beskrajno vraati sve dalje i dalje u prolost. Potraga vas moe vratiti sve do Adama i dalje. Ali, to se tie nae obitelji, toga ljeta zbio se dogaaj dovoljno katastrofalan da to praktiki moe biti poetak svega. Dogodio se jedne vrue, mirne srpanjske subote, kada sam imala sedam godina, i priveo na normalan obiteljski ivot kraju; ak i sada, skoro dvadeset godina poslije, na svaki nain teko mi ga je sagledati.

Jedina dobra stvar koja se u vezi s tim moe rei jest ta, da je sve zavrilo dostojanstveno, jer su prethodnog dana - naeg posljednjeg zajednikog dana kao obitelji - nai roditelji saznali da je Luke, moj drugi brat - drugi uz Matta - uspjeno poloio prijemni za upis na uiteljski koled. Lukeov uspjeh bio je pomalo iznenauju jer, blago reeno, on ba i nije bio tip uenjaka. Sjeam se kako sam jednom negdje itala o teoriji da svaki lan obitelji ima neku svoju ulogu - jedan je pametan, drugi je lijep, trei sebian. Jednom kada se u toj svojoj ulozi naete, u njoj zaglavite zauvijek - neovisno o tome to inite, ljudi e vas uvijek vidjeti takvima ma to god to bilo - ali u ranijoj fazi, prema toj teoriji, svoju ulogu moete donekle i birati. Ako je to istina, onda mora biti da je u ranoj fazi svog ivota Luke odluio postati problem broj jedan. Ne znam to je moglo utjecati na njegov izbor, ali moda je nekad previe esto sluao priu o prabaki i njenom uvenom stalku za knjige. Mora biti da je ta pria bila unitavatelj Lukeovog ivota. Ili jedan od unitavatelja - drugi bi mogao biti taj to je za brata imao Matta. Matt je toliko oigledno bio prabakin intelektualni batinik da Lukeu nije imalo smisla niti pokuavati. Stoga mu je bolje bilo da prihvati neto u emu je bio prirodno obdaren - a to je dizanje tlaka roditeljima - i da vjeba, vjeba i vjeba.

Ali nekako, unato samome sebi, sada je imao za sobom devetnaest godina i poloene ispite. Nakon tri pokoljenja izgladnjivanja, konano se jedan lan obitelji Morrisona zaputio stei vie obrazovanje.

Nije bio prvi samo u obitelji nego, ini mi se, prvi i u Jezeru Vrana, maloj farmerskoj zajednici Sjevernog Ontaria u kojoj smo se svi etvero rodili i odrastali. U to vrijeme Jezero Vrana je bio povezan sa vanjskim svijetom samo jednom pranjavom cestom i eljeznikim tranicama. Vlakovi bi se zaustavljali samo ako biste im signalizirali da to uine, a cesta je vodila samo prema jugu, jer nitko nije imao ama ba nikakvog razloga

NANA

-6-

ii i dalje na sjever. Osim desetak farmi, trgovine sa svim moguim potreptinama i nekoliko skromnih kua malo dalje pokraj jezera, tu su bile jo samo crkva, kola i nita vie. U povijesti, da tako kaem. Jezero Vrana nije dao mnogo to se tie uenosti, pa bi Lukeovo postignue bilo istaknuto na vrhu naslovne stranice crkvenog glasnika te nedjelje, da to nije sprijeila obiteljska tragedija koja nas je zadesila.

Bit e da je Luke primio potvrdno pismo prijema u uiteljski koled u petak ujutro i o tome izvijestio majku, koja je telefonirala ocu u banku u kojoj je radio, u Struanu, udaljenom tridesetak kilometara. To je samo po sebi bilo skoro neuveno; nikada, ali ba nikada ne bi ena smjela ometati mua na poslu ako je taj posao bio za uredskim stolom. No, ona ga je nazvala i njih su se dvoje, izgleda, odluili da nama ostalima to priope za stolom te veeri.

Proivljavala sam u mislima tu veeru mnogo puta, ne toliko zbog Lukeovih zapanjujuih novosti, koliko zbog toga to je ispalo da je to bila naa posljednja obiteljska veera. Znam da se pamenje igra s nama i vara nas, a zbivanja i dogaaji koje mozak izmisli mogu izgledati stvarni kao i oni koji su se doista dogodili, ali ja zaista vjerujem da se sjeam svakog detalja sa te veere. I, gledajui unazad, ono to mi izgleda najvanije jest to da je ona zapravo bila toliko nedoreena. Nedoreenost je u naoj kui bila pravilo. Osjeaji, ak i pozitivni, drali su se vrsto pod kontrolom. Bila je to Jedanaesta zapovijed, uklesana na posebnom kamenu i predana posebno onima ija je vjera bila prezbiterijanska: ne pokazuj osjeaje.

Stoga je ta veera bila savreno jednaka svim ostalim veerama, vrlo ukoena, prilino sumorna, sa povremenim Boinim ispadima. Postoji nekoliko Boinih fotografija iz tih vremena. Bila je sitna i okrugla i imala je njene, svijetle pahulje kose koje su strile ravno iz njene glave kao da ju je udarila munja. Na fotografijama izgleda blago i njeno, to samo dokazuje do koje mjere fotoaparat moe lagati.

Svi smo sjedili na svojim strogo odreenim mjestima, Luke i Matt, sa svojih devetnaest odnosno sedamnaest godina, na jednoj strani stola; ja sa svojih sedam i Bo od jedne i pol godine, na drugoj strani. Sjeam se kako je otac zapoeo sa izgovaranjem molitve Zahvalnosti, kada ga je prekinula Bo, traei soka, i majka govorei: Samo malo Bo. Zatvori oi. Otac je opet poeo, a Bo ga je opet prekinula i tada je majka rekla: Ako jo jednom prekine, ide odmah u krevet, nakon ega je Bo zabila palac u usta i poela ga sisati, zloesto, uz pravilne zvukove kljocanja, kao kad tempirana bomba odbrojava svoje vrijeme.

Pokuat emo iznova. Boe, rekao je otac, hvala Ti za obrok koji si stavio pred nas veeras, a posebno Ti hvala za novosti koje smo danas primili. Pomozi nam kako bismo uvijek bili svjesni nae velike sree. Pomozi nam da najbolje iskoristimo svoje mogunosti i da sitne obdarenosti koje posjedujemo uvijek koristimo u slubi Tebi. Amen.

Luke, Matt i ja smo se protegnuli. Majka je dodala Bo njezin sok. Kakve novosti? upitao je Matt. Sjedio je ravno preko puta mene. Ako bih se

spustila u stolici i ispruila noge, mogla sam nonim prstima dotaknuti njegovo koljeno.

NANA

-7-

Va brat, nagnuo je otac glavu u Lukeovom smjeru, primljen je u uiteljski koled. kola je to danas potvrdila.

Bez ale? zapitao je Mat, gledajui u Lukea. I ja sam ga pogledala. Ne sjeam se da sam ikada ranije gledala u njega - stvarno ga

promatrala. Iz ovog ili onog razloga nismo imali mnogo posla jedno s drugim. Razlika u godinama bila je vea nego izmeu mene i Matta, naravno, ali ne mislim da je to bio razlog. Jednostavno, nismo imali mnogo toga zajednikog.

Ali sada sam ga uoila kako sjedi pored Matta, pretpostavljam isto onako kako je sjedio i proteklih sedamnaest godina. Na neki nain njih dvojica su bili vrlo slini - nikako ne biste mogli posumnjati u to da se radi o brai. Bili su priblino jednake visine i obojica su bili plavi, sa dugim Morrisonskim nosevima i sivim oima. Glavna razlika bila je u grai. Luke je imao iroka ramena i teke kosti i vjerojatno je bio tei od Matta za kojih petnaestak kila. Pokreti su mu bili usporeni i snani, dok je Matt bio okretan i brz.

Bez ale! opet se javio Matt, pomalo pretjerujui u iznenaenju. Luke ga je pogledao iskosa. Matt se nacerio izostavivi iznenaenje i kazao: To je izvrsno! estitam!

Luke je slegnuo ramenima. Tada rekoh: Ti e biti uitelj? Nisam to mogla zamisliti. Uitelj i su bili ljudi sa

velikim autoritetom. Luke je bio, samo Luke. Da, odgovorio je Luke. Ljuljao se, ali barem ovaj put otac mu nije rekao neka sjedi mirno. I Matt se takoer

ljuljao, ali to nije inio isto kao i Luke, on se nije rastezao, pa je u usporedbi s Lukeom izgledao relativno uspravljen.

On je vrlo sretan mladi, rekla je majka. U nastojanju da prikrije nedolian ponos i zadovoljstvo, zvuala je skoro ljuto. Posluivala je jelo - svinjetinu od Tadworthovih; krumpir, mrkvu i mahune sa Calvin Pyeeve farme; sok od jabuka sa starih razdrtih jabunih stabala gospodina Janieja. Ne prua se svakome ovakva mogunost. U svakom sluaju, ne bilo kome. Izvoli Bo, ovo je tvoja veera. I jedi pristojno. Ne igraj se time!

Kada odlazi? upitao je Matt. I kamo? Toronto? Da. Krajem rujna. Bo je dohvatila aku mahuna i poela ih kaiti po prsima, pjevuei. Moda emo ti morati nabaviti odijelo, rekla je majka Lukeu. Pogledala je u oca.

Hoe li mu trebati odijelo? Ne znam, odgovorio je otac. Morat ete mu nabaviti odijelo, rekao je Matt. Izgledat e tako ljupko. Luke je samo frknuo. Usprkos razlikama medu njima i injenici da je Luke uvijek

bio u nevoljama, a Matt nikada, rijetko je bilo napetosti meu njima. Obojica su bila, to

NANA

-8-

bi se reklo, spori na okidau. I veinu vremena provodili su u razliitim svjetovima, valjda, pa meu njima nije esto dolazilo do trvenja. Treba ipak rei da su povremeno dolazili u sukobe, a kada bi do toga dolo, svi osjeaji za koje se pretpostavljalo da se nikada nee ispoljiti, ispoljili bi se odjednom i naglo, kroz krenje Jedanaeste zapovijedi. Iz nekog razloga inilo se kao da u samom sukobu nema krenja pravila - moda su ga roditelji smatrali normalnim mukim pubertetskim ponaanjem, i zakljuivali kako im Bog ne bi niti dao ake da nije htio da se tuku. Jednom je ipak, u aru tunjave, pokuavi pogoditi Matta u glavu, ali promaivi i tresnuvi akom snano u okvir od vrata, Luke uzviknuo: Sranje! Ti kopile jedno! pa je na tjedan dana bio protjeran iz blagovaonice, i morao je jesti stojei u kuhinji.

Ali onaj koga su njihovi sukobi najvie uzrujavali, bila sam ja. Matt je bio bri, no Luke je bio daleko jai, i ja sam se uasavala od pomisli kako bijednoga dana njegovi snani zamasi mogli pogoditi i ubiti Matta. Vritala bih neka prestanu, a to bi vritanje toliko ivciralo roditelje da sam esto ja bila ta koja je za kaznu morala odlaziti u svoju sobu.

Ako mu ita treba, rekao je otac, razmiljajui i dalje o problemu odijela, onda je to koveg.

Oh, rekla je majka. lica za posluivanje hrane se odmarala nad zdjelom s krumpirima. Koveg, rekla je. Da.

Za trenutak opazila sam bol na njenom licu. Prestala sam strugati noem i zabrinuto sam je promatrala. Pretpostavljam da do tog trenutka nije u potpunosti shvaala injenicu da e Luke otii.

Bo je pjevuila svojim zelenim mahunicama, ljuljukajui ih amo-tamo miui ramenima. Bebice, be- bice, pjevala je, bebice, bebice, bebice, mahunice. Skini ih sa sebe, Bo, odsutno je progovorila majka, lica za posluivanje je jo uvijek mirovala. One se jedu. Stavi ih u tanjur i ja u ti ih izrezati.

Bo se prestravila. Vrisnula je i strastveno stisnula mahune na svoja prsa. Oh, za ime Boje! rekla je majka. Prestani! Umorila si me.

I to god to bilo na njenom licu sada je prolo, i sve je opet bilo uobiajeno. Morat emo otii u grad, rekla je ocu, K Bayu. Oni imaju kovege. Moemo otii sutra.

I tako su se u subotu zajedno odvezli u Struan. Stvarno nije bilo potrebe da idu oboje. Bilo tko od njih dvoje mogao je i sam odabrati taj koveg. I nije bilo potrebe za urbom da se to uini ba taj vikend - bilo je jo est tjedana vremena do Lukeovog odlaska. Ali izgleda kao da su ba eljeli to uiniti. Vjerojatno su bili uzbueni, iako se ta rije teko moe dovesti u vezu sa tim smirenim, praktinim ljudima. Na kraju krajeva, radilo se o njihovom sinu. Jedan Morrison imao je postati uitelj.

Nisu htjeli povesti Bo i mene sa sobom, a kako smo bile previe male da bismo ostale same, priekali su dok se Luke i Matt nisu vratili sa Calvin Pyeeve farme. Obojica su preko vikenda i tijekom praznika radili na farmi. Gospodin i gospoda Pye imali su troje djece, no dvije su bile djevojice, a Laurie, djeak, imao je tek etrnaest

NANA

-9-

godina i bio je suvie mlad za teke poslove, pa je gospodin Pye bio primoran unajmiti radnu snagu.

Matt i Luke vratili su se kui oko etiri. Roditelji su upitali Lukea eli li i on poi s njima kako bi sam odabrao kofer, no on je odbio; bilo mu je vrue i htio je ii na kupanje.

Mislim da sam bila jedina koja im je mahala pozdravljajui ih. Moda sam i izmislila to mahanje - od- sanjala ga kasnije jer nisam mogla podnijeti da im nisam rekla zbogom - no vjerujem da me sjeanje ipak ne vara. Ostali nisu mahali, jer Bo je bila bijesna to je ne vode sa sobom, a Matt i Luke su je mrko gledali, brinui se na koga e pasti teret bavljenja njome kroz ostatak poslijepodneva.

Automobil je skrenuo na cestu i nestao iz vida. Bo je sjela na ljunani put i urlala. Onda, ja idem na kupanje, rekao je Luke, glasno, kako bi ga ula i Bo. Vrue mi

je. Cijeli prokleti dan sam radio. I ja, rekao je Matt. I ja, rekla sam. Matt bocnu Bo u stranjicu vrhom nonoga palca. A ti Bo? Jesi li i ti itav prokleti

dan radila? Bo je zavritala. Luke ree: Zato uvijek mora proizvoditi taj, pobogu, nesnosan zvuk? Zna koliko je voli, ree Matt. une, izvue Boin palac iz njene stisnute ake i

ugura joj ga u usta. Hoemo li zaplivati, Bo. eli li plivati? Klimnula je, stenjui s prstom u ustima. Valjda je to bilo po prvi put da smo svi etvero zajedno otili na kupanje. Jezero je

bilo na manje od dvadeset metara od kue i mogli ste se okupati kada god zaelite, ali valjda nikada ranije nismo svi etvero to istovremeno zaeljeli. U svakom sluaju, majka bi uvijek odlazila s Bo. No, sada smo je mi uhvatili izmeu sebe, gurali smo je kao da nam je lopta za plau, i bilo nam je zabavno. Toga se sjeam.

Sjeam se, takoer, kako je i nedugo nakon to smo izali iz vode naila Sally McLean. Gospodin i gospoa McLean bili su vlasnici jedinog duana u Jezeru Vrana, a Sally je bila njihova ki.

U nekoliko zadnjih tjedana nailazila je ovamo prilino esto, i svaki put je izgledalo kao da je negdje u prolazu i kao da je sluajno dola do nas. To je bilo udno, jer ona nije imala to raditi na toj strani. Naa kua bila je na kraju Jezera Vrana i dosta udaljena: iza nje bilo je pet tisua kilometara niega, a onda Sjeverni pol.

Luke i Matt ba su bacali kamenie po povrini vode kada se pojavila Sally. Matt se zaustavio, sjeo i poeo promatrati kako ja zakopavam Bo. Do sada je nikada nitko nije zakopavao i ona je bila oarana. Iskopala sam u vruem pijesku jednu malu rupu za nju, a ona je sjela unutra, onako okrugla, smea i gola poput jajeta, i promatrala iroko

NANA

-10-

otvorenih oiju i blistajui kako je zatrpavam pijeskom. Sally McLean je usporila kada se pribliila Lukeu i onda se na nekoliko koraka od

njega zaustavila i tamo ostala, oslonivi svu svoju teinu samo na jednu nogu, a nonim palcem druge noge vukla je crte po pijesku. Ona i Luke razgovarali su tiim tonom, ne gledajui jedno u drugo. Nisam previe obraala panju. Zakopala sam Bo sve do pazuha i sada sam po humku postavljala ukrase od ljunka, a Bo ih je upala van i utiskivala ih ponovo, ali na pogrena mjesta.

Nemoj, Bo, rekoh, Radim ukrase. Graak, ree Bo. Ma ne, nije. To je ljunak. To se ne jede. Stavila je jedan u usta. Nemoj! rekoh. Pljuni to van! Glupaa, rekao je Matt. Nagnuo se i prignjeio joj obraze dok joj se usnice nisu

ispupile i onda upecao kameni. Ona mu se nacerila i stavila palac u usta, a onda ga je izvadila i stala ga promatrati. Bio je mljecav od pljuvake i pijeska. Graak, rekla je i onda opet stavila palac u usta.

Sada ima pijeska u ustima, rekla sam. Nee joj biti nita. Promatrao je Lukea i Sally. Luke je i dalje bacao kamenie, ali sada mnogo

paljivije, provodei dulje vremena u traenju to ravnijeg kamena. Sally je nastavila hvatati i gladiti stranji dio kose. Kosa joj je bila duga, jaka I sjajna bakreno crvena, a povjetarac s jezera stalno joj je nabacivao sitne pramenove po licu. Pomislila sam kako su oboje prilino dosadni, no Matt ih je promatrao istom onom radoznalou kakvom je prouavao i stanovnike bara.

Ta njegova zainteresiranost privukla je i moju panju. Rekla sam: Zato je dola? Kamo ide?

Nije odmah odgovorio, ali je onda rekao: Pa, slutim da bi to moglo imati neke veze s Lukeom.

to? Kakve veze s Lukeom? Pogledao me i nabrao obrve. Ne znam zapravo. Hoe li da ti kaem to nagaam? Da. Dobro. Ovo je samo nagaanje, ali kamo god Luke krene, za njim ode i Sally. Zato

nagaam da se ona u njega zaljubila. Zaljubila u Lukea?" Teko je povjerovati, zar ne? Ali ene su vrlo udnovate, Katie. Je li se i Luke zaljubio u nju?

NANA

-11-

Ne znam. Mislim da je mogue. Nakon nekog vremena Sally je otila, a Luke je odlutao sa obale, gledajui mrko u

pijesak, dok je Matt podigao obrve prema meni na upozoravajui nain, to je trebalo znaiti da bi mi na temu Sally McLean bilo najmudrije utjeti.

Otkopali smo Bo iz njezina pogrebnog humka i oistili joj pijesak sa tijela pa smo je odveli natrag u kuu kako bismo je odjenuli. Zatim sam iznijela svoje kupai kostim kako bih ga objesila na icu za suenje, pa sam tako ja prva primijetila da se cestom pribliava policijski automobil.

U Jezeru Vrana policijski se automobili ne viaju esto, pa sam bila radoznala. Otrala sam do ceste kako bih ga promatrala, a policajac je izaao i na moje iznenaenje tu je bio i veleasni Mitchell i doktor Chri- stopherson. Veleasni Mitchell bio je na sveenik, a njegova ki Janie bila je moja najbolja prijateljica. Doktor Christopherson ivio je u Struanu, ali bio je i na doktor - zapravo jedini doktor u krugu od tristo kilometara. Voljela sam i jednog i drugog. Doktor Christopherson je imao irsku setericu zvanu Molly koja je mogla zubima brati borovnice i koja mu je uvijek inila drutvo u obilascima. Skoila sam do njih rekavi: Mama i tata nisu kod kue. Otili su u kupovinu. Otili su Lukeu kupiti koveg, jer e Luke postati uitelj. Policajac je stajao kraj svog automobila, napeto zurei u sitnu ogrebotinicu na odbojniku. Veleasni Mitchell pogledao je doktora Christophersona, pa zatim opet mene, i onda je rekao: je li Luke tu, Katherine? Ili Matt?

Obojica su ovdje, rekoh. Presvlae se. Bili smo na kupanju. Htjeli bismo im neto rei. Moe li im rei da smo ovdje? Mogu, rekla sam. Onda sam se sjetila pristojnosti: Biste li voljeli ui? Mama i tata

e se vratiti oko est i trideset. Dosjetila sam se. Mogla bih vam skuhati aj. Hvala, rekao je veleasni Mitchell. Ui emo, ali ne mislim ... aj, hvala. Ne

sada. Uvela sam ih u kuu i ispriala se zbog zvukova koje je stvarala Bo - izvukla je sve

lonce i tave iz donjeg dijela kuhinjskog ormara i lupala njima po kuhinjskom podu. Rekli su da nema veze pa sam ih ostavila u blagovaonici i otila po Lukea i Matta. Dovela sam ih obojicu pa su znatieljno pogledali ovu dvojicu ljudi - policajac je ostao kraj automobila - i pozdravili ih. A onda sam uoila kako se Mattovo lice promijenilo. Gledao je u veleasnog Mitchella i iznenada vie nije izgledao ni pristojno ni znatieljno. Izgledao je uplaeno.

Rekao je: to? Dr. Christopherson ree: Kate, moda bi mogla pogledati to je s Bo? Moe li

samo ... um ...? Izala sam u kuhinju. Bo nije radila nita nedozvoljeno, ali ja sam je digla i iznijela

van. Postajala je sve vea, ali jo uvijek sam je mogla nositi. Odnijela sam je natrag do plae. Ve su poeli izlaziti komarci, ali ipak smo tamo ostale, ak i kada me Bo poela

NANA

-12-

gnjaviti, jer sam zbog izraza na Mattovom licu bila uplaena i nisam eljela znati to ga je izazvalo.

Nakon dugo vremena, najmanje pola sata. Matt i Luke sili su na plau. Nisam ih gledala. Luke je podigao Bo i odnio je do vodenog ruba, te je nastavio hodati obalom nosei je. Matt je sjeo pored mene, i kada su Luke i Bo ve bili sasvim na zavoju obale ree mi da su nam roditelji poginuli jer im je u automobil udario kamion pretrpan drvima kojem su otkazale konice dok se sputao niz brdo Honister.

Sjeam se kako sam se uasno bojala da bi mogao zaplakati. Glas mu je bio drhtav i u sebi se snano borio, a sjeam se i kako sam bila ukoena od straha i kako se nisam usuivala pogledati ga, i kako sam se jedva usuivala i disati. Kao da bi to bila najgora stvar; mnogo gora i od same te neshvatljive stvari koju mi je rekao. I kao da je bilo sasvim nezamislivo da bi Matt mogao zaplakati.

NANA

-13-

Dva

Sjeanja. Openito, ne oboavam ih ba previe. Nije da nema nekih dobrih meu njima, ali u cjelini gledano, najradije bih ih stavila u hermetiki ormar i za njima zatvorila vrata. A zapravo, do prije nekoliko mjeseci, uspijevala sam to godinama i initi. Na kraju krajeva, imam ivot kojega treba proivjeti. Imam posao, imam Daniela, a oni zahtijevaju mnogo vremena i energije. Istina je da mi u ovom trenutku stvari ne teku ba sasvim glatko na svim podrujima, no to nisam nikako povezivala s prolou. Iskreno sam osjeala, sve do pred nekoliko mjeseci, kako sam sve to ostavila za sobom. Osjeala sam da mi je to do sada dobro polazilo za rukom.

No onda me, u veljai, jednog petka naveer, nakon povratka s posla doekalo Mattovo pismo. Prepoznala sam rukopis i odmah kao da sam ugledala Matta - znate kako rukopis priziva osobu. I, takoer, odmah mi se javila ista ona stara bol, smjetena vie ili manje usred grudi, teka, tupa bol, poput tuge. Nakon svih tih godina nije se ni najmanje umanjila.

Otvorila sam kovertu dok sam se penjala po stubama, drei pod pazuhom torbu punu laboratorijskih izvjea. Pokazalo se da to pismo, na koncu, nije bilo ni najmanje osobno. Bila je to pozivnica koju je slao Simon, Mattov sin, za proslavu njegovog osamnaestog roendana krajem travnja. Uz nju je bila prikaena narkana Mattova poruka koja je glasila: Mora doi, Kate!! Bez izgovora!!! Sveukupno pet usklinika. I onda jo taktian PS: Ako eli, povedi koga sa sobom.

Iza poruke, nalazila se fotografija. Na njoj je bio Simon, ali u prvom trenutku pomislila sam da je Matt. Matt kao osamnaestogodinjak. Nevjerojatno su slini. I, naravno, to je u meni pokrenulo itavu gomilu sjeanja na tu uasnu godinu i na spori lanac dogaanja u njoj. A onda me to vratilo nazad na priu o prabaki Morrison i njenom stalku za knjige. Jadna stara prabaka Morrison. Sada ona njezina fotografija visi u mojoj spavaonici. Uzela sam je sa sobom kada sam naputala dom. inilo se kao da nikome drugome nee nedostajati.

Odloila sam torbu na stol u dnevnoj sobi i sjela kako bih iznova proitala pozivnicu. Naravno da sam eljela poi. Simon je vrlo drag djeak, a ja sam mu i teta, na kraju krajeva. Luke i Bo e takoer biti tamo - mogao bi to biti obiteljski skup, a ja volim obiteljske skupove. Naravno da u ii. Imala sam jednu konferenciju u Montrealu taj vikend na koju sam ve bila prijavila svoj dolazak, no na njoj nisam trebala nita izvjetavati, pa sam od nje mogla i odustati. I nisam imala predavanja petkom popodne pa bih mogla otputovati odmah nakon ruka. Doi u do autoceste 400 i zaputiti se ka sjeveru. To je putovanje od sedamsto kilometara, prilino duga vonja, unato tome to su sada skoro sve ceste asfaltirane. Jedino zadnjih sat vremena ili tako nekako, kada se sie sa glavne ceste i skrene prema zapadu, asfalta nestaje, a ume vas progutaju, i osjeate se zaista kao da ste se vratili u prolost.

to se tie voenja nekoga - nita od toga. Daniel bi sigurno htio ii, obuzet je

NANA

-14-

znatieljom u vezi moje obitelji i jednostavno bi bio presretan da moe ii, a oaranost i zanesenost poveali bi mu se do te mjere da ne znam kako bih se uope s time mogla nositi. Ne, neu pozvati Daniela.

Promatrala sam fotografiju, gledala Simona, gledala Matta, i znala sam unaprijed kako e sve to izgledati. Lijepo, zaista. Sve e biti vrlo lijepo. Zabava e biti buna i vesela, hrana e biti strana, mnogo emo se smijati i zbijati ale jedni s drugima. Luke, Matt, Bo i ja razgovarat emo o starim vremenima, iako samo o nekim posebnim starim vremenima. Neke emo stvari izostavljati, a neka imena neemo spominjati. Calvin Fye, na primjer Njegovo se ime nee spominjati. Niti Laurie Pye, jednako tako.

eljela sam Simonu darovati neki vrlo skup poklon kako bih pokazala svoju naklonost prema njemu, koja je ogromna, kao i svoju neprestanu posveenost obitelji.

U nedjelju ujutro, kada bude dolo vrijeme za odlazak, Matt e izai zajedno sa mnom i otpratiti me do auta. Rei e: Nekako, nikada nemamo vremena za razgovor. A ja u rei: Znam. Smijeno, zar ne?

Pogledat u ga i on e mi uzvratiti pogled tim mirnim sivim oima prabake Morrison, a ja u onda svoj pogled morati skrenuti. I na nekom dijelu puta kui otkrit u kako plaem, i onda u sljedeih mjesec dana provesti pokuavajui otkriti zbog ega.

I stalno vraanje na prabaku. Bez i najmanje tekoe mogu dozvati sliku nje i Matta, udubljenih u razgovor.

Prabaka vrlo uspravljenih lea sjedi u stolici sa visokim naslonom, a Matt sjedi nasuprot njoj. On paljivo slua to mu ona govori, klimajui glavom u znak odobravanja kada god se s njom slae, a pristojno ekajui da kae svoje kada se ne slae. On je potuje, no ne dozvoljava da ga zasjenjuje, a to zna i ona i to joj je drago. Vidim to po njenim oima. udno, zar ne? Jer, zapravo se njih dvoje nikada nisu vidjeli. Prabaka je doivjela

duboku starost, no ak i uz to, do vremena kada se Matt pojavio na sceni, nje ve dugo nije na njoj bilo. Nikada nas nije posjeivala - nikada nije napustila obale Gaspea - no ipak, dok sam bila mala uvijek sam imala osjeaj kao da je ona na neki tajanstven nain s nama. Imala je dovoljno snaan utjecaj, samo nebo zna, kao da je bila u susjednoj sobi. A to se tie nje i Matta - mislim da sam od najranijih vremena osjeala kako meu njima postoji neka vrsta veze, iako nisam bila u stanju iskazati o emu se zapravo radi.

Otac je obiavao o njoj priati prie - mnogo ee nego o svojoj vlastitoj majci - od kojih je veina opisivala neko od visokih moralnih naela. Naalost, on nije bio ba neki naroit pripovjeda, pa je u priama puno vei naglasak bio na poruci nego na napetosti. Bila je jedna o protestantima i katolicima, na primjer, o napetostima meu njima u zajednici, koje su na kraju dovele do rata izmeu suprotstavljenih djeakih bandi. Ali, medu snagama nije bilo ravnotee - bilo je vie protestanata nego katolika - pa je prabaka naredila da se njeni sinovi moraju boriti na protivnikoj strani kako bi snage bile uravnoteene. Oekivalo se da iz te prie izvuemo pouku o pravednosti. Nije bilo nikakvih scena tunjave, nije bilo ni krvi ni slave, samo pouka: pravednost.

NANA

-15-

A onda je tu i ta prabakina famozna posveenost obrazovanju - tema koja je izazivala sjaj u Lukeovim oima. Svih njenih etrnaestero djece zavrilo je osnovnu kolu, to je u ono vrijeme bilo skoro nezamislivo. Pisanje domaih zadataka bilo je vanije od rada na farmi - bez obzira na to to je svaki zalogaj hrane trebalo iscijediti iz zemlje. Obrazovanje je bilo njezin san nad snovima, strast toliko snana da je skoro bila bolesna, a njome je zarazila ne samo svoju vlastitu djecu nego i pokoljenja jo neroenih Morrisona.

Osvrui se na nju, otac bi je prikazivao kao uzor; potena, ljubazna i mudra poput Salomona - opis koji sam pomalo teko mogla uskladiti sa njenom fotografijom. Na fotografiji, ona je izgledala poput agresivne, dominantne ene, isto i jednostavno. Na prvi pogled je sasvim razumljivo zbog ega uope nije ni bilo pria o loem vladanju njene djece.

A gdje je bio njen suprug, na pradjed, u svemu tome? Pretpostavljam, vani na polju. Netko je morao biti i tamo.

No svi znamo da je to bila upeatljiva ena; ak niti nedostatak pripovjedake vjetine naega oca nije to mogao prikriti. Sjeam se kako je jednom prilikom Matt zapitao kakve je to knjige ona oslanjala na taj svoj stalak, osim Biblije, naravno. Htio je znati jesu li to bili romani - Charles Dickens moda, ili Jane Austen. No, otac je odmahnuo glavom. Beletristika je nije zanimala, ak niti najbolja. Ona nije eljela bjeati iz stvarnog svijeta, ona je stvaran svijet eljela poznavati. Imala je knjige o geologiji, o ivotu biljaka, o Sunevom sustavu: bila je jedna koja se zvala Tragovi stvaranja, koja se bavila geolokim postankom svijeta, a nad kojom je, sjeao se otac, palucala jezikom i vrtila glavom u znak neodobravanja. Ta knjiga bila je napisana prije Darwina, ali ni ona nije bila ba u punom skladu sa biblijskim uenjima. Bio je to dokaz koliko je visoko cijenila znanje, govorio je otac, jer iako ju je ta knjiga muila, ona nikada nije svojoj djeci niti unucima zabranjivala da je itaju.

Veina toga to se nalazilo u knjigama vjerojatno joj je bilo sasvim nerazumljivo - ona nije ila u kolu niti jednog jedinog dana u svom ivotu - ali unato tome ona ih je ipak itala i trudila se razumjeti ih. To me impresioniralo, ak i kao dijete. A i danas to mi djeluje jednako dirljivo. Ta glad za znanjem, ta odlunost hvatanja u kotac sa mukotrpnim radom - djeluje mi koliko vrijedna divljenja, toliko i tuno. Prabaka se rodila kao uenjak u vrijeme i na mjestu gdje je taj pojam bio nepoznat.

Ali ona je uspjela. Ne sumnjam da je na otac bio njen miljenik, jer upravo se kroz njega njen san o obrazovanju i odlasku sa sela poeo ostvarivati. On je bio najmlai sin njenog najmlaeg sina; njegova su braa obavljala njegov dio posla na zemlji kako bi on mogao zavriti srednju kolu - prvi lan obitelji koji je to uspio. Kada se slavlje smirilo (on je bio najbolji u razredu u svim predmetima; mogu zamisliti prabaku, lica zgrena od potisnutog ponosa, kako predsjedava slavljem) pripremili su mu koveg- iste arape, maramicu, ploicu sapuna i srednjokolsku svjedodbu - i poslali ga u svijet radi njegovog dobra.

Krenuo je prema Zapadu i Jugu, putovao od grada do grada, radio poslove gdje ih je

NANA

-16-

mogao dobiti, uvijek slijedei irok plavi tok St. Lawrencea. Kada je doao do Toronta nakratko se zaustavio, ali nije ostao dugo. Moda ga je grad plaio - svi ti ljudi, sva ta buka - iako ga se sjeam kao nekoga tko se nije lako dao uplaiti. Vjerojatnije je da mu se gradski ivot inio ispraznim i bez svrhe. To mi vie pristaje uz njega onakvog kakvog ga ja znam.

Kada je opet krenuo, zaputio se prema Sjeveru i malo prema Zapadu, daleko od takozvane civilizacije, i kada je napunio dvadeset i tri godine naao se u Jezeru Vrana, koji je bio slina vrsta zajednice kao i ona koju je ostavio tisuama kilometara iza sebe.

Kada sam odrasla dovoljno da bih mogla poeti razmiljati o takvim stvarima, isprva mi se inilo da je oeva obitelj trebala biti razoarana njegovim odabirom Jednog takvog pustog mjesta za ivot, ako su se ve toliko rtvovali da ga poalju u svijet. No, ubrzo sam shvatila da bi taj njegov izbor oni bili odobrili. Znali bi da je, usprkos mjestu, njegov novi ivot bio sasvim drugaiji. Imao je posao u banci u Struanu, na posao je odlazio u odijelu, posjedovao je automobil, izgradio je nisku, ugodnu kuu u sjeni stabala na obali jezera, daleko od praine i muha sa farme. U dnevnoj sobi svoje kue imao je police prepune knjiga i, to je Jo vanije, imao je i slobodnog vremena za itanje. Ako se i skrasio u jednoj ovakvoj farmerskoj zajednici bilo je to zbog toga to se osjeao kao kod kue meu vrednotama na koje je tu naiao. Poanta je u tome da je ipak imao mogunost Izbora. I to je bilo ono za to su mu se oni uspjeli izboriti.

Banka je ocu svake godine davala po dva tjedna godinjeg odmora (a to je po prvi put da je netko iz njegove obitelji uope imao plaeni odmor), a godinu dana nakon to se smjestio u Jezero Vrana iskoristio je taj odmor za posjet Gaspeu kako bi zaprosio svoju ljubav iz djetinjstva. Ona je bila djevojka sa susjedne farme i posjedovala je dobro, provjereno kotsko porijeklo kao to je bilo i njegovo. Bit e da je i ona imala avanturistikog duha, jer je odmah pristala i vratila se s njim u Jezero Vrana kao njegova mladenka. Postoji jedna njihova fotografija snimljena na dan vjenanja. Na njoj oni stoje pred ulazom u neku malu crkvicu negdje na obalama Gaspea; dvoje visokih, snanih, robusnih, svjetlokosih, ozbiljnih ljudi, koji bi jednako tako mogli proi i kao brat i sestra, kao i mu i ena. Njihova ozbiljnost uoljiva je na njihovim osmjesima: iskreni, izravni, ali u biti ozbiljni. Ne misle da e im ivot biti lak - ni jedno od njih nije odgojeno da to oekuje - no misle da su ga se sposobni prihvatiti. U svakom sluaju, spremni su dati sve od sebe.

Njih dvoje zajedno su se vratili u Jezero Vrana i podigli dom, a usput su napravili i etvero djece; dva djeaka, Lukea i Matta, a zatim, nakon desetogodinjeg razmaka i mnogo prethodnog promiljanja, jo i dvije djevojice: mene (Katherine, zvanu Kate) i Elizabeth, poznatu kao Bo.

Jesu li nas voljeli? Naravno. Jesu li to govorili? Naravno da nisu. Zapravo, i nije ba tako - jedanput mi je majka rekla da me voli. Neto sam bila krivo uinila - postojao je jedan period kada sam uvijek inila neto pogreno - bile smo u sukobu i nije mi se obraala, inilo mi se, danima, iako su vjerojatno bili proli samo sati. Na kraju, kroz strah, rekla sam joj: Mama, voli li ti mene? A ona me iznenaeno pogledala i onda jednostavno rekla: Do izbezumljenosti. Nisam shvaala, to izbezumljenost znai,

NANA

-17-

no ipak sam nekako znala, i opet sam osjetila sigurnost. A osjeam je i danas. U nekom trenutku, vjerojatno na samom poetku, na otac je zabio avao u zid

spavae sobe koju je dijelio s naom majkom i na njega je objesio sliku prabake Morrison, i svi smo odrastali znajui za njene snove i svjesni njenog pogleda. to se mene same tie, to je bio sasvim ugodan osjeaj. Uvijek sam bila uvjerena da je nad svima nama negodovala, osim samo jedne iznimke. Bila bih mogla rei, po njezinom izrazu, kako je smatrala da je Luke bio lijen, da sam ja sanjarka, a da Bo ima tako snanu volju da e itav ivot stvarati samo probleme. inilo mi se kao da te divlje stare oi pokazuju znakove blagosti jedino u trenucima kada bi Matt uao u sobu. Tada bi joj se izraz promijenio, i mogli ste vidjeti to misli. Mislila je: On. On je taj.

Vrlo mi je teko sjetiti se to se sve dogaalo u danima koji su slijedili neposredno nakon nesree. Veina mojih sjeanja izgleda mi samo kao neke slike, uhvaene u vremenu poput fotografija. Dnevna soba, na primjer - sjeam se kakav je nered tamo bio. Prvu no svi smo u njoj prespavali: vjerojatno se Bo nije smirivala, ili ja nisam mogla zaspati, pa su na kraju Luke i Matt u dnevnu sobu unijeli Boin kreveti i tri madraca.

U sjeanju imam sliku kako leim budna i zurim u tamu. Pokuavala sam zaspati, san nije dolazio, a vrijeme nije prolazilo. Znala sam da su i Luke i Matt bili budni, ali iz nekog razloga bojala sam se priati s njima, a no je trajala vjeno.

Izgledalo mi je kao da se i neke druge stvari uvijek ponavljaju, ali gledajui unazad, nisam sigurna je li to samo proizvod moje mate. Jo uvijek vidim Lukea kako stoji kraj ulaznih vrata, nosei Bo u jednoj ruci, a drugom, slobodnom rukom prima od nekoga veliku, pokrivenu zdjelu. Znam da se to dogodilo, ali u mom sjeanju on je sve te prve dane proveo u toj pozi. Iako bi to moglo biti istinito - svaka je supruga, svaka majka i svaka djevojka u zajednici, kada je ula vijest, odmah bila spremna poeti kuhati. Salata od krumpira s obilnim dodacima. I kuhana unka. Takoer i gula, iako je bilo previe toplo da bi ga se moglo jesti. Svaki put kada biste izali na ulazna vrata spotakli biste se o koaru s mahunama ili na kacu pirjane rabarbare.

I Luke, kako nosi Bo. Zar ju je stvarno nosio svaki mogui trenutak tih prvih dana? A to je ono ega se ja sjeam. Pretpostavljam da je atmosfera u kui na nju utjecala i da joj je nedostajala majka, te da je ako bi je spustio plakala.

A ja sam se lijepila za Matta. Drala sam se za njegovu ruku ili rukav, ili za dep od traperica, za bilo to to sam mogla uhvatiti. Bilo mi je sedam godina, trebala sam ve prerasti takvo ponaanje, ali nisam si mogla pomoi. Sjeam se kako mi je njeno odvajao prste kada je morao otii u zahod, govorei; Priekaj malo, Katie. Samo par minuta. A ja sam stajala pred zatvorenim vratima kupaonice, pitajui, drhtavim glasom: Jesi li gotov?

Ne mogu ni zamisliti kako su ti prvi dani izgledali Lukeu i Mattu; poslovi oko pogreba i telefonski pozivi, posjeti susjeda i ljubazne ponude pomoi, pripomo u uvanju Bo i mene. Zbrka i nervoza, a alost da i ne spominjem. I naravno, o alosti nita. Na koncu, bili smo djeca svojih roditelja.

NANA

-18-

Brojni telefonski pozivi stizali su iz Gaspea i Labradora, od raznih obiteljskih ogranaka. Oni koji nisu imali svoj vlastiti telefon nazivali su iz govornica gradova koji su im bili najblii, pa ste mogli uti kako kovanice odzvanjaju dok upadaju u kutiju, a zatim teko disanje onih koji su se, nenavikli na telefoniranje, a pogotovo ne na meugradske razgovore, u neprilici pokuavali dosjetiti to bi rekli.

Ovdje ujak Jamie. Zavijanje vjetra s labradorske pustoi. Oh. Da. Halo. Od Lukea. Zovem zbog vaeg oca i majke. Imao je snana plua, ujak Jamie. Luke je morao

udaljiti od uha telefonsku slualicu, a Matt i ja mogli smo ga uti s drugog kraja sobe. Da. Hvala. Bolna zvidea tiina. Je li to Luke s kim razgovaram? Onaj najstariji? Da. Luke je. Opet tiina. Luke, zvuei vie umorno nego zbunjeno: Hvala to si nazvao, ujae Jamie. Jest. Dobro. Grozna stvar, mome. Grozna stvar. Izgledalo je kao da je najvanija

poruka bila ta da ne moramo brinuti za svoju budunost. Obitelj je sve sredila i pobrinut e se za sve. Nismo trebali brinuti. Teta Annie, jedna od trlju oevih sestara, bila je na putu k nama i ostat e tu koliko god bude mogla, iako vjerojatno nee stii na vrijeme na pogreb. Hoemo li moi izdrati ovih par dana sami?

Sreom, bila sam previe mlada da bih mogla razumjeti to su ti pozivi podrazumijevali. Jedino to znam je da su oni zabrinjavali Lukea i Matta; tko god od njih bi digao slualicu, ostajao bi zuriti u telefon nakon toga. Luke je imao naviku prolaziti rukom kroz kosu kada je bio nervozan, a tih dana kosa mu je izgledala kao dobro preorano polje.

Sjeam se kako me, iznenada, dok sam ga promatrala kako prekopava po ladicama krinje u sobi koju smo Bo i ja dijelile, traei neto isto to bi Bo mogla odjenuti, pogodila spoznaja da vie ne prepoznajem Lukea. Vie nije bio ona ista osoba koja je bio jo prije nekoliko dana - poludrzak, poluzbunjen djeak koji je upao na uiteljski koled - i vie mi nije bilo jasno tko je on uope. Nisam bila svjesna da se ljudi mogu mijenjati. Ali tada, nisam bila svjesna ni da ljudi mogu umrijeti. Barem ne oni koje volite i trebate. O smrti sam u naelu znala, ali u praksi - ne. Nisam znala da se to moe i dogoditi.

Pogrebni obred obavljen je u crkvenom dvoritu. Stolice su bile donijete iz Nedjeljne kole i postavljene u urednim redovima pored dva otvorena groba. Nas etvero djece sjedili smo u prvom redu i nastojali sprijeiti ljuljanje stolica postavljenih na tvrdu neravnu zemlju. Ili, bolje reeno, troje nas je sjedilo u redu; Bo je sjedila u Lukeovom krilu i drala palac u ustima.

Sjeam se kako mi je bilo vrlo neugodno. Bilo je krajnje vrue, a Luke i Matt bili su

NANA

-19-

obuzeti nastojanjem da sve ispadne kako treba, pa smo svi bili u svojim najtamnijim odijelima - u mom sluaju bila je to zimska suknja i demper, Bo je bila odjevena u flanelnu haljinicu iz prole godine koja joj je bila pretijesna. Djeaci su bili u tamnim kouljama i tamnim hlaama. Svi etvero bili smo sjajni od znoja ve puno prije nego to je obred i zapoeo.

Sve ega se sjeam sa samog obreda je to da sam mogla uti kako vie ljudi mrca, a da se nisam mogla okrenuti kako bih vidjela koji su to. Mislim da me nevjerica titila od stvarnosti koja se dogaala. Nisam mogla vjerovati da mi se majka i otac nalaze u te dvije kutije pored otvorenih grobova i sigurno nisam mogla povjerovati ako i jesu, da e ih ti ljudi spustiti u jame i zatrpati zemljom pa da vie nikada ne mogu ponovo izai van. Tiho sam sjedila kraj Lukea i Matta, a poslije sam stajala kraj njih, drei Mattovu ruku, dok su kovege sputali u zemlju. Matt me za ruku drao vrlo vrsto; toga se sjeam.

Zatim je bilo gotovo, osim to ipak nije bilo tako, jer svi u selu su nam morali izraziti suut. Veina njih nije, u stvari, rekla nita, samo su proli i klimnuli nam ili potapali Bo po glavi, no i to je dosta potrajalo. Stajala sam kraj Matta. Nekoliko puta pogledavao je dolje prema meni i nasmijeio bi mi se, iako mu je osmijeh bio samo bijela crta. Bo se vrlo dobro vladala, unato tome to je od vruine bila crvena kao paprika. Nosio ju je Luke i ona je naslonila glavu na njegovo rame i promatrala sve koje je vidjela oko svog palca.

Sally McLean dola je meu prvima. Ona je bila jedna od onih koje bi mogle zaplakati - to se moglo vidjeti na njenom licu. Nije pogledala ni Matta ni mene nego je okrenula svoje suzama umrljano lice prema Lukeu i rekla: Tako mi je ao, Luke, slomljenim apatom.

Luke je rekao: Hvala. Gledala je u njega, usne su joj treperile od suosjeanja, ali tada su pristupili njeni

roditelji, pa vie nije mogla rei nita. Gospodin i gospoa McLean bili su sitni, stidljivi i tihi ljudi, sasvim drugaiji od svoje keri. Gospodin McLean nakaljao se kako bi proistio grlo, ali zatim nije rekao nita. Gospoa McLean osmjehivala se nesretno svima nama. Zatim je gospodin McLean ponovo proistio grlo i rekao Sally; Najbolje da sada odemo, Sal, no ona mu je samo uputila prijeziran pogled i ostala je gdje je i bila.

Sljedei je doao Calvin Pye sa krdom djece i suprugom ispred sebe. Calvin Fye bio je farmer kod kojeg su Matt i Luke radili preko ljeta, a imao je izgled ogorenog ovjeka. Imao je enu koja je izgledala preplaeno, a zvala se Alice, koju je moja majka jako saalijevala. Nikada mi nije bilo sasvim jasno zbog ega. Samo bi, s vremena na vrijeme, rekla: Ta sirota ena.

Ona je takoer saalijevala i djecu. Najstarije dijete bila je Marie, koja je s Mattom ila u razred u srednjoj koli do pred godinu dana, kada je napustila kolu kako bi mogla pomagati u kui, a najmlaa je bila Rosie, koja je imala sedam godina i ile smo zajedno u razred. Djeak, Laurie, imao je etrnaest godina, i trebao je ii u srednju

NANA

-20-

kolu, ali je toliko mnogo nastave morao propustiti zbog posla na farmi, da nikada nije zavrio osmi razred. Obje djevojice bile su svijetle puti i imale su nervozan izgled kao i njihova majka, no Laurie je bio slika i prilika gospodina Pyea. Imao je isto to mravo, koato lice i jednake tamne, ljute oi.

Gospodin Pye rekao je: ao nam je zbog vaeg gubitka. A gospoa Pye je rekla: Da. Rosie i ja pogledale smo jedna drugu. Rosie je izgledala kao da e zaplakati, ali tako je izgledala uvijek. Laurie je zurio u tlo. Mislim da je Marie htjela neto rei Mattu, ali ih je gospodin Pye sve potjerao dalje.

Dola je gospoica Carrington. Ona mi je bila uiteljica, a uila je takoer i Lukea i Matta. Osnovna kola imala je samo jednu prostoriju, pa je ona uila svu djecu dok ne bi otili u srednju kolu u grad ili je ne bi napustili zbog rada na obiteljskim farmama. Bila je mlada i prilino zgodna, ali vrlo stroga, i ja sam je se pomalo bojala. Rekla je: Dakle, Luke. Matt. Kate. Glas joj je bio nesiguran i nije rekla vie nita, samo nam je uputila prilino klimav osmjeh i tucnula Boinu nogu.

Doktor Christopherson i njegova ena bili su sljedei, a zatim etiri ovjeka koja nisam poznavala, a za koje se ispostavilo da su iz oeve banke, i onda, po jedan, po dvoje, itave obitelji, svi ljudi koje sam upoznala od kada sam roena, i svi su izgledali uznemireni i govorili su: Ako ikako moemo pomoi... Lukeu i Mattu.

Sally McLean jo uvijek je stajala to je blie mogla Lukeu. Dok su ljudi prolazili i izraavali suut ona je gledala u pod, i malo po malo sve se vie primicala Lukeu i neto aputala. U jednom trenutku ula sam kako je rekla: Hoe li da ti ja drim sestru? Luke je rekao: Ne, i vre stisnuo Bo. Nakon stanke rekao je: Hvala, no dobro joj je.

Gospoa Stanovich bila je meu zadnjima koji su doli, i sjeam se sasvim jasno onoga to je rekla. I ona je takoer bila uplakana i jo je plakala. Bila je to krupna i meka dama koja je izgledala kao da nema niti jedne kosti u tijelu i koja se po itav dan obraala Bogu, a ne samo tijekom blagoslova i molitvi kao svi mi ostali. Jednom je Matt za nju bio rekao da je luda kao klobuar, kao uostalom i svi evangelisti, a roditelji su ga onda na itav mjesec dana protjerali iz blagovaonice. da je samo bio rekao kako je ona luda kao klobuar moda bi se bio i provukao. Ali u nevolju ga je dovelo poniavanje njezine vjere. Vjerska snoljivost bila je obiteljski kredo izazivanjem kojega ste se dovodili u opasnost.

No u svakom sluaju, ona nam je prila i pogledala nas jednog po jednog, a niz obraze su joj se slijevale suze. Nismo znali kamo bismo pogledali. Gospodin Stanovich, koji je bio poznat kao Gabby (engl., priljivko), jer nikada ne izuuje niti jednu rije, klimnuo je Lukeu i Mattu i zaputio se urno prema svom kamionu. Na moju bojazan, gospoa Stanovich iznenada me pritisnula na svoje ogromne grudi i rekla: Katherine, duice, velika je srea u Raju na dananji dan. Tvoji roditelji, blaene im drage due, otili su kako bi se pridruili Gospodinu, a Nebeski domain radovat e se da im zaeli dobrodolicu. Teko ti je, pile moje, ali pomisli samo kako e Gospodin biti sretan!

Nasmijeila mi se kroz suze i ponovo me stisnula. Prsa su joj mirisala na puder i

NANA

-21-

znoj. Nikada to neu zaboraviti. Puder i znoj, i ideja da se gore na nebu raduju to su mi roditelji mrtvi.

Jadna Lily Stanovich. Znam da je bila iskreno preplavljena bolom zbog smrti naih roditelja. Ali to sjeanje na nju najjasnije mi je koje nosim sa tog pogreba i, da budem sasvim iskrena, jo uvijek joj na tome zamjeram, ak i nakon to je toliko vremena prolo od onda. Samo bih voljela neko ugodnije sjeanje, i to je sve. Radije bih voljela snanu i jasnu sliku nas etvero kako stojimo vrlo blizu jedno uz drugo, meusobno se pridravajui. Ali svaki put kada je u umu uspijem ostvariti, ugura mi se svojim isturenim prsima u nju Lily Stanovich i svojim je suzama ugui.

NANA

-22-

Tri

Bilo je to mnogo prije nego to sam Danielu dovoljno ispriala o svojoj obitelji. Kada smo poeli izlaziti, izmijenili smo meusobno neke osobne podatke, kako se to ve obino ini, ali sve je to bilo vrlo openito. Mislim da sam mu rekla da su mi roditelji poginuli dok sam bila mala, no da imam druge lanove obitelji gore na sjeveru i da ih ponekad posjeujem. Teko da je bilo vie detalja od ovih.

O Danielovom podrijetlu ja sam znala neto vie, jer je dosta njegovog obiteljskog zalea bilo tu u prvom planu, da se tako izrazim, upravo tu na sveuilitu. Daniel je profesor Crane na Zoolokom odjelu. Njegov otac je profesor Crane na Povijesnom odjelu. Majka mu je profesorica Crane na Odjelu lijepih umjetnosti. To je mala dinastija Craneovih. Ili, kako sam kasnije saznala, to je samo mali podogranak velike dinastije Craneovih. Danielovi preci lutali su kulturnim prijestolnicama Europe prije nego su emigrirali u Kanadu. Bili su doktori, astronomi, povjesniari ili glazbenici, svaki pojedini nesumnjivo istaknut u svom podruju. U usporedbi s tim, mali rukom nainjeni stalak za knjige moje prabake Morrison djelovao mi je pomalo jadno pa sam ga drala ispod pokrivaa.

Ali Daniel je radoznao ovjek. Slian je Mattu po - a to je jedina stvar u kojoj su slini, nemojte da vam padne na pamet kako sam u Danielu nala zamjenu za Matta - radoznalosti koja se protee na skoro sve I svata. Jedne veeri, nakon to smo ve nekoliko tjedana izlazili, rekao je: Ispriaj mi priu o svom ivotu. Kate Morrison.

Kako rekoh, bilo je to u poetku nae veze. Onda to jo nisam znala, ali taj mali zahtjev kojeg je Daniel izrekao bio je poetak neega to e postati problem medu nama, problem kojeg ja sebi opisujem kao Da- nielovo traenje koje nadilazi moje mogunosti davanja, a kojeg Daniel meni opisuje kao da ga elim izbaciti iz svog ivota.

Ne potiem iz sredine u kojoj bi ljudi meusobno govorili o svojim problemima. Ako netko uini ili kae neto to vas uzruja, vi neete uiniti to isto. Moda je to jo jedna prezbiterijanska stvar; ako je Jedanaesta zapovijed -Ne smije osjeati. Dvanaesta je - Ne smije priznati da si uzrujan: a kada ve svima postane jasno da jesi uzrujan, ni pod koju cijenu ne objanjavaj zbog ega. Ne, nego gutaj svoje osjeaje, stisni ih duboko dolje u sebe, gdje se mogu hraniti i rasti i bubriti i iriti se dok ne eksplodira, neoprostivo, do krajnje zbunjenosti onoga koji vas je uzrujao. U Danielovoj obitelji ima puno vie vikanja i okrivljavanja i udaranja vratima, no puno manje zbunjenosti, jer ljudi govore zato.

Zato i nisam, u mjesecima koji su slijedili, rekla Danielu da mi ponekad izaziva osjeaj kao da eli moj ivot i sve u njemu staviti na jedno od svojih malih objektnih stakalaca i promatrati me pod mikroskopom, kao nekog jadnog nesretnog mikroba i prouavati samu moju duu. No on je rekao meni, tiho i vrlo ozbiljno, kako on osjea da mu nisam voljna puno od sebe dati. Da negdje postoji neka zapreka, koju on osjea ali je ne moe prepoznati, i da to stvarno smatra problemom.

NANA

-23-

Sve se to, meutim, dogaalo u budunosti, ba te noi, naa je veza jo uvijek bila vrlo mlada i vrlo uzbudljiva. Na trenutke smo se nalazili u delirijumu. Neonska tanka svjetla i uti plastini stolovi na vretenastim metalnim nogama, neprestano klapanje iz kuhinje. Reubenovi sendvii i hladna salata od kupusa s majonezom i izvrsna kava, i ovaj mali zahtjev: Ispriaj mi priu o svom ivotu.

Nikako ne mogu shvatiti zato sam u to vrijeme osjeala toliki otpor prema toj ideji. Djelomino, pretpostavljam, zato jer nisam sklona razodijevanju due. Nikako nisam bila ona vrsta tinejderke koja bi sjela na prijateljiin krevet i doaptavala se i smijuljila se i kroz skupljene dlanove izmjenjivala tajne. I uvijek sam smatrala kako ima neeg prilino neukusnog u izlaganju vlastite obitelji pred nekoga tko je relativno stranac, uz rtvovanje njihove privatnosti na oltaru davanja podataka u elim-te-upoznati ritualu. Ali sada mislim kako je veina mog opiranja bila posljedica injenice da je pria o mom ivotu bila itava umotana u priu o Mattovom ivotu, i nije bilo anse da bi je uz alicu kave secirala s bilo kime, a pogotovo ne s nekim tko je tako uspjean kao Daniel Crane.

Stoga sam se ograivala. Rekla sam: Mislim da sam ti ve dovoljno o tome ispriala.

Jedva da si mi ita rekla. Znam ti samo ime i da si dola odnekud gore sa sjevera. Mislim da je to sve. A to bi jo htio znati?

Sve, rekao je Daniel, ispriaj mi sve. Sve odjednom? Poni od poetka. Ne, poni prije poetka. Poni od mjesta odakle dolazi. Od Jezera Vrana? Da. Kako je bilo odrastati u Jezeru Vrana? Lijepo. rekla sam. Bilo je lijepo. Daniel je ekao. Nakon nekog vremena, rekao je: Prava si pripovjedaica, Kate.

Stvarno jesi. Pa, ne znam to bi te moglo zanimati! Sve. Koliki je bio? Koliko je ljudi bilo? je li centar grada bio velik? je li postojala

knjinica? Dairy Queen* ? Praonica rublja? Oh, ne, rekla sam, ne, ne. Bio je duan. Nije bilo centra grada. Bio je duan i

crkva. I kola. I farme. Uglavnom samo farme. On je bio zgrbljen nad svojom kavom i pokuavao je zamisliti. Daniel je visok i

mrav i lagano je pognut, jer itav ivot pilji u mikroskope. Pod tim okolnostima prezime Grane (engl. dizalica) je pomalo nezgodno i pomislili biste da bi ga studenti mogli zadirkivati, ali to oito nije bilo tako. Ima ugled najboljeg predavaa na odjelu. Razmiljala sam kako bih se uuljala na neko od njegovih predavanja da vidim kako on to radi, no nikada nisam smogla dovoljno snage za to. Kada god bi dolo blizu toga da odem, uvijek bih sama sebe uvjerila da me to previe ne zanima.

Stvarno starinske stvari, rekao je.

NANA

-24-

Nisu starinske, rekla sam. I danas je isto tako, vie ili manje. Ima puno takvih slinih mjesta. Nisu vie toliko izolirana jer su ceste bolje, a bolji su i automobili. Struan je samo trideset kilometara udaljen. Nekad je trideset kilometara znailo puno. Sada to nije nita. Osim za vrijeme zime.

On je klimao, i dalje pokuavajui zamiljati. Rekoh: Zar nikada nisi bio gore, na Sjeveru?

Mljekara (prav.) On se zamislio. Barrie. Bio sam u Barrieju. Barrie! Za ime Boga, Daniel! Pa Barrie nije na Sjeveru! Moram priznati da sam bila prilino okirana. On je tako pametan ovjek i bio je

svugdje. Djetinjstvo je proveo u pakiranju i raspakiravanju, jer mu je ili jedan ili drugi roditelj gostovao kao godinji predava as ovdje as ondje. ivio je godinu dana u Bostonu, godinu u Rimu, a godinu u Londonu, pa onda jednu godinu u Washingtonu i onda opet godinu u Edinburghu. A ja sam pronala veliku rupu u njegovom poznavanju vlastite zemlje! Nije to isto kao da je egiptolog koji je sav svoj ivot proveo puzei po grobovima - on je mikrobiolog. Znanstvenik koji se bavi ivotom! Znanstvenik koji se bavi ivotom, a koji nikada nije izaao niti u vlastito stranje dvorite.

Bila sam okirana, pretpostavljam, ponad svoje uobiajene povuenosti, jer sam mu poela priati sve o Jezeru Vrana, o tome kako tamo prvo nije bilo zaista niega, ista divljina, sve dok drvna poduzea nisu poela probijati putove prema Sjeveru, i kako su onda izgradila tu cestu sve do vrha, do male plave mrljice vode koju su zvali Jezero Vrana, i kako su tom cestom na kraju tamo dospjela i tri mlada ovjeka. Tri mlada ovjeka bez novia u depu, nestrpljiva da dobiju posao na neijoj farmi i sa eljom da jednoga dana imaju i vlastitu farmu. Imali su tri konja, vola, poprenu pilu i drugog probranog alata i udruili su se kako bi za sebe prokrili neto zemlje. Ta je zemlja bila u vlasnitvu drave - polagali su pravo na dvadeset hektara po osobi - a kako je bila smjetena tek usred niega, a vladaju je eljela naseliti, dobili su je besplatno. Raistili su svaki po pola hektara za poetak i izgradili grube kolibe od balvana, za svakog po jednu. Zatim su se vratili, jedan po jedan, niz cestu do New Liskearda, pronali sebi supruge, za svakog po jednu. Doveli su svoje ene natrag u te kolibe.

etiri zida i krov, rekla sam Danielu. Prljav pod. Samo je tako moglo i biti. Voda, u vjedrima sa rijeke Crow. To je zaista bio starinski nain ivota.

Kako su dolazili do hrane? Prije negoli su je uspjeli uzgojiti? Dovukli su je konjima i kolima. Skupa sa tednjacima na drva i sudoperima i

krevetima i svime ostalim. Malo po malo. I malo po malo nastavili su raiavati i zemlju. Raiavanje im je oduzelo godine. Pokoljenja. I jo uvijek traje.

I jesu li svi uspjeli? Jesu li uspjeli stvoriti svoje farme? Oh da. Tlo tamo gore nije tako loe. Nije izvrsno, ali dovoljno je dobro. Naravno,

sezona uzgoja traje kratko.

NANA

-25-

Kada se sve to dogaalo? zapitao je Daniel. Morala sam malo promisliti. Prije tri ili etiri pokoljenja. Nisam ranije o tome razmiljala, ali mogli su biti suvremenici moje prabake, njih trojica.

Jesu li njihove obitelji jo uvijek tamo? Neto ih ima, rekla sam. Frank Janie - on je bio jedan od te trojice - imao je

veliku obitelj i oni su se na koncu poeli baviti mljekarstvom. I danas su jaki. Stanley Vernon je bio drugi. Njegova je farma kasnije bila oduzeta njegovima, no jedna od njegovih keri jo uvijek ivi tamo. Stara gospoica Vernon. Bit e joj sto godina.

ive li jo uvijek u kolibama od balvana? Pogledala sam ga kako bih provjerila ali li se. Kod njega ste to teko mogli znati, pa nisam bila sigurna.

Ne, Daniele. Ne. Ne ive u drvenim kolibama. ive u kuama, kao i drugi ljudi. To je sramota. to se dogodilo sa kolibama? Vjerojatno su ih upotrijebili kao upe

ili staje jednom kada su im kue ve bile dovrene. A onda su vjerojatno istrunule i sruile se. To se obino dogaa ako se drvo ne odrava, to bi ti kao biolog morao znati. Sve osim Frank Janiejeve, koja je kupljena i preseljena kamionom u New Liskeard gdje je postala dijelom zajednike batine za pokazivanje turistima. Zajednika batina, rekao je Daniel. Jo malo je razmiljao, zatim je prodrmao glavom. Odakle ti sve to zna? To je nevjerojatno! Mislim na poznavanje povijesti itave tvoje zajednice!

Nema se to tu puno znati, rekla sam. Nekako to upije samo po sebi, pretpostavljam. Osmoza.

A to je bilo sa treim ovjekom. je li njegova obitelj jo uvijek tamo? Jackson Pye, rekla sam. Kao da sam ugledala farmu im sam spomenula to ime.

Velika, u sivo obojena kua, golem, klimav hambar, dijelovi poljoprivredne mainerije ratrkani na sve strane, i ravna uta polja polegnuta pod suncem. Bare, mirne i tihe, s odrazom istog plavog neba.

Daniel je ostao iekujui. Rekla sam: Trei ovjek bio je Jackson Pye. Pyeevi su zapravo bili nai prvi susjedi. Ali stvari se na kraju nisu dobro zavrile po njih.

Kasnije sam se zatekla kako razmiljam o staroj gospoici Vernon. O neemu to mi je ona rekla, a to bih najradije bila zaboravila. Gospoica Vernon sa tim svojim zubima i dugom eljusti sa zaliscima, iji je otac bio jedan od te prve trojice. Bilo je to dok sam bila tinejderka, kada sam preko ljeta pomagala gospoici Vernon u njenom povrtnjaku. Ve tada je izgledala kao da ima sto godina. Imala je artritis i nije mogla puno raditi, pa je samo sjedila na kuhinjskoj stolici koju sam joj morala iznijeti van kue kako bi mogla paziti na mene. Tako je bar ona govorila, no zapravo joj je samo bilo potrebno drutvo. Dok sam ja plijevila, ona je govorila. Usprkos tome to sam rekla Danielu, postoji ogranienje u onome to se moe saznati osmozom, a gospoica Vernon bila je izvor veine toga to sam o Jezeru Vrana ja znala.

Toga dana priala mi je o svom djetinjstvu, o igrama koje su igrali i o nevoljama u koje bi zapadali. Rekla mi je kako su se jednog dana u ranu zimu ona i njen brat i jo

NANA

-26-

dva Pyeva djeaka - sinovi Jacksona Pyea - igrali na obali jezera. Jezero dugo nije bilo zaleeno i svima im je izriito bilo zabranjeno izlaziti na led, ali Norman Pye, koji je bio stariji od ostalih, rekao je da e biti sigurni ukoliko se budu klizali po trbusima. Pa su tako i uinili.

Mislili smo da e nam biti jako uzbudljivo, rekla je gospoica Vernon. Mogli smo uti kako led puca, ali nije poputao, a mi smo se klizali naokolo poput tuljana. Oh, bilo je strahovito zabavno. Led je bio proziran poput stakla i mogli ste vidjeti sve do dna. Svo to kamenje na dnu, mnogo sjajnije i arenije nego kada gledate samo kroz vodu. Mogli ste ak vidjeti i ribe kako plivaju naokolo. A onda se iznenada zauo taj glasan lom, itava je ploa popustila i svi smo se nali u vodi. Bilo je jezivo hladno. Ali bili smo blizu obale pa smo samo izali. Ali Norman nije htio ii kui. Rekao je da je bolje ako ne ide.

Ovdje je zaustavila priu I poela klapkati zubima kako je to inae znala initi, i izgledalo je kao da je tu prii kraj. Nakon nekog vremena rekla sam: Hoete rei da nije otiao kui dok se nije osuio? Mislila sam na njega, kako mu se tresu zubi, modre koe, i kako pokuava nai naina da se ne smrzne dok mu se odjea ne osui, i kako se boji batina koje bi mogao dobiti ako mu otac sazna. Kako je bio najstariji, bio bi u najveoj nevolji.

Gospoica Vernon ree: Ne, ne. Uope se nije vratio doma. Mislite, nikada vie? Procijenio je da mu je najbolje zaputiti se niz cestu gdje bi ga moda mogao ukrcati

neki kamion s drvima. Vie ga nikada nismo vidjeli. To me kasnije opsjedalo. Nastavilo mi se vraati tijekom svih mojih tinejderskih

godina. Slika tog djeaka kako hoda niz cestu. Kako se zagrijava maui rukama, ukoenih stopala, i spotie izmama o zaleenu cestu. I kako se primie veer. A snijeg stvara nanose.

Ali najvie me opsjedala misao da je prije tri pokoljenja postojao jedan Pyeov sin koji je bio spreman radije preuzeti rizik smrti od smrzavanja negoli se suoiti sa ocem.

NANA

-27-

etiri

Teta Annie stigla je dva dana nakon pogreba. Tre bate znati neto vie o teti Annie; odigrala je ulogu u onome to se dogodilo. Ona je bila najstarija sestra mog oca, astan potomak prabake Morrison, i ista kao i ona u veini zadataka. Bilo joj je to po prvi put da je napustila Gaspe, i iako su je Luke i Matt ve bili vidjeli - roditelji su ih jednom bili odveli doma u posjetu, dok su bili mali - Bo i ja nismo je prije nikada vidjele.

Bila je mnogo godina starija od naeg oca, kratka tamo gdje je on bio dug, a debela tamo gdje je on bio tanak i sa zadnjicom za kakvu sam sretna to je nisam i ja naslijedila, ali imala je neto njegovo u sebi i odmah mi se inila vrlo bliskom i poznatom. Bila je neudana. Oeva majka je umrla nekoliko godina ranije, zapravo ne dugo nakon prabake, pa je od tada svom ocu i svojoj brai kuu odravala teta Annie. Pretpostavljam da nam je obitelj odluila poslati ba nju jednostavno zato to je to bio upravo enski posao, a kako nije imala vlastite djece, mogla je najlake ona to initi, ali slutim da je postojao i jo jai razlog od ovoga. Poruka koju je ona trebala prenijeti - plan koji je za nas zamislila obitelj - bila je bolna, pa mislim da i nije bilo previe dobrovoljaca.

ao mi je to mi je trebalo toliko dugo vremena dok stignem, rekla je kada nam ju je predstavio veleasni Mitchell - nakon nesree nismo imali automobil pa ju je on ukrcao na eljeznikom prijelazu i dovezao je k nama - ali ova zemlja je ba prevelika. Imate li toalet? Pretpostavljam da imate toalet. Kate, izgleda isto kao tvoja majka, ba si sretnica. A ovo je Bo. Zdravo, Bo.

Bo ju je ukoeno promatrala iz Lukeovog naruja. Teta Annie nije se dala smesti. Skinula je eir, koji je bio malen i okrugao i sme i nije joj pristajao, i osvrnula se okolo za mjestom gdje bi ga odloila. Sve je bilo u neredu, no izgledalo je kao da to ona uope ne primjeuje. Odloila je eir na ormar za stolno sue pored pladnja sa mlitavom bijelom srpastom masnom slaninom. Zatim je digla ruke i pogladila se po kosi.

Izgledam li kao strailo? Osjeam se kao strailo. Nema veze. Pokaite mi gdje je toalet i onda mogu poeti. Oekujem da ima mnogo posla.

Ton joj je bio veseo i injenian, kao da se radilo o obinoj posjeti i kao da su nam roditelji sluajno na kratko izali iz sobe. Ali inilo se ispravnim to je takva. Oni su takvi morali i biti. Zakljuila sam da mi se svia. Nisam mogla shvatiti zato su Luke i Matt izgledali tako uznemireno.

Evo nas, rekla je nakon nekog vremena, pojavljujui se iz kupaonice. Da vidimo. Koliko je sati? etiri. Fino. Svi se mi moramo bolje upoznati, no oekujem da e se to ionako dogoditi samo od sebe. Ono to mislim da bismo sada trebali uiniti je donijeti odluku to je prvo najpotrebnije - kuhanje, ienje, pranje, takve stvari. Veleasni Mitchell kae da se drite izvrsno, ali mora biti nekih stvari ... Napravila je stanku. Moda ju je omelo neto u Lukeovom i Mattovom izrazu, jer nije dovrila reenicu. Umjesto toga, tonom ne toliko uurbanim koliko njenijim, rekla je: Znam da ima

NANA

-28-

stvari o kojima bismo trebali raspraviti, ali mislim da bismo to morali odgoditi za dva-tri dana, zar ne? Morat emo pregledati papire vaeg oca i razgovarati sa njegovim odvjetnikom i bankom. Onda emo znati gdje smo. Nema puno koristi da prije toga raspravljamo o tome. Mislite li da je to u redu?

Oni su klimnuli, i obojica su iznenada izgledala oputenije, kao da su bili zadrali dah i sada ga konano ispustili.

Tako smo imali nekoliko dana za koje pretpostavljam da biste ih mogli nazvati periodom medenog mjeseca, tijekom kojih je teta Annie vratila red i pruila Lukeu i Mattu ansu da sebi povrate dah. Pranje rublja i odjee bio je najvei problem, pa je ona odatle i poela, a zatim je oistila kuu i diskretno odloila odjeu naih roditelja te se pozabavila neodgovorenom potom i neplaenim raunima. Bila je vrlo djelotvorna i taktina i nije zahtijevala nau naklonost. Uvjerena sam da bismo u nekim drugim okolnostima voljeli odrastati s njom.

U etvrtak, skoro dva tjedna nakon nesree, ona i Luke otili su u grad na sastanak sa oevim odvjetnikom i u banku. Veleasni Mitchell ih je tamo vozio, a Matt je ostao s Bo i sa mnom.

Nakon to su oni otili, mi smo se spustili do jezera. Pitala sam se hoe li Matt predloiti da se okupamo, no umjesto toga, nakon to je stojei nekoliko minuta promatrao kako se Bo vrti i stupa kraj ruba vode, iznenada je rekao: Zato ne bismo otili do bara?

A to emo s Bo? rekla sam. Ii e i ona isto. Vrijeme je da je obrazujemo. Mogla bi upasti, rekla sam

zabrinuto. Za razliku od jezera, obale bara bile su strmije. inilo mi se sada kao da tragedija vreba iza svakog ugla; stalno sam bila uplaena. Odlazila bih po noi u krevet sa strahom, a ujutro bih se s njim budila.

Ali Matt je rekao: Naravno da e upasti, jel' tako, Bo? Zato bare i postoje. Nosio je Bo kroz umu na svojim ramenima, na isti nain na koji je nosio i mene svih

tih prolih godina. Nismo razgovarali. Nikada nismo puno razgovarali na tim izletima, ali ovaj put je tiina bila drugaija. U ono vrijeme, bilo je to stoga to nije bilo potrebe za razgovorom; sada je to bilo zato to su nam umovi bili puni stvari koje nismo mogli izrei.

Bilo je to prvi put nakon smrti naih roditelja da smo otili na bare i kada sam ih ponovo ugledala, kada smo kliznuli niz obalu do prve, osjetila sam kako mi se duh podie unato svemu. Ta prva bila je naa bara, ne samo zato to je bila najblia nego zato to je na jednoj strani bila pliina irine nekoliko metara gdje je voda bila duboka manje od jednog metra. Voda je bila bistra i topla i mnogi su se itelji bare tu okupljali, a naravno mogli ste i vidjeti sve do dna.

Bo je zurila okolo sa svog trona na Mattovim ramenima. Ono! rekla je, pokazujui na vodu.

NANA

-29-

Treba vidjeti ega sve ima unutra, Bo, rekla sam. Rei emo ti sve kako se zove.

Legla sam na trbuh, kao i uvijek, i zagledala se u vodu. Punoglavci koji su se bili okupili uz rub bare odvrvjeli su im je moja sjena pala na njih, a zatim su se postupno ponovo smigoljili natrag. Bili su dobro razvijeni, stranjih nogu ve potpuno oblikovanih, a repovi su im bili kratki i zdepasti. Promatrali smo ih kako rastu. Matt i ja, svake godine, od prvog dana kada se ponu micati unutar njenih prozirnih kuglica svojih jajaaca.

Gregorci1 su plivuckali uokolo bez cilja. Sezona parenja bila je gotova i reklo bi se da su se mujaci i enke razdvojili. Dok su se parili, mujaci su bili vrlo lijepi, sa crvenim trbusima i srebrnim ljuskicama po leima i sjajnim plavim oima. Matt mi je bio rekao - bilo je to proljetos, ba nekoliko mjeseci ranije, iako mi je izgledalo kao da je to bilo u nekom drugom ivotu - da gregorci mujaci obavljaju sav posao. Oni prave gnijezdo, udvaraju enkama i provjetravaju gnijezdo kako bi jaja imala dovoljnu koliinu kisika. Jednom kada se ribice iz njih izlegu, mujaci su ti koji ih uvaju. Ako se koja ribica udalji iz skupine, otac je usie u usta i vrati je nazad u jato.

A to rade enke? zapitala sam ga. Oh, ljenare naokolo. Idu u posjete i na zabave. Ogovaraju s prijateljicama. Zna

kakve su ve ene. Ne, ali stvarno Matt. to rade? Ne znam. Vjerojatno puno jedu. Vjerojatno se moraju oporaviti nakon to su

proizvele toliko jajaaca. Leao je pored mene, bradom naslonjenom na ake, i zurio u vodu, a sve o emu smo u tom trenutku razmiljali bio je taj mali svijet koji je leao pred nama tako nijemo.

Sada sam se osvrnula za njim. Stajao je nekoliko koraka udaljen od bare, zurei u nju na nain na koji zurite u neto to zapravo ne vidite. Bo se na njegovim ramenima naginjala prema naprijed. Dolje! govorila je. Rekla sam: Zar nee doi pogledati?

Hou. Spustio je Bo i ona je oteturala do ruba vode. Matt je rekao: Lezi, Bo. Lezi kao Kate

i gledaj ribe. Bo me pogledala. unula je kraj mene. Bila je u maloj plavoj haljinici, a pelene su

joj strile otraga pa su joj, kada je unula, dodirivale zemlju i izgledala je kao da ima ogromnu stranjicu.

Luke se ba ne snalazi sa pelenama, rekla sam. Teta Annie se ponudila preuzeti tu dunost, no Bo se tome protivila, pa su Luke i Matt i dalje dijelili taj posao.

Matt je rekao: Ja sam joj ih stavio, hvala, i ponosan sam na njih. Nasmijeio mi se, ali kada sam mu pogledala u oi u njima nije bilo osmjeha.

1 Vrsta ribice iz obitelji Gasterosteidae. (prev.)

NANA

-30-

Iznenada sam uoila da sada u njemu nije bilo sree. Ne stvarne sree; samo predstava, zbog mene. Brzo sam okrenula glavu od njega i ukoeno se zabuljila u vodu. Uas i strah koji su leali u meni nabujali su kao rijeka, kao bujica. Zurila sam u baru i sve to snano potiskivala.

Nakon nekoliko trenutaka Matt je legao kraj Bo, pa se ona nala izmeu nas. Rekao je: Gledaj ribe, Bo. Pokazao je prstom prema vodi, a Boje gledala u njegov prst. Ne, gledaj u vodu. Vidi li ribu?

Bo je rekla: Ooooh! Ustala je i poela skakutati gore dolje, vritei od uzbuenja, a riba je nestala kao da je nije ni bilo. Prestala je skakutati i zagledala se u vodu. Pogledala je Matta s nevjericom.

Preplaila si je, rekao je Matt. Nema ribe! rekla je. Bila je nepovjerljiva i razoarana, a lice joj se zgrilo i potekle

su joj suze. Prestani, Bo. Samo se smiri i ribe e se vratiti. Pogledala ga je sumnjiavo i stavila palac, no onda je ipak unula. Nakon malo vremena, dok ju je Matt smirivao priom, pribliio nam se jedan mali gregorac.

Evo ga, apnuo je Matt. A Bo skoi od uzbuenja, ugazi na visei rep svojih pelena i upadne. Na putu kui pored eljeznikih tranica sreli smo Marie Pye koja je u svakoj ruci

nosila po jednu torbu namirnica. Farma Pyeevih bila je mnogo dalje od ljunanih jama - zapravo je zemljite na kojem su se nalazile jame pripadalo njima - a uz tranice je put do McLeanove trgovine bio krai nego cestom. Kada nam se pribliila Matt je usporio, a Marie takoer i onda se zaustavila i pustila da joj priemo.

Zdravo, Marie, rekao je Matt, namjestivi Bo malo na svojim ramenima. Zdravo, rekla je Marie nervozno. Zurila je pored nas u smjeru farme kao da se

bojala da e joj otac bijesno izviriti iz ljunanih rupa i ukoriti je. Jednom je naa majka rekla da je Marie jedini normalan lan itave te jadne obitelji, no meni je ona izgledala jednako rastrzano kao i svi ostali. Imala je jake kosti i izgledala je snano, no bila je blijeda i imala je aureolu fine svijetle kose i iroke nemirne oi. Izgledalo je da su se ona i Matt ve dobro poznavali - ili barem dosta dugo vremena. Marie je bila godinu dana starija, ali Matt je preskoio razred, pa su sada bili u istom razredu u koli. A i viali su se, iako moda samo s udaljenosti, dok je on radio za njenog oca.

Meutim, to je bilo prvi put da su se sreli nakon pogreba, pa se inilo da oboje na znaju to bi rekli. Ne znam zato bi uope i trebali neto rei. Bila sam umorna i htjela sam ii kui.

Bo je hvatala ribe, konano je rekao Matt, tucnuvi potiljkom po Boinom trbuhu. Marie pogleda Bo, koja je bila sva mokra I pokrivena vodenim travama, i nesigurno

se nasmijeila. Onda je ponovo pogledala Matta, pocrvenila i urno rekla: Ja ... stvarno mi je ao zbog vaih roditelja.

NANA

-31-

Da, rekao je Matt. Hvala. Znate li ... znate li uope to ete sada? to e sada biti? Ne znam jo. Prvo moramo rijeiti ... Zautio je i iako nisam gledala u njega znala

sam da je klimnuo na mene. Oh, rekla je Marie. U svakom sluaju, zaista mi je ao. Jo smo tako stajali neko vrijeme, a onda je Marie pogledala Bo i mene i neodreeno

se nasmijeila. Pa onda, zbogom, rekla je. Nastavili smo hodati. Mislila sam. to e sada biti? Treba li se jo neto dogoditi?

to to on nije znao jo? to se jo treba dogoditi? Neto tako loe da preda mnom o tome nije htio priati.

Stigli smo do puta koji je od tranica vodio prema umi. Kada smo se nali u njoj, zatieni mranom intimnou stabala, pokuala sam ga pitati. Otvorila sam usta, ali je potreba za neznanjem bila jaa od potrebe za znanjem, pa nisam mogla rei nita. A onda mi je paraliza mozga zahvatila i noge i morala sam se zaustaviti. Matt se okrenuo i pogledao me.

je li ti neto upalo u cipelu? Rekla sam: Na to je to ona mislila? a dah mi je izlazio u trzajima. Tko? Marie. Kada te pitala to e sada biti? to je time mislila? Nije odmah odgovorio. Bo je istraivala svoju kosu, ravno nateui duge pramenove

i pri tome im je pjevuila. Njegova je koulja bila mokra i puna vodenih trava kao i Bo. Rekla sam: to je to ona a onda sam odjednom zaplakala, onako stojei, uspravno i

vrsto, sa rukama sputenim sa strane. Matt je spustio Bo, kleknuo i uhvatio me za ramena.

Katie! Katie, to je? Na to je to ona mislila? to e se dogoditi? to je mislila? Katie, sve e biti dobro. Pazit e nas. Teta Annie e sve urediti. Onda to je to mislila? Rekao si kako jo ne zna. to to jo ne zna? Duboko je udahnuo i izdahnuo. Stvar je u tome, Katie, da neemo moi ostati ovdje.

Morat emo otii i ivjeti sa obitelji. Nije li teta Annie dola ivjeti s nama? Nije. Ne moe. Ima roditelje koje mora paziti i mora raditi na farmi. Ona ima

mnogo posla. Onda tko e? Kod koga emo otii?

NANA

-32-

Jo ne znam. To je to to ne znam. Ali kod koga god odemo bit e nam dobro. Oni su svi dragi. itava obitelj je dobra.

Ja hou ivjeti ovdje. Ne elim otii odavde. Hou da se Luke i ti brinete o nama. Zato se Luke i ti ne moete brinuti o nama?

Briga o ljudima zahtijeva novac, Kate. Nemamo novca za ivot. Gledaj, ne treba brinuti. Sve e biti u redu. Zato je i teta Annie ovdje. Da bi sve sredila. Sve e biti dobro. Vidjet e.

Luke i teta Annie vratili su se iz grada odmah iza pet. Teta Annie zamolila nas je neka sjednemo u sobu za dnevni boravak, to smo i uinili, svi osim Lukea koji je ostao na nogama i kroz prozor promatrao jezero. Teta Annie sjela je vrlo uspravno u svoju stolicu i rekla nam ovako:

Da nam je od oca ostalo neto novca, ali ne previe. da je iz odvjetnikova ureda obavila nekoliko razgovora sa ostatkom obitelji i da su se

sloili da Luke ode na uiteljski koled kako je bilo i planirano. Na to bi se potroila vea koliina novca, no svi su osjeali da je to bila i elja naih roditelja.

Da to se tie nas ostalih ... ovdje je teti Annie, unato ravnim leima, bilo malo teko. Pogledala je sa strane, onda je vratila pogled, oima je kliznula sa Matta na mene i konano se zaustavila na Bo ... to se tie nas ostalih, na nesreu nitko iz razliitih ogranaka obitelji nije bio u mogunosti prihvatiti jo troje djece. Doista, financijske okolnosti bile su takve da si nitko nije mogao priutiti niti dvoje. Zato, kako bismo barem Bo i ja ostale zajedno, odlueno je da e se Matt, ako je voljan, vratiti s njom na farmu. Tamo bi on bio od velike koristi, a novac koji bi zaradio koristio bi se za podizanje njegovih sestara. Luke bi, nadali su se, mogao doprinijeti im zavri kolovanje i nae posao. U meuvremenu, Mattova zarada, plus prilozi od ostatka obitelji, omoguili bi teti Emily i ujaku Ianu, koji su ivjeli u Riviere-du-Loupu i koji su imali etvero svoje djece, da uzmu Bo i mene.

NANA

-33-

Pet

Djeja patnja via se danas stalno. Ratove i glad promatramo vlastitim oima iz svojih dnevnih boravaka i skoro svakog tjedna gledamo nove slike djece koja prolaze kroz nezamislive gubitke i uase. Uglavnom izgleda kao da to podnose vrlo mirno. Vidite ih kako gledaju u kameru, ravno u leu, a znajui kroz to prolaze, oekujete vidjeti uas ili patnju u njihovim oima, no najee nema nikakvih vidljivih znakova osjeaja. Djeluju tako prazno da je lako pomisliti kako previe i ne osjeaju.

I iako ovdje ne elim poistovjeivati ono to sam ja prola sa patnjama te djece, zapamtila sam taj njihov izraz. Sjeam se Matta kako mi govori - i drugi su mi govorili, ali uglavnom Matt - i sjeam se golemog napora potrebnog da bih uope ula to to mi on govori. Bila sam toliko preplavljena nezamislivim osjeajima da nisam mogla uti nita. Bilo mi je kao da sam na dnu mora.

Kate? Promatrala sam mu koljena. Moja su koljena bila tanka, smea i kvrgava. Mattova,

virila su ispod njegovih kratkih hlaa, bila su barem dvostruko vea. Kate?uje li me? Da. Pogledaj na kartu. Nije daleko, zar ne? Moi u te posjeivati. Uope nije daleko.

Vidi? Bilo je manje dlaka na njegovim koljenima nego na bedrima i listovima, a i koa je

bila drugaija. Naborana, zbog savinutosti. Ja uope nisam imala dlake po koljenima, a i nabori su bili manji.

Pogledaj ovo, Kate. Proveli smo mnogo vremena tu, sjedei na kauu. On i Luke su opet radili za

gospodina Pyea, ali predveer bi me odveo dolje na bare, sjeli bismo i govorio mi je o tome kako bi mogli izgledati nai novi ivoti i kako da ostanemo zajedno. Ja sam sluala. Ili sam pokuavala sluati. Ali u mojoj unutranjosti zavijao je vihor i bilo mi je vrlo teko uti.

Mogli bismo to nekako urediti, rekao je Matt. Ovdje je skala, vidi? Objanjava koliko je jedan centimetar kilometara.

To nije bila neka dobra karta. New Richmond, koji je bio najblii grad do teta Anniene farme, na njoj nije bio ucrtan, pa je Matt pitao tetu Annie neka mu pokae gdje je i onda je uzeo olovku te, iako se podrazumijevalo da se po knjigama nikada nita ne pie, oznaio tokicu na pravom mjestu i onda upisao ime, New Richmond, pokraj nje vrlo uredno.

Svi smo jo trebali ostati u Jezeru Vrana, sve dok Luke ne bude morao otii na

NANA

-34-

koled, a tada bismo trebali i nas etvero, teta Annie, Matt, Bo i ja, svi zajedno otputovati na istok. Matt i teta Annie bi s Bo i sa mnom poli u Riviere-du-Loup i ostali tu tri dana dok se Bo i ja ne priviknemo na svoj novi dom. Zatim bi nas napustili i otputovali na teta Annienu farmu.

U meuvremenu, Calvin Pye je oajniki trebao pomo i teta Annie je rekla kako nema razloga da djeaci ne zarade neto novca. Nije mislila da u je uti kada je rekla da e to takoer pomoi i Bo i meni da se navikavamo biti bez njih.

Stavi palac na skalu, Kate. Tako. Sada gledaj. Taj prvi lanak tvog palca, odavde dovde, to je oko sto pedeset kilometara. Vidi? Sada ga stavi na kartu. Pogledaj! Nije puno vie od sto pedeset kilometara, zar ne? Najvie dvjesto kilometara. Lako u te moi posjeivati.

On je govorio, a vihor je zavijao. Tko je ovo? rekla je teta Annie. Kate? Tko to dolazi niz cestu? Gospoica Carrington. A tko je gospoica Carrington? Moja uiteljica. Oh, rekla je teta Annie, zvuei zainteresirano, izgleda mlada za uiteljicu. Sjedili smo na verandi, istili mahune. Teta Annie bila je od onih koji smatraju da je

koristan posao najbolji lijek za svaku bolest. Poticala me da govorim. Bila je u tome bolja od Matta jer je bila nemilosrdnija. je li dobra uiteljica? Voli li je?

Da. to ti se najvie svia kod nje? Prazna tiina. Kate? to najvie voli kod gospoice Carrington? Zgodna je. I onda sam bila poteena daljnjih pitanja jer se gospoica Carrington ve bila

previe pribliila. Zdravo, rekla je teta Annie, odloivi koaru s mahunama i ustajui kako bi je

pozdravila. Znam da ste Kateina uiteljica. Ja sam Annie Morrison. Rukovale su se, sasvim formalno. Teta Annie je rekla: elite li neko hladno pie? Ili aj? Hodali ste sve od sela?

Da, rekla je gospoica Carrington. Hvala. Mogla bih malo aja. Zdravo, Kate. Vidim da si jako zaposlena. Uputila mi je lagan smijeak i uoila sam da je nervozna. Nisam previe zapaala, tih dana, ali to sam uoila jer je bilo prilino neuobiajeno.

Kate, bi li nam mogla skuhati loni aja? zapitala je teta Annie. Mogla bi staviti kineski, najbolji, zar ne? Za gospoicu Carrington? Nasmijeila se gospoici Carrington i rekla: Kate kuha najbolji aj od svih koje znam.

NANA

-35-

Ustala sam, ula u kuu i stavila kotli na grijanje. Kua je bila vrlo tiha. Bo je bila u naoj spavaoj sobi - teta Annie ju je tamo stavila na popodnevno spavanje, a Bo se derala iz sveg glasa, no sada se inilo da je zapala u san.

Dok se kotli zagrijavao popela sam se na stolicu i dohvatila majin najbolji ajnik sa visoke police u kuhinji. ajnik je bio okrugao i gladak i bogato kremasto obojen, imao je na sebi naslikanu granu jabuke, sa nekoliko tamno zelenih listova i dvije vrlo crvene jabuke. Jabuke nisu bile samo naslikane nego su bile i ispupene tako da ste pod prstima mogli osjetiti njihovu zaobljenost. Uz njega je jo iao i mali vri za mlijeko i zdjelica za eer sa poklopcem, te est alica i est tanjuria i est pladnjia, a na svima su bile jabuke i nijedan nije bio okrhnut. Teta Annie mi je rekla da je taj pribor za aj bio vjenani poklon koji je mojim roditeljima poklonila jedna dama iz New Richmonda i da e biti moj kada budem starija, ali da ga mogu koristiti ve i sada, ako to elim, kada nas posjete posebno znaajni ljudi. Znam, oekivalo se da time budem zadovoljena.

Zagrijala sam vodu i napravila aj. Stavila sam ajnik na najbolji posluavnik i pokrila ga draem topline. Izvukla sam dvije alice i dva tanjuria, mlijeko i eer, i paljivo ih odnijela do vratiju. Mogla sam vidjeti gospoicu Carrington i tetu Annie kroz zaslonska vrata. Gospoica Carrington je govorila: Nadam se da vam nee smetati, gospoice Morrison. Nadam se da me neete pogreno shvatiti.

Teta Annie me ugledala i ustala kako bi mi otvorila vrata. Rekla je: Hvala, Kate. Vrlo lijepo si servirala. Sada, gospoica Carrington i Ja

moramo o neemu popriati - bi li mogla odnijeti mahune u kuhinju i tamo dovriti posao umjesto mene? Ili ih ponesi do plae, ako vie voli. to ti je drae?

Plaa, rekla sam, ne marei ni zajedno ni za drugo. Pokupila sam mahune i posudu i no i sila niz stube na verandi pa oko ugla kue. Ba kraj ugla ispao mi je no. Bio mi je tu negdje kraj ruke, ali trava je bila visoka i ja ga nisam mogla vidjeti. Paljivo sam pretraivala po travi nonim prstima, drei mahune i posudu malo dalje sa strane, kada sam zaula gospoicu Carrington kako govori: Shvaam da me se to ne bi trebalo ticati, ali osjeala sam da to moram rei. Oni su svi sjajna djeca, naravno, ali Matt je i vie od toga. Posjeduje ljubav prema uenju ... on je uenjak, gospoice Morrison. Po prirodi uenjak. On je najbistrije dijete koje sam ikada uila. Daleko najbistrije. A ostala mu je jo samo jedna godina srednje kole ...

Dvije godine, naravno, rekla je teta Annie. Ne, samo jedna. On je preskoio razred, vidite. P