Javni i društveni život

7/29/2019 Javni i drutveni ivot

1/23

Biblijske starineBiblijske starineBiblijske starineBiblijske starine

Dr. Adalbert Rebi

Kranska sadanjost, Zagreb, 1992.

Sadraj

III. JAVNI I DRUTVENI IVOT ......................................................... ........................................................... ............. 2PRIVREDA....................................................................................................................................................................... 2

Stoarstvo .................................................. ............................................................ .................................................... 2Ratarstvo ................................................... ............................................................ .................................................... 2Peradarstvo ......................................................... ............................................................ .......................................... 4

Lov i ribolov ........................................................ ........................................................... ........................................... 4Rudarstvo .................................................. ............................................................ .................................................... 5Obrt ........................................................................................................................................................................... 6

PROMET I TRGOVINA....................................................................................................................................................... 7Putovanja kopnom i morem....................................................................................................................................... 7Razvoj trgovine.............................................................. ........................................................... ................................. 8

MJERE, VAGE, NOVAC..................................................................................................................................................... 9Mjere ......................................................... ............................................................ .................................................... 9

Mjere za duinu .......................................................................................................................................................................9Mjere za put .............................................................................................................................................................................9Mjere za teinu ........................................................................................................................................................................9

Vage ........................................................................................................................................................................ 10Novac ................................................................................................ ........................................................... ........... 10

Prije babilonskog suanjstva .................................................................................................................................................. 10Perzijski novac ..................... ..................... ..................... ..................... ...................... ..................... ..................... ................... 10Grki novac ........................................................................................................................................................................... 10idovski novac za vrijeme Hasmonejaca ............................................................................................................................... 10Novac za vrijeme Herodovaca ............................................................................................................................................... 11Revolucionarni idovski novac .............................................................................................................................................. 11Strani novac u helenistiko doba ........................................................................................................................................... 11

KULTURA...................................................................................................................................................................... 11Obrazovanje ............................................................................................................................................................ 11

Pismo ..................................................................................................................................................................................... 11Rairenost pismenosti ............................................................................................................................................................ 14

Znanost ...................................................... ............................................................ .................................................. 16Filozofija i teologija ............................................................................................................................................................... 16Povijest .................................................................................................................................................................................. 17Druga podruja znanosti .................... ..................... ..................... ...................... ..................... ..................... ..................... ..... 17

Kalendar.................................................................................................................................................................. 18idovski kalendar .................................................................................................................................................................. 19

Arhitektura ............................................................................................................ .................................................. 20Umjetnost ................................................................................................................................................................ 21

Glazba .................................................................................................................................................................................... 21


2/23

2

III. Javni i drutveni ivot

PrivredaBiblija cijeni rad i privreivanje. ovjek je po svome radu i privreivanju slian Bogu

stvoritelju (usp. Post. 1,26-29). I prije pada ovjek je radio i privreivao (usp. Post 2,15). Grijeh jepomutio onaj iskonski prirodan ovjekov odnos prema radu: poslije grijeha ovjek gleda rad kaoprokletstvo (Post 3,17-19). Ali rad sam u sebi nije prokletstvo. ovjekov odnos prema radu poslijegrijeha postaje grean, proklet. Stari zavjet ovjeka stalno nagovara na rad, jer po radu ostvarujesvoju slinost s Bogom: "est dana radi i obavljaj sav svoj posao... Ta i Jahve je est dana stvarao nebo, a

sedmoga dana je poinuo!" (usp. Izl 20,9.11). Isus je cijenio rad: "Otac moj neprestano radi i ja radim!"(Iv 5,17). Bio je tesar i sin tesarov. Za razliku od Grka i Rimljana, koji su vie voljeli dokolicu,kranstvo je rad oduvijek visoko cijenilo (1 Kor 4,12; 9,6; Ef 4,28; 2 Sol 3,8.10-12).

Biblija svjedoi da su ljudi ve u pradavna vremena ivjeli od plodova prirode: obraivali suzemlju i lovili ivotinje. Lov, stoarstvo i ratarstvo najstariji su naini privreivanja. Mi ne kanimoovdje raspredati koji je od tih naina prioritetniji u razvoju ovjeanstva. O tome dovoljno govore

prirodne znanosti na temelju istraivanja ovjekove prolosti.

StoarstvoAbraham je bio nomad: selio se zajedno sa stokom iz kraja u kraj. I ostali su izraelski

patrijarsi bili nomadi, stoari. Izraelci su se bavili stoarstvom i za vrijeme boravka u Egiptu:bjeei iz Egipta, gone pred sobom brojnu stoku (Izl 10,9-24). Pa i kad su zaposjeli kanaanskuzemlju i poeli obraivati zemlju, jo su se uvijek bavili i stoarstvom. Nomadski nain ivljenjavie su cijenili nego poljoprivredniki. Svoje kraljeve usporeivali su s pastirima, a sebe sa stadom(Ps 78,71; 2 Sam 5,2; Jer 23,21s; Ez 34,23). Abraham, Mojsije, David bijahu pastiri. tovie, i Bogasu ,nazivali svojim pastirom (Ps 22,1).

Brigu oko stoke vodili su pastiri. Oni su vodili stado na pau i uvali ga od tatova i

grabeljivih ivotinja. Zato su bili oboruani dugakim tapom, prakom i torbom s kamenjem.Imali su za pomo i pse, koji bi ih upozoravali na opasnost. Najmljeni pastiri imali su odreenuplau, obino u novcu ili pak u naravi. Nou bi stado zatvarali u tor, ograen drvenim plotom ilizidom. Uz tor nalazila se kolibica ili kula za uvara. Za krupnu stoku gradili su i natkrivene staje s

jaslama. O podnevnoj egi trebalo je stoku skloniti u sjenu.Od sitne stoke uzgajali su ovce i koze, a od krupne govedo, bivole, magarce, mazge, konje i

deve. Svinje nisu uzgajali, jer im je bilo zabranjeno jesti svinjetinu (Lev 11,7). U stvari, svinjskomeso za ovakvo klimatsko podneblje kao to vlada u Palestini nije zdravo. Ipak u Palestini je uvijekbilo svinja, kako to potvruju arheoloke iskopine. U doba Kristovo gojili su svinje Heleni iopenito pogani (Mk 5,11s).

RatarstvoKad su Izraelci naselili u Kanaan, poeli su obraivati zemlju. Rad na polju bio je astan i nije

ga se nitko stidio, pa ni kralj ni sveenik. Smatrali su da tako izvravaju zapovijed Boju: podvrizemlju pod svoju vlast (Post 1,27-29). Prema biblijskom izvjetaju, pri podjeli zemlje svaka jeobitelj dobila toliko zemlje koliko joj je bilo potrebno i koliko je mogla obraivati. Mojsijevimzakonom bilo je zabranjeno parceliranje zemlje. Tako se spreavalo s jedne strane bogaenje jednihna raun drugih, a s druge strane osiromaivanje i proletarizacija stanovnitva. Batinjena zemljabila je sveto vlasnitvo i nije se smjela samo tako otuiti. Zemlja uzeta u zajam zbog duga, moralase jubilejske godine vratiti vlasniku (Lev 25,13-16.23.25-28).

Palestinska je zemlja preteno gorovita i krevita. No ima mnogo uvala u kojima su Izraelci

iskoristili svaki pedalj obradive zemlje. Zemlja je vrlo plodna: ima u izobilju sunca, a kie padaju uritmu prirode. Zbog duga beskinog razdoblja potrebno je zemlju natapati. Natapanje u neku rukuzamjenjuje obilna jutarnja rosa (2 Kr 9,37; Ps 1,3; Izr 21,1; Iz 25,10). Ako bi uzmanjkala redovna


3/23

3

kia, nastala bi sua i glad (Post 12,10; 26,1; Dj 7,11). Zato su Izraelci oduvijek plodnost zemljesmatrali posebnim darom Bojim: "Zemlja u koju e ui da je zaposjedne, nije kao egipatska, nego

gorovita i puna polja, oekujui s neba kie zemlja nad kojom Jahve, Bog tvoj, bdi; na kojoj oi Jahve, Bogatvoga, uvijek poivaju davat u vaoj zemlji kiu u pravo vrijeme!" (Pnz 11,10-18).

Glavne grane poljoprivrede bijahu sijanje itarica, vinogradarstvo i vrtlarstvo.Od itarica sijali su penicu, ra, jeam i proso. Uzgajali su jo i lan i pamuk (Est 1,6).

Zemlju su obraivali primitivnim sredstvima, kao to to jo danas ine palestinski seljaci,felasi, na svojim malim imanjima. Poznavali su ve u davnini plug i motiku. U starini sve je bilo oddrveta. Prema vremenu i staleu drvo se zamjenjivalo eljezom. Plug su vukli volovi ili krave (1 Kr19,19; Am 6,12), rjee magarci (Iz 30,24). Rad na plugu bio je vrlo teak: plug je trebalo snanopritiskati, da bi uao to dublje u suhu i pustinjsku zemlju. Za komadanje brazde sluio je oriak,koji je najprije bio od kamena a onda od eljeza. Za tjeranje goveda sluio je eljezni ostan (Suci3,31; 1 Sam 13,21; Dj 9,5).

Prvo oranje bilo je za ljetne sue, a drugo koncem listopada ili poetkom studenoga, kad supale prve kie. Sijali su rukom. Kod Babilonaca su pronaeni plugovi provieni spravom za sijanje.Izraelci se u tehnici nisu mogli natjecati s Babilonijom. Za rahljenje zemlje rabili su teki drvenivaljak (Iz 28,24; Job 39,10). etva je poinjala u vrijeme Pashe (poetkom travnja). Drugi danPashe (16. nisana) rtvovali bi prvi snop jema u zahvalu za novu etvu (Lev 23,10-14). Penicu sueli poetkom svibnja o blagdanu Pedesetnice (hebr. evuot), kada su ujedno slavili svretak etve.Na temelju arheolokih pronalazaka saznajemo da su za etvu upotrebljavali srp (Pnz 23,35). Zaetve bili su zaposleni svi, poevi od gospodara pa do slugu. Vrijeme je etve bilo najradosnijedoba u godini (Ps 125,6; 128,8). Ponjeveno ito vezali su u snopove (Rut 2,7) koje su dopremalido gumna.

Ono je bilo napravljeno od nabijene zemlje ili peine. Na njem bi vrhli ito pomou irokedrvene daske nabijene odozdo eljeznim ili kamenim kvrgama i natovarene odozgo tekim teretom(Job 41,22; Iz 41,15 i Am 1,3). Tu teku dasku obino je po snopovima vukla stoka. Pojam vridbeu Bibliji se upotrebljava slikovito za poraz neprijatelja u ratu (Iz 21,10; 41,15) ili za zvjerstva nad

narodom (Am 1,3).Poslije vridbe istili su ito od pljeve, najprije pomou reeta a onda pomou vijae, tj.drvene lopate kojom se ito bacalo u vis na mjesto izloeno laganom vjetru, tako da bi vjetarodnosio pljevu, a isto bi ito padalo na zemlju (Sir 27,5; Lk 22,31). ienje ita od pljeve uBibliji se slikovito upotrebljava za govor o sudu nad grenicima (Ps 1,4; Iz 41,16; Ho 13,3; Am9,9; Mt 3,12). Oieno ito stavljali su ili u velike zemljane vreve (pitone), ili u iskopane jame(cisterne, silosi), ili u itnice (Pnz 28,8; Izr 3,10; Mt 3,12). U Babiloniji su npr. itnice bile graeneod opeke u obliku unjeva, koji su odozgo imali otvor za usipanje, odozdo za vaenje ita.

U stara je vremena najvie ita uspijevalo u Ezdrelonskoj odn. Jizreelskoj ravnici i naGolanskoj visoravni. Odavde su ito utovarivali u brodove u gradskoj luci u Akonu i prodavali gapo sredozemnim gradovima.

Druga i vrlo unosna grana poljoprivrede bijae vinogradarstvo. Palestina je od davnine zemljavina. To potvruju i etimologija rijei "vino" (hebr. vajin, gr. voinos odn. oinos, lat. vinum, hrv.vino) i arheologija. Najstarije svjedoanstvo za vinogradarstvo u Palestini nalazimo na egipatskimarheolokim spomenicima. Oko godine 2.550 pr. Kr. palestinsko se vino spominje na nadgrobnomspomeniku egipatskog vojskovoe Vinija. Vino se spominje i u Sinuhovu opisu Kanaana izvremena faraona Sesostrisa I (1971.-1936. pr. Kr.). A u biblijskim spisima ima mnogo podataka ovinovoj lozi i o vinu u zemlji Izraelaca (Post 37,28; Br 16,14; Pnz 6,11; Jo 24,13; Suci 9,27; 1 Kr21,1; Iz 5,1s; Jer 31,5 i dr.). Mojsijeve uhode donose iz kanaanske zemlje tako velik grozd da su ga

jedva dvojica nosila (Br 13,24). Najvinorodniji krajevi bijahu hebronski breuljci, Ekolska dolina(Pj 1,14), obronci Karmela (2 Ljet 26,10), samarijanski breuljci (1 Kr 21,1), obronci Libanona(Ho 14,8), dolina Jordana, dolina Soreka i ravnica oko Genezaretskog jezera.

Iz 5 opisuje nam kako je izgledao vinograd. Vinograd se podizao obino na sunanomzemljitu. Budui da je bio najee na padinama breuljka, gradili su terase. Vinograd je bio okoloobzidan. Usred vinograda nalazila se koliba za uvara. Nain uzgajanja vinove loze bijae razliit:


4/23

4

ili se pustilo da loza lei na zemlji, ili se loza podupirala kolcima, ili se putalo da se penje uzsmokvu ili maslinu. Bilo je poslovino odmarati se pod vinovom lozom i smokvom (1 Kr 4,25; 2 Kr18,31; Mih 4,4; Zah 3,10). U vinogradu se nije smjelo sijati ni saditi drugih usjeva osim saditimasline i smokve. Rod prvih triju godina iz novozasaenog vinograda nije se smio ubirati, a etvrte

je godine rod bio posveen Bogu (Lev 19,23-25). Zato je gospodar novozasaenog vinograda bioosloboen vojske etiri godine (Pnz 20,6).

Berba groa najradosnije je vrijeme u godini (Suci 9,25): pjevalo se, plesalo i zabavljalo (Iz16,10). Berba je poinjala krajem kolovoza i trajala do poetka listopada (Suci 9,27; Iz 16,10).Ubrano groe nosilo se u tijesak, koji se nalazio odmah u vinogradu, usjeen u kamen. Bila su to ustvari dva korita: jedno gornje (plie) a drugo donje (dublje). U gornjem se groe drobilo gaenjem(Suci 9,27; Jer 25,30; Mt 21,33), a u donjem se skupljao mot to je iz gornjeg korita u donje ulaziokroz otvor. Mot se ulijevao odmah u zemljane vreve ili u nove mjeine od kozje koe (Jo 9,4),tato da ne bi uslijed vrenja koa pucala (Mt 9,17).

U Bibliji su vinograd i vinova loza esto metafora, slika. Vinograd je slika Izraela, narodaBojega (Iz 3,14; 5,6.7; Jer 2,21; Ho 10,1). Unitenje vinograda slika je suda Bojega (Ho 2,14).Obnova vinograda slika je oprotenja Bojega (Joel 2,22; Mal 3,11). etvrto evanelje naziva Bogavinogradarom, Isusa Krista okotom, a uenike lozom (Iv 15,1-8).

Omiljena grana poljoprivrede bijae i vrtlarstvo. Palestinska je zemlja krta vrtovima. Njimanaime treba posvetiti mnogo panje. Treba ih zalijevati vie od pola godine kada kia ne pada. Ipak,svatko je nastojao oko kue zasaditi vrt i marljivim ga radom obraivati. U vrtu je uspijevaloraznovrsno povre: bob, lea, grah, krastavci, slatke tikvice, bundeve, luk, poriluk, enjak (rimskipisac Amian Marcelin naziva idove "smrdljivcima" - Rerum gestarum 22,5), cvijee. Oko vrtasadili su voke. Postojali su glasoviti maslinici. Arheolokim iskapanjima pronaeno je mnogotijeskova za stiskanje maslina i groa. Izraelci su maslinovo ulje izvozili u susjedne zemlje. Osimmasline uzgajali su i smokve (koje u Palestini rode i po tri puta godinje), divlje smokve (drvo jedobro za graditeljstvo), palme (s datuljama), jabuke, mandarine, orahe i ruikovo drvo.

Peradarstvo

Izraelci su uzgajali: golubove, grlice, kokoi i pele.Golubovi (hebr.jond). Prinosili su ih za rtvu. Prireivali su ih za jelo. Bogatiji su imali u tu

svrhu svoje golubinjake (Iz 60,8). Golubica je bila u Bibliji slika zarunice (Pj 1,14; 4,1; 5,12).Grlice i kokoi. Grlice su im sluile takoer za rtvu (Lev 1,14). Kokoi se u hebrejskom SZ

nigdje ne spominju (ima ih latinski prijevod Vulgata: Iz 22,17; Izr 30,31 i Tob 8,11). U Novome sezavjetu spominju koko, kvoka i pijetao (Mt 26, 34.75; Mk 1,4.30; Lk 22,60; Iv 13,38 i dr.). Isussvoju ljubav prema Jeruzalemu usporeuje s ljubavlju kvoke prema njezinim piliima (Mt 23,37).

Pelarstvo je bilo vrlo razvijeno (Pnz 1,44; Ps 117,12; Iz 7,18; Suci 14,8). BogatstvoPalestine opisivalo se u Bibliji izrekom: "zemlja kojom tee med i mlijeko". Iz Talmuda saznajemoda su idovi imali i konice (Talmud naime zabranjuje drati konice u gradu Jeruzalemu!). No

najvie su meda dobivali od divljih pela koje su boravile po umama i med ostavljale po pe

inamai po drveu.

Lov i ribolovBiblija Nimroda naziva lovcem (Post 10,9), smatra lovcem Imaela i Ezava (Post 21,10;

25,28). Iz razliitih metafora alegorija razabiremo da je lov u Hebreja bio omiljen (1 Sam17,34-36;Jo 23,13; Ps 7,16; 9,16; Jer 5,27; 16,16; Izr 26,27). Za lov su upotrebljavali luk, strelicu (Iz 7,24),koplje, ma, praku (1 Sam 17,40), zamku, stupice i prikrivene jame (Ps 7,16; Iz 51,20; Ho 5,1 idr.). Divlja je od lovaca bila zatiena po Mojsijevu zakonu jubilarne, tj. abatne godine.

Ribolov je bio glavno zanimanje Izraelaca naseljenih oko Genezaretskog jezera, koje je vrlobogato ribama, na obalama rijeke Jordana i Sredozemnog mora. U Bibliji su esto upotrijebljene

slike iz ribarskog ivota (Hab 1,15; Mt 13,47-50 i dr.).


5/23

5

Rudarstvoe1jezo. U Palestini je bilo rudnika eljezana Golanskoj visoravni, na obroncima Libanona,

na Karmelu i izmeu Judeje i Filisteje. To dokazuju arheoloka iskapanja. Tragovi velikih rudokopavide se na Sinajskom poluotoku. U Babiloniji je eljezo bilo poznato ve u 3. tisuljeu prije Krista,ali se poelo upotrebljavati tek oko 1100. pr. Kr. Za vrijeme Tiglatpilesara I. i Asurbanipala Asircisu posjedovali eljezno oruje. Poslije 800. godine eljezo sve vie potiskuje broncu. Ali upotreba

eljeza, osobito za ratarsko orue, zapaa se u Palestini ve u 12. stoljeu prije Kr. To dokazujuarheoloka iskapanja u Tell el-Hesiju i u Gezeru. Iz jednog egipatskog papira, pronaenog uarheolokim iskapanjima, saznajemo da su se ve u 12. stoljeu pr. Kr. eljezna ratna kolaproizvodila u tri grada u Jizreelskoj ravnici. Izgleda da su Feniani i Filistejci dugo vremena imalimonopol nad proizvodnjom eljeza (1 Sam 13,19s). U Megidu je pronaena pe za taljenje eljeznerudae i kovanica.

Bakar i bronca. Na hebr. jeziku postoji jedna rije za bakar i za broncu (nehua). Kad se uBibliji ta rije spominje, obino se misli na broncu (osim Pnz 8,9 i Job 28,2 gdje je rije orudnicima bakra). Bakar kao kovina nije dovoljno tvrd pa se nije u istom stanju mogaoupotrebljavati za orue i za oruje, nego tek mijean zajedno s kositrom i olovom to daje broncu.Na prve tragove bronce nailazimo ve u 4. tisuljeu pr. Kr. U arheolokim iskopinama gradaLagaa pronaeni su mjedeni kipovi idola. U vrijeme kralja Davida i Salomona postojali su rudnicibakra na istonom podnoju Libanona (blizu Baalbeka), u Edomu (negebska pustinja) i nasinajskom poluotoku. Bogato nalazite bakra bijae i otok Cipar (po njemu se bakar zove latinski"cuprum"). U Palestini je pronaeno mnogo bronanih predmeta u Gezeru, Taanaku, Megidu idrugdje. A u blizini Eilata (Akapski zaljev) pronaeni su ostaci rudnika bakra (prokopi i pei zataljenje iz. 13. st. pr. Kr.).

Zlato i srebro. Pronalasci zlatnog i srebrnog posua i drugih ukrasnih predmeta u arheolokimiskapanjima dokazuju da se zlato i srebro upotrebljavalo ve i prije bakra (u arheol. iskapanjimagrada Ura u Babiloniji pronaeni su zlatni i srebrni predmeti iz 4. tisuljeu pr. Kr.). Prema Bibliji,Abraham se vratio iz Egipta bogat stadima, srebrom i zlatom (Post 13,2; 24,35). Za 400 srebrnihekela kupio je od Efrona njivu za obiteljsku grobnicu (Post 23,16). Prigodom izlaska iz EgiptaIzraelci su sa sobom ponijeli i mnogo zlata i srebra: za izradu zlatnih stvari u svetom atoru darivalisu svoje zlatne nakite. Aron je mogao od darivanog zlatnog nakita ak saliti zlatno tele kojemu su sekao boanstvu klanjali (Izl 32,4). Pri osvajanju kanaanske zemlje Akan je u Jerihonu uzeo "inearski

plat, dvije stotine srebrnjaka i zlatnu ipku vrijednu pedeset srebrnjaka" (Jo 7,21). Za vrijeme kraljaDavida i Salomona bijae u Jeruzalemu mnogo zlata i srebra. Salomon je Hram ukrasio zlatnimukrasima. Kroniar hiperboliki govori da je u Salomonovo vrijeme u Jeruzalemu bilo vie zlata nokamenja (2 Ljet 1,15). Pisac knjige Kraljeva opisuje kako se Salomon razbacivao zlatom uukraivanju Hrama i svoje palae (1 Kr 10,16.17; 14,26). Egipatski faraon eonk (iak)polakomio se za tim zlatom, pa je za vrijeme Salomonova nasljednika Roboama provalio uJeruzalem, u Hram, i uzeo sve zlatne titove (1 Kr 14,26).

U Bibliji se zlato esto upotrebljava u slikovitom govoru (Job 28,15; Ps 19,11; 119,72.127;Izr 3,14; 8,19; 22,1; 25,12; 1 Pt 1,7; Otk 21,18).

Zlato i srebro uvozilo se iz Ofira (Juna Arabija) i Taria (vj. panjolska). Od zlata i srebrapravio se novac (u obliku krunice, lania, ploice). U Gazi je pokazuju arheoloka iskapanja postojala proizvodnja zlata.

Osim ovih dragocjenih i vrijednih rudaa, Izraelci su poznavali jo i alabastar(od njega supravili skupocjeno posue), drago kamenje (esto se spominje u Bibliji, poimence: karneol, ahad,oniks, beril, jaspis, ametist, steatit, hematit, serpentin i lazurni kamen), staklo i sol. Sol suproizvodili u okolici Mrtvog mora (Br 11,35; 1 Mak 11,35). Ona je u Bibliji simbol kreposti (Mt5,12; Mk 9,49 i Lk 11,34) i mudrosti (Sir 22,18). Izum stakla bio je u Asiriji poznat ve oko 4.000god. pr. Kr., a u Egiptu ,oko 3.000 pr. Kr. U Palestini je staklo bilo na visokoj cijeni, gotovo kaozlato (Job 28,17). U arheolokim iskapanjima na podruju Palestine pronadeni su mnogi staklenipredmeti (ogrlice, prstenje, amuleti, kipovi boanstva, posudice za mirisave pomasti i sl.). Staklo supoznavali i Feniani i njime trgovali po cijelom Sredozemlju. Mnogi alabastreni predmeti pronaeni


6/23

6

su u arheolokom iskapanju grada Ra-e-amre (stari Ugarit). Alabaster su uvozili iz Egipta. Biloga je i u blizini Damaska i podno Hermona.

ObrtKod nomada obrt nije bio razvijen; kod njih je svatko znao raditi sve to mu je za ivot bilo

neophodno potrebno (odijelo, ator, oruje i orue). Obrt se razvio u gradovima i u naseljima. Iz

Hamurabijeva zakonika, iz godine 1750. pr. Kr., saznajemo da su ve onda bili razvijeni razni obrti:lonarski, drvodjelski, uarski i zidarski. To potvruju uostalom i mnoga arheoloka iskapanja napodruju dananje Mezopotamije, Sirije, Palestine i Egipta.

Izraelci su poeli razvijati obrt ve u vrijeme boravka u Egiptu. Jo su vie razvili obrt kad suse u 12. st. pr. Kr. naselili u kanaansku zemlju. Tu su obrt uili od prastanovnika zemlje, odKanaanaca. Arheoloka iskapanja Palestine pokazuju da se u 12. stoljeu pr. Kr tu zbila velikapromjena. Kanaanski su stanovnici ivjeli u gradovima i razvili su obrt do zamjerne visine. Kad sudoli Izraelci u zemlju, obrt, kao i uostalom sva civilizacija, nazaduje, propada, da bi se tek uSalomonovo vrijeme (10. st. pr. Kr.) poeo popravljati i obnavljati. U Salomonovo vrijeme mnogose gradilo, pa je trebalo mnogo zidara, tesara, kovaa... Radnike zanatlije pozivali su ak izinozemstva (iz Tira i iz Sidona). Iz inozemstva su dolazili zanatlije s veim iskustvom i s boljom

tehnikom. Poslije Salomonova vremena u Jeruzalemu se razvilo vie obrtnikih poduzea: postojalesu ulice mesara, ulice kovaa, ulice lonara (Jer 37,21). Obrt je prelazio s oca na sina. Obrtnici su seudruivali u udruge i skupljali se zajedno u iste ulice (Neh 3,8.31). Obrt se u idova osobito razvioposlije povratka iz babilonskog suanjstva (poslije 538. god. pr. Kr.). Svaki je idov tada moraoizuiti neki zanat, pa i onaj tko se posvetio studiju Svetog pisma.

Arheoloka iskapanja pokazuju kako se obrt rairio po Palestini, osobito po gradovima.Pronaeni su ateljei, radionice, kovanice, mesnice. U Beit Mirsimu (Debir) postojale su maletvornice za proizvodnju platna, kod Haife za proizvodnju grimiza, u Jerihonu su bile razvijenelonarnice itd.

Dok su Grci i Rimljani prezirali obrt, Izraelci su ga visoko cijenili. Slavni rabini bili su ilimesari, ili tesari, ili kovai, ili atorari (Isus, Pavao i mnogi drugi). Svatko je nastojao ivjeti oduljeva svojih ruku, da ne bi kome pao na teret. Rabin je morao biti u privrednom pogledu sasvimnezavisan od zajednice: nije smio ivjeti na teret zajednice. Zazirali su samo od onih obrta koji su ihobredno oneiivali ili nisu bili u skladu s udoreem.

Od pojedinih obrtnika u Bibliji se spominju kovai, lonari, tesari, kamenari, zidari, bjeljari,tkalci, bojai, koari, atorai, krojai, brijai, pomastari, pekari, sirari i drugi.

Kovai (1 Kr 7,14) imali su razvijeno orue: nakovanj, klijeta, kladivo, mijeh, posude zarastapanje kovine i pei (Iz 41,7; 44,12; 48,10; Jer 6,25). Od srebra i zlata izraivali su umjetnikepredmete. Izraivali su sitno orue iz raznih metala i ukraavali slonovom bjelokosti (eljevi, igle,ukosnice, pribadae). U Megidu je pronaeno mnogo ukrasnih predmeta od slonove kosti izSalomonova vremena (10. st. prije Kr.). U iskapanjima Samarije pronaeno je mnogo predmeta iz

9. stoljea pr. Kr.Lonari. Ovo je jedan od najstarijih i najrairenijih zanata. Postojao je ve u neolitsko doba

(kameno). Lonarski se zanat razvijao iz vremena u vrijeme i usavravao. Nain izradbe, vanjskioblici i ukrasi i boje nose obiljeje pojedinih povijesno-kulturnih razdoblja. Prema pronaenimloncima, posudama i vazama moemo odrediti razdoblje u kojem se dotino nalazite razvijalo. To

je poznata metoda tipologije i keramografije. Arheolog H. Vincentstudirao je palestinsku keramikui ovako je podijelio: domaa kanaanska keramika, oko 1600. pr. Kr.; egejsko-kanaanska, oko 1200.pr. Kr.; izraelska keramika, oko 900. pr. Kr.; judejsko-grka, oko 500. i dalje. Lonari su imalisvoje radionice obino u blizini grada (Jer 18,2; 19,1). U Bibliji se lonarski zanat cijeni i slikovitoupotrebljava. Lonac je simbol krhkosti, kratkotrajnosti (Ps 2,9), apsolutne ovisnosti o tvorcu (Post2,7: ovjek proiziao iz ruku Bojih kao lonac iz ruku lonarevih) i ovisnosti o volji Bojoj (Sir

33,13; Jer 18,6; Rim 9,29 i Otk 2,27).Tesari su gradili kue od drveta. Drvo je sluilo kao graa za spajanje i povezivanje. Ugradnji kua prevladavala je kamena graa. Palestina je, naime, siromana umama, a bogata je


7/23

7

kamenjem. Orue tesara bijae: sjekira, pila, sprava za guljenje koe, estar, kladivo, ravnalo i vrpca(Pnz 19,5; Iz 10,15; 44,12-13).

Kamenari lomili su kamen u kamenolomima i tesari ga (1 Kr 5,29; 2 Ljet 2,1; 24;12). Velikisu kamenolomi bili blizu Jeruzalema, na sjeveru, izmeu Damaanskih vrata i Jeremijine pilje (2Kr 12,12), gdje se lomio tvrdi kamen kao to je onaj to je jo danas sauvan u Zidu plaa.

Zidari i bukari bili su zaposleni u gradnji kua. Zidar je imao svoj alat: kladivo, pila,

zidarska lica, ravnalo, olovnica i uteg za mjerenje (Am 7,7; Zah 1,16; Job 38,5).Bjeljari bavili su se pranjem vune, tkanina i rublja (Mal 3,2). Oni su moili vunu i tkanine uvodi, prali ih U lugu nainjenu od pepela sapunastih biljaka i primjese nitrana lunog kamena. Onisu tako umjeli oprati rublje da se bijeljelo poput snijega.

Tkalci postojali su svugdje na starom Istoku: u Mezopotamiji, u Siriji, u Egiptu i u Kanaanu.U Egiptu su postojala tvornika poduzea u kojima je bilo zaposleno po nekoliko stotina strunihradnika. U Kanaanu tkalaki je obrt bio kuni obrt. Njime se ponajvie bavila ena (Iz1 35,25; Izr31,19.22.24). Izraelci su tkalaki obrt nauili vjerojatno u Egiptu, gdje je bio vrlo razvijen. Osobito

je umijee bilo utkivati u tkanine niti razliitih boja i razliite ukrasne motive. Posebno je umijeebilo takoer otkati tuniku tako da nigdje nije bila ivena (Iv 19,23).

Bojari se ne spominju u Bibliji. Spominju se u Talmudu kao poseban stale (Sabat 1,5). Oni

su bili osobito razvijeni u Feniciji (grad Tir). Grimiznu crvenu boju pravili su od nekog crva to iviu baamskim hrastovima (Iz1 25,4; Iz 1,18; Jer 4,30). Ljubiastu su boju pravili od sluzi nekekoljke (murex). Boje su prireivali i od vonih sokova (crvena boja od broeva korijena, uta bojaod afrana, modra i ljubiasta od lia biljke krstaice sa (lat. isatis tinctoria) i od biljke indigo (lat.indigo tinctoria) (Jer 22,14; Ez 23,14; Mudr 13,14).

Koari. U Novom zavjetu spominje se koar imun, koji je imao svoju radionicu izvan gradaJafe (Dj 9,43; 10,6). Od koa su proizvodili mjeine za vino, za vodu i mlijeko, konate pojaseve,obuu, sandale, titove, tobolce za strelice, remenje za opremu konja, sedla i drugo.

atorari bavili su se izradom atorskih krila. atorska su krila mogla biti od koe, od trstike,od rogoza ili od sline materije. Ovakvim se obrtom bavio apostol Pavao (Dj 18,3).

Spominju se jo i krojai, brijai (Ez 5,1), pomastari (Iz1 30,25; 37,29; Izr 10,1), pekari (1Sam 8,13; Ho 7,4.6; Jer 37,21) i sirari.

Promet i trgovina

Putovanja kopnom i moremI stari su mnogo putovali. Putovali su bilo iz potrebe, radi trgovine i seobe, bilo iz

radoznalosti, elei upoznati druge krajeve, druge ljude, sabrati nova iskustva i nauiti jezike.Osobito su rado putovali idovi.

Prometna su sredstva bila skromna. Putovalo se pjeice, na ivotinjama i na kolima. Kaotransportne ivotinje sluile su mazge, deve i magarci. Putovalo se i kolima (1 Kr 6,l0s). Postojala

su i teretna kola: Josip je svome ocu Jakovu poslao teretna kola iz Egipta da na njima preveze svojimutak u Egipat (Post 45,27). Kola su vozili volovi i konji. Vlastita kola mogli su imati samoodlinici i bogati ljudi (Post 45,19; 1 Kr 12,18; 2 Kr 5,21; Dj 8,28).

Putovanja su bila opasna. Palestina je velikim dijelom pustinjska zemlja, ceste nisu bileizgraene, nailazili su na divlje zvijeri, na razbojnike, pogaala ih vruina, e i druge nevolje (Suci9,25; Ezr 8,31; Lk 10,30). Zato su ljudi putovali u skupinama, u karavanama (Job 6,20; Post 37,25;Iz 21,13; Jer 9,1; Lk 2,44). Prije puta izabrali su vou puta koji je dobro znao putove. Pravi se putpoznavao po hrpama kamenja, po mirisu zemlje, po zvijezdama i slino (Pnz; Br 10,29-32; Jer31,21; Iz 21,14). Na put se nosio prostira, na kojemu se sjedilo, i okrugla koa (hebr. ulhan), nakoju se postavljalo jelo. Nosili bi sobom i pribor za jelo i za pilo (1 Kr 26,11-12,16; Ez 12,3).Krenulo se na put rano ujutro, a o podne se odmaralo, obino kod vode (Job 6,15-20). Putovalo se i

nou. Rasvjetljivali su put bakljama. No, postojala su konaita (hebr. maln). Takvo konaitebijae u Judejskoj pustinji izmeu Jeruzalema i Jerihona, u Betlehemu (Lk 2,7; 10,34). Takvaprenoita Arapi jo danas zovu khan.


8/23

8

Putovanja su bila duga i spora. Od Jeruzalema do Babilona trebalo je 14 dana bez prtljage, odGaze do Peluzija u Egiptu tri dana. Cestovna je mrea prije dolaska Rimljana bila skromna. IzMeina natpisa (26. redak) saznajemo da je Mea sagradio jednu cestu. Josip Flavije pie uStarinama (VIII,7,3) da je Salomon gradio ceste koje su vodile u Jeruzalem. I od Izaije saznajemoda su se gradili putovi i ceste (Iz 40,3). Ali sve je to bilo malo. U Palestini su dobre ceste poeligraditi Rimljani. Jo danas mogu se vidjeti tragovi rimskih cesta (ona izmeu Jeruzalema i Jerihona,

ona izmeu Megida i Taanaka i druge). Rimljani su gradili u Palestini udobne ceste, vrste i iroke.Promet je cvao, putovanja su bila esta. Ceste su bile nune ne samo za putovanja i za trgovinunego i za vojsku. A Palestina je bila tranzitna zemlja. Stoga su Rimljani gradnji cesta u Palestiniposvetili posebnu pozornost.

Prije Rimljana u Palestini su bile poznate slijedee ceste. Primorska cesta ila je od Egiptapreko Peluzija, preko Gaze, Jafe, Megida prema sjeveru. Kod Megida se ravala: jedan je pravaciao u Feniciju i dalje prema Ugaritu i Palmiri, a drugi na istok preko Hasora i Damaska u Asiriju(Niniva). Druga je cesta, zvana Kraljevska cesta, ila od Beer-ebe preko Hebrona, mimoJeruzalema, mimo ekema i dalje prema sjeveru. Kod Jeruzalema se skretalo na istok premaJerihonu i dalje preko Rabat Amona prema Babilonu.

Stari su Izraelci putovali i morem. Graditi brodove nauili su od Feniana (1 Kr ,26).

Mornarica im nije bila razvijena, jer stari Izrael nije imao dobrih luka. Jedina luka bijae im Eilat uAkapskom zaljevu, daleko na jugu (2 Kr 14,7; 14,22; 16,6), a i tu su luku kasnije izgubili. Velike suluke Sredozemnog mora Jafo, Gaza, Akelon bile u rukama Filistejaca, a poslije povratka izbabilonskog suanjstva u rukama najprije Perzijanaca pa onda Grka i Rimljana. Brodovi su u starinibili na vesla, a tek kasnije na jedra (Iz 33,21). Zato su putovanja brodovima bila opasna i dugo sutrajala (iz Puteoli u Italiji do Aleksandrije putovalo se oko 12 dana: 1 Kr 10,22). Ravnali su seprema zvijezdama. Protiv velike oluje bili su nemoni (Dj 27,16.17.27.29).

Lae su gradili od empresova drveta, vesla od hrastovine, jedra od jake tkanine. Osobitoelegantne bile su fenike lae (Ez 27,5-7). Na prednjem dijelu broda nalazio se znak broda; bio je toobino kip nekog boga (Dj 28,11). Bile su vrlo velike. Mogle su ploviti sve do Taria upanjolskoj. Zato se velike lae u Bibliji zovu "tarike lae" (Ps 48,8; Iz 2,16; 23,1; 60,9). USalomonovo vrijeme Izraelci su imali veliku mornaricu: plovili iz Esjon-gebera (Eilat) do Arabije,do Indije, do Somalije i Madagaskara. No, poslije Salomonove smrti izraelska je mornarica oslabila.Joafat ju je pokuao obnoviti, ali bez uspjeha (2 Ljet 20,35-37). Iz egipatskih, asirskih, babilonskih,grkih i rimskih reljefa saznajemo, kako su izgledale antikne lae.

Razvoj trgovineIzraelci su se naselili u 12. st. prije Kr. u zemlju Kanaan, koja je tradicionalno bila trgovaka

zemlja. Nalazila se kao spona izmeu istoka (Mezopotamije i Sirije) i zapada (Egipta). KrozKanaan prolazili su svi trgovaki putovi kojima su trgovake karavane prenosile bogatstvo jednezemlje u drugu. Bila je to zemlja razmjene dobara. No Izraelci se nisu rado laali trgovine, ve

stoga to su preko trgovine morali dolaziti u dodir s poganskim narodima. Zato su se jo dugoposlije njihova ulaska u zemlju trgovinom bavili iskljuivo Kanaanci. Za Izraelce Kanaanac jesinonim za trgovca (Izr 31,24; Iz 23,8; Ez 17,4; Ho 12,8; Job 40,30). Kad su se prilike u zemljisredile, poeo se i Izrael baviti trgovinom. Trgovina se osobito razvila za vrijeme Salomona, i tokopnom i morem. Izrael je mnogo trgovao, osobito s Fenianima: njima su prodavali penicu, ulje,med, balzam, hrastovo drvo, a od njih su kupovali grimiz, tkanine, nakite, drvo, kamen, mramor islino (1 Kr 10,15.28; Ez 27,17). Preko Esjon-gebera (Eilat) trgovali su s Ofirom: iz Ofira suuvozili zlato, srebro i dragocjeno kamenje (1 Kr 9,26-28; 10,11). Iz Egipta je Salomon dobavljaokonje, i prodavao ih dalje Aramcima i Hetitima. Kako je za vrijeme Salomona zemljom prolazilobezbroj trgovaca, Salomon je podigao carine na tranzit robe (1 Kr 10,15). Raspadom kraljevstvaposlije Salomonove smrti Judeja je gotovo sasvim ispala iz meunarodne trgovine. Ulogu Judeje u

velikoj su mjeri preuzeli kasnije Izraelci: za vrijeme kralja Ahaba (874. 854. pr. Kr.) Izraelci suimali u Damasku svoje trgovine, kao to su i Sirci imali u Samariji svoje. Izrael je ubrzo postaotrgovac od zanata; postao je "Kanaanac" (Ho 12,8; Am 8,5). Za vrijeme babilonskog suanjstva


9/23

9

nije idovima preostalo drugo nego da budu trgovci. Godine 1903. u arheolokim iskapanjimagrada Nipura pronaen je arhiv velike trgovake kue "Murau & sinovi" iz vremena Artakserksa I.i Darija II. (464.-405.): u tom arhivu nalaze se mnoga idovska imena. A i idovi naseljeni uGornjem Egiptu (otok Elefantina, danas brana Asuan) bijahu sve sami trgovci i vojnici. idovi suosobito razvili trgovinu u helenistiko doba (3.-1. st. pr. Kr.). Hasmonejci su trgovini dali nov polet:imun Makabejac osvojio je luku Jafu (1 Mak 14,5), Herod Veliki sagradio je luku Cezareju.

O cijenama ne znamo mnogo; one su se uostalom veoma mijenjale. U vrijeme Salomonovokonj je stajao 150 ekela, kola 600 ekela (1 Kr 10,28). To je vrlo teko pretvoriti u dananje cijene.

Mjere, vage, novac

Mjere

Mjere za duinu

Izraelci su se s obzirom na mjere ravnali prema narodima s kojima su najvie trgovali ili podijom su vlau bili. Imena su ostala ista, ali se sadraj esto mijenjao, pa je i tu teko odrediti

veliinu.Najstarije mjere uzete su od ljudskog tijela:1. palac (oko 3 cm), 2. dlan (etiri prsta ruke tijesno spojena, oko 8 cm), 3. pedalj (oko 25

cm), 4. lakat(duljina od lakta do kraja kaiprsta, oko 50 cm). 5. trska odn.prut(oko 3,50 m).1 trska = 6 lakata = 12 pedalja = 36 dlanova = 144 palca 1 lakat 2 pedlja1 pedalj = 3 dlana1 dlan = 4 palca.Lakat je bio temeljna mjera za duinu (kao u nas metar).Duine su bile vrlo relativne. Postojao je babilonski lakat obini (0,495 m) i kraljevski (0,55

m). Kraljevski je bio neto dui nego onaj obini. U Palestini su jo prije dolaska Abrahamova rabiliegipatski lakat (0,450 m). Poslije babilonskog suanjstva prevladavao je perzijski lakat, obini(0,441 m) i kraljevski (0,532 m). Za vrijeme kralja Aleksandra Velikog bio je rairen grki lakat(0,480 m).

Mjere za put

1. Stadij (atiki stadij = 177,6 m; olimpijski = .192,27 m; puki = 198 m; rimski 185 m).2. Dan hoda to ga je pjeak prevalio- za sedam sati hoda-(oko 30 km)3. Subotnji dan hoda (=2000 lakata, oko 1 km)4. Parasanga (perzijska mjera) = oko 30 stadija5. Milijar (rimska mjera, iznosila je 1000 koraka = 1477 m) (Mt 5,41). To je poznata rimska

milja (oko 1,5 km)

6. Hvat(rastegnute obje ruke) = 4 lakta = 1,776 m7. Korak(jedan pokret obih nogu) = 1,47 m8. Stopa: najobinija mjera za manje udaljenosti (hebr. egel).

Mjere za teinu

Za suhe tvari1.Horner(364,4 lit), 2. Efa (36,44 lit), 3. Sea (12,148 lit), 4. Gomer(3,644 lit), 5. Kab (2,064

lit), 6.Log (0,506 lit).1 Homer = 2 leteka 10 efa = 30 sea = 100 gomera = 180 kaba.Za tekue i za suhe tvari1. Kor(isto kao i homer), 2.Bat(36,44 lit), 3. ali(12,148 lit), 4.Hin (6,074 lit). Hin je

glavna mjera za tekuine (egipatskog porijekla). 5.Log (isto kao gore), 6. Pure (prema lz 63,2koca).

1 kor = 10 bata = 60 hina = 720 loga.


10/23

10

VageU Kanaanu su se jo prije dolaska Izraelaca upotrebljavale babilonske vage. Sirski su knezovi

faraonu davali porez prema babilonskim vagama, a Egipdani su to preraunavali prema egipatskimvagama. Osnov vage bijae talenat.

Babilonske vage

Osnov je talenat (= 60 mina = 3600 ekela). Postojao je puki i kraljevski talenat, a kraljevskise dijelio na tei (oblik lava) i laki (oblik patke).

Tei talenat: = 60,600 kg (1 mina = 1,010 kg, 1 ekel 16,83 grama).Laki talenat: = 30,300 kg (1 mina = 0,505 kg, 1 ekel = 8,41 grama).Ipukije talenatbio dvostruk: tei (58,932 kg) i laki (29,466 kg).

Hebrejske vage1 id. talenat = 60 mina, mina = 50 ekela, ekel = 20 zrna. Zrno se procjenjivalo prema

jemenim zrncima (tako prema rabinima). Spominje se i 1/2 ekela i 1/4 ekela i 1/3 ekela (Post24,22; 1 Sam 9,8).

Prije babilonskog suanjstva 1 id. talenat = 30 mina, 1 mina = 100 ekela. Talenat je dakleimao 3000 ekela (Iz1 38,25-26 i 1 Kr 10,17). To je teko prevoriti u na suvremeni sistem. Iste sunaime nazive upotrebljavali i za utege i za novac. Vjerojatno je i 1 talenat vagao 49,11 kg, 1 mina818,50 grama, 1 ekel 16,37 gr, a zrno 0,818 grama.

Novac

Prije babilonskog suanjstva

U starini novac se nije brojao nego vagao. Kao novac sluili su komadi srebra i zlata. Komadiodvagnute kovine dobivali su naziv prema pripadajuoj teini. Metal je bio saliven u odreenomobliku. Talenat je bio nalik velikom prstenu (zato se hebr. zove kikkar, hrv. kolut). Zlato je bilo uipkama u obliku jezika (takvih zlatnih jezika pronaeno je mnogo u arheolokim iskapanjimaGezera).

Do Davida je novac bio uglavnom srebrn. Zlato jo nije bilo vrijednosna cijena ikupoprodajno sredstvo nego dragocjena roba koja se kupovala i prodavala. U Izraelaca jedinica zanovac bijae ekel, a kod Babilonaca mina. to se teine tie, zlatni talenat == 49,11 kg, srebrni tal.= 43,65 kg, zlatna mina 818,5 grama, srebrna mina = 727,5 grama, zlatni ekel = 16,37 grama asrebrni ekel = 14,55 grama. Uglaviti danas vrijednost tog novca vrlo je teko, jer se platenavrijednost kovine stalno mijenjala. Znamo npr. da je Salomon kupovao konje po 150 ekela, a kolasu se prodavala po 600 ekela.

Perzijski novac

U suanjstvu Izraelci su upotrebljavali babilonski novac, a po osloboenju iz babilonskogsuanjstva perzijski (dareici). Postojao je zlatni novac odn. dareih (1 Ljet 29,7) i srebrni (Neh 5,15).Prvi je teio 8,4 gr, a drugi 5 grama. Na dareicima je na jednoj strani prikazan bradati mukarac skrunom na glavi (Darije?) kako klei na jednom koljenu, u desnici mu koplje, a u ljevici luk. Druga

je strana novca prazna.

Grki novac

Poslije Aleksandra Velikog poeo se u Palestini upotrebljavati grki novac. Na jednoj stranibijae kraljeva slika, a na drugoj razni znaci. Ptolemejevii su na zlatnim pri mjercima imali "gogobilja", a na srebrnim i mjedenim orla. Seleukovii, naprotiv, imahu lik nekog boga (obinoJupitera). Poslije je bilo i idovima doputeno da smiju kovati novac.

idovski novac za vrijeme Hasmonejaca

Sirski kralj Antioh VII. Sidetes dao je 139. godine imunu Makabejcu pravo da smije kovati


11/23

11

vlastiti novac (1 Mak 15,6). Srebrni ekel imao je na jednoj strani posudu s manom i dvostrukinatpis: prvi je prikazivao vrijednost novca (ekel jisrael ili ekel heci), a drugi godinu kada je kovan(npr. anah `ahad = prva. godina). Na drugoj strani bijae rascvjetala grana, simbol Jeruzalema, snatpisom:Jerualajim kedoa (sveti Jeruzalem).Mjedeni novac imao je na jednoj strani dvije granes voem i naokolo natpis (kao i na srebrnom ekelu), a na drugoj palmu izmeu dvije koare puneplodova ili kale, a naokolo natpis: legeulat cijjon (Nakon osloboenja Jeruzalema). Za vrijeme

Ivana Hirkana (135.-105.) kovao se samo mjedeni novac.

Novac za vrijeme Herodovaca

Kraljevi iz kue Herodove smjeli su kovati mjedeni novac (srebrni su smjeli kovati samo nekigradovi, a zlatni samo Rimljani).

Novac Heroda Velikog ima razne znake, ponekad i godinu ili samo natpis. Novac Arhelajaima natpis Herodou ethnarhou i godinu vladanja. Na drugoj strani nalazi se ime mjesta Tiberias.Novac Filipa Heroda ima na licu sliku kakva hrama, broj godine i natpis Filippou tetrarhou.

Revolucionarni idovski novac

Za vrijeme idovsko-rimskog rata (osobito za onog drugog protiv cara Hadrijana 132.-135.

godine po Kr.) kovali su idovi mnogo novca. Oblik je tom novcu vrlo razliit. Bio je mjedeni,razne veliine, s reljefima groa ili glazbala. Sauvano ih je vrlo mnogo. Mogu se jo i danas slakoom iskopati.

Strani novac u helenistiko doba

Grki novac1. Stater (Mt 17,26): na jednoj strani glava Minerve sa ljemom, a na drugoj sova i natpis.

Srebrni stater vrijedio je 4 atike drahme, a zlatni 20 dr.2. Didrahma (Mt 17,23-24) bijae srebrni novac. Vrijedio je 2 drahme ili 0,5 statera. Bio je

jednak polovici hebr. ekela. U Isusovo vrijeme svaki je Izraelac morao plaati crkveni porez u

iznosu od jedne didrahme (za Hram).3. Drahma (Lk 15,8), srebrni novac. Vagao je 4,366 grama.4. Lepton (Mk 12,42), mjedeni novac. Vrijedio polovicu rimskog kvadranta.5. Mina (Lk 19,13), vrijedila je 100 drahmi. Vagala je 436,6 grama.6. Talenat(Mt 18,24), iznosio je 60 mina ili 6000 drahmi. Vagao je oko 26 kg.

Rimski novac1. Dinarodn. denar(gr. denarion, hebr. dinar). Kovao se iz srebra. Vrijedio je 10 asa (otuda

mu i naziv). Od 217. god. pr. Kr. imao je 16 asa (devalvacija!). Dinar je vagao najprije 4,55 gr aonda 3,898 grama. Dinar je bio dnevna plaa radnika (Mt 20,10). Zlatni dinar vrijedio je 25srebrnih dinara.

2. As (Mt 10,29; Lk 12,6), mjedeni novac. Petina asa zvala se "quinarius", a etvrtina"quadrans".3. Dipondius (Lk 12,6) vrijedio je dva asa (otuda mu i naziv).

Kultura

Obrazovanje

Pismo

Izum pisma stoerno je otkrie u povijesti ovjeanstva, osnovni preduvjet kulture icivilizacije. Poeci pisma jo su uvijek obavijeni zagonetkom. Prvi su koliko mi danas moemo

znati pokuali stvorili sustav znakova pomou kojih bi prenosili svoje misli stari Sumeri veuIV. tisuljeu prije Kr. A prvi znakovi pojedinih suglasnika nastadoe polovicom II. tisuljea pr.Kr. na istonim obalama Sredozemnog mora (obala dananje Sirije, Libanona i Izraela). Dakle, na


12/23

12

podruju gdje su ivjeli stari Izraelci. Pa ako oni i nisu izumitelji prvog alfabeta, oni su bez sumnjebili meu prvim njegovim korisnicima i, tovie, oni su taj alfabet sauvali i prenijeli drugimnarodima mediteranskog podruja.

Dodue, Stari zavjet nigdje ne govori sustavno o kolstvu izraelskog naroda pa niti izraelskihkraljeva. Ipak iz Biblije saznajemo da je ve kralj David imao na svome dvoru pisare (2 Sam 8,17).Budui da je Davidov kraljevski dravni pisac nosio aramejsko ime, Saraja, zakljuujemo da je

David tog uenog stranca unajmio da na njegovu dvoru bude ne samo pisar nego da organizirapisarstvo i dvorsko kolstvo. Na temelju 2 Sam 11,4 zakljuujemo da je i sam David znao pisati,kao to se to iz drugih mjesta dade zakljuiti i za druge kraljeve i kraljice (usp. 1 Kr 21,8; 2 Kr 10,1;2 Kr 5,5). ini se da su u VIII. sto. pr. Kr. izobraeni ljudi openito znali itati i pisati. To dokazujumnogi arheoloki pronalasci u Palestini (samarijanska ostraka, ostraka iz Lakia, Bet-emea i oddrugud). Na mnogim se mjestima Staroga zavjeta spominju pisani dokumenti: kraljevski spisi,anali, zakonodavni i proroki tekstovi, ugovori, rastavna pisma i slino (Pnz 6,9; 24,1; Jo 10,13; 1Sam 10,25; 1 Kr 14,19; Ezr 1,1; 4; 7,11; Job 31,35; Iz 8,1; 10,1; 30,8; 34,16; Jer 29; 32,11 i Ho8,12).

Mnogo prije Izraelaca ve su stari kulturni narodi prednje Azije umjeli itati i pisati. Prvi su upovijesti ovjeanstva izumili i razvili pismo Sumeri (u 4. tisuljeu pr. Kr., uz rijeke Eufrat i

Tigris). Od njih su pismo primili Babilonci, Asirci i Hetiti. To najstarije pismo sastojalo se odrazliito poloenih klinova koji su oznaivali najprije pojedine rijei i pojmove (ideografskopismo), a kasnije pojedine suglasnike sa samoglasnicima (silabiko pismo). Zato se openito topismo danas zove klinasto pismo. Budui da je u najstarija vremena svaka kombinacija tih klinovaoznaivala odreenu rije (imenicu, glagol i ak apstraktni pojam), trebalo je znati oko tisuu takvihznakova. Tako komplicirano pismo nije, dakako, mogao svatko nauiti, nego samo ljudi koji supismu posveivali svoj ivot. Zato od najstarijih vremena na prednjem Istoku postoji zanimanje

pisara. Iz vremena od 4. tisuljea pa do zadnjih stoljea pr. Krista sauvani su nam deseci tisuaploica ispisanih takvim pismom. Donedavno, te znakove nije nitko razumio. Meutim, potkrajprolog stoljea i to je pismo deifrirano i proitano. Danas je literarna batina, sauvana na timploicama, u prijevodima svima pristupana.

Takvo klinasto pismo samo s drugaijim znaenjima upotrebljavalo se poetkom 2.tisuljea i u Kanaanu. Danas imamo za to obilje dokaza: godine 1929. pronaene su dvijebiblioteke dokumenata ispisanih klinastim pismom na sirijskoj obali Sredozemnog mora kod mjestaRa e-amra (stari Ugarit). Mjesto je iskopao arheolog C. F. A. Schaeffer, a ugaritsko pismonevjerojatno brzo proitao bistroumni Charles Virolleau. U tom ugaritskom klinastom pismupojedini skupovi klinova naznauju pojedine suglasnike (ukupno 30 suglasnika s tri samoglasnika).Ti pisani dokumenti nastadoe u Ugaritu u 15.-14. st. pr. Kr. Pisani su starim kanaanskim jezikom,iz kojeg se kasnije razvio hebrejski jezik.

Egipani su takoer od najstarijih vremena znali za pismo. Njihovo je pismo bilo netodrugaije nego pismo starih Sumera, ali nita manje zamreno. Umjesto klinova oni su

upotrebljavali crtane znakove koji su im predstavljali pojedine predmete, pojmove i glagole. Ti secrtani znakovi zovu hijeroglifi. Jedan odreeni hijeroglif znai odreenu rije: npr. nacrtano ljudskooko znai oko, skica ovjekova tijela (glava, trup i noge) znai ovjek, ptica rairenih krila znairadnju letjeti a samo dvije noge u pokretu ii, ovjek u sjedeem stavu s rukama pred sobom .jesti,pastirski tap vladati i tako dalje. Kako je bilo teko itati takvo pismo, nije ovdje uope potrebnorazlagati. Tim znakovima ispisani su brojni spomenici (stupovi, kipovi, papiri), koje danasstrunjaci (egiptolozi) mogu itati. Razvoj tog egipatskog hijeroglifskog pisma moemo pratiti od3.000 godine pr. Kr. pa do 200. po Kr. Kad je Egipat bio posve kristijaniziran, nestalo jehijeroglifskog pisma. Krani su se poeli sluiti grkim slovima.

No, epohalno otkrie u odnosu na pismo i pismenost nije se zbilo ni u Mezopotamiji ni uEgiptu, nego ba na onom podruju na kojem su kasnije ivjeli Izraelci, a koji mi openito

nazivamo Kanaan ili Palestina (odnosno Siro-Kanaan ili Siro-Palestina). Na tom podruju, izloenukulturnim utjecajima i s istoka i sa zapada, nasta alfabetsko pimo. Ovomizumu pisma moemo sesamo diviti! Na tom podruju nekako je u isto vrijeme, u polovici 2. tistiljea pr. Kr. nastalo vie


13/23

13

tipova alfabetskih znakova. Jedno je od takvih pisama ono klinasto, pronaeno u Ra e-amri(Ugarit): 30 klinastih znakova oznauju 27 suglasnika i 3 samoglasnika (a, i, u). Drugo je tzv.

feniko linearno pismo. Zovu ga i kanaansko pismo. Sastoji se od 22 znaka alfabetskog tipa. UPalestini je pronaeno vie dokumenata pisanih tim sustavom pisma (ispisana ploica iz 14. st.pronadena u Bet-emeu i iz istog vremena bakreni ispisani no pronaen na Taboru; zanimljivo

je primijetiti da su i jedan i drugi dokument pisani ve s desna na lijevo, dok su inae ranije pisali s

lijeva na desno). To feniko linearno pismo preuzeli su od Feniana Grci, Etruani, Rimljani; a odovih naroda i svi ostali narodi Evrope. Tako da na evropski alfabet potjee od starog kanaanskogodnosno fenikog alfabeta.

Kako je taj bistroumni Kanaanac doao na ideju da izumi takvo pismo u kojem jedan odreeniznak znai jedan odreeni glas (suglasnik ili samoglasnik), tajna je. Pronalaza je morao biti dostasamostalan. Ali nije mogao ne ugledati se u mezopotamsko, akadsko klinasto pismo (pisano s lijevana desno!) i na egipatske hijeroglife. Budui da nam je do danas otkriveno nekoliko spomenikapisanih tim tipom znakova u najstarije vrijeme (Petrie otkriva godine 1906. jedno takvo pismo naSinajskom poluotoku; godine 1868. pronaen je Mein stup u Dibonu na Moabu ispisan takoerlinearnim fenikim pismom; najstariji vei tekst pisan takvim pismom jest natpis na sarkofagu

Ahirama u Biblosu iz godine 1200. pr. Kr.; ploice pronaen u Gezeru iz X. st. pr. Kr.; samarijanska

ostraka iz IX. st. pr. Kr.; natpis u tunelu iloe iz VII. st. pr. Kr.; ploice pronaene u ekemu i Lakiui drugo), moemo danas neto vie rei o samom nastanku alfabeta. U tom pogledu svakako je vrlovano usporeivati sinajsko pismo iz 19. odnosno 18. st. prije Krista sfenikim linearnim pismom,koje je neto kasnije nastalo, vjerojatno u 14. st. pr. Kr. Dok sinajsko pismo ima oko 15 znakova,feniko linearno pismo ima ve zaokruena 22 znaka i to poredana tono onim redoslijedom kakosu jo danas poredana u hebrejskom aIfabetu ('abgdh itd). Ugledao se u egipatsko hieratskohijeroglifsko pismo. Uzeo je znak 'alefkoji je oznaivao govedo i od tog znaka uinio slovo alef;uzeo je zatim znak za kuu (sem. beth) i njime oznaio suglasnik kojim ta rije poinje odnosno"b", uzeo je potom znak za vodu (sem. majim) i njime oznaio suglasnik "m". I tako redom, dok nijestvorio sve znakove za suglasnike. To je takozvani akrofonski sustav. Upotrebljava se jo danas kadse djeca ue itati: "m" kao "maka", "k" kao "kua", "p" kao "pas" i tako dalje. Odsad su ljudimogli pomou tih znakova drugima prenijeti svoje misli. Bez sumnje epohalno otkrie! Dok su ljudiprije toga teko itali sustave bezbroj raznih znakova ili crtea, sad su s lakoom i tonou moglizapisivati svoje i oitavati tue misli izraene tim znakovima.

Vjerojatno je ve Abraham doao u kontakt s akadskim klinastim pismom u 18. st. prije Kr.To je pismo, kako rekosmo, bilo najprije ideografsko, a onda silabiko. Mojsije je pak znamo izBiblije svrio visoke egipatske kole. Znao je itati i pisati egipatske hijeroglife, pismo koje nisumnogi znali itati, jer je bilo sloenije od akadskih klinova. No, kad Izraelci stigoe u Kanaan, onidooe u dodir s kanaanskim odnosno fenikim linearnim pismom i odmah ga prihvatie. Ta,feniko je pismo bilo vrlo raireno i vrlo jednostavno u upotrebi. Tim je pismom jahvista pisao prvebiblijske zapise u XI. odnosno X. stoljeu prije Krista. Tim je pismom ispisan Mein stup (oko 850.

pr. Kr.) i mnogi drugi dokumenti (vidi gore). Od vremena kralja Davida to je pismo postalohebrejsko pismo kao to je (dakako, neto ranije) i kanaanski jezik postao hebrejski, jezik. Hebrejiodnosno Izraelci preuzeli su pismo i jezik naroda koji su pred sobom nali u Kanaanu. Tako namoni sauvae i stari kanaanski jezik i staro kanaansko pismo: Od njega se kasnije razvijahu arapsko,sirsko, grko, latinsko pismo. U isto vrijeme, vjerojatno i u Izraelu, pisalo se i klinastim pismom,kao to su pisani dokumenti u Ugaritu. Linearno feniko pismo s vremenom je sasvim potisnuloklinasto pismo. Zato se zove jo i puko odnosno narodno pismo (usp. Iz 8,1).

Poslije babilonskog suanjstva (597.-538. pr. Kr.) sve je vie to staro feniko pismo nestajalo:potiskivalo ga je aramejsko pismo. Aramejski je jezik u to doba bio diplomatski, trgovaki i govorni

jezik cijele Mezopotamije i Sirije. Razumljivo da je potisnuo hebrejski jezik. A potisnuo je ihebrejsko pismo. Ovo aramejsko pismo zove se jo i kvadratno, za razliku od onog fenikog ili

hebrejskog koje se zove trokutasto. Ti su nazivi izvedeni iz samog oblika slova: aramejska slovaimaju etvrtasti oblik, a stara fenika odn. hebrejska trokutasti oblik. Stara su hebrejska slovaelegantnija i raspoznatljivija nego aramejska. Ali sila um ne pita! Svakako, poslije 2. st. pr. Kr. svi


14/23

14

su biblijski tekstovi pisani kvadratnim pismom. Ono je kasnije kod idova postalo sveto pismo i oninjime jo danas piu.

Izraelci nisu pisali vokale nego samo suglasnike. Zato je teko bilo itati to pismo. U Isusovosu vrijeme upotrebljavali pomona slova alefza "a", jodza "i" i za "e" a vau za slovo "u" ili "o".Tek u VIII. st. po Kr. rabini su u svojim rabinskim kolama (Tiberijada, Jamnija) obiljeili svetibiblijski tekst s posebnim znacima za samoglasnike i za naglaske. To se zovepunktuacija biblijskog

teksta. Znakovi se zovu "masoretski"znakovi. Svakako, sveti Jeronim u 4. st. po Kr. jo nije predsobom imao punktirani tekst, nego tekst sa samim suglasnicima. Moemo zamisliti kako mu je biloteko prevoditi s hebrejskog na latinski jezik. Ali imao je pri ruci umne i kolovane rabine!

Premda je hebrejski tekst Svetog pisma gotovo skrupulozno vjerno prenoen, ipak su sepotkradale mnoge pogreke pri prepisivanju, ve stoga to ima nekoliko slova koja su najprije ufenikom, a zatim u aramejskom kvadratnom pismu meu sobom slina (di r, h i h, n i v, b i kitd).

Rairenost pismenosti

Rasprostranjenost pismenosti bijae, zaudo, razmjerno dosta velika. To dokazuju pisma iztell el-Amarne (15. st. pr. Kr.). Svaki je kraljevi i knez imao svoga pisara. Svaki je trgovacnastojao stei barem osnovno poznavanje pisma (Post 5,6-19). Za vrijeme Mojsija i Joue spominju

se pisali (Br 11,16; Pnz 1,15; 31,28) koji su vodili popise (Pnz 20,5). Sveenici su morali znati itatii pisati (Br 5,23). U Izraelaca su postojala dva pisma kako ve malo prije natuknusmo klinasto pismo za dopisivanje s inozemstvom (diplomatsko pismo!) ifeniko linearno pismo (pukopismo). inovnici i sveenici morali su vladati i jednim i drugim pismom, a ostali su mogli itati ipisati uglavnom samo svoje domae feniko odnosno kanaansko pismo (2 Sam 11,14; 1 Kr 21,8; 2Kr 5,5; 10,1; Jer 21,1 i drugdje). Po Sucima 8,14 pismenost je bila tako openita, da je bilo kojistanovnik Sukota mogao napisati cijelu listu imena stanovnika. Radi se o 77 imena. Gideon je naaonekog mladia i taj mu je u Sukotu popisao sve sukotske knezove. Znai da su i Gideon i taj mladiznali itati i pisati. Za proroke takoer znamo da su znali pisati, i da su pisali svoje govore, ili suimali uenike koji su im pisali govore. Za natpis na kriu pie Ivan: "i ovaj natpis itahu mnogi

idovi" (Iv 19,20). Znai, idovi su u Isusovo vrijeme u velikom broju znali

itati i pisati. Dakako,bilo je i vrlo mnogo analfabeta, onih koji nisu znali ni itati ni pisati. Zato se u stara vremena

razvila sluba pisara. Oni su tu slubu obavljali po jeftinoj cijeni (Ps 45,1). Na Istoku jo danas imau nekim gradovirna pisara koji sjede na ulici i ekaju da im netko doe te im dade ili proitati pismokoje su od nekoga dobili ili napisati pismo koje imaju nekome poslati.

Pisai pribor. Materija na kojoj se pisalo bila je razliita prema vremenu i prema prilikama.Oni koji su pisali klinastim pismom pisali su na ploicama (dakako, dok su bile mekane) koje su nasuncu ili u vatri suili. Takve ploice ostale su trajni pismeni spomenici. Ploice su mogle izdratizub vremena i do 6.000 godina! Izgubljene su i upropatene samo one ploice koje su bilezdrobljene. U arhivima iskopanih gradova Ninive, Mari, Hatusa i Ugarit iskopano je na desetketisua takvih ispisanih ploica. Neprocjenjivo bogatstvo ljudske kulture i civilizacije! Oni, naprotiv,

koji su pisali hijeroglifima (kao Egipani) pisali su na papirima, na koi i na pergamentu. Papir sena veliko proizvodio u Egiptu iz biljke papirus (iz grada Biblosa i delte Nila). Izvan Egipta bila jenajvea tvornica papira jo u Biblosu. Plahte papira naslagale su se jedna na drugu i jedna do druge,pa su tako nastali dugaki papiri koji su se namotavali pomou dva tapa (tzv. svitak). Pisali superom i neke vrsti tintom. Pisali su u stupce. Na svakom komadu papira bio je po jedan stupac. Onisu zatim bili sastavljeni u svitak. Dakako, Egipani su pisali i po kamenu, po obeliscima, pozidovima i drugdje.

Pisali su i na keramikim ploicama (ostraka!). Izraelci su pisali slino kao i Egipani: napapir, kou ili pergament. U 12. i 11. st. jo su pisali na kamenim ploama. Spisi koji su pronaeniu Kumranu 1948. god. (i poslije), napisani u vremenu izmeu 2. st. prije i 1. st. po Kr., pisani su napapirima i na koama. Sauvani su zahvaljujui suhoj klimi na Mrtvom moru. Inae, u Palestini su,

upravo zato nestali pisani dokumenti, jer su pisani na papiru koji je lako unitiv. Naprotiv ostali sumnogi pisani spomenici, pisani na kamene ploice, u Mezopotamiji. Neto papira ispisanihfenikim pismom ostalo je u Egiptu zahvaljujui (opet) suhoj egipatskoj klimi.


15/23

15

Odatle sada moemo razumjeti zato je Mojsije ispisao Zakon Jahvin naploe (hebr. luah: Izli Pnz). Na glinenoj ploici napisao je i prorok Jeremija ispravu o kupovini njive, i to u dvaprimjerka: jedan je stavljen u "kuvertu" i zapeaen, a drugi je otvoren (Jer 32,10). PoslijeJeremijina vremena papir je, ini se, u Palestini sasvim istisnuo glinene ploice. Izraelci su pisalitintom i po glinenim ploicama i po keramikim olupinama (ostraka), kako to pokazuju arheolokipronalasci u Samariji (70 samarijskih keramikih olupina ostraka s hebrejskim napisima ili

Pisma iz Tel el-Amarne iz 15. st. pr. Kr.). Tinta je bila proizvedena od smjese ugljena i eljeza.Pravili su je i od ae. Pisalo se i na drvenim ploicama, ali rjee (Ez 37,16). Mjesto potpisauglavnom su stavljali otisak peata (obino s prstena). Ipak, vanije su isprave, npr. zakone, iIzraelci uklesivali na glinene ploice (Mojsijeve ploe, natpis u tunelu iloe i dr.) kao to su todrugi narodi prije njih inili (Hamurabi, Mein stup).

Papir na kome su pisali proizvodili su od biljke papirus, koja je uspijevala oko jezera Hule(Meromsko jezero). Lijepili su komade papira zajedno, tako da su mogli nastati dugaki papiri: do20, pa i do 40 metara. To je bilo dovoljno npr. za jednu Odiseju ili Ilijadu ili za Izaiju proroka (66poglavlja). Knjiga je imala oblik svitka (hebr. megillah, od gl. gll, to znai smotati) (usp. Ez 2,9).Svitak papira bio je namotan oko dva tapia, na jedan se namotavalo, a drugog se odmotavalo;

jedan se tapi drao u desnoj, a drugi u lijevoj ruci. Za itanje zapravo udobnije nego suvremene

nae knjige! Pisali su obino samo na jednoj strani, rijetko na obje (Ez 2,9; Zah 5,1), i to po duljinisvitka, redak po redak u okomitim stupiima (Jer 36,23), tako da su nastajale stranice kao u naimknjigama, odijeljene na svitku jedna od druge uskim neispisanim prostorom. itali su na slijedeinain: jedan bi tapi drali u desnoj ruci (tu je bio poetak svitka), a drugi u lijevoj (tu je biosvretak svitka), i kako bi jedan stupi (kolumna) proitali, tako bi onda odmotali s lijevog tapia(lijeva ruka) i namotali ga brzo na desni tapi (desna ruka). tato su govorili odmotati knjigu, savitiknjigu (usp. Ps 40,7; Iz 16,1; 34,4 i drugdje). Svitak bi svezali jakim koncem i obino jo izapeatili (Iz 29,11; Dan 12,4; Otk 5,1; 6,6).

Neto kasnije (5. i 4. st. pr. Kr.) kao materijal za pisanje uzeli su kou. Plinije pripovijeda(Historia nature 13,21) da je egipatski kralj Ptolemej teko podnosio veliki procvat knjige u dravipergamskog kralja Eumena (197.-158. pr. Kr.), pa je zabranio izvozpapirusa iz Egipta. No, domaipergamski obrtnici uspjeli su iz koe napraviti materijal za pisanje, jer drugog rjeenja nisu imali. Skoe su sasvim oistili dlaku, namakali je u mlijeku i gladili je potom kamenom. Najbolje im je u tusvrhu odgovarala magarea koa, ali su koe, dakako, pravili i od ovjih i kozjih koa. Znali su jetako fino izraditi da je bila tanka poput papira. Po gradu Pergamu dobio je taj materijal za pisanjenaziv pergament. Josip Flavije pripovijeda u Starinama (Ant XII, 89) da su jedan svitak Tore(hebrejskog Svetog pisma), divotno izdanje, napisan zlatnim slovima na koi, idovi iz Jeruzalemagodine 285. pr. Kr. poslali Ptolemeju Filadelfu u Egipat. Pergament spominje i sv. Pavao (2 Tim4,13).

Pisali su trskom ili perom umoenim u tintu koju su proizvodili od sokova biljaka. Pisaipribor, trska-pero-tinta, nosili su u posebnim kutijama o pojasu (Ez 9,2).

I u stara vremena postojao je obiaj dopisivanja. Dopisivali su se pomo

u pisama odn.poslanica (2 Kr 19,14). Ako se pismo-poslanica alje odlinoj osobi, alje se u dragocjenom omotu

s peatom. Pismo je obino poinjalo npr. "Kralju, gospodaru mojemu, kai: ..." Kod Perzijanaca jena poetku pisma bilo kao uvod u pismo izobilno pozdravljanje (Ezr 4,7; 5,7). Sveti je Pavao napoetku pisma stavljao tipino idovski odnosno kranski pozdrav (vidi poetke njegovihposlanica). Pismo su obino pisali vjeti pisari (hebr. sofritn), po diktatu. Vlasnik pisma na kraju sevlastoruno potpisao, poto je izdiktirao sadraj (vidi kod Pavla: 2 Sol 3,7). Postojali su ve ustarim vremenima brzopisci (hebr. sofer rnahir). Spominje ih Ps 44,1. Da bi mogli bre pisatiodnosno lake i sigurnije slijediti diktanta, upotrebljavali su umjesto slova neke kratice. Takvih jekratica bilo vie vrsta. Katkad su te kratice bile openito poznate, a katkad je svaki brzopisac(tahigraf) ili tijesnopisac (stenograf) imao svoje vlastite kratice, koje je samo on znao proitati.

Mjesto openito poznatih rijei pisali su samo poetno slovo. Uz brzopisce postojali su krasnopisci(gr. kalligrafoi). Oni su prepisivali na lijepo i razrjeivali skraenice brzopisaca. Postojali su iispravljai (gr. diorthotai), koji su krasnopise pregledavali i njihov tekst usporeivali s izvornim


16/23

16

tekstom te ga ispravljali ako je bilo potrebno.Izraelci su najveu brigu posvetili prepisivanju Biblije. Nju su prepisivali sa zauujuom

marljivou, tonou i pedantnou. Bez potanka pregleda teksta nije se mogao nijedan biblijskitekst pustiti u javnost. Ovome imamo zahvaliti toliku tonost biblijskih tekstova.

Znanost

Prije Grka jedva da igdje postoji znanost u pravom smislu rijei. U Izraelaca znanost jo nijebila razvijena. U biblijskim tekstovima nemamo znanosti u suvremenom smislu rijei. Kad se tugovori o nekim spoznajama, pa i u odnosu na apstraktne stvarnosti, uvijek su to praktine spoznaje,spoznaje u slubi konkretnih prilika (npr. spoznati Boga zapravo znai sluiti Bogu: Jer 4,22; Gal4,8; 1 Iv 2,4). Znanost kao prodor u tajne i otajstvenc odnose stvarnosti i dogaanja izmiebiblijskom piscu. To posjeduje samo Bog (usp. Jobove govore: Job 38-42). Opisujui nebo i zemljubiblijski pisci ponaaju se kao i svaki prosjeni ovjek njihova vremena. Govore slikovito,predmetno, naivno o stvarnostima koje ne mogu dosei: Bog akama sipa snijeg na zemlju, bacaoluju na zemlju, stvara vjetrove (Job 38,22; Ps 135,7; Jer 10,13; 51,16), zvijezde se raduju i klikunad stvaranjem (Ps 139,9), sunce se ee po svodu nebeskome, nebo je razapeto nad zemljom poputatora ili je stavljeno na zemlju poput poklopca na lonac, zemlja je ravna povrina koja plovi po

vodama, u utrobi zemlje jest eol... Bolest, siromatvo, nagla smrt jesu kazne za grijeh. I tako dalje.Mogli bismo donijeti bezbroj primjera na kojima se vidi da je biblijski pisac na poseban i svojevitnain promatrao ovjeka i prirodu, dogaaje i zbivanja u svijetu i u ovjeku. Biblijski pisac nije biokadar apstrahirati i poopivati. Nije bio kadar razvijati neke teorije, dolaziti do nekih teorijskihzakljuaka. Govorio je sasvim konkretno, onako kako su mu prilike nalagale. Zato je uzalud uBibliji traiti neke znanstvene spoznaje u onom smislu u kojem mi danas to shvaamo.

Filozofija i teologija

S takvim posebnim spoznajnim mentalitetom stari Izraelac nije uope mogao stvoriti nekufilozofiju, znanost o stvarnostima na temelju njezinih uzroka. Njemu je bilo strano svako sustavnoprikazivanje, apstrahiranje i teoretiziranje. Izraelac je bio praktian, konkretan, zoran i predmetan.Nije bio kadar apstrahirati od konkretnih stvarnosti i izraavati se u golim pojmovima. Zato je onvema upotrebljavao slike, usporedbe, metafore, mitove. Njegov je govor ve kao govor biovrlo konkretan, pojmovno opiran i neodreen. Rijei su mu imale mnoga i vrlo iroka znaenja. Izato stari Izraelac nije mogao stvoriti filozofiju. To e uiniti Grci.

Izraelac je razmiljao o svijetu, o ovjeku, o dogaajima s gledita svoje vjere u Boga. Svemuje uzrok i poetak i opravdanje Bog, kao prvi i apsolutni uzrok svega to postoji. Zato se u Izraelacamogla razviti teologija, koja se naprotiv teko razvijala kod Grka koji nisu posjedovalionakve teoloke uvjete i pretpostavke kakve su posjedovali Izraelci (objava, Sveto pismo, zakonBoji i slino). Zato se moe rei da su nam Grci stvorili filozofiju, a Izraelci teologiju.

S prodorom Aleksandra Velikog prodrla je u Palestinu i grka filozofija. Utjecaj grke

filozofije osobito je vidljiv u kasnim starozavjetnim mudroslovnim spisima (Sirah, Knjiga mudrosti,Izreke). U intertestamentarno doba, doba izmeu dvaju Zavjeta, razvio je hebrejsku filozofiju FilonAleksandrijski.

idovske je mudroslovce najvie zanimalo pitanje odakle bol, trpljenje i smrt, i kako testvarnosti dovesti u vezu s Bojom providnou. Na to pitanje nisu odgovorili mudroslovnimmetodama, nego su posegli za tumaenjem koje im je mogla dati samo njihova vjera u Boga Jahvu.Bog Jahve neizmjerno je dobar. Stoga od njega ne moe kao od uzroka potjecati nikakvo zlo, nifiziko ni udoredno, pa ni smrt. Zlo, trpljenje, bolest i smrt doli su zbog grijeha ovjekova (Post3). Prema idovskom shvaanju, svako trpljenje kazna je za grijeh. I smrt je kazna za grijeh. Grijeh

je prema njima klica, uzrok svakog zla. To shvaanje bilo je ivo jo u vrijeme Isusovo (Iv 9,2).S obzirom na eshatologiju, na posljednje stvari (ivot poslije smrti, nagrada ili kazna), imali

su vlastito tumaenje. Nije im bilo sasvim jasno to se zapravo zbiva s ovjekom poslije smrti. Otome Biblija Staroga zavjeta ne govori sasvim jasno. Svakako su i prekogrobni ivot tumaili usvjetlu svoje vjere: Bog Jahve spaava svoje pravednike, vjernike, uzimljui ih u svoj zajedniki


17/23

17

ivot, a grenike, nepravedne, kanjava iskljuujui ih iz svog zajednitva, iz svog ivota. No otome Izraelci nisu bili kadri razviti neku sustavnu teologiju, pa su pojedini biblijski pisci tupostupali slobodno, tapkajui u, tami, traei rjeenje jedino u Jahvi.

Povijest

Kao to u odnosu na Izrael ne moemo govoriti o filozofiji u pravom smislu rijei, tako ne

moemo govoriti ni o povijesti u pravom smislu rijei. Povijest kako su je Izraelci shvaali imasvoje opravdanje u Jahvi. Oni ne iznose injenice kao gole injenice, oni ne tumae dogaanja usvijetu i meu ljudima iz unutar-svjetskih razloga nego poseu opet za Bogom te u Njemu i krozNjega sve tumae. Tako je njihova povijest zapravo teoloka povijest (kao to je i njihova filozofijateoloka filozofija). Zato govorimo o povijesti spasenja, a ne samo o povijesti. Povijesniminjenicama i zbivanjima biblijski su pisci dali svoje odreeno tumaenje. Do njega su doli ponadahnuu Bojem, po inspiraciji. Zato je njihova povijest mnogo vie nego obina povijest. To jeinterpretirana povijest, angairana povijest. Zbivanja, dogaaji, stvarnosti to ih biblijski pisciopisuju dogodili su se, ali ne tako i ne takvim redoslijedom kako oni opisuju. Oni unose u opisdogaanja svoje vjersko razmiljanje, svemu dogaanju daju svoje vjersko tumaenje, na sve imajusvoj odgovor, odgovor koji mogu dati, samo u svjetlu svoje vere u Boga Jahvu. Bog Jahve zapravo

je svugdje i uvijek na djelu. On pokree sve ljude, sve stvarnosti, sav svijet. Upravo su zato ba onimogli ostvariti svoje Sveto pismo, koje su shvatili odmah kao rije Boju, kao odgovor Boji.

No, oni su pisali i kronike, anale, ivotopise... Stvorili su prava povijesna djela kao malo kojidrugi narod u povijesti ovjeanstva. Zahvaljujui injenici objave, imali su posebno shvaanje osvjetskim dogaajima. Svjetska dogaanja niu se linearno: poinjui na poetku sa stvaranjem,upuena su prema svretku kao svome cilju. To je takozvano linearno shvaanje povijesti. Grci sunaprotiv imali drugaije shvaanje dogaanja: oni su smatrali da se sve ponavlja, vrti u svom krugu,proljee-ljeto-jesen-zima, ivot-smrt-ivot. To je takozvano cirkularno shvaanje dogaanja.

Stari su Izraelci voljeli pamtiti dogaaje, prepriavati ih svojim sinovima i sinovima svojihsinova. Usmena se predaja o minulim dogaajima kod njih razvila kao malo gdje drugdje. Uvrijeme kralja Davida i njegova sina Salomona poeli su nadareni i nadahnuti pisci (hebr. mazkir)zapisivati ta pripovijedanja. Tako su nastale najstarije pisane biblijske predaje.

U Knjigama o Kraljevima vie se puta spominju razni povijesni zapisi na koje biblijski pisacupuuje itatelja ili kojima se sluio za pisanje svoje biblijske povijesti (1 Kr 14,19; Br 21,14; 1Ljet 27,24 i drugdje).

Druga podruja znanosti

Zemljopis. Stari se Izraelci nisu bavili znanstvenom geografijom. Nisu za nju imali nikakvihpreduvjeta. Njihovo poznavanje zemlje bilo je vrlo skueno, konkretno i usporedbeno. Poznavali sususjedne krajeve i susjedne narode, a ono to je bilo dalje, do ega nisu mogli ni kopnenim nimorskim putem dospjeti, za njih jednostavno nije postojalo. Smatrali su da je zemlja etvrtasta

ploha koja je usidrena u vode i na vodama plovi. Tako su zemlju predoavali ve stari Egipani.Stari su Babilonci svijet zamiljali kao obrnutu polukuglu kojoj temelje ini zemlja. Budui da jePalestina bila tranzitna zemlja, stanovnici su bili pod utjecajem sad jedne sad druge slike svijeta,pod utjecajem sad jedne a sad druge kulture i civilizacije. Nad zemljom je razapeto nebo poputlonca ili atora. Nebo ima iznad sebe prijestolje za Boga. Ima stanove (Iz 40,22). Na svodu su manjiotvori kroz koje na zemlju silazi kia, snijeg i slino. Po svodu se eu sunce i mjesec, naizmjence,u suprotnim smjerovima. Iznad neba stoluje Bog i s neba promatra ljude na zemlji (usp. Ps 23,2; Iz40,22; Ps 104,5; 26,7; 2,8; 22,28 i drugdje).

Medicina. Medicina postoji otkako postoji ovjek. Dakako, u starini je ona bila na niskomstupnju razvoja. Budui da su Izraelci smatrali da je grijeh klica zla, posezali su najprije zamagijskim sredstvima, za sveenikom, za Bogom. Bog je za njih bio najvei i jedini pravi lijenik

(Izl 15,26). Kad ih snae bolest, mole se Bogu, poste, prinose rtve i prave razne zavjete kako biBog udaljio od njih bolest (2Kr 20,1-3; Job 5,8; 2Kr 12,6). Posezali su za praznovjernimsredstvima, kao to su to openito inili stari narodi u Egiptu i Mezopotamiji: zaklinjali su duhove,


18/23

18

arali i slino.Bilo je oduvijek i lijenika, koji su davali bolesnicima savjete i aktivno ih svojim zahvatima

(esto i kirurkim) lijeili. Oni su morali posjedovati neko odreeno znanje, onoliko koliko je zaona vremena bilo mogue. Postojali su iskusni lijenici, lijenici svjetskog glasa. Njih su pozivalina kraljevske dvorove (oko 2000. pr. Kr. u Asiriji ili oko 1300. pr. Kr. jedan glasoviti lije nik izBabilonije ,dolazi na hetitski dvor po zahtjevu samog hetitskog kralja Murvatalija). U Babiloniji je

medicina bila razvijenija nego u Egiptu. Iz jednog papirusa saznajemo kako su Egipani pozivalibabilonske lijenike (17. st. pr. Kr.).U Babiloniji se prvi put spominje lijenik u doba kraljeva (Jer 8,22). Vjerojatno je gubavac

Naaman iz Sirije u Izraelu traio lijenika, a isto tako i kralj Joram u Jizreelu (2 Kr 8,29; 9,15).Prorovi vie puta aludiraju na lijenike (Iz 1,6; 3,7; Jer 8,22; 33,6; Ez 30,21). No, bilo je uvijek itakvih ljudi koji su imali malo povjerenja u lijenike, pa od ljudi traili da imaju neogranienopovjerenje u jednog jedinog lijenika Jahvu (Izl 15,26; 2 Ljet 16,12). U helenistiko dobalijenici su bili na glasu. Sirah (38,1-8) daje izvanrednu pohvalu u njihovu ast.

U kasno sz. doba lijenici moraju po rabinskim propisima biti u hramu (za potrebe mnogihsveenika), u svakoj opini uz sinedrij mora biti i lijenik (Talmud ekalim 5,1). Budui da su bilistalno u kontaktu s bolesnim dijelovima tijela, esto i s gubavima, rabini su ih podcjenjivali i

smatrali da poslije smrti odlaze u pakao.U nz. doba, u Isusovo vrijeme, u Palestini ima mnogo lijenika (Mk 5,26; Lk 4,23; 8,43; Mt

9,12; Mk 2,7; Lk 5,31). ini se da je i sam Luka bio lijenik (Kol 4,14).Lijekove su pravili od biljaka i od ivotinja (Jer 8,22; 46,11; Iz 1,6; Tob 6,9). Rane su

zalijevali vinom, ublaivali uljem i povijali (Mudr 7,20; Lk 10,34; Iz1 21,19). Postojala su iljekovita topla vrela (Tiberijada, Heptapegon kod Kafarnauma, Kallirhoe i Gadora).

Matematika. Stari Izraelci znali su zbrajati, odbijati, mnoiti i dijeliti (Br 26,7; Iz1 16,23; Lev25,8.27 i drugdje). Znali su sastaviti kvadrat (Ez 27,1), izraunati opseg kruga (1 Kr 7,23). Brojevesu pisali slovima ('alefznai 1, bet = 2, gimel 3, he = 4 i tako dalje). Voljeli su simboliku slova ibrojeva (posebna znaenja imali su brojevi 3, 6, 9, 12, 144 i tomu slino). U taj svijet simbolike jonismo uspjeli potpuno prodrijeti. Na temelju simbolike pojedinih brojeva i slova razvila se ve ubiblijsko vrijeme kabalistika, koja je u srednjem vijeku dosegla zamjerne visine znanosti.

Prirodne znanosti. One su u Izraelu bile u povojima. Razvoj je bio onemoguen, jer nisu imaliprikladna sredstva za pokuse. Zato govore o prirodnim pojavama drugaije nego mi danas. Govoreo svjetlosti kao samostalnom biu (Job 38,19), zaetnik svjetla je Bog (Post 1,3-5), tama je kaotkanina koju je Bog razastro preko neba i zemlje (Iz 50,3), kia nastaje tako da gornje vode protekuna zemlju kroz rupe na svodu nebeskome (Post 7,11), sunce rastjeruje oblake (Ho 6,4) kao nekeposude iz kojih Bog izlijeva vodu (Job 36,27), grom je glas Boji i zato je u Bibliji grom s munjomznak Boje prisutnosti.

Astronomija astrologija. Astronomija i astrologija za stare su u uskoj meusobnojovisnosti. Zvjezdoznanstvom su se osobito bavili Bobilonci, Egipani i Feniani. Kolijevka je

astronomije Babilonija. Astronomija se na cijelom starom Istoku visoko cijenila. To je bilanajuvaenija i najplemenitija znanost. Ali kao to ve rekosmo za filozofiju, tako to moramo rei iza astronomiju: ona nije teorija radi teorije nego je primijenjena na ljudski ivot i na dogaaje meuljudima. U zvijezdama je sve zapisano i zato ih treba promatrati i prouavati. Sunce, mjesec izvijezde boanska su bia. Tako zapravo ne postoji astronomija u strogom smislu rijei nego samoastrologija. Kult sunca, mjeseca i zvijezda i bavljenje astrologijom utjecalo je i na Izraelce.Meutim, njima je bilo strogo zabranjeno baviti se astrologijom i tovali nebeska tjelesa kaoboanstva (2 Kr 23,5; Joel 2,30-31; 3,14-15 i drugdje). Usprkos zabranama narod se ipak bavioastrologijom: prouavao zvijezde, iz zvijezda itao sudbinu, budunost i slino (Amos 5,26; 2Kr23,5; Sof 1,5). Matej u opisu Isusova djetinjstva navodi kako su magi u pojavi zvijezde proitali dase ima roditi Mesija (Mt 2,1-12).

KalendarU tijesnoj je vezi s astronomijom i kalendar. Ve su od pamtivijeka ljudi dovodili godinu u


19/23

19

vezu sa Suncem. Po Suncu i po Mjesecu odreivali su dane, mjesece i godine.Egipatski kalendar. Egipani su imali sunanu godinu od 365 dana, 12 mjeseci po 30 dana.

Godina je poinjala prvim danom mjeseca Tot. Godine 238. pr. Kr. izdali su dekret da se svaketree godine ima godini dodati jedan dan (prijestupna godina). A 46. godine i oni su prihvatili

julijanski kalendar (365 dana, a svaka etvrta godina 366 dana prijestupna godina). Mjesec sudijelili na tri jednaka dijela, a pojedinim danima davali su imena po planetima (bog Merkur, boica

Venera, bog Jupiter-Jovis odatle ta imena jo danas u nekim romanskim jezicima). Dan jepoinjao jutrom, a zavravao veeri trajao je 12 sati koliko je trajala i no.Babilonski kalendar. Dan je poinjao izlaskom sunca, a godina u proljee. Najvea vremenska

jedinica bila je lunisolarna godina, tj. mjeseeva godina prilagoena sunevoj. Sastojala se od 12mjeseci po 29 odnosno 30 dana. Dopunjavala se dodatkom trinaestog mjeseca etiri puta u vremenuod 11 godina. U vrijeme Seleukovia (a neki misle ve oko 400. godine pr. Kr.) uveden je ciklus od19 godina. Mjesec je poinjao prvom etvrti mjeseeve mijene. Zato su savjesno pazili kada e sepojaviti prva etvrt mjeseca (srp). Mjeseci su se zvali nissaanu, airu, sivanu, duuzu, abu, ululu,tasritan, arah samna, kisilivu, tibituf, sabatu i adaru. Od ovih imena potjeu i imena hebrejskihmjeseca.

Grci i Rimljani taj su kalendar razvili do savrenstva. Kod Grka godina je imala 12 mjeseci, 6

po 29 a 6 po 30 dana. Godina je bila mjeseeva (lunarna): imala je 354 dana, ali su je dodatkomtrinaestog mjeseca dovodili stalno u sklad sa sunevom godinom. Godine 536. pr. Kr. Kleostrao jeuveo prijestupne godine (prijestupna je bila trea, peta i osma godina). KodRimljana tjedan je imao8 dana. Svaki deveti dan bijae sajam. Godinu su dijelili na 12 mjeseci i umetali trinaesti mjesec(prijestupna godina). Prijestupnu godinu uzimali su po potrebi. Mjeseci su se zvali januarius,

februarius, martius, aprilis, maius, junius, julius, augustus, septembris, octobris, novembris idecembris. Godina je imala 355 dana, mjeseci su imali neki 29 a neki 31 dan. Godina je poinjalaoujkom, pa se zato rujan zove septembris (7), listopad octobris (8) i tako dalje. Mjesec su imalipodijeljen na tri dijela: kalendae, nonae i idus. Kalendae su prvi dan u mjesecu, nonae peti, a idustrinaesti. Ostali su se dani nazvali brojei natrag od kalenda, nona i ida (npr. die tertio anteKalendas Februarias, to jest trei dan prije veljakih kalenda). Godine 450. pr. Kr. bi nareeno dase umetne trinaesti mjesec od 22 ili 23 dana. Umetali su ga iza 23. veljae. Godine 46. pr. Kr. JulijeCezar uveo je sunevu godinu s 365 dana; poslije svake etvrte godine dolazi prijestupna godina,koja ima 366 dana.

idovski kalendar

idovi su imali mjeseevu godinu (lunarnu) od 354 dana. Da bi je doveli u sklad sa sunevom,dodavali su svake druge ili tree godine izmeu mjeseca adara i nisanajedan mjesec koji se zvae"drugi adar". Imali su 12 mjeseci (nisan, ijjar, sivan, tammuz, ab, elul, tiri, marhevan, kislev,tebet, ebat i adar). Graanska je godina poinjala mjesecom tiri (15. rujna-15. listopada), kada bizapoeli gospodarski radovi. To je bila Nova godina (hebr. ro ha-ana). No crkvena je godina

poinjala 1. nisana (Izl 12,2), koji trajae od polovice oujka do polovice travnja.Mjesec je bio podijeljen na tjedne. Tjedan je imao sedam dana: est dana su radili, a sedmi

dan posveivali su Jahvi (Izl 20,8). Tjedan se zvae hebr. abua, tj. sedmica. Osim te dnevnesedmice (abua) Izraelci su jo imali i blagdan sedmica (hebr. ebut): blagdan nakon 49 dana (7 x7). To je blagdan Pedesetnica (gr.pentekostes). Imali su abatnu godinu. Bila je to sedma godina,kada je sva priroda morala poivati. Slavili su na posebno svean nain jo i 49. godinu (7 x 7godina). Bijae tojubilarna godina (Izl 22,10-11).

Dan je u Izraelaca zapoinjao naveer, kad je sunce zalo, a svravao je drugi dan u istovrijeme. I svi se blagdani tako raunaju: od veeri do veeri. Dan od izlaska do zalaska suncadijelili su Izraelci prije babilonskog suanjstva na est nejednakih dijelova: 1. straa (hebr. ahar),2.jutro (hebr. boker), 3. vruina (cca 9-12 sati), 4.podne, 12-15 sati (hebr. sohorajim), 5.popodne

(od 15 do zalaska sunca, i obino 18 sati, hebr. neet), 6, veer(poinje sa zalaskom sunca, oko 18sati: hebr. 'ereb). Veer se dijelila na dva dijela: na vrijeme kada je sunce bilo na polovici izmeupodneva i zalaska, i na vrijeme kad je poelo zalaziti. U drugom dijelu veeri poele su se prinositi


20/23

20

rtve, palile su se svjetiljke. Poinjao je vjerski ivot, kult u hramu. No su dijelili na tri strae: prva(od zalaska sunca do ponoi), druga (od ponoi do prvog pijetlova pjeva) i trea nona straa (odpijetlova pjeva do izlaska sunca). U rimsko vrijeme preuzeli su rimsku podjelu dana i no i (no jepodijeljena na etiri strae po tri sata i dan na etiri po tri sata: prva je ura od 6 do 7, druga od 7 do8, trea od 8 do 9, itd. Deveta je ura tri sata poslije podne prema naem vremenu; esta je uradvanaest sati odnosno podne (Mk 15,25; 15,34; Mt 27,46; Iv 4,6; Dj 10,30).

Za dane u tjednu nisu imali posebna imena nego su ih brojali (prvi, drugi,... i esti dan). Samose sedmi dan zvao abat, a dan prije njega dan priprave (misli se na abat). U Isusovo vrijeme vese upotrebljavala sunana ura. Egipani su znali za sunane ure ve u vrijeme faraona Merenftaha. IFeniani su znali za ure. Herodot misli da su Babilonci izumili ure. Za no su upotrebljavali vodeneure. A vjerojatno su znali i za pjeane ure.

ArhitekturaOd starih Izraelaca nije nam sauvano toliko graevina da bismo mogli govoriti o posebnoj

graditeljskoj umjetnosti. Nisu stvorili neki osobit samostalni nacionalni graevinski stil nego su utome bili pod utjecajem svojih susjeda Kanaanaca, Feniana, Egipana, a kasnije Grka i Rimljana.

Visokogradnja. Izraelci su gradili skromne kuice za stanovanje, uglavnom od kamena, a

kasnije i od cigle. Znali su izvrsno graditi volte. David i Salomon poduzeli su gigantsku graditeljskudjelatnost. Gradili su palae, utvrde i kule. Za to su najmili fenike graditelje. Za gradnju suupotrebljavali goleme blokove klesanog kamena. Iz Salomonova vremena pronaene su palae uMegidu, iz Omrijeva i Ahabova vremena kraljevske palae u Samariji (usp. 2 Sam 5,11; 1 Kr 5; 1Kr 16,31). O Davidovoj palai Biblija nita detaljnije ne govori (2 Sam 5,11). Ali zato govoriznatno vie o Salomonovoj palai (1 Kr 5; 7; 9): dizala se na istonom breuljku Jeruzalema.Salomon je sagradio i velianstven hram koji je nadvisivao sva zdanja u gradu. Bijae najvee inajljepe zdanje Salomonovo. Podigao je i utvrde oko grada (1 Kr 9,15s). Sagradio je i utvrdio ineke druge gradove (npr. Megido, Hasor, Taanak i druge). Bio je prvi i najvei graditelj, ali iposljednji. Poslije njegove smrti kraljevstvo se raspalo na dva dijela. Malo kraljevstvo kao to tobijae Judeja nije si moglo priutiti tako gigantska zdanja kao to ih je gradio Salomon. UJeruzalemu e pokuati neto vie graditi Ezekija (2 Kr 20,20), Joija (2 Kr 22,5s) i Jojakim (Jer36,22). Trebat e ekati vrijeme Heroda Velikog, kada e izraelska arhitektura dobiti nov polet.Herod je bio jedan od najveih graditelja starog svijeta (sagradio je u Jeruzalemu svoju kraljevskupalau, hipodrom, kazalite, trkalite, hrvalite, toplice, hram). Sagradio je itave nove gradove(npr. Cezareju primorsku).

U sjevernom kraljevstvu, u Izraelu, neto se vie gradilo. Samarija je za vrijeme Omrija iAhaba izgraena u veliki grad, u tako dobro uvren grad da je 725.-722. g. pr. Kr. Asircimatrebalo tri godine da ga osvoje. U rimsko doba Samarija je (pod imenom Sebastiana) bila jo ja eizgraena. Izgradio ju je Herod u ast cara Augusta.

Na tlu Palestine iskopani su na razliitim mjestima stari gradovi, hramovi, kule, sinagoge,

crkve, rtvenici i slino. Iskopana su zdanja, sagra

ena jo u kanaansko doba (2000. 1200. pr.Kr., kao Megido, Jeriho, Taanak, Hasor i drugi). Iskopane su Salomonove konjunice (u Megidu i u

Hasoru). Iskopani su hramovi u Bet-eanu.Grobovi. Grobove su obino klesali u peinama pokraj gradova. Nedaleko od Jeruzalema

poznate su kraljevske grobnice. Pronaeni su grobovi u Maresi (danas Beit Dibrin) iz 250. godinepr. Kr. Najljepi od tih grobova sastoji se od predvorja i tri sobice. Grobovi su oslikani motivima izlovakog ivota. Na ulazu u najveu sobicu naslikan je na jednoj strani pijetao, a na drugojmitoloki pas Kerber.

Zdenci. Zdence su kopali u kamenu, peini, gdje bi slutili izvor vode. Obzidavali su ih, da bimogli zadrati vodu (Jer 2,13). Otvor je bio pokriven velikim kamenom (Post 29,3) ili ograen.Otvore zdenaca pokrivali su zemljom, da ne bi stranci nali vodu. Kopali su zdence i na krianjima

putova. To su bili javni zdenci, za putnike koji su u karavanama putovali (Post 24,62; 29,2; Br21,16s; Pnz 10,6). Poznati su u Bibliji zdenci: Jakovljev zdenac u ekemu, Abrahamov zdenac uBeer-ebi (Post 21,32). Duboki su oko 12-15 m.


21/23

21

Cisterne. Njih su kopali da bi u njima sauvali kinicu. Bilo ih je razliita oblika: u oblikuboce (duboke 5-7 m), dolje iroke, gore uske. Iz njih je bilo nemogue pobjei, pa su se zato nekimaod njih koristili kao zatvorom za kanjenike (Jer 36,1-3). Neke su bile graene u obliku sobe: svod

je bio poduprt stupovima. Poznate su bile cisterne na hramskom prostoru iz vremena Salomonova.Najvea se zvala "more" ili "kraljevska cisterna", i bila je duboka 13 m.

Jezera, bazeni, piscine (hebr. berekha). Takva jezerca voljeli su graditi meu uvalama, gdje

su

Documents

Javni i društveni život