ZLOČIN NA KORANSKOM MOSTU

IZVJEŠTAJ S RASPRAVE ODRŽANE NA VRHOVNOM SUDU REPUBLIKE HRVATSKE

30. i 31. siječnja 2012. godine

Nazočni: Veselinka Kastratović, promatračica Centra za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka; Jelena Đokić Jović, promatračica Documenta – Centra za suočavanje s prošlošću iz Zagreba, Marko Sjekavica, promatrač Građanskog odbora za ljudska prava iz Zagreba, prijatelji i članovi obitelji opt. Mihajla Hrastova.

30. siječnja 2012. godine

Prvoga dana prije početka rasprave, odlukom Predsjednika Vrhovnog suda RH, televizijama HTV i Nova bilo je dopušteno snimiti nekoliko kadrova u raspravnoj dvorani.

Vijeće Vrhovnog suda RH:

Sudac Žarko Dundović, predsjednik Vijeća

Sudac Dražen Tripalo, izvjestitelj

Suci porotnici: Josip Bandić, Marija Kovačev, Dubravko Vuko,

jedan rezervni sudac porotnik

optuženik: Mihajlo Hrastov

DORH: Jasmina Dolmagić, zamjenica Glavnog državnog odvjetnika RH

Punomoćnik oštećenika: Luka Šušak, odvjetnik iz Zagreba

Branitelji: Krešimir Vilajtović i Igor Meznarić, odvjetnici iz Zagreba

Predsjednik Vijeća otvorio je raspravu pred Vrhovnim sudom RH, objavio je predmet rasprave te sastav Vijeća, na koji stranke i sudionici postupka nisu imali primjedbi. Uzeo je od optuženika osobne podatke.

Predsjednik Vijeća upoznao je nazočne s činjenicom da je Žalbeno vijeće Vrhovnog suda RH na svojoj sjednici održanoj dana 5. listopada 2011. godine odlučilo održati raspravu pred Vrhovnom sudom RH (sukladno odredbi čl. 376. St. 1. ZKP).1

1 Čl. 376. St. 1. ZKP (NN 62/03)

Sudac izvjestitelj je na početku svoga izlaganja rekao da je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-1090/2010. od 22. prosinca 2010. godine ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. III Kž-12/09 od 24. studenoga 2009. godine i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. I Kž-738/07 od 4. svibnja 2009. godine. Potom je detaljno analizirao nepravomoćnu presudu Županijskog suda u Karlovcu br. K – 7/04 od 28. ožujka 2007. godine. Ukratko je izložio i cjelokupni tijek postupka koji je započeo prije dvadeset godina. U analizi dokaza detaljno je analizirao iskaze svjedoka očevidaca događaja, svjedoka pripadnika hrvatske policije, svjedoka pripadnika HV koji su govorili o atmosferi i uvjetima u kojima se nalazio Karlovac u kritično vrijeme. Analizirajući nepravomoćnu presudu detaljno je analizirao iskaze svjedoka Gorana Čerkeza (iskazi iz istrage i s ročišta za glavnu raspravu), Darka Grujića, potom svjedoka: Franje Družeka, Ivana Vekića, Ranka Ribiča, svjedoka pripadnika bivše JNA, svjedoka Branka Mađarca i Nebojše Jasnića, svjedoka oštećenika Svetozara Šarca i Duška Mrkića, te drugih svjedoka, kao i nalazima i mišljenjima vještaka balističke i sudsko medicinske struke. Analizirao je detaljno obrane koje je u dosadašnjem tijeku postupka dao opt. Mihajlo Hrastov. Ukratko je analizirao izvedene materijalne dokaze.

Prije no što su stranke i sudionici postupka ukratko iznijeli sadržaj žalbe i odgovora na žalbu, Predsjednik vijeća, sukladno odredbi čl. 377. st. 2. ZKP2, upitao ih je traže li da se pročita presuda ili njezin dio na koji se odnosi žalba i odgovor na žalbu, ili koji zapisnik s glavne rasprave. Stranke i sudionici postupka izjasnili su se da za to nema potreba

Sukladno odredbi čl. 377. St. 3. ZKP3 Predsjednik Vijeća pozvao je Zamjenicu Glavnog državnog odvjetnika RH da ukratko obrazložio žalbu, a branitelje da obrazlože odgovor na žalbu.

Zamjenica Glavnog državnog odvjetnika RH rekla je da DORH podržava žalbu ŽDO iz Karlovca uloženu na prvostupanjsku nepravomoćnu presudu. Smatra da je prvostupanjski sud uvažio samo one dokaze koji idu u prilog nužne obrane na strani optuženika, dok je zanemario druge dokaze ne obrazlažući ih. Napomenula je da je svjedok Goran Čerkez mijenjao svoje iskaze, da činjenica napada na optuženika nije bila konstatirana u izvješću koje je napisao Željko Pereški dana 22. rujna 1991. godine. Smatra da prvostupanjski sud nije cijenio materijalne dokaze. Smatra da optuženik nije postupao u nužnoj obrani, da oštećenici nisu dva puta pretresani. Stoga je predložila da Vrhovni sud RH uvaži žalbu i ukine prvostupanjsku presudu, te predmet vrati na ponovno suđenje.

„Rasprava pred drugostupanjskim sudom održat će se samo ako je potrebno da se zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja izvedu novi dokazi ili ponove već prije izvedeni dokazi i ako postoje opravdani razlozi da se predmet ne vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu glavnu raspravu“.

2 Čl. 377. St. 2. ZKP (NN 62/03) „Na prijedlog ili po službenoj dužnosti pročitat će se presuda ili dio presude na koji se odnosi žalba, a po potrebi i zapisnik o glavnoj raspravi.“

3 Čl. 377. St. 3. ZKP (NN 62/03)„ Nakon toga pozvat će se žalitelj da obrazloži žalbu, a onda protivnik da mu odgovori. Optuženik i njegov branitelj imaju uvijek posljednju riječ“

Branitelji su u obrazloženju odgovoru na žalbu, koji su proširili u odnosu na pisani odgovor, naglasili da je žalba usmjerena na rušenje iskaza svjedoka Gorana Čerkeza bez dokaza. Optužba, koja se optuženiku stavlja na teret, nerazumljiva je. Tijekom dokaznog postupka postalo je razvidno da je kritične zgode pucalo više osoba. Nadalje, postavljeno je pitanje jesu li se zarobljene osobe doista predale na milost i nemilost hrvatskim policajcima, kako to nalaže odredba čl. 42. Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima, kojima je, između ostalog, zabranjen bijeg. Upravo bijeg Branka Mađarca, Duška Mrkića, Svetozara Šarca, naglasili su branitelji, pokazuje da se oni nisu bezuvjetno predali. Stoga smatraju da treba odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.

31. siječnja 2012. godine

Predsjednik vijeća upoznao je svjedoke s njihovim pravima i obvezama, sukladno odredbama čl. 236, 238. i 324. ZKP.4

Svjedok Goran Čerkez na današnjoj raspravi rekao je da ne može govoriti o detaljima, jer je prošlo puno vremena, u obitelji je imao teških tragedija, obolio je od teškog PTSP. Rekao je da su kritične zgode dobili zapovijed od svoga Zapovjedništva da preprate grupu zarobljenih «četnika». Jedna grupa je već bila prepraćena u Policijsku upravu u Karlovcu. Od kolega koji su prepratili tu grupu upozoreni su da grupu po koju su upućeni pretresu i obrate pozornost jer te osobe kod sebe imaju oružje, bombe, noževe. U trenutku kada su došli do mosta na Korani, na igralištu, udaljenom 200 m, bili su neprijateljski tenkovi, čula se sporadična pucnjava. «Četnici» su bili u koloni. Svjedok je krenuo prema začelju kolone, kada je na njega skočio jedan «četnik», počeo se sa svjedokom hrvati, srušio ga je na tlo. U tom trenutku priskočio je drugi «četnik» i pokušao oduzeti oružje od svjedoka. U tom trenutku svjedok, koji je ležao na tlu, začuo je glas: «Stanite, pucat ću». Nakon toga nastao je «pakao», svjedok se više ničega ne sjeća. Zna da su ga kolege vukle po mostu, odvukli su ga na sigurno.

Svjedok je rekao da su na zadatak došli s 2 – 3 kombija. Ne sjeća se da je vidio opt. Mihajla Hrastova kada su kretali na most.

Rekao je da se borio na mnogim ratištima u Republici Hrvatskoj, godinu i pol dana proveo je na ratištu u Bosni i Hercegovini, ima veliko iskustvo. Stoga je njegovo mišljenje da se kritične zgode radilo o «fingiranoj predaji četnika», s namjerom da bi zauzeli most i da bi mogli ući u grad, jer su bili višestruko bolje naoružani.

4 čl. 236. ZKP (NN 62/03) «Svjedok nije obvezan odgovarati na pojedina pitanja ako je vjerojatno da bi time izložio sebe ili svoga bliskog rođaka teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili kaznenom progonu. O tome će sud poučiti svjedoka».

čl. 238. ZKP st.1 (NN 62/03) «Svjedok se ispituje svaki posebno i bez ostalih svjedoka. Svjedok je dužan odgovoredavati usmeno».

čl. 324. st. 1. ZKP (NN 62/03) «Prije ispitivanja svjedoka predsjednik vijeća će ga upozoriti na dužnost da iznese sudu sve što mu je o predmetu poznato i upozoriti ga da je lažno svjedočenje kazneno djelo».

Na pitanje Zamjenice Glavnog državnog odvjetnika RH zna li tko je rekao «stanite, pucat ću», svjedok je rekao da u tom trenutku nije znao tko je to rekao, čuo je kasnije. Ne zna točno dio mosta na kome su preuzeli «četničku formaciju».

Na pitanje Punomoćnika oštećenika svjedok je rekao da ne zna je li osim rezervista u toj grupi bilo i aktivnih vojnika. Na tlu, dok je ležao, nije vidio nož. Kada su pregledali mrtva tijela našli su noževe, pištolje,…

Na pitanje Branitelja svjedok je rekao da su stambene zgrade u Karlovcu udaljene 50 m od mosta na Korani, da je to bila prva crta obrane grada, da su na 200 m od njih bili neprijateljski tenkovi.

Predsjednik vijeća predočio je svjedoku razlike u njegovu kazivanju, od istrage, ročišta za glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom. Svjedok je rekao da se iz toga vidi da nisu dogovarali priču. Rekao je da je za ovu državu dao sve, da se kritični događaj zbio prije 20 godina, da ga se na ovaj način sramoti, kćerka ga pita: «Tata, jesi li ti ratni zločinac?». Rekao je da je teško bolestan, da se nikoga ne boji. Da su htjeli mogli su sve zarobljene pobiti i danas ne bi bilo svjedoka. Dečki iz njegove postrojbe odveli su dvojicu ranjenika u bolnicu, a mogli su i njih ubiti da su htjeli.

Ovaj svjedok zadržan je u sudnici dok je svoj iskaz davao svjedok Darko Grujić (u slučaju da ih se treba suočiti)

Svjedok Darko Grujić na današnjem je ročištu rekao da ima zbrku u glavi od svih akcija u kojima je tijekom rata sudjelovao. Članovima Vijeća Vrhovnog suda RH uputio je prigovor da su ukinuli tri oslobađajuće presude Županijskog suda u Karlovcu, pitao ih misle li da su u Sudu u Karlovcu suci nesposobni, da se u gradu to isto obični ljudi pitaju. Rekao je da je rat ostavio iza sebe, obolio je od teškog PTSP, predočio je Vijeću (samoinicijativno) medicinsku dokumentaciju.

Predsjednik vijeća, s obzirom na ovakav stav svjedoka, pročitao je njegove iskaze dane u istrazi, te na ročištima za glavnu raspravu pred Županijskim sudom u Karlovcu i na raspravi pred Vrhovnim sudom RH.

Svjedok je rekao da mu je totalna zbrka u glavi i dodao: «Sada vidite kako nam je bilo».

Predsjednik vijeća, kao i Sudac izvjestitelj, upozoravali su oba ova svjedoka na dužnost korektnog ponašanja u sudnici, kao i na obveze svjedoka. U 9,35 sati pravosudni policajci, dvojica koji su bili u raspravnoj dvorani, pozvali su još jednog policajca.

Vještaci su zatražili kratku stanku kako bi mogli pročitati nalaze i mišljenja koja su dali, a od kada je prošlo dosta vremena.

Prof. dr. Josip Škavić, vještak sudskomedicinske struke, ostao je kod svoga nalaza i mišljenja. Odgovarajući na pitanja Predsjednika vijeća rekao je da je na temelju fotoelaborata zaključio da je na mjestu događaja bilo 2 vrste tragova: tragovi curenja krvi po podlozi i tragovi vučenja krljvu uprljanih mrtvih tijela. Obje grupe tragova imaju ishodište iz relativno velike površine nogostupa uprljane krvlju. To upućuje na mjesto gdje se nalazila povrijeđena osoba i gdje je krvarila. Pojedine ozljede svake od osoba, postojanje ulaznih strijelnih rana, govori o međusobnom odnosu usta cijevi oružja i osobe ozlijeđene pucanjem iz vatrenog oružja. No, to ne ukazuje na položaj ovako ozlijeđene osobe, u prostoru, u trenutku ozljeđivanja. Odnos usta cijevi i ozlijeđenog dijela tijela može biti jednak, nepromijenjen, bezobzira na položaj ozlijeđenoga u prostoru. Pojedine osobe su imale više ozljeda, neke od tih ozljeda mogle su se lokalizirati kao ulazne strijelne rane. No, to ne omogućuje zaključivanje o položaju tijela u prostotu, a niti o udaljenosti onoga koji puca. Sve ulazne strijelne rane nastale su pucanjem iz udaljenosti. Vještak je rekao da od njega nije zatraženo da utvrdi broj projekila kojima su nastale sve ulazne strijelne rane. Jedan projektil može nanijeti više ulaznih strijelnih rana, primarnu, sekundarnu, tercijarnu. Rekao je da je prema stanju spisa ispaljeno 59 projektila, koliko je čahura i vještačeno, no, dopušta da je ispaljeno više projektila. Na pitanje je li moguće da od dvije osobe koje se hrvaju na tlu, kod rafalne paljbe, jedna bude pogođena a druga ne, vještak je rekao da je teoretki moguće da tijelo koje se nalazi izvan djelovanja projektila ostane nepovrijeđeno.

Odgovarajući na pitanje Zamjenice Glavnog državnog odvjetnika RH vještak je rekao da niti jedna od oštećenih osoba nije zadobila strijelnu ozljedu s manje udaljenosti od 80 cm.

Odgovarajući na pitanje punomoćnika oštećenika vještak je rekao da je kod Jovana Sipića utvrdio ubodne rane leđa, a kod jedne osobe je utvrdio rane nagnječenja nastale udarcem tupotvrdog predmeta.

Odgovarajući na pitanja branitelja Igora Meznarića vještak je rekao da se na strijelnoj rani ne mogu utvrditi o vrsti i kalibru oružja koje je upotrijebljeno, o broju oružja iz kojih je pucano, kao niti o prethodnom kretanju osoba koje krvare.

Odgovarajući na pitanje branitelja Krešimira Vilajtovića vještak je rekao da je obdukciju mrtvih tijela stradalih na mostu na Korani u Karlovcu izvršio 22. rujna 1991. godine (dan nakon stradavanja), kada je u u mišićima jedne stradale osobe zabilježno 0,15 promila alkohola. Ta vrijednost alkohola finkcirana je u momentu smrti, ne mijenja se s protekom vremena. Krvarenje ili postmortalni događaji ne utječu na vrijednost alkohola.

Dipl.ing. Damir Tomašek, vještak za balistiku, ostao je kod svog ranije danog nalaza i mišljenja. Rekao je da je tijekom ovog postupka izvršeno više vještačenja: materijalnih tragova s mjesta dođagaja, na djelomičnoj rekonstrukciji na licu mjesta. Vještačeni su materijalni tragovi: oružje koje je izuzeto s lica mjesta (ne oružje oduzeto od Mihajla Hrastova), čahure (59 čahura 5,56mm, 6 čahura 7,62x39mm – sve izuzeto s mjesta događaja). Vještačenjem je utvrđeno da čahure nisu ispaljene niti iz jednog oružja dostavljenog na vještačenje. Pozicije strijelca i

oštećenika, koje je prikazao u situacijskim planovima priloženim u spis predmeta, temeljio je na tragovima krvi ucrtanim u skici lica mjesta, iskazima svjedoka na djelomičnoj rekonstrukciji i oštećenjima na ogradi mosta uočenim tijekom djelomične rekonstrukcije.

Odgovarajući na pitanje punomoćnika oštećenih vještak je rekao da u spremnik puškostrojnice «Ultimax» stane 100 komada streljiva.

Odgovarajući na pitanja branitelja vještak je rekao da nema niti jednog materijalnog dokaza osim izuzete puškostrojnice i strijelnih rana na stradalima. Rekao je da nije dobio na vještačenje zrna izvađena iz tijela stradalih, a temeljem kojih bi povezao oružje i nastale povrede. Što se tiče oštećenja zabilježenih na ogradi mosta, vještak je rekao da se, ako ta oštećenja potječu iz kritičnog vremena, može samo približno odrediti kalibar i dopustiti mogućnost da potječu od određenog streljiva. Nema načina da se na nesumnjiv način utvrdi vrsta oružja, a to znači da se ne može niti isljučiti uporaba drugog oružja. Rekao je da je na licu mjesta nađeno 2 vrste streljiva (2 različita kalibra). Kako se na mostu i prije i nakon kritičnog događaja pucalo, čahure koje su dostavljene na vještačenje ne mogu se staviti u vremenski okvir, te se ne može utvrditi kada su ispaljene.

Vještaci nisu tražili trošak današnjeg iznošenja nalaza i mišljenja i odgovaranja na pitanja.

Zamjenica Glavnog državnog odvjetnika RH nije imala novih dokaznih prijedloga, predložila je da se pročitaju iskazi ranije ispitanih svjedoka i da se pročitaju materijalni dokazi. Tom prijedlogu pridružio se punomoćnik oštećenika.

Branitelji optuženika predložili su da se neposredno ispitaju svjedoci: Svetozar Šarac, Branko Mađarac i Duško Mrkić i to na okolnost što je prethodilo kritičnom događaju. Predložili su da se neposredno ispitaju svjedoci: Rudolf Brlečić (koji je bio do svibnja 1991. godine oficir bivše JNA, imao je uvid u ratne planove i konkretne akcije koje je planirala bivša JNA) i Alenko Ribić (koji je pregledavao zarobljene osobe i može iskazivati o tome jesu li oni imali pištolje, noževe, bombe). Predložili su i izvođenje novog dokaza: da se vještaku sudskomedicinske struke dostave zapisnici s obdukcije kako bi mogao odgovoriti koliko je bilo ulaznih strijelnih rana na mrtvim tijelima, i od toga broja koliko je bilo primarnih ulaznih strijelnih rana. Suglasni su da se pročitaju iskazi već ranije ispitanih svjedoka, osim jedne rečenice u iskazu svjedoka Mile Mandića (iskaz od 28.6.2006. godine).

Zamjenica Glavnog državnog odvjetnika RH i punomoćnik oštećenika protivili su se predloženim dokazima branitelja.

Vijeće je Rješenjem prihvatilo sve dokazne prijedloge branitelja.

Pročitani su zapisnici s iskazima ranije ispitanih svjedoka. Pročitani su materijalni dokazi.

Sljedeća rasprava bit će zakazana pismenim putem, s obzirom na činjenicu da se putem međunarodne pravne pomoći treba pozvati svjedoke Svetozara Šarca, Duška Mrkića i Branka Mađarca.

27. ožujka 2012. godine

Nazočni: Veselinka Kastratović, promatračica Centra za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka; Marko Sjekavica, promatrač Građanskog odbora za ljudska prava iz Zagreba, prijatelji i članovi obitelji opt. Mihajla Hrastova.

Predsjednik Vijeća izvijestio je nazočne stranke i sudionike postupka da je prof.dr.sc. Josip Škavić dostavio Nalaz i mišljenje, no da je ispričao svoj današnji izostanak. Također, svoj izostanak opravdao je i svjedok Alenko Ribić, službenim putem u Rijeku.

NASTAVAK DOKAZNOG POSTUPKA:

Svjedok Rudolf Mihael Brlečić, tijekom postupka iskaz je davao 7. lipnja 2000. godine i 16. svibnja 2006. godine.

Ponovio je ukratko svoje ranije iskaze. Dodao je da je od 24. rujna 1991. godine bio formalni, a od 2. listopada 1991. godine stvarni zapovjednik obrane Karlovca. O kritičnom događaju nema neposrednih saznanja, u kritično vrijeme bio je kod svoje kuće. Rekao je da je njegovo mišljenje da je grupa, koja je bila zarobljena na mostu na Korani, bila čelna patrola za ojačavanje mostova na rijeci Kupi. Ne vjeruje da su išli u Logorište u vojarnu, jer su od 13. rujna 1991. godine sve vojarne u Karlovcu bile blokirane.

Nadalje, svjedok je rekao da je tu grupu vidio u vojarni Logoriše dana 8. rujna 1991. godine. Stoga je nelogično da su oni bili u vojarni, otišli iz vojarne i nakon toga da bi se ponovo vraćali u tu istu vojarnu. Čuo je da je u grupi bilo 30 vojnika, od čega je 15 vojnika odvedeno u policiju, a 15 je zadržano na mostu.

Svjedok je rekao da vojnik nikada nije razoružan, jer ima svoju fizičku spremu i uvijek nastoji i ima pravo osloboditi se. Čak i u situaciji kada se zarobljeni vojnik oslobodi i pobjegne, ako ga se ponovo zarobi ne smije ga se zbog toga kažnjavati.

Svjedok je rekao da je u kritično vrijeme stanje u Karlovcu bilo teško, oglašavana je opća opasnost, bila je vatra po gradu, iz vojarne su izašli topnici bivše JNA i razmjestili se po Kordunu s cijevima usmjerenim prema Karlovcu. Svjedok je vidio kartu plana napada na Karlovac, koju je, na jednom sastanku, imao potpukovnik Ercegovac. Kritičnog dana iz vojarne u Logorištu izašla su tri tenka, krenuli su prema gradu, pucali su u betonske prepreke na koje su naišli.

Branitelji opt. Mihajla Hrastova odustali su od neposredno saslušavanja vještaka prof. dr.sc. Josipa Škavića. Predložili su da se na sljedećoj raspravi sasluša vještak balističke struke na okolnost preciznosti pogotka strijelca.

Zamjenica Glavnog državnog odvjetnika protivila se tom prijedlogu, jer su odlučne činjenice dovoljno utvrđene.

Punomoćnik oštećenih predložio je da se pozovu vještaci balističke i medicinske struke, posebno stoga što je Vještak medicinske struke na zadnjem ročištu za raspravu prvi put govorio o ubodnoj rani. Vještak balističke struke govorio je o broju rana na tijelima oštećenika.

Branitelj opt. Mihajla Hrastova rekao je da je na zadnjem ročištu za raspravu on govorio o broju rana na tijelima oštećenika. Protivio se saslušanju vještaka medicinske struke, jer nema nikakvih razlika u njegovim dosadašnjim nalazima i novom Nalazu i mišljenju koje je pismeno izradio.

Vijeće je odlučilo da se na sljedeće ročište za raspravu pozovu (i to dana 22. svibnja 2012. godine) vještak balističke i vještak medicinske struke i to zbog novog Nalaza i mišljenja koje je napisao prof. dr.sc. Josip Škavić, da bi mogao pomoći ako nešto vještaku balističke struke ne bude jasno. Odbilo je prijedlog punomoćnika da se vještaka medicinske struke ispituje na okolnost ubodnih rana, jer je o tome vještak već dao svoje mišljenje.

Sljedeće ročište za raspravu održat će se dana 21. i 22. svibnja 2012. godine u 9,00 sati.

21. svibnja 2012. godine – dokazni postupak

Izvještava: Marko Sjekavica, Građanski odbor za ljudska prava, Zagreb

Suđenje prate: Jelena Đokić Jović, Documenta; supruga optuženika; odvjetnik Vladimir Meznarić

Na današnje ročište nije pristupio svjedok Alenko Ribić, za kojeg dostava poziva nije iskazana, kao ni svjedoci Branko Mađarac i Duško Mrkić, iako su posredstvom međunarodne pravne pomoći uredno pozvani. Potonji svjedok, koji živi u Srbiji, izrazio je spremnost svjedočiti putem video-veze.

Dokazni postupak nastavljen je ispitivanjem pristupjelog svjedoka.

Svjedok Svetozar Šarac5 rekao je da je tempore criminis bio rezervist JNA, a po zanimanju je bio vozač. Dan prije kritičnog događaja dobio je poziv za mobilizaciju i Mile Peurača ga je angažirao da kao vozač sudjeluje u izvlačenju vozila iz kasarne JNA u Karlovcu. Na Koranskom mostu su zaustavljeni, a nakon pregovora s hrvatskim policajcima, detaljno pregledani i razoružani. Peurača im je rekao da će se predati, da neće pružati otpor jer da će sve dobro proći, da će ih razmijeniti. Nitko nije očekivao da će ih strijeljati. Nije im mogao niti upaljač ostati. Po zapovijedi su polijegali s druge strane mosta od grada i naređeno im je da se odvoje pripadnici rezervnog sastava od aktivnih vojnika. Aktivni vojnici su odvedeni i ostalo je 15-ak rezervista. Svi su oni na sebi imali SMB uniforme, osim jednog rezervista koji je imao maskirnu uniformu. On je ležao na početku kolone. Bio je u Kninu kod Martića prethodno na obuci. Njega su zaklali, a kad su ga počeli klati, pobunio se protiv toga Vaso Bižić, koji je ležao do njega. Svjedok je

5 Svetozar Šarac je dolazio u RH već tri puta dati svoj svjedočki iskaz u ovom kaznenom postupku, a prisustvovao je i rekonstrukciji kritičnog događaja na Koranskom mostu.

rekao da je čuo kako Vaso Bižić kaže "Što to radiš?!", a osoba koja je klala vojnika u maskirnoj uniformi je rekla "Sad ćeš i ti vidjeti!" te je i on zaklan. Iskazao je da nije vidio samo klanje jer je ležao s licem prema zemlji, ali kad im je naređeno da krenu natrag prema mostu, morao je prijeći preko tijela ovih rezervista koji su bili prvi i drugi u nizu, te je tada vidio da su zaklani, odnosno da su im vratovi presječeni. Nakon što mu je opunomoćenik oštećenika, odvjetnik Luka Šušak, predočio fotografiju koja prileži spisu i kopija je fotografije objavljene u Karlovačkom tjedniku koja prikazuje od pasa na gore golo muško tijelo, s prerezanim vratom, svjedok je rekao da je to Vaso Bižić. Kad su vraćeni na sredinu mosta, gdje su bili poredani u dva reda, vidio je kako na most, s gradske strane, na udaljenosti od 50-ak metara od njega, izlaze tri osobe. Misli da su bile u maskirnim uniformama. Na glavu su navukle čarape, krenule prema njima i počele pucati. Pucali su sva trojica. Na upit predsjednika vijeća, svjedok je rekao da je optuženika poznavao od prije iz Karlovca i da ne može reći da ga je vidio među tom trojicom koji su pucali. Imali su u rukama automatske puške, Kalašnjikove, koji su prema dole imali spremnike za municiju. To su bile kratke puške s kundacima koji se preklapaju. Pošto mu je predočena fotografija oružja Ultimax, koja prileži spisu, svjedok je rekao da to nije oružje iz kojega su ove tri osobe pucale. Rekao je da je Mađarac prije streljanja skočio s mosta, a i Jasnić je na neki način prije otišao. Mrkić je dobio pogodak metkom u stomak i pao je preko ograde mosta. Vidljivost na mostu bila je dobra. Oko mosta tada nije bilo borbi, bilo je tiho. Nitko od zarobljenika nije ništa vikao, svi su bili kao hipnotizirani, a sve se brzo odvijalo, od drugog lijeganja na obali mosta, do dovođenja na most proteklo je 15-ak minuta. Kad je započela pucnjava, osoba koja je stajala ispred njega je pala pogođena na njega, od čega je on isto srušen i pri padu je dobio metak u rebro i onesvijestio se. Došao je k svijesti nekoliko sati kasnije, odvučen na karlovačku stranu mosta, među tijelima ubijenih rezervista. Podignuo se u kabinu kamiona koji je nad njim stajao i nedugo potom čuo kako tijela ubacuju u kamion i odvoze. Ujutro je došla hrvatska policija, otvorila vrata kamiona u koji se sklonio te je on ispao na tlo. Jedan od njih ga je udario kundakom puške, a od siline udarca mu je izletjelo oko.

Zamjenica Glavnog državnog odvjetnika, Jasmina Dolmagić, istaknula je da smatra da se mogu pročitati iskazi nepristupjelih svjedoka, jer su isti opetovano iskazivali u dosadašnjem tijeku postupka i jer smatra da je činjenično stanje već dovoljno utvrđeno. O potrebi neposrednog saslušanja nepristupjelih svjedoka, vijeće će odlučiti na sljedećem ročištu, nakon što se o tome očituju i branitelji optuženika, odvjetnici Krešimir Vilajtović i Igor Meznarić, koji se sa svojim branjenikom trebaju dodatno konzultirati.

Rasprava je odgođena, a nastaviti će se 22. svibnja 2012. godine u 9 sati.

22. svibnja 2012. godine – nastavak dokaznog postupka

Izvještava: Marko Sjekavica, Građanski odbor za ljudska prava, Zagreb

Suđenje prate: Jelena Đokić Jović, Documenta; supruga optuženika; odvjetnik Vladimir Meznarić

Dokazni postupak nastavljen je ispitivanjem pristupjelog svjedoka i dvojice sudskih vještaka.

Svjedok Alenko Ribić, tempore criminis zapovjednik protu-oklopne grupe PU karlovačke, a sada aktivni specijalac i, kako je rekao, stručnjak za talačke krize, iskazao je da je Mile Peurača koji je vodio tu akciju JNA, bio prije rata milicajac SUP-a u Karlovcu, a potom je prešao u

paravojne srpske formacije. Cijelo vrijeme pregovora s hrvatskim policajcima koji su se odvijali na Koranskom mostu, imao je bombu u ruci, s prstom na okidaču, a javio je JNA njihovu točnu poziciju, tako da je JNA započela s artiljerijskim napadom na hrvatske položaje, gađajući ih preko svojih zarobljenih suboraca. Jedini aktivni vojnik JNA među ovim zarobljenicima bio je Nikola Mačešić, po činu zastavnik, koji nije imao nikakvo pravo glasa u akciji, jer je glavnu riječ u zapovijedanju imala paravojska. Rekao je da je on osobno pregledao prvu skupinu vojnika, koja je nasumice, bez ikakvih posebnih kriterija, odvojena od druge skupine i potom odvedena s mosta u PU karlovačku, a u toj skupini bili su i Mile Peurača te Nikola Mačešić. Podjela je napravljena iz praktičnog razloga da se zarobljenike može lakše pretresti. Prva grupa je detaljno pregledana i našli su kod njih bombe, pištolje, noževe za automatske puške. Kad je krenuo pretres druge skupine neprijateljskih zarobljenika, već je pao mrak, to je bila prva crta bojišnice i neprijatelj je pružao podršku tenkovima svojim zarobljenim vojnicima. Radilo se o preciznoj minobacačkoj i snajperskoj paljbi te stoga druga skupina zarobljenika nije detaljno pregledana. Na posebno pitanje zamjenice Glavnog državnog odvjetnika, svjedok je odgovorio kako nije upozorio kolegu koji je pregledavao drugu skupinu o količini oružja nađenoj prilikom pretresa prve grupe, a rekao je i da nije sačinio izvješće o oduzetom oružju jer se to tada i u takvim okolnostima nije radilo. On je otišao sa prvom skupinom u PU Karlovac, a dodao je da je kasnije dobio zadaću da leševe ubijenih neprijateljskih vojnika s mosta odveze na sudsku medicinu u Zagreb. Prilikom preuzimanja su leševe detaljno pregledali i našli su kod njih bombe i oružje koje su dali pripadnicima ZNG-a koji su oskudijevali oružjem i vojnom opremom. Na sudskoj medicini na Šalati je pod svjetlom dobro vidio leševe i na njima nije vidio tragove klanja.

Vještak medicinske struke prof. dr. sc. Josip Škavić, očitujući se o doupuni svog vještačkog nalaza i mišljenja, dodatno je pojasnio da je, iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu, utvrdio da na tijelima usmrćene trinaestorice muškaraca postoji 91 ozljeda od direktnog djelovanja projektila. Dodao je da nije moguće utvrditi o kojem se točno broju zrna radilo i koje su primarne, a koje sekundarne ozljede, zbog toga što je moguće da je jedno zrno uzrokovalo više od tih pobrojanih strijelnih rana. Na pitanje člana vijeća, vještak je odgovorio da je moguće da je 91 ulazna strijelna rana nastala s manje od 91 projektila.

Vještak balističar dipl. ing. Damir Tomašek iskazao je, uzimajući u obzir da je spremnik oružja iz kojeg je pucano kritičnog događaja imao 100 metaka, da je moguće da od 100 zrna, nastane 91 pogodak. To zaista jest velika preciznost, ali ovakav slijed događaja je moguć, kada se uzme u obzir da sve ulazne strijelne rane nisu morale biti primarne, već su mogle nastati od projektila koji je prethodno uzrokovao strijelnu ranu na toj ili drugoj osobi te nadalje kada se uzme u obzir da su se oštećenici nalazili grupirani na relativno malom prostoru. Na poseban upit branitelja optuženika, vještak je rekao da je moguće da se u mraku i u takvoj napetoj situaciji vizualno zamijeni oružje tipa Kalašnjikov, marke M72 s oružjem Ultimax.

Obrana optuženika povukla je svoj prijedlog da se svjedok Branko Mađarac, koji nije pristupio na prethodno ročište, neposredno ispita, a u odnosu na svjedoka Duška Mrkića, ustraje na saslušanju, ali putem video-veze za što je svjedok koji se nalazi u Republici Srbiji izrazio spremnost. Tužiteljica i opunomoćenik oštećenika usprotivili su se ovakvom prijedlogu branitelja ponavljajući obrazloženje izneseno na zadnjem ročištu. Nakon vijećanja, predsjednik sudskog vijeća objavio je odluku da će se pročitati iskaz svjedoka Branka Mađarca, a svjedok Duško Mrkić biti će ispitan putem video-veze kada se za to uspiju ostvariti uvjeti.

Rasprava je odgođena sine diem uz napomenu da će se stranke pisanim putem obavijestiti o njenom nastavku.

6. rujna 2012. godine – ponovni početak rasprave

Izvještava: Marko Sjekavica, Građanski odbor za ljudska prava, Zagreb

Suđenje prate: Jelena Đokić Jović, Documenta; supruga optuženika; odvjetnik Vladimir Meznarić

Rasprava je počla iznova, temeljem čl. 310. st. 3. ZKP-a, budući da je od posljednjeg ročišta proteklo više od dva mjeseca.

Sudac izvjestitelj Dražen Tripalo izložio je ukratko tijek dosadašnjeg postupka koji traje već 21. godinu te potom detaljno izvijestio o pobijanoj oslobađajućoj presudi Županijskog suda u Karlovcu, iz 2007. godine, kao i o žalbama ŽDO Karlovac protiv iste i odgovoru obrane optuženika na uloženu žalbu.

Optuženik se izjasnio da se ne osjeća krivim.

Prešlo se na dokazni postupak koji je uz suglasnost stranaka proveden na način da su pročitani iskazi svjedoka i vještaka koji su ranije neposredno izvedeni te su pročitani materijalni dokazi koji prileže spisu i izvršen je uvid u foto-dokumentaciju. 

Pročitan je iskaz svjedoka Duška Mrkića, ispitanog izvanraspravno, video-vezom, na ročištu 4. rujna 2012. godine, koji je rekao da je tempore criminis, kao pripadnik rezervnog sastava JNA, prilikom razoružavanja, na Koranskom mostu, imao kod sebe pušku i dvije bombe. Zarobljenici su prvo bili pretreseni na mostu pa zatim detaljno pregledani i onda jedan po jedan upućeni na drugu stranu mosta. Tamo su morali potrbuške leći na tlo, a potom su došle četiri maskirane osobe. Zarobljenici su bili tučeni. Siguran je da je tada ubijen Jovo Sipić. Vidio je da je sjevnuo nož i čuo je jauke. Čuo je tada samo jedan pucanj. Dodao je da su na mostu pucale 4 osobe i to iz Kalašnjikova. Ne sjeća se je li pao ili preskočio preko mosta. Kada je vidio kako se situacija razvija, donio je odluku da će bježati. Bio je ranjen. Ozlijeđeni Peurača pao je s mosta u rijeku i utopio se.

Stranke su izjavile da nemaju novih dokaznih prijedloga.

Obrana je spisu priložila novu medicinsku (psihijatrijsku) dokumentaciju za optuženika, iz koje proizlazi da se isti kontinuirano liječi od poremećaja dijagnosticiranog kao F62.0.

Pročitani su podaci iz kaznene evidencije za optuženika prema kojima je isti nekažnjavana osoba.

U svojoj obrani optuženi Mihajlo Hrastov odlučno je odbio krivnju za počinjenje kaznenog djela za koje ga se optužnicom tereti. Iznio je okolnosti svog ratnog puta, za kojeg je istaknuo da je častan i čist, govorio je o svom obiteljskom životu, narušenom zdravlju i pritisku kaznenog postupka koji se protiv njega vodi već 21 godinu i koji mu je život pretvorio u pakao. Rekao je da se više ne sjeća okolnosti inkriminiranog događaja, koji se dogodio u mraku i u svega nekoliko sekundi, a naveo je da zbog zdravstvenih razloga neće odgovarati na pitanja stranaka niti članova sudskog vijeća.

Budući da je postojao nesklad u odnosu na ranije iznesene obrane optuženika, predsjednik vijeća ih je sve pročitao, kao i iskaz optuženika s rekonstrukcije kritičnog događaja. Potom je optuženik dodao da nije točno da je ispucao svih 100 metaka iz Ultimaxa jer on nije nikada punio spremnik municije do kraja, kako ne bi došlo do zastoja u pucanju, uslijed blokiranja spremnika oprugom.

Predsjednik vijeća objavio je da je dokazni postupak završen.

Tužiteljica Jasmina Dolmagić, zamjenica Glavnog državnog odvjetnika, u svom završnom govoru rekla je da ostaje pri žalbi ŽDO Karlovac iz 2007. godine, u odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Naglasila je okolnost da nikakvog protupravnog napada, kako na samog optuženika, tako ni na svjedoka Gorana Čerkeza nije bilo, te da u predmetnom kaznenom postupku nema govora o nužnoj obrani, na temelju koje je optuženi Hrastov oslobođen krivnje prvostupanjskom presudom. Ustvrdila je da niti prvostupanjski sud nije oslobodio optuženog Hrastova uslijed nedostatka dokaza, već zbog pronalaska da postoji spomenuti razlog za isključenje protupravnosti. Detaljno je obrazložila i potkrijepila izvedenim dokazima razloge zbog kojih smatra da napada na optuženika ili njegovog suborca nije bilo, kao i činjenicu da je na zarobljenike pucao samo optuženik, a ne i druge osobe. S lica mjesta je, tijekom očevida, pored čahura ispucanih iz oružja koje je dužio optuženik, izuzeto i 6 čahura drugoga kalibra, ali je balističkim vještačenjem utvrđeno da ozljede na tijelima oštećenika nisu potekle od pogodaka zadobivenih od zrna ispaljenih iz oružja tog kalibra. Predložila je, budući da smatra da je dokaznim postupkom neprijeporno utvrđeno da je optuženik usmrtio 13, a teško ranio dvojicu zarobljenih pripadnika srpskih paravojnih formacija, ukidanje prvostupanjske presude i osuđivanje optuženika po zakonu, uz uvažavanje svih utvrđenih otegotnih i olakotnih okolnosti.

Opunomoćenik oštećenika, odvjetnik Luka Šušak, u potpunosti se pridružio završnom govoru tužiteljice.

Obrana optuženika, odvjetnici Igor Meznarić i Krešimir Vilajtović, u svojim završnim govorima su utvrdili da se nužna obrana u ovom slučaju mora gledati u posebnom kontekstu

ratnih okolnosti koje su vladale tempore criminis u Karlovcu. Oštećenici su, svojim plaćenim položajem u JNA, kao i pokušajem bijega, izišli iz sfere zaštite koju im je kao zarobljenicima pružalo međunarodno kazneno pravo te se stoga ne može govoriti o kaznenoj odgovornosti njihovog branjenika i u slučaju da ih je on usmrtio. Međutim rekli su da izvedeni dokazi ostavljaju sumnju u odnosu na činjenicu tko je zapravo pucao na zarobljenike na Koranskom mostu. Također su naglasili da je sporan status zarobljenih vojnika jer su isti primali plaću te kao plaćenici nisu uživali zaštićeni status po Ženevskim konvencijama. Naveli su da je predaja zarobljenika bila fingirana kako bi se osvojio most, a zatim i grad Karlovac te se produžilo s napadom u smjeru Zagreba. Zaključno su predložili vijeću da odbije žalbu tužiteljstva i potvrdi pobijanu (oslobađajuću) presudu.

Rasprava pred drugostopanjskim sudom završena je, a objava presude zakazana je za 7. rujna 2012. godine u 13 sati.

7. rujna 2012. godine – objave drugostupanjske presude

Izvještava: Marko Sjekavica, Građanski odbor za ljudska prava, Zagreb

Suđenje prate: Jelena Đokić Jović, Documenta; supruga optuženika; odvjetnik Vladimir Meznarić; snimatelji i novinari

Optuženik, iskoristivši mogućnost iz čl. 356. st. 3. ZKP-a, nije bio nazočan objavi presude.6

Predsjednik vijeća, sudac Žarko Dundović, pročitao je dispozitiv i usmeno ukratko iznio obrazloženje presude kojom je optuženi Mihajlo Hrastov proglašen krivim za kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava, protupravnim ranjavanjem i ubijanjem neprijatelja (čl. 124. st. 1. i 2. OKZRH), koje je počinio ubivši trinaestoricu i teško ranivši dvojicu zarobljenih neprijateljskih vojnika, na način kako ga se tereti optužnicom. Zbog toga je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 godine. 7

Optuženik je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka.

6 Znakovito je za istaknuti, u kontekstu njegove nenazočnosti procesnoj radnji koja predstavlja ključni moment kaznenog postupka, da je optuženik, putem svojih branitelja, pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske, s uspjehom pobijao pravomoćnu presudu u ovom kaznenom predmetu, upravo iz razloga što VSRH, nakon provedene drugostupanjske rasprave, nije javno objavio presudu. Ustavni je sud, tom prilikom, u pravno dubioznoj odluci, pogrešno interpretirajući judikaturu Europskog suda za ljudska prava, ukinuo drugostupanjsku i trećestupanjsku osuđujuću presudu VSRH protiv optuženog Mihajla Hrastova.

7 Zapriječena kazna za inkriminirano djelo, u svojoj kvalificiranoj verziji, za koju je Mihajlo Hrastov i optužen, je najmanje deset godina ili kazna zatvora od 20 godina (čl. 124. st. 2. OKZRH).

Usmeno obrazlažući razloge donešene presude, predsjednik vijeća je rekao da je važno naglasiti da predmetni postupak traje puno duže od razumnih rokova, za što dio krivnje snosi pravosuđe, a dio razloga je objektivne prirode i skopčan je s kompleknosti samoga predmeta, ispitivanjem svjedoka zamolbenim putem, kao i dijametralnim promjenama u iskazima nekih od ključnih svjedoka. Istaknuo je da pitanje koje je istaknula obrana i to tek po prvi puta u drugostupanjskoj raspravi, a odnosi se na okolnost tko je pucao na zarobljenike na Koranskom mostu, za vijeće nije bilo sporno, uzevši u obzir do tada opetovano iznošenu optuženikovu obranu u kojoj je ustrajao u tvrdnji da je samo on pucao na zarobljenike. Takav stav sudskog vijeća potkrijepljen je i nespornim materijalnim dokazima koji upućuju na to da je na zarobljenike pucano upravo iz oružja marke Ultimax, koje je kritične zgode dužio optuženi Hrastov. Za sudsko vijeće, dokazi nesporno upućuju na to da kritične zgode nije došlo do slučaja nužne obrane, niti čak do slučaja putativne nužne obrane na strani optuženika. Također je temeljem provedenog dokaznog postupka vijeće nesporno utvrdilo da od strane zarobljenika nije došlo do nepridržavanja uvjeta Dopunskog protokola Ženevskih konvencija, koje bi im oduzelo blagodat konvencijske zaštite. Naime izvedeni dokazi su potvrdili da nije bilo napada, ali ni pokušaja bijega zarobljenih neprijateljskih vojnika.

Sudsko vijeće je primijenilo odredbe o zakonskom i sudskom ublažavanju kazne te je prilikom njenog odmjeravanja, optuženikovu raniju neosuđivanost, njegov obiteljski status, smanjenu ubrojivost u trenutku počinjenja kaznenog djela, njegovu 70% invalidnost, sudjelovanje i odlikovanost u Domovinskom ratu te posebice protok vremena (u kontekstu dugotrajnosti kaznenog postupka koji je započeo prije 21 godinu) cijenilo optuženiku kao olakotne okolnosti.

Stranke su poučene o svom pravu na pravni lijek, koje mogu konzumirati ulaganjem žalbe trećestupanjskom vijeću VSRH, u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka presude.