ogijajednostavnamuzeologijajednostavnamuzeologijajednostavnamuzeologijajednostavnamuzeologijajednostavnam

Museologia

siMplex

elimir Laszlo

Jednostavna muzeoLogiJamuseoLogia simpLex

vlastita naklada

Zagreb, veljaa 2015.

IspItIvanje

Locus (mjesto) muzejaMuzejski predmetKolekcioniranje (prikupljanje, skupljanje, sabiranje) Zbirka (kolekcija)uvanjeRestauriranjeDokumentiranjestruna obradaInterpretacijaIzlobaOrganizacija i upravljanje muzejima povijestMuzej kao locus credibilis javnost muzeja Izvor znanja i mjesto uenja

MuZeOLOgIja pOgOvOR

jednostavna muzeologija Museologia simplex

sadraj

6

101319232734363840435256596163

6880

ispitivanje

8 9

Ispitano uvijek prethodi pitanju, a bez ispitanog ne moe se ni najmanje pitati1

Nicolaus Cusanus

1 Citirano prema stephanu Ottu, Ogledi o filozofiji renesanse, Zagreb, 2000. godine, str. 62

ispitivanje

10 11

u cyber okruenju nisu pravi virtualni muzeji, iako ih esto tako zovemo. Muzej i muzejski predmeti nekog muzeja prikazani na internetu su samo slike predmeta, a ne predmeti sami. tu je internet samo sredstvo priopavanja informacija. virtualni muzeji pak kao predmete imaju uratke na internetu, koji ne postoje izvan njega u prostornoj stvarnosti. Dakle, svaki muzej mora imati locus na kojem egzistira. Bez njega muzej jednostavno ne postoji. Kao to se vidi locus ne mora biti samo u fizikom prostoru nego on moe biti i u virtualnom prostoru, te slijedom toga muzeji, s obzirom na svoj locus, mogu biti realni u fizikom, ili virtualni u elektronikom okruenju. I jedan i drugi su dio nae stvarnosti. Oni posve sigurno postoje. Za muzeje se poevi od 19 stoljea grade posebne zgrade (altes Museum, Museumsinsel, Berlin3, British Museum, 1857. godine) i s njima poinje povijest muzejske arhitekture koja je znaajna i za nae doba u kojem se najsmjeliji i antologijski arhitektonski projekti izvode upravo za muzeje4. neki kau da su to katedrale naeg doba. Za muzeje se istovremeno poinju upotrebljavati graevine koje su izgraene za druge potrebe uglavnom za plemstvo - dvorci i palae. u graanskom svijetu koji je ukinuo privilegije i dobar dio povlastica plemstvu i kleru mnoge palae i dvorci prenamjenjuju se i postaju muzeji. Mnoge privatne, velikake pa

Locus (mjesto) muzeja

Muzej je najee zgrada ili nekoliko zgrada. Kad kaemo muzej onda obino mislimo na muzejsku zgradu, zgradu u kojoj je muzej. Kada kaemo idem u muzej onda se najee misli na odlazak u muzejsku zgradu. Zgrada je najei locus muzeja. no, muzej ne mora biti u zgradi. postoje muzeji na otvorenom kao to su etnoparkovi, arheoindustrijski parkovi, arheoloki parkovi, kao i mnotvo drugih muzeja koji svoje predmete ili dio njih, po prirodi stvari, esto dre vani pod otvorenim nebom: eljezniki muzeji koji vani esto dre svoje lokomotive i vagone, pomorski muzeji koji u moru dre svoje muzejsko brodovlje, vojni muzeji koji vani dre neka oruja, opremu, vojne instalacije... na otvorenom su i memorijalna podruja, spomen podruja, mjesta velikih bitaka, dogaaja, stradanja... Locus muzeja na otvorenom je vei ili manji teritorij ili akvatorij. Mogui su i postoje muzeji koji uope nisu u realnom prostoru nego u virtualnom prostoru2. njihov locus je takoer virtualan, ali posve sigurno - postoji. takve muzeje zovemo online, cyber, elektroniki, digitalni ili web muzeji. Ipak, najei je naziv - virtualni muzeji. Ovi muzeji postoje na internetu. njihova stvarnost je elektronika mrea a nalaze se na nekoj web adresi (uRL). to je njihov locus. prikazi realnih muzeja na webu

2 virtualna stvarnost je ona koja postoji u elektronikom svijetu. termin virtualno nije najsretnije izabran jeroznaavaneto to bi moglo postati stvarno, aktualno, ali jo nije. virtualno je neto otprilike to i potencijalno, ali neto blie aktualnosti. no internet je itekako realan i aktualan i tvori stvarnost koja postoji paralelno prostorno-vremenskoj stvarnosti materijalnog svijeta. Moda bi bilo bolje govoriti o cyber stvarnosti ili elektronikoj stvarnosti, ali se termin virtualno udomaio i svi ga koriste, pa u tako i ja.

3 altesmuseum u Berlinu je remek djelo Karla Friedricha schinkela iz 1830. godine. to je prva zgrada ili palaa za koju moemo rei da je doista muzejska. nije prvo projektirana zgrada u koju se onda useljava muzej, sa svojim stalnim postavom, nego je projektirana i izgraena nova graevina tako da prostorije budu dopuna i potpora izloenim eksponatima i u kojima se vodi rauna i o drugim potrebama muzeja, kao to su uredi i uvaonice. sve je podreeno muzejskim potrebama od rasporeda i veliine prostorija i osvjetljenja do arhitektonskih detalja. stoga ne udi da se u raspravama o muzejskoj arhitekturi schinkel uvijek iznova citira.4 Dovoljno je spomenuti Libeskinda i jdische Museum u Berlinu ili gehrya i Museo guggenheim u Bilbaou. Muzejska arhitektura je avangarda suvremene arhitekture.

ispitivanje

12 13

odrediv prostorni ili virtualni locus. svaki muzej ima svoju adresu na kojoj ete ga nai.

muzejski predmet

svi muzeji sadre predmete. Bez predmeta nema muzeja. Oni pak slino muzejima mogu biti materijalni ili virtualni. Materijalni muzeji sadre materijalne predmete, stvari, a virtualni muzeji sadre virtualne (nematerijalne, nefizike) predmete. Kakvi god muzejski predmeti bili, moraju zadovoljiti jedan jedini temeljni uvjet - moraju kao realne ili virtualne stvari biti dostupni naim osjetilima. Muzejske predmete moramo moi vidjeti ili uti ili opipati a katkad i mirisati. virtualni predmeti su (za sada) ogranieni samo na vid i sluh. I u realnim muzejima su nam predmeti najee dostupni istim osjetilima, ali ima i onih koji koriste opip kao primjerice tifloloki muzeji, neki muzeji skulptura i sl. Dolaskom u muzej, predmet postaje muzejskim predmetom ali se fiziki ne mijenja, ostaje isti kao i prije. Dapae obveza je muzeja da takav predmet, kakav god on bio, sauva u izvornom obliku, da ga fiziki ne mijenja. Ovo je vano istaknuti. Muzejski predmeti su kao injenice prema naim interpretacijama indiferentni. njih se ljudsko miljenje, tvrdnje, interpretacije ili iskazi ne tiu. naravno da mi o njima svakodnevno formiramo miljenja, interpretacije itd. ali one ni na koji nain

i kraljevske kolekcije postaju muzejske zbirke i javno se izlau graanstvu u reprezentativnim zgradama. postoji cijela specijalna povijest muzejske arhitekture, kako novogradnji tako i adaptacija postojeih zgrada, raznovrsnih interpolacija, pregradnji i nadogradnji. sve te zgrade su locusi muzeja, oni su najei i veina ljudi pod terminom muzej misli na muzej u zgradi. Locus muzeja predmet je estih rasprava, a nova muzeologija i eko muzeji unijeli su veliku pomutnju u ono to uobiajeno smatramo locusom muzeja. Za njih locus-i su cijela podruja, regije zajedno s ljudima i njihovim ivotima. nasljee, po njima, treba ivjeti i zato oni odbijaju definiranje muzeja, koji su za njih, ropotarnice mrtvih stvari, togod to kao gesta znailo. ako bismo tjerali mak na konac mogli bismo cijeli svijet sa svom prirodom, krajolicima, gradovima i ljudima i njihovim ivotima, shvatiti kao muzej i onda bi njegov locus bio planeta Zemlja. no, nekima bi vjerojatno i to bilo premalo pa bismo locus trebali protegnuti u svemir. nova muzeologija i nije neka muzejska teorija, nego pokuaj da se muzej ukine i uvede neto drugo. slino vrijedi i za mutnu sintagmu eko muzeji, za koje nitko ne zna to su niti to bi trebali biti osim da ne smiju ni na koji nain biti klasini muzeji5. no, to su teme za raspravu u Museologii complex. Ostajemo pri tvrdnji da svaki muzej ima, kako smo to utvrdili, svoj lako

5 pokazuje se da ivjeti batinu u nekom eko-muzeju, na nekom podruju, nije koncept koji moe zaivjeti. Osim to se tu uope ne radi o muzejima i osim to postaje bjelodano da to nije budunost muzeja, mutan koncept daje isto takve rezultate. stoga ne udi da ak i sljedbenici Rivierovih ideja kao to su gob i Drouguet konstatiraju: Danas su ekomuzeji u krizi. vidi: andr gob nomie Drouguet, Muzeologija, Zagreb, 2007., str. 54. teko je zamisliti kako se to ljudi naeg vremena mogu pridobiti za to da ive batinski, da ive prolost i da ive u muzeju ili muzejski!

ispitivanje

14 15

od najvee vanosti. pretpostavimo da interpretiramo ivot starih Rimljana, nain na koji su gradili i kako su titili svoje zgrade od kie. nau izlobu opremili smo crteima, rekonstrukcijama, legendama, animacijom i izloili nekoliko tegula. svi nai crtei, rekonstrukcije itd. mogu biti pogreni. Interpretacija moe biti pogrena i lana, kakva vrlo esto i jest. ali muzejski predmet kao stvar nikada ne lae - on se ni na koji nain ne odnosi na pitanje istinitosti ili neistinitosti spoznaje. On nita ne interpretira. On je jednostavno tu, jednostavno postoji i (dulje ili krae) traje. tegula je tegula, ni istinita ni lana. Batinjenim predmetima, zato to su stvari, ljudi vjeruju i to neka interpretacija ima veu potvrdu u predmetima to je vjerodostojnija. u stvarima, muzejskim predmetima, sadrana je vanost muzeja - zato ljudi vjeruju muzejima. Muzej je locus credibilis naeg vremena. to se ne bi smjelo isputati iz vida. Konano, zato nam je pitanje autentinosti muzejskih predmeta toliko vano. ukoliko se primjerice restauratorskim zahvatima suvie zadire u materijalnost predmeta utoliko ga smatramo manje autentinim. a to je manje autentian manje je vjerodostojan, manje mu vjerujemo. Logino zato bi vjerovali interpretaciji restauratora? Batinjene stvari kojima smo posve ili djelomino unitili autentinost postaju za nas bezvrijedne ili barem manje vrijedne stvari.

fiziki ne mijenjaju predmete. u neko drugo vrijeme neki drugi ljudi mogu o nekom muzejskom predmetu imati drukije miljenje i drukiju interpretaciju, njima neka druga njegova svojstva, koja mi ne uoavamo, mogu postati vanijima od onih koja im mi danas pripisujemo. to se stalno i zbiva u muzejima reinterpretacije. Iz toga proizlazi vano svojstvo muzejskog predmeta oni nikada ne lau. sve oko njih moe biti lano i pogreno, nae tvrdnje o njima mogu biti neistinite i lane, neki puta i namjerno, ali oni sami su tu i svatko za sebe moe provjeriti jesu li neke tvrdnje istinite ili lane, neka vrednovanja tona ili ne itd. na dananji svijet proizvodi ogromnu koliinu informacija (na internetu, tv-u, videu, filmu i sl.) koje je rijetko kada mogue provjeriti. njima je mogua i stalno se zbiva opa manipulacija. s muzejskim predmetima to nije nemogue ali je mnogo tee provesti jer svaki posjetitelj svaku tvrdnju moe sam provjeriti na materijalu muzejskim predmetima. to muzeje ini vjerodostojnijima od primjerice novina, tv-a, interneta... Zato je vano ouvati fiziku izvornost muzejskih predmeta ili intaktnost virtualnih predmeta. stoga se muzeji ne smiju pretvoriti u informacijske punktove ili tvorevine bez originalnih predmeta. Muzej u naoj civilizaciji ima vrijednost upravo po tome to u njemu moemo doivjeti iz prve ruke, provjeriti, suoiti se s originalnim predmetom. to je u doba informacijskog svijeta i interneta

ispitivanje

16 17

u kojem bi predmeti bili gradovi ili muzej zvijezda u kojem bi predmeti bili zvijezde. tada bi locus muzeja bio preveliki. Muzejski predmet moe postati gotovo sve to nas okruuje od igle do lokomotive. Isto tako i svaka virtualna (nematerijalna) tvorevina. uvjet je da predmet postoji, da djeluje na naa osjetila i da bude dopremljen u muzej. Znanje, ideje, zakoni (matematiki, znanstveni...), vjetine i sl. ne mogu biti muzejski predmeti jer nisu ni materijalni ni virtualni. nisu dostupni naim osjetilima. Oni mogu biti tema izlobe, primjerice, na kojoj e neto od toga biti ilustrirano predmetima, ali sami nisu muzejski predmeti. prema bioetici iva bia ne bismo smjeli smatrati predmetima pa slijedom toga ona ne bi smjela biti muzejskim predmetima. Ima u novijem postmodernom ili post-postmodernom umjetnikom djelovanju akata koji se unaprijed i smiljeno kao namjera umjetnika opiru tome da postanu muzejskim predmetima. Ima umjetnikih djela koja su raena iz jako propadljivih materijala koje je nemogue trajno ouvati. Isto tako performans je primjerice takva vrsta umjetnikog djelovanja koja izmie muzealizaciji. nemogue je sauvati gestu umjetnika, kao to je nemogue sauvati kao predmet kazalinu predstavu. nema i ne moe biti kolekcije performansa. jedino to se tu moe je uvati dokumentaciju o dogaaju: slikovnu,

Dananjom tehnologijom moemo sklopiti silno atraktivne skupove znakova (multimedija, internet, tv, hologrami) koji nam sjajno i atraktivno mogu predoiti kako su gradili Rimljani, ali mi emo uvijek iznova svako malo svrnuti pogled na tegulu, na stvar. tek stvari interpretacijama daju istinitost. Inae smo u diznilendu a diznilend nije muzej i nadam se da nikada nee ni biti. stvari (predmeti) daju muzeju vjerodostojnost. to ne znai da se trebamo odrei svega multimedijalnog blaga u interpretaciji (na izlobi primjerice), prezentacije na internetu, ali znai da moramo sauvati autentinost predmeta u muzejima i shvatiti da su oni kima muzeja. Kada u muzeju budemo morali paljivo i minuciozno odvajati la od istine to e oznaiti poetak kraja muzeja kakvog naa civilizacija poznaje. nedostatak autentinosti predmeta u muzeju dovodi u sumnju misiju i razlog postojanja (raison detre) muzeja. autentini predmeti su originali ako su ljudskih ruku djelo a ne preslike, kopije, plagijati, replike. ako se radi o prirodnim predmetima autentini su oni uzeti iz prirode a ne modeli, umjetne tvorevine i sl. sve to uoavamo kao materijalni ili virtualni predmet u svojoj okolini moe postati muzejskim predmetom. nema ogranienja. Ogranienje je samo veliina. Himalaja vjerojatno nikada nee postati muzejskim predmetom. teko je zamisliti muzej gradova

ispitivanje

18 19

predmeti, svejedno jesu li materijalni ili virtualni, budu dostupni naim osjetilima i da se nalaze ili su svojina muzeja.

Kolekcioniranje (prikupljanje, skupljanje, sabiranje6)

nije posve jasno ili nije do sada jednoznano rastumaeno zato to ovjek ini kolekcionira stvari, ali je jasno da to ini od samih poetaka civilizacije. neki navode razloge kao to su znatielja, zanimanje za prolost, elju za posjedovanjem, izraavanje moi, trite umjetnina pa ak i bizarnosti kao to su smisao za red ili pobono tovanje7. vjerojatno ima poneko zrnce istine u nekima od ovih razloga, ali generalno oni ne daju odgovor ili ne objanjavaju dostatno razloge zato ovjek kolekcionira stvari. Kolekcioniranje je pribavljanje predmeta i njihovo uvrtavanje u neku grupu vie ili manje srodnih predmeta. Kolekcioniranje se moe opisati i kao proces stavljanja neim povezanih predmeta (crvena nit) iz razliitih mjesta u jedan locus u kolekciju, u naem sluaju u muzejsku kolekciju, u muzej. Mnogi skupljaju marke i stvaraju kolekciju za njih imamo i posebno ime - filatelisti. Za kolekciju maraka differentia specifica od drugih kolekcija je upravo to to se kolekcioniraju marke, a ne neto drugo. Ljudi

6 nae rijei ini se nisu dovoljno precizne. Prikupljati i skupljati mogu znaiti prikupljanje (skupljanje) podataka, prikupljanje (skupljanje) potpisa, prikupljanje (skupljanje) humanitarne pomoi znaenje je iroko. Sabiranjeje osnovnaaritmetikaoperacija koju zovemo i zbrajanje. to je osnovno znaenje te rijei. Zato mi se ini da strana rije kolekcioniranje unato tome to se i kolekcionirati moe svata, ipak blie oznaava djelovanje o kojem govorimo.7 andr gob nomie Drouguet, Muzeologija, Zagreb, 2007., str. 22.

filmsku, video, tonsku itd. ali dokumentacija nije predmet sam. Od performansa mogue je uvati samo ono to je naknadno materijalno i dostupno naim osjetilima, ali ne i sam akt. to je granica koju muzej ne moe prei. Izai iz okvira predmeta. ali velika veina umjetnikih djela, pogotovo starijih, svi arheoloki, etnografski, prirodoslovni, povijesnipredmeti su materijalne stvari. njih kao muzejske predmete za nas i budue generacije uvaju, interpretiraju i pokazuju muzeji. Muzejski predmeti se u raznim muzeologijama, u raznim teorijama pretvaraju u najrazliitije stvari i pripisuju im se zaudna i ponekad bizarna svojstva. as su to iste duhovnosti, a as materijalnosti, jednom su dokumenti prolosti a drugi puta samo bijedni materijalni ostaci, neki puta oni su posebna vrsta znakova, kakvih nema nigdje doli u muzejima, koji emitiraju poruke, a neki puta samo materijalni komadii prolih vremena kojima rekonstruiramo iru sliku neke kulture, dakle samo pomono sredstvo. Ova arolikost ne udi jer u muzejske predmete ubrajamo i tako razliite stvari kao to su ulomak rimske tegule, komadi kljove izumrlog mamuta i umjetnine kakva je mitska Mona Lisa Ovdje se odriem rasprave o takvim i slinim pitanjima. to je prava tema za Museologiu complex. Ono to je vano jest zahtjev da muzejski

ispitivanje

20 21

jedan od mnogih vrsta i naina kolekcioniranja i sutinski se od njih ne razlikuje. primjerice privatni kolekcionar moe kolekcionirati slike impresionista. ako se dri svog kriterija u kolekciji nee biti nikakvih predmeta koji nisu impresionistike slike. ako je uspjean pribaviti e za svoju kolekciju neki broj upravo takvih slika. takva kolekcija se moe u cijelosti prenijeti u muzej, u neku pinakoteku. Dakle, izmeu muzejskog i privatnog kolekcioniranja nema sutinske razlike, ali je isto tako tono da muzeji u veini sluajeva to obavljaju organiziranije, strunije i bolje, zato to su to ustanove koje imaju svoju misiju i svoje strunjake muzealce, profesionalce, koji tu misiju ostvaruju. Kolekcioniranje minimalno ukljuuje: traenje, lociranje i stjecanje predmeta. Opseg predmeta koji se mogu kolekcionirati je neogranien i vrijedi dosjetka: ako predmeti postoje, netko ih negdje kolekcionira. Muzej moe predmete kolekcionirati u zbirke sam ili moe doi u posjed ve gotovih ili formiranih kolekcija (esto privatnih) ili, to je najee, muzeji kombiniraju oba naina. Kolekcioniranje ima svoju povijest od wundercamere za koju su se pribavljala udesa i nakaznosti do dananje situacije kada se kolekcionira sve to je manje ili vie pokretno i sve to moete zamisliti. nekad su se kolekcionirale samo umjetnike slike i kipovi,

kolekcioniraju najrazliitije a ponekad i bizarne ili banalne stvari. svako kolekcioniranje obavlja se po nekom kriteriju koji postavlja kolekcionar. uvijek postoji neka crvena nit kolekcioniranja koja grupu predmeta ini meusobno povezanom. ako u filatelistiku kolekciju postavite porculansku alicu, ona e tamo biti strano tijelo. Odmah emo znati da ona tamo ne pripada, da je iznevjerena crvena nit kolekcioniranja. ako u kolekciju impresionista stavimo neku renesansnu sliku, ona e tamo biti strano tijelo, unato tomu to se openito radi o slikama. Crvena nit kolekcioniranja ovdje je slikarstvo impresionizma. naravno, kolekcioniraju se stvari za koje se smatra da ih treba kolekcionirati. neki predmet privlai kolekcionara zato jer je u svojoj vrsti vrijedan ili se dobro uklapa u kriterije kolekcioniranja ili je ba on karika koja nedostaje u kolekciji i sl. Kriterij ne mora nuno biti vrijednost (umjetnika, novana, zanatska...) ili starost predmeta. sve ovisi o kolekciji i kriteriju kolekcioniranja. primjerice u nekim muzejima se uva papirnata ambalaa ija starost ne dosie nekoliko desetljea s time da se kolekcija stalno popunjava recentnom ambalaom. takva papirnata konfekcija koja se kolekcionira nije novano vrijedna, nije bog zna kako stara, i neku vrijednost ima samo za kolekcionara takve kolekcije i moda u vie ili manje doglednoj budunosti. Kolekcioniranje u muzejima samo je

ispitivanje

22 23

o vrijednosti ili kvaliteti neke tvorevine samo to treba probuditi, produbiti i razviti kriterije. ako se to ne dogodi muzeji e se uguiti sami od sebe. Mora se pronai granica to pored eljeznog repertoara muzeja (prirodnine, umjetnine, arheologija, etnologija, povijesno kulturni predmeti prolosti) doista treba uvati. no, valja biti oprezan jer nikada ne znamo kakva tema moe iskoiti koja odjednom visoko vrednuje domalo prezrene predmete, kao primjerice u Muzeju prekinutih veza u kojem se uvaju i izlau predmeti za koje muzeji nisu pokazivali nikakav interes, a danas su itekako atraktivan dio tog simpatinog muzeja.

zbirka8 (kolekcija)

Muzej uva muzejske predmete u muzejskim zbirkama. Imamo botanike zbirke (herbarije), filatelistike zbirke, zbirke slika... u nepreglednom mnotvu najraznovrsnijih zbirki su i muzejske zbirke. svaka zbirka ima crvenu nit koja predmete povezuje u cjelinu i po kojoj je predmet kolekcioniran. Zbirka je organizirana skupina predmeta koji imaju neto zajedniko. to ih ini cjelinom. to moemo izraziti i sintagmom posuenom iz matematike: svi predmeti u zbirci imaju neki zajedniki nazivnik, neto to ih ini dijelom ba te zbirke. primjerice u numizmatikim zbirkama svi predmeti su

antikviteti, poneto zaudnih prirodoslovnih predmeta i jo poneto. Izbor je bio uzak i samo najvrjedniji ili najvaniji predmeti ulazili bi u muzej. to se s vremenom promijenilo i sada skupljamo i u muzeje trpamo gotovo sve to je ikada bilo proizvedeno. Od antike svaku krhotinu, od ivotinjskih kosti sve sadanje i izumrle vrste (vidi dinosaursku groznicu koja trese svijet ve vie desetljea), od lokomotiva sve koje su ikad vukle vlakove po naim prugama, od svakodnevnih predmeta sve dojueranje, a ponekada i dananje, uporabne svakodnevne predmete grozniavo nastojimo u muzej strpati sve, zadnju krpicu narodne nonje, zadnju krpicu modnih kreacija, sve sportske rekvizite, sve svemirske rakete, sve ratne strojeve itd. Istu sudbinu doivljavaju i konzervatori. u kulturna dobra ubrajamo skoro sve stvari koje postoje, veliku veinu zgrada nekog grada neke povijesne jezgre, sve tradicijske objekte, industrijske graevine itd. Ova eksplozija predmeta koje kolekcioniramo doslovno zatrpava muzeje. Za sada toj eksploziji izgleda nema kraja. Ipak negdje e se morati postaviti granica. granica se moda moe postaviti zahtjevom kvalitete, zahtjevom izvrsnosti. Iako je postmodernizam nastojao unititi svako vrednovanje i svaki kriterij za procjenu vrijednosti nekog djela ili predmeta jo uvijek postoje stari kriteriji, stara razlikovanja koja treba u novom ruhu probuditi. svi mi imamo neki mutni osjeaj

8 Zbirka dolazi od zbira koji se dobiva zbrajanjem. Iako mu je porijeklo aritmetiko, toliko se udomaio da ga nema smisla mijenjati. Ovdje se ne luta kao to je to sluaj sa sabiranjem, sakupljanjem, skupljanjem, prikupljanjem. no termin kolekcija je, takoer, posve dobar i prihvatljiv.

ispitivanje

24 25

gotove sve predmete iz prolosti pa i iz netom minule prolosti. vrsta muzeja odreuje vrstu zbirki koje sadri, a moe i obrnuto, vrsta zbirki odreuje vrstu muzeja. arheoloki muzej posjeduje sve same arheoloke zbirke ili drukije reeno, arheoloke zbirke ine, tvore arheoloke muzeje. etnografske zbirke etnografske muzeje, umjetnike, umjetnike muzeje itd. Opi muzeji posjeduju neku kombinaciju zbirki. primjerice, u umjetnike zbirke, etnografske, kulturno-povijesne (togod ta sintagma znaila)... obino se kolekcioniraju predmeti s nekog teritorija ili mjesta grada, regije, drave. to je uobiajena situacija sa zbirkama odreena tradicijom i razvojem muzeja. podjelu na vrste zbirki i vrste muzeja treba shvatiti jako iroko i jako slobodno. Muzej prekinutih veza9 posjeduje predmete kojih su se ljudi eljeli rijeiti nakon to je neka ljubavna veza prestala. I u tom muzeju kustosi kolekcioniraju. I njihov muzej odreuje zbirka, ali ona nije tradicionalna i ne slijedi tradicionalne matrice kolekcioniranja. njih ne moemo utrpati u standardne vrste muzeja. postoji zapravo beskonano mnogo vrsta zbirki i barem potencijalno isto toliko vrsta muzeja. Zbirke nisu samo puki zbir, mehaniki zbroj predmeta, nego i sama zbirka za nas ima neko znaenje. primjerice strossmayerova galerija starih majstora HaZu je pinakoteka starih slika. svaka od njih je umjetniko

novane kovanice. u zbirkama slika su sve same slike, u zbirkama slika starih majstora su sve same slike starih majstora, u mineralokoj zbirci svi su predmeti minerali, u zbirkama porculana svi su predmeti porculanski itd. sve predmete neke zbirke uvijek neto povezuje, ak i onda kada se ini da te niti nema. takve su primjerice zbirke svakodnevnih predmeta koje se kolekcioniraju po kriteriju da slue nama ili su sluili prolim ljudima u svakodnevnim ivotima. njih moemo do neke mjere i negativno odrediti kao zbirke koja ne sadre predmete visoke umjetnosti. primjera ima bezbroj. Razlika izmeu svih drugih zbirki i muzejskih zbirki nije osobito znaajna. Muzejske zbirke su zbirke u muzejima, a sve druge nisu. Moda je najvanija diferencija injenica da se u muzejima o zbirkama brinu kustosi, specijalizirani strunjaci profesionalci za neku vrstu predmeta, dok su privatni i drugi kolekcionari esto diletanti, amateri (u najboljem a ne peorativnom znaenju tih rijei). Od polovice 18. stoljea, kada poinje povijest muzeja kakve danas poznajemo, zbirke su bile ograniene na predmete lijepe umjetnosti i arheoloke predmete. Kasnije se popis vrsta predmeta koje se kolekcioniraju za zbirke znatno proiruje etnolokim, tehnikim, svakodnevnim, povijesnim i slinim predmetima, da bi danas taj spisak sadravao

9 Muzej prekinutih veza u Zagrebu, http://brokenships.com/hr

ispitivanje

26 27

uvanje

uvanje i odravanje muzejskih predmeta jedna je od najvanijih funkcija muzeja, barem je to tako s muzejima od 19. stoljea nadalje. Kada neki predmet ili cijela kolekcija postane svojina muzeja podrazumijeva se da je dunost muzeja ouvati predmet u izvornom stanju to je dulje mogue, idealno ad infinitum i takvog ga predati buduim generacijama. Ovdje neemo ulaziti u tehnike koje se primjenjuju da bi se to postiglo. to se ionako ui iz prirunika. spomenuti emo samo vanost tzv. preventivne zatite. Danas smo, za razliku od prije nekoliko desetljea, dobro upueni u to to teti predmetima posjedujemo znanje. naalost, to ne znai da ga svi, optimalno ili uope u zatiti i uvanju predmeta primjenjujemo. Oni muzeji koji to ne rade ili loe ili slabo rade iznevjeravaju svoju temeljnu misiju i vanu drutvenu obvezu. uvanje je temeljna civilizacijska funkcija muzeja sauvati predmete koji se u nekom vremenskom trenutku iz bilo kojeg razloga smatraju vrijednima za budunost. pretpostavljamo, temeljem analogije, da ako su nama predmeti iz prolosti jako vani, da e to biti i buduim ljudima. poueni iskustvom da su nam danas jako vani predmeti koje nitko do nas nije smatrao vanima, esto uvamo i predmete za koje se ne bismo zakleli da su

djelo i muzejski predmet, ali zajedno one su svjedoanstvo jednog vremena, neto nam govore o njihovom glavnom osnivau i o jugoslavenskoj (danas hrvatskoj) akademiji znanosti i umjetnosti i o glavnom kolekcionaru samom biskupu strossmayeru. svaka zbirka govori neto o vremenu u kojem je nastala, kolekcionaru ili kolekcionarima ili danas o upravama i kustosima. Isto tako nedostatak kolekcioniranja, posebno u muzejima dokaz je da s kulturom neke drave neto nije u redu. Zbirke su neto vie od obine hrpe pukog zbroja predmeta i govore mnogo o prolim i sadanjim vremenima. Zbirki moe biti doista svakojakih, od zbirki svemirskih raketa i seoskih kua i gospodarskih objekata u etnoparku do novia koje morate gledati pod povealom. sve to je ovjek ikada proizveo, sve to smo u prirodi naslijedili moe postati predmetom skupljanja. granica je samo veliina predmeta i mogunosti prijema na nekom locusu. Bilo koja i bilo kakva ustanova, institucija ili organizacija, koja ne posjeduje niti jednu zbirku izvan je naih razmatranja i ne radi se o muzeju, ak ni onda kada se tako zove, kao primjerice Muzej krapinskih neandertalaca u Krapini. to moe biti sjajan neandertalski park, neandertalski kulturni centar, zabavni park, vana turistika atrakcija, neandertalski show ili bilo to drugo, ali nije muzej. nema niti jednu zbirku.

ispitivanje

28 29

odnosi na pokretna kulturna dobra. O onima u muzejima brinu se muzealci, a o onima izvan njih konzervatori. Opasnosti koje prijete su sline, metode zatite su vrlo esto istovjetne itd. polikromiranoj skulpturi ili oltarnoj pali na oltaru prijete iste ili sline opasnosti nepovoljna mikroklima, previe svjetla, crvotoina itd. kao i istovrsnim predmetima u muzejima. Zato su i mjere koje valja poduzimati radi ouvanja istovjetne ili sline. Iako je uvanje ultimativna zadaa muzeja i bez nje nema muzeja on nije jedini koji se time bavi. uz ve spomenute konzervatore navesti u da se time, za posebne vrste kulturnih dobara bave jo i arhivisti koji uvaju arhivsku grau i bibliotekari koji uvaju knjige. arhivi, knjinice, muzeji i konzervatorski zavodi, (povjerenstva i uprave) ine kompleks tzv. batinskih ustanova. jedino to one u potpunosti imaju zajedniko po emu ih razlikujemo od mnotva drugih nebatinskih ustanova, organizacija, centara ili neeg slinog, kako ve sve ne zovemo ustanove kulture je briga o uvanju, zatiti i odranju predmeta. One mogu poneku drugu funkciju dijeliti meusobno, u veoj ili manjoj mjeri, ali u potpunosti dijele brigu oko ouvanja kulturnih dobara. Muzej se brine o autentinosti i trajanju predmeta. to je njegova tradicionalna uloga, ali tvrdim kljuna i danas, za nas i za budue generacije. Kada njihova vanost prestane (ako

vani, jer ne znamo to e biti vano buduim ljudima, pa im nastojimo sauvati to vie predmeta. Buduim ljudima koji e ivjeti u blioj ili daljoj budunosti preputamo odluku o njihovoj vanosti. Bez uvanja predmeta muzeji gube smisao svog postojanja i prestaju biti vjerodostojna mjesta. u muzeju se zbiva mnogo toga. u njemu se dokumentira, zabavlja i pouava djecu i odrasle, znanstveno istrauje, prezentiraju teme i predmeti, postavljaju izlobe, interpretira se graa... ali sve su one funkcije, sve su zavisne ili su barem u tijesnom odnosu (relaciji) s predmetima i zbirkama muzeja. nema se to prouavati, izlagati, otkrivati ako nema predmeta. Muzej bez predmeta i njihovog uvanja ne postoji. ako govorimo o umjetnosti upravo to je razlika izmeu muzeja i galerije galerija nema zbirki i ne uva (osim kratko) slike; arheolokog muzeja i arheolokog instituta arheoloki institut ne uva zbirke (a ako ima zbirke onda je duan djelovati u skladu s muzejskim pravilima). primjera ima koliko hoete. Ono to vrijedi zapamtiti jest injenica da muzeji posjeduju i uvaju predmete. preventivnu zatitu provode (ili bi trebali provoditi) svi od uprave do istaice, a posebnu odgovornost imaju kustosi (uvari) pojedinih zbirki. Brigu oko ouvanja kulturnih dobara muzealci dijele s konzervatorima i to naroito i najee u onom dijelu koji se

ispitivanje

30 31

u recentnoj produkciji umjetnikih i drugih predmeta kao to to rade i mnoge nemuzejske ustanove, galerije, centri za kulturu i drugi, nita ne mijenja na stvari. povijesna svijest nam govori da u svakom od nas ue neki proli ljudi, njihovi ini i djela. Mi smo na neki nain vrh ili kruna povijesti. u nama su povijesna iskustva koja nas odreuju i koja stalno iznova dograujemo i mijenjamo. Bez toga stalno bismo poinjali ispoetka. u nama se krije paleolitiki i neolitiki ovjek, stari grk, stari Latin, srednjovjekovni ili barokni, pa i moderni i postmoderni ovjek. Muzeji uvaju preostale predmete koje su proizveli proli ljudi. Muzeji nam pomau da shvatimo svoju prolost, prole ljude a time i nas same. Zato su nam muzeji vani. Za koga muzej izlae predmete? Za dananje ljude to je jasno i razumljivo. Za koga uva predmete? Za buduu publiku, budue korisnike, budue ljude. to ve nije tako samorazumljivo u vremenu koje je okrenuto sebi, koje je narcisoidno i besciljno i koje nema ideju o tome kuda bismo trebali krenuti danas pa da tamo stignemo sutra. Zato je civilizacijsku zadau muzeja, da uva i sauva predmete za budunost potrebno posebno naglasiti. Muzeji, naime, u zadnjih nekoliko desetljea doivljavaju radikalne promjene. uprave su izloene politikim i ekonomskim pritiscima, one onda trae od strunjaka da se preusmjere od svojih zbirki

se to ikada dogodi) vie nee biti muzeja. uvanje muzejskih predmeta je proces kojim na dugi rok usporavamo njihovo prirodno starenje i nastojimo zadrati njihovu izvornu materijalnost i izgled to je dulje mogue. u tome najvaniju ulogu ima preventivna zatita koja stvara takve uvjete uvanja predmeta u kojima oni najsporije propadaju. tu ovisno o materijalu od kojeg su graeni predmeti vanu ulogu imaju: relativna vlaga zraka, temperatura, zraenja (infra, uv i vidljivo svjetlo), kemijska okolina, tetoine (glodavci, insekti, mikroorganizmi). vane su i takve stvari kao to su odravanje istoe, nain provjetravanja, nain pohrane u ladice, ormare, paravane, nain izlaganja itd. virtualni predmeti su drukije prirode i uvaju se na druge, posebne naine, ali se uvaju. predmeti se uvaju ak i unato ili usprkos uvjerenju da nee biti izloeni za naih ivota ili u nekoliko iduih desetljea. amiti e u mraku uvaonice. Zato ih svejedno uvamo? nije li to besmisleno? uvamo ih zbog razvijene povijesne svijesti.10 Muzeji sadre predmete prolosti. to vrijedi za sve muzeje. posve je logino da pinakoteke starih majstora, tehniki muzeji, arheoloki muzeji itd. sadre i izlau predmete nastale u prolosti. no, to vrijedi ak i za muzeje suvremene umjetnosti koji u svojim postavima imaju umjetnine proizvedene nedavno, u bliskoj prolosti, ali ipak prolosti. to to poneki muzej sudjeluje

10 Za nae potrebe inae kompliciranu i vieznanu sintagmu povijesna svijest definirati emo kao: razumijevanje prolosti koje oblikuje nau svijest o sadanjosti i budunosti.

ispitivanje

32 33

propadanje koje ide s vremenom. sauvati predmete od zuba vremena. to, naravno, nije mogue potpuno zaustaviti prirodno propadanje. Mogue ga je u veoj ili manjoj mjeri, ovisno o materijalu iz kojeg je graen predmet usporiti. tako zadravamo sjeanje na prolost i dokaze za istinitost naih interpretacija prolosti. u geolokoj zbirci imat emo dokaze o zemljinoj geolokoj prolosti, u povijesnoj materijalne ostatke povijesnih vremena... vrijeme tee, stvari se mijenjaju, ne moe se dva puta stupiti u istu rijeku, ali se zato dio predmeta nastalih u prolosti mogu sauvati. to rade muzeji. tako su, paradoksalno ili ne, u znaajnoj mjeri okrenuti budunosti, uvaju predmete koje smatramo vrijednima, dokumentarnima, vanima, ilustrativnima, reprezentativnima... za nas danas i za budue generacije, za budue ljude. Danas nas manje zanimaju stari postavi, stara likovna rjeenja, stara muzejska pomagala, stare vitrine (osim pokojeg muzeologa, povjesniara muzeja) i sline stvari, ali itekako nas zanimaju predmeti koji su u muzejima sauvani i koji se izlau u novom muzejskom ruhu. Muzejska oprema se stalno mijenja, fotografija je puno toga promijenila u muzejima, video i kompjuter jo i vie, ali sva ta muzejska popudbina je u krajnjoj liniji sporedna ona se mijenja. sve je u muzeju prolazno osim muzejskih predmeta. Oni su neprolazni temelj muzeja i takvi e ostati. smisao i misija muzeja je da sauva

prema posjetiteljima11. tako slabi tradicionalna uloga muzeja naroito uvanje predmeta, a jaa produkcija atrakcija s multimedijom ili komunikacijom u prvom planu.12 ah da, atraktivnost za posjetitelja je vana ali treba nam prava mjera. atrakcija ne smije istisnuti predmete sve dotle dok postoji civilizacija kojoj su vani autentinost i originali. u tome to nismo samo ljudi dananjice nego i prolosti, da nas je takvi kakvi smo u dobroj mjeri oblikovala prolost, krije se vanost autentinih predmeta prolosti. Oni su nae zrcalo u kojemu se ogledamo. Dok je tome tako treba uvati za muzej odabrane materijalne predmete stvari. Za ouvanje onog dijela materijalne batine koji je u njima, muzeji su odgovorni i budunosti. ako se desi da nam proli ljudi i predmeti prolosti postanu nevani, nema brige, muzeji e odumrijeti sami od sebe. ako bi prolost za nas postala beznaajna onda ni muzeji vie ne bi imali smisla. ali dok tome nije tako nemojmo dopustiti da nam se muzeji, zbog politikih i ekonomskih pritisaka izgube u sadanjosti i postanu turistika atrakcija tipa diznilend ili jo gore da nam umjesto predmeta ponude samo lutkarske reprodukcije ili blistave stranice interneta. u muzejima se stalno odvija sudbonosna bitka s vremenom koje smo rijetko svjesni. u njima elimo zaustaviti vrijeme, zaustaviti

11 vidi: Max Ross: Interpreting the new museology // Museum and society, jul 2004. 2 (2) 84-103, Issn 1479-836012 Dobar primjer za to je Muzej krapinskih neandertalaca u Krapini. Zove se muzej a uope nema (osim neto malo potpuno marginalnih) autentinih predmeta. sve je tamo predstava, prikaz, diznilend.

ispitivanje

34 35

stalno odvijati u muzeju, restauratorstvo nije takva obveza. Muzej moe restauratorske usluge jednostavno naruiti od drugih od restauratorskih radionica. veliki muzeji imaju vie svojih radionica, ali nema na svijetu muzeja koji ima restauratorske radionice za sve vrste kulturnih dobara ili muzejskih predmeta. I tu je na djelu specijalizacija. primjerice veliki arheoloki muzeji mogu imati restauratorske radionice za arheoloki metal, keramiku i sl., etnografski esto imaju radionice za tekstil, tehniki muzeji za strojeve itd. Kada predmeti ne bi propadali, kada se ne bi oteivali ili kada ih ne bi nagrizao zub vremena, restauriranje nam uope ne bi bilo potrebno, jer bi svi predmeti bili u izvrsnom stanju. no, tome nije, niti e biti tako i zbog toga je restauriranje nuno. Ipak vrijedi da je svaka restauratorska intervencija nuno zlo i da svaka, od originalnosti i autentinosti predmeta oduzima jedan pa bio to makar i mali dio. Zbog toga neki zagovaraju tzv. muzejsku restauraciju. Ona primjenjuje najstroe kriterije i nastoji najmanje intervenirati u materijal koliko god je to mogue, a pogotovo se liava rekonstrukcija, obnove i retuiranja. to je logino. ako imate sliku nekog sveca koja je jako oteena i koja se mora vratiti u crkvu kao svetaka slika, onda ete morati dopustiti i malo retua na mjestima gdje nedostaje slikani sloj. u muzeju to nije primarno, primarno je da se sauva samo originalnost slike, njena

predmete prolosti, da ih interpretira, tumai i javno pokazuje danas i da ih neoteene preda budunosti. uvanje predmeta je jedna od dvije osnovne drutvene zadae muzeja. Druga je izlaganje.

Restauriranje

Restauriranje je postupak kojim se oteeni predmeti nastoje vratiti u svoj prvobitan originalni izgled. naravno, postii takvo to u potpunosti nije mogue. Mogue je, meutim, u veoj ili manjoj mjeri pribliavanje tom idealu. to znai skrupulozno uvati svaki materijalni ostatak originala. jedan je isti restauratorski postupak za svaku vrstu kulturnih dobara ponaosob (za ulja na platnu, polikromirane skulpture, metalne, keramike, staklene, papirne, konate itd. predmete) bez obzira nalazi li se predmet u crkvi, muzeju, stanu ili bilo gdje drugdje. Dobar restaurator ulja na platnu biti e dobar restaurator ulja na platnu bez obzira gdje radi, u muzeju, restauratorskoj ustanovi ili u privatnoj restauratorskoj radionici. Restauratorstvo kao postupak muzeji dijele s drugim batinskim ustanovama. Restauratorstvo je posebna struka koja se dijeli po vrsti materijala za koju se restauratori specijaliziraju. Dok je uvanje muzejskih predmeta bezuvjetna zadaa muzeja koja se mora

ispitivanje

36 37

trai da ga, zbog navodno velike potrebne strunosti, rade iskljuivo strunjaci, kustosi specijalisti. to je, dakako, neracionalno i po vrhunske strunjake destimulativno. neki muzeji vode i tzv. sekundarnu dokumentaciju o svojim aktivnostima. primjerice navode kroniku s vie ili manje podataka o svojim izlobama, publikacijama, pedagokim aktivnostima, radionicama itd. ponegdje je dokumentiranje jako precijenjeno pa se tim poslom nepotrebno iscrpljuju strunjaci, a ponegdje je podcijenjeno pa se taj posao traljavo obavlja. Minimum je dakako dobar i toan inventar. to je temeljni dokument muzeja i bez njega muzej ne moe, jer bez njega ne zna to posjeduje. treba ga dakle uredno voditi i aurirati ali uz najmanji mogui napor i uz najmanje nepotrebnog troenja kustosa. Osim inventara postoje jo mnogi oblici dokumentiranja. Ovamo spada foto, filmska, i video dokumentacija, ponekad tehnika dokumentacija, pisana dokumentacija svih vrsta, a ponegdje postoje propisi kako mora izgledati tzv. katalog muzejskih predmeta ili struni dosjei i sl. kako gdje. sva je ta dokumentacija, naravno, vana ali je isto tako vano razlikovati strune radove pojedinih struka ili disciplina od muzejske dokumentacije. ako neki povjesniar umjetnosti kustos pie o nekoj slici, tada on istrauje i radi poglavito kao povjesniar

autentinost. ako se, u budunosti to bude smatralo potrebnim lako e se dodati retu.

dokumentiranje

temeljni dokument muzeja je inventar. to je administrativni popis muzejskih predmeta koji treba zadovoljiti nekolicinu temeljnih zahtjeva. Mora jednoznano identificirati svaki predmet. na temelju inventara moramo biti u stanju prepoznati svaki predmet na izlobi ili u uvaonici, a u sluaju krae mora policiji pruiti dovoljno podataka da bi ga ona mogla identificirati i pronai. stoga se uz identifikacijske podatke (ID identification data) trai i fotografija. Druga vana funkcija inventara je pravna. Inventarom dokazujemo da neki predmet pripada muzeju. uz to u inventaru mogu biti i podaci o podrijetlu predmeta, kao i jo poneki drugi podatak, kako gdje i kako u kojoj zemlji. Inventiranje je, slijedom toga, administrativni posao u kojem je samo povremeno i sporadino potrebna posebna strunost kustosa povjesniara umjetnosti, arheologa itd. u nekim zemljama posao inventiranja ne rade kustosi bez obzira o kojoj se vrsti muzejskih predmeta radi, nego drugo muzejsko osoblje (u anglosaksonskom svijetu najee registrari). Oni samo povremeno trae pomo kustosa oko strunih stvari. u drugima se pak s poslom inventiranja pretjeruje i

ispitivanje

38 39

Isto nam tako zdrav razum govori kako za kustosa arheoloke zbirke treba imati arheologa. uz sve ostalo muzejski arheolog, ako ima sree, istrauje, kopa to znai da vodi ili sudjeluje u istraivanju i znanstvenoj obradi arheolokih lokaliteta i materijala. tako se ujedno brine i za bogaenje zbirke za koju je u muzeju zaduen. slino tome vrijedi i za etnografske zbirke i etnologe, povijesne zbirke i povjesniare, paleontoloke zbirke i paleontologe itd. pri strunoj obradi uvijek se oslanjamo na metodologiju izvorne znanosti. strunu obradu prati i odgovarajua dokumentacija, odgovarajui pregledni, struni ili znanstveni lanci i sl. najbolje je da dokumentacija strune obrade slijedi struku kojoj zbirka i kustos pripadaju. Kada bismo se toga striktno drali mnogi nesporazumi bili bi izbjegnuti. ne postoji neka specifino muzejska struna obrada predmeta. Istu metodologiju iskapanja, iste vrste dokumentiranja i isti izgled objavljenog rada slijediti e arheolog koji radi u muzeju, kao i onaj koji radi na fakultetu ili institutu. Zapravo i ne smije biti neke velike razlike. tako i povjesniar umjetnosti, povjesniar, etnolog, mineralog, biolog, strojar... postoje pravila struke koja se moraju slijediti. struna obrada ima karakteristike i vrlo je esto znanstveni rad. nekim muzejima uskraeno je

umjetnosti, a tek potom kao muzealac. nema neke posebne muzejske metode za prouavanje muzejskih slika ili muzejskih arheolokih predmeta, etnografskih muzejskih predmeta, nego se tu primjenjuje metodologija i nain rada pojedinih znanosti ili disciplina znanja. Zato takve radove ne treba ubrajati u isto muzejska posla niti je bez ostatka ubrajati u muzejsku dokumentaciju, unato tome to e se u muzeju takvi radovi po svim dokumentaristikim uzusima uvati kao dio dokumentacije o nekom predmetu, grupi predmeta ili cijeloj zbirci.

struna obrada

uz uvanje i dokumentiranje predmeta u zbirci, struna obrada je vaan zadatak kustosa. struna obrada podrazumijeva posebna znanja i specijaliste. esto ukljuuje prouavanje i istraivanje. to je kako i naziv govori izrazito struan posao. Kustos zbirke slika prouava slike, interpretira ih, stilski odreuje, datira (u stoljee, dekadu, godinu, u fazu nekog slikara), tumai, kritiki vrednuje, trai mjesto u slikarskoj produkciji autora, vremena, stila, tumai biografski i drutveni kontekst nastanka slike, istrauje podrijetlo slike, vlasnike i put slike do zbirke u muzeju, paljivo prati mogunosti za nove akvizicije za svoju zbirku... Zato je normalno da je kustos zbirke slika strunjak povjesniar umjetnosti.

ispitivanje

40 41

ureaje i sl. Mogue su naravno i sve mogue kombinacije raznih struka, zbirki predmeta itd. u muzejima su nam traeni predmeti dostupni na izlobama. predmeti su izloeni i mogu se razgledati. Svaka izloba je interpretacija. uz predmete obino idu legende. One su dio interpretacije. predmeti se nalaze u nekom kontekstu, postavljeni su u neki odnos prema drugim predmetima, postavljeni su u odreenu scenografiju, opremu (vitrine, postamenti...), oko njih je stvoren neki ugoaj, osvijetljeni su na razliite naine i esto ih okruuju pomagala crtei, video, projekcije razliitih vrsta, touch screenovi, glazba i jo mnogo toga. sve to slui interpretaciji muzejskih predmeta i teme kojih su oni materijalni dio. Interpretacija je tumaenje i objanjenje znaaja, vrijednosti, vanosti, zanimljivosti, vieznanosti... muzejskih predmeta, zbirke i/ili pak teme koja se obrauje. Dok strunu obradu uglavnom radi kustos i njegov tim, interpretacija je esto djelo vie razliitih strunjaka. to se odnosi na izlobe, video uratke, prezentacije i sl. u realnom prostoru i vremenu, ali i na virtualne interpretacije. Iz prolosti do nas dopiru samo fragmenti a ne cijele stvarnosti, i to samo materijalni fragmenti. Morao je postojati fiziki predmet u prolosti da bi mogao dotrajati do danas. svi takvi predmeti ma koliko veliki

istraivanje na terenu, ali to je velika greka. Kustosi su, ili bi trebali biti, vrhunski strunjaci u svojoj struci. Kustos arheolog mora imati iru sliku, njegovo kolekcioniranje ovisi o kopanju, a treba znati kopati, treba znati interpretirati pronaeno, trebaju mu spoznaje ireg konteksta, vjerodostojno znanje o tome kako su ivjeli davno proli ljudi i kakve to ima veze s nama danas. Drugim rijeima poput arheologa u institutu ili na fakultetu i on mora biti pravi arheolog. slino vrijedi naravno i za druge kustoske struke. to je vrlo vano. Kustos strunjak u muzeju ne smije postati tehniar koji zna samo kako uvati, kako postaviti izlobu, a koji je zanemario svoju ulogu istraivaa i tumaa ljudskog ili prirodnog djelovanja. Bez toga se zbirke ne mogu dobro interpretirati niti tumaiti.

interpretacija

Zanima li nas arheologija otii emo u arheoloki muzej, elimo li togod saznati o prolosti nekog grada posjetiti emo gradski muzej, interesira li nas suvremena umjetnost razgledati emo muzej suvremene umjetnosti, elimo li saznati o nekadanjem ivotu naroda zai emo u etnografski muzej, ljubav prema starim strojevima i napravama odvest e nas u tehniki muzej itd. u tim muzejima u prvom redu oekujemo vidjeti originalne predmete: arheoloke iskopine, umjetnine, nonje,

ispitivanje

42 43

nam materijalni dokaz za nau interpretaciju. Od prilino beznaajnog praktinog predmeta, tegula je postala muzejski predmet koji se uva ili izlae. On za nas ima povijesnu, kulturnu itd. vrijednost. Cijelo to vrijeme, od starog Rima kada je napravljen do danas kada ima svoje mjesto u muzeju, to je jedan te isti materijalni predmet (stvar). Interpretacije se mogu mijenjati ali ne i predmet. to vrijedi za sve muzejske predmete ma koliko oni nezamjetljivi ili uoljivi bili. Rekli smo, interpretacije mogu biti malo ili potpuno pogrene, ali su predmeti prema interpretacijama indiferentni. Mi smo ti koji na temelju njih ocjenjujemo vrijednost i istinitost neke interpretacije. tako, trebalo bi pripaziti, da nam interpretacije nekog vremena i mjesta, djelovanja u prolosti budu u skladu s zakljucima koje donosimo temeljem predmeta.

izloba

Izlobe su organizirano javno prikazivanje odabranih predmeta. po veliini izlobe mogu biti enormno velike. najvee, kao to su recimo svjetske izlobe, i nisu muzejske. Izlobe mogu biti i jako male, na nekima se izlae samo jedan, i to manji predmet. Muzeji nisu jedini koji produciraju izlobe. postoji mnotvo umjetnikih galerija koje nisu muzeji, koje nemaju zbirke, ali koje

i znaajni bili samo su fragmenti sveukupne prole stvarnosti. O interpretaciji tih predmeta ovisi koliko e tumaenje prole stvarnosti biti autentino odnosno koliko emo se pribliiti pretpostavljenoj izvornoj stvarnosti. Ono to radimo je pokuaj autentinog tumaenja, autentine (ako hoete istinite) interpretacije prolosti. predmeti koji su nam ostali iz te prolosti u tome mogu pomoi, ali to ipak ostaje samo naa interpretacija. Oni, dakle, nisu samo autentini dokazi prole stvarnosti (to da je prolosti bilo banalna je konstatacija) nego nam slue kao dokaz autentinosti nae interpretacije te prolosti. Razlika je ogromna. umjetnika djela u muzejima su i sama predmeti nastali u prolosti ali osim to ih moemo interpretirati kao povijesne predmete ona se interpretiraju, tumae, doivljavaju analiziraju...kao umjetnika djela. ako se radi o nekom stroju kao tehniko djelo itd. tu su i prirodni predmeti u zbirkama prirodoslovnih muzeja koji vjerodostojnima ine prirodoslovne interpretacije prirode. uzmimo opet za primjer ve spominjane rimske tegule. One su imale samo praktinu svrhu i stari si Rimljani nisu razbijali glavu o njenom znaenju, kao to ni mi danas ne teoretiziramo oko obinoga crijepa. no one nam pomau da interpretiramo prolu rimsku stvarnost barem u onom dijelu koji se odnosi na graditeljstvo. Zato mi taj crijep uvamo. Interpretiramo gradnju, a tegule su

ispitivanje

44 45

interpretativne ili istovremeno i jedne i druge. Dva tipa izlobi ne treba uzimati kao potpuno odvojene grupe. One se esto prepliu, ali ostaju dva osnovna tipa. Muzeji (za razliku od galerija13) imaju stalne postave stalne izlobe. Iako velika veina muzeja producira i povremene izlobe, za njih su karakteristine stalne izlobe. Dok galerije produciraju izlobe kratkog trajanja (do nekoliko mjeseci) muzeji rade trajnije izlobe za nekoliko godina, a esto i desetljea. termin stalni je nespretan jer se danas nastoji da i stalni postavi budu barem dijelom izmjenjivi, da se neki njegovi dijelovi mogu preurediti i iznova postaviti i tako motivirati publiku da ee zae u postav. uz malo ale moemo rei da su stalni postavi postali stalno izmjenjivi stalni postavi. virtualne, online ili cyber izlobe su one koje se zbivaju na internetu. ni one nisu specifino muzejske, ali ih muzeji sve ee koriste. Za razliku od fizikih izlobi one nisu ograniene vremenom. svaka izloba moe biti trajna i biti otvorena 24 sata svaki dan. Ima ih najrazliitijih a ovdje emo spomenuti samo one od vanosti za muzeje. pod sintagmama virtualni muzej i virtualna izloba podrazumijevamo: Muzeje koji imaju virtualne stalne izlobe

virtualnih predmeta. takav je muzej MOWa Museum of Web art adresa: http://www.mowa.org/

izlau umjetnika djela. postoje i komercijalne izlobe primjerice hrane, namjetaja, automobila... Izloba dakle nije neto iskljuivo i specifino muzejsko. u muzejima prevladavaju dvije vrste izlobi. jedne moemo nazvati umjetnikim izlobama koje ukljuuju izlaganje slika, crtea, obrtnikih predmeta, skulptura, video instalacija, itd. One mogu u svom fokusu imati jednog umjetnika, grupu umjetnika, anr, neku temu ili kolekciju, ili mogu biti selekcija nekog irija i sl. Druge bismo mogli nazvati interpretativne izlobe. One su esto posveene znanstvenim, povijesnim, tehnolokim, prirodoslovnim, etnografskim... temama. gotovo je neiscrpan popis tema koje se mogu interpretirati na izlobi, a ima ih i bizarnih (primjerice kuga, groblja i obiaji pokapanja...). Za svaku izlobu vani su koncept i kontekst, ali na interpretativnima je to od posebne vanosti i tu obino ima vie objanjenja, ilustracija, projekcija, upotrebe elektronike i sl. temeljna svrha umjetnikih izlobi je omoguiti umjetniki doivljaj. temeljna svrha interpretativnih izlobi je interpretacija i tumaenje teme. Kod prvih posebno su vane umjetnine (predmeti), kod drugih predmeti su krucijalni dokazi istinitosti interpretacije neke teme. naravno neke izlobe koje sadre umjetnine mogu biti

13 galerija je naziv za prostorije ili zgrade u kojima se izlau (ili prodaju) umjetnine. neki muzeji zato to izlau umjetnine imaju u svom nazivu galerija primjerice strossmayerova galerija starih majstora HaZu u Zagrebu ili national gallery of art u Washingtonu. no ove galerije su muzeji i imaju stalne postave i sve drugo to neki muzej ini muzejom, za razliku od ostalih galerija koje nemaju stalne postave, zbirke i koje produciraju samo povremene izlobe.

ispitivanje

46 47

slika na toj izlobi dobile su uz svoje umjetniko znaenje i jedno posve novo neumjetniko. svaki enski portret otvarao je pitanje da li je naslikanu damu Casanova osvojio ili ne? je li Casanova odabirao dame bez kriterija ili je imao neki svoj kriterij enske ljepote? taj novi drukiji pogled, drukiji doivljaj je neto to bismo mogli nazvati novim znaenjem. slike ovdje nisu bile samo umjetnika djela. Oko njih plete se cijeli niz novih asocijacija, doivljaja, pitanja ali naravno cijelo to vrijeme one ostaju isti fiziki predmet ulja na platnu. Odabir slika nije ovisio o umjetnikoj vrijednosti nego su odabrane kao ilustracija, potpora izlobenoj temi. One su pokazivale kako su izgledale ene koje je Casanova osvajao. na umjetnikoj izlobi portret neke dame mogu doivjeti samo kao umjetninu, a na tematskoj izlobi o Casanovi mogu je gledati i kao umjetninu, ali e mi biti vanije vidjeti kakvu je to enu on osvojio, iz koje je drutvene grupe, poklapa li se ukus Casanove s naim dananjim... jednostavno zar ne? predmeti u uvaonici i predmeti na izlobi razlikuju se upravo po obiljejima koja im pridaje izloba. to je dakako privremeno i nestaje prestankom izlobe. Cijelo to vrijeme predmeti se ne mijenjaju, ali se mijenja sve oko njih i na doivljaj. vrijednost izlobe ne ovisi samo o vrijednosti izloenih predmeta ve i o vjetini,

Muzeje koji prikazuju preslike realnih predmeta ali svoj locus imaju samo na Webu. Izloba ne postoji nigdje fiziki na jednom mjestu nego samo na internetu. predmeti koji se prikazuju obino su s razliitih lokacija. takva je izloba (ili muzej) Art of the First world war na adresi: http://www.memorial-caen.fr/

prikazivanje realnih stalnih postava i/ili predmeta iz zbirki nekog muzeja na internetu. to zapravo nisu virtualni muzeji, iako ih tako esto zovemo, nego su samo ilustracije stvarnih muzeja. Oni su manje ili vie poziv na razgled muzeja u fizikoj stvarnosti.

ne postoji specifino muzejski nain izlaganja. Muzejskim izlobama jednostavno nazivamo one koje su postavljene u muzeju. ponekad muzejskim izlobama nazivamo i one koje su locirane izvan muzeja ali kojima su organizatori i realizatori muzeji, najee njegovi kustosi. Koncept i postavljanje izlobi je kreativan posao. na svakoj izlobi proizvede se neka nova vea ili barem drugaija vrijednost (ili se ona ponekad umanjuje) od one koju smo do tada pripisivali predmetima. ne moemo mijenjati predmete ali moemo ono to oni znae za nas. uzmimo za primjer tematsku izlobu o Casanovi koja je svojedobno bila upriliena u veneciji14. neke od umjetnikih

14 The World of Giacomo Casanova: A Venetian in Europe 1725-1798, at Ca Rezzonico on the grand Canal 1998. g. - Ca Rezzonico - Museum of 18th-Century art

ispitivanje

48 49

razdoblja itd. Ostale drutvene funkcije muzeja manje su vidljive i nisu u tolikoj mjeri prisutne u javnosti nisu tako atraktivne kao izlobe. upravo zato je ova drutvena uloga muzeja najizloenija ideolokim utjecajima16. Ideoloku uvjetovanost je vrlo lako ustanoviti. u velikoj Britaniji postoji muzej koji se zove Imperial War Museums17. Moda bi bolje bilo da imamo anti-imperial anti-war Museums. Kako se osjeaju pripadnici bivih britanskih kolonija kad se suoe s muzejom koji se bavi imperijalnim ratovima? naravno, moja primjedba je takoer ideoloke naravi. Ono to je sigurno je da u ovom sluaju ideologija igra znaajnu ulogu. pokuajte zamisliti Imperijalni ratni muzej austrougarske ili nacistiki/faistiki imperijalni ratni muzej. to dakako nije ostvarivo iz posve jasnih ideolokih razloga. puno toga ovisi o trenutnoj, nedavnoj ili davnoj prolosti i njenoj interpretaciji danas. ne manje ideologiziran primjer je i Muzej seljakih buna u gornjoj stubici. tamo u stalnom postavu ima malo kmetova i bune, ali zato ima plemstva koliko hoete. svi akteri od plemia do puntara pozitivni su likovi (ak vie ni tahy nije tako jako omraen) vjerojatno zato to se to smatralo potrebnim u trenutku nastajanja nacionalne drave. postav je otvoren nakon izdvajanja Hrvatske iz jugoslavije i njenog osamostaljivanja. prije toga muzej je takoer bio ideologiziran do krajnje mjere puntari, bundije su bili prethodnici

strunosti, komunikativnosti i inventivnosti onih koji ju proizvode. svaka izloba, kakva god bila neto poruuje. Ona sama je vrijednost (visoka, niska, negativna) po sebi. Odabir teme, namjera autora, izbor predmeta, postav ve su poruka, ve govori neto o onima koji su stvarali izlobu, a valjda neto i o naem drutvu i vremenu. stvaranje izlobi kreativan je posao razliitih strunjaka. u muzejima najei autor izlobe je kustos, ali mogu biti i drugi. uz njega vrlo vanu ulogu ima dizajner izlobe (likovni postav), a u posljednje vrijeme vani su i kompjuterai. tu su jo restauratori, osvjetljivai, stolari... Izlaganje (pokazivanje, prezentacija15) predmeta i tema koje su ilustrirane i koje se zasnivaju na predmetima je druga najvanija drutvena funkcija muzeja. Muzeji i njihova aktivnost se prepoznaju po izlobama (stalnim i povremenim). u muzej prosjeni korisnik ide gledati izlobe. u muzeju najvaniji je stalni postav. to je ono po emu prepoznajemo razliite muzeje. stalni postavi su razliiti i ovise o vrsti zbirki koje neki muzej sadri. u arheoloki muzej idemo gledati najstarije predmete koje je proizveo ovjek, u geoloki predmete koji svjedoe o nastanku i mijenama na Zemlji kao planeti, najee prije pojave ovjeka, pa i ivih bia uope, u umjetniki muzej idemo radi uivanja u umjetnikim djelima (najee likovnim) nekog povijesnog

15 tu bi neki stavili i komunikaciju. Oni misle kako je uloga muzeja, muzejskih djelatnika komunicirati muzejske predmete. no, ini mi se da se radi o nesporazumu. neosporno je, meu raznolikim definicijama komunikacije, tek jedno ona je uvijek slanje neke informacije (poruke) nekim kanalom do primatelja. predmet nam moe biti izvorom informacije, do koje se dolazi prouavanjem, spoznavanjem to nije sporno, ali to nije komunikacija. Kada neku spoznaju ili tvrdnju o nekom predmetu priopimo drugom ili drugima to je komunikacija. naravno, ako imamo neki znakovni sustav primjerice knjigu ili natpis u kamenu onda uz takav muzejski predmet moemo govoriti i o komunikaciji u kojoj itamo to su neki proli ljudi poruivali sebi, drugima ili nama. no, relativno je malo takvih predmeta u muzejima i ve za bilo koju umjetninu oigledno je da tu nemamo posla samo s kanalom ili znakom. to je inae tipina tema za raspravu u Kompliciranoj muzeologiji.

16 pod ideologija razumijevam sustav pojmova (ideja) o ljudskom ivotu i kulturi koji utjee na nain i sadraj razmiljanja osobe, grupe, naroda, politike17 Radi se o muzeju na nekoliko lokacija (locus-a) ili ako vam je tako drae o nekoliko muzeja pod istom kapom.

ispitivanje

50 51

mjeri pod utjecajem ideologije. u drutvenoj funkciji utjecaj ideologije je snaan i nemogue ga je u svemu izbjei. Kad se o ideologiji i muzejima govori bilo bi lijepo kada bi muzeji uvijek zastupali humane i humanitarne vrijednosti, prava ovjeka, bioetiku i slino opeljudsko pozitivno nasljee. Drutvene funkcije muzeja kakve god bile su naravno ideoloki uvjetovane i njih svjesno ili nesvjesno, svejedno, u veoj ili manjoj mjeri provode svi muzeji. u Hrvatskoj je jo donedavno svaki muzej opeg karaktera imao u stalnom postavu izlobu borbe radnike klase i nOB-a20. neki lokalni muzeji osnovani su prvo kao nOB muzeji da bi kasnije formirali klasine muzejske zbirke: arheoloku, povijesnu, umjetniku, etnografsku... i to izlagali. Ovo vrijedi za velik broj muzeja u Hrvatskoj. 1990. godine odjednom su u veini muzeja izlobe nOB-a i borbe radnike klase jednostavno iezle, nestale, a prestalo je i dalje kolekcioniranje za te zbirke kao i prouavanje nOB-a. posve je jasno da je u ovom sluaju to direktno uvjetovano drutvenim promjenama i promjenom ideologije. Iz istog su razloga u muzejima odjednom osvanule zbirke i izlobe Domovinskog rata. Ima li bolje potvrde ideolokih utjecaja na muzeje? neki puta jednostavno nije mogue izbjei ovako grube i direktne ideoloke utjecaje, ali bi se trebalo nastojati na tome da se muzej i muzealci tom

proleterske borbe. u novoj nacionalnoj dravi raa se koncept uljepane i herojske povijesti jedne nacije u kojoj nema mjesta za prijeporne stvari. povijest mora biti glatka i u jednoj crti i neupitno, voditi do dananje drave Hrvatske. Zato je bilo mogue da Muzej seljakih buna paradoksalno postane Muzej velianja vlastele. ali ideologija se ogleda i u mnogim drugim muzejskim stvarima. primjerice na izlobi 100 vrhunskih djela hrvatske umjetnosti iz fundusa Narodnog muzeja u Beogradu18 kao tema nije izabrana suradnja zagrebakih i beogradskih, srpskih i hrvatskih likovnih umjetnika u jugoslaviji, meu-utjecaji dviju sredina ili zato su hrvatski umjetnici djelima masovno prisutni u Beogradu. to bi bilo nezgodno za probuenu nacionalnu svijest, to da je postojala tako bliska i vana suradnja dviju, iz nacionalistike perspektive suprotstavljenih sredina. Bez obzira kakva bila djela ili kakva je bila izloba sve je prepuno ideologije i figa u depu. Htijui podii znaaj muzeja i njenih izlobi, a povodom izlobe treasures of the Worlds Cultures, u pekingu, gospodin Macgregor, direktor British Museuma, napisao je: Kako Kina razumije svijet oko sebe biti e temeljno pitanje za nas u desetljeima koja dolaze. Zbirke poput ovih British Museum-a imaju vanu ulogu u tome19. eto muzej nije samo rob ideologije on je i njen tvorac. Muzej je, to je jasno, u veoj ili manjoj

18 Odrana 2008. g. u Modernoj galeriji u Zagrebu.19 vidi: treasures of the Worlds Cultures, exhibition in Beijing, Mr. Macgregor wrote in the London spectator: How China understands the world around it will be a fundamental question for us in decades to come. Collections like the British Museums have an important role to play. Citirano iz: the new York times, july 1, 2006.

20 nOB = narodno oslobodilaka borba.

ispitivanje

52 53

funkcijama koje obavlja. to je muzej koji ima teite na svojim funkcijama. On je organiziran tako da su odvojene funkcije uvanja predmeta, pedagoke djelatnosti, marketinke djelatnosti, a rad sa zbirkama samo je jedna funkcija meu mnogima. Ima onih koji misle da je prvi nain organiziranja zastario, da je iz 19. stoljea i da se suvremeni muzej treba organizirati prema svojim funkcijama. to je potpuno u skladu sa suvremenim procesima i pritiskom na muzeje da postanu efikasniji, atraktivniji, odriviji i sl. Dilema je lana. Muzeji su odreeni svojim zbirkama i predmetima inae ne bismo imali arheoloke, eljezniarske, etnografske, memorijalne, umjetnike i sve ine mogue i nemogue muzeje. stvarno je smijeno objanjavati kako su umjetniki muzeji umjetniki zato to izlau i u svojoj zbirci ili zbirkama imaju umjetnine, arheoloki arheoloke predmete itd. Opi muzeji su opi zato to sadre razliite zbirke. Oni nisu posebne vrste muzeja ni po marketingu, upravljanju, pedagokom djelovanju itd. po funkcijama, nego su odreeni svojim zbirkama i postavom. prema tome zbirke i predmeti u njima imaju presudnu ulogu za muzeje, one ih odreuju i njegova unutranja organizacija o tome mora voditi rauna. sve ostalo moe biti itekako potrebno ali nije presudno. jasno je da muzej treba koristiti sve vjetine marketinga da bi bio uspjean, ali muzej bi ostao muzej i bez njega, samo to bi se moda

utjecaju izmaknu koliko god je to mogue. Ideologija je neizbjena, ali to ne znai da joj treba robovati i bez pitanja podvri, pogotovo ne tamo gdje je muzej najvie okrenut javnosti na izlobama.

organizacija i upravljanje muzejima

u veini definicija muzej se definira kao ustanova ili institucija. to bi bila organizacija osnovana s nekom posebnom svrhom, u naem sluaju muzejskom. no nije potrebno, posebno ne u definiciji muzeja isticati da se radi o ustanovi ili instituciji. ta tvrdnja uostalom nije istinita. teko da neki mali privatni obiteljski muzej moemo nazvati ustanovom, a jo manje institucijom, a ipak je po svijetu razasuto na tisue takvih, esto dobro posjeenih muzeja. po svemu to doista jesu pravi muzeji. vano je neto drugo: organizirano obavljanje funkcija koje muzej ine muzejom21. ali tono je da o organizaciji muzeja ovisi nain njegovog djelovanja. jako pojednostavljeno moemo rei da postoje dva naina organiziranja muzeja. jedan je organizacija po zbirkama. Muzej je zbir zbirki. Kakve su zbirke takav je muzej. to je kustoski muzej u kojem glavnu rije vode uvari zbirki. takva organizacija je posve logina ako se muzej shvati kao muzej muzejskih predmeta i zbirki. Druga je mogunost da se muzej organizira prema

21 O funkcijama muzeja pogledaj definiciju muzeja kojeg donosim u poglavlju: Muzeologija.

ispitivanje

54 55

poela, zadirati u sutinu muzeja onda ju treba odbaciti. profit je u muzeju vaan sve dotle dok se zbog njega ne pone troiti supstancija, sutina muzeja. Komercijalizam moe lako progutati muzeje a mislim da se to na alost dogodilo barem nekim tzv. eko muzejima koji su poeli funkcionirati kao turistika djelatnost, kao zbog profita potrebna atrakcija, kao izvor prihoda i zarade. tu su se jednostavno izgubili muzeji. s druge strane sve dok neki muzej funkcionira kao muzej i jest muzej, zato ne bi zaraivao, bio komercijalno uspjean. Kad se govori o tome kako je muzejima komercijalizacija nuna ukoliko ele opstati24, onda se esto navodi kako i inae mranu situaciju s muzejima, krizu muzeja pojaava i to to se svake godine u svijetu pojavljuje velik broj novih muzeja pa se ionako skromna torta mora dijeliti na sve manje i manje krike. Osnivanje novih muzeja samo pokazuje da nae doba ima potrebu za muzejima, moda ne za svim vrstama muzeja ali za nekima sigurno. ta potreba da se uvaju, izlau itd. kulturna dobra, predmeti neke zajednice, samo dokazuje da su muzeji jo uvijek potrebni, ak i vie nego ikad. Moda postoji kriza organiziranja, upravljanja i financiranja muzeja ali se to odnosi samo na mali dio muzeja, a ne na sve. ako ne mogu opstati muzeji osnivani po principima nove muzeologije, onda njihova propast ili gubitak svojstava muzeja ne znai

neto tee prodavao. Muzej mora ostati kustoski muzej i u njemu uvijek vanu ulogu moraju imati kustosi zbirki, ali to ni na koji nain ne iskljuuje sve druge funkcije koju muzej obavlja, marketinku, pedagoku, dokumentaristiku, restauratorsku itd. umjetnost upravljanja muzejima, koja je danas ini mi se, veliki problem upravo i jest u tome da se uspostavi ravnotea izmeu svega onoga to bi muzej trebao initi i onih koji to ine. Marketing, pR22, menaderstvo i sline stvari su samo pomone vjetine koje muzej koristi ba kao i svi drugi, druge firme23. One su dakako vane za funkcioniranje muzeja kao i pedagogija i sline djelatnosti, ali se sve odreda moraju osnivati i moraju opsluivati ono to je u muzeju doista vano uvanje, kolekcioniranje, izlaganje i prouavanje muzejskih zbirki i predmeta. slino je sa zahtjevom za komercijalizacijom muzeja koji je, naravno, u vezi sa svim spomenutim drugim ne-muzejskim zahtjevima. nitko nema nita protiv zarade muzeja (osim ICOM-a koji dvolino zahtjeva neprofitnost), protiv komercijalizacije bilo koje vrste, sve dotle dok se time ne dezavuiraju bitne muzejske funkcije muzeja. Dakako i ovdje vrijedi tautologija. sve dok muzej ostaje muzej (vidi definiciju muzeja) i obavlja sve to muzej mora obavljati i biti da bi bio muzej, dotle komercijalizacija moe proi. no ako ona pone, a ne vidim kako ne bi

22 public relations.23 primjerice: Ina se bavi naftom (Industrija nafte) to je za nju primarno. Ona se naravno, ba kao i muzej koristi vjetinama menaderstva, pR-om, marketingom, ali to ne mijenja njen osnovni znaaj bavljenje naftom.

24 a. Breton je svojedobno u svojoj nadrealistikoj noveli Nadja izjavio kako e ljepota biti grevita ili je nee biti. u emisiji triptih, treeg programa radio Zagreba emitiranoj 29.07.2014. kustosica Leila topi je tu izjavu parafrazirala i rekla: muzeji e biti komercijalni ili ih nee biti, istina s upitnikom u zraku ali ipak.

ispitivanje

56 57

ideja javnosti muzeja i muzeja kao opeg dobra je graanska. prvi muzeji otvoreni su javnosti u doba kasnoga baroka25 kada se graanska revolucija ve osjea u zraku i oni su nagovjetaj opeg rascvata muzeja poslije francuske revolucije. Konstatacija na slubenim mrenim stranicama muzeja Louvre je tipina: S revolucijom Louvre je uao u fazu intenzivne transformacije26. tada je postao manje-vie ono to je danas. ne samo Louvre. Osnivaju se muzeji, preureuju dvorci i palae. nastaje bum muzeja ne samo u graanskoj Francuskoj nego irom svijeta. Muzej se udomio u graanskom drutvu. Odatle zahtjev za javnou muzeja. na njega imaju pravo svi graani. to je uz sve promjene temelj muzeja i danas. tota se izmijenilo, u muzejima uvamo stvari na koje nekad strunjaci ne bi bacili vie od jednog kratkog prezrivog pogleda, no osnova je ostala ista. Muzeji funkcioniraju u svijetu ija je udarna parola Libert, Egalit, Fraternit. nju slijedi Dclaration des droits de lhomme et du citoyen, 1789.koja je pretea Ope deklaracije o ljudskim pravima koja i danas vai i koja je temeljni dokument svijeta u kojem ivimo. to je ideoloka potka i dananjih muzeja koji su proizvod graanske revolucije, jaanja povijesne svijesti i graanskog drutva. po prvi puta u povijesti. jo u baroku preureuju se gotike crkve u barokne bez ikakve svijesti o vrijednosti gotike. Do graanskog drutva jedino to se cijenilo bila je antika, uz dodatak

propast muzeja uope. jednostavno nije tako. nijedan ozbiljan muzej s tradicijom i znaajnim zbirkama nije u potpunosti propao. Obrnuto, veina ih je dobila na vanosti.

povijest

Muzej nije sam sebi svrha i o tome nam svjedoi povijest muzeja. u mnogim muzeologijama obino ima i poneko dulje ili krae poglavlje o povijesti muzeja. Iz njih se svatko bez muke moe obavijestiti o vremenu nastanka muzeja i o tijeku dogaaja. neu ovdje to ponavljati nego u od povijesti muzeja ovdje izdvojiti samo ono to mi se ini vanim za muzeologiju. Muzeji postoje zbog ljudi, svih ljudi. Muzej ima drutvenu funkciju. On je i nastao kao posljedica promjena u drutvu. Kada svi ljudi postaju jednaki pred zakonom, postaju jednaki i pred umjetnou i znanou, tek tada svi, kao ravnopravni graani, postaju dostojni muzeja. Do onda bilo je mnogih kojima umjetnost i muzeji nisu bili dostupni. povijesna prekretnica, kako i za mnoge druge stvari tako i za muzeje, bila je pojava graanskog drutva. Muzeji su povijesno gledano nova pojava. Muzeja, u dananjem znaenju te rijei, nije bilo u feudalno doba. Bilo je tek nekih elemenata dananjih muzeja i tada moemo govoriti samo o zaecima muzeja, kojih je uostalom bilo i u starom vijeku. no

25 ashmolean Museum of art and archaeology,sveuilini muzej u Oxfordu (1714.); naturhistorisches MuseumuBeu (1748.);British MuseumuLondonu(1753.)...26 vidi: http://www.louvre.fr/en/history-louvre: With the Revolution, the Louvre entered a phase of intensive transformation

ispitivanje

58 59

je da tenja ljudi da stvari doive iz prve ruke, da vide i doive autentine graevine i isto takve predmete u muzejima i drugdje ne slabi nego raste. ako se taj trend nastavi, a nema naznaka da nee, onda za muzeje, za razliku od nekih drugih batinskih ustanova nema zime.

muzej kao locus credibilis

Muzej je ve sada u naem okruenju vjerodostojno mjesto (locus credibilis) kakvih u naoj civilizaciji jedva da jo ima. predmeti ne lau. u muzeju se vide predmeti iz prve ruke. tako se muzej vraa svojoj osnovnoj zadai: uvanju i prezentiranju materijalnih predmeta. suvremenom svijetu muzeji kao izvori znanja i uenja zapravo ne trebaju. nisu ga takvoga trebali ni prije samo to to nije bilo tako vidljivo kao to je to sada u internetskoj eri. ako muzej postane informacijska ustanova to e za njega biti poetak kraja. Muzej, ako opstane, e sve vie biti uvar doticaja ljudi s materijalnou s neim dostupnim naim osjetilima. Danas google zna neizmjerno vie nego muzeji i prua neizmjerno vie informacija nego muzeji. naravno i muzej je izvor informacija ali u onoj mjeri koliko su one vezane za predmete i zbirke. Muzej moe problematizirati i apstraktne teme kao to su npr. nada i ufanje ili raskid ljubavnih veza, ali ne openito ve konkretno tako da pokazuje predmete. najbolji

nekih renesansnih umjetnikih dijela. graani ovaj izbor proiruju na mnogo vie predmeta prolosti, srednjovjekovnih, baroknih, narodnih pa sve do svakodnevnih predmeta potpuno bez umjetnike aureole. taj proces jo traje i gdje e se zaustaviti nitko ne moe ni naslutiti. Komunistika povijesna epizoda u 20. stoljeu koja je trajala preko sedam desetljea nije znaajnije promijenila muzeje. to danas s ve pristojne razdaljine moemo tvrditi. umjetniki, tehniki, arheoloki i slini muzeji su preivjeli i uglavnom ostali isti. nije im se nita strano dogodilo i oni imaju, moemo to danas slobodno rei, svoj graanski kontinuitet27. Drastine promjene su doivjeli povijesni i dijelovi opih muzeja koji su po prirodi stvari podloniji ideolokim utjecajima. Hoe li se taj graanski svijet promijeniti u neto drugo od onog to je danas, hoe li se eventualnom drutvenom promjenom promijeniti svrha i poslanje muzeja ili e oni moda nestati s lica zemlje, danas ne moemo znati. Zato i djelujemo kao da e muzeji trajati vjeno kao i predmeti koje oni uvaju. Danas je muzejski pokret u najveem rastu u dosadanjoj svojoj povijesti. Osnivaju se novi muzeji, a znaajni stari imaju milijunske posjete pa neki razrauju programe za smanjenje broja posjetitelja. snaan razvoj kulturnog turizma, koji iz godine u godinu uzima sve vei komad turistike novane torte i s njim vezanog rasta posjeta kulturnim dobrima i muzejima, dokaz

27 posve je drukije s upravljanjem muzejima, tu ve imamo znaajne tetne repove iz socijalistikog razdoblja.

ispitivanje

60 61

primjer je Muzej prekinutih veza. to je muzej predmeta koji ostaju kad veza nestane, a ne socioloki, psiholoki, ideoloki ili kakav drugi traktat ili teorija o ljudskim vezama i raskidima. toga svega naravno moe biti ali temeljno za taj muzej nije to, nego predmeti. Doivjeti neto iz prve ruke, vidjeti in situ, uti na koncertu, proetati kroz staru graevinu, sudjelovati u kazalinoj predstavi i posjetiti muzej je neto to se pokazuje kao sve vea potreba suvremenog ovjeka. na tome se temelji tzv. kulturni turizam koji najsnanije raste od svih grana turizma, na tome se temelji nikada vea posjeta muzejima uope, a posebno klasinim muzejima. Doivjeti iz prve ruke, osjetiti povijest tamo gdje se odigrala, vidjeti neku sliku u originalu, proetati se oko i kroz neku katedralu to je ono to dananji ovjek trai i u emu uiva (to ponekada plaa velikim novcima) i to nikakav internet nee unititi, kao to se to ponegdje nagovijeta. tko kae da su muzeji u krizi? nikada posjeta muzejima nije bila vea nego to je danas, u pojedinoj zemlji ili u svijetu uope. nisu muzeji u krizi. u krizi je financiranje i upravljanje muzejima. u velikom broju zemalja muzeji se doivljavaju samo kao troak. to je tako u podivljalom kapitalizmu. Muzeji ne donose profit i zato su troak na kojem treba tedjeti. Ljudima muzeji trebaju i oni ih posjeuju. Muzeji smetaju dravi zbog novaca, pa ih onda tjeraju da sami zarade za sebe kako ne bi

pali na teret dravi ili lokalnoj vlasti svejedno. poneke drave (a meu njima je naalost i moja) ne vraaju nikako, ili premalo od onoga to se zaradi u kulturnom turizmu, a kamoli da bi se dalo vie muzejima. Muzeji nam trebaju i to nam svakodnevnica pokazuje. Muzeja ima sve vie i sve su posjeeniji. samo to polako gube svoje mjesto u podivljalom profitnom svijetu jer nisu profitabilni. Muzeji su u krizi financiranja i krizi upravljanja zbog pritisaka na uprave da se samofinanciraju. njihovo mjesto u drutvu, potreba ljudi za njima nije u krizi, dapae, muzeji su to se toga tie procvali. u slinoj krizi su iz slinih razloga i umjetnost i zdravstvo i sve drugo to ne nosi profit ili nije prvenstveno okrenuto profitu. Izlaz nije u looj komercijalizaciji muzeja koja teti osnovnim funkcijama muzeja, nego u reafirmaciji civilizacijske uloge muzeja. Muzeji sasvim sigurno jesu troak, ali oni opsluuju vanu ljudsku potrebu ba kao to je i zdravstvo troak ali je vano da se ljudi lijee. Druga je stvar kriza upravljanja muzejima. O tome se itekako moe raspravljati.

Javnost muzeja

Muzej mora biti javan. vlasnik moe biti drava, privatna osoba, vjerska zajednica, bilo koja drutvena organizacija, ali uvjet da bi neto bilo muzej je javnost. to ne znai da se njime treba upravljati javno. to je koga briga

ispitivanje

62 63

kako upravlja privatni vlasnik. no muzej mora biti javan, barem u mjeri u kojoj je to danas s odreenim ogranienjima uobiajeno. to, izmeu ostaloga, proistie to se rijetko navodi i iz Ope deklaracije o ljudskim pravima (un 1948.). u lanku 27. se kae28: Svatko ima pravo slobodno sudjelovati u kulturnom ivotu svoje zajednice, uivati u umjetnosti... Za umjetnike muzeje javnost direktno proistie iz Deklaracije, ali ako muzej na bilo koji nain sudjeluje u kulturnom ivotu vee ili manje zajednice, a to mi se ini oiglednim, onda se ova odredba odnosi i na sve muzeje.to to zapravo za muzeje znai? po Deklaraciji svatko ima pravo i na rad29 pa mnogi nemaju posla. tako se i u muzejima deklarirano pravo ne provodi u potpunosti. najvaniji oblik kojim se u muzeju moe ostvariti pravo na sudjelovanje i uivanje su izlobe. One dakle moraju biti javne. One to i jesu ali samo do neke mjere: dostupne su svakome tko plati ulaznicu, ali mora platiti ulaznicu. tek je neto muzeja, u samo nekim dravama svijeta, dostupno kao javno dobro bez plaanja ulaznice30, dakle, doista svakome dostupno. treba se nadati da e se ova sjajna praksa iriti svijetom. Oni su u takvoj suprotnosti prema zahtjevima za komercijalizacijom muzeja i za njegovim odrivim razvojem, da to mora oduevljavati svakog muzealca. predmeti u uvaonicama su naelno dostupni, ili bi to trebali biti, svim istraivaima, ali osim u

specijalnim sluajevima otvorenih uvaonica, nedostupna su drugima i nisu dostupna svima. Obino za pristup uvaonici postoji procedura koju treba proi da bi se moglo u nju ui, nakon to to netko nadlean iz muzeja odobri. to je razumljivo s obzirom na tete koje bi mogle zbog nekontroliranog pristupa po zbirke i predmete nastati. neto u muzeju nije dostupno i iz sigurnosnih razloga. Dokumentacija koju stvara i uva muzej obino je dostupna, ali i tu postoje razumljiva ogranienja. sigurno je da nije najpametnije staviti svakome na uvid dokumentaciju o ugradnji alarmnih ureaja ili o smjetaju neke basnoslovne dragocjenosti u trezoru ili slinu dokumentaciju koja sadri takvu vrstu informacija. Dokumentacija o stanju umjetnina, o njihovom restauriranju, takoer je rijetko dostupna, iako bi svatko zainteresiran trebao imati uvid u stupanj autentinosti predmeta koji ga zanima. Dakle nije idealno i ima za muzeje jo mnogo posla oko javnosti, ali moe se rei da je veina muzeja ozbiljno shvatila svoju javnu ulogu.

izvor znanja i mjesto uenja

Muzej je jo uvijek kakav takav izvor znanja i u njemu se jo moe poneto nauiti ali ta uloga slabi. Znanje se seli na internet. Muzej nikada nije imao presudnu ulogu u

28 Opa deklaracija o ljudskim pravima, un 1948., lanak 27.29 Opa deklaracija o ljudskim pravima, un 1948., lanak 23.30 takvi su primjerice svi nacionalni muzeji u velikoj Britaniji i national gallery of art u Washingtonu i jo neki po svijetu. uglavnom se radi o muzejima financiranim iz dravne kase. Rauna se da su posjetitelji plaanjem poreza i drugih pristojbi dravi ve platili svoje ulaznice.

ispitivanje

64 65

znanstvenom spoznavanju stvari i pojava iako je ta uloga postojala. no, danas ima drukiju funkciju. On je odavno prestao biti primarnim izvorom znanja. Klasine pedagoke i edukativne djelatnosti slabe i slabiti e i dalje. Muzej ima specifinu ulogu koja se ogleda u mogunosti da se suoite, da se sretnete, da ste u kontaktu s materijalnim predmetom od neke vanosti. Za muzej je vaan neposredni kontakt i doivljaj predmeta i zbirki koje oni ine. takav kontakt ne mogu pruiti ni internet, nikakva virtualna stvarnost, cyber-prostor, ali ni knjige, video, tv ili film nikakav medij, ve samo muzej31 s materijalnim predmetima. u muzej se ne ide uiti nego doivjeti, provjeriti iz prve ruke. to je ansa muzejima. Muzej nije kola niti to treba postati, nije informacijska ustanova pa to ne treba ni postati, ali nije ni diznilend ili zabavni park niti to treba postati. Dio muzeja danas ide u krivom smjeru. seli se na internet, pokuava postati edukativna ustanova, postati turistika atrakcija i sl. Obrnuto, sve to treba podvri stvarnoj ulozi muzeja. sve to treba biti tek priprema za ono pravo susret s muzejskim predmetima i zbirkama. primjerice o crteima Leonarda da vincija moete saznati, stei znanje na internetu u knjinici, gledajui neki film itd. ali same crtee moete vidjeti samo u muzeju ili bar samo u batinskoj ustanovi. Da biste uistinu vidjeli Mona Lisu morate otii u Louvre. slino vrijedi i za bijednu starorimsku tegulu.

svata moete na mnogo mjesta saznati o njoj, ali vidjeti je moete samo u muzeju32. tome muzeji slue. ako se presele u virtualnu stvarnost to e biti njihova smrt33. trebalo bi dakle imajui sve to u vidu prilagoditi pedagoku i edukativnu ulogu muzeja. u njihovom sreditu trebaju biti muzejski predmeti i zbirke. Muzeji ne moraju biti smrtno ozbiljni, stroga mjesta na kojima se ue vane stvari, mjesta u kojima mora paziti kako hoda i u kojima je razgovor normalne glasnoe straan grijeh. Muzeji mogu i trebaju biti i mjesta zabave, mjesta u koja zalazimo da bi se opustili i odmorili. Muzej je tu za odrasle ljude, invalide, djecu za sve. Muzej nije kola. ako se u njemu neto naui to nije kolsko uenje. ako se u njega zae to ne mora biti s visokim ciljem da se dozna krajnja istina i posljednja mudrost ili velika tajna umjetnosti i sline stvari. Muzej kao posveeni prostor pripada prolosti. Odavno je obavljena desakralizacija muzejskih ustanova. to ne znai da je to mjesto lakrdijanja, da je u muzeju sve doputeno, ali isto tako ne znai da je to sveto mjesto u kojem je humor nepoeljan a sveta istina zagarantirana. Muzej je naravno ozbiljna stvar ali to nije jedino njegovo lice. uz to to moe biti mjesto uenja muzej istovremeno moe biti i zabavno, prijateljsko i prisno mjesto. Muzej moe biti i mjesto otkrivanja. ovjek je po prirodi znatieljan i izlobe ili neka

31 Biblioteke neto slino rade s knjigama. sve vie e se knjiga moi drati u ruci samo ako ste je posudili u knjinici ili je tamo gledate ili itate. slino vrijedi i za arhive s arhivskim dokumentima. Zato e i biblioteke kao izvori znanja slabiti i postajati e sve vie nalik muzejima, tamo e knjige kao stvari uvati, prezentirati, i omoguavati direktan kontakt s njima. samo tamo moi ete fiziki listati knjige. neposredni kontakt, neposredni uvid u predmet privilegija je batinskih ustanova.

32 Osim naravno u nekim posebnim sluajevima.33 postoje naravno teoretiari koji upravo u preseljenju u cyber prostor vide budunost muzeja ali zapravo ga guraju na mjesto koje nije njegovo. to ga moe kotati ivota. tako se zanemaruje bitan i osnovni smisao njegovog postojanja.

ispitivanje

66 67

zbivanja u muzeju mogu se koncipirati tako da posjetitelj sam otkriva vrijednost, povezanost, znaaj, ljepotu ili strahotu izlobom povezanih predmeta. u muzeju ovjek moe otkriti strahote rata ali i ljepotu leptirovih krila. Znatielja se moe usmjeriti i u dubinu spoznaje nekog predmeta ili teme. primjerice uz starorimske kovanice antoninianus-a moemo otkriti to je inflacija i kako je ona djelovala u Rimu.

muzeologija

70 71

Muzeologija se javlja kao relativno nova (novija) disciplina humanistikih znanosti poput bibliotekarstva ili arhivistike. u anglosaksonskom svijetu uz muzeologiju se esto u obrazovanju uenje o muzejima naziva museum studies. to ne zvui tako strogo znanstveno nego jednostavno upuuje na prouavanje muzeja ili uenje o njima. treba razlikovati, to se rijetko ini, opu ili teorijsku muzeologiju koja eli spoznati znaenje, svrhu i ciljeve muzeja uope, od specijalne ili praktine muzeologije (stariji bi moda radije rekli muzeografije) koja analizira i opisuje muzejske poslove i ui kako uvati, dokumentirati, izlagati itd. muzejske predmete i zbirke. Muzeologija, koju ovdje iznosim, je opa i teorijska. nastojim da se ne mijea s praktinom, iako se naravno potvrda teorijskih postavki moe nai u praksi muzeja ili bar u naznaci kakva bi ona trebala biti. Dakle, rije je o teoriji. njena svrha je objasniti fenomen muzeja i njegovo djelovanje. Ona je potrebna kako bismo neto znali o muzejima i kako bismo organizirali, uredili, sloili ono to o njima znamo i kako bismo barem malko mogli zaviriti u budunost muzeja. u jednostavnoj muzeologiji izostavljeni su svi nazori i rasprave koji se kao infekcija ire i tumaraju teorijskim krajolikom kao to su muzeologije koje se oslanjaju na semantiku (semiotiku) ili koje muzeje vide kao dio komunikologije, dio informacijskih

znanosti. Izostavili smo i tzv. novu muzeologiju (new museology, eco museology) kao i sve one koje na muzeje ele primijeniti neko teorijsko uenje, da ne kaem filozofiju (to se ne bi svidjelo postmodernistima), neku epistemiologiju34 itd. Kritiku tih pristupa ostavljam za Museologiu complex. uvjeren sam da je do sada izneseno u jednostavnoj muzeologiji dostatno za tumaenje i objanjenje muzeja. Muzeologija ne moe objasniti muzeje bez pomoi drugih znanosti. arheoloki muzeji su neobjanjivi bez arheologije, etnografski bez etnologije, povijesni bez povijesnih znanosti, prirodoslovni bez prirodoslovlja itd. Malo to je (ako je ita) iskljuivo muzejsko. postoje mnoge zgrade s mnogim namjenama i samo neke od njih i to rijetko, imaju muzejsku namjenu. Kolekcionarstvom se bave i pojedinci koji sasvim sigurno nisu muzejska ustanova, dokumentira se tota, a muzejska dokumentacija je samo podvrsta meu mnogima... Ono to muzeologija treba traiti i tumaiti je differentia specifica, dakle, ono to je specifino samo za muzeje i muzejsko djelovanje, ono to ih razlikuje od svega drugog. Isto tako treba protumaiti vezu i meuutjecaje izmeu muzejskog djelovanja i interpretacije nekog polja ljudskog znanja i drugih djelovanja i interpretacija - arheolokih, etnolokih, povijesnih, prirodoslovnih itd., ako razlike uope ima i u onoj mjeri u kojoj

34 Teoretska muzeologija postavlja filozofski temelj i povezuje muzeologiju s epistemiolokim pogledima (p. van Mensch) Ivo Maroevi, Uvod u muzeologiju, Zagreb, 1993., str. 14.

muzeologija

72 73

neka disciplina. ak se i za najraznovrsnije kulturno-povijesne zbirke u koje se trpa sve to ne znamo kamo bi drugamo stavili moe odrediti da njihove predmete prouavaju povijest, povijest umjetnosti ili povijest svakodnevlja i sl. ne mogu se kolekcionirati i u zbirke svrstavati muzeoloki predmeti. to je besmislica. Mogu se kolekcionirati kojekakve najrazliitije vrste predmeta koji e kod kolekcionara initi kolekciju, u nekoj crkvi inventar, a samo e u muzeju, logino, postati muzejski predmet u muzejskoj kolekciji. no, da bismo mogli razlikovati to je muzejsko a to nije, moramo definirati to je muzej. treba nam definicija muzeja. Dakle: to je muzej? Odgovoriti nije teko kad smo ve, po savjetu Kuzanskog, obavili ispitivanje. muzej je locus (mjesto) u kojem se u zbirke kolekcioniraju autentini predmeti, koji se organizirano uvaju, dokumentiraju, prouavaju, interpretiraju i izlau na korist i uivanje (sadanjih i buduih) ljudi35. sve to u potpunosti zadovoljava ovu definiciju je muzej. ako neto nedostaje nije muzej ili jo nije muzej. vano je uoiti da nita od spomenutoga u definiciji nije specifino muzejsko, ni locus ni zbirka ni kolekcioniranje... uzeto pojedinano sve karakteristike koje definiraju muzej on dijeli s drugima. ali zato nita drugo ne zadovoljava sve to je u definiciji navedeno - osim muzeja. ako neki privatni kolekcionar ili neka vjerska zajednica ili

ona postoji. ako je muzeologija grana znanja ili to eli biti, a muzeji ne rade nita to bi bilo ba posebno i specifino muzejsko, onda je logian zakljuak da muzeologija ne moe sama objasniti niti tumaiti muzeje i muzejsko djelovanje. potrebna joj je pomo drugih grana znanja. van pameti je misliti da se arheoloki muzeji mogu objasniti bez arheologije, etnografski bez etnologije itd. no, vrijedi i obrnuto. ne moe se arheoloki muzej tumaiti bez muzeologije. arheologija ne ui to je izloba i kakvih izlobi ima, kako interpretirati a da je to dostupno i razumljivo svima, kako dokazati posjed predmeta, kakva nam je dokumentacija potrebna, to je to preventivna zatita i zato je primjenjujemo, zato uostalom uope uvati predmete? itd. Neki muzej, njegovo mjesto i uloga u naem svijetu, njegovo djelovanje, moe se objasniti i tumaiti samo povezujui (cum grano salis) r