Javni natpisi s dviju mramornih ploča iz grčkog grada Tanaisa na ušću Dona u Azovsko more

7/26/2019 Javni natpisi s dviju mramornih ploa iz grkog grada Tanaisa na uu Dona u Azovsko more

1/20

UDK 81373.231(47 Azov)01/0281373.234=163.42 (47 Azov)01/02930.27=1402 (47 Azov)01/02

Izvorni znanstveni radPrimljeno: 13.10.2001.

Javni natpisi s dviju mramornih ploa iz grkog gradaTanaisa na uu Dona u Azovsko more

Dr. Ante kegroHrvatski institut za povijest, Zagreb

Autor u ovom radu analizira dva javna natpisa s ulomaka dviju mramornih ploa pro-naenih 1853. godine u nekadanjem grkom naselju Tanaisu, koje se nalazilo nakrajnjem sjeveroistoku Azovskog mora, odnosno na uu rijeke Don. Ispravlja u hr-vatskoj povjesnici najee uvrijeeno miljenje da su to nadgrobni spomenici. Pri-hvaa sud Radoslava Katiia da su osobna imena trojice mukaraca (Coroa[oV],CoroqoV, CoraqoV) s tih natpisa, a koja su vrlo slina hrvatskom narodnom ime-nu, najvjerojatnije mogla biti i ime naroda koji je tijekom druge polovice 2. i prve po-lovice 3. st. nakon Krista ivio na sjevernocrnomorskim prostorima.

Uvod

Na ulomcima dviju mramornih ploa koje su u vrijeme nastanka bile postavljene na javnommjestu, najvjerojatnije na glavnom gradskom trgu (forum), u grkom gradu Tanaisu, urezanoje i osobno ime trojice mukaraca (Coroaq[oV], CoroqoV, CoraqoV), koje je vrlo slinohrvatskom narodnom imenu. Grad Tanais nalazio se na uu istoimene rijeke (koja danasnosi ime Don), nasuprot suvremenog gradaAzova na krajnjem sjeveroistokuAzovskog mo-ra. Tanais, najudaljenije grko naselje prema sjeveroistoku, predstavljao je antiku razdijeln-cu izmeu Europe i Azije1.

Pronaao ih je u rujnu 1853. ruski arheolog P. M. Leontjev. Od njihova pronalaska sve do da-nas ulomci ovih, kao i drugih spomenika iz grko-rimskog razdoblja iz Tanaisa, pohranjenisu u nekadanjem Carskom muzeju Ermita u ruskom gradu St. Petersburgu (Lenjingrad).Trudom hrvatskog veleposlanika u Ruskoj federaciji Hidajeta Bievia gipsani odljevci ulo-maka ovih dvaju spomenika dopremljeni su u Zagreb. Ljubaznou starjeinstva Hercego-

1 Herman BENGTSON, Griechische Geschichte. Von den Anfngen bis in die Rmische Kaiserzeit. Siebten Aufla-ge. Verlag C. H. Beck Mnchen. Mnchen 1986., 74.2T. DRI, Uz prvo predstavljanje tanajske ploe u Hrvatskoj ponuena i knjiga fra Silvija Grubiia, koja je u biv-oj Jugoslaviji bila krimen. Knjiga o hrvatskom praiskonu. Veernji list, utorak, 30. X. 2001., 17; Predstavljene Tanaj-ske ploe. Glas koncila, od 4. studenog 2001., 26; Husein KADI, Grubiieva knjiga svjetlo dana ugledala u New

Yorku. Veernji list. Nedjelja, 18. XI. 2001., 45; Marijan MAJSTOROVI, Ploe s najstarijim hrvatskim imenom. Hr-vatsko slovo VII/344, 23. studenoga 2001, 29.


2/20

254 A. KEGRO, Javni natpisi s mramornih ploa...

Sl. 1.

Sl. 2.


3/20

vake franjevake provincije smjeteni su u knjinici Franjevakog samostana Dubravau Za-grebu (sl. 1., 2.)2.

Odraz u novijoj hrvatskoj historiografiji

Ako se izuzmu imena isusovca Stjepana Krizina Sakaa (1890.-1973.), rodonaelnika teorijeo iranskom podrijetlu Hrvata, te fra Dominika Mandia (1889.-1973.) i u najnovije vrijeme fi-lologa Radoslava Katiia, gotovo nijedan drugi hrvatski autor nije ozbiljnije proniknuo u biti sadraj tanajskih natpisa koji su znanstvenoj javnosti na raspolaganju gotovo stoljee i pol.Ferdo ii (1869.-1940.) u sintezi hrvatske povijesti o ovim vrelima sudi ovako: Najzad je Po-godin upozorio na neko lino ime CoroqoV, CoroaqoV na dvjema natpisima iz II. ili III.vijeka po Hristu, naenima u Tanaisu3. Josip Horvat (1896.-1968.) tanajske je natpise u sin-tezi tisuugodinje hrvatske kulture predstavio ovako: Na obalama Azovskog mora; u graduTanaisu, tamo gdje je danas grad Azov, nali su ruski arheolozi u natpisima iz II. i III. sto-ljea poslije Krista lino ime Horoathos i Horouathos4. Za razliku od njih, Stjepan Krizin Sa-ka o tanajskim natpisima pie nakon njihove dublje analize: I s pravom, jer se iz sadraja

tanaidskog natpisa iz g. 220. jasno razabire, da je i Horoat bio Iranac i cijela njegova obiteljiranska. Otac se zove Sandarzije, a brat Voraspes, a to su iranska imena. Grad Tanais imaoje u II-III v. poslije Krista dvostruko puanstvo, domae iransko-sarmatsko i strano grko, tedvije uprave, iransku i grku. Na elu grke bio je hellenarchos, t. j. naelnik Helena, gr-kih kolonista-trgovaca, a na elu iranske bila su g. 220. etiri arhonta, meu kojima se spo-minju Horoat i Voraspes, sinovi Sandarzijevi. Grci su imali svoj dio grada, uz luku, a Irancisvoj. Meu Irancima mora da je obitelj Horoatova bila vrlo ugledna, kad su on i brat sainja-vali polovicu vrhovne gradske uprave! A po svoj prilici je taj isti arhont Horoat onaj pokro-vitelj jedne vjerske bratovtine, koji se spominje 20-30 g. prije na starijoj tanaidskoj ploi, pi-sanoj za vladanja bosporanskog velikog kralja Sauromata (175-211). I samo ime grada Tanai-sa je iransko5. Meutim, Sakaevu interpretaciju tanajskih natpisa i teoriju o perzijskom po-

drijetlu Hrvata knjievnik Miroslav Krlea (1893.-1981.) ocijenio je povijesnim ludilom: TriumfSakaa. Neues Wiener Tagblatt donosi struni prikaz znanstvene rasprave doktora S. Kr.Sakaa, objavljene u ivotu, broj 1, 1942, pod naslovom Historijski razvoj imena Hrvat odDarija Prvog do Konstantina Porfirogeneta, od godine 522. prije Krista do godine 969. posli-je Krista. Ph. Arens: Tisuu godina hrvatske povijesti. Horouathos, Grk na uu Dona, poPogodinu, moe znaiti ime hrvatskoga naroda. Ugledni iranisti utvrdili su da ova rije po-tjee iz starog iranskog jezika. Pristae ove iranske teorije jesu profesori Lj. Hauptmann i S.Kr. Saka. Perzijski kralj Darije, meu ostalim narodima i zemljama, kojima je vladao, nabra-ja jednu zemlju: Harahvati. (Saka je osobno ispitao taj dokument perzijskoga kralja Da-rija.). O tom naunom rezultatu hrvatskoga uenjaka recenzent Neues Wiener Tagblatta Ph.Arens (po Danielu Uvanoviu) kae: Moe se Hrvatskoj estitati na jednom sretnom prona-

lasku, i to najsretnijem, koji je uinjen u poviesti poviestnog iztraivanja uobe. (Tako nje-maki pisac o naunome rezultatu doktora Sakaa).A to sliedi iz tog istraivanja, to je va-no za hrvatsku poviest i za izpitivanje naega podrietla. Porfirogenetova etymologija hrvat-skoga imena, tanaidski nadpisi i svjedoanstvo Isidora Harakog (u doba roenja Kristova)pokazuju, da su ta dva oblika jedini pravi domai nazivi, a svi drugi su strana prilagoiva-nja. O iranskom podrietlu hrvatskog narodnog imena - i sadanjih Hrvata ne moe se viesumnjati. Hrvat - Horvat - Horoat - Horuat - Horohvat - Harahvat - Harahvaiti - Harahvati

Povijesni prilozi 21., 253.-271. (2001) 255

3 Ferdo II, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Izdano trokom naklade kolskih knjiga. Tisak zakladetiskare Narodnih novina, Zagreb, 1925., 237-238. Isto i u pretisku Matice hrvatske iz 1990.4 Josip HORVAT, Kultura Hrvata kroz 1000 godina. II. izdanje, Tipografija d. d., Zagreb, 1939., 31; ISTO, Kultura Hr-vata kroz 1000 godina. Prvi svezak. Globus, Zagreb, 1980., 37.5 Stjepan Krizin SAKA, Hrvati do stoljea VII. Izabrani radovi o hrvatskoj etnogenezi (I. dio). Uredio, proslovom po-pratio i pripremio za tisak Darko Sagrak. Darko Sagrak, Zagreb, 2000., 47-48.


4/20

- evo karike zlatnog lanca, koji od Jadrana vodi na Vislu, od Visle na Don, od Dona niz ne-kad iranske rieke Amu-Darju i Syr-Darju do svete staroiranske gore Bogostana, do slavnogPersepolisa, do porjeja bajoslavnog Inda i do obala Indijskog oceana, tog nekad iranskogCrvenog i Junog mora. (Put u Stenjevac)6. Dominik Mandi o tanajskim natpisima sudi ukonteksu Donske Hrvatske: Hrvatsko ime u dananjem obliku prvi put se spominje na dvje-

ma spomen-ploama na javnim zgradama u gradu Tanaisu na uu Dona u Azovsko more,koje su bile pisane grkim jezikom poetkom 3. st. po Kristu. Prva ploa pisana je za tanai-skog cara Sauromatesa (175-211. po Kr.). U njoj se spominje odlinik, sin Horvatov - Chorot-hou. Na drugoj ploi pisanoj g. 220. za vlade cara Reskuporida, sina Sauromatesova, meuetiri tanaiska poglavara navodi se Horvat Sandarzijev - Chorothos Sandarsiou. Ako se uoba natpisa odbaci grki nastavak -os, dobivamo isto hrvatsko ime u starom kajkavskomizgovoru: Horvat. Nastaje pitanje: kojega su podrijetla bili donski Hrvati i odakle su tamodoli? Iako to pitanje nije jo u svim pojedinostima objanjeno, sve nas upuuje, da su don-ski Hrvati bili iranskoga podrijetla. Od konca, naime, 1. do 3. st. po Kr. u dravi Tanais, u po-druju Dona, ivjela su razna iranska plemena Sarmata, pa su i Hrvati, koji su tu ivjeli, mo-rali biti Iranci. Nadalje, narodno ime Hrvat je iranskoga podrijetla7. Na drugom mjestu istog

djela Mandi konstatira da Najstarije povijesne vijesti, staro hrvatsko drutveno ureenje,vjera, narodni obiaji i umjetnost govore da su Hrvati iranskoga podrijetla. Grki i rimski pi-sci, a napose dva kamena natpisa iz Tanaisa, svjedoe da su Hrvati od sredine prvoga dotreega stoljea po Kr. ivjeli na podruju donjega Dona i bili jedan od medijskih sarmatsko-iranskih naroda u tom kraju8. Ako je suditi prema Mandievoj kvalifikaciji tanajskih natpi-sa u studiji o hrvatskoj doseobi na Jadran, sud je o njima oito donio poslije njihova ozbilj-nijeg studiranja. Mandi u spomenutoj studiji tanajske natpise kvalificira nadgrobnim, a nji-hov pronalazak umjesto P. M. Pogodinu pripisuje B. Latyschevu: Ruski arheolog Latyev na-ao je u Tanaisu, na uu rijeke Dona u Azovsko More, dva nadgrobna natpisa na grkomjeziku iz 2. i 3. stoljea po Kristu, u kojima se pokojnici jednoga iranskoga plemena naziva-ju: CoroqoV, CorouqoV. Ako odbacimo grki nastavak -os, tada imamo isto ime hrvat-

skoga naroda u akavskom, dotino u kajkavskom izgovoru: H o r v a t9. Nada Klai (1920.-1988.) za tanajske natpise nije pokazala gotovo nikakvo zanimanje. Na njih se osvre tekusput kritizirajui iransko-kavkasku teoriju hrvatske etnogeneze. Tom je prilikom demonstri-rala kako nema pojma ni o zemljopisu crnomorskih prostora: Pojava osobnog imena Horoat-hos na Tanajskim ploama (na Krimu) u II i III st. n. e. obratila je panju filologa i historia-ra na Kavkaz i potakla ih da pretke Hrvata trae na tom podruju. Tako je nastala iransko-kavkaska teorija o podrijetlu Hrvata, koju je do kraja izgradio Lj. Hauptmann. Polazei s isto-ga stjalita - tj. imena Horoathos u Tanaisu - N. upani, Prvobitni Hrvati. Prethodno saop-tenje, str. 291. eli dokazati da prvobitni Hrvati nisu bili Sloveni, ve tue pleme iz AzijskeSarmatije, koje je u oluji Seobe Naroda udes bacio u transkarpatsku slovensku domovinu, paje sebi podvrglo neki dio puka, a taj se poeo nazivati Hrvatima10. U odnosu na Nadu Klaipovjesniar Trpimir Macan pokazao je znatno vie pronicljivosti spram ovih dvaju tanajskihnatpisa. U raspravi o imenu i podrijetlu Hrvata u sintezi hrvatske povijeti Macan o njima ka-e: Ni mi Hrvati ne znamo to znai i kako je postalo ime Hrvat. Ono se prvi put javlja veu 2. i 3. st. u Azovu, na uu Dona, u dva grka natpisa kao osobno ime Horoathos i Horuat-


6 Miroslav KRLEA, Pijana novembarska no 1918 i drugi zapisi. Osloboenje, Sarajevo, 1973., 217-218.7 Dominik MANDI, Hrvati i Srbi dva stara razliita naroda. (3. izd.), Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 1990., 17.8 Dominik MANDI, Hrvati i Srbi, 269.9 Dominik MANDI, Dolazak Hrvata na Jadran. Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti. Hrvatski povijesni in-stitut, Rim, 1963., 58-59.

10 Dr Nada KLAI, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku. (II. izdanje). kolska knjiga, Zagreb, 1975., 61.11Trpimir MACAN, Povijest hrvatskog naroda. kolska knjiga, Zagreb, 1971., 14; ISTI, Povijest Hrvatskog naroda.(II. izd.). Nakladni zavod Maticae hrvatske - kolska knjiga, Zagreb, 1992., 15.


5/20

hos, za koje se misli da je iranskog podrijetla11. Iako se na tanajske natpise osvrnuo tek uz-gredno u enciklopedijskoj sintezi hrvatske povijesti u odjeljku koji se odnosi na podrijetlo hr-vatskog imena, Bogo Grafenauer (1916.-1995.) o njima sudi: Pogodinovo upozorenje (1901) naHorathos ili Horathos, ime arhonta u Tanaisu iz II-III st., koje je on objanjavao iz slaven-skog Hrbat, otvorilo je put iranskim etimologijama12. Grafenauer gornji sud o tanajskim

natpisima nije bitno izmijenio ni u drugom enciklopedijskom izdanju gdje: Upozorenje M. P.Pogodina (1901) na Horathosili Horathos, ime arhonta u Tanaisu (danas Azov) iz II-III st.,koje je on objanjavao iz slavenskoga Hrbat, otvorilo je put iranskim etimologijama13.Grafenauerove definicije tanajskih natpisa i osob s hrvatskim imenom spomenutih na nji-ma preuzete su i u Hrvatskom leksikonu: M. P. Pogodin (1901) prvi upozorava na imeHorathosili Horathos, ime arhonta u Tanaisu (Azov) iz II-III. st. i otvara put iranskoj teo-riji14. Ova Grafenauerova ocjena tanajskih natpisa pokazuje da ih ni on nije osobno studi-rao. U suprotnom ne bi govorio iskljuivo o arhontu nego i o jo dvojici mukaraca lanovasveenikog kolegija s gotovo identinim imenom. Jaroslav idak (1903.-1983.) u sintezi hr-vatske povijesti do 1914. u kontekstu rasprave o hrvatskoj etnogenezi o tanajskim natpisimasudi slino Grafenaueru, ali uz ogradu o slavenskim obiljejima Hrvata: Njihovo se plemen-

sko ime pojavljuje, dodue, ve na prijelazu iz II u III st. na uu Dona u dva grka natpisakao osobno ime, po svemu iranskoga podrijetla, ali je slavensko obiljeje Hrvata u vrijemenjihova doseljenja izvan sumnje15. Ista kvalifikacija tanajskih natpisa prenesena je i u dru-gom enciklopedijskom izdanju idakova teksta16.

Tanajski se natpisi u pojedinim publikacijama suvremenih autora predstavljaju u potpunokrivom svjetlu. Njihovo kvalificiranje kao nadgrobnih spomenika upuuje na zakljuak da au-tori koji o njima sude na takav nain nisu imali nikakav uvid u njih, unato injenici da sujo od 1890. g. publicirani i u lakodostupnoj specijaliziranoj znanstvenoj publikaciji,17 odno-sno da su u dvije sline publikacije ponovno objavljeni nakon sedamdeset i pet godina,18 teda su ih ruski znanstvenici zajedno s drugim grko-rimskim natpisima s prostora nekada-

njeg Bosporskog kraljevstva (Regnum Bosporanum) iznova valorizirali i nadopunili te po-novno interpretirali19. ini se da ih je od hrvatskih autora 1939. godine meu prvima kao nad-grobne okvalificirao Mladen Lorkovi (1909.-1945.) u svojoj sintezi hrvatske povijesti: Prvispomen hrvatskog imena susreemo u natpisima II. i III. stoljea u Tanaisu, u Azijskoj Sarm-tiji, na utoku Dona u Azovsko More, gdje danas stoji grad Azov. Tanais bijae u doba rim-skih imperatora helenska naseobina sa ivom trgovinom. Tu se kriao promet brojnih susjed-


12 Dr. B(ogo) GR(AFENAUER), Hrvati. I. Ime. Enciklopedija Jugoslavije, 4., Hil-Jugos. Izdanje i naklada Leksikograf-skog zavoda FNRJ, Zagreb, MCMLX, 37.13 Dr. B(ogo) GR(AFENAUER), Hrvati, junoslavenski narod u SFRJ. I. Ime. Enciklopedija Jugoslavije, 5., Hrv-Janj.Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 1988., 1.14 Hrvati. Hrvatski leksikon I. svezak.A-K. Naklada leksikon d. o. o., Zagreb, 1996., 454.15 Dr. J(aroslav) (IDA)K, Hrvati. Etnogeneza hrvatskog naroda. Enciklopedija Jugoslavije, 4., Hil-Jugos. Izdanje i na-klada Leksikografskog zavoda FNRJ, Zagreb, MCMLX, 40.16 Dr. J(aroslav) (IDA)K, Hrvati. Junoslavenski narod u SFRJ. Povijest do 1914. Enciklopedija Jugoslavije 5. Hrv-Janj. Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 1988., 12.17 Inscriptiones Regni Bosporani graecae et latinae. Inscriptiones antiquae orae septentrionalis Ponti Euxini graecae etlatinae. Edidit Basilius LATYSCHEV. Volumen Secundum. Petropoli, 1890., pag. 237, nr. 430 i pag. 261-262, nr. 445.18 Inscriptiones Regni Bosporani graecae et latinae. Inscriptiones antiquae Orae septentrionalis Ponti Euxini grae-cae et latinae. Edidit Basilius LATYSCHEV. Volumen Secundum. Georg Olms Verlagsbuchhandlung, Hildesheim,1965., 237-238, nr. 430; 261-263, nr. 445.19 Korpus Bosporskih nadpise. Akademia nauk CCCR. Institut istorii leningradskoe otdele-nie. Institut arheologii leningradskoe otdelenie. Corpus inscriptionum Regni Bosporani (CIRB). Aca-demia scientiarum URSS. MCMLXV. Izdatelstvo Nauka. Moskva-Leningrad, 1965., p. 736-737, nr. 1245;763-765, nr. 1277.20 Mladen LORKOVI, Narod i zemlja Hrvata. DoNeHa, Zagreb, 1996., 6.


6/20

nih naroda. U tom gradu sauvana su dva grobna natpisa s imenom Horoath i Horouath.Odlini predstavnici nauke suglasni su u tome, da su ta dva Horvata bili lanovi hrvatsko-ga naroda ili plemena, koji zaoe u grku koloniju na Tanaisu te po svome narodu dobieime20. Nadgrobnim spomenicima tanajske natpise kvalificira i Franjo anjek u dvama izda-njima svog prirunika o kranstvu na hrvatskom prostoru: U Tanaisu na utoku Dona uAzovsko jezero pronaeni grobovi s grkim natpisom HOROATHOS odnosno HORVATHOSnajstarije su insinuacije imena HRVAT21. U djelu slinog obiljeja anjek je svoj sud o tanaj-skim natpisima promjenio utoliko to je izraz insinuacije zamijenio pojmom nagovjetaji:U Tanaisu na utoku Dona u Azovsko jezero pronaeni grobovi s grkim natpisom HOROAT-HOS i HOROVATHOS najstariji su nagovjetaji imena HRVAT22. Tanajske natpise nadgrob-nim ploama okrarakterizirao je i Ivo Peri u svojoj sintezi hrvatske povijesti. Govorei oiranskoj teoriji hrvatske etnogeneze Peri konstatira: Na temelju jezinih tragova i nekih ar-heolokih nalaza ukazuju da su Hrvati ivjeli u istonom Iranu i na jugu Afganistana, da suse potom premjestili u podruje oko planine Kavkaz te da su se u 2. i 3. stoljeu kranskeere doselili u donje porjeje Dona. To potkreljpljuju i sa dvije nadgrobne kamene ploe, na-ene u Tanaisu (Azov). Na njima su grkim pismom uklesana imena Horoathos i Horovathos(Horvat, Hrvat)23. Za razliku od prethodnih autora, od Ive Goldsteina kao profesionalnogbizantologa bilo je za oekivati da e o tanajskim natpisima progovoriti na meritoran nain.Meutim, Goldstein u svojoj sintezi hrvatske povijesti o ovim vrelima sudi vie nego proiz-voljno. Prema Goldsteinu Imena Horoathos i Horovathos, ispisana (su) na dvjema nad-grobnim ploama iz 2. i 3. stoljea koje su pronaene u nekadanjem Tanaisu (danasAzov)24. Goldstein bi svakako morao znati ne samo da u pitanju nisu nadgrobni nego javninatpisi te da se na njima spominju trojica mukarca s imenima koja su vrlo bliska hrvatskomnarodnom imenu. Dakle radi se o mukarcima koji su se zvali: Coroaq[oV], CoroqoV iCoraqoV. O tanajskim ploama slino Goldsteinu sudi i Vladimir Koak u referatu o iran-skoj teoriji podrijetla Hrvata u zborniku znanstvenog skupa o hrvatskoj etnogenezi: Glavnipoticaj tezi o iranskom podrijetlu Hrvata dalo je otkrie dviju nadgrobnih ploa iz II. i III. sto-ljea, pronaenih u nekadanjem gradu Tanaisu (danas Azov nasuprot Rostovu) na utokuDona u Azovsko more, na kojima je zapisano ime: Horoathos, odnosno Horovathos. Grkenatpise s tih ploa objavio je B. Latyschev u Petrogradu 1890. Odmah je upalo u oi da sespomenuta imena, ako se odbaci grki nastavak -os, mogu dovesti u vezu s hrvatskim narod-nim imenom starijeg izgovora: Horvat. Stoga je A. Pogodin 1901. godine pretpostavio da suSlaveni ve oko 200. godine poslije Krista doprli do Crnoga mora. Meutim, filolozi su ubr-zo utvrdili da ta imena nisu slavenska nego iranska25. Isti sud o tanajskim natpisima dat jei na engleskom jeziku u istoj publikaciji: The theory was mainly spured by the discovery oftwo tomb tablets with the Greek inscriptions from 2nd and 3th centuries bearing the name:Horoathos, respectivly Horovathos, which were fount in the former city of Tanais (now Azovin front of Rostov) at the mouth of river Don in the Sea of Azov. The inscriptions were pu-blisched by B. Latyshev in Petrograd 1890. It was immediately observed that these namesmay be connected with the Croatian ethnic name of the older pronuntiation: Horvat. At the


21 Franjo ANJEK, Crkva i kranstvo u Hrvata. 1. Srednji vijek. Kranska sadanjost, Zagreb, 1988., 423; ISTI, Cr-kva i krianstvo u Hrvata. Srednji vijek. Drugo preraeno i dopunjeno izdanje. Kranska sadanjost, Zagreb,1993., 423.22 Franjo ANJEK, Kranstvo na hrvatskom prostoru. Pregled religiozne povijesti Hrvata (7.-20.). Drugo preraenoi dopunjeno izanje. Kranska sadanjost, Zagreb, 1996., 3*.23 Ivo PERI, Povjest Hrvata. str.,24 Ivo GOLDSTEIN, Hrvatski rani srednji vijek. Novi liber - Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveu-ilita u Zagrebu, Zagreb, 1995., 24.25Vladimir KOAK, Iranska teorija o podrijetlu Hrvata. Etnogeneza Hrvata. Ethnogeny of the Croats. (Ured. Neven

Budak). Nakladni zavod Matice Hrvatske - Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagre-bu, Zagreb, 1995., 110.26Vladimir KOAK, Iranian Theory of the Croatians Origin. Etnogeneza Hrvata. Ethnogeny of the Croats, 233.


7/20

same time the philologists have pointed the names were not Slavic but Iranian ones26. ZaEmila Heraka tanajski su natpisi maglovit i zagonetan pojam s puno pretpostavki: Zname-niti tanaiski natpisi svakako su dragocjeni, jer potiu stanovite slutnje i razmiljanja o mo-gunosti vremena, ali naalost ostaju zagonetni. U najmanju ruku dug je put od ua Donado Jadrana i tek injenica da su drugi narodi i narodnosne skupine pole u slinom smjerupotvruje da to i nije ba nemogue, dapae ak i dosta esto. Tee je nai objanjenje zaono to se moglo zbiti u tri-etiri stoljea to dijele tanaiske natpise od stoljea sedmoga,cara Heraklija, odnosno - prema Porfirogenetu - od dolaska Hrvata na Jadran. Najlake jepomisliti da je to bilo vrijeme inkubacije budue etnike jezgre i moda lingvistike asimilia-cije u slavenski ivalj, tj. ako bi bilo tono - to se ini vjerojatnim - da osnova iz koje je na-stao hrvatski etnonim nije izvorno slavenskog podrijetla. Pitanje je pak definicije hoemo liHrvatima nazivati te prve skupine u kojih se pojavilo to ime, zacijelo u neto drukijoj fono-lokoj inaici27. Josip Lui (1924.-1994.), govorei o podrijetlu i selidbi Hrvata u Hrvatskimpovijesnim zemljovidima, takoer govori o tanajskim natpisima kao o nadgrobnim spomeni-cima: U II. i III. st. poslije Krista ive (Hrvati, op. A. .) na utoku Dona oko grada Tanaisa(danas Azov). To potvruju dva grobna natpisa: CHOROATHOS i HOROVATOS iz g. 175.-211.i 220. u znaenju HORVAT, tj. HRVAT28. Interesantna je injenica da i Husein Kadi, unatotome da uz svoj rad kao priloge donosi i tekstove samih tanajskih natpisa29, ipak ih kvalifi-cira nadgrobnim: Prolo je ve 110 godina od pronalaska i objave dviju kamenih nadgrob-nih ploa iz 2. i 3. st., pronaenih u antikom gradu Tanaisu na uu Dona u Azovsko mores imenima Horoathos i Horouathos30. Kadi je u svojoj raspravi s dosta samovoljne kom-binatorike pokuao prodrijeti i u smisao ovih dvaju vrela: Obadva se tanaiska nadpisa sklad-no nadopunjuju. U prvom sluaju Horouathos sa starijeg (II. st. n. e.) nadpisa bio je usko po-vezan (kao lan, kao pokrovitelj i kao otac zbora) s bratovtinom (sinodom) tj. skuptinom(sjednicom, zborom, vijeem) lanova pripadnika i tovatelja istovrsnih vjersko-drutvenih ak-tivnosti svoga grada, neke vrsti sabora velikog dijela slobodnih stanovnika grko-iranskog(azijskog) grada Tanaisa na uu Dona u kojemu su tvorili svojevsnu gospodarstvenu, vjer-sku, kulturnu i vojno-politiku elitu. Mogue je nadalje da je taj isti ovjek (tj. Horouathossa statrijeg nadpisa) nekih 20 i vie godina iza toga obnaao skupa sa svojim bratomVoraspesom uglednu dunost arhonta grada Tanaisa, moda je on bio onaj Horoathos San-darsiu, s mlaeg nadpisa, imena se razlikuju samo u jednom slovu, mlaemu imenu daklenedostaje jedno slovo, naime u. No glede povijesno-pravnog i politikog backgrounda i ad-ministrativnih i vojnih potreba tih dunosti mogue bi, tovie vjerojatnije, bilo da je redosli-jed obnaanja tih slubi bio obrnut. Tj. da je dotini gospodin prvo bio, u svojoj mlaoj i zrelojmuevnoj dobi isprva vojnikom (mladim pripadnikom elitnog vojnog plemstva to je i bila jed-na od osnovnih funkcija tih sinoda), zatim arhontom grada Tanaisa, da bi naposljetku ve kaostar ovjek postao honoris causae ocem jednog dijela gradskog Sinoda (Sabora), naimeocem bogotovnog zbora. Iz natpisa se to ne vidi, ali obje su varijante bile mogue31.

Odraz u novijoj novijoj hrvatskoj publicisticiTanajski su natpisi pobudili veliko zanimanje i u novijoj hrvatkoj publicistici. Na njih se 1979.g. osvrnuo i hercegovaki franjevac fra Silvije Grubii (1910.-1985.) u knjizi Od pradomovinedo domovine: U Tanaisu su naime otkrili ime naelnika grada: Horouathos. Do otkria je do-


27 Emil HERAK, Etninost u prolosti. Etninost i povijest. (Prir. Emil Herak). Institut za migracije i narodnosti- Naklada Jesenski i Turk - Hrvatsko socioloko drutvo, Zagreb, 1999., 30.28 Hrvatski povijesni zemljovidi. Kartografija - Uila - kolska knjiga, Zagreb, 1994., 56.29 Husein KADI, Chaman - Kuban - Tanais (odrednice hrvatskog identiteta). Maruli. Hrvatska knjievna revija, 5.(2000.), 967-970, sl. 1-4.30 Husein KADI, Chaman - Kuban - Tanais, 949.31 Husein KADI, Chaman - Kuban - Tanais, 957.


8/20

ao Rus B. Latiev koncem prologa stoljea. Odbacite li dva zadnja slova -os, grki jezinioblik kao i u latinskome -us, dobijete...? Izgovorite slovo ukao v, tako su ga zaista u stariniizgovarali, pa to sad dobijete - nae staro ime: Horovat, oblik skoro isti kao Hrvata oko Za-greba: Horvat. Koliko je u Tanaisu bilo Hrvata u ono doba, ne zna se. To nije ni vano, zanau pripovijest barem. Bitno je znati: ondje ih je bilo. Moralo ih je biti dosta. Kome bi ina-e palo na pamet nametnuti Hrvata za naelnika grada?32. Mijo N. uri u svojoj knjizi ostaroiranskom hrvatskom podrijetlu o tanajskim natpisima kae: Meutim, s nadgrobnihspomenika u Tanaisu (danas Azov na jugu Ukrajine) iz drugog stoljea nae ere, vjerojatnoiz god. 175., 211., i 220. n. e., moemo proitati HOROUATHON HOROATHU HOROATHOSa potom u tijeku stoljea: HOROVATHOS HROBATOS33.

Natpisi iz Tanaisa privukli su pozornost i nekih autora na simpoziju posveenom hrvatskojetnogenezi. Tako primjerice o ovim natpisima u svom prilogu Andrija-eljko Lovri sudi naslijedei nain: ... i preueni sirijski biskup Zacharias Rhetor (15), koji pismeno svjedoi daje u stepskoj ravnici uz sjevernu azovsku obalu jo do 559. po Kr. ivio arijevski konjiki na-rod HRWTS. To se logino nastavlja na ve poznati natpis gradonaelnika Horouathos iz 2.-3. st. u luci Tanais kod sadanjeg Rostova, takoer na Azovskom moru. Sve to zajedno zna-

i da je kasnoantiki narod predslavenskih Hrvata (Horouathos-Hrwts) bio uz Azov kroz 5vjekova tj. od 2.-6. st., a ve od 8. st. Hrvati su samosvojni dravotvorni narod uz Jadran34. Usvom prilogu s ovog skupa Mato Marinko o tanajskim natpisima pie: Crnomorski Hrvatidoseljeni iz Zakavkazja i starog Irana zavladali su Bosporskom dravom izmeu Crnoga iAzovskoga mora; od god. 175. do 211. tom je dravom vladao veliki kralj Tiberije Julije Hrvat(grki: Sauromat), koji se spominje na tanaikim spomen-ploama iz II./III. st. po Kr. na kojimase spominje i arhont Horathos (Horvat)35. Put iranskim tumaenjima (hrvatskog imena, op.A. .) otvorio je M. P. Pogodin, upozorivi na osobno ime Horvat (Horathos i Horathos) na-eno na dvjema spomen-ploama iz II./III. st. u Tanaisu (danas Azov) na Azovskom moru36.

Tanajski natpisi privukli su veu pozornost u prilozima brojnih autora na meunarodnomsimpoziju o staroiranskom podrijetlu Hrvata. Meutim, najvei dio sudova izreenih o ovim

natpisima doneseni su nekritiki i bez uvida u njih same. Tako primjerice Zlatko Tomii uproslovu zbornika konstatira: ... a ploe s hrvatskim imenima i gradonaelnikom Horouat-hosau gradu Tanaisu na obali Azovskog mora su iz 2.-3. st. po Kr. ... U tom Tanaisu je bioprvi Hrvatski sabor - Synodos Horouathon prije 1800 godina, ...37. Andrija-eljko Lovri usvom prilogu na ovom simpoziju konstatira da: Glavni dokazni dokumenti predslavenskogpodrijetla antikih Hrvata iz indoiranske etnoskupine jesu nalazi dvije ploe s grkim nad-pisima starohrvatskih imena Archon Horoathos(gradonaelnik Hrvat) i Synodos Horouat-hos (Hrvatski sabor) iz luke Tanais na Azovskom moru oko god. 200 po Kr. (LATYEV1890)...38. Stipan Budimir u svom prilogu o tanajskim ploama sudi ovako: Oko god. 200 poKr. u doba Rimskog carstva, u antikoj luki Tanais na Azovskom moru (na obali nasuprot


32 Silvije GRUBII, Od pradomovine do domovine. Hrvatska pripovijest od 520. godine prije Krista do 1976. posli-je Krista. (2. izdanje). Tisak, Grafik Color, Slavonski Brod, 2000., 119.33 Mijo N. URI, Staroiransko podrijetlo Hrvata. Nezavisna autorska naklada, Zagreb, 1991., 131.34Andrija-eljko LOVRI, Znanstvena dokumentiranost protudokaza o antikom predslavenskom podrijetlu Hrva-ta. Tko su i odakle Hrvati. Revizija etnogeneze. Who are and whence came Croats. A Revision of Ethnogenesis. (II.nepromijenjeno izdanje). Znanstveno drutvo za prouavanje podrijetla Hrvata, Zagreb, 1994., 13.35 Mato MARINKO, Od prahrvatskoga doba do VII. st. poslije Krista. Tko su i odakle Hrvati. Revizija etnogeneze, 41.36 Mato MARINKO, Tragovima hrvatskoga imena. Tko su i odakle Hrvati. Revizija etnogeneze, 76.37 Zlatko TOMII, Proslov urednitva: Dva stoljea hrvatske iranistike. Editors foreword: Two Centuries of Croa-tian Iranistics. Staroiransko podrijetlo Hrvata. The Old-Irarnian Origin of Croats. Zbornik simpozija Zagreb, 24. lip-nja 1998 (uredili Zlatko Tomii i Andrija-eljko Lovri). Kulturni centar pri Veleposlanstvu I. R. Iran u Zagrebu -Naklada Zlatko Tomii, Karlovac, Zagreb - Tehern, 1999., 32.38 Dr. Andrija-eljko LOVRI, Prof. dr. Josip Mikoczy-Blumenthal (1734-1800), pionir hrvatske iranistike i njegovisljedbenici. Staroiransko podrijetlo Hrvata, 51.


9/20

dananejg Rostova) uklesane su 2 zidne ploe sa 3 grka zapisa o Hrvatima, sada u Arheo-lokom muzeju st. Peterburg pod registarskim brojevima 430 i 445. Veina jugoistoriara ihpo direktivi odozgor preuuje i tek poneki lano navode jugo-izmiljotinu, da je toboe tobila samo nadgrobna ploa na kojoj se tek usput spominje neki slavenski pojedinac tzv.Chorvatos koji se izdaleka doselio u Tanais to nema nikakve veze s izvornim tekstom! Poruskim znanstvenicima koji su nali, objavili i analizirali ove ploe, to su slubeni nadpisi najavnim zgradama: Jedna ploa oznauje gradsku vijenicu s iranskim imenom Sandarz gra-donaelnik Hrvat (Sandarsios archon Horoathos), to znai da su tada Iranohrvati bili vei-na u Tanaisu, a ne tek pojedini doseljenik! Druga vea ploa oznaava javnu sabornicu s na-vodom Synodos Horouathonto doslovce znai Hrvatski sabor, pod naim kraljem JuliosSARMATES II. (vladao od 175.-211.). Nedavno je uz Azov nadjen i hrvatski grb iz 2. stoljeai sve to dokazuje da tamo ve onda ivi cijeli jedan dravotvorni narod antikih Iranohrvata.Zato ruski i drugi strani znanstvenici ovo veinom smatraju ranim Hrvatima, ...39. Budimirmeu ostalim pokazuje ne samo da ne poznaje smisao ovih dvaju vrela nego ne razlikuje ni-ti inventarne brojeve pod kojima se svaki eksponat vodi u muzejima od rednog broja u pu-blikacijama u kojima se objavljuje. O tanajskim natpisima vrlo povrno se sudi i u prilogupripisanom Mihovilu Lovriu (1897.-1976.): Prva je manja ploa br. 430 u luci Tanais nadje-

na uz zid gradske vijenice i na njoj je izmedju ostalog izrijekom uklesano i HorouathosSandarzios archon Tanaiton (Hrvat Sandarzio gradonaelnik Tnaisa), to za nas ima dvo-struko povijesno znaenje. Kao prvo, taj rani Hrvat sigurno tu nije neki sluajni doseljeniksa strane, jer ne bi odmah samo tako mogao postati gradonaelnikom i kao stranac stolova-ti u vijenici, nego su njegovi sunarodnjaci Hrvati morali ve imati solidan veinski udjel ugradu Tanais. ... Drugi i za Hrvate daleko najvaniji dokument iz rimskog doba je vea plo-a br. 445, nadjena uz zidine glavne dravne zgrade u Tanaisu. Na njoj je uz ime tadanjegakralja Tiberija Julija Sarmata, uklesan i slubeni naziv same te gradjevine kao Synodos Ho-rouathon - to u prijevodu dolovce znai Hrvatski Sabor, koji je oito u toj antikoj zgradizasjedao jo pred punih 1.800 godina pod naim predslavenskim kraljem T. J. Sarmatom itada izabrao Julija Sahada kao predsjednika Sabora tj. naeg premijera. Naziv Synodos sena ovoj ploi ak triput ponavlja, pa nema sumnje da je to bila zgrada sabornice. Stoga je tajna Synodos, nakon rimskog Senata drugi u svjetskoj povijesti pismeno potvrdjeni parla-ment, ali je jedini dosad koji se je nakon punih osamnajst stoljea odrao u zasjedanju svedo danas, kao Hrvatski dravni sabor u Zagrebu. ... Na vrhu ove ploe je jo znakovit i uvod-ni zaziv blagoslova od Boga Svevinjega (Theo Hypsisto, Agathei tyhei) i nazonost dva sve-enika u saboru, koji oito upuuju da su rani Hrvati ve tada bili monoteisti, moda arijan-ski mitraisti ili slino. Ako su Hrvati u Tanaisu drali ak i svoj parlament, onda to znai dasu imali vrlo znaajan etnokulturni udjel u ovom kraljevstvu oko Azovskog mora, a ne kaoneki toboe sluajni slavenski doseljenik kako bi to htjeli vukovski jugoistoriari. Da je ui-stinu to bilo tako, sada jo dodatno potvruje u blizini i nedavni ruski nalaz naega karira-nog grba na peharu - skifos iz 2. stoljea (J. Kaminskaja 1990) uz ue rijeke Kuban u Azov-sko more. ... Iz nadpisa je vidljivo da im je sjedite (Hrvatima, op. A. .) bilo Tanais na uu

Dona, gdje su imali svoju vijenicu, vlastitog gradonaelnika i zgradu parlamenta u kojoj jeve zasjedao ranohrvatski Sabor40. Kasnije je na grkom zapis od antikih Hrvata na zgra-di sabornice iz luke Tanaisna Azovskom moru oko 200. n. e., koji navodi SYNODOS HO-ROUATHON (= skuptina Hrvata) s popisom iranohrvatskih (predslavenskih) imena pred-sjednika i lanova naega antikog Sabora i na kraju se ponovo spominje Horoathou(Hrva-ta) - original br. 445 je u Arheolokom muzeju st. Peterburg. Tada su Slaveni u pisanoj povi-jesti jo nepoznati, ...41. Kao prilog uz rad Mihovila Lovria donesen je vei tanajski natpis


39 Dipl. ing. Stipan BUDIMIR, Zabranjeni dokumenti i iztraivai hrvatske etnogeneze progonjeni u Jugoslaviji.Sta-roiransko podrijetlo Hrvata, 62, 68.40 Prof. Mihovil LOVRI, Krk 1897-1976 (izvod iz neobjavljene monografije): Prvi dokumenti Prahrvata na Starom isto-ku i rane doselidbe Indoarijaca na Jadranu. Staroiransko podrijetlo Hrvata, 88-89.41 Prof. Mihovil LOVRI, Krk 1897-1976 (izvod iz neobjavljene monografije): Prvi dokumenti, 99.42 Prof. Mihovil LOVRI, Krk 1897-1976 (izvod iz neobjavljene monografije): Prvi dokumenti, 104-105.


10/20

u grkoj kapitali (Latyschev, nr. 445; CIRB 1277) te hrvatski prijevod u kojem se takoer isti-e tobonji Hrvatski saborodnosno Skuptina Hrvatau Tanaisu42. U prilogu potpisanom odMihovila Lovria, Stjepana Murgia, Marijana Horvat-Milekovia, Mladena Raca, Andrije-eljka Lovria i Stipana Budimira o tanajskim natpisima sudi se slino: ak i na 2 grkeploe iz antike luke Tanais na Azovskom moru, gdje se triput spominje nedvojbeni ranohr-vatski etnonim Horoathosili Horouathos, medju zapisanih tridesetak osoba nema niti jednes nekim slavenskim imenom, nego su sva redom neslavenska tj. najvie indoiranska i dije-lom grka imena. Dapae, izriito imenovani gradonaelnih Hrvat oito jo nije Slaven, negoima tipino perzijsko ime: Horoathos Sandarsios archon Tanaiton = Hrvat Sandarzio gra-donaelnik Tanaisa43. O Hrvatskom saboru na tanajskim ploama govori se i u prilogu Ma-rijana Horvata-Milekovia i Andrije-eljka Lovria: To je antiko podruje gdje je u dobaRimskog carstva (2.-3. st.) na Azovskom moru u Tanaisu na 2 ploe triput na grkome zapi-san etnonim Horoathosi na zidu javne zgrade ak doslovce Synodos Horouathon(= Hr-vatski sabor, LOVRI 1998) jo prije svih poznatih Slavena, a nedavno je u blizini uz ue ri-jeke Kuban nadjen i karirani hrvatski grb iz tog doba (KROCH 1996)44. Na dosad u nas za-tajenim antikim ploama iz Tanaisa (LOVRI 1998), poimence se na grkom nabraja naastara upravno-intelektualna elita s indoarijskim imenima u ranohrvatskom Saboru (Synodos

Horouathon): predsjednik i zapisniar tog Sabora, pa ravnatelj tanaiske gimanazije, na gra-donaelnik Tanaisa, dva sveenika, plemii i drugi ugledni sabornici, koji su uz domai ja-mano govorili grkim i latinskim jezikom45. Potpuno identian sud o sadraju tanajskih nat-pisa donosi se i u prilogu Stjepana Murgia, Mladena Raca i Andrije-eljka Lovria46. Oitosu sve navedene kvalifikacije sadraja tanajskih natpisa bile uzrokom opravdanog otrogreagiranja jezikoslovca Radoslava Katiia47. Mato Marinko u svom prilogu u zborniku ra-dova s navedenog simpozija o tanajskim ploama pie u kontekstu Bosporskog kraljevstva.Prema Marinku Tim kraljevstvom je od god. 175. do 211. po Kr. vladao veliki kralj TiberijeJulije Sauromat (Hrvat), koji se spominje na prvoj tanaikoj spomen-ploi s kraja II. st. po Kr.Njega je naslijedio kralj Reskuporid, koji se na drugoj tanaikoj spomen-ploi iz god 220. poKr. spominje kao sin velikoga kralja Sauromata (Hrvata). Ove tanaike spomen-ploe potvr-

djuju, da se je Tiberije Julije Sauromat nazvao velikim kraljem kao i njegov daleki prethod-nik huravatski (hrvatski) veliki kralj (armata) Turata iz davnoga XV./XIV. st. pr. Kr. Pomor-ski grad Tanais u II./III. st. po Kr. pripadao je Bosporskom kraljevstvu. Spomenute tanaikespomen-ploe pronadjene su na uu rijeke Tanais (dananji Don) u Azovsko more. Na timsu ploama zabiljeena i imena dvojice Hrvata tanaikih uglednika HOROUATHosa (horuat,Horvat) i HOROATHosa (Horoat, Hrvat) (30). Ime Sauromat ili Sarmat grko-rimski je preo-blik imena Hrvat, a nastalo je od akavsko-kajkavskoga oblika hrvatskoga imena Horvat. Ski-ti su azovsko-crnomorske Hrvate zvali Sarmatima, a od njih su taj oblik hrvatskoga imenapreuzeli Grci i Rimljani,...48. U godini Kristova rodjenja brojni Hrvati naputaju Iransku vi-soravan i na Crnom moru utemeljuju Bosporsko kraljevstvo- na podruju toga kraljevstva


43 Prof. Mihovil LOVRI - dr. Stjepan MURGI - Marijan HORVAT-MILEKOVI - dr. Mladen RAC - dr. A. . LOVRI- dipl. ing. Stipan BUDIMIR, Zagonetka ranih Praslavena i vanost Iranohrvata za njihovo zajednitvo.Staroiranskopodrijetlo Hrvata, 168.44 Marijan HORVT-MILEKOVI - Dr. Andrija-eljko LOVRI, Podrijetlo starohrvatskog jezika: Indoiranski arhaizmiu sredovjekom hrvatskom i reliktnim pradialektima. Staroiransko podrijetlo Hrvata, 207.45 Marijan HORVT-MILEKOVI - Dr. Andrija-eljko LOVRI, Podrijetlo starohrvatskog jezika, 208.46 Dr. sci. Stjepan MURGI - dr. sci. Mladen RAC - dr. sci. Andrija-eljko LOVRI, Poredba predslavenskih pradia-lekata u Hrvatskoj: iribirci u Istri i Veyane na Krku. Staroiransko podrijetlo Hrvata, 243.47 Radoslav KATII, Ploa bogotovnog zbora a ne hrvatskoga parlamenta. Zar doista grki tekstovi o crnomor-skim Hrvatima u kasnoj antiki? Hrvatsko slovo V/212od 14. svibnja 1999., str. 13; ISTI, Zar doista grki tekstovi ocrnomorskim Hrvatima u kasnoj antici? Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva, XXXI/2., (1999.), 131-134.

48 Mato MARINKO, Pradomovina Hrvata i njihovo putovanje kroz prostor i vrijeme do danjanje domovine (Novaodkria i prosudbe). Staroiransko podrijetlo Hrvata, 126.49 Mato MARINKO, Pradomovina Hrvata i njihovo putovanje, 139.


11/20

pronadjene su u Tanaisu dvije spomen-ploe iz II./III. st. po Kr., na kojima se spominju dvo-jica uglednika imenom Horuat (Horvat, Hrvat)49. Inae Marinko je autor i publikacije o in-doiranskom podrijetlu Hrvata, u kojoj se na tanajske natpise osvre u nekoliko navrata. Ta-ko na jednom mjestu u toj publikaciji zakljuuje da su ti natpisi prvotno stajali na javnimzgradama u gradu Tanaisu (danas Azov) na uu Dona u Azovsko more50. Meutim, na dru-gom mjestu iste publikacije ovaj autor navodi da su ove ploe pronaene krajem prologastoljea (tj. krajem 19. st., op. A. .) te da ih je pronaao Rus Latyev, iako se iz svih edici-ja u kojima su publicirane vidi da ih je u rujnu 1853. g. pronaao P. M. Leontjev. U istoj sepublikaciji Marinko potrudio, iako ne na adekvatan nain, predstaviti i sadraj tanajskihnatpisa. Marinko konstatira da je: Tekst na tim ploama, koji je na pojedinim mjestimaoteen, napisan je grkim jezikom. Na ploi s kraja II. st. (mjesto na kojemu je bila napisa-na godina je oteeno, a ostalo je: ... mjeseca kolovoza) zabiljeeno je osobno ime HORAT-HOS (HORATHOS). Tekst u prijevodu Augustina . Pavlovia glasi: Dok je kraljevao kraljTiberije Julije Sauro- mat... odrala se skuptina onih koji su povezani sa sveenikom Juli-jem Sahado- vim i otcem skuptine Horuathom ...Trifon Andromenov... Horoathov... Godine ...i mjeseca kolovoza... Na drugoj ploi iz godine 517. po bosporanskom vremenu (220. posl. Kr.)zabiljeeno je takoer osobno ime HORATHOS. Tekst te druge ploe u prijevodu A. . Pa-vlovia glasi: Kad je vladao kralj Reskuporid, sin velikoga kralja Sauromata... a Horarno, sinSandarzijev... i Horoath, sin Sandarzijev, bili arhonti Tanaiana,... ja Bazilid, Sin Teonikov, he-lenarh, opremivi sajmitni trg na vlastiti troak, obnovih ga gradu i trgovcima. ...u godini51751. Na drugom mjestu u istoj publikaciji Marinko donosi neto drukiji sud o tanajskimploama: U II./III. st. posl. Kr. ime Hrvat kao ime arhonta (vladara) pojavljuje se na dvijemramorne ploe u Tanaisu (dananji Azov), 32 km od ua Dona u Azovsko more. Iz sadr-aja nadpisa napisanih grkim jezikom moe se zakljuiti, da je jedan od njih sebi u slavu ispomen dao izgraditi helenarh (vladar Helena) Basilid, sin Teonikov. Slinu namjenu imao jei drugi nadpis. Donosimo najvaniji dio tekstova nadpisa (u prijevodu Augustina . Pavlovi-a). Iz nadpisa koji je datiran s godinom 220. posl. Kr.: kad je vladao kralj Reskuporid, sinvelikoga kralja Sauromata... a Hofarno, sin Sandarzijev,... i HOROAT-hos, sin Sandarzijev, bi-li arhonti Tanaiana,... (ja) Basilid, sin Teonikov, helenarh, opremivi sajmini trg na vlastititroak, obnovih ga gradu i trgovcima... u godini 517. (po bosporanskom vremenu = 220. godi-ne posl. Kr.). Iz drugoga nadpisa (ploa je dosta oteena pa se godina ne moe proitati,nego samo mjeseca kolovoza): Dok je kraljevao kralj Tiberije Julije Sauromat... (odrala se)skuptina onih koji su povezani sa sveenikom Julijem Sa.hadovim, i ocem skuptine HO-RUATom (HORUAT-hon)... Trifon Andromenov,... HOROATov (HOROAT-hon)... Godine... i mje-seca kolovoza...52. U istoj publikaciji Marinko na jednom drugom mjestu tumai da su Cr-nomorski Hrvati takoer su sami sebe nazivali svojim hrvatskim narodnim imenom, o emusvjedoe tanaike kamene spomen-ploe iz II/III. st. posl. Kr. na kojima se spominju hrvat-ski vladari HORUAT (Horvat) i HOROAT (Horovat)53. Na drugom mjestu iste publikacijeMarinko ovu dvojicu tobonjih hrvatskih vladara titulira tanaikim uglednicima54, odnosno

jednog od njih gradonaelnikom Tanaisa55. Dakle, u istoj publikaciji toliko razliitih sudovao istim vrelima, i to uglavnom krivih. Unato svemu Marinkova je zasluga u tome to je nat-pisima iz Tanaisa dao primjeren znaaj kakav u hrvatskoj publicistici prije nisu imali.


50 Mato MARINKO, Indoiransko podrijetlo, 194.51 Mato MARINKO, Indoiransko podrijetlo, 243-244.52 Mato MARINKO, Indoiransko podrijetlo, 378.53 Mato MARINKO, Indoiransko podrijetlo, 405-406.54 Mato MARINKO, Indoiransko podrijetlo, 466.55 Mato MARINKO, Indoiransko podrijetlo, 467.56 A.A. MASLENNIKOV, Naselenie Bosporskogo gosdarstva v pervih vekah n. . Akademi naukSSSR - Institut arheologii. Nauka, Moskva, 1990. (A. A. MASLENNIKOV,The Population of the Bospor King-dom in the First AD Centuries. Akademy of Sciences of the USSR - Institut of Archaeology, Nauka, Moscow, 1990.).


12/20


Sl. 3.

Sl. 4.

Tanais


13/20

NatpisiVei natpis (Latyschev, nr. 445; CIRB 1277; inventarni broj u Ermitau: TH 325.) (sl. 3.) potje-e iz vremena kad je Bosporskim kraljevstvom (Regnum Bospori),56 koje je obuhvaalo pro-store oko Azovskog mora i poluotoka Krima (sl. 4) vladao kralj Tiberije Julije Sauromat (175.-211.). Ova je mramorna ploa (dimenzije: 0,92 x 0,73 x 0,09 m), na kojoj je natpis urezan gr-kom monumentalnom kapitalom, pretrpjela vrlo teka oteenja vjerojatno i prije nego ju jeiskopao ruski arheolog Leontjev. Od natpisa se sauvalo trideset dva retka. Unto toga znan-stvenici su, raspolaui velikim brojem slinih natpisa iz istog i drugih okolnih grkih nase-lja, tekst ovog natpisa uspjeli dobrim dijelom rekonstruirati i interpretirati. Natpis je, kao toje ve istaknuto, javnog a ne nadgrobnog obiljeja. Na njemu se, osim kralja, spominje i si-nod odnosno bogotovni zbor, vodstvo bogotovnog zbora, te obini njegovi lanovi, kojih jebilo neto manje od etrdesetak.

AnalizaAnaliza ovog i idueg natpisa sainjena je prema rekonstrukciji i nadopunama u publikaci-ji Korpus Bosporskih nadpise. Akademia nauk CCCP. Institut istoriileningradskoe otdelenie. Institut arheologii leningradskoe otdelenie. Cor-pus inscriptionum Regni Bosporani (CIRB). Academia scientiarum URSS. MCMLXV.Moskva-Leningrad, 1965., p. 736-737, nr. 1245; 763-765, nr. 1277.

Natpis zapoinje zazivom najviega boga. Po svoj prilici bio je to grki vrhovni bog Zeus, ko-jem odgovara rimski bog Jupiter. Na takav zakljuak upuuje injenica da se ovdje upotreb-ljava izraz Qe ystw, koji bi, kad bi se preveo na latinski, glasio Deo Maximo.Tim se ina-e izrazom na latinskim natpisima Jupiter najee titulira (Iovi Optimo Maximo). Slijedi us-klik Nek je sa sreom!, iz kojeg je i na prvi pogled jasno da to nije nadgrobni spomenik. Udrugom retku urezano je ime bosporskog kralja Tiberija Julija Sauromata, za ije je vladavi-

ne ovaj spomenik bio podignut57

. U treem retku urezan je poloaj ovog kralja kojeg je imaou odnosu prema rimskom caru i rimskom narodu. U pitanju je bio poluvazalni status kakobosporskog vladara tako i samog Bosporskog kraljevstva prema rimskoj dravi. Zbog inje-nice da na spomeniku ne pie koji je rimski car vladao u vrijeme podizanja ovog spomeni-ka, ovaj se natpis naalost ne moe preciznije datirati. U svakom sluaju u pitanju su moglabiti trojica rimskih careva: Marko Aurelije (161.-180.), njegov sin i nasljednik Komod (180.-193.)odnosno Septimije Sever (193.-211.). Trei redak natpisa zavrava spomenom bogotovnogzbora grada Tanaisa. U etvrtom retku spominje se glavni sveenik ovog sveenikog kole-gija Julije Ralhadov te prvak bogotovnog zbora. etvrti redak zavrava spomenom oca bo-gotovnog zbora koji se odnosi na Horuatha (CoroaqoV), spomenutog u petom retku nat-pisa, u kojem se takoer spominje i sinagog Ardarak. U estom retku natpisa spominje se

istaknuti stanovnik Tanaisa plemeniti Diaion. U sedmom retku bilo je urezano ime zbogoteenja natpisa nepoznate osobe za koju se kae da je vrlo plemenita, a to se svakakoodnosi na drutveni poloaj u gradu Tanaisu. U osmom retku spominje se predvodnik mla-dei Demetrije Apolonijev te gimnazijarh Bazilid sin Teonikov. Ovaj posljednji, spomenut jei na manjem natpisu (Latyschev, nr. 430; CIRB 1245) kao helenarh. U devetom retku spomi-nje se neki Ato sin Heraklidov, za kojeg se u sljedeem retku natpisa napominje da je prija-telj bogotovnog zbora. Od desetog do trideset i prvog retka urezana su imena lanova bo-gotovnog zbora. Na natpisu se ouvalo vie od trideset i pet imena mukaraca. Meutim, s


57 O bosporskim vladarima: A.A. MASLENNIKOV, Naselenie Bosporskogo gosdarstva 161-170.58Autor najljubaznije zahvaljuje gi Dinarki Lokmer, profesoru klasinih jezika u Nadbiskupskoj klasinoj gimna-ziji s pravom javnostiu Zagrebu, za trud uloen u prevoenje ovih dvaju natpisa. Isto tako zahvalu izraava i druIvanu Biondiu, redovitom profesoru na Uiteljskoj akademijiu Zagrebu, za doputenje objave fotografija ovih nat-pisa, kao i fotografu Fredyju Fijaku iz Zagreba, koji je snimio odljeve ovih spomenika.


14/20



15/20

obzirom na fragmentiranost ovog spomenika, izvjesno je da ih je nedvojbeno bilo vie. Me-u njima je u dvadesetom retku naveden i nepoznati mukarac za kojeg se kae da je sinHoroathov (Coroqou). Natpis zavrava datacijom od koje se sauvao samo naziv grko-ma-kedonskog mjeseca koji odgovara srpnju odnosno kolovozu58.

Transkripcija i prijevod:

Bogu najviem. Nek je sa sreom!U vrijeme vladavine kralja Tiberija Julija Sauromata,prijatelja cara i prijatelja Rimljana, pobonog. Bogotovni zborna elu sa sveenikom Julijem, sinom Ralhadovim, i ocem bogotovnog zbora5Horuat[a, sina -]o[-], i okupljaem bogotovnog zbora Ardarakom,sinom [S]inegdemovim, i plemenitim Diaionom, sinom Kerdonakovim, (?) ivrlo plemenitim [-]ionom, sinom Forgabakovim, i predvod-nikom mladei Demetrijem, sinom Apolonijevim, i gimnazijarhom Ba-zilidom, sinom Teonikovim, i Atom, sinom Heraklidovim, prijateljem10bogotovnog zbora. I ostali lanovi: Ardarak, sin Zia-[-]onov, Demetrije, sin [-]onov, Liman, sin Fidin,[Mi]dah?, sin [-]anov, Asklepijad, sin Valerijev,

[g?]odan, sin Demetrijev, Menestrat, sin Likiskov,[sin ]ikahov, Diofant, sin Deiev, Poplij15[sin -]din, Heraklid, sin Epigonov, Iardo[-], sin [D]emetrijev, Afrodizije, sin Hrise-rotov, [Fal]da[ra]n, sin Apolonijev, Filip[sin -]n[ov, Kalus, sin Atenijev, Kofarno[sin ] [T]rifon, sin Andromenov,20o [], sin Horoathov, Teotim, sin Psiha-rionov, []dibal, sin Far[nakov], Euios, sin Ro-donov, [Hera]klid, sin At[iov, sin Aris]-

tod[emov, S]imah, sin Sa[-],kos[]25filo[-]orano[- Zorthi?]n, sin Be[likov?],Radam[ist?], sin [], sin Fadinamov [],Mir[on?], sin [], sin Mastu[sov -]



16/20

po[-]os, sin Ardarakov, []30Fid[a, sin ]nov, Hari[ton, sin -], [A]-rathi[, sin -]

U [godini i mjesecu] Lo[u] [-]Manji natpis (Latyschev, nr. 430; CIRB 1245; dimenzije: 1,053 x 0,71 x 0,08 m; inventarnibroj u Ermitau: TH 297) (sl. 5.) datiran je 517. g. po raunanju vremena u Bosporskom kra-ljevstvu, odnosno 220. g. po Kr. po suvremenom raunanju vremena. Mlai je od prethodnognatpisa (Latyschev, nr. 445; CIRB 1277), to je vidljivo i iz injenice da se na njemu kao kraljspominje Reskuporid sin Sauramotov. Sauramat je na prethodnom natpisu spomenut u pu-noj imenskoj formuli kao Tiberije Julije Sauromat i s titulom prijatelja cara i prijatelja Rim-ljana. Na ovom natpisu nosi titulu velikog kralja. Natpis je pretrpio znatno manja oteenjanego prethodni natpis. Prelomljen je na etiri dijela. Za razliku od prethodnog, relativno jedobro itljiv, ali je zbog loega grkog jezika, kojim je ispisan, mjestimice tee razumljiv. Ovupotekou moe se razumjeti u kontekstu injenice da je ili kamenorezac koji je urezivaotekst na ovu mramornu plou bio manje vjet grkoj gramatici odnosno da je i sastavlja tek-

sta bio slinog obrazovanja. Naime, Grci Bosporskog kraljevstva, zbog prevelike udaljenostiod matine zemlje kao i zbog injenice da su bili nastanjeni usred barbarskog mnotva i s


59 Radoslav KATII, Boristenu u pohode. Forum. Mjesenik Razreda za knjievnost Hrvatske akademije znanostii umjetnosti, Godite XXXVIII, knjiga LXXI., broj 10-12., listopad-prosinac, Zagreb, 1999., 1256.

Sl. 5.


17/20

kojim su bili u stoljetnim kontaktima i s njime se mijeali, ni sami vie nisu bili u stanju go-voriti ispravno grkim jezikom59. Uostalom u slinoj su danas situaciji i iseljene hrvatske za-jednice u talijanskoj pokrajini Molise, u rumunjskoj Karaevskoj oblasti, odnosno gradian-ski Hrvati i dr.

AnalizaTekst ovog natpisa takoer je javnog a ne nadgrobnog obiljeja. Urezan je na dvadeset reda-ka grkom monumentalnom kapitalom. Zapoinje usklikom Nek je sa sreom! U drugom ret-ku spominje se da je podignut u vrijeme vladavine kralja Reskuporida. U treem retku ure-zano je da je u pitanju sin kralja Sauromata, koji ovdje nosi titulu velikog kralja. U etvrtomi petom retku spominje se izaslanik kralja Reskuporida - Zenon sin Fanejev. U estom, sed-mom, osmom i devetom retku zajedno s imenima njihovih oeva navedena su etvorica pr-vaka grada Tanaisa u vrijeme kad je ovaj spomenik bio podignut (Hofarno, Babos, Niblobor,Horoathos). U devetom i desetom retku spominju se jo dvojica mukaraca s imenima njiho-vih oeva (Hofrazmo i Bazilid), od kojih je posljednji bio helenarh - dakle onaj koji se brinuo

o sudionicima Olimpijskih igara iz Tanaisa. Jedanaesti, dvanaesti i trinaesti redak natpisaotkriva povod podizanja ovog spomenika. Bila je to obnova sredinjega trga u gradu Tanai-su - inae najpoznatijem trgovakom naselju na crnomorskim prostorima u grko-rimsko do-ba60. Ovdje se naglaava da se to dogodilo nakon to je bila sazvana gradska skuptina, toimplicira zakljuak da pojedinac ni u grko-rimsko doba s javnim objektima nije mogao sa-movoljno postupati.Trg je dao obnoviti helenarh Bazilid, koji istie da je obnovu trga nai-nio za puk grada kao i za strane trgovce, kojih je u Tanaisu nedvojbeno bilo podosta. Nai-me, sav se javni ivot, unutar kojeg je trgovina zauzimala istaknuto mjesto, u grko-rimskomsvijetu odigravao upravo na gradskom trgu. U esnaestom retku navedeno je da je obnovagradskog trga obavljena pod nadzorom Fanejeva sina Zenona. U petnaestom i esnaestomretku spominju se jo dvije muke osobe s imenima njihovih oeva (Farnoksart i Faldaran).

U sedamnaestom retku spominje se arhitekt Diofant, koji je vjerojatno izvodio radove u ob-navljanju gradskoga trga. U osamnaestom i devetnaestom retku spominju se zajedno s ime-nima njihovih oeva jo dvojica mukaraca (Aurelije i Nauk) s nejasnom ulogom koju su ima-li u ovom dogaaju. Posljednji redak donosi dataciju, tj. 517. g. po bosporskom raunanju, od-nosno na 220. g. po suvremenom raunanju vremena.



18/20


Transkripcija u minuskuli i prijevod natpisa:

Nek je sa sreom!

U vrijeme kralja Reskuporida, sinavelikog kralja Sauromata, iZenon, sin Fanejev, izaslanik kra-5lja Reskuporida, i [u vrijeme] Ho-farna, sina Sandarizova, Babos, sin Baio-raspov, Niblobor, sin Dosimoksar-thov, Horoathos, sin Sandarziov, arhon-

ti Tanaiana, Hofrazmo, sin Forga-10bakov, Bazilid, sin Teonikov, he-lenarh. Priredivi skuptinuo vlastitu troku opet obnovih [trg]gradu i trgovcima preko nadzornika Zenona, sina Fan-15ejeva, Farnoksart, sin Taurejev,Faldaran, sin Apolonijev, iarhitekta Diofanta, sina Ne-opolova i Aurelija, sina Antoni-

nova, Nauak, sin Meuakov.20Godine 517.


19/20

60 Chr(isto) D(ANOFF), Bosporanum regnum. Der Kleine Pauly. Lexikon der Antike, Erster Band. Alfred Druc-kenmller Verlag in Stuttgart, MCMLXIV, p. 931.

61 Radoslav KATII, Zar doista grki tekstovi, 133.

62 Radoslav KATII, Zar doista grki tekstovi, 134.

63

Radoslav KATII, Boristenu u pohode, 1253.64 Radoslav KATII, Litterarum studia. Knjievnost i naobrazba ranoga hrvatskog srednjovjekovlja, Matica hrvat-ska, Zagreb, 1998., 225-226.


ZakljuakKao to je vidljivo na prvom spomeniku (Latyschev, nr. 445; CIRB 1277) meu ostalim ureza-na su i imena dvojice mukaraca koja nedvojbeno podsjeaju na hrvatsko narodno ime. Upetom retku mukarac, koji je u prethodnom naznaen kao otac bogotovnog zbora, osobnose zvao Horathos (Coroaq[oV]). Za muku osobu u dvadesetom retku, ije je ime zbogoteenosti natpisa ostalo nepoznato, navodi se da je sin Horothov (Coroqou). Potpunoidentian oblik imena Horothos (CoraqoV) urezan je i na manjem natpisu (Latyschev, nr.430; CIRB 1245). Nosio ga je posljednji od etvorice mukaraca koji su na ovom spomenikunaznaeni kao arhonti Tanaiana.

Prema sudu istaknutog hrvatskog filologa Radoslava Katiia to su osobna a ne narodnaimena61. Katii zakljuuje da je osobno ime Khorathos, Khorathos tako (je) slino hrvat-skomu narodnom imenu da je prilino vjerojatno kako se doista o njem i radi. Katii isti-e da ako je to tako, onda je to narodno ime koje je postalo osobno, to nije nikakva rijet-kost, a ljudi koji su ga nosili nali su se i u Tanaisu, pa i kao ugledni graani. Strunjaci se

slau da je to ime najvjerojatnije iransko. To pak znai da je vjerojatno neki narod toga ime-na postojao negdje u zaleu Tanaisa, gdje je u antiko doba bilo stepskih nomada iranskogjezika. Moda (samo tako: moda!) Hrvati imaju svoje ime od toga naroda, ako je doista po-stojao. Nita vie, ali ni manje od toga62. Na drugom mjestu isti znanstvenik konstatira dasu u Tanaisu, naeni (su) natpisi iz neto mlaega vremena na kojima se javljaju graani to-ga grada koji nose osobno ime Horuathos ili Horoathos, pa se uvjerljivo moe pretpostavitida je to upravo ime Hrvat, da su dakle ti graani nazvani imenom barbarskoga naroda kojije ivio negdje u stepskom zaleu Tanaisa. Bilo bi to dakle kao nae ime Hrvatin63. O po-drijetlu ovog imena Katii zakljuuje: Od svih predloenih etimologija hrvatskoga imenairanske su najmanje nevjerojatne. Osobna imena na grkim natpisima iz grada Tanaisa nauu Dona u kojima je mogue prepoznati ime Hrvata ine pretpostavku da je ono iransko-

ga, upravo sarmatskoga, podrijetla vrlo uvjerljivom. Na pitanje pak kako bi se to ime izvodi-lo iz iranskoga jo nema sigurnog odgovora. Nijedno od predloenih tumaenja ne moe seprihvatiti bez zadrke. U najnovije vrijeme hrvatsko se ime izvodilo od naziva ili naslovaavarskih zapovjednika i dostojanstvenika64. Iz sadraja teksta ovih dvaju natpisa nedvojbe-no je da su tri osobe koje su krajem 2. odnosno poetkom 3. st. na podruju grada Tanaisanosili ime koje je i vie nego blisko hrvatskom narodnom imenu. Dvojica mukaraca s prveploe (Latyschev, nr. 445; CIRB 1277) bili su lanovi mjesnog bogotovnog zbora. Horathosiz petog retka ovog natpisa predstavljen je kao otac bogotovnog zbora, a mukarac ije jeime zbog oteenosti ovog spomenika ostalo nepoznato, a koji je bio sin nekog Horatha, bioje obini lan navedenog bogotovnog zbora. Samo je Horathos sa drugog spomenika(Latyschev, nr. 430; CIRB 1245) bio jedan od etvorice prvaka (arhonata) grada Tanaisa. Iz

sadraja ovih dvaju natpisa takoer je jasno da se na njima ne spominje Hrvatsko kraljev-stvo, da se ne govori o Hrvatskom dravnom saborunego o sveenikom kolegiju, te da ne-ma ni govora o bilo kakvu predsjedniku Hrvatskog dravnog saboraodnosno hrvatskom pre-mijeru. Iz ovih se vrela takoer ne moe ni na koji nain izvlaiti zakljuak da se zasjeda-


20/20

nje Hrvatskog dravnog saboraodravalo punih osamnaest soljea, tj. od Tanaisa na Azov-skom moru do dananjeg Hrvatskog dravnog saborau Zagrebu. Imena trojice mukaraca sovih dvaju natpisa nedvojbeno su vrlo vaan podatak za hrvatsku etnogenezu, a posebice zagenezu hrvatskog narodnog imena, za koje u najnovije vrijeme pojedini domai65 i inozemniautori sude da bi moglo biti iranskog podrijetla66.

Public inscription on two marble tablets from Greek city Tanaisat Don estuary on Azov Sea

The first inscription from port Tanais at Don esturary on Azov Sea (Latyschev, nr. 445; CIRB1277) indicates two persons with names very similar to the Croatian ethnonyme. A man for-merly indicated as the leader of religious assembly (synodos), in 5th row is named(Coroaq[oV]). The person in 20th row is indicated as the son of CoroqoV, but on this da-maged tablet his personal name persisted unknown. Quite identical name CoraqoV is re-gistered also in the second minor inscription (Latyschev, nr. 430; CIRB 1245) and it is the na-me of the last among four men indicated as prior of Tanais.

After the judgement of reputed Croatian philologist Radoslav Katii these ones were perso-nal names, and not ethnonymes. The same scholar concluded that this personal name is sosimilar to Croatian ethnonyme that it is rather probable to be so. Then Katii also conclu-ded if it was so, then this ethnoname was transformed to a personal name, whisch is not arare phenomenon. The men bearing it came to Tanais, and became reputed citizens there.Specialists agree that it was probably an Iranian name. This also means that some people withthat ethnonyme existed somewhere in the backland of Tanais,where in ancient times lived so-me steppic nomads who had spoken Iranian language. Perhaps (only: perhaps?) Croats havetheir ethnonyme from that people, if it existed at all. Nothing more, nor less that that.


65Vladimir KOAK, Iranska teorija, 113.66 Ludwig STEINDORFF, Kroatien. Vom Mittelalter bis zur Gegenwart. Verlag Friedrich Pustet Regensburg Sdo-steuropa-Gesellschaft Mnchen, Regensburg - Mnchen, 2001., 24-25.

Documents

Javni natpisi s dviju mramornih ploča iz grčkog grada Tanaisa na ušću Dona u Azovsko more