Upload
others
View
2
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
FILOZOFIJA odgoja
Predavač prof. dr. sc. Fulvio Šuran
(Dormitantium Animorum Excubitor)
Kako izgleda taj siguronosni ljudski
svijet?
Svijet kao
treća
dimenzija
ili
‘Alegorija,
mit o pečini ‘
Oni su nam dali jedan ne znanstveni većfilozofski odgovor. Dakle iskustvene naravi(kvalitetnih osobina) i tajnovit, skriven kaosvaka istina koja da bi postala „jasna irazgovjetna“ mora biti dobro, dobroprožvakana.
U stvari kao svaka enigma koja mora bitiprotumačena i čiji će interpretativnoprihvaćanje (u obliku društveno važećepredodžbe) zavisiti o kolektivnoj, obiteljskoj iindividualnoj svijesti.
Ali KAKO SU FILOZOFI TUMAČILI
TREĆU DIMENZIJU STVARNOSTI?
Kroz stoljeća se istražuje pitanje istine,
svojevremeno antički filozofi su
pokušavali da razriješe enigmu
stvarnosti: što je istinito, a što lažno ili
(rekli bi danas) virtualno? Ili ono ovisi o
gledanju na stvari?
Tako na pr. grčki filozof Aristokle
(Platon) u sedmoj knjizi Države,
obrazlaže tu tematiku posredstvom mita o
pećini.
Platon na slikovit način prikazuje put do
saznanja i značaj filozofa na putu ka
istini.
Za Platona prirodno stanje čovjeka je
uvjetovanost koju mit predstavlja kao
umna pećina. Te se stoga čovjek nalazi u
pećinskoj tami odnosno u totalnom
umnom mraku kolektivne pećine.
Naše normalno umno stanje je ovako
prikazan u tom mitu
Svko ljudsko biće leđima je okrenut
svjetlosti i gleda sjenke na zidu pećine.
Čovjek je okovan i ne može da vidi
svjetlost, u mogućnosti je da vidi samo
sjenke i samim time on misli da su one
stvaran svijet i o njima on ima čak i
znanost. Čovjek koji se oslobodio okova i
gleda u realan svijet i, na kraju u samu
svijetlost je probuđeni pojedinac, tj.
filozof.
Filozof je u tom djelu definiran kao onaj
koji ima sposobnost da shvati ono što
je uvijek jednako i nepromjenljivo, onaj
koji ne trpi laž, koji je mudar i
obrazovan.
Sokrat: ,,Ako, nadalje ono penjanje i
upoznavanje svijeta shvatiš kao
putovanje duše na onaj svijet, koji se
može samo mislima shvatiti, onda si
potpuno pravilno shvatio moje mišljenje.
Moje je gledište da se u svijetu koji se
može saznati, ideja o dobrom saznaje
naposljetku i s teškom mukom, ali kad
se jednom upozna, onda se mora
zaključiti da je ona kod svih stvari uzrok
svega pravičnog i lijepog“.
Kad filozofi dođu do prave istine odnosno
visokog saznanja dužni su da pomognu drugima,
da vode računa o cjelokupnom dobru, a ne samo
o svojoj duši.
Čovjek koji je uspio da se oslobodi i izađe iz
pećine treba da se vrati u istu i pokaže ostalima
put do onoga što je istinsko i pravično.
U Tom smislu Sokrat kaže: ,,Zato vi i morate,
kad na vas dođe red, da silazite u prebivalište
ovih dolje, da se naviknete da zajedno sa
njima gledate mrak. Jer ako se na to budete
navikli vidjet ćete hiljadu puta bolje nego oni
tamo dolje i nećete znati samo ono što
pojedina sjenka znači, nego ćete, pošto ste
već vidjeli suštinu i lijepog, pravičnog i
dobrog, znati i čija je to sjenka”.
Filozofi poznaju bit što im daje mogućnost da se
najbolje snađu s prividima zemaljskog svijeta.
......ili Platonovim riječima:
„- A oslobađati se okova — rekoh ja — okretati se
od sjena do slika i svjetla; ulaziti iz podzemlja do
sunca i ondje ne moći još odmah gledati životinje,
raslinje i svjetlo sunčano, nego njegove božanske
odraze u vodi i sjene bitaka, a ne sjene slika koje
se odrazuju na drugom takvu svjetlu donekle
sličnom suncu — sav taj rad znanosti, koje smo
prošli, ima takvu moć i vodi prema gore najbolji
dio duše do gledanja najboljega bitka, kao što se
tada uzdiže najosjetljiviji dio na tijelu do gledanja
najjasnijega predmeta u tvarnom i vidljivom
kraju.“
(PLATON, Država, 13, str. 280)
ŠTO NALAZIMO VEĆ I KOD SOKRATA, (objasniti):
I: dva tipa normalnog čovjeka: ...,
II. jedan granični tip, filozof, koji stoji otvoren naspram
svijeta: ..., i
III. Luda: ...
1. čovjek koji čini dobra djela ne znajući razliku
između Dobra i Zla;
2. čovjek koji čini loša djela ne znajući razliku između
Dobra i Zla;
3. čovjek koji čini dobra djela znajući razliku između
Dobra i Zla; i
(4.čovjek koji čini loša djela znajući razliku između
Dobra i Zla).
Naime, „bolje je još biti lud od sreće, nego lud
od nesreće, bolje je i zdepasto plesati nego
šepavo hodati.“
F. NIETZSCHE, Tako je govorio Zaratustra.
Knjiga za svakoga i ni za koga.)
- u liku Odiseje, Tezeja, Perzeja i druge. Koji su
se morali podosta namučiti da bi uspjeli na putu
buđenja.
Jer je teže motriti sebe, biti sam svoj promatrač
nego promatrati druge.