1

Četiri makro i mikro elementa su: rast BDP-a, zaposlenost, mala inflacija, ravnoteža u

bilanci pladanja.

Fiskalna restriktivna politika povedava poreze, a fiskalna ekspanzivna smanjuje

poreze.

Sinonimi javnih financija su javna ekonomika, ekonomika javnog sektora i financijska

znanost.

Javne financije su dio ekonomske financijske znanosti koja izučava financijsku

djelatnost države i javno-pravnih tijela kojima je na osnovi Ustava, Zakona i drugih propisa

povjeren zadatak financija, tj. zadovoljavanja javnih potreba.Ta djelatnost države kao i

ostalih javno-pravnih tijela naziva se javno gospodarstvo.

Javne financije se bave izučavanjem:

1. javnih prihoda

2. javnih rashoda

3. proračuna

4. državnog (javnog) zajma

5. financijskog izravnavanja

Zašto postoje javne financije?

Da bi se financijska djelatnost mogla obavljati državi su potrebna određena sredstva,

odnosno javni prihodi kojima zadovoljava javne potrebe, rashode svog stanovništva, tj.

obavlja zadatke koji su u njenoj nadležnosti. Javne financije moraju odgovoriti na pitanja

KAKO, KOLIKO i OD KOGA treba prikupiti sredstva da bi mogli izvršiti raspodjelu na pojedine

subjekte.

Javne financije postoje kako bi djelovale u slučajevima kada je tržište neučinkovito,

posebno u slučajevima manjkave ponude javnih dobara, zbog internalizacije vanjskih

učinaka, u slučaju kad trebaju onemoguditi monopol, u slučaju pitanja preraspodjele

dohotka.

1. Javne financije

2

Situacije kada tržište ne dijeluje učinkovito:

1. Ponuda javnih dobara

Javna dobra su pr. razne usluge države, na području obrane, obrazovanja, znanosti,

kulture, zdravstva…

Javna dobra su sva dobra koja služe vedem broju korisnika i gdje uključivanje novog

korisnika ne smanjuje zadovoljstvo postojedih i graničan trošak uključivanja novih korisnika

jednak je nuli.

Javno dobro se mora ponuditi svim korisnicima pod jednakim uvjetima – nije lako utvrditi

preferencije glede korištenja pojedinih javnih dobara jer ih potencijalni korisnici ne žele

otkriti – nitko nede izraziti spremnost da plati neko javno dobro koje mi je dostupno

besplatno zato se cijena dobra i preferencije utvrđuju u političkom procesu glasovanja.

2. Eksternalije – vanjski učinci

Vanjski učinci nastaju kada djelovanje jednog subjekta (potrošača ili proizvođača) utječe

na blagostanje drugog, a da se to ne odražava u troškovima i cijenama njegovih proizvoda i

usluga. Ovisno o tome odražava li se djelovanje jednog subjekta na povedanje ili smanjenje

blagostanja drugih vanjski učinci mogu biti pozitivni i negativni. Oni su uvijek razlika između

individualnih i društvenih troškova i individualnih i društvenih koristi

3. Veliki rizici i negativna selekcija u osiguranju

Postoje rizici koji su teško podnošljivi za bilo kojeg pojedinačnog poduzetnika i ne mogu

se tretirati na komercijalnoj osnovi, a odnose se na projekte korisne za zemlju kao cjelinu; u

takvim prilikama razumno je da u pokridu rizika sudjeluje i država jer se bez toga takvi

projekti ne bi mogli realizirati

4. Monopol

Bududi da učinkovito djelovanje tržišta pretpostavlja savršenu konkurenciju, postojanje

monopola izravno razgrađuje i negira zdravu tržišnu utakmicu. Zbog tendencije konstantnog

opadanja graničnih troškova monopolisti su zainteresirani da zaustave rast proizvodnje ispod

razine koja je društveno optimalna. Upravo zbog toga se država mora uključiti u

ograničavanje i eliminiranje monopola razvijanjem tržišne konkurencije, poticanjem

slobodnog ulaska na tržište, određenim fiskalnim mjerama…

5. Preraspodjela dohotka

Civilizirano društvo mora voditi računa o pravdi odnosno o pravednoj raspodjeli dohotka

između pojedinaca i obitelji.

3

Tržište ima selektivnu funkciju da iz tržišne igre izbaci nedjelotvorne i nemodne i time

vodi sve vedem raslojavanju stanovništva i sve vedim rasponima u raspodjeli dohotka. Tu se

javlja potreba za državnom intervencijom u preraspodjeli dohotka da bi se ti rasponi doveli u

društveno prihvatljive oblike tj. da bi se svakom osigurao barem minimum sredstava

potrebnih za preživljavanje

6. Stabilizacijske mjere

Svako tržišno gospodarstvo podložno je oscilacijama. Kao dinamički sustav ono mora biti

fleksibilna, ali nije dobro kada oscilacije prijeđu onu mjeru koja dovodi u pitanje samu

opstojnost sustava tj. prijeti njegovoj eutopiji. Zato se traži aktivna uloga države koja de

osigurati da gospodarstvo ne sklizne s putanje ravnoteže, a ako se to dogodi da ga vrati na tu

putanju

7. Pravna regulativa

Tržište ne može djelovati bez zakona i pravila igre utvrđenih tih zakonima jer ako se

ne poštuju ugovori, ako nema zaštite vjerovnika i sl., tada ne može biti govora ni o

učinkovitom funkcioniranju tržišta, u tom slučaju javljaju se nelikvidnost, inflacija i dr.

poremedaji stoga mora postojati pravna regulativa

1.1. Funkcije javnih financija

1. Alokacijska - ima zadatak da raspoloživa sredstva u državi usmjeri namjenski, na

optimalan način, na onaj dio koji služi zadovoljavanju javnih potreba ili

financiranje javnih dobara

2. Redistribucijska – utječe na pitanje preraspodjele dohotka između:

1) pojedinca i obitelji

2) regija – dotacije za područja od posebne državne skrbi

3) međusektorska

3. Stabilizacijska – javlja se kada je gospodarski sustav izbačen iz ravnoteže, a intervencijom

države, mjerama fiskalne politike treba se djelovati na ostvarivanje

stabilnosti nacionalnog tržišta.

Sve funkcije moraju djelovati zajedno unutar jedne proračunske godine!!!

4

1.2. Javne financije i njihov odnos prema državi

U dosadašnjoj širokoj lepezi pogleda i mišljenja o ulozi države u društvu i

gospodarstvu iskristalizirala su se dva glavna teorijska pristupa – organski i mehanički.

Pristalice organskog pristupa u državi gledaju zajednicu koja ima vlastite interese i

potrebe, neovisne o interesima i potrebama pojedinca. Oni smatraju da država ima utoliko

smisla ukoliko vodi ostvarenju onih ciljeva koji se ne tiču želja i potreba pojedinaca, tj. čije

usluge ne ulaze u tzv. funkciju preferencija pojedinog potrošača. Na takvom stajalištu nastale

su vrlo monstruozne teorije, kao što su nacinalsocijalistička i komunistička, koje su

apsolutizirale interese države, a zanemarivale interese i preferencije pojedinca.

Mehanički pristup kaže „ ne mogu se potrebe, pa ni koristi, osjedati na razini

kolektiviteta. Odnosno, država nije ta koja može osjedati potrebu – to mogu samo pojedinci,

konkretni ljudi.“ U tom smislu djelatnost države ne bi se smjela promatrati izvan želja i

potreba pojedinca, jer svaki drugi način tretiranja te djelatnosti vodi nametanju interesa

građanima i završava u opdenito neprihvatljivom nedemokratskom načinu odlučivanja kao

opdenito neprihvatljivoj praksi.

Kružni tok sredstava

Gospodarstvo je podijeljeno na samo tri sektora:

1) sektor kudanstva

2) sektor poduzeda

3) sektor države

Gospodarski sektor se dijeli na:

1) nefinancijska i kvazikorporativna poduzeda

2) financijske institucije

3) opda država

4) privatne neprofitne institucije

5) stanovništvo

Javni sektor čini:

1) opda država

2) javna nefinancijska poduzeda

3) javne financijske institucije

5

Opdu državu čini:

1) središnja država

2) lokalni sektor

3) razni regionalni organi

4) mogude nadnacionalne strukture

Na slici su prikazane transakcije između sektora gospodarstva. One se dijele na realne

(isprekidana crta ) i financijske ( puna crta ). Jedan dio tih transakcija odvija se preko tržišta, a

drugi u neposrednim odnosima između države i sektora kudanstva i poduzeda. Financijske

transakcije obuhvadaju novčane izdatke i novčane primitke, a realne tokove faktora

proizvodnje i proizvoda i usluga.

Relacije:

1: predočen je susret kudanstava i poduzeda na tržištu rada, na kojem poduzede kupuje

radnu snagu

2: označeno je stjecanje dohotka kudanstva po toj osnovi.

Isto radi država, koja angažira dio radne snage u proizvodnji javnih dobara i usluga i za to

plada naknade kudanstvima

3,4: kudanstva svoj dohodak troše na kupovinu proizvoda i usluga od poduzeda za svoje

potrebe, na temelju čega poduzede ostvaruje svoje prihode. Na tržištu proizvoda i usluga se

pojavljuje i država sa svojim nabavama. S tim transakcijama završava kružni tok sredstava

2

1 3

4

5

6 7

3

4

2

1

2

Tržište

faktora

Tržište

proizvoda

Poduzeća

Država

Kućanstv

a

8 9 10

1

1

2

2 3

4

3

4

5

6 7

3

4

1

2

6

unutar privatnog sektora i dio transakcija između privatnog i javnog sektora koji se odvija

posredstvom tržišta.

Glavni dio transakcija između javnog i privatnog sektora odvija se mimo tržišta faktora

proizvodnje i tržišta proizvoda i usluga – instrumentima fiskalnog sustava.

5,8: predstavljaju poreze i druge dadžbine što ih kudanstva i poduzeda daju državi

6,9: označavaju javna dobra koja država osigurava kudanstvima i poduzedima

7,10: označava državne transfere tim istim sektorima.

Razlike javnog i privatnog sektora:

1) država tj. javni sektor nema za temeljni cilj ostvariti dobit ili profit, dok je za privatni sektor

ostvarivanje profita razlog postojanja

2) kod javnog sektora nema direktno činidbe za protučinidbu ( stanovnik plada porez a to ne

znači da de koristiti neko javno dobro ), dok kod privatnog sektora uvijek postoji činidba za

protučinidbu

3) javna dobra su često nematerijalne prirode ( usluga javnog dobra ), a kod privatnog

sektora znamo koliko demo nešto platiti

4) država nebi dobila prihode da to nije prisilno ( zakonom ) učinila ( naplata poreza ), dok u

privatnom sektoru nema prisile ved sve ovisi o željama i odlukama kupaca

5) javni sektor ima opdi karatkter u podmirivanju potreba stanovništva ( zadovoljenje šireg

broja ljudi ), za razliku od privatnog sektora

6) za dobra koja nudi javni sektor ne postoji interes da ih ponudi privatni sektor

7) različiti su mehanizmi odlučivanja o prihodima i rashodima, kod javnog sektora odlučuje

sabor, parlament preko proračuna dok kod privatnog sektora o tome odlučuje poduzetnik tj.

vlasnik.

Javna dobra

Javna dobra su sva ona dobra koja nam suvremena, moderna država stavlja na

raspolaganje putem javnog sektora (mehanizam).

Razlike između javnog i privatnog dobra:

1) privatno dobro je isključivo i iscrpno

Javno dobro je neisključivo i neiscrpno

7

2) javna dobra su nedjeljiva

Privatna dobra su djeljiva

3) privatna dobra su konkurentna u potrošnji

Javna dobra ne karakterizira ni konkurentnost u potrošnji jer je granični trošak upotrebe

javnog dobra ravan nuli

Kako su javna dobra besplatna i u jednakoj mjeri dostupna svima koji sudjeluju u

njihovu zajedničkom korištenju nitko od korisnika nije spreman platiti to javno dobro,

očekujudi da to učini netko drugi. Samim tim, korisnik nije spreman otkriti ni preferencije za

javnim dobrom.

Vrste javnih dobara:

1) čista – dobra koja isključivo nudi država ( obrana, sudstvo )

2) nečista – dobra koja nudi i država i privatni sektor ( školstvo, zdravstvo, šport )

3) meritorna – država svojim intervencijama potiče korištenje ili nekorištenje tog dobra (

droga, prostitucija, alkohol, cigarete...)

Vanjski učinci

Vanjski učinci nastaju kada privatna potrošnja ili proizvodnja nekog gospodarskog

subjekta proizvodi koristi ili troškove koji se ne ograničavaju samo na taj gospodarski subjekt,

a nisu uključeni ni u cijenu proizvođača ni u cijenu potrošača.

Vanjski učinci su troškovi i koristi tržišnih transakcija, koji se ne reflektiraju u

cijenama.

Vanjski učinci mogu biti pozitivni – vanjske koristi ( obrazovanje, preventivno liječenje

od zaraznih bolesti i sl. ) i negativni – vanjski troškovi ( zagađivanje okoliša, stvaranje buke,

pušenje i sl. ).

Ako su društvene koristi od vanjskih učinaka vede od privatnih, onda se javljaju

vanjske ekonomije, a u slučaju da društveni troškovi nadmašuju privatne onda se javljaju

vanjske disekonomije.

Zadatak je nositelja ekonomske politike, a u okviru toga i fiskalne, da pokušaju maksimalno

internalizirati vanjske učinke.

8

Mjere kojima se to postiže obuhvaćaju:

1) propisivanje određenih standarda kojih se moraju pridržavati svi proizvođači i potrošači

radi zaštite okoline

2) zabrana određene proizvodnje ili potrošnje

3) subvencioniranje proizvodnje i potrošnje koja generira pozitivne vanjske učinke

4) uvođenje ekoloških poreza

5) dogovaranje zainteresiranih strana radi utvrđivanja kompenzacije za nastale vanjske

učinke

6) zakonsko reguliranje preventivne zdravstvene zaštite i obveznog obrazovanja

7) jasno definiranje vlasničkog odnosa

8) usvajanje međunarodnih konvencija kojima se sprečava nastajanje negativnih vanjskih

učinaka

Internalizacija pozitivnih vanjskih učinaka subvencioniranjem

P

Q

B

A

Sm

Ds

Dm

De

Y X

P

B

Krivulja Dm predstavlja potražnju

proizvoda u čiju cijenu nisu uračunati

vanjski učinci.

Krivulja De je krivulja potražnje nakon

njegova subvencioniranja.

Zbog subvencioniranja i uvođenja

krivulje pseudopotražnje De koja

predstavlja društvene koristi, došlo je

do otklona krivulje Dm u položaj

krivulje Ds i na taj način povedan je

opseg proizvodnje s razine X na razinu

Y. Time je postignuta internalizacija

pozitivnih učinaka ove proizvodnje.

Q

A

Sm

Ds

Dm

De

Y X

P

B

9

Internalizacija negativnih vanjskih učinaka oporezivanjem

1.3. Preraspodjela dohotka

Tržište djeluje na raslojavanje stanovništva jer ono dohodak ne dijeli prema

potrebama nego prema količini i proizvodnosti faktora proizvodnje.

Svako društvo mora odrediti svoju granicu siromaštva ispod koje su svi oni koji ne

raspolažu dostatnim sredstvima za život. Ta granica ovisi o mnogim okolnostima: razvijenosti

zemlje, zatečenoj socijalnoj stratifikaciji, broju onih najsiromašnijih i sl. Utvrđivanje te

granice je politička odluka i rezultat odnosa modi i stavova onih koji odlučuju. Poteškoda oko

utvrđivanja granice siromaštva nastaje i zbog toga što se imovinski status pojedinca i obitelji

uglavnom mjeri jedino veličinom novčanog dohotka, a ne i nekim drugim elementima koji

mogu biti važni za utvrđivanje njihova imovinskog stanja.

Pored granice siromaštva koristi se i izraz jaz siromaštva. On izražava onu sumu

sredstava koja bi bila potrebna da se razina dohotka svih kudanstava podigne na razinu

granice siromaštva, pretpostavljajudi da to nema utjecaja na sklonost radu.

Za ocjenu socijalne slike neke države važni su podaci o raspodjeli dohotka po

kvintilima. Ta se raspodjela obično predočava von Lorenzovom krivuljom.

P

Q Y X

Ss

Sm

Se

Dm

Krivulja Sm predstavlja ponudu nekog

proizvoda koji generira vanjske troškove.

Da bi se oni barem dijelom internalizirali,

uvodi se porez na tu proizvodnju, čime se

povedavaju njezini jedinični troškovi, zbog

čega dolazi do otklona krivulje ponude

ulijevo, iz položaja Sm u položaj Ss. To je

utjecalo na pad proizvodnje i ponude ovih

dobara s razine Y na razinu X.

Uključivanjem u cijenu i netržišnih

troškova koji su nastali pod utjecajem

oporezivanja, internaliziran je dio vanjskih

troškova, predstavljen zasjenjenom

površinom trokuta ispod krivulje ponude

Se.

10

Lorenzova krivulja nejednakosti u raspodjeli dohodka

Dijagonala kvadrata predstavljena pravcem A označava potpunu jednakost u raspodjeli.

Svako odstupanje od tog pravca u smjeru krivulje B i dalje znači imovinsko raslojavanje

stanovništva. Što je krivulja B ulegnutija, to je stupanj nejednakosti u raspodjeli vedi. Ta

nejednakost obično se mjeri Ginijevim indeksom koji predstavlja odnos između površine

ispod dijagonale i površine ispod krivulje B.

Preraspodjela dohotka ostvaruje se na dobrovoljan način, ali i fiskalnim

instrumentima preraspodjele a to su:

1) progresivno oporezivanje dohotka i imovine

2) selektivno oporezivanje potrošnje luksuznih proizvoda i usluga

3) socijalni transferi

Teško je kazati koji su instrumenti fiskalne politike učinkovitiji u funkciji

preraspodjele. Svaka takva mjera ima svoj oportunitetni trošak i mora se voditi računa o

neto koristi pri njezinoj primjeni. U svakom slučaju, prije izbora bilo kojeg oblika intervencije

valjalo bi dobro razmisliti o njezinim posljedicama i prirediti odgovarajudu cost-benefit

analizu. Kao ciljani oblik davanja, transferi se obično smatraju učinkovitiji od progresivnih i

selektivnih poreza, jer obuhvadaju samo populaciju kojoj su potrebni, a ne i ostale članove

društva. Selektivno oporezivanje se odnosi na sve kupce robe i usluge koje se oporezuju,

među kojima možda ima i onih koji takav selektivni pristup ne zaslužuju. Isto tako, zbog

Postotak kudanstva (kumulativno )

Po

sto

tak

rasp

olo

živo

g

do

ho

tka

A= potpuna

jednakost

B=krivulja

nejednakosti

C=potpuna

nejednakost

11

visokih troškova primjene socijalni transferi su u nekim slučajevima mogu pokazati manje

učinkovitijim od poreznih intervencija u preraspodjeli.

1.4. Javni izbor

Teorija javnog izbora se javila iz potrebe da se odgovori na pitanje kako da država

odgovori na potrebe svog stanovništva ( visinu poreza, transfera, javna potrošnja). Teorija

javnog izbora je grana ekonomske znanosti. Teorija javnog izbora de proučavati pitanje

javnog izbora. Otac teorije javnog izbora je Schumpeter.

Glasovanje je politička igra koja ima svoja pravila i svoje sudionike – građani (glasači) i

država (političari). Političari na tom političkom tržištu maksimaliziraju broj glasova, odnosno

izgleda za izbor. Između glasača i političara interpolirane su razne interesne skupine koje se,

ovisno o svojim izgledima za probitak, priklanjaju jednoj ili drugoj strani. Također se

pretpostavlja da javni izbor, organiziran i proveden na racionalan način, podiže granicu

proizvodnih mogudnosti, odnosno razinu blagostanja u društvu.

Treba razlikovati odlučivanje u sustavu izravne i predstavničke demokracije. U

sustavu izravnog odlučivanja glasači u donošenju odluka sudjeluju neposredno, a u sustavu

predstavničke demokracije glasači u donošenju odluka sudjeluju preko izabranih

predstavnika. I u jednom i u drugom sustavu odluke se donose jednoglasno ili prema

vedinskom načelu.

Jednoglasnost u odlučivanju je Paretov optimum, jer se u tom slučaju ne ide ni protiv čijih

interesa. Bitni nedostatak je u tome da je vrlo skupo i da se teško dolazi do odluke. Za

ilustraciju jednoglasnog glasovanja u zadovoljavanju potreba za javnim dobrima se uzima tzv.

Lindahlov model.

r

O`

Po

rezn

i ud

io o

sob

e X

Po

rezn

i ud

io o

sob

e Y

S

D``r

D`r

12

Na vodoravnoj osi prikazana je količina javnog dobra r, a na okomitoj osi porezni

udjeli dvije osobe x i y u financiranju ponude tog javnog dobra, koji idu u suprotnom smjeru.

Što je porezni udio osobe x u financiranju vedi, to je udio osobe y manji i obrnuto. Zatim su u

dijagramu ucrtane krivulje potražnje osobe x i osobe y. One su položene na uobičajen način

tako da s povedanjem poreznog udjela potražnje javnog dobra opada, a s padom poreznog

udjela raste. Ravnoteža se ostvaruje u sjecištu krivulja potražnje u točki S. Bududi da su

preferencije ovih osoba za navedenim javnim dobrom različite, i njihovi porezni udjeli su

nejednaki, tj. oni za korištenje istog javnog dobra pladaju različitu naknadu u obliku različitih

poreznih udjela. Ovi porezni udjeli se nazivaju Lindahlove cijene, ravnoteža je predočena kao

skup tih cijena.

Vedinsko glasovanje je lakše izvodivo, manje stoji i brže se dolazi do odluke. Kod ovog

sustava glasovanja postavlja se pitanje zaštite manjine. Iz tih razloga umjesto obične vedine (

natpolovične vedine ) zahtijeva se tzv. kvalificirana vedina, npr. dvotredinska ili neka druga

njoj slična vedina a u izuzetnim prilikama koristi se i pravo veta ( blokiranja odluka do

postizanja konsenzusa ). Nedostatak vedinskog glasovanja očituje se u tome da načelo

glasovanja po načelu jedan čovjek jedan glas ne izražava intenzitet preferencija birača. Taj se

nedostatak može djelomično otkloniti tzv. razmjenom glasova koja se sastoji u tome da se

glasači dogovaraju o međusobnoj podršci alternativama za koje su zainteresirani. Međutim

taj postupak može dovesti do dominacije manjine nad vedinom.

Vedinsko glasovanje uglavnom se svodi na tzv. medijskog glasača. Medijski glasač je

ona osoba koja se nalazi na sredini ukupnog broja glasača u nizu, poredanih prema veličini

nekog obilježja. Teorem medijskog glasača govori da rezultat vedinskog glasovanja u pravilu

odražava ponašanje središnjeg u skupini svih glasača. Međutim ni vedinskim se glasovanjem

ne postiže uvijek jednoznačan rezultat. On se postiže samo onda ako glasači iskazuju

relativno konzistentne preferencije, tj. preferencije s tzv. jednim vrhom.

Izbor Glasači

X Y Z

Prvi A C B

Drugi B B C

Tredi C A A

13

Vidljivo je da pobjeđuje osoba Z koja preferira srednju veličinu proračuna ( alternativa B ).

Kako je u svim alternativama riječ o preferencijama s jednim vrhom, to je rješenje

jednoznačno.

Izbor Glasači

X Y Z

Prvi A C B

Drugi B A C

Tredi C B A

Zbog nekonzistentnosti preferencija osobe Y, koja istovremeno preferira i mali i veliki pred

srednjim proračunom, rezultat izbora ovisi o redoslijedu biranja. Tako u izboru između A i C

biti de izabran C, a u drugom koraku između B i A bit de izabran A. Zbog takvog kruženja ne

možemo dodi do jednoznačnog rezultata. Ovaj se problem u teorije javnog izbora zove

paradoks glasovanja. U skladu s tim se formulira tzv. Arrowljev teorem nemogudnosti koji

glasi: vedinskim glasovanjem nije mogude dodi do najboljeg rezultata, između ostalog i zbog

nekonzistentnih preferencija.

Temeljne manjkavosti djelovanja državnog mehanizma:

1) političko podržavanje malih interesnih skupina, manjina prevladava vedinu

2) vlade nisu objektivne u procjeni troškova i koristi raznih programa

3) neprobiranje – problem oko onoga što treba izabrati

4) u zadadi razmještaja neučinkovitost države

14

Za ostvarenje zadataka i mjera koje je država dužna izvršiti potrebna su joj određena

sredstva, odnosno prihodi, a nazivamo ih državni ili javni prihodi.

Broj i vrste javnih prihoda koje služe za podmirenje javnih potreba, odnosno javnih

rashoda, razlikuje se od zemlje do zemlje, kao što se razlikuje i uloga pojedinog javnog

prihoda.

Javne prihode čine: porezi, carine, pristojbe, doprinosi, takse i javni dug.

Država svoje prihode može stjecati još i na temelju vlasništva nad kapitalom, prodaje

imovine, emisijske dobiti, potpora i slično.

Glavna obilježja javnih prihoda su:

1. Svi državni prihodi služe za podmirenje javnih rashoda.

2. Svi se ubiru u novcu.

3. Ubiru se periodično i konstantno.

4. Ubiru se uglavnom iz dohotka, rijetko iz imovine jer je dohodak obnovljiv izvor

Podjela javnih prihoda:

1. Izvorni (originarni) – to su prihodi koje je država ostvarila na temelju svoje vlastite

ekonomske aktivnosti ili na temelju prava vlasništva.

Izvedeni (derivativni) – to su prihodi koje država ubire na osnovi financijskog

suvereniteta, svoje modi.

2. Redovni – svi prihodi koje država kontinuirano ubire (porez na promet).

Izvanredni – oni koji se ne ubiru konstantno, ved povremeno; u određenim vremenskim

razdobljima.

3. Prihodi od stanovništva – oni prihodi koje država dobiva jer ih građani izdvajaju iz

imovine i dohotka kako bi se podmirili javni rashodi.

Prihodi od pravnih osoba – oni prihodi koje država ubire od gospodarskih jedinica.

4. Povratni - imamo korist od izdvojenih prihoda

Nepovratni - prihodi koji se izdvajaju ne vradaju se.

5. Prihodi od užih teritorijalno političkih jedinica - gradovi, opdine...

Prihodi od širih političko teritorijalnih jedinica - kantoni, županije...

2. Javni prihodi

15

=ovisi o ustrojstvu države, njenoj gosp. razvijenosti, veličini teritorija, broju stanovnika....

Imamo 3 načina za određenje prihoda koji su širih odnosno užih terit. pol. jedinica:

1. Svaka šira i uža jedinica ima svoje vlastite prihode, SUSTAV SEPARACIJE.

2. Vlastite prihode ima samo jedna, uglavnom šira jedinica i onda ona vrši raspodjelu

prihoda, SUSTAV PARTICIPACIJE.

3. Vlastite prihode imaju dvije jedinice koje iz svojih prihoda izdvajaju sredstva za

podmirenje svih ostalih, užih jedinica, MJEŠOVITI.

6. Namjenski (destinirani) – svi oni prihodi za koje je unaprijed utvrđena namjena tih

sredstava.

Nenamjenski – država ubire prihode, ali se ne zna točna namjena, ved služe za

podmirenje bilo kojeg javnog rashoda.

7. Prihodi u novcu i naturi - uglavnom u novcu.

2.1. Porezi

Porezi su osnovni financijski instrument prikupljanja prihoda kojima se podmiruju

javni rashodi.

S ekonomskog gledišta za državu je porez prihod, a za onoga tko ga plada je trošak.

Svrha pladanja poreza je dobivanje nekog javnog dobra.

2.1.1. Karakteristike i obilježja poreza:

1) obvezna ( prisilna ) davanja

2) ubiru se u novcu

3) nema direktne protuusluge za pladeni porez

4) cijena javnog dobra

5) efikasnost tj. učinkovitost – ogleda se u tome da treba što manje iskrivljavati

ponašanje kupaca i ponuđača

6) pravednost u naplati poreza – porezi bi trebali biti pravedno raspoređeni na sve

pojedince

7) izdašan prihod za državu – porezima se treba prikupiti dovoljno sredstava za

pokrivanje javnih rashoda

8) razumljivi i jednostavni za porezne obveznike i poreznu administraciju

16

9) stabilnost poreza – nije dobro često mijenjati porezne stope jer de to utjecati na

efikasnost poreza

10) derivatni prihod

11) ubire ga država isključivo za zadovoljenje javnih potreba

12) nedestinirani prihod – ne znamo što demo njima točno financirati, te ne znamo

točan iznos poreza

Nedostaci destiniranih poreza:

1) bilo bi nemogude pratiti njihovo trošenje, jer dolazi do transfera iz lokalnih u državni

proračun i obrnuto

2) mogu se osigurati sredstva samo za određene stvari, a može dodi do izvanrednih rashoda

3) povedanje udjela destiniranih poreza u ukupim porezima utječe na povedanje ukupnog

poreznog opteredenja

4) vezivanje određenog prihoda za rashod može dovesti do toga da su te potrebe ved

zadovoljene

5) vezivanje određenih prihoda za određeni rashod može dovesti do stvaranja nekog novog

instrumenta financiranja

Prednosti destiniranih poreza:

1) pladanjem destiniranih poreza se može uspostaviti bolja veza između poreznih obveznika i

države

2) vezivanje određenog prihoda uz točno određeni rashod ugodnije je za porezne obveznike

3) prihodima koje uberemo primjenom destiniranih poreza možemo lakše osigurati sredstva

za podmirenje neke javne potrebe

4) destiniranim porezima se osigurava kontinuitet u podmirivanju javnih potreba

5) pri vezivanju prihoda od destiniranih poreza smatra se da je relativno lakše dobiti

pristanak poreznih obveznika bilo za uvođenje novog poreza, povedanja neke porezne stope,

ukidanje nekog poreza.

17

2.1.2. Smithova načela oporezivanja:

1) podanici svake države trebaju pridonijeti održavanju vlade razmjerno svojim

mogudnostima

2) porez mora biti točno određen, da nebi postojala samovolja poreznih tijela

3) svaki porez mora biti ubran na najpogodniji način i najpogodnije vrijeme za poreznog

obveznika

4) troškovi ubiranja i razreza poreza bi trebali biti što niži

2.1.3. Wagnerova načela oporezivanja:

I. financijsko – politička načela oporezivanja

1) načelo izdašnosti – ubiranjem poreza se treba omoguditi da se podmire svi

javni rashodi države

2) načelo elastičnosti – mogudnost poreznog sustava da se bolje i brže prilagodi

promjenama u visini javnih rashoda

II. ekonomsko – politička načela oporezivanja

1) izbor poreznog izvora

Dva su izvora za oporezivanje: dohodak i imovina, međutim dohodak bi trebao imati

prednost jer je obnovljiv izvor. Država kada oporezuje dohodak nede ga oporezivati cijelog (

egzistencijalni minimum ) jer ne smije djelovati destimulativno.

Kod oporezivanja imovine mora se voditi računa da li se oporezuje realnu ili nominalnu

imovinu, oporezivanje imovine ne treba biti često, te se ne smije zadirati u samu supstancu

imovine te oporezivanje ne smije biti dugotrajno. Primjenjuje se pladanje nominalnog poreza

na imovinu – pladanje tog poreza iz dohotka

2) izbor poreznog oblika – stupovi svakog poreznog sustava su porez na dohodak,

porez na dobit i porez na promet ( PDV + trošarine )

- kod izbora poreznog oblika treba voditi računa o

prevaljivosti posrednih poreza

III. socijalno – politička načela

1) načelo univerzalnosti – pladanje poreza bi trebalo značiti da svi trebaju platiti

porez, ali ipak ne pladaju svi porez ( zbog ekonomske snage, žive ispod granice

egzistencionalnog minimuma

2) načelo pravednosti u oporezivanju

18

Dva kriterija pravednosti:

a) kriterij koristi – visina pladenog poreza treba biti proporcionalna koristima koje

dobivamo od države

b) kriterij mogudnosti pladanja – odnosi se na mogudnost pladanja poreznog

obveznika

pitanje okomite pravednosti – porezni obveznik s vedom ekonomskom

snagom treba platiti vedi porez

pitanje vodoravne pravednosti – porezni obveznici sa sličnom

ekonomskom snagom moraju platiti i slične iznose poreza

IV. porezno – tehnička načela oporezivanja

1) određenost porezne obveze

a) pravna – obveza pladanja poreza je utvrđena na pravnim propisima – ustavom, zakonom,

pravilnicima i odredbama

b) ekonomska – na temelju pravne određenosti porezni obveznik unaprijed zna kakva de biti

njegova porezna obveza prije njenog dospijeda

2) ugodnosti pladanja poreza – porezni obveznik bi trebao pladati porez u

najpogodnije vrijeme za njega i na najpogodniji način

3) jeftinoda ubiranja poreza – troškovi ubiranja poreza trebaju biti što niži, neto

porezi moraju biti što vedi ( bruto porezi – troškovi ubiranja )

Na smanjenje troškova utječe: smanjenje poreznih oblika, smanjenje poreznih olakšica,

drugačija organizacija administracije, te advekatan izbor poreznih oblika odmah na početku.

Troškovi ubiranja poreza se dijele na administrativne troškove i troškove ispunjenja porezne

obveze.

Administrativni troškovi su oni koje ima porezna uprava kada ubire poreze, te u to ulaze

troškovi stvaranja zakona, radna snaga, informiranje poreznih obveznika, poštanski

troškovi...

Troškovi poreznih obveznika obuhvadaju troškove fizičkih osoba ( gubitak dokolice, pladanje

poreznih savjetnika i kombinacija ), troškove poduzeda ( treba se voditi računa o pitanju

oportunitetnog troška )

19

2.1.4. Podjela poreza i obilježja

1) Izravni (neposredni) porezi

- razmjerno su postojani,

- relativno su pravedni, jer se napladuju izravno od poreznih obveznika i prema njihovoj

gospodarskoj i ekonomskoj snazi

- nisu elastični glede konjukturnih kretanja u gospodarstvu

- nema opdenitosti obveze pladanja

- neugodnost su poreznom obvezniku jer se izravno napladuju iz dohotka ili imovine

Neizravni (posredni) porezi

- elastični su glede konjukturnih kretanja u gospodarstvu,

- ugodni su za pladanje poreznom obvezniku, jer se neizravno napladuju kod usluga i

sredstava,

- dobro izdašni prihod

- nesocijalnog su karaktera jer ih pladamo neovisno o visini dohotka

- mogu se lako prevaljivati

- izražena obvezatnost pladanja

2. Subjektni (osobni ) porezi

Subjektni su oni kod kojih visina porezne obveze ovisi o ekonomskoj snazi poreznog

obveznika, ali i o nekim bitnim, relevantnim činjenicama koje su vezane uz tu osobu

poreznog obveznika (broj članova njegove obitelji, njihova dob, starosna dob samog

poreznog obveznika, njegovo zdravstveno stanje).

Objektni ( realni porezi ) - su oni kod kojih se pri oporezivanju ne vodi računa o osobi koju

se oporezuje, odnosno poreznom obvezniku.

Pri oporezivanju primjenom subjektnog poreza susredemo progresivne porezne

stope, za razliku od objektnih gdje se redovito upotrebljavaju proporcionalne porezne stope.

3) Sintetički porezi - uključuju sve poreze kojima se oporezuje ukupna ekonomska snaga

poreznog obveznika.

Analitički porezi - su oni kojima se oporezuje pojedini prihod(imovina pojed. porez)

20

4.Opdi porezi su oni koji se ubiru i koji nisu vezani uz podmirenje točno utvrđenog rashoda.

Namjenski porezi su oni kod kojih je cjelokupan iznos ubranog poreza vezan uz podmirenje

točno utvrđenog rashoda.

5. Katastarski porezi su oni porezi kod kojih se porezna obveza utvrđuje na temelju

podataka koji su sadržani u katastarskim knjigama.

Tarifnim porezima oporezivanje se obavlja na temelju elemenata koji su sadržani u tarifi.

Javlja se uglavnom kod posrednih poreza. Porezna tarifa - pregled objekata oporezivanja i

odgovarajudih poreznih stopa.

6. Pretpostavljeni porezi (ex ante) – pretpostavljena se obveza određuje na pretpostavci da je

porezni obveznik mogao ostvariti prihod određene veličine..

Činjenični porezi (ex post) – oni gdje se porezna obveza utvrđuje na temelju podataka o

ostvarenim prihodima, odnosno dohotcima koji su relevantni za oporezivanje.

7. Vrijednosni porezi - su oni kod kojih se oporezivanje obavlja na osnovi stvarne vrijednosti

ili procijenjene vrijednosti poreznog objekta.

Specifični porezi – porezna se obveza utvrđuje na temelju nekih mjernih jedinica (metar,

kilogram...).

8. Redoviti porezi su oni koji se razrezuju i ubiru kontinuirano iz godine u godinu i služe za

podmirenje redovitih javnih rashoda.

Izvanredni porezi su oni koji redovito služe za financiranje onih zadataka države koji nemaju

stalan karakter nego se javljaju povremeno.

9. Osnovni porezi - drže središnje mjesto u poreznom sustavu

Dopunski porezi – porezi koji ne donose toliko novca kao osnovni porezi

10. Centralni porezi su oni kojima se podmiruju najznačajniji javni rashodi.

Lokalni porezi postoje u manjim teritorijalnim jedinicama.

21

2.1.5. Teorije o opravdanosti ubiranja poreza:

1.Teorija sile ili teorija jačega zasnivala se na shvadanju da su porezi obveza koju građani

(pojedinci) namedu poluslobodnim osobama, objašnjavajudi poreze kao zaštitu tih potlačenih

ii polupotlačenih. Ova teorija je opravdavala ubiranje poreza u robovlasništvu i u dijelu

srednjeg vijeka..

2.Teorija cijene – porezi su cijena za usluge koje država čini poreznim obveznicima. Pružajudi

usluge poreznim obveznicima država ima određene troškove koji porezni obveznici

podmiruju pladanjem poreza. Porez, odnosno iznos poreza je utvrđen samom visinom

troškova koje država ima kada pruža uslugu poreznim obveznicima. Javila se u doba

liberalnog kapitalizma. Adam Smith, Mill i Ricardo – glavni zastupnici.

Teorija osiguranja – smatrala je da su porezi također cijena koju porezni obveznici

pladaju državi za usluge koje im ona čini osiguravajudi njihovu imovinu i njihov

fizički integritet. Javlja se kao naknada za imovinsko i osobno osiguranje. Porezna

se obveza uvodi jer porezni obveznici uživaju zaštitu države.

Teorija uživanja – po ovoj teoriji opravdanje za pladanje poreza vidljivo je u tome

što država štitedi vanjske granice (policija, vojska) i uređujudi unutarnji poredak

osigurava i omogudava poreznim obveznicima da nesmetano uživaju u svojoj

imovini, odnosno dohotku kojeg stječu.

3.Teorija žrtve – prema ovoj teoriji porezi su žrtva koju porezni obveznici moraju podnositi

bez obzira na visinu. Prisutna je u vrijeme kapitalizma. Prema ovoj teoriji za opravdanje

ubiranja poreza mogu se navesti 3 žrtve:

- apsolutno jednaka žrtva – svi pladaju porez u jednakom iznosu,

- proporcionalno jednaka žrtva – svi porezni obveznici trebaju platiti porez u istom

postotku od svoje osnovice,

- minimalno jednaka žrtva – polazi od marginalne granične korisnosti dohotka,

u ovoj teoriji oporezuju se najprije bogati, pa onda siromašni.

4.Teorija reprodukcije poreza - temeljni zastupnici : Lorenz von Stein i Adolf Wagner

Prema teoriji reprodukcije poreza opravdanje za pladanje poreza nalazi se u samom

trošenju iznosa ubranog oporezivanja. Iznos kojeg smo ubrali oporezivanjem treba utrošiti za

izvršenje onih zadataka i mjera države koji de pridonijeti povedanju nacionalnog dohotka,

odnosno dohotka samih poreznih obveznika. Povedanje dohotka pojedinca značiti de i

22

povedanje njegove porezne (ekonomske) snage, a to znači ubiranje poreza u vedem iznosu.

Da bi oporezivanje pozitivno utjecalo na porast nacionalnog dohotka i na porast ekonomske

snage poreznog obveznika potrebno je iznos dohotka kojeg smo ubrali oporezivanjem

utrošiti u produktivne svrhe. Ulaganje vedeg iznosa poreza u produktivne svrhe omoguduje

ostvarenje vedeg nacionalnog dohotka, odnosno ostvarenje vedeg osobnog dohotka

poreznog obveznika.

5.Organska teorija – zastupnici : Albert Schaffle

Prema ovoj teoriji opravdanje za pladanje poreza treba tražiti u organskoj povezanosti

države i njenih građana. Zajednički život zahtijeva izvršenje određenih zadataka koji proizlazi

iz činjenice da je država proizvod zajedničkog života ljudi. Pladanje poreza omoguduje da se

zajednički život odvija. Da bi država mogla djelovati potrebna je dovoljna količina krvi

(dovoljno poreza). Država je tijelo, a građani organi.

6.Socijalistička teorija – zastupnici: Thomas Mur i Thomaso Campanella

Porezi se smatraju nepotrebnima, odnosno zalažu se za ukidanje poreza. Ideal je

država bez poreza. Postoje određene situacije gdje bi država mogla ipak ubirati poreze: u

slučaju rata ili u određenim socijalističkim uređenjima države gdje bi porez platili određeni

ljudi, ne svi građani.

2.1.6. Porezni obveznik

Porezni obveznik je svaka pravna i fizička osoba koja ima obvezu na osnovi zakona

platiti porez.

Dok je za poreznog obveznika pojedinca njegova ekonomska snaga njegov dohodak

ili imovina koju posjeduje, za obitelj, odnosno za grupu, ekonomska je snaga izražena kao

zbroj individualnih ekonomskih članova obitelji neovisno o izvoru oporezivanja i osobnom

sudjelovanju članova obitelji u njezinom stvaranju. Kod oporezivanja obitelji kada se kao

osnovica oporezivanja uzima njezina ukupna ekonomska snaga uopde se ne vodi računa

odakle ona odnosno njezini dijelovi potječu. Oporezivanje je u ovom slučaju usmjereno na

ukupnu veličinu dohotka u obitelji.

Suvremene države primjenjuju sustav progresivnog oporezivanja.

23

Četiri različita modela oporezivanja obitelji:

1. Odvojeno (pojedinačno) oporezivanje - porez se razrezuje na prihod, tj. dohodak

svakog pojedinca unutar obitelji koji stvarno ostvaruje prihod.

2. Zajedničko oporezivanje - porez se razrezuje na obiteljski dohodak koji je formiran kao

ukupnost svih pojedinih prihoda, odnosno dohodaka članova te obitelji.

3. Zajedničko oporezivanje primjenom djelomične diobe (splitting metoda) - porez se

razrezuje na dva odvojena, ali nominalno jednaka dijela ukupnog prihoda (odnosno

dohotka) obitelji. Ukupni dohodak obitelji ravnomjerno se dijeli na oba supružnika,

neovisno o doprinosu svakog od njih.

4. Zajedničko oporezivanje primjenom pune diobe - porez se razrezuje na onoliko

nominalno jednakih dijelova ukupnog dohotka obitelji koliko ima njezinih članova.

Koji su fiskalni instrumenti za oporezivanje?

1) proračunska politika

a) transferni rashodi – dječji doplatak, socijalna pomod

b) porezni kredit – iznos za koji država umanjuje naš porezni dug; to je negativno

oporezivanje

- pomaže stanovništu da ima određenu razinu dohotka –

egzistencijalni minimum

- kod negativnog oporezivanja postoje dvije opcije

- država dodjeljuje potpuni iznos

- država zahtjeva da pojedinac nađe posao, a do tada de

nam davati neki oblik socijalne pomodi

c) financiranje obrazovanja

2) porezna politika

a) porezno oslobođenje i olakšica - dio dohotka ili od nekog poreza

b) splliting

Prava poreznog obveznika:

1) primarna zakonska prava

2) primarna administrativna prava

a) opde ovlasti administracije

24

b) razrez poreza

c) revizija, istraga i prisilne naplate

d) žalba

3) sekundarna administrativna prava

4) prava čovjeka sa stajališta poreznog obveznika ljudskih prava

a) pravo na dostojanstvo ( kako zaštititi, minimum za egzistenciju, nepoštivanje

temeljnih pravila poreznog postupka )

b) pravo na poštivanje i zaštitu privatnosti

c) pravo na zaštitu privatnog vlasništva

2.1.7. Porezna osnovica

Porezna osnovica je temelj koji nam služi za obračun samog poreza.

Porezne osnovice po elementima:

1. Porezna osnovica po količini ili specifična porezna osnovica. To je ona koja je određena

količinom koja se izražava mjernim jedinicama.

2. Porezna osnovica po vrijednosti (ad valorem) je ona koja se utvrđuje na temelju

vrijednosti poreznog objekta (predmeta oporezivanja), a sama se vrijednost porezne

osnovice izražava u novcu.

Vrste porezne osnovice:

1. Paušalna porezna osnovica je ona koja se utvrđuje tako da se prilikom njezinog

utvrđivanja vodi računa da se uzmu u obzir samo neki pojedini elementi vezani uz sam

porezni objekt oporezivanja.

2. Stvarna porezna osnovica je ona kod čijeg se utvrđivanja direktno istražuje, odnosno

ocjenjuje vrlo veliki broj elemenata koji su relevantni za njezino utvrđivanje.

25

Metode utvrđivanja visine porezne osnovice:

1. Indicijarna metoda (automatska)

1) Po njoj se porezna osnovica utvrđivala prema određenim, lako uočljivim

činjenicama koje su služile kao temelj za oporezivanje.

2. Direktna metoda (metoda vlastite prijave)

Porezna osnovica se utvrđuje na temelju podataka koje poreznoj upravi dostavlja sam

porezni obveznik.

3. Indirektna metoda (metoda prijave trede osobe)

Metoda prema kojoj se porezna osnovica utvrđuje tako što poreznoj upravi neka

treda osoba donosi podatke umjesto poreznog obveznika (računovođa, banka).

4. Administrativna metoda (službena metoda)

Porezna osnovica de se utvrditi ovom metodom onda kada porezna uprava ne prihvati

kao točne podatke koje joj je u poreznoj prijavi dostavio porezni obveznik. U slučaju kada

porezni organ sam prikuplja podatke o prihodima i imovini poreznih obveznika, bilo iz

dostupne dokumentacije banke ili neke druge institucije ili na neki drugi način s kojima je

porezni obveznik poslovao, porezno tijelo de na temelju svih ovih podataka dobiti predodžbu

o samoj aktivnosti poreznog obveznika i tako utvrditi visinu porezne osnovice.

5. Metoda parifikacije (metoda uspoređivanja)

Pri utvrđivanju porezne osnovice metodom parifikacije porezna se osnovica utvrđuje

na sljededi način. Za određenog poreznog obveznika nedostaju potpuni podaci ili se

dostavljeni podaci ne mogu ocijeniti kao pouzdani i točni za utvrđivanje same porezne

osnovice. Kod primjene metode parifikacije porezna uprava (nadležno finan. tijelo) polazi od

logične pretpostavke da su dva porezna obveznika koji obavljaju istu ili sličnu djelatnost pod

istim ili sličnim uvjetima ostvarili iste ili slične prihode, pa ako su nam poznati prihodi

jednoga oni nam mogu služiti kao osnovica i za drugog poreznog obveznika čije podatke

nismo imali.

26

2.1.8. Porezna stopa

y (n.j.) proporcionalni

porez

regresivni porez progresivni porez

T (porez) T %y T T %y T T %y

50000 12500 25 15000 30 10000 20

100000 25000 25 25000 25 25000 25

200000 50000 25 40000 20 65000 30

T - iznos poreza, T %y - porez kao postotak dohotka.

Porezna stopa predstavlja porezni teret za poreznog obveznika, a izražava se

apsolutno ili relativno.

Oblici poreznih stopa:

T = T ( O ) stvarna porezna stopa – označava koliko poreza moramo platiti ako

porezna osnovica iznosi X novčanih jedinica

T = T ( X ) prosječna porezna stopa – označava koliko % poreza treba platiti ako

O O porezna osnovica ima određen iznos

d T = dT ( X ) marginalna (granična) porezna stopa – označava za koliko posto de se

dO d ( O ) povedati porezno opteredenje, ako

se porezna osnovica poveda za određeni iznos

Ovi oblici poreznih stopa vrijede za sve vrste poreznih stopa.

Vrste poreznih stopa:

1. proporcionalne

2. progresivne

3. regresivne

1. Proporcionalna porezna stopa

- s promjenom porezne osnovice se ne mijenja visina same porezne stope. Može se

primijeniti kod oporezivanja jednog, više ili svih poreza unutar jednog poreznog sustava.

27

2. Progresivna porezna stopa

- povedanjem porezne osnovice se povedava i porezna stopa

Podvrste pprogresivne porezne stope:

- progresivno-proporcionalna p.s. - porezna stopa raste zajedno i u istom omjeru kao i

porezna osnovica,

- progresivno-progresivna p.s. - porezna stopa raste brže (više) nego porezna osnovica,

- progresivno-regresivna p.s. - porezna stopa raste sporije nego porezna osnovica.

Progresivna porezna stopa nije isto što i progresivno oporezivanje. Rast progresivnih

poreznih stopa se mora zaustaviti na 100% inače dolazi do oduzimanja.

Učinci progresivnog oporezivanja mogu se postidi na dva načina:

1) direktna progresija (javna)

2) indirektna progresija

1) direktna progresija (javna) – na povedanu poreznu osnovicu direktna primjena povedane

porezne stope

U praksi postoje dva oblika primjene direktne progresije, a to su:

a) puna direktna progresija (stalna, globalna)

b) raščlanjena direktna progresija (lomljena)

p.s

.

p.

o.

10

%

1000 2000 3000

1000 2000 3000 p.o.

p.s

.

28

a) Puna direktna progresija – postoji u slučaju kad se povedana porezna stopa

primjenjuje na čitav odgovarajudi iznos porezne osnovice

Porezna osnovica je podijeljena na razrede

(klase) porezne kole. Porezna stopa se

primjenjuje na cjelokupan iznos porezne

osnovice u razredu.

Povedana porezna stopa oporezivanjem dijela osnovice u višim razredima izravno

dovodi do primjene nove, povedane porezne stope, ne samo na iznos unutar razreda nego i

na dijelove osnovice u prethodnim razredima.

Nedostatak direktne progresije je u činjenici da se i pri samo malom povedanju

porezne osnovice znatno povedava porezno opteredenje.

b) Raščlanjena (lomljena, klizeda) progresija

Sustav primjene progresivnih poreznih stopa gdje se porezna osnovica lomi na

dijelove, a na porasli dio porezne osnovice primjenjuje se uvedana porezna stopa. Njome se

uklanja nedostatak pune direktne progresije. Kod lomljene progresije povedana se porezna

porezna osnovica porezna stopa

do 1000 n.j. 10%

do 2000 n.j. 20%

do 3500 n.j. 30%

do 5000 n.j. 40%

5000 2% - 5000=100

5001 10000 100 + 5% (5000) = 250

10001 15000 350 + 8% (5000) = 400

15001 20000 750 + 10% (5000) = 500

20001 25000 1250 + 15% (5000) = 750

25001 35000 2000 + 20% (10000) = 2000

35001 45000 4000 + 25% (10000) = 2500

45001 60000 6500 + 35% (15000) = 5250

60001 75000 11750 + 45% (15000) = 6750

75001 90000 18500 + 60% (15000) = 9000

90001 110000 27500 + 65% (20000) = 13000

110000< 40500+70%

29

stopa primjenjuje samo na povedanje unutar osnovice u tom razredu, a ne na cjelokupni

prethodni dio porezne osnovice.

Stvarno porezno opteredenje za poreznog obveznika primjenom lomljene progresije

utvrditi de se tako da izračunamo prosječnu poreznu stopu (pladeni porez/osnovica x 100)

PO obračunata stopa i plada T

do

veda od 5000 2% 100 NJ

5001 10000 100 5% 250 NJ

10001 15000 350 8% 400 NJ

15001 20000 750 10% 500 NJ

20001 25000 1250 15% 750 NJ

25001 35000 2000 20% 2000 NJ

35001 45000 4000 25% 2500 NJ

45001 60000 6500 35% 5250 NJ

60001 75000 11750 45% 6750 NJ

75001 90000 18500 60% 9000 NJ

90001 110000 27500 65% 13000 NJ

110001 40500 70%

Pri raščlanjivanju porezne skale poreznu skalu dijelimo od prvog stupnja (npr. 5000), onda

dodamo razliku stupnjeva kako bi dobili sljedede raščlanjenje.

2) Indirektna progresija

Osnovica Odbitak P.O. P.S. % T- iznos P.S. (stvarna)

500 500 0 60 0 0

1000 500 500 60 300 30

2000 500 1500 60 900 45

3000 500 2500 60 1500 50

4000 500 3500 60 2100 52.5

5000 500 4500 60 2700 90

Indirektna progresija je način oporezivanja pri kojem se stope ne vide odmah izvana.

Tako se zove zbog određenih odbitaka od osnovice pri samom oporezivanju.

30

Primjenjuju se proporcionalne porezne stope, ali je učinak isti kao da je porez na cjelokupni

stvarni iznos pladen primjenom progresivnih poreznih stopa. Visina progresivne porezne

stope je uvijek manja od stvarne, proporcionalne porezne stope.

U sustavu progresivnih poreznih stopa imamo degresivno

oporezivanje. Na prvo mjesto je stavljena najviša porezna osnovica te

se stope kredu od najviše prema nižim.

3. Regresivna porezna stopa

O njima govorimo kada se povedavanjem porezne osnovice porezna stopa smanjuje.

U praksi se vrlo rijetko susrede.

Imamo : - stvarnu direktnu regresiju - kada se iznos poreza povedava sporije od porezne

osnovice. Granična de biti manja, a prosječna viša. Direktno porezno opteredenje ovisi o

visini poreznih stopa, a ne o vrsti primjenjene porezne stope (vrsti tarife).

- stvarnu indirektnu regresiju - iznos poreza povedava se brže od porezne osnovice

4. Degresivne porezne stope – na najvišu poreznu osnovicu primjenjujemo najvišu

poreznu stopu, porezna osnovica pada te porezne stope padaju

2.1.9. Progresivno oporezivanje

Postoje:

1) Hladna progresija

Na slabosti vezane uz progresivno oporezivanje upozorava se i na utjecaj inflacije kod

oporezivanja. Za poreznog obveznika koji npr. ima određeni dohodak i koji ima pravo na

odbitak, odnosno na neoporezivi dio ( 1 000 kn od 10 000 kn dohotka – ukupnog), stopa

inflacije je 10 %, tada de zbog postojanja inflacije njezin neoporezivi dio vrijediti 10% manje

pa kako bi mogli održati vrijednost neoporezivog dijela za tu osobu onda bismo taj

Degresivna P.S.

P.O. P.S.

100000 85

80000 70

65000 65

50000 50

.... ....

31

neoporezivi dio trebali uvedati za stopu inflacije odnosno treba izvršiti promjenu – adaptaciju

među elementima oporezivanja.

2) Kompenzatorna progresija

Primjena progresivnih poreznih stopa dovodi do smanjenja regresivnog djelovanja

posrednih poreza pa ne možemo govoriti o stvarnom progresivnom oporezivanju, odnosno

kada je primjenom progresivnih poreznih stopa smanjeno nesocijalno djelovanje posrednih

poreza još uvijek mogli bismo s jedne strane govoriti o regresivnom oporezivanju, a ako je

primjenom tih stopa anuliran u potpunosti regresivan učinak posrednih poreza imamo

proporcionalno oporezivanje.

3) Apsolutna progresija

Ako je visina progresivnih poreznih stopa utvrđena tako da je ne samo u potpunosti

anulirano regresivno djelovanje posrednih poreza, ved je i postignuto da bogatiji porezni

obveznici podmiruju poreznu obvezu pladanjem svih poreza postotno – pladaju vedi porez od

obveznika čija je ekonomska snaga niža.

Nedostaci progresivnog oporezivanja:

1) nedostaje sigurniji kriterij za utvrđivanje poreznog tereta, tj. mogude su različite

kombinacije kako u visini i broju poreznih stopa, razdiobi porezne osnovice...

2) porast progresivnih poreznih stopa mora se na određenoj visini zaustaviti, tj. glavni

problem je da pri daljnjem povedanju porezne osnovice nede dodi do povedanja porezne

stope

3) progresivno oporezivanje negativno utječe na gospodarsku aktivnost poreznih obveznika

4) progresivno oporezivanje može pridonijeti povedanju otpora, tj. može utjecati na porezne

obveznike da počine poreznu evaziju

5) primjena progresivnih poreza vrlo često zatijeva vrlo brojnu, veoma obrazovanu,

kvalitetnu, ali time i skuplju administraciju

6) pitanje utjecaja inflacije na sam sustav primjene poreznih stopa

7) progresivno oporezivanje destimulativno djeluje na ekonomsku aktivnost poreznog

obveznika te negativni utjecaj na ekonomski razvoj gospodarstva

32

Prednosti progresivnog oporezivanja

1) primjena progresivnih poreznih stopa i progresivno oporezivanje može pridonijeti

ostvarenju fiskalnih ali i nefiskalnih ciljeva gospodarstva

2) često se ističe nestimulativni karakter, međutim to što država oporezuje progresivno treba

biti poticajno

3) mogu se ostvariti ciljevi politike preraspodjele dohotka

4) kvalitetna porezna administracija

5) problemi tehničke prirode kod primjene progresivnih poreznih stopa su precijenjeni

2.1.10. Porezna evazija

Porezna evazija – izbjegavanje pladanja poreza – je štetna za državu, za cijelo

gospodarstvo. Smatra se prkršajem.

Temeljni uzroci porezne evazije:

1) sama visina poreznog opteredenja

2) opteredenje postavljeno zakonskom regulativom

3) loša organiziranost porezne administracije

4) struktura javne potrošnje i kvaliteta javnih usluga

5) kazna za pokušaj utaje poreza

6) vjerojatnost otkrivanja porezne utaje

Opcije porezne evazije:

1) nezakonita porezna evazija ili porezna utaja

- svi slučajevi koji poreznog obveznika dovode direktno u sukob sa zakonom

- oblici: potpuna – kada se potpuno ne prijavi dohodak

Djelomična – dio prihoda se prijavi, a dio utaji ( korupcija, mito, šverc )

2) zakonita porezna evazija ili izbjegavanje pladanja poreza - zakonito nepladanje poreza

1) porezni obveznik može promjetniti mjesto boravka ili mjesto djelatnosti

2) smanjenje potrošnje

3) izbjegavanje pladanja poreza zbog vertikalne koncentracije u proizvodnji

4) pronalaženje rupa u zakonu

5) promjena tehničkog dijela može smanjiti porezno opteredenje

6) osnivanje zaklade

33

Porezna amnestija – poreznog obveznika koji je počinio poreznu evaziju država

djelomično oslobodi pladanja poreza

Zašto se pruža otpor pladanju poreza?

1 ) Povedanje poreznog opteredenja povedati de otpor poreznog obveznika.

U okviru ovog javlja se Swiftovo pravilo: ako se porezna stopa poveda X % iznos

poreza nede se povedati u toj visini, odnosno što je povedano porezno opteredenje vede,

povedanje ubranog iznosa poreza zbog povedanog otpora pladenog poreza relativno de se

smanjivati.

2) Otpor pri pladanju poreza biti de vedi što je vede odstupanje od nekog opde prihvadenog

kriterija pravednosti kako ga shvadaju sami poreznici.

3) Pitanje poreznog otpora vezano je uz sam moral poreznog obveznika.

4) Otpor pladanja poreza može ovisiti i o svrsi trošenja ubranih sredstava.

5) Otpor pladanja poreza ovisiti de o primjenjenom poreznom obliku, odnosno tehnici

oporezivanja

6) porezni obveznici su osjetljivi na ponašanje poreznih djelatnika

7) obrazovanje, vjera, političko opredjeljenje utječe na jačinu otpora

2.1.11. Granica poreznog opteredenja

Granica poreznog opteredenja je minimum, odnosno maksimum unutar kojeg se vrši

oporezivanje.

Granicu poreznog opteredenja možemo promatrati sa stajališta porezne uprave

(države) i stajališta poreznog obveznika.

Minimalna granica (donja) sa stajališta države utvrđena je troškovima razreza

naplate kontrole ubranog poreza.

Za državu, gornju granicu oporezivanja je teško točno odrediti, zato jer su države

različite kao takve. Kriteriji su BDP, kultura, broj stanovnika, obrazovanje...

Donja granica sa stajališta poreznog obveznika određena je egzistencijalnim

minimumom kako bi obveznik mogao preživjeti. Sve što je ispod egzistencijalnog minimuma

država ne smije oporezivati.

Gornja granica oporezivanja za poreznog obveznika određena je njegovim

raspoloživim dohotkom (imovinom).

34

2.1.12. Prevaljivanje poreza i porezna incidenca

Prevaljivati porez znači da porezni obveznik prevaljuje poreznu obvezu na nekog

drugog koji de umjesto njega platiti porez.

Prevaljivanje poreza ima najvedi intenzitet kod poreza na promet (poduzetnik

prevaljuje porez na kupca).

Teorije o prevaljivanju poreza:

1) fiziokratska teorija – svi porezi koji ne terete zemljovlasnike moraju se prevaliti na njih, pa

oni moraju platiti poreze iz viška vrijednosti.

2) apsolutna teorija – Smith i Ricardo (kada se plada renta na kudu, jedan dio mora platiti

vlasnik, a drugi dio se prevaljuje na zakupoprimca). Profit i najamninu

se ne prevaljuje, najam se ne plada iz prihoda.

3) teorija difuzije – 18. i 19. st. – uključuju pitanje tržišnog mehanizma, Nikolas. Oni smatraju

da de se porezna obveza uvijek modi prevaliti sa poreznog obveznika

na neku drugu osobu.

4) pesimistička ili agnostička teorija – (Moll) – pokazali su koje su bile temeljne slabosti o

prevaljivanju poreza. Za njih je problem prevaljivosti

nerješiv.

5) aklektička teorija - ( Say, Mill), pokazali slabosti ostalih teorija i smatraju da se pitanju

prevaljivosti poreza mora posvetiti velika pažnja.

6) socijalistička teorija – smatraju da su svi porezi prevaljivi i da se kao takvi prevaljuju na

radničku klasu, na najsiromašnije slojeve u društvu.

Veda mogudnost prevaljivanja je kod onih proizvoda gdje je elastičnost potražnje

mala.

Prevaljivanje poreza ovisi o elastičnosti krivulja ponude i potražnje.

Faze prevaljivanja poreza:

1) perkusija – tu se ne može razviti preduvjet da se porez može prevaliti, tu se utvrđuje

porezni obveznik, porezna osnovica i porezna obveza

2) reperkusija – porezni obveznik je ved poznat. Proces stvarnog prevaljivanja poreza

(prevaljivanje s jednog na drugog poreznog obveznika).

35

3) incidencija – faza gdje se utvrđuje stvarni, konačni platac poreza. Prevaljivanje je završeno.

4) difuzija – faza u kojoj se vide učinci prevaljivanja poreza, da li je porezni obveznik stvarno

platio porez.

Vrste prevaljivanja poreza:

1) Namjeravano prevaljivanje poreza je ono prevaljivanje kod kojeg je po namjeri

zakonodavca porezni obveznik različit od osobe koja stvarno plada porez

2) Nenamjerno prevaljivanje poreza je ono kod kojeg porezni teret snosi osoba koje po

namjeri zakonodavca uopde nije bila predviđena za pladanje poreza

3) Prevaljivanje unaprijed – govorimo onda kada porezni obveznik uspije u povedanoj cijeni

svojih proizvoda prevaliti porez na kupce tih proizvoda

4) Prevaljivanje unatrag – govorimo onda kada (kupac ili proizvođač) porezni obveznik uspije

svoj porezni teret prevaliti na dobavljača, svoje djelatnike (smanjenje plada) ili slično

5) Bočno prevaljivanje – onda kada porezni obveznik prevali porez s jednog proizvoda

(objekta) na drugi koji nije oporeziv

6) Jednostruko (jednokratno) prevaljivanje je ono kod kojeg porezni obveznik prevali porez

samo jednom na drugu osobu koja de biti konačan platac poreza

7) Dvostruko – javlja se kada osoba na koje je porezni obveznik prevalio porez uspije prevaliti

porez na još jednu osobu, konačnog platca

8) Višestruko – imamo cijeli lanac prevaljivanja poreza

Porezna incidenca = krajnje snošenja tereta porezne obveze

Teret porezne obveze mogu snositi samo pojedinci a ne kolektiviteti.

Problem utvrđivanja porezne incidence se javlja se jer se zakonska incidenca ne

mora poklapati s ekonomskom incidencom. O zakonskoj incidenci je riječ je o tome tko je

prema zakonu dužan snositi porez, a o ekonomskoj incidenci je riječ tko stvarno snosi porez.

Tri koncepta incidence:

1) apsolutna – o njoj govorimo onda ako se utvrđuje učinak promjene ili uvođenja jednog

poreza pod pretpostavkom da ostali porezi državna potrošnja ostaju isti

36

2) diferencijalna – pod njom podrazumijevamo učinke koji nastaju zamjenom jednog poreza

drugim pod pretpostavkom da je opseg javne potrošnje ostao

nepromijenjen

3) proračunska – proučava promjene položaja pojedinca ili kudanstva u raspodjeli dohotka

koji nastaju ako posljedica obostranog djelovanja i proračunskih prihoda i

proračunskih rashoda

2.1.13. Negativno oporezivanje

Negativno oporezivanje nastalo je s potrebom da se donekle premosti jaz

siromaštva.

Kod negativnog oporezivanja ne radi se o oporezivanju u pravom smislu riječi jer za

građane ne proizlazi obveza pladanja poreza ved ta obveza tereti državu, a radi se o poreznoj

tehnici koja se primjenjuje u distribuciji tzv. transfernih davanja članovima društva kojima je

to zbog niske ekonomske snage potrebno.

Cilj negativnog oporezivanja je da država u okviru svojih mogudnosti osigura

pojedincima, obiteljima, bar životni standard na onoj razini koja se nalazi iznad tzv. "linije

siromaštva", tj. da im osigura sredstva kojima se zadovoljava tzv. egzistencijalni minimum.

Dakle, negativno oporezivanje ima ideju zatvaranja jaza siromaštva što znači transfernim

davanjima onim pojedincima i obiteljima koji se nalaze ispod linije siromaštva, staviti na

raspolaganje razliku između onoga šta imaju i onoga šta bi trebali imati da tim ukupnim

sredstvima mogu dosegnuti bar minimalni životni standard.

I kod negativnog oporezivanja možemo nadi neke nedostatke:

- može otupiti / umrtviti svaki poticaj za rad

- manji broj zaposlenih dovodi do viših troškova , cijena negativnog

oporezivanja…

37

2.1.14. Višestruko oporezivanje

O višestrukom oporezivanju govorimo kada porezni obveznik u jednom poreznom

razdoblju plada dva ili više poreza.

Višestruko oporezivanje se javlja u tri oblika:

1) nadoporezivanje – kad porezni obveznik plada istovrsni porez i širim i užim teritorijalnim

jedinicama

Elementi nadoporezivanja su:

1) jedan porezni obveznik

2) više istovrsnih poreza

3) više poreznih vjerovnika različitog ranga

2) kumuliranje poreza – postoji kad jedan porezni obveznik na isti porezni izvor plada više

raznovrsnih poreza npr. iz plade se plada i porez na dohodak i porez

na promet

Elementi kumuliranja poreza su:

1) jedan porezni obveznik

2) jedan porezni izvor

3) više raznovrsnih poreza

3) dvostruko oporezivanje – do njega dolazi kada se na osnovi propisa dviju poreznih vlasti

istog ranga za isto vremensko razdoblje oporezuju istim ili

istovrsnim porezom isti porezni subjekt ili porezni objekt

Elementi dvostrukog oporezivanja su:

1) jedan porezni obveznik

2) istovrsni porez

3) jedan porezni izvor

4) dva porezna vjerovnika istog ranga

5) dvokratno istodobno pladanje

38

2.1.15. Ciljevi oporezivanja

Dva su osnovna cilja koja se žele postidi primjenom poreza:

1) fiskalni cilj

Porezi imaju fiskalni cilj onda kada su u sustav prihoda uvedeni isključivo ili ponajprije

zato da se njihovom primjenom namaknu financijska sredstva potrebna za financiranje

rashoda vezanih uz podmirenje javnih potreba.

2) nefiskalni ciljevi oporezivanja

Porezi se mogu s više ili manje uspjeha koristiti i za ostvarenje nekih drugih ciljeva,

različitih od fiskalnih, kao npr:

a) ciljevi ekonomske politike – mogu se postidi neposrednim i posrednim putem

Neposredno de se primjenom poreza utjecati na kretanje u gospodarstvu onda kad se

odgovarajudim manipuliranjem poreznim elementima djeluje izravno na proizvodnju i

plasman ( ako želimo zaštiti domadu proizvodnju uvest de se visoke carinske dražbine )

Posredno primjena poreza djeluje na kretanje u gospodarstvu onda kada se uvođenjem ili

ukidanjem poreza djeluje na dohodak poreznih obveznika ( u doba inflacije nadležno tijelo

može uvesti novi porez ili povedati porezni teret postojedih poreza, kako bi se na taj način iz

optjecaja povukla ona količina novca koja remeti skladne odnose robnih i novčanih fondova.

b) porezi se mogu rabiti kao instrumenti socijalne politike

c) porezima se može utjecati na postizanje određenih ciljeva i u sferi demografske

politike ( ako je porezni teret oženjenih poreznih obveznika kao i obitelji s vedim brojem

djece manji od poreznog tereta neoženjenih – to može biti poticaj za sklapanje brakova i

povedanje nataliteta ).

d) pojedini porezi kao i mjere porezne politike mogu se uspješno koristiti za

ostvarenje ekoloških ciljeva

e) poreznim se instrumentima ostvaruju ciljevi s područja zdravstva ( predvide li se

porezne pogodnosti pri nabavi opreme i drugog materijala, izuzede od oporezivanja za

lijekove...)

39

2.1.16. Porezni sustav

Porezni sustav je ukupnost svih poreznih oblika, svaka država ima svoj sustav; oni se

međusobno razlikuju, ne postoje dva identična.

Porezna politika – njome se djeluje na ekonomsko stanje

Porezni sustav je derivat političkog, socijalnog, povijesnog djelovanja i njihovog

međusobnog djelovanja.

Na strukturu poreznog sustava i visinu poreznog opteredenja utječe vedi ili manji

broj faktora: pitanje nataliteta, zdravstvene usluge, svaki element utječe i određuje porezni

sustav jer iz određenih oblika zapravo financira naše potrebe.

OECD – bavi se poticanjem ekonomskog razvoja članica i nečlanica i njihovom

međusobnom suradnjom

EU – nastala zbog slobodnog kretanja roba, usluga, ljudi i informacija

Zajedničke karakteristike vedine poreznih sustava.

1) imaju vrlo visoko sudjelovanje javnih prihoda i rashoda u BDP-u

2) vrlo visoko porezno opteredenje ( posebno per capita )

3) zagovara se proces harmonizacije u oporezivanju

4) uglavnom su ukinute mnogobrojne olakšice i oslobođenja, žele se sniziti porezne stope i

proširiti porezna osnovica

Zahtjevi poreznog sustava danas:

1) harmonizacija poreza,

2) neutralnost,

3) jednostavnost,

4) smanjenje poreznog opteredenja,

5) pravednost, oporezivanje potrošnje, a manje oporezivanje dohotka

Kvalitetni porezni sustav bi trebao imati i biti:

1) pravedan, transparentan i neutralan

2) reforme oporezivanja trebaju pojednostaviti porezni sustav: ne treba biti skupa s

tehničkog aspekta; treba idi u pravcu smanjenja poreznog opteredenja; trebalo bi smanjiti

broj poreznih oblika, olakšica i oslobođenja; trebali bi se donijeti zakon koji de biti kvalitetni;

pojednostaviti razrez i naplatu poreza

40

Porezni sustav u RH

nakon izlaska iz socijalističkog bloka 1991. Hrvatska je morala izvršiti poreznu reformu.

To je trebala biti cjelokupna fiskalna reforma, mijenjati cijeli fiskalni sustav

političko – teritorijalnom podjelom su se podijelili porezni oblici ( što demo pladati kojoj

jedinici )

poreznu reformu treba provoditi detaljno i relativno brzo, a kod nas traje ved 13 godina

dvije temeljne razine: državna i lokalna

danas vlada tvrdo proračunsko ograničenje – koliko novca imamo, toliko možemo i

potrošiti – sve preko toga se država može eventualno zaduživati. U socijalizmu je vladalo

meko proračunsko ograničenje – zbog nedostatka novca država je bez ograničenja tiskala

novac, zato je bila inflacija

zbog čestih promjena u fiskalnom sustavu u RH, porezni sustav gubi na efikasnosti

Kostur poreznog sustava RH čine porez na dohodak, porez na dobit, pdv, trošarine, carine

i pristojbe

Porezni sustav RH sastoji se od zajedničkih poreza, državnih poreza, županijskih poreza i

poreza opdina i gradova

1) Zajednički porezi

a) porez na dohodak,

b) porez na dobit,

c) porez na promet nekretnina,

2) Državni porezi

a) porez na dodanu vrijednost,

b) porez na dobitke od igara na sredu,

c) posebni porezi na promet (akcize/trošarine):

- porez na automobile, plovila, avione i ostala vozila,

- porez na naftne derivate,

- porez na alkohol i alkoholna pida,

- porez na pivo,

- porez na kasko osiguranje,

- porez na duhanske proizvode,

- porez na bezalkoholna pida,

41

- porez na kavu,

- porez na luksuzne proizvode.

3)Županijski porezi

a) porez na nasljedstvo i darove,

b) porez na plovne objekte,

c) porez na cestovna i motorna vozila,

d) porez na automate za zabavne igre.

4) Porezi opdina i gradova

a) porez na potrošnju,

b) porez na kude za odmor,

c) porez na neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište,

d) porez na neiskorištene poduzetničke nekretnine,

e) porez na neizgrađeno građevinsko zemljište,

f) porez na tvrtku ili naziv,

g) porez na korištenje javnih površina

h) prirez porezu na dohodak

Porezna reforma

Porezna reforma predstavlja grupne promjene u poreznom sustavu. U RH ona je

uvjetovana prijelazom sa planskog na tržišno gospodarstvo.

Ciljevi porezne reforme:

1) uređivanje porezne administracije

2) učinkovitost i porezna neutralnost

3) poboljšavanje vodoravne jednakosti

4) pojednostavljenje postojedeg poreznog sustava

42

2.1.17. Porez na dobit

Porezni obveznici poreza na dobit su pravne osobe koje ostvaruju profit u državi.

Karakteristike:

1) Objektni porez.

2) Uz porez na dohodak najbitniji porez za državu.

3) Porezna osnovica je dobit ili profit (razlika prihoda i rashoda).

4) Stavke koje su povezane uz porez na dobit su amortizacija, kamate i nastali dug.

Skrivena podjela dobit – pokušavaju se sakriti činjenice kolike su se dividende

podijelile da bi se izbjeglo pladanje poreza na dobit, ali država to uvijek otkriva

Porezne olakšice:

1) porezni praznici – poduzedima država odobrava primjenu poreznih praznika što znači da

poduzeda ne moraju platiti porez na dobit u nekom određenom

razdoblju

2) poticaji na osnovi ulaganja

a) priznavanje ubrzane amortizacije

b) umanjenje osnovice po osnovi ulaganja

c) odbitak od poreza po osnovi ulaganja

43

1. Klasični sustav – u globalu se danas ne koristi. Nije radio razliku između raspoređene i

neraspoređene dobiti.

2. Sustav djelomične integracije dobiti

a) Sustav integracije na razini poduzeda

- Sustav dvojnih stopa – različito se oporezuje raspoređeni dio dobiti od onog koji je

ostao od neraspoređenog. Porezne stope koje se primjenjuju na raspoređenu dobit

(dividende) uvijek su niže od onih stopa koje se primjenjuju na neraspoređenu dobit. U

MODALITETI OPOREZIVANJA DOBITI

KLASIĈNI

SUSTAV (S.

SEPARACIJE)

SUSTAV

DJELOMIĈNE

INTEGRACIJE

SUSTAV POTPUNE (PUNE)

INTEGRACIJE ILI SUSTAV

PRIJENOSA

SUSTAV

INTEGRACIJE NA

RAZINI PODUZEĆA

ILI DRUŠTVA

INTEGRACIJA NA

RAZINI DIONIĈARA

ILI VLASNIĈKOG UDJELA

SUSTAV

DVOJNIH

STOPA

SUSTAV

ODBITAKA

DIVIDENDI

SUSTAV IMPUTACIJE

ODNOSNO CEDULARNO ILI

SUSTAV PUNOG

URAĈUNAVANJA

SUSTAV

DJELOMIĈNOG

URAĈUNAVANJA

44

slučaju kada su porezne stope više na raspoređeni dio dobiti onda se nastoji što manji

dio podijeliti dioničarima.Ovaj sustav se gotovo ne koristi.

- Sustav odbitaka dividendi– odbija se od dobiti ukupni iznos ili samo dio raspoređene

dobiti. Za taj iznos raspoređene dobiti smanjuje se ukupna dobit koja kao takva služi kao

porezna osnovica poreza na dobit (Grčka).

b) Integracija na razini dioničara

- Sustav punog uračunavanja ( sustav imputacije ) - u ovom sustavu potpuni se pladeni

porez na dio dobiti koja se ispladuje dioničarima (vlasnicima kapitala) uračunava u porez

na dohodak koji treba platiti. To znači da de ukupno porezno opteredenje biti jednako

iznosu poreza na dohodak koji bi vlasnik udjela, odnosno dioničar platio neovisno o

izvorima iz kojih je pritekao. Odnosno porezni obveznici čiji se dohodak oporezuje

primjenom stope poreza na dohodak nižom od stope poreza na dobit, prepladeni porez

dobivaju natrag.

- Sustav djelomičnog uračunavanja ( cedularni postupak ) - samo se dio poreza na jedan

dio dobiti koja se ispladuje dioničarima uračunava u porez na dohodak koji treba platiti.

3. Sustav pune integracije– ako bi se porez na dobit u potpunosti integrirao s porezom na

dohodak kojeg pladaju dioničari tada bi poduzede (društvo kapitala) bilo samo prolaz kojim bi

dobit ostvarena u tom društvu dospjela do vlasnika kapitala, (dioničara) i bila pri tome

oporezivana primjenom marginalne (granične) porezne stope poreza na dohodak dioničara,

(vlasnika udjela).

Porez na dobit u Republici Hrvatskoj

Porezni obveznik u RH je:

1) trgovačko društvo i druge pravne osobe koje obavljaju određenu djelatnost kako bi

stjecale dobit

2) domada poslovna jedinica inozemnog obveznika koji nema u RH svoje stalno sjedište, tj.

upravu – porezni obveznici koji se bave određenim agencijskim poslovima u zračnom i

drugom prometu jer u RH ostvaruju prihode od prodaje

3) fizička osoba može biti obveznik poreza na dobit ako se bavi obrtom, samostalnim

zanimanjem ili poljoprivredom i šumarstvom

45

Porezna osnovica – dobit tumačena kao razlika prihoda i rashoda određenog

trgovačkog društva

Porezna stopa u RH iznosi 20%.

Porez na dividendu se ne plada kao dio poreza na dobit.

Inozemne osobe pladaju porez po odbitku – strane osobe pladaju 15%

Računovodstvena dobit = profit

+ stavke uvedanja dobiti / umanjenja gubitka

- stavke umanjenja dobiti / uvedanja gubitka

= dobit nakon uvedanja i umanjenja

- preneseni gubitak (ako ga ima)

= porezna osnovica

* porezna stopa

= porezna obveza

- olakšice, oslobođenja

konačna porezna obveza

Računovodstvena dobit mora se povedati za sve one troškove koji se ne priznaju kao

porezni rashod, a to su:

- 70 % troškova reprezentacije,

- darovanja veda do 2 % ukupnih ostvarenih prihoda,

- trošak amortizacije iznad porezno dopustivog iznosa. (amortizacija je umanjenje

vrijednosti neke imovine koja s vremenom postaje fizički i/ili ekonomski potrošena)

Svaki poduzetnik u sklopu zakona o porezu na dobit mora svake godine izdvajati

amortizacijska sredstva za zgrade i opremu kojima se u svojem poslovanju služi. Te stope

amortizacije kredu se od 2,5 % - 25 %, ovisno o imovini.

Računovodstvena dobit može se smanjiti za:

- prihode ostvarene od dividendi i udjela od dobiti,

- za poticaje za zapošljavanje ( bruto plade zaposlenih),

- za prihode na osnovi razlika od prodaje dionica.

Porezni gubitak (preneseni gubitak) nastaje onda kada su porezno priznati rashodi

vedi od porezno priznatih prihoda, odnosno onda kada je porezna osnovica negativna.

46

Porezni gubitak može se prenijeti na razdoblje od 5 godina na način da se svake godine

smanjuje osnovica poreza na dobit, odnosno da se smanjuje iznos dobiti prije primjene

porezne stope i izračuna porezne obveze.

Kod sustava poreza na dobit postoje i porezne olakšice i oslobođenja:

- porezni obveznici koji obavljaju djelatnost na područjima posebne skrbi i koji zapošljavaju 5

zaposlenika imaju pravo na nižu poreznu stopu na dobit. (stopa je tada 20 do 50% niža od

zakonskih 20%)

- korisnici slobodnih zona također imaju manju stopu poreza na dobit,.

- porezni obveznici koji zapošljavaju osobe sa invaliditetom i osobe na rehabilitaciji.

- za iznos plada novih zaposlenika (poticaj za zapošljavanje)

Porez na dobit po odbitku predstavlja posebnu obvezu pladanja za onog poreznog

obveznika koji plada inozemnim osobama naknade za uporabu različitih prava vlasništva,

poreznog savjetništva, usluga istraživanja tržišta i sl. po poreznoj stopi od 15 %.

2.1.18. Porez na promet

OPĆI POREZ NA PROMET

SVEFAZNI

P/P

VIŠEFAZNI

P/P

BRUTO

P/P

NETO P/P

JEDNOFAZNI P/P

U FAZI

PROIZVODNJE U FAZI

VELEPRODAJE

U FAZI

TRGOVINE

NA MALO

BRUTO ILI

PROIZVODNI

DOHODOVNI

POTROŠNI

47

1) Bruto svefazni porez na promet

Oblik opdeg poreza na promet kojim se oporezivanje obavlja u svim fazama

prometnog ciklusa – od proizvodnje do krajnjeg potrošača.

2) Bruto višefazni porez na promet

Oporezivanje se obavlja u 2 ili više faza.

Javlja se (i za višefazni i za svefazni) temeljni problem i nedostatak, a to je

kumulativan (kaskadni ili lavinski) učinak.

Porez na promet pladen u jednoj fazi prometa ulazi u osnovicu pladanja poreza u

sljededoj fazi. Na taj način dolazi do nagomilavanja pladenog poreza, odnosno porezno

opteredenje je vede što je vedi broj poreznih faza prometnog ciklusa.

P.S .10 % + 100 n.j. dodatnog troška

I faza 100 + 10 % = 10 + 100 = 110

II faza 110 + 100 = 210 x 10 % = 210 + 21 = 231

III faza 231 + 100 = 331 x 10 % = 331 + 33,1 = 364,10

IV faza 364,10 + 100 = 464,10 x 10 % = 464,10 + 46,41 = 510,51

V faza ............

3) Jednofazni porez na promet

U fazi proizvodnje, trgovine na veliko i malo – takav gdje se oporezivanje obavlja

samo u jednoj fazi prometnog ciklusa.

U fazi proizvodnje se oporezuje proizvođač prilikom prodaje svojih proizvoda

trgovinom na veliko ili malo.

Stope poreza na promet biti de više u odnosu na druge jer je porezna osnovica niža.

U fazi trgovine na veliko – plada se kad trgovac na veliko prodaje svoj oporezovani

proizvod trgovcu na malo, odnosno krajnjem potrošaču.

Stope koje se primjenjuju niže su nego kod poreza na promet u fazi proizvodnje, ali su više

nego u fazi proizvodnje trgovine na malo.

Porez na promet u trgovini na malo plada se u zadnjoj fazi prometnog ciklusa

(u prodaji). Osnovica je viša, a porezne stope su niže nego kod proizvodnje i trgovine na

veliko. Broj poreznih obveznika je vedi nego kod druga dva jednofazna poreza.

48

Prednost jednofaznog poreza na promet:

1) odsutnost kumulativnog učinka

2) manji broj poreznih obveznika

3) manji su troškovi ubiranja i kontrole troškova

4) manja je mogudnost porezne utaje

4) Neto svefazni i neto višefazni porez na promet

- PDV

- ne postoji kumulativan učinak, oporezuje se samo dodana vrijednost, a dodana vrijednost

je razlika između prodaje i kupnje..

Karakteristike poreza na promet:

1) prevaljivost poreza

2) financijska obilježja – njegova izdašnost, oporezuju se svi proizvodi i usluge

- konstantnost

- jeftinoda poreza na dobit

- porez na promet se plada pod anestezijom

3) socijalna obilježja – regresivnost poreza na promet

4) ekonomska obilježja – pitanje prevaljivosti ostvaruje ekonomski učinak

- potrošači reagiraju na povedanje cijene

- alokativni učinci poreza na promet čine veliki udio u bruto

društvenom proizvodu neke zemlje

- porezom na promet možemo utjecati na pitanje ponude i potražnje

Naplata poreza na promet je vezana uz broj faza koji prolazi proizvod.

Obveznici poreza na promet su proizvođači, ali je on zapravo prevaljen na potrošače.

Prednosti poreza na promet:

a) Izdašnost - najizdašniji je prihod mnogih suvremenih država. Kroz porez na promet vrši se

redistribucija značajnog djela nacionalnog dohotka, a sam financijski efekat je jako velik

jer se kao povod za oporezivanje uzima potrošnja (promet) koja je zastupljena kod

gotovo svakog čovjeka.

49

b) Jeftinoda - porez na promet predstavlja takav prihod države kod kojeg je neto efekat

oporezivanja vrlo velik.

c) Ugodnost - porez na promet plada se pod “anestezijom” (u cijeni robe platimo i porez, a

da tada nismo ni svjesni).

d) Konstantnost - relativno je stabilan, stalan prihod države.

Nedostaci poreza na promet:

Ima regresivan učinak na potrošače – bogatiji snose apsolutno jednak izos poreza na promet

kao i siromašni, ali bogatiji snose relativno manje poreza na promet.

dohodak cijena proizvoda porezna stopa 15 %

Y1 - 1000 n.j. 500 n.j. 75 n.j 7,5 % od dohotka

Y2 - 3000 n.j. 500 n.j. 75 n.j. 2,5 % od dohotka

Mjere za smanjenje regresivnog učinka :

a) u okviru samog sustava poreza na promet (snižene stope za siromašne),

b) kroz sustav progresije poreza na promet,

c) različiti socijalni transferi siromašnima.

Vanjskotrgovinska razmjena kod poreza na promet

Utvrđivanje poreznog opteredenja prilikom bruto svefaznog ili višefaznog

oporezivanja pri uvozu ili izvozu oporezivanog proizvoda izračunava se primjenom prosječne

porezne stope.

Ako se primjenom izračunavanja prosječnih poreznih stopa izvozniku vrati vedi iznos

nego što je na ime poreza pladeno, tada govorimo o prikrivenoj izvoznoj premiji

Ako se primjenom izračunavanja prosječnih poreznih stopa vrati manji iznos poreza

nego što je sadržano u cijeni proizvoda namijenjenog izvozu, izvozniku se smanjuje

konkurentska sposobnost domadeg proizvoda na stranom tržištu.

Ako se na ime poreza na promet uvezenih proizvoda plati više poreza nego za

domade proizvode govorimo o prikrivenoj uvoznoj carini

Ako se plati manje poreza na uvezene nego na domade proizvode preferirati de se

uvezeni proizvodi.

50

2.1.19. Porez na dodanu vrijednost

kao oblik poreza na promet najrašireniji je u svijetu

razvio se zahvaljujudi razvitku EU

neto svefazni i višefazni porez na promet – on je zapravo najpovoljniji i svi sudionici na

tržištu najzadovljniji su njime

zbog prefiksa neto nede se javljati kumulativni učinak – bit je da se oporezuje dodana

vrijednost – ona novoostvarena koja je razlika između prodaje i kupnje

otežano je izbjegavanje pladanja poreza

Smjernice ili direktive EU ( ima ih 6, ali najvažnije su 1, 2 i 6 ) – treba imati potrošni

oblik PDV-a, koristi se kreditna metoda obračuna PDV-a i načelo odredišta robe

Oblici PDV-a:

1. Proizvodni oblik - poduzetnik prilikom prodaje proizvoda ne može odbiti trošak nabavke

kapitalnih dobara niti trošak amortizacije

2. Dohodovni oblik– kada porezni obveznik prilikom prodaje svojih proizvoda ima pravo

odbiti trošak amortizacije.

3. Potrošni oblik – kada porezni obveznik ima pravo odbiti ukupan iznos utrošen za nabavku

kapitalnog dobitka i amortizacije pri prodaji svoga proizvoda..

Metode obračuna PDV-a:

1) Metoda zbrajanja – porezni obveznik utvrđuje svoju poreznu obvezu PDV-a tako što je

vrijednost poduzeda jednaka zbroju nadnica, renti, kamata i neto

profita

2) Metoda oduzimanja – porezni obveznici izračunavaju svoju obvezu PDV-a tako da od

ukupne vrijednosti svoje prodaje oduzmu ukupnu vrijednost svoje kupnje i na taj iznos

primjene stopu PDV-a

Prodaja 1000 n.j.

- kupnja 600 n.j.

400 n.j. * 20% = 80 n.j.

51

3) Kreditna metoda – vrijednost PDV-a pladenog u nabavkama ( inputima ) se odbije od PDV-

a kojeg treba platiti na vrijednost prodaje ( outputa ). Ova metoda je

značajna zato što poduzenik može odbiti kao pretporez onaj iznos

poreza koji je naznačen na računima njegovih nabavki

Odbitak pretporeza je oporezivanje dodane vrijednosti koju je poduzetnik dodao u

svakoj fazi proizvodnog ciklusa.

Višak PDV-a se javlja kad se širi djelatnost i nabavljaju se kapitalna dobra koja su

skupa i tako se dogodi da se ima manji promet nego što koštaju naši inputi.

Dva temeljna načela PDV-a kod uvoza ili izvoza:

1. načelo destinacije, odredišta – oporezuje se uvoz

2. načelo porijekla robe – oporezuje se izvoz

Stope PDV-a:

PDV-e poznaje jednostopni i višestopni sustav PDV-a.

Sustav s jednom stopom PDV-a je najbolji jer sustav s više stopa narušava neutralnost

PDV-a.

Zagovornici višestopja kažu da jednostopni sustav nije dobar zbog nesocijalnog

karaktera.

Stope PDV-a u zemljama EU:

1) standardna stopa – primjenjuje se na najširi krug proizvoda

- 15 % - 20%

2) niža stopa – oporezuje se vrlo malo proizvoda 4% - 10%

3) viša stopa – primjenjuje se na luksuzna dobra 20% - 30%

PDV je neutralan u odnosu na vanjskotrgovinsku razmjenu jer ne iskrivljava domadu

proizvodnju i potrošnju, odnosno neutralan je na upotrebljene proizvodne metode. Ne

iskrivljuje cijene jer osigurava optimalnu alokaciju resursa na tržištu.

Harmonizacija PDV-a:

Europska ekonomska zajednica je donijela određen broj direktiva koje su usmjerene na

harmoniziranje oporezivanja prometa primjenom pdv-a. Najvedi utjecaj na harmoniziranje

52

oporezivanja prometa primjenom pdv-a je izvršila šesta direktiva kojom su utvrđeni elementi

ovog poreza:

- oporezive transakcije

- porezni obveznik

- mjesto oporezivanja

- porezna osnovica

- porezne stope

- porezna izuzeda

Porez na dodanu vrijednost u Hrvatskoj

prije osamostaljenja i do 1998. god. bio je na snazi jednofazni porez na promet

1.1.1995. željelo se je početi s uvođenjem PDV-a, ali nije se stiglo zbog pitanja koliko

stopa primjeniti, pa se je PDV-e počeo primjenjivati od 1.1.1998.

Porezni obveznici PDV-a:

1) obveznici su fizičke i pravne osobe, poduzetnici koji obavljaju usluge i isporučuju dobra

2) porezni obveznik je i uvoznik koji uvozi dobra u tuzemstvo

3) obveznik je izvoznik za izvezene isporuke dobara, tj. oplemenjenih dobara

4) obveznik je i svaki onaj koji je izdavatelj računa ako se na tom računu izdvojeno iskaže

PDV-e

5) obveznik je i domadi poduzetnik kojem uslugu obavi poduzetnik sa sjedištem u inozemstvu

6) porezni obveznici iznimno mogu biti i tijela državne vlasti, sindikati, političke stranke

Osnovica PDV-a je iznos, tj. naknada za isporučena dobra, tj. obavljene usluge.

PDV-e se plada:

1) na isporuku svih dobara

2) na sve obaljene usluge u tuzemstvu uz naknadu

3) na vlastitu potrošnju

4) na uvoz dobara u tuzemstvo

5) na usluge što ih domadem poduzetniku obavi strani poduzetnik u tuzemstvu

Porezna stopa iznosi 22%.

53

Imamo i nultu stopu PDV-a na lijekove, sve vrste kruha, na sve vrste mlijeka, knjige,

proizvode koji se kiruškim putem ugrađuju u ljudsko tijelo, znanstvene časopise, usluge

javnog prikazivanja filmova.

Nulta stopa PDV-a i izuzede od pladanja PDV-a ne znači isto. Nulta stopa znači da

poduzede plada PDV-e po nultoj stopi s time da ima pravo na pladeni porez na dodanu

vrijednost pladen dobavljaču za svoje nabavke tj. ima pravo odbiti pretporez. Izuzede od

pladanja PDV-a znači da poduzede nema pravo na odbitka pretporeza.

Porezno oslobođenje kod PDV-a imaju:

1) najam stambenih prostorija

2) usluge i isporuke dobara banaka, štedionica i financijskih institucija

3) sve one usluge i isporuke dobara što ih obavljaju ustanove socijalne skrbi

4) usluge i isporuke dobara vjerskih zajednica i ustanova

5) usluge i isporuke dobara predškolskih, osnovnih, srednjoškolskih i visokoškolskih

ustanova, ustanova učeničkog i studentskog standarda.

2.1.20. Porez na dohodak

Dohodak kod ovog poreza je:

1) izvor oporezivanja,

2) objekt oporezivanja,

3) osnovica oporezivanja

Karakteristike poreza na dohodak:

1) oporezivanje neto dohotka ( bruto dohodak – troškovi )

2) poglavito se oporezuje stvarno ostvareni, a ne pretpostavljeni dohodak

3) dohodak se oporezuje neovisno od izvora od kojeg se ostvaruje i neovisno o svrsi trošenja

4) postojanje različitih poreznih olakšica tj. oslobođenja

5) poprilično skup porezni oblik za državu

6) cedularni oblik poreza

7) on je glavni reprezentant subjektivnih poreza

54

Tri oblika poreza na dohodak:

1) Engleski oblik – u Hrvatskoj do ’94. , a sad se koristi jednim dijelom.

Dohodak je bio oporezovan tako da su se najprije oporezivali dijelovi dohotka primjenom

proporcionalne porezne stope. Dopunskim porezom se nakon toga oporezuje ukupnost

dohotka primjenom progresivne porezne stope (zakonom je određeno od koje granice se vrši

progresivna porezna stopa). Naziva se dvotračno oporezivanje .

2) Njemački oblik - oporezivanje dohotka vrši se tako da se oporezuju svi prihodi koji se

oporezuju primjenom progresivne porezne stope. Najvedi broj zemalja ga primjenjuje.

3) Romanski oblik – oporezivanje dijelova dohotka primjenom proporcionalne ili progresivne

porezne stope ili njihovom kombinacijom (zakon određuje visinu porezne stope). Dopunskim

porezom oporezuje se ukupan dohodak primjenom progresivne porezne stope kada prelazi

zakonski utvrđenu visinu.

4 dimenzije kroz koju se sagledava problem utvrđivanja porezne osnovice:

1. Prostorna - Gdje pladati porez?

2. Stvarna - Što ulazi stvarno u dohodak? Koje prihode treba uračunati u dohodak?

3. Osobna - Dohodak se u globalu nadovezuje na fizičku osobu koja kao takva plada porez.

4. Vremenska - Kako gledati dohodak kao poreznu osnovicu s obzirom na vrijeme. Hode li se

zbrajati godišnji, višegodišnji dohodak ili neki drugi.

Porezne stope poreza na dohodak:

1. Zakonska porezna stopa – ona koja je stvarno utvrđena zakonom o porezu na dohodak.

2. Stvarna (efektivna) porezna stopa – ona koja mjeri stvarnu poreznu obvezu poreznog

obveznika. Izračunava se kao udio ubranog poreza u dohotku koji nije još prilagođen

zakonskim odredbama izračunavanja dohotka.

3. Prosječna porezna stopa - predstavlja udio poreza na dohodak u dohotku koji je predmet

oporezivanja. Dohodak koji je predmet oporezivanja izračunava se tako da se od ostvarenog

dohotka oduzmu sve porezne olakšice i oslobođenja koja su predviđena zakonom o porezu

na dohodak.

55

4. Granična porezna stopa je ona koja se primjenjuje za oporezivanje dohotka u najvišem

poreznom razredu kada se porez na dohodak ubire primjenom progresivne porezne stope.

Najviši porezni razred = najširi porezni razred

5. Osnovna porezna stopa – predstavlja onu kojom se oporezuje najširi porezni razred.

Porez na dohodak u Hrvatskoj

Svoj smo porezni sustav naslijedili još iz Jugoslavije, ali smo dosta toga promjenili, uz to i

porezne oblike

1994 – 2 zakona na kojima se bazirao cijeli porezni sustav

- prije reforme primjenjivali smo porez na dohodak kao Englezi – Cedularni porez

na dohodak ( on je narušavao neutralnost )

- u reformi smo uveli Germanski oblik

u primjeni su četiri stope: 15, 25, 35 i 45 %

osobni odbitak iznosi 1600,00 kn

Porezni obveznik u RH su domade i inozemne fizičke osobe koje ostvaruju određeni

dohodak u RH.

Vrste dohotka koji su oporezivi:

1) dohodak od nesamostalne djelatnosti,

2) dohodak od samostalne djelatnosti,

3) dohodak od imovine i imovinskih prava,

4) dohodak od kapitala,

5) dohodak od osiguranja.

1) Dohodak kod nesamostalne djelatnosti

- pojedinac je zaposlen kod nekog poslodavca i obavlja za njega neki posao. Dohodak se

utvrđuje na temelju određenih primitaka i izdataka.

Dohodak od nesamostalnog rada su:

1) plade

2) mirovine

3) nagrade iznad propisanih iznosa

4) premije osiguranja

5) stipendije

56

6) primanja u stvarima

Izdaci od nesamostalnog rada:

1) doprinosi za obvezno osiguranje iz plade

2) određeni osobni odbici

3) premije po osnovi životnog osiguranja ili dopunskog zdravstvenog osiguranja ili

dobrovoljnog mirovinskog osiguranja

2) Dohodak kod samostalne djelatnosti

1) dohodak od obrta ( ugostiteljski djelatnici, trgovina na malo )

2) dohodak od slobodnih zanimanja ( umjetnici, liječnici )

3) dohodak od poljoprivrede i šumarstva

4) dohodak od ostalih samostalnih djelatnosti

Dohodak se utvrđuje na bazi razlike između poslovnih primitaka i poslovnih izdataka koji su

vezani za obavljanje tog posla.

Poslovni primitci: u obliku novca, vrijednosnih papira, u stvarima, imovini i nematerijalnim

pravima.

Poslovni izdaci: svi odljevi koji su nastali u vezi s poslovnim primitcima.

3) Dohodak od imovine i imovinskih prava

Prilikom iznajmljivanja nekretnina i pokretnina porez na dohodak plada se na iznos

najamnine umanjen za 30% na ime troškova nastalih radi iznajmljivanja. Plada se u obliku

predujmova u visini 15% + prirez

Porez na dohodak od imovinskih prava se plada u predujmovima, te se obračunava po

stopi od 25% + prirez, ali nema se pravo na osobni odbitak.

4) Dohodak od kapitala

1) svi oni primitci po osnovi dividendi i udjel u dobiti na temelju udjela u kapitalu,

15% + prirez

2) primici po osnovi udjela u dobiti članova uprave ili zaposlenika , predujam 15% +

prirez

3) kamate, predujam 35% + prirez

4) izuzimanje imovine i korištenje usluga od vlasnika ili/i suvlasnika poduzeda za

njihove osobne potrebe, predujam 35% + prirez

57

5) dohodak od osiguranja

- premije životnog osiguranja koje imaju obilježje kao štednja, dopunsko zdravstveno ili

dobrovoljno mirovinsko osiguranje koje su upladene domadim osiguravateljima do visine

1050 kn mjesečno priznaju se kao izdatak pri utvrđivanju dohodka

Dohodak nisu:

1) mirovine iz inozemstva

2) kamate na kunska i devizna oročenja su dohodak ali neoporezivi, to vrijedi i za neke

vrijednosne papire

3) transferi ( socijalna pomod, stipendije )

4) darovi, nasljedstva

Faktori koji uvedavaju iznos osobnog odbitka:

1) faktor za poreznog obveznika ( 1600 kn, to je 1 )

2) faktor za uzdržavanog člana obitelji

3) faktor za uzdržavano dijete

Postoje osobni odbici za :

1) zdravstvene usluge

2) stanovanje

3) darivanje

Porezne olakšice u vidu poreza na dohodak:

1) vojni invalidi

2) područje od posebne državne skrbi

3) samostalni umjetnici

4) za poticanje zapošljavanja

5) za istraživanje i razvoj

Prirez poreza na dohodak je dodano novčano davanje kojeg ubiru lokalne jedinice, opdine i

gradovi.

- opdina ima pravo ubirati prirez na dohodak do10 %.

- grad (sa manje od 30000 stanovnika) ima pravo ubirati prirez na

58

dohodak do 12 %.

- grad sa više od 30000 stanovnika može uvesti prirez do 15 %.

- grad Zagreb ima pravo uvesti prirez do max 30 %.

- grad Pula ima 7,5 %.

Kako se obračunava prirez?

Osnovica za obračun prireza je ved izračunati porez na dohodak.

Bruto dohodak – doprinosi = dohodak

Dohodak – osobni odbitci = porezna osnovica

Porezna osnovica X porezna stopa = ukupni porez

Ukupni porez X stopa prireza = prirez poreza na dohodak

(POREZNA OSNOVICA x POREZNA STOPA - IZNOS POREZA - IZNOS PRIREZA = NETO

DOHODAK)

Kod poreza na dohodak pladamo ga u obliku mjesečnih predujmova. Svaki porezni

obveznik mora imati svoju poreznu karticu, odnosno svaki poslodavac mora imati porezne

kartice svojih zaposlenika.

2.1.21. Porez na imovinu

- oblik oporezivanja kod kojeg je predmet oporezivanja imovina (vrijednost

ekonomskih dobara kakva postoji u trenutku nastanka porezne obveze)

- subjektni porez

- direktni porez kojim se želi zahvatiti ekonomska snaga poreznog obveznika koja

počiva tj. proistječe iz imovine

- osnovica: neto imovina

- obveznik: fizička i pravna osoba

Imovinski porezi

Porez kod kojeg je predmet oporezivanja imovina, odnosno novčana vrijednost

ekomskih dobara kakva postoji u času nastanka porezne obveze bez obzira dali je vlasniku

donijela prihod.

59

Progresivan porez.

Spada u skupinu subjektnih poreza.

Porezna osnovica je neto vrijednost oporezovane imovine, odnosno razlika između

njezine bruto vrijednosti i obveza. Za utvrđivanje vrijednosti imovine se primjenjuje tržišna

cijena.

Porezni obveznik su fizičke i pravne osobe.

Vrste poreza na imovinu:

a) Prema izvoru oporezivanja

- Realni (porezna osnovica je imovina, zahvada se u samu supstancu)

- Nominalni (porez se plada iz prihoda/dohotka)

b) Prema učestalosti

- Tekudi (ubiru se svake godine)

- Jednokratni

c) Prema obuhvatu objekta oporezivanja

- Sintetički (oporezuje se ukupna imovina)

- Analitički (oporezuju se dijelovi imovine)

d) Prema mjestu i ulozi poreza u poreznom sustavu

- Glavni

- Sporedni

e) Prema načinu utvrđivanja porezne osnovice

- Vrijednosni (na osnovi vrijednost imovine)

- Specifični (na osnovi mjernih jedinica)

f) Prema tome tko je određen kao porezni obveznik

- Fiziče osobe

- Pravne osobe

- Izuzeci su javne ustanove i imovina države, centralne državne banke (ne koriste se sa

svrhom ostvarenja dobiti)

g) Prema objektu oporezivanja

- Nekretnine

- Pokretnine i prava

60

h) Prema namjeni trošenja

- Opdi

- Namjenski

i) Prema koncepciji

- Subjektni (kod fizičkih osoba)

- Objektni (kod pravnih osoba)

j) Prema primjeni porezne stope

- Proporcionalni (kod pravnih osoba)

- Progresivni (kod fizičkih osoba)

k) Prema poreznom tretmanu zaduženja imovine

- Bruto

- Neto

2.1.22. Porez na nasljedstva i darove

- porez koji se ubire povodom transfera vlasništva do kojeg dolazi bez naknade među

živima s davatelja na daroprimatelja odnosno u povodu smrti s ostavitelja na

nasljednika na osnovi zakonskih prava nasljeđivanja ili oporuke ostavitelja

- predmet oporezivanja: imovina koja se transferira

- visina poreznog opteredenja nasljednika / daroprimatelja se utvrđuje s obzirom na

blizinu srodstva i vrijednost imovine

- oporezivanje darova utvrđeno je istim zakonom kao i oporezivanje nasljedstva jer su

svi elementi i opravdanje ubiranja isti i kad bi bilo razlike u stopama to bi utjecalo na

odluke ostavitelja / darovatelja

2.1.23. Ekološki (zeleni) porezi

Ekološki (zeleni) porezi dobili su naziv s obzirom na ciljeve koji se njima žele postidi

(očuvanje čovjekove okoline). Naziv zeleni porezi rabi se jer su ih najprije počeli propagirati

zeleni tj. pripadnici političkih stranaka tj. pokreta u čijem programu centralno mjesto pripada

zaštiti čovjekove okoline.

61

Porezni instrumentarij koji se rabi u ove svrhe dijelimo u tri grupe:

1. Pigu – porezi ili specifični porezi – porezi kod kojih se visina poreznog opteredenja

mjeri u izravnom odnosu prema jedinici emitiranog zagađenja. Subjekt koji

prouzrokuje onečišdenja kojim optereduje okolinu trebao bi se u potpunosti

opteretiti onim troškovima koji zbog njegove aktivnosti nastaju za ukupnu zajednicu.

Tim porezima treba se smanjiti emisija štetnih tvari pojedinih zagađivača. No postoji

problem nemogudnosti utvrđivanja veličine štete koja je za okoliš nastala.

2. Para – Pigou porezi – tu se ubrajaju indirektni porezi , carine, opdi porezi na promet,

akcize. Oni se primjenjuju kao alternativa specifičnim porezima tako što se na željeni

način mijenjaju tj. prilagođavaju njihove stope. Na taj način dobra i usluge čija je

proizvodnja povezana s onečišdenjem čovjekove okoline mogu biti oporezovana

primjenom više porezne stope. Tu se javlja problem njihove integracije u postojedi

sustav oporezivanja

3. dvostrano korisni porezi – radi se o ubiranju namjenskih poreza čija se sredstva

trebaju upotrijebiti u skladu s načelom dvostrane koristi za rashode koji se čine za

smanjivanje zagađenja, a od čega de koristi imati i porezni obveznici koji takve poreze

pladaju. U praksi su ekološki porezi pretežno rabljeni radi prikupljanja prihoda, a

manje da posluže kao poticaj da se smanji za okolinu štetna emisija. U tom slučaju,

uglavnom je to učinjeno zato da se namaknu sredstva koja su bila usmjerena na neke

aktivnosti povezane sa zaštitom tj. za financiranje mjera kojima je cilj smanjenje

zagađivanja čovjekove okoline

Porezima kao instrumentima politike očuvanja čovjekove okoline mogu se namijeniti tri

uloge:

1. uloga internalizacije eksternih troškova – usmjeren na financijsko – politički cilj

efikasne alokacije dobra čovjekove okoline

2. odgojna uloga – zadada im je potencijalne emitente štetnih tvari potaknuti na

računicu prema kojoj de se odlučiti hode li platiti dodatnu jedinicu poreza ili de se

odredi emisije dodatne jedinice onečišdenja s krajnjim rezultatom

3. uloga financiranja – iznosima prikupljenim od tih poreza financiraju se neke mjere

vezane uz očuvanje čovjekove okoline

62

2.1.14. Crkveni porezi

Visinu određuje crkvena zajednica u granicama propisanim od strane države.

Porezni obveznici jesu članovi vjerske zajednice kojoj oni pristupaju svojevoljno i

njihovim slobodnim istupanjem njihova obveza prestaje.

U Italiji članovi vjerske zajednice mogu odbiti platiti taj porez dok je u Njemačkoj

pladanje prisilno, a u SAD-u toga uopde nema ved se porez sastoji od dobrovoljnih priloga.

U RH također nema poreza ved se iz državnog proračuna izdvaja (1/12 iznosa).

2.2. Pristojbe / takse

Pristojbe ili takse su direktna protunaknada za usluge koje nam čini određeni državni

organ.

Javile su se u robovlasničkim društvima. Nalaze se na razmeđu doprinosa i poreza.

Sličnosti s porezima:

- obveza pladanja nije ograničena na državljane te zemlje ved se teritorijalno

primjenjuje

- novčani su prihod države

- obveznici pladanja su i pravne i fizičke osobe

- derivativan su prihod države (izveden, tj. na temelju zakona se namede

pladanje)

- služe za podmirenje javnih rashoda

Karakteristike pristojbi:

- direktna su novčana protunaknada za izravnu uslugu koju država čini

poreznom obvezniku

- dobrovoljni su prihod (samo ako je porezni obveznik sam zatražio izvršenje

neke usluge)

- spadaju u one prihode kod kojih postoji određena svojevoljnost

- element prisile kod pladanja vidi se u tome što je obvezu pristojbe i njezinu

visinu jednostrano utvrdilo državno tijelo (zakonske tarife) i što se neka prava,

radnje mogu ostvariti samo nakon što obveznik pokrene propisani postupak

- pri pladanju se primjenjuje teritorijalno načelo

63

Razlike od doprinosa:

- pristojbe se napladuju za neku intelektualnu uslugu

- rad državnih tijela pri pladanju doprinosa ne mora biti zasnovan na zahtjev

obveznika za razliku od pristojbi

Visina pristojbe ovisi o tome je li usluga učinjena od isključive koristi za tražitelja

usluge ili postoji i opdi interes da se ta usluga obavi.Relativno je teško točno novčano izraziti

koliki su troškovi države kada obavlja određenu pristojbenu uslugu. Trebalo bi biti tako da je

visina pristojbe determinirana visinom stvarnih troškova koje državni organ utroši pri

obavljanju određene usluge.

Kriteriji prema kojima možemo naplatiti pristojbe:

1. S obzirom na to koji državni organ propisuje naplatu pristojbe:

- centralnih državnih tijela

- lokalnih državnih tijela

2. S obzirom koja tijela obavljaju uslugu

- carinska pristojba

- upravna "

- katastarska "

- sudska "

- za zaštitu patenata, modela, žigova i uzoraka

3. s obzirom na vrijeme pladanja

- unaprijed

- unatrag

4. S obzirom na način pladanja

- direktno - u novcu

- indirektno - preko taksenih markica i poništavanje biljega

Pristojbe – u užem smislu – javnobilježničke, sudske, upravne.

- u širem smislu – boravišna pristojba (pladaju je turisti).

64

2.3. Carine

- novčani javni prihod države,

- javljaju se od 15 st.,

- imale su veliku ulogu prije 1. svjetskog rata,

- od 1945. uloga carina slabi zbog ekonomskih integracija

GAT – opdi sporazum o carinama, 1947. god., države potpisnice smanjuju carine da bi

došlo do boljeg protoka roba i usluga

WTO – svjetska trgovinska organizacija – cilj uskladiti carinsku politiku, visine

carinskih stopa...

Carinska deklaracija – pismena prijava o robi koja podliježe carinjenju, a podnosi je

vlasnik ili treda osoba (špediter).

Carinska dražbina – ukupni iznos svih davanja kojima je opteredena roba pri

carinjenju, a to su:

- sama carina,

- različite carinske pristojbe (uvozne / izvozne)

- carinska ležarina – iznos koji se plada za robu koja je smještena u carinskom skladištu.

Carinska tarifa – predstavlja pregled svih roba koje se carine i carinskih stopa. Sastoji

se od nekoliko odsjeka.

Carinska nomenklatura je dio carinske tarife. Popis robe u carinskoj tarifi prema

specifičnim karakteristikama robe.

Carinski kontigent je popis robe koja se smije na temelju težine ili nekih drugih

svojstava uvesti u određeno vrijeme.

Carine se dijele:

1. S obzirom na kretanje robe

a) Uvozna (napladuje se pri uvozu)

b) Izvozna (napladuje se pri izvozu)

c) Tranzitna ( za preprijevoz - Hrv. Slo. It. )

2. Prema cilju uvođenja

65

a) Financijske ili fiskalne – njihovom se primjenom prikupljaju sredstva u proračun kako bi

se podmirili javni rashodi

b) Ekonomske ili zaštitne (njima se zaštiduje domada proizvodnja),

c) Returzivne ili repersivne (odgovor jedne države na uvođenje carine od strane druge

države).

3. Prema načinu utvrđivanja carinske obveze

a) Vrijednosna carina – carine koje se napladuju u postotku od cijene robe koja se carini

b) Specifična carina – carine se napladuju prema određenim mjernim jedinicama

4. s obzirom kako se napladuju

a) Autonomne – država sama mijenja carine bez obzira na druge

b) Ugovorne – sporazum između više zemalja o visini carine i ne možemo ih sami mjenjati

5. S obzirom na visinu opteredenja

a) Diferencijalne – pri carinjenju se primjenjuje najviša carinska stopa

b) Preferencijalne – one carine gdje se primjenjuje niža carinska stopa od opde carinske

stope

Carinski sustav RH se temelji na tri zakona:

1) Carinski zakon

2) Zakon o carinskoj tarifi

3) Zakon o carinskoj službi

2003. god. je donijeta nova ( zadnja ) carinska tarifa.

1991. god. prosječna carinska stopa je iznosila 18 %, 2003. god. prosječno je iznosila

4%.

Ne pladamo carinu za robu do vrijednosti 300,00 kn. U zemlju se može bez carine

uvesti 200 cigareta, 11L žestokog pida i 20 L vina, te određene lijekove i homeopatske

proizvode.

Smije se prenijeti ( uvoz ) preko granice do 40 000,00 kn.

Ako iznosimo novac – fizička osoba – rezident do 3 000 eura, a preko tog iznosa uz odobrenje

HNB-a

- fizička osoba u putničkom prometu može max unijeti i iznijeti

15000,00 kn

66

2.4. Trošarine ili akcize

Trošarine ili akcize su posebni oblici poreza na promet, jer se prvenstveno odnose na

relativno uski krug proizvoda za kojima je potražnja neelastična.

Trošarine su vrlo izdašan proračunski prihod.

Porezni obveznici su proizvođači ili uvoznici.

Trošarinu pladaju oni koji uvoze određena dobra.

Osnovica je mjerna jedinica.

Porezna stopa je određena najčešde apsolutnom nominalnom jedinicom

Trošarinu namedemo na cijenu proizvoda i na takvu cijenu se zaračunava PDV.

Tradicionalne trošarine – prve su se počele primjenjivati; na naftu, duhan, alkohol

Suvremene trošarine – sve ostale; na sok, na šibice

Ciljevi uvođenja trošarina:

1. Izdašno prikupljanje sredstava – namedu se na proizvode koji imaju velik obujam prodaje

(benzin, cigarete) -------Fiskalni razlog

2. Unijeti progresivnost u porezni sustav – tako da uvedemo akcizu na luksuzne proizvode

(dragulji, oružje, krzno). -------- nefiskalni razlozi

3. Zadovoljavanje cilja smanjivanja ovisnosti (duhan, alkohol).

4. Cilj ublažavanja zagađenja (na bezin, naftu, automobile).

Karakteristike trošarina:

1) prevaljivost

2) izdašnost

3) ugodnost pladanja

4) jeftinoda

5) stabilnost prihoda

6) istodobna primjena trošarina i PDV-a

7) obveza pladanja trošarina se primjenjuje na točno određenu skupinu proizvoda

Vrste trošarina: na alkohol, kavu, duhanske proizvode, pivo, bezalkoholna pida, naftne

derivate, na osobne automobile, ostala motorna vozila, plovila i zrakoplove, na automobilske

premije osiguranja i luksuzne proizvode

67

2.5. Doprinosi

posebna vrsta javnih prihoda; izdašni su

vezani su za osobu Otto von Bismarck( 1889., njemački kancelar )

socijalna država se brine o svojim građanima, ona se tumači kao država koja se brine o

svojem socijalno najugroženijem stanovništvu

Temeljna obilježja doprinosa:

1) ubiru se u novcu

2) obvezni karakter

3) obveza pladanja doprinosa nije inicirana zahtjevom korisnika

4) visina obveza pladanja doprinosa ovisi o troškovima koje ima država kad obavlja određene

aktivnosti

5) postoji stvarna ili moguda korist koju ima određeni krug korisnika od aktivnosti države

6) pružena usluga je srazmjerna pladenom doprinosu

7) doprinosi su parafiskalno davanje

Temeljne karakteristike parafiskalnih davanja:

1. Parafiskalna davanja nisu prihod državnog proračuna, nego su prihod fondova ili nekih

specifičnih pojedinih tijela.

2. Oni kao parafiskalno davanje terete krug korisnika koji su povezani nekim zajedničkim

interesom.

Temeljni stupovi financiranja socijalnog osiguranja:

1) zaposlenici

2) poduzeda, poslodavci

3) država

Zašto je država preuzela brigu o socijalnom osiguranju?

1) Problem pogrešnog izbora – da bi pokrilo troškove poslovanja osiguranja društvo mora

maloj skupini osiguranika zaračunati višu premiju uloga nego što bi naplatilo vedoj skupini

osiguranika. U uvjetima visoke premije samo oni osiguranici koji su u iznimno rizičnoj skupini

pristati de platiti vedu cijenu (premiju). Tržište ne osigurava učinkovitu količinu osiguranja.

Država de taj problem riješiti nametanjem obveznog osiguranja za sve.

68

2) Državni paternalizam krede od ideje kako pojedinci ne donose uvijek odluke koje su njima

samima od koristi. Država je tu propisala obvezno osiguranje kojim jamči svim bududim

umirovljenicima određenu razinu mirovine u budude.

3) Pitanje preraspodjele dohotka - obveznim mirovinskim osiguranjem preraspodjeljuje se

dohodak u tijeku životnog ciklusa među generacijama.

Temeljna tri doprinosa za socijalno osiguranje:

a) doprinosi za mirovinsko osiguranje

b) doprinosi za zdravstveno osiguranje

c) doprinosi za zapošljavanje

( razlikuju se po stopama)

Pogodnosti socijalnog osiguranja:

1) Nepovoljan izbor anuiteti – police koje prodaju privatna osiguravajuda društva koje

nude određeni godišnji dohodak u slučaju nesposobnosti za rad. Obično se prodaju samo

prilično velikim skupinama. Tržište ne uspijeva učinkovito ponuditi odgovarajudu količinu

osiguranja. Taj problem rješava obvezno socijalno osiguranje prisiljavajudi sve članove da se

osiguraju.

2) Paternalizam paternalisti vjeruju da pojedincima nedostaje dalekovidnosti za kupnju

dovoljne razine osiguranja za njihovo dobro i stoga ih država mora prisiliti da to učine.

Vjeruje se da bez programa socijalne sigurnosti vedina ljudi ne bi prikupila dovoljno sredstava

za financiranje odgovarajude razine potrošnje tijekom svog umirovljenja. Pojedinci misle da i

ako se ne uključe u te programe, ako se nađu u jako očajnoj situaciji država de se osjedati

obveznom da im pomogne

3) Ekonomiziranje s troškovima donošenja odluka procedure osiguranja su prilično

složene pa pojedinci moraju utrošiti na to puno vremena i truda, ako kreatori mogu za

svakog pojedinca izabrati odgovarajudi program, pojedinci ne moraju gubiti snagu na

donošenje vlastitih odluka

4) Raspodjela dohotka programi socijalnog osiguranja su programi preraspodjele dohotka

zato su i obvezatni. Neki prolaze bolje, a neki lošije nego da su se privatno osigurali. Naknade

u tim programima djelomično su određene prijašnjim doprinosima.

69

U RH mirovinsko i zdravstveno osiguranje bili su u velikom deficitu i to je uzrokovalo

odljevanje rashoda iz proračuna. Da se ti troškovi nebi gomilali od 2002. god. doprinosi jesu

prihodi državnog proračuna i uz porez na dohodak su najizdašniji prihod

DOPRINOSI D. IZ PLADE D. NA PLADU

Za MO 15 % + 5 % /

Za ZO / 15 % + 0,5 %

Za ZAP / 1,7 %

20 % 17,2 %

U RH sustav obveznog osiguranja sastoji se od:

1) obveznog mirovinskog osiguranja – na temelju generacijske solidarnosti ili I stup

mirovinskog osiguranja. Doprinosi su se upladivali i upladuju se u Hrvatski zavod za

mirovinsko osiguranje.

2) obveznog mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje ili II stup

mirovinskog osiguranja

3) obveznog zdravstvenog osiguranja – doprinosi idu u Hrvatski zavod za zdravstveno

osiguranje

4) osiguranje u slučaju nezaposlenosti – doprinosi za zapošljavanje. Upladuju se u Hrvatski

zavod za zapošljavanje

70

Javni dug je ukupna akumulirana pozajmljena novčana sredstva države tj. zbroj svih

potraživanja koja imaju vjerovnici prema državi u određenom trenutku.

Javni dug je izvanredni prihod države i jedan je od izvora financiranja funkcija države.

Na važnost javnog duga kao instrumenta ekonomske politike ukazuje i činjenica da je

Maastrichtskim ugovorom utvrđen kao jedan od kriterija za ulazak u Europsku uniju. Prema

tom kriteriju utvrđeno je da proračunski deficit godišnje ne smije prelaziti 3% BDP, a javni

dug 60%. Te stope su utvrđene na toj razini, jer obično se prosječna stopa rasta u razvijenim

zemljama Zapada krede na godišnjoj razini od oko 3%, a dugoročni zajmovi i krediti države

sežu i do 20 godina.

Ukupni unutarnji dug + ukupni vanjski dug = ukupni javni dug

Osnovni problemi koje donosi veliki javni dug državi jesu:

a) destabilizira domade gospodarstvo mogudim povedanjem inflacije, rastom kamatnih

stopa te smanjenjem mogudnosti rasta BDP-a,

b) otplata javnog duga putem visokih poreza tereti i sadašnje i budude porezne obveznike,

c) država svojim zaduživanjem ograničava količinu novca koju bi privatni sektor (poduzeda)

mogao posuditi nekima u zemlji,

d) zbog otplate kamata i glavnice i javnog duga smanjena je količina novca koju bi država

mogla koristiti za financiranje javnih potreba.

Proračunski deficit se može pokriti:

1) zaduživanjem države kod centralne banke ili kupovinom državnih vrijednosnih papira od

strane emisijske ustanove - ovaj oblik financiranja je najnepovoljniji jer izravno potiče i

rasplamsava inflaciju.

2) zaduživanjem na domadem financijskom tržištu - prednost ovakvog zaduživanje je u tome

što je manje proinflatorno, te ne pretpostavalja nikakav odljev sredstava iz zemlje. Najvedi

mu je nedostatak što može utjecati na istiskivanje privatnih investicija.

3) zaduživanjem u inozemstvu - prednost se očituje u tome jer ne dovodi do istiskivanja

privatnih investicija. Potencijalni nedostaci se očituju u definitivnom odljevu sredstava u

inozemstvo po osnovi servisiranja tog duga i mogudoj pojavi nelikvidnosti prema inozemstvu

u slučaju prezaduženosti.

3. Javni dug

71

Mjere deficita:

1) konvecionalne mjere – iskazujemo fiskalni deficit koji je izračunat u određenom

vremenskom razdoblju kao razlika između ukupnih prihoda i rashoda

2) alternativne mjere – opcija iskazivanja deficita:

a) primarni deficit – razlika konvencionalnog i kamata

b) operativni – primarni + realne komponente kamata

- primjenjuje se kad je inflacija jer se tada te kamate tretiraju kao

rashod

c) strukturni – mjeri deficit koji postoji nakon provođenja određenih konkretnih

mjera u ekonomiji

Postoje tri faze nastanka javnog duga:

1) Emisija

Emisijom se obveznice javnog duga izdaju, prodaju i prenose na povjeritelje.

a) Izravna emisija - država se izravno obrada povjeriteljima radi upisa zajma. Ona

samostalno određuje sve uvjete upisa, a emisija traje dulje.

b) Neizravna emisija - država cijeli paket obveznica zajma prodaje nekom posredniku koji ih

dalje prodaje zainteresiranim kupcima. Ona odmah dolazi do potrebnih sredstava, ali

preuzima rizik da jedan dio izgubi na razlici cijena obveznica.

2) Otplata ( amortizacija ) javnog duga

a) Ugovorna otplata duga se provodi prema amortizacijskom planu u obliku jednakih ili

različitih anuiteta.

b) Fakultativna otplata duga - država ima pravo da odluči hode li i kada de dug otpladivati.

3) konverzija ( refinanciranje ) javnog duga

Javni dug se konvertira u novi dug sa istim ili novim uvjetima otplate, a može se vršiti

i konverzija prije dospjeda.

Konverzija se može provesti: smanjivanjem kamata za isti iznos nominale,

smanjivanjem nominale uz istu kamatu i njihovom kombinacijom.

72

3.1. Vrste javnog duga:

1) po izvoru

a) unutarnji – zaduživanje na domadem financijskom tržištu

b) vanjski – zaduživanje u inozemstvu

2) po vrsti vjerovnika – kod različitih vjerovnika u zemlji i inozemstvu

3) prema trajanju i funduriranosti

a) letedi – obično su iznuđeni, kratkoročni i bez sigurnih izvora prihoda i neizvjesni u

pogledu njihove otplate

b) konsolidirani – oslanja se na stvarni fiskalni kapacitet stanovite državne jedinice i

postoji izvjesnost da de on biti uredno servisiran

4) prema dobrovoljnosti upisa

a) dobrovoljni – vlasnici financijskih viškova dobrovoljno plasiraju svoja sredstva u

državne obveznice

b) prisilni – raspisuju se u izvanrednim situacijama i kada država nema drugog izbora

za namicanje potrebnih sredstava

c) patriotski – apelira se na savjest građana da svojim doprinosom pripomognu

ostvarenju određenih programa od opdeg nacionalnog interesa

5) s obzirom na rokove otplate

a) kratkoročni – rok otplate do jedne godine

b) srednjoročni – rok otplate od dvije do pet godina

c) dugoročni – rok otplate iznad pet godina

3.2. Upravljanje javnim dugom

Veličina i struktura javnog duga utječu na visinu troškova kamate za njegovo

servisiranje, ali se izravno odražavaju na likvidnost gospodarstva, opseg investicijske

aktivnosti i ukupnu dinamiku gospodarskih kretanja.

Pod upravljanjem javnim dugom podrazumijeva se donošenje odluka o refinanciranju

ili otplati javnog duga, konverziji i reprogramiranju javnog duga, emisiji novog duga, izboru

ročne strukture javnog duga koja minimizira troškove zaduživanja i sl.

Glavni kupci vrijednosnica javnog duga su: fondovi, razne državne agencije i lokalne

društveno – političke zajednice – u javnom sektoru te komercijalne banke, osiguravajuda

društva, poduzeda i stanovništvo – u privatnom sektoru.

73

Kroz suvremeni javni dug sintetiziraju se rezultati i učinci tri najvažnija segmenta

financijskog sektora: monetarne politike, fiskalne politike i financijskih tržišta, a istovremeno

su tangirane i sve tri funkcije javnih financija.

Zadatak je onih koji su zaduženi za upravljanje javnim dugom da optimalno

kombiniraju njegovu visinu i ročnu strukturu.

Pri donošenju odluke o zaduženju u inozemstvu, posebno valja voditi računa o

platnobilančnim ograničenjima koja iz toga mogu proizadi, kao i o mogudim valutnim rizicima

vezanim uz vanjski dug.

Za ročnu strukturu javnog duga važniji je očekivani smjer promjene kamatnih stopa,

nego njihova postojada razina. Optimalna ročna struktura javnog duga može se tretirati kao

kupovanje odgovarajudeg stupnja nelikvidnosti uz najmanje troškove, te stabilizacijski ciljevi

se mogu ostvariti uz različite kombinacije ročne strukture javnog duga i stupnja

restriktivnosti monetarne politike.

Osnovni kriterija za upravljanje javnim dugom se svodi na minimiziranje troškova

servisiranja kamata tj. da se javni dug oslanja na najjeftinije izvore sredstava.

3.3. Granica javnog duga

Može se govoriti o optimalnoj i gornjoj granici javnog duga, iako ni jednu od njih nije

lako definirati, a posebno ih je teško preciznije kvantificirati. U svakom slučaju bitno je da

kroz dulje razdoblje stopa rasta javnog duga ne bude veda od stope rasta BDP-a.

Pokazatelji kojima se na posredan način utvrđuje zaduženost zemlje:

1) odnos izdataka za kamate po javnom dugu u poreznim prihodima ( R/T ) i ukupnim javnim

izdacima ( R/G )

2) udio izdataka za kamate u BDP-u ( R/BDP )

3) udio prirasta duga u ukupnim javnim rashodima ( D/G )

4) udio prirasta duga u ukupnom BDP-u ( D/BDP )

5) ukupnog javnog duga u BDP –u ( D/BDP )

3.4. Razlika proračunskog deficita i javnog duga

Proračunski deficit je tijek, a javni dug stanje. To znači da se proračunski deficit

formira i mjeri kretanjima tijekom razdoblja, a veličina javnog duga se utvrđuje na određeni

dan, tj. u jednom momentu.

74

Javni dug je zapravo kumulativ prošlih proračunskih deficita.

Kada se govori o proračunskom deficitu misli se na ukupni proračunski deficit kao

višak rashoda nad prihodima središnje države. Proračunski deficit može nastati na razini

središnje države ili na razini lokalnih zajednica – županija, gradova i opdina.

Pri utvrđivanju javnog duga treba uzeti u obzir ne samo obveze nego i državnu

imovinu.

3.5. Odnos inflacije i javnog duga

Ukoliko nije ugovorena valutna klauzula, onda inflacija djeluje na smanjenje javnog

duga: ona otapa visinu javnog duga za iznos inflacije i stoga je zapravo svojevrsni prihod

države. To je inflatorni porez kojim se u uvjetima inflacije država uvijek koristi..

75

Javni zajam je ugovor na temelju kojega se država (zajmoprimac) zadužuje kod

zajmodavatelja tj. uzima od njega u određenom vremenu određenu svotu novca ili određenu

količinu nekih drugih zamjenjivih stvari u vlasništvo te se obvezuje da de vratiti jednaku svotu

u ugovorenom roku.

Javni zajam nije isto što i javni dug.

Na određeni javni zajam pripisuje se određena kamatna stopa.

Zakonom o izvršenju državnog proračuna za svaku se godinu utvrđuje maksimalna

razina zaduživanja.

Država svojim zaduživanjem ograničava količinu novca koju bi privatni sektor mogao

posuditi.

Javni zajam ima obilježja i javnih prihoda (kada ga primimo) i javnih rashoda (kad

podmirimo rashode vradamo ga uz kamate).

Više javnih zajmova daje ukupan javni dug, odnosno ukupnu zaduženost.

Prednosti:

a) Razlog da se suvremene države opredjeljuju za uzimanje javnih zajmova može se vidjeti u

činjenici da je predstavničko tijelo spremnije štititi sadašnje porezne obveznike u odnosu na

budude.

b) Javni zajmovi koji služe za dugoročne investicije od kojih koristi imaju i sadašnji i bududi

korisnici (porezni obveznici) smatra ne samo da su korisni nego su i prijekopotrebni. (javni

zajam je podjeljen na vedi broj osoba i na duže razdoblje)

c) Javnim zajmom trebalo bi financirati izvanredne i nepredvidive rashode odnosno one

rashode koji se zbog ionako visokog poreznog opteredenja ne bi mogli podmiriti sredstvima

ubranim nekim dodatnim oporezivanjem.

d) Javnim zajmom mogu se prikupiti sredstva koja bi inače zbog postojedeg opteredenja i

porezne sposobnosti bilo otežano prikupiti oporezivanjem, odnosno javni zajam se vrlo često

javlja umjesto uvođenja novog poreza ili povedanja postojedeg poreznog opteredenja.

4. Javni zajam

76

Nedostaci:

a) Javni zajmovi povedavaju teret poreznih obveznika jer se ta sredstva moraju vratiti, ali i

platiti kamate za njih te podmiriti rashodi koji su vezani uz to.

b) Javni zajmovi pridonose i potiču porast javnih rashoda

c) Unutarnjim javnim zajmovima država izvlači novčana sredstva iz ruku gospodarskih

subjekata kako bi formirala kupovnu snagu države. Rasti de kamatne stope jer se država

javlja kao konkurent privatnom sektoru.

d) Financiranje javnih rashoda javnim zajmovima se ocjenjuje poglavito kao nesocijalna

mjera zato jer se na taj način teret za zadovoljavanje točno određenih potreba prebacuje na

najširi krug poreznih obveznika.,a štiti se mali broj snažnih zajmodavaca.

Podjela prema kriterijima:

1. Ovisno o vremenu vradanja :

a) kratkoročni

b) srednjoročni

c) dugoročni

2. Ovisno o onome tko nam daje:

a) fizičke osobe

b) pravne osobe

3. Ovisno o načinu davanja:

a) dobrovoljan

b) prisilan

c) patriotski (mi demo upisati državi zajam na temelju nekih patriotskih osjedaja prema

državi)

4. Ovisno o vrijednosnicama

a) po paritetu – obveznice prodajemo po nominalnoj vrijednosti

b) ispod pariteta – obveznice prodajemo po nižoj vrijednosti

c) iznad pariteta – obveznice prodajemo po višoj vrijednosti

5. Ovisno o sjedištu zajma

a) unutrašnji

b) vanjski

6. S obzirom na metode upisa javnog zajma:

77

a) javni zajam s javnim upisom (direktna metoda)

b) upis zajma prodajom obveznica banci (indirektna metoda)

c) upis zajma na tržištu kapitala (na burzi)

7. S obzirom na sredstva

a) novčani

b) robni

8. Ovisno o svrsi:

a) produktivni

b) neproduktivni – ne vodi razvitku gospodarstva

9. Ovisno o lokalnim jedinicama:

a) zajam užih lokalnih jedinica

b) zajam širih lokalnih jedinica

4.1. Emisija javnog zajma

Emisija javnog zajma označava metode i postupke kojima se zajmotražilac služi radi

privlačenja na upis zajma što vedih slobodnih sredstava koja se nalaze u rukama fizičkih i

pravnih osoba.

Upis javnog zajma može biti:

1) dobrovoljan

1. direktna emisija – kada država sama organizira upis zajma bez posredovanja novčanih

institucija, to za državu znači veliku prednost jer se pritom oslobađa posredničke

uloge i s njome povezane posredničke provizije banaka

2. indirektna emisija – kada država čitav postupak upisa zajma povjeri jednoj ili više

banaka, obično se emisija zajma obavlja posredstvom bankarskog konzorcija, to

bankama donosi veliku dobit u obliku posredničke provizije

3. emisija zajma u odnosu na paritet

- emisija zajma po paritetu – obveznice zajma prodaju se po vrijednosti koja je

na njima označena, a prilikom vradanja zajma nominalna vrijednost odgovara

realnoj

78

- emisija zajma ispod pariteta – vjerovnik otkupljuje obveznicu pladanjem za nju

niži iznos od onoga na njoj otisnutog, ali de realna kamata prilikom otplate biti

viša od nominalne

- emisija zajma iznad pariteta – obveznica se kupuje po iznosu višem od onog

na njoj otisnutom

2) Obvezatan upis

Država može ponuditi potencijalnim vjerovnicima i neke posebne pogodnosti koje bi

ih stimulirale u odluci da trenutno slobodna sredstva stave na vremenski ograničeno

raspolaganje državi

Država može obedati vradanje iznosa vedeg od nominalnog koji je prilikom upisa

primila, stimulativnost

Država može emitirati lutrijski zajam – organizacija lutrijskog izvlačenja obveznica

zajma koje svom nositelju donose zgoditak

Država može upisnicima zajma ponuditi pogodnosti vezane uz obvezu pladanja poreza

4.2. Uvjeti i promjene uvjeta javnog zajma

Prilikom emisije javnog zajma država je dužna javno objaviti uvjete, elemente zajma

kako bi bududi državni vjerovnici bili upoznati da se upisuje državni zajam i da bi bili

motivirani da plasiraju svoja slobodna novčana sredstva u obveznice državnog zajma

Najznačajniji elementi koji de za to motivirati fizičke ili pravne osobe jesu:

1) rok vradanja zajma – mora biti naveden kao element koji upoznaje potencijalne upisnike

zajma o vremenu na koje de svoja sredstva plasirati u kupovinu obveznica javnog zajma, taj

se rok kasnije može promijeniti

2) kamata – element javnog zajma koji određuje cijenu zajma, određuju se u odnosu na

nominalnu vrijednost obveznice (nominalna kamata ne mora odgovarati realnoj, ovisi o

načinu na koji je zajam emitiran)

3) konverzija javnog zajma – postupak države-dužnika kojim se mijenja neki od bitnih

elemenata zajma; u današnjim uvjetima stvarno znači izmjenu nekog elementa u korist

države-dužnika koja i jest inicijator konverzije; razlog za konverziju treba tražiti u promjeni

niza uvjeta i faktora koji su nastali na tržištu kapitala i u financijskoj situaciji države-dužnika u

vremenu između trenutka zaključenja ugovora o zajmu i trenutka njegove konverzije;

konverzija zajma znači ukupnost promjena sastavnih dijelova ugovora o zajmu kojim se

79

postiže poboljšanje financijskog položaja države-dužnika te se može definirati kao financijska

operacija kojom se država-dužnik koristi da u povoljnim prilikama pretvori jedan zajam s

nepovoljnim uvjetima u novi zajam s povoljnim uvjetima; konverzija pogoršava položaj

vjerovnika; konverzija se uglavnom odnosi na izmjenu kamatne stope ili glavnice zajma

4) konsolidacija javnog zajma – financijska operacija u kojoj se mijenjaju uvjeti državnog

duga time što država vedi broj svojih zajmova ispladuje sredstvima ostvarenim jednim

srednjoročnim zajmom; motive za konsolidaciju treba tražiti u želji za pojednostavljenjem

postupka prilikom otplate zajmova kao i u kreiranju određenih pogodnosti za državu-

dužnika

4.3. Konsolidacija i konverzija

financijske operacije kojima zajmoprimac naknadno mijenja određene uvjete pri

zaključivanju ugovora o zajmu

KONSOLIDACIJA financijska operacija kojom se zamjenjuje više prije zaključenih ugovora

o zajmu, kojima su bili predviđeni različiti uvjeti, jednim novim zajmom sa jedinstvenim

uvjetima

pretvaranje letedih dugova u zajmove s dužim rokom otplate ili pretvaranje vremenski

ograničenog zajma u rentni zajam

razlozi konsolidacije: - razlozi praktičnosti (pojednostavljenje otplate zajma)

- nastojanje da dužnik ostvari za sebe određene

prednosti tom operacijom (olakšanje tereta državnog

duga)

KONVERZIJA ukupnost promjena onih sastavnih dijelova ugovora o zajmu kojima se

postiže poboljšanje financijskog položaja dužnika

financijska operacija kojom se država – dužnik koristi da bi u za nju povoljnim uvjetima

pretvorila prije sklopljen ugovor o zajmu u novi s povoljnijim uvjetima

najčešde se obavlja smanjenjem kamatne stope zajma

parikonverzija snižena kamatna stopa izjednačuje se s tržišnom kamatnom

stopom

proziranje konverzija državnog zajma kod koje je došlo do povedanja

80

kamatne stope

može se izvršiti i promjenom visine zajma (glavnice); nominalno smanjenje zajma uz

primjenu stare kamatne stope ili povedanje kamatne stope zajma uz istovremenu doplatu

određenog iznosa od strane vjerovnika s time da se nominalni iznos duga ne mijenja

Konverzija može biti:

1. Prisilna akt države – dužnika kojim ona jednostrano mijenja neki element javnog zajma;

samo kod unutarnjeg javnog zajma; nedopustiva s financijskopravnog stajališta, u teoriji se

smatra djelomičnim bankrotom države

2. Dobrovoljna predmet sporazuma osoba koje su zaključile ugovor o zajmu; može biti

opcijska i fakultativna; obje strane se sporazumijevaju o novim uvjetima zajma

4.4. Zaštitne klauzule (otplata javnog zajma)

Kako inflacija utječe na zajmodavca pa imamo:

a) zlatna klauzula -vanjski zajmodavac - utvrđuje se u vrijednosti zlata,

b) valutna klauzula -zajmovi - vrada se u točno određenoj valuti,

c) robna klauzula -unutarnji zajmovi - točno utvrđen iznos i količina robe.

4.5. Granica zaduženja države

Zaduženje države povedava se iz godine u godinu. Granica zaduženja shvada se kao

termin koji označava jedno područje, jednu manje-više široku zonu čije prelaženje može

imati štetne posljedice. Ne postoji precizni, opdeprihvadeni kriterij kojim se može ocijeniti je

li starim ili zaključivanjem novoga zajma dosegnuta ili prijeđena granica zaduženja.

Neki od kriterija za utvrđivanje granice državnog duga jesu:

1. Zaduženje po stanovniku ne uzima u obzir ekonomsku situaciju zajmoprimca i tim

povezanu mogudnost otplate duga; različit po državama ovisno o per capita dohotku, stopi

zaposlenosti, starosnoj strukturi…

2. Zaduženje u odnosu prema državnoj imovini u razdoblju ograničene financijske

djelatnosti za utvrđivanje kriterija granice zaduženja države mogla se uzeti vrijednost

81

imovine (ta imovina bila je sigurnost vjerovniku da de mu zajam biti vraden), u suvremenim

državama zajam se vrada iz njenih tekudih prihoda

3. Zaduženje u odnosu prema proračunskim prihodima predlaže se kriterij sudjelovanja

javnog zajma u proračunskim prihodima; utvrđivanje granice zaduženja države, koliko teret

državnog duga onemoguduje ili otežava financiranje utvrđenih javnih rashoda iz proračuna tj.

zahtijeva li uvođenje dodatnog, povedanog poreznog opteredenja; ne uzima u obzir namjenu

trošenja sredstava prikupljenih zajmom

4. Odnos zajmodavca prema dužniku pitanje spremnosti kreditora da sklopio zajam;

poljuljano povjerenje zajmodavca prema zajmoprimcu najbolje govori o prekoračenju

granice zaduženja

5. Neželjena raspodjela dohotka i imovine granica se utvrđuje ovisno o utjecaju zaduženja

države na raspodjelu dohotka i imovine u njoj

6. Odnos zaduženja prema društvenom proizvodu pri utvrđivanju političkog zaduženja

države vodi se računa o: a) sudjelovanju ukupnog iznosa zajma u društvenom proizvodu i b)

sudjelovanju iznosa koji godišnje treba izdvojiti na ime otplate zajma u proračunu;

povedanjem društvenog proizvoda granica zaduženja države krede se prema gore, ali to je

povedanje ograničeno postojedim poreznim opteredenjem…granicu zaduženja treba utvrditi

prema društvenom proizvodu kao i sudjelovanju poreza u njemu

7. Kriterij međunarodnog monetarnog fonda granica zaduženja u inozemstvu dosegnuta

je ako za otplatu zajma treba angažirati 25% tekudeg deviznog priliva zemlje zajmoprimca

Nijedan od ovih kriterija nije pouzdan za utvrđivanje granice zaduženja.

Granica zaduženja države utvrđena je propisima – institucionalna granica zaduženja

države; vodi se računa o mnogim čimbenicima:

- o raspoloživoj štednji

- o novčanom tržištu

- o potrebama privatnog sektora za novčanim sredstvima

- o psihološkim razlozima (spremnosti bududih zajmodavca da upišu zajam)

- o raspodjeli nacionalnog dohotka, visini per capita dohotka

- o namjeni trošenja zajma

82

Prekoračenje granice zaduženja države u inozemstvu pridonosi:

- uspostavljanju složenog mehanizma veza i odnosa između dužnika i vjerovnika

- povedanju ovisnosti zajmoprimca o zajmodavcu, pogoršanju njegovog ekonomskog

položaja

Prezaduženost države uvjetovana je razlozima:

- "zakon nužde"

- lakomislenost

- odsutnost cjelovitog uvida u financijski i ekonomski položaj zemlje i perspektive

njenog gospodarskog razvoja, a ne ekonomskom logikom

Načela zaduženja države

1. Ravnomjerna raspodjela tereta

- financiranje javnih rashoda sredstvima javnog zajma treba ostvariti ravnomjernost –

pravednost u raspodjeli javnog tereta; zasniva se na dva načela: a) naknadu za

korištenje javnog dobra treba dati kada se tim dobrom koristimo, b) raspodjela tereta

javnog zajma među generacijama (fin. putem zajmova nekih izvanrednih rashoda iako

od s tim povezanog povedanog javnog tereta nema neposrednu korist bududa

generacija)

2. Načelo rentabiliteta

- sredstva prikupljena javnim zajmom moraju se uložiti u produktivne svrhe tako da se

zajam može otplatiti iz povedanog dohotka – nema teškoda pri podmirenju obveza

koje proizlaze iz ugovora o zajmu

- ne može se ostvariti u slučajevima kada je do zaduženja država došlo u izvanrednim

okolnostima (pr. rat)

3. Konjunkturnopolitičko načelo

- javni zajam može se koristiti da bi se ostvarili ciljevi anticiklične politike države tako

da se smanji zaostajanje privatne potražnje za raspoloživim proizvodnim

potencijalom – zajam ima ulogu instrumenta ekspanzivne politike

- do njega dolazi samo ako zaduženje države ne dovede do smanjenja privatnih

investicija

83

4. Načelo preraspodjele dohotka i imovine

- zaduženje države može dovesti do značajnih promjena u ekonomskoj snazi

gospodarskih subjekata

- isplata kamata za pozajmljivanje sredstava ne obuhvada uvijek najširi krug osoba; ako

se kao zajmodavci javlja malen broj najbogatijih dolazi do pojave da bogati postaju

još bogatiji te do produbljivanja razlika u materijalnom položaju građana

- pri raspisivanju zajma mora se paziti da zaduženje države ne dovede do takve

promjene u raspodjeli dohotka i imovine koja se nede modi pozitivno ocijeniti jer nije

u skladu s nekim usvojenim opredjeljenjem u određenoj sredini

5. Načelo gospodarskog rasta

- financiranje javnih rashoda sredstvima javnih zajma može se pozitivno ocijeniti ako

tako prikupljena sredstva pridonose povedanju društvene proizvodnosti barem toliko

koliko je to slučaj s investicijama privatnog sektora

- ulaganje sredstva u produktivne svrhe, u znanost, za podmirenje onih rashoda koji su

vezani uz poboljšanje i povedanje kvalifikacijske strukture zaposlenih

84

Država svoje financijske probleme može riješiti ugovorom o zajmu tada se

obvezuje na vradanje iznosa zajma i na kamate ( pladanje određene cijene za pozajmljena

sredstva ).

Povedanjem zaduženja države povedava se problem podmirivanja preuzetih obveza

bankrot države – kada povedanje zaduženja države i problema vradanja zajma i pladanja

kamata poprimi takve razmjere da je država u nemogudnosti ispuniti svoje obaveze prema

zajmodavcu

Bankrot države – kada država dužnik ne može i ne želi podmiriti svoju obvezu

(djelomično ili u cijelosti) u ugovorenoj visini i u ugovorenom roku

Bankrot države – kada država vrada na ime otplate zajma nominalno isti, ali ne i

realno isti iznos pozajmljenih sredstava

Oblici bankrota države / oblici mijenjanja ugovora o zajmu na štetu vjerovnika, a

bez njegova pristanka:

- kad zajmoprimac (država) povrijedi svoju obvezu prema zajmodavcu u odnosu na:

a) kamate zajma

b) iznos zajma (glavnicu)

c) kamatu i glavnicu

a) kamate zajma – manifestira se kao:

- sniženje kamatne stope zajma

- produženje vremena za isplatu ugovorenih kamata

- pretvaranje duga na osnovi nepladenih kamata u novi zajam

- odustajanje od isplate kamata

- oporezivanje otpladenih kamata

- oporezivanje kamata tako da je visina porezne stope poreza na kamate tolika da

zapravo poništava korist koju bi zajmodavac ostvario od kamata pa pladanje takvog

poreza može imati konfiskatorni karakter

b) iznos zajma – manifestira se kao:

- promjena uvjeta zajma (prisilna konverzija) kojim zajmoprimac poboljšava uvjete

zajma u odnosu na zajmodavca

- produžetak roka vradanja zajma

5. Bankrot države

85

- promjene klauzule kojom se zajmodavac osigurao od obezvrjeđenja iznosa zajma na

štetu zajmodavca

c) kamatu i glavnicu – manifestira se kao:

- smanjenje glavnice i kamata zajma (devalvacija zajma)

- odbijanje vradanja glavnice i isplate zajma (repudijacija)

Bankrot države dijelimo na:

1. Bankrot države u užem smislu država – zajmoprimac ne udovoljava svojim obvezama

prema vjerovnicima koje proizlaze iz ugovora o zajmu,; razlikujemo:

a) otvoreni bankrot – repudijacija država – dužnik javno izjavi da odbija ispuniti

djelomično ili u cijelosti svoju ugovorenu obvezu tj. izravno odbija priznati postojanje

ved zaključenog zajma

- odloženi ili mrtav zajam država vrada glavnicu, ali odustaje od isplate

kamata dok se ne prikupe sredstva da bi se moglo udovoljiti toj

ugovorenoj obvezi

b) prikriveni bankrot država privremeno obustavi vradanje zajma i izvrši prisilnu

konverziju zajma ili odustaje od klauzule o osiguranju realne vrijednosti zajma;

nastaje kada se država za podmirenje svoje obveze iz ugovora o zajmu služi

dodatnom emisijom novca

- moratorij privremeni bankrot države privremenom obustavom vradanja zajma;

javlja se kod vanjskih zajmova zbog nestašice valute u kojoj se zajam mora vratiti tj.

odgovarajudih drugih stranih sredstava pladanja

2. Bankrot države u širem smislu kada država – dužnik prisilno pretvori jedan ili više

kratkoročnih dugova u jedan novi dug koji de se vratiti nakon dvije ili više godina (prisilna

konsolidacija). Postoji i kada zbog inflacije uzrokovano pretjeranim zaduživanjem države

pada i realna vrijednost zajma.

86

Državni proračun je procjena godišnjih prihoda i rashoda, te utvrđeni iznos izdataka i

drugih pladanja koje odobrava hrvatski sabor.

Karakteristike:

- brojčano uspoređivanje prihoda i rashoda.

- služi orijentaciji za budude razdoblje i ima plansko značenje.

- brojčano izražen program aktivnosti i mjera države.

- rashodi i prihodi moraju biti uravnoteženi i sustavno prikazani.

Proračunu možemo dati tri temeljne funkcije:

1) prikazuje najvažnije ciljeve države u okviru fiskalne godine

2) služi kao instrument kojim država utječe na ekonomsko stanje zemlje

3) služi kao sustav kontrole prikupljanja i trošenja proračunskih sredstava

6.1. Klasična proračunska načela

1. formalno statična

a) načelo jedinstva proračuna

– proračun mora biti jedinstven. Zahtijeva da svi javni rashodi i prihodi jedne teritorijalne

jedinice budu prikazani u jednom jedinstvenom proračunu, jer se na taj način želi omoguditi

uvid, što cjelovitiji, predstavničkog tijela u stanje državnih financija (financijska aktivnost

države).

b) načelo potpunosti proračuna

– smatra da su u proračunu prikazani svi javni rashodi i svi javni prihodi. Proračun može biti u

tom načelu bruto i neto (tj. koristimo bruto i neto metodu iskazivanja državnih rashoda i

prihoda). Kod bruto proračuna se svi javni rashodi prihodi trebaju prikazati u punim

iznosima.

Kod neto proračuna se iskazuje samo razlika prihoda i rashoda. Bruto proračun daje potpunu

kontrolu nad ubiranjem javnih prihoda, a neto proračun potiče malverzacije

c) načelo preglednosti i jasnode proračuna

– osigurat demo tako da rashode složimo po nekim kriterijima i to prihodi po izvorima i

vrstama, a rashode po korisnicima i rokovima dospjeda.

6. Državni proračun

87

2. materijalno dinamična

a) načelo točnosti proračuna

– zahtijeva da prihodi i rashodi u proračunu budu što točnije prikazani, kako prilikom

izvršavanja ne bi došlo do prevelikog odstupanja između rashoda i prihoda prilikom izvršenja

proračuna.

b) načelo prethodnog odobrenja proračuna

- uloga je vidljiva u tome da se u prvom redu mora osigurati smišljeno provođenje

financijskih aktivnosti države. Usvajanje ovog načela treba onemoguditi samovolju u

raspolaganju proračunskim prihodima odnosno spriječiti improvizaciju u donošenju i

izvršenju samog proračuna

c) načelo specijalizacije proračuna

- kvantitativna s.p. – proračunski prihodi se moraju utrošiti točno u onom iznosu u kojem je u

proračunu predviđen,

- kvalitativna s.p. – proračunski prihodi moraju se utrošiti isključivo za podmirenje onih

rashoda koji su proračunom utvrđeni,

- vremenska s.p. – proračunski prihodi mogu biti utrošeni samo unutar vremena za koji je

proračun donesen.

d) načelo javnosti proračuna

- treba osigurati poreznom obvezniku i svim građanima da se upoznaju sa vrstom i veličinom

proračunskih prihoda odnosno sa svrhom njihovog trošenja, odnosno da se upoznaju sa

proračunskim rashodima. Omoguduje kontrolu svih subjekata koji sudjeluju u procesu

donošenja i izvršenja državnog proračuna (sabora, vlade, upravnih tijela, tijela kontrole...).

uvijek je donesen kao zakon i mora se objaviti u Narodnim novinama (službeni list države).

Omoguduje da se porezni obveznici upoznaju sa svrhom trošenja dijela dohotka koji su oni

izdvojili na ime poreza za financiranje javnih rashoda.

e) načelo ravnoteže proračuna

– ravnoteža između proračuna prihoda i proračuna rashoda može biti :

-formalna - neovisno o tome kako je ostvarena, iz kojih izvora i

primjenom kojih instrumenata su prikupljeni proračunski

prihodi,

88

-materijalna - ostvarena je tako da se rashodi podmiruju prvenstveno iz redovitih

javnih prihoda.

Mjere uravnoteženja prihoda i rashoda su: povedati porez (ako je deficit), smanjiti

prihode ili povedati rashode (ako je suficit) i zaduženje.

f) načelo periodičnosti proračuna

– zahtijeva da sabor (predstavničko tijelo) bude sazvano u redovitim vremenskim intervalima

i da razmotri financijsku situaciju u zemlji, odnosno treba utvrditi zadatke gospodarstvu kako

bi država svojom aktivnošdu doprinijela ostvarenju ciljeva ekonomske politike

(stabilizacijske)

6.2. Suvremena načela proračuna

1. Osnovna proračunska načela

a) Načelo proračuna izvršne vlasti

b) Načelo odgovornosti izvršne vlasti

2. Načela nadležnosti

a) Načelo dostatne operativnosti

b) Načelo autonomnog odlučivanja

c) Načelo promjenjivih rokova

3.Postupovna načela

a. Načelo vertikalnog informiranja

b. Načelo pluralizma metoda

c. Načelo integrativnog proračunskog menagementa

Proračunski ciklus traje 3 godine.

1. – godina u kojoj se donosi državni proračun,

2. – godina izvršenja,

3. – godina kontrole izvršenog državnog proračuna.

89

6.3. Proračunski proces

Proračunski proces je sustav pravila koja omoguduju izvršnoj vlasti donošenje odluka

koje vode pripremi proračuna, predlaganju i prihvadanju u saboru, provedbu i kontrolu

proračuna.

Glavni sudionici u proračunskom procesu su:

1) ministarstvo financija – sudjeluje u pripremi državnog proračuna

2) korisnici državnog proračuna – ministarstva, institucije, sabor, vlada, poduzeda koja se

financiraju iz državnog proračuna

3) vlada – sudjeluje u pripremi prijedloga proračuna i daje ga saboru na usvajanje

4) sabor – provodi raspravu o proračunu i usvaja ga

5) stanovništvo – osiguravaju sredstva za proračun

Godina izvršenja proračuna, proračun se izvršava kroz 5 koraka:

1. otvaranje kredita (otvara se na osnovi jednomjesečnih ili tromjesečnih planova,

korisniku

budžetskih sredstava stavljaju se na raspolaganje određeni iznosi sredstava koji su

namijenjeni za zadovoljenje javnih potreba)

2. angažiranje kredita (znači stvaranje obveze za korisnika proračunskih sredstava, ta

sredstva se rezerviraju za podmirenje nekog javnog rashoda; označava svaki akt nadležnog

tijela kojim se kreira obveza na temelju koje nastaje dug za ono tijelo koje je angažiranje

kredita i poduzelo nakon odbitka raznih obaveza koje terete korisnika)

3. konstatiranje postojanja duga - postupak utvrđivanja da je nabava tj. usluga zbog koje

je

angažiran kredit stvarno i izvršena

4. izdavanje naredbe za isplatu - odobrenje za isplatu izdaje naredbodavatelj, u pisanom

obliku, nakon što je pregledom zapisnika utvrdio da je izvršeno konstatiranje postojanja

duga iz čega je za budžet nastala obaveza da se dugovani iznos isplati; odobrenje tj. naredbu

za isplatu naredbodavatelj daje računopolagatelju)

5. izdati nalog za isplatu - likvidiranje duga – računopolagatelj utvrđuje visinu duga koju je

državno tijelo preuzelo te da potom isplati dužni iznos, najčešde preko virmana ili u

gotovini

90

Postoje 3 temeljna koncepta proračuna:

a) administrativni proračun – obuhvada sve vrste proračunskih prihoda i rashoda; prihode

po izvorima, rashode po korisnicima, namjeni ili nositeljima.

b) konsolidirani proračun – obuhvada, odnosno predstavlja (prikazuje) sveobuhvatni prikaz

izvora i korištenja sredstava proračuna i dr. izvanproračunskih jedinica prema trenutku

njihovog izmirenja.

c) ekonomski proračun – sagledava ukupnost uloge javne potrošnje u okviru nacionalnih

računa pri čemu vrijedi pravilo da se svi prihodi i rashodi na njezinom računu registriraju

prema trenutku njihovog stvarnog nastanka.

3 metode za utvrđivanje visine prihoda i rashoda:

1. automatska – pri kojoj se za osnovu uzima proračun prethodne godine,

2. metoda povedanja (iznimno smanjenja) prihoda i rashoda u odnosu na prethodnu

godinu,

3. metoda direktne procjene proračunskih prihoda i rashoda za svaku godinu posebno,

bez iskustva iz prijašnjih godina.

Proračun se sastoji od 2 dijela:

a) opdi – sadržani su svi podaci o ukupnom iznosu prihoda i rashoda proračuna, iznosu

proračunske rezerve, te mjera za očuvanje proračunske ravnoteže.

b) posebni – svi proračunski prihodi prema izvorima, te svi korisnici proračunskih sredstava

kao i pobliža namjena trošenja sredstava koja su im proračunom odobrena.

Sredstva iz proračuna se koriste da se podmire rashodi korisnika proračuna koji su:

- osobni

- investicijski

- operativni

- funkcionalni

91

6.4. Kontrola proračuna

1. S obzirom na vrijeme:

a) prethodna ili preventivna (povjeravamo prije nego isplatimo sredstva)

b) naknadna ili posteriorna (kontrola nakon što su prihodi prikupljeni i utrošeni za

podmirenje javnih rashoda)

2. Prema organima koji vrše kontrolu:

a) upravna kontrola – više tijelo kontrolira niža tijela

b) računovodstveno sudska kontrola – obavljaju tijela koja su nezavisna i odvojena od

državne uprave

c) politička kontrola – obavlja je predstavničko tijelo (sabor)

3. Prema odnosu između tijela koja vrše kontrolu:

a) Eksterna – kontrola koju vrše tijela izvan korisnika (uprav., rač-sudska, polit. k.)

b) Interna – vrši se kontrola unutar samog korisnika državnog proračuna

4. Prema sadržaju :

a) kontrola zakonitosti – u kojoj nadležno tijelo utvrđuje da li je prikupljanje i raspolaganje

sredstava bilo u skladu sa pravnim propisima

b) kontrola svrsishodnosti – da li je sve bilo u svrsi, upozorit de na neracionalno korištenje

(trošenje)sredstava. Mora upozoriti na štedljivost.

Kakav je stvarni konsolidirani proračun?

Ako se međusobno pobijaju transakcije između državnih proračuna i

izvanproračunskih fondova dobivamo konsolidirani proračun središnje države.

Konsolidirani proračun središnje države se dobiva:

1. konsolidiranjem unutar samih izvanproračunskih fondova ( mirovinski, zdravstveni, za

zapošljavanje),

2. konsolidiraju se transferi novca ispladeni iz državnog proračuna prema

izvanproračunskim fondovima.

Stvarno stanje javnih financija države se vidi iz konsolidiranog proračuna opće države. Da bi

dobili ovaj proračun moramo osim prethodna dva provesti i

92

3. konsolidiraju se pladanja između lokalnih jedinica i njihovih proračunskih korisnika,

4. konsolidiraju se pladanja između proračuna središnje države i proračuna lokalnih jedinica.

Državni rashodi se klasificiraju po:

- administrativnoj funkciji (po tijelima)

- funkcionalnoj raspodjeli (svi troškovi)

Jedan te isti rashod može biti obuhvaden objema funkcijama pa se stvara privid da ga

podmirujemo iz obje funkcije.

6.5. Rebalans proračuna

Izmjena proračunskih iznosa odnosno njihovo smanjenje ili povedanje u odnosu

prema planu proračuna donesenom na početku kalendarske godine. U RH je proračunska

godina jednaka kalendarskoj. Ista procedura kao i za donošenje proračuna.

6.6. Državna riznica

Predstavlja organizacijsku jedinicu ministarstva financija. Ima zadadu planiranja,

izvršavanja i nadzora državnog proračuna, upravljanja gotovinom i javnim dugom. Za

obavljanje ovih poslova povezana je s 3 uprave ministarstva financija:

1. uprava za upravljanje gotovinom i javnim dugom,

2. uprava za državno računovodstvo,

3. uprava za izvršavanje državnog proračuna.

Smisao djelovanja triju uprava je da država u svakom trenutku točno zna kojim

sredstvima raspolaže zahvaljujudi jedinstvenom računu proračuna na koji pristižu svi državni

prihodi i s kojeg se ispladuju svi javni rashodi.

Jedinstveni račun proračuna otvoren je kod HNB-a.

6.7. Proračunski aneksi i posebni računi se koriste kada je za izvršenje nekog zadatka

potrebno dulje vrijeme, tj. kada ograničavanje izvedbe na 1 godinu dovodi u pitanje

realizaciju takvih projekata. Postupak donošenja proračuna mora se okončati do nove

fiskalne godine u protivnom se uvodi privremeno financiranje po proračunskim

dvanaestinama za prva 3 mjeseca navedene fiskalne godine.

93

6.8. Fondovi

Izvanproračunski fondovi za izvršenje zadataka određuju krug korisnika koji pladaju

namjenske doprinose i na taj način sudjeluju u financiranju tih zadataka očekujudi korist koja

je u srazmjeru sa pladenim doprinosom.

čine drugi dio konsolidirane bilance središnje države, to su:

- Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje

- Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje

- Hrvatski zavod za zapošljavanje

- sredstva dječjeg doplatka

- Javno poduzede Hrvatske vode

Prva četiri se odnose na temeljne programe socijalne skrbi u državi. U 2000. godini iskazuju

deficit u poslovanju, sve manji dio svojih rashoda pokrivaju doprinosima kao izravnim

prihodima.

6.9. Subvencije

Najčešde se rabi za izdvajanja iz državnog proračuna poduzetnicima bez

protunaknade, tj. subvencijama se putem transfernih davanja koriste, uglavnom, subjekti

izvan javnog sektora (premije, dodaci, regresi..). Primjenom subvencija država nastoji ublažiti

socijalne napetosti i poboljšati položaj nekih kategorija građana, pr. smanjenjem stope

nezaposlenosti, snižavanjem cijena…Sredstva koja se stavljaju korisniku na raspolaganje su

namjenska (namjenske dotacije). U slučaju da se sredstva ne koriste u svrhe za koje su

izdvojena, može se obustaviti daljnja isplata, a može se i tražiti njihov povrat. Subvencije se u

pravilu odobravaju za duže vremensko razdoblje te nemaju karakter jednokratnog davanja

6.10. Dotacije

Termin koji se najčešde koristi za novčani iznos koji šire teritorijalne jedinice daju

užim jedinicama za podmirenje potreba iz njihove nadležnosti. To je iznos koji se ispladuje iz

državnog proračuna ili određenih fondova za podmirenje rashoda pojedinih tijela, ustanova,

organizacija…

Namjenske dotacije - ako se sredstva daju na raspolaganje za točno utvrđene potrebe.

Nenamjenska ili opda dotacija – ako se ta sredstva daju za podmirenje svih rashoda.

Uvjetovana dotacija - dotacija se korisniku može odobriti pod uvjetom da nešto učini ili

propusti učiniti

94

Javni rashodi su svi izdaci jedne države. Mogu biti materijalni i nematerijalni. Visina

javnih rashoda vezana je uz postojanje državnih institucija.

Gaston Jeze (francuz) – uočio pitanje zašto dolazi do uzroka porasta javnih rashoda.

Javni rashodi se konstantno povedavaju:

a) prividni uzroci porasta,

b) stvarni uzroci porasta.

Prividni – inflacija, smanjenje vrijednosti novca

- porast broja stanovnika

- promjene u tehnici proračuna

Stvarni – povedanje je uzrokovano proširenjem funkcija države, mogu biti:

a) ekonomski (povedava usluge državnog intervencionizma u gospodarstvu)

b) politički - unutarnjopolitički (decentralizacija) i vanjskopolitički (vojska)

c) financijski - ratni, urbanizacija i povedanje funkcija države.

Na veliku ekspanziju javnih rashoda u proteklom stoljedu utjecali su sljededi čimbenici:

1. porast vojnih rashoda,

2. tehnološki napredak,

3. promjene relativnih cijena u korist društvenih djelatnika (sve više kapitalno intenzivne),

4. izrazit je rast socijalnih transfera (socijalno ugroženima...),

5. porast ekoloških rashoda.

7.1. Kriteriji podjele rashoda

1) redovni (konstantni) i

izvanredni (povremeni) rashodi

2) produktivni (služe za izgradnju cesta...) i

neproduktivni rashodi

3) investicijski (imaju utjecaj na povedanje BDP-a) i

transferni (ne djeluju na povedanje BDP-a, njima se vrši preraspodjela

dohotka):

7. Javni rashodi

95

a) socijalni transferni rashodi – naknada za mirovinu, naknada za porodiljski, dječji doplatak,

socijalna pomod, naknada za nezaposlene, invalidnina.

b) ekonomski transferni rashodi – njima država utječe na gospodarsko stanje.

Subvencije - državna pomod proizvođaču ili potrošaču koja je uvjetovana vrstom djelatnosti

proizvođača ili ponašanjem primatelja. Mogu biti izravne – novčane i neizravne – u nekom

drugom obliku, npr. smanjenje kamatne stope.

Ciljevi:

- djeluju na brži gospodarski rast,

- uravnoteženje bilance pladanja,

- učinkovitije korištenje rijetkih resursa pri postojanju tržišnih neuspjeha,

- povedanje stopa nezaposlenosti.

Kompenzacije – njima se osiguravaju sredstva za isplatu nekom tko ima manje prihoda.

Izvozne premije, regres.

c) financijski transferni rashodi – predstavljaju otplatu javnih zajmova.

4) osobni

materijalni rashodi

5) odgodivi – popravak zgrade, autoceste

neodgodivi – isplate mirovina, plada...

6) lokalnih tijela

centralnih tijela

7) rashodi u novcu

rashodi u naturi

96

7.2. Principi (načela) racionalnog korištenja javnih rashoda:

1. princip javnog interesa

– javni rashodi bi se trebali koristiti samo za zadovoljavanje opdih potreba vedine a ne

pojedinačnih

2. princip štednje,

– sva sredstva namijenjena za javne rashode moraju se upotrebljavati tek nakon

sveobuhvatne analize različitih varijanti a onda se iskoristi ona koja je najbolja (najmanji

troškovi a optimalan rezultat

3. princip hitnosti i proporcionalnost

– ima niz rashoda koji se rangiraju po hitnosti. Ako se ipak ne može odlučiti između više

jednako hitnih onda koristimo načelo proporcionalnosti (smanjujemo troškove u jednakom

postotku)

4. princip izvora sredstava

– javne rashode bi trebalo podmirivati iz BDP-a (dohotka), a rjeđe iz imovine.

5. princip podudarnosti prihoda i rashoda

– pojedini rashodi trebaju biti raspodijeljeni prema iznosu i točno određenom vremenu i

tako se trebaju podudarati sa prihodima

7.3. Utvrđivanje dinamike rasta javnih rashoda

Kako država utvrđuje dinamiku rasta javnih rashoda?

- pomodu BDP-a , tj. 100Y

G

- pomodu indeksa : bazni i verižni

- pomodu koeficijenta elastičnosti ΔY

Y

G

ΔGE

- pomodu marginalne ili granične sklonosti punoj potrošnji ΔY

ΔGg

Na koji se način vrednuju javni rashodi (analize utvrđivanja efikasnosti):

1. Cost benefit analiza

2. Cost effectivenes analiza

3. PPBS (planing programing budgeting system)

97

U procjenjivanju efikasnosti javne potrošnje, odnosno javnih rashoda koriste se sljedede

metode:

1. Metode izbora:

- cost benefit analiza (analiza troškova i koristi)

- cost efectivenes analiza (analiza ekonomičnosti)

2. Metode optimalizacije:

- metoda linearnog programiranja

- metoda operacijskih istraživanja,

3. Metode planiranja i programiranja (input-output analiza)

Costbenefit analiza – bavi se isključivo utvrđivanjem i uspoređivanjem sadašnje vrijednosti

svih očekivanih troškova i koristi nekog projekta, odnosno ulaganja radi procjene

opravdanosti njegove realizacije opravdanosti. Pitanje diskontne stope je važan element

costbenefit analize. Ona predstavlja vremensku preferenciju u potrošnji odnosno cijenu koju

je netko spreman platiti sada umjesto neku njezinu uvedanu vrijednost u bududnosti.

Costbenefit analiza ne daje optimalno rješenje nekog problema, ne može se primjeniti u svim

javnim rashodima.

Problemi koji se javljaju :

a) pitanje mjerenja troškova i koristi

b) problem vezan uz diskontnu stopu ( da li primijeniti društvenu ili privatnu)

c) problem mogudeg sukoba ciljeva jednog ulaganja (projekta) i multivarijantnost

d) nemogudnost monetarnog prikaza troškova

Nije dinamična nego je relativno statična analiza, odnosno dok se s jedne strane

zalaže za efikasnost, rentabilnost, s druge strane izaziva negativne socijalne konotacije.

Postupak costbenefit analize:

- definiranje projekta,

- utvrđivanje i mjerenje očekivanih troškova i koristi,

- izbor diskontne stope,

- diskontiranje troškova i koristi (radi prihvadanja ili odbijanja projekta).

98

Cost effectivenes – (smanjiti troškove kako bi se postigla ekonomičnost) predstavlja

alternativu costbenefit analizi. Manje je zahtjeva. Nastoji utvrditi alternativni program koji uz

najmanje troškova osigurava ostvarivanje unaprijed utvrđenog cilja.

Vrijednosti nužno ne mora iskazivati u monetarnom izrazu.

Problem izbora alternativnog programa može se postaviti na 3 načina:

1. da se bira program koji uz najmanje troškove vodi ostvarenju zadanog cilja,

2. da se izabere program koji u okviru limitiranog raspoloživog iznosa sredstava u najvedoj

mjeri vodi ka ostvarenju ciljeva,

3. da se izabere onaj program koji osigurava najpovoljniji odnos između ostvarenja skupine

ciljeva i uloženih sredstava.

Postupak costeffectivenes analize:

- definiranje cilja ili skupine ciljeva,

- razmatranje mogudih alternativa,

- specifikacija resursa za svaku alternativu,

utvrđivanje kriterija pri izboru najpovoljnije alternative.

Pitanje racionalizacije javnih rashoda:

- javni rashodi su sami po sebi neefikasni – javlja se problem neracionalnosti javnih rashoda

tj. u javnoj potrošnji (zbog cijena javnih usluga)

- racionalizaciji javnih rashoda pridonosi dobra organizacijska struktura državnih institucija u

kojoj je jasno locirana odgovornost i prava za izvršenje javnih zadataka

- Gramm – Rudman – Holings-ov amandman inzistira na strogom poštovanju načela

proračunske ravnoteže tj. usklađivanju ponude javnih dobara s realnim mogudnostima

njihovog financiranja

99

Financijsko izravnanje podrazumijeva način raspodjele zadataka i mjera države na

različite teritorijalne jedinice uz istovremeno reguliranje financijskih odnosa koji s tim u vezi

nastaju među njima. Cilj i svrha su mu smanjenje razlike u stupnju blagostanja koje postoji

među regijama neke države.

Unutar financijskog izravnanja razlikuju se i uređuju dva međusobno povezana i

uvjetovana područja:

1. raspodjela državnih nadležnosti među teritorijalne jedinice (rashoda) – pasivno

financijsko izravnanje

2. utvrđivanje financijskih sredstava potrebnih pojedinoj teritorijalnoj jedinici da izvrši

zadatke koji su joj stavljeni u nadležnosti (prihoda) – aktivno financijsko izravnanje

8.1. Kriteriji za financijsko izravnanje:

- broj stanovnika - grubi pokazatelj potreba koje u nekom javnopravnom tijelu

postoje za javnim dobrima,

- potreba za financijskim sredstvima

- financijski kapacitet

- porezno opteredenje

- per capita nacionalni dohodak –najreprezentativniji pokazatelj

Financijsko izravnanje je političko pitanje i problem te prvenstveno treba poslužiti

kako bi se izbjegle, umanjile ili uklonile političke napetosti i neželjena socijalna gibanja među

pojedinim regijama unutar države. Ono odražava i rezultat je političkih odnosa među

centralnim tijelima i nižim/užim teritorijalnim jedinicama. U vedini slučajeva problem je

složenih država više nego unitarnih, otud proizlazi podjela na vertikalno i horizontalno

financijsko izravnanje.

8.2. Vertikalno financijsko izravnanje - termin kojim se označavaju financijski odnosi koji

nastaju između pojedinih stupnjeva odnosno rangova javnopravnih tijela i saveza čiji su oni

članovi.

8. Financijsko izravnavanje

100

8.3. Horizontalno financijsko izravnanje – termin kojim se označava raspodjela zadataka i

uređenje financijskih odnosa među nižim/užim administrativno – teritorijalnim jedinicama

istoga ranga

8.4. Ciljevi financijskog izravnanja

Nastojanja koncentrirana u okviru financijskog izravnanja usmjerena su na uspostavljanje

tzv. horizontalne ravnomjernosti u odnosu prema:

a) oporezivanju – osobe koje posjeduju jednak dohodak trebalo bi jednako i

tretirati, neovisno o tome u kojoj regiji države oni žive – tzv. prostorno

jedinstveno oporezivanje

b) obuhvatu zadovoljenja javnih potreba – zahtjev za kvalitativnim i

kvantitativnim izjednačavanjem javnih potreba

c) blagostanju (per capita dohodak) – nastojanje za egalizacijom blagostanja tj.

realnog per capita dohotka unutar neke države

8.5. Pasivno financijsko izravnanje

U središtu razmatranja tog izravnanja je princip supsidijarnosti prema kojem bi oni

zadaci koje po svojoj prirodi mogu izvršiti uža/niža javnopravna tijela trebali tim tijelima biti i

raspoređeni tj. njihovo bi se izvršenje trebalo staviti u nadležnost tih javnopravnih tijela. No,

istovremeno ta najuža tijela nemaju dovoljna financijska sredstva kojima bi te zadatke na

adekvatan način mogla i izvršiti.

Opravdanje za vertikalno pasivno financijsko izravnanje nalazi se u efektu prelijevanja

– eksterni efekt što ga ima svako javno dobro, a manifestira se u korist određene grupe

osoba.

Javna dobra nedjeljiva sa stajališta ukupne državne populacije morala bi nuditi

država, a konzekventno tome lokalna bi javnopravna tijela (opdine) u nadležnosti dobile

izvršenje onih zadataka koji prostorno imaju usko ograničene eksterne efekte.

Kriteriji za pasivno financijsko izravnanje:

- veličina javnopravnog tijela,

- financijski kapacitet,

- efekt prelijevanja,

- kriterij nacionalnih ciljeva…

101

8.6. Aktivno financijsko izravnanje

Bavi se pitanjem odakle pribaviti i kako rasporediti prihode u količinama dovoljnim da

se mogu izvršiti utvrđeni zadaci iz nadležnosti države. Treba pronadi metode i instrumente za

eliminiranje poreznog suvereniteta (vertikalno financijsko izravnanje), izbjegavanje

dvostrukog oporezivanja i ublažavanje razlika u financijskom kapacitetu saveznih

jedinica………

102

- instrument financiranja društvenih potreba

- skup posebno odvojenih sredstava namijenjenih unaprijed utvrđenoj svrsi

- instrument redistribucije nacionalnog dohotka, formiraju se iz redovnih i izvanrednih

prihoda teritorijalnih jedinica

Prednosti u odnosu na proračun:

1. namjena fondova je ograničena na podmirivanje određene potrebe za

razliku od proračuna

2. neutrošena sredstva fondova prenose se u slijededu godinu za razliku

od neutrošenih sredstava proračuna koja u pravilu utrnjuju ako nisu

utrošena u godini za koju su odobrena

3. fondovi se osnivaju za financiranje izdataka i mjera koje se pojavljuju iz

godine u godinu i za koje je potrebno osigurati i odgovarajuda novčana

sredstva

4. veliki broj fondova ima posebni organ upravljanja – kolektivni organ što

omogudava bolje sagledavanje potreba i svrsishodnijeg trošenja

sredstava fonda

5. može se odrediti da se sredstva fonda troše nakon što su prikupljena za

zadovoljenje potreba putem proračuna troše se novčana sredstva koja

se prikupljaju u toku proračunske godine

9. Fondovi

103

1. Ekonomska učinkovitost

Porezni sustav ne smije remetiti učinkovitu alokaciju resursa. Međutim porezi stvaraju

neučinkovitost u gospodarstvu (skup auto - vedi iznos poreza, pa ljudi kupuju jeftinije aute -

mrtvi teret oporezivanja).

2. Ekonomska pravednost (povezano uz okomitu i vodoravnu pravednost)

Moraju biti pravedno raspodijeljeni u društvu.

3. Jednostavnost i provedivost

Za poreznu upravu porezi moraju biti jednostavni za ubiranje, isto tako ne smiju biti složeni

za porezne obveznike.

4. Izdašnost i elastičnost - Porezima moramo ubrati dovoljno sredstva kako bi mogli

podmiriti javne rashode. Elastičnost poreza značajna je u uvjetima gospodarskog rasta

10. Temeljna načela ekonomskih sustava