Izveštaj o Istraživanju Javnog Mnenja

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Istrazivanja o misljenju javnosti o diskriminaciji

Citation preview

  • Izvetaj o istraivanju javnog mnenja

    Odnos graana prema diskriminaciji u

    Srbiji

    Beograd, decembar 2013. godine

  • SADRAJ

    1. METODOLOKE NAPOMENE ........................................................................................................ 3

    2. OPIS UZORKA .................................................................................................................................. 5

    3. SAETAK............................................................................................................................................ 6

    4. KONTEKST ISTRAIVANJA .......................................................................................................... 12

    5. DISKRIMINACIJA: upoznatost, stavovi i percepcija stanja u Srbiji .......................................... 14

    5.1. Indeks diskriminacije .................................................................................................................. 14

    5.2. Upoznatost i stavovi prema diskriminaciji ................................................................................. 17

    5.3. Percepcija stanja u Srbiji ............................................................................................................ 20

    6. PREDRASUDE I TOLERANCIJA: etnika i socijalna distanca ................................................... 31

    7. ODGOVORNOST I ULOGA INSTITUCIJA .................................................................................. 37

    8. LINA ISKUSTVA SA DISKRIMINACIJOM ................................................................................ 41

    9. INFORMISANJE O DISKRIMINACIJI I DISKRIMINISANIM GRUPAMA ................................ 44

    10. PREPOZNATLJIVOST POVERENIKA ZA ZATITU RAVNOPRAVNOSTI ............................ 49

    PRILOG 1. PROFIL NE/DISKRIMINITORA: klaster analiza - stavovi graana prema

    diskriminaciji i vrednosna matrica ................................................................................................... 50

  • 1. METODOLOKE NAPOMENE

    Realizacija istraivanja CeSID Beograd

    Terenski rad U periodu izmeu 21. i 28. novembra 2013.

    godine

    Tip i veliina uzorka za Republiku

    Srbiju

    Sluajni, reprezentativni uzorak od 1.200

    graana starijih od 15 godina, u Republici

    Srbiji, bez Kosova i Metohije

    Okvir uzorka Teritorija birakog mesta, kao

    najpouzdanija registarska jedinica

    Odabir domainstva

    Sluajno uzorkovanje bez prava zamene u

    okviru birakog mesta, svaka druga kuna

    adresa od poetne take

    Odabir ispitanika u okviru

    domainstva

    Sluajno uzorkovanje bez prava zamene

    izbor ispitanika metodom prvog

    roendana u odnosu na dan anketiranja

    Istraivaka tehnika Licem u lice, u okviru domainstva (F2F,

    face to face)

    Istraivaki instrument Upitnik

  • Istraivanje javnog mnenja realizovao je CeSID, a sprovedeno je u periodu izmeu

    21. i 28. novembra 2013. godine na teritoriji Republike Srbije, bez Kosova i Metohije.

    Istraivanje je sprovedeno na reprezentativnom uzorku od 1.200 graana i graanki

    Republike Srbije, bez Kosova i Metohije, starijih od 15 godina.

    Kao istraivaki instrument korien je upitnik, formiran u saradnji sa UNDP i

    Poverenikom za zatitu ravnopravnosti.

    Intervjuisanje graana je sprovedeno tehnikom licem u lice, direktnim kontaktom

    sa ispitanikom (F2F, face to face). Prilikom obuke anketara, treneri su insistirali na

    sprovoenju i potovanju dva veoma vana pravila koja, osim samog uzorka,

    znaajno utiu na reprezentativnost istraivanja - potovanje koraka i pravilo prvog

    roendana.

    Potovanjem koraka se obezbeuje da anketar sveobuhvatno pokrije kompletan

    istraivaki punkt, dok se pravilom prvog roendana iskljuuje mogunost da na

    upitnik odgovaraju samo oni graani koji prvi otvore vrata domainstva anketaru.

    Naime, od anketara se zahtevalo da u domainstvu anketira osobu stariju od 15

    godina kojoj prvoj dolazi roendan u odnosu na dan posete.

    Tako je obezbeena polna, obrazovna i starosna reprezentativnost ispitanika.

  • 2. OPIS UZORKA

    Na osnovu metodologije koja je uspostavljena prilikom sprovoenja ovog istraivanja

    obuhvaene su sledee kategorije ispitanika u Republici Srbiji, bez Kosova i Metohije:

    Pol: muko (48%); ensko (52%)

    Starost: 15 - 18 (2%); 19 - 29 (17%); 30 - 39 (18%); 40 - 49 (17%); 50 - 59 (17%); 60 -69

    (18%); 70 i vie (11%)

    Obrazovanje: zavrena osnovna kola ili manje (18%); kola za radnika zanimanja

    (12%); srednja kola (43%); via kola ili fakultet (22%); uenik ili student (5%)

    Trenutni radni status: zaposlen u javnom sektoru (13%); zaposlen u privatnom sektoru

    (18%); vlasnik firme (3%); nezaposlen (32%); neaktivan/u penziji, invalid (27%);

    uenik/student (7%)

    Prosena primanja u RSD (po lanu domainstva): do 10.000 (24%); 10.00020.000

    (27%); 20.00040.000 (19%); 40.00060.000 (8%); vie od 60.000 (2%); ne zna/odbija da

    odgovori (20%)

    Nacionalnost: srpska (87%); maarska (3%); bonjaka (2%); romska (1%); ostali (7%)

    ODRICANJE ODGOVORNOSTI

    Miljenja izneta u ovom izvetaju su miljenja autora izvetaja i ne predstavljaju nuno

    stanovite Programa Ujedinjenih nacija za razvoj ili Poverenika za zatitu

    ravnopravnosti.

  • * Svi rei/pojmovi upotrebljene u ovom izvetaju u mukom gramatikom rodu

    obuhvataju i muka i enska lica na koja se odnose.

    3. SAETAK

    Istraivanje koje je pred Vama, realizovao je CeSID u drugoj polovini novembra 2013. godine,

    na zahtev institucije Poverenika za zatitu ravnopravnosti i uz podrku i pomo Programa

    Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP). Prilikom definisanja metodolokog okvira, aktivno

    smo saraivali sa predstavnicima institucije Poverenika za zatitu ravnopravnosti. Cilj je bio

    da se ponude odgovori na kljuna pitanja u vezi sa stavovima o diskriminaciji i percepcijom

    diskriminacije u Srbiji kao i da se uoe odreene promene i tendencije u odnosu na rezultate

    istraivanja koja su raena 2009. , 2010. i 2012. godine.

    Analiza je podeljena u nekoliko tematskih celina: upoznatost, stavovi i percepcija stanja u

    Srbiji, predrasude i tolerancija, odgovornost i uloga institucija, lina iskustva, informisanost

    o diskriminaciji, prepoznatljivost institucije Poverenika za zatitu ravnopravnosti i profil

    onih koji ne/diskriminiu.

    KONTEKST ISTRAIVANJA. Prilikom tumaenja istraivakih nalaza treba voditi

    rauna o dva dogaaja koja su se poklopila sa radom anketara na terenu: prvi dogaaj je

    kampanja protiv nasilja nad enama, a drugi, protesti protiv azilanata u Obrenovcu.

    Pokazalo se da su oba dogaaja i medijsko izvetavanje o njima, uticala na javno

    mnenje u smislu da su se ene i azilanti/migranti, u veoj meri nego ranijih godina,

    javili kao ugroene i diskriminisane grupe. Oba dogaaja su imala veliki medijski

    publicitet (posebno protesti protiv azilanata), a neretko su bili praeni i

    senzacionalistikim naslovima i alarmantnim podacima.

    INDEKS DISKRIMINACIJE. Distanca od godinu dana izmeu dva ciklusa je mala da bi

    se stvari u Srbiji dubinski promenile. Analiza pokazuje da najvee predispozicije za

    diskriminaciju postoje u odnosu prema LGBT osobama, pripadnicima drugih etnikih

    zajednica i pripadnicima manjinskih verskih zajednica.

    Koliko su ispitanici zaista spremni da diskriminiu, u najveoj meri se moe saznati kroz

    njihove stavove o pojedinim pitanjima ili potencijalnim grupama koje se diskriminiu.

    Podaci pokazuju odreena odstupanja u odnosu na prologodinje istraivanje, ali i

    potvruju ve nekoliko puta iskazan stav - da se dubinski stvari u Srbiji znaajno ne

    menjaju sa malim protokom vremena. Postoje znaajne predispozicije da se

    diskriminacija ostvaruje prema LGBT osobama (49% se slae sa tvrdnjom da je

    homoseksualizam bolest koju treba leiti), prema pripadnicima drugih etnikih

  • zajednica i prema pripadnicima manjinskih verskih zajednica (38% graana se slae

    sa tvrdnjom da normalan ovek priznaje samo tradicionalne vere odnosno 35% da male

    verske zajednice kradu duu ljudima).

    Generalno gledano, u odnosu na 2012. godinu, smanjio se broj onih koji su spremni da

    diskriminiu, ali se smanjio i broj onih koji ne diskriminiu odnosno onih koji su

    spremni da se suprotstave diskriminaciji.

    UPOZNATOST I STAVOVI PREMA DISKRIMINACIJI. Za graane u Srbiji, prva

    asocijacija na pojam diskriminacije je ugroavanje ili uskraivanje prava. Vie od proseka

    to misle osobe starosti izmeu 30 i 59 godina, sa viom ili visokom kolom i manjinske

    zajednice.

    Za graane u Srbiji, diskriminacija je, u najveoj meri, ugroavanje ili uskraivanje

    prava (22%), omalovaavanje (13%) i nejednakost (7%). Istovremeno, etiri petine

    populacije jasno razgraniava da se ne moe uskratiti pravo nekome samo na

    osnovu nekog linog svojstva. Meutim, kao i prole godine, postoji nemali broj

    graana (16%) koji nam kau da to uglavnom nije opravdano, ali da postoje okolnosti

    koje bi to opravdale!

    PERCEPCIJA STANJA U SRBIJI. Dve treine ispitanih kae da je diskriminacija

    prisutna u naoj zemlji, a porastao je i broj onih koji nam kau da je diskriminacije sada

    vie nego pre tri godine. Ogroman broj smatra i da je nasilje nad enama rasprostranjeno

    u Srbiji vie od dve treine. Najvie diskriminisane grupe u Srbiji su, prema miljenju

    naih ispitanika, ene i Romi.

    Veina graana je miljenja da je drutvo u kome ivimo diskriminatorsko. Tako

    nam u ovom istraivanju, dve treine ispitanih kae da je diskriminacija prilino ili mnogo

    prisutna u naoj zemlji. Raste i broj onih koji kau da je diskriminacije sada vie u

    odnosu na period od pre tri godine skok sa 36% u 2012. na 46% u 2013. godini. Vie

    od dve treine ispitanih (69%) kae nam i da je nasilje nad enama rasprostranjeno

    u Srbiji. Da nasilja nad enama uopte nema misli samo 2% ispitanih.

    Koje su grupe najvie diskriminisane u Srbiji? Nekoliko je razlika u odnosu na 2012.

    godinu. Prva razlika koju beleimo u odnosu na prethodnu godinu je manje onih koji ne

    znaju, nisu dali odgovor ili su neopredeljeni, pa je to uticalo da neke grupe budu

    vidljivije nego u ranijim ciklusima. Druga i najvea razlika u odnosu na sve istraivake

    cikluse jeste podatak da se na prvom mestu po izloenosti diskriminaciji nalaze ene

    to nam je ukupno navelo ak 42% ispitanih. Na drugom mestu se nalaze Romi

    (41,5%), koji su u ranijim istraivanjima bili na prvom mestu 2012: 37,8%; 2010: 45% i

    2009: 50%. Iza Roma se u ovom istraivanju nalaze: osobe sa invaliditetom (28,4%),

    siromane osobe (27%) i starije osobe (24,5). Visoko na listi su i deca (18,6%) i pripadnici

    seksualnih manjina (16,4%).

  • Veina graana (57% anketiranih) pripada grupi onih koji znaju da je

    diskriminacija zabranjena, ali misle da se sankcije selektivno primenjuju (tu

    posebno prednjae Beograani).

    Lo ivotni standard i visoka stopa nezaposlenosti opredeljuju mnenje kada je re

    o oblastima ivota u kojima je diskriminacija najprisutnija, pa nam vie od treine

    ispitanih kae da je diskriminacija najvea prilikom zapoljavanja (blagi pad za 2% u

    odnosu na 2012. godinu).

    Broj onih koji nam kau da je diskriminicija izuzetno znaajan problem i da mora

    biti svrstan meu prioritete je u padu u odnosu na prethodna dva istraivanja -

    2010: 41%, 2012: 37% i 2013: 35%. Istovremeno, u stalnom je rastu broj onih koji smatraju

    da je diskriminacija znaajan problem, ali da postoje vei problemi sa kojima se nai

    graani susreu od 34% u 2010. godini preko 45% u 2012. godini do polovine populacije u

    ovoj godini. Ovo, zapravo, znai da ekonomski problemi nadilaze sve druge probleme u

    naem drutvu.

    MERE AFIRMATIVNE AKCIJE. Graani su spremniji da podre mere afirmativne

    akcije prema manjinama u oblasti zapoljavanja, nego prilikom upisa na univerzitet. Vie

    od proseka se graani Beograda ne slau da bi drava trebala da finansira manjinske

    medije ili da se omogui manjinama obraanje institucijama na maternjem jeziku, ukoliko

    te stvari kotaju budet.

    Kada je re o merama afirmativne akcije, indikativno je da bi graani radije podrali

    takve mere u oblasti zapoljavanja nego prilikom upisa na univerzitet (78%

    naspram 73%)! Graani imaju najvie razumevanja za kolovanje na maternjem jeziku:

    41% anketiranih se slae sa tim da manjine trebaju da imaju kolovanje na

    maternjem jeziku, iako to kota budet uz veliki broj onih koji se tome i protive (39%).

    Kod preostale dve tvrdnje koje smo postavili graanima, vee je neslaganje nego slaganje

    sa predloenim merama. Tako se 46% ispitanih ne slae sa tim da je drava duna da

    finansira medije nacionalnih manjina, a 49% je protiv da pripadniku nacionalne

    manjine treba uvek omoguiti da se obraa dravnim institucijama na sopstvenom

    jeziku, iako to kota budet. Oni koji ive u Beogradu, vie od proseka se uopte ne

    slau da drava treba da finansira medije nacionalnih manjina niti da se pripadnici

    manjina trebaju obraati dravnim institucijama na sopstvenom jeziku, ukoliko to kota

    budet Republike Srbije. Oekivano, obe mere, vie od proseka podravaju pripadnici

    nacionalnih manjina.

    ETNIKA I SOCIJALNA DISTANCA. Etnika distanca je najvea prema Albancima;

    prema Hrvatima i Bonjacima je neto manja u odnosu na raniji ciklus, dok se kod Roma

    izrazito poveava kada je re o stupanju u brak sa njima. Najvea socijalna distanca je

    prema LGBT i HIV pozitivnim osobama.

  • Etnika distanca. Najvei stepen etnike distance postoji prema Albancima i on je

    najvii od svih drugih etnikih grupa u svih osam socijalnih interakcija u neto

    proirenoj Bogardusovoj skali koju smo koristili. Prema Hrvatima je dolo do osetnog pada

    distance prema svim merenim kriterijumima, a u poslednjem koji ukazuje na

    najznaajniju socijalnu interakciju (brak) distanca je znatno manja prema Hrvatima

    nego prema Bonjacima. Kada su u pitanju Romi, distanca prema njima u odnosu na

    druge etnike grupe nije visoka u socijalnim interakcijama koje su nieg ili srednjeg

    stepena (faktiki sve do stupanja u brak ili porodicu, kada distanca prema njima raste).

    Socijalna distanca. Kada je re o socijalnoj distanci, opti pregled dobijenih nalaza

    ukazuje da postoji najvea socijalna distanca prema LGBT i HIV pozitivnim

    osobama. U odnosu na prolu godinu, moe se primetiti da distanca prema LGBT

    osobama u veem broju nivoa interakcije pada, sem u poslednjem kada je u pitanju

    ulazak u porodine odnose sa pripadnicima ove grupe (tu distanca raste sa inae

    visokih 80% u prolom, na 82% u ovom istraivanju). Kod HIV pozitivnih osoba

    imamo porast distance u svim merenim segmentima odnosa, a on je najvei u

    poslednjem stepenu (brak, porodica) i porastao je sa 80% na 85% ispitanika koji na ovom

    nivou iskazuju distancu. Distanca prema verskim manjinama je pala u svih osam

    merenih segmenata, dok je porasla prema izbeglicama i migrantima/azilantima.

    Ono to moe biti zabrinjavajue u ovom istraivanju jeste da trend blagog pada

    distanci prema etnikim skupinama (Hrvati, Bonjaci) prati porast distance prema

    Romima i drugim socijalnim grupama koje su marginalizovane (LGBT populacija,

    HIV pozitivne osobe). Graani smatraju, takoe, da je u sluaju dve grupe dolo do

    poveanja diskriminacije prema njima. To se odnosi na grupu azilanata/migranata gde

    je dolo do porasta indeksa diskriminisanosti za 0.2, dok je za grupu kojoj

    pripadaju ene porastao indeks diskriminisanosti za 0.3 indeksna boda.

    ODGOVORNOST I ULOGA INSTITUCIJA. Graani percipiraju da je Vlada institucija

    koja najvie diskriminie, ali ujedno i institucija koja treba najvie da pomogne u ovoj

    oblasti. Policija se smatra manje odgovornom za pojavu diskriminicije u odnosu na

    prethodnu godinu, dok graani sve manje veruju da Poverenik za zatitu ravnopravnosti

    moe biti institucija koja e uticati na smanjenje diskriminacije.

    Prema miljenju anketiranih, institucije koje najvie diskriminiu graane su

    politike stranke, vlada, skuptina i pravosue. Iznenaenje je to se visoko na listi

    nalaze mediji i sami graani koji bi pre trebali da budu zatitinici diskriminisanih, a ne

    kreatori diskriminacije.

    Kada je re o institucijama koje bi trebalo da spreavaju diskriminaciju, opet su institucije

    - vlada, skuptina, mediji, politike stranke i pravosue najodgovornije za spreavanje

  • diskriminacije, ali blizu njih se oekuje i odgovornost svih drugih, poput Zatitnika

    graana, samih graana, porodice.

    Policija se u odnosu na 2012. godinu, smatra manje odgovornom i za pojavu

    diskriminacije i za proces njenog reavanja. Poverenik za zatitu ravnopravnosti se

    ne percipira kao institucija koja je odgovorna za pojavu diskriminacije. S druge

    strane, ispitanici smatraju da ona nije odgovorna za spreavanje diskriminacije.

    LINA ISKUSTVA SA DISKRIMINACIJOM. Kao i 2012. godine, 16% graana nam je

    reklo da je imalo lino iskustvo sa diskriminacijom. Diskriminacija u Srbiji je najvea na

    radnom mestu.

    Procenat diskriminisanih je identian kao i 2012. godine i iznosi 16% koliko nam je

    reklo da su lino bili izloeni diskriminaciji. Radi se o napretku koji je ostvaren u

    odnosu na period od pre tri odnosno etiri godine kada je 24% odnosno 22% graana bilo

    diskriminisano. Diskriminacija je najvea na radnom mestu. Oni koji e se nekom obratiti,

    ukoliko bi bili diskriminisani, naveli su sledee institucije: policija (10%), Zatitnik

    graana (4%) i pravosue (3%). Povereniku za zatitu ravnopravnosti bi se, u sluaju

    diskriminacije, obratilo 2,3% anketiranih, to je na prologodinjem nivou.

    INFORMISANJE O DISKRIMINACIJI. Graani prepoznaju probleme diskriminisanih

    grupa, ali reavanje njihovih problema uglavnom preputaju drutvu u celini. Najmanje

    razumevanja pokazuju za LGBT osobe, verske i nacionalne manjine.

    Najvei deo graana ocenjuje da mediji posveuju malo panje problemu

    diskriminacije u Srbiji (56%, to je za 3% vie u odnosu na 2010. i 2012. godinu).

    Graane smo pitali da nam kau koliko o ranjivim grupama razgovaraju sa prijateljima,

    koliko o njima izvetavaju mediji i koliko bi drutvo trebalo da im posveuje panju.

    Anketirani graani sa prijateljima najvie priaju o siromanim i starim osobama,

    a istovremeno ocenjuju da mediji najvie panje posveuju osobama drugaije seksualne

    orijentacije (to nam kae skoro dve petine ispitanih). S druge strane, graani misle da se

    ranjivim grupama najvie treba da bavi drutvo u celini. Tako, na primer, 76% kae da

    drutvo treba mnogo panje da posveti siromanim osobama; 72% osobama sa

    invaliditetom; 71% nasilju nad enama itd. Jedino se graani drugaije seksualne

    orijentacije i verske manjine izdvajaju kao grupe kojima drutvo nimalo ne bi trebalo da

    posveuje panju, prema oceni anketiranih (24% odnosno 18%).

    Ovi rezultati znae da graani (za veinu grupa) pokazuju svest o njihovim

    problemima (izuzetak su LGBT osobe i, u manjoj meri, verske manjine i

    nacionalna pripadnost), ali da za reavanje njihovih problema odgovornost treba

    da snosi drutvo u celini.

  • POVERENIK ZA ZATITU RAVNOPRAVNOSTI. Ohrabrujue je to od 2010. godine

    raste broj onih koji znaju da u Srbiji postoji institucija koja titi ravnopravnost svih

    graana: 2010. godine je to znalo 21%; 2012. godine 31%, dok ove godine to zna treina

    populacije.

    Ove godine je svaki 11. ispitanik rekao da u Srbiji ne postoji ovakva institucija, to je blagi

    rast u poreenju sa prolom godinom. Uoava se, gledano kroz seriju istraivanja, da se

    smanjuje broj onih koji kau da ta ustanova ne postoji, ali je porastao broj onih koji su

    neodluni ili ne znaju odgovor.

    PROFIL NE/DISKRIMINITORA. U Srbiji je 15% onih za koje moemo rei da su skloni

    diskriminisanju. To su, uglavnom, mukarci, starije dobi (stariji od 60 godina), radno

    neaktivni i sa niim obrazovanjem.

    Graani koji nisu skloni diskriminaciji su dominantno ispitanici srednjih godina (od 30 do

    50), uglavnom enskog pola; imaju zavrenu (dominantno) viu kolu ili fakultet, a

    minimalno srednju kolu i iznad proseka rade u javnom sektoru. U uzorku ih je 24%.

    Meu onima koji su skloni diskriminaciji, vee je uee mukaraca, a radi se dominantno

    o osobama koje imaju iznad 60 godina starosti, sa obrazovanjem (iznad proseka) osnovna

    ili srednja kola. U velikoj meri se radi o radno neaktivnim osobama (penzioneri). U

    uzorku ih je 15%.

  • 4. KONTEKST ISTRAIVANJA

    Izvetaj koji je pred vama rezultat je istraivanja koje je za potrebe institucije

    Poverenika za zatitu ravnopravnosti sproveo CeSID, uz podrku i pomo

    Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP). Ovo je etvrto po redu istraivanje

    ovakve vrste u Srbiji. Prvo istraivanje je sprovedeno 2009. godine; drugo 2010. godine, a

    tree po redu istraivanje sprovedeno je tokom novembra 2012. godine, kao nastojanje da

    se obezbedi kontinuirano praenje stavova graana o pojavi diskriminacije i stepenu

    (ne)tolerancije, o rasprostranjenosti predrasuda, kao i nivoa socijalne i etnike distance

    meu pojedinim drutvenim grupama.

    Izmeu 21. i 28. novembra 2013. godine, realizovan je etvrti ciklus istraivanja o

    odnosu graana prema diskriminaciji u Srbiji. Najvaniji nalazi (uporeeni sa ranijim

    ciklusima) predstavljeni su u ovom izvetaju. Istraivanje je omoguilo i da se stekne uvid

    u to koliko su graani zadovoljni radom dravnih organa koje se bave zatitom ljudskih

    prava, da li su i u kojoj meri informisani o njihovim nadlenostima i nainu na koji im se

    mogu obratiti. Ovo istraivanje ima i dodatni kvalitet, jer je, po prvi put ukljuilo i neka

    specifina pitanja koja nisu bila zastupljena u prethodnim ciklusima, poput

    odnosa prema enama i nasilju nad njima.

    Kao i ranijih godina, istraivanje je realizovano na reprezentativnom uzorku u

    Republici Srbiji (ovoga puta na uzorku od 1.200 ispitanika), bez teritorije Kosova i

    Metohije, metodom lice u lice (face to face). Imajui u vidu da se radi o etvrtom po

    redu istraivanju, u mogunostima smo da sagledamo trendove u duem vremenskom

    kontinuumu. To je posebno vano, imajui u vidu da je Zakon o zabrani diskriminacije

    relativno nov zakon (usvojen 2009. godine), pa je vano ispratiti promene koje se deavaju

    u javnom mnenju, ali i sagledati kakav je odnos graana prema instituciji Poverenika za

    zatitu ravnopravnosti, koji je ustanovljen ovim zakonom.

    Iako je terenski rad na ovom istraivanju sproveden u relativno kratkom vremenu

    (21.-28. novembar 2013. godine), dva su vana dogaaja u tom periodu mogla da utiu

    na percepciju odnosa graana prema diskriminaciji u Srbiji.

    Prvi dogaaj je kampanja Ne okrei lea nasilju, prijavi ga koju je, na

    Meunarodni dan borbe protiv nasilja, pokrenulo Ministarstvo rada i socijalne

    politike. Tim povodom je Odbor za ravnopravnost polova Narodne skuptine

    organizovao debatu Interesorna saradnja i mehanizmi podrke rtvama nasilja, na kome

    je i promovisan spot za prepoznavanje i spreavanje nasilja u porodici. Spot se emitovao

    od 25. novembra, pa narednih 16 dana na televizijskim i radijskim stanicama u Srbiji. Ono

    to je vanije i to je u veini medija imalo najvei publicitet jesu podaci koji su

  • tom prilikom izneti: 6.000 porodica prijavilo je nasilje u svojoj porodici tokom

    2013. godine, a 27 ena je direktno ubijeno kao rtve porodinog nasilja!1 Ovo su

    samo neki od naslova koji su se mogli sresti u ovdanjoj tampi/portalima:

    Ubijeno 46 ena u Srbiji (Novi magazin, 25/11),

    Srbija: Ove godine 27 ena ubijeno kao posledica porodinog nasilja (Veernje novosti,

    25/11),

    okantni podaci uprave za rodnu ravnopravnost Svaka druga ena je rtva nasilja (Alo!,

    24/11).

    Drugi dogaaj je imao svoj predistoriju i ranije, sa protestima u Banji Koviljai, ali je

    kulminacija bila krajem novembra (sa poetkom 27. novembra). Radi se, naime, o

    protestima metana sela Ue kod Obrenovca koji su blokirali raskrsnicu kod

    Termoelektrane Nikola Tesla B, protestujui zbog odluke Vlade da osamdesetak

    azilanata bude smeteno u blizini Termoelektrane. Zapaljena je i baraka za smetaj

    azilanata. Podrku demonstrantima pruila je indirektno i lokalna vlast u Obrenovcu.

    Da se radi o dogaajima koji su uticali na odgovore ispitanika, pokazuju i nalazi koje smo

    dobili u ovom istraivanju: ene se od strane graana u veoj meri percipiraju kao

    ugroene i diskriminisane grupe, prema azilantima/migrantima se javlja vea distanca i sl.

    1 Podaci citirani prema: http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/125/Dru%C5%A1tvo/997252/Stop+nasilju+nad+%C5%BEenama.html (poseeno dana 8. decembra 2013. godine).

  • 5. DISKRIMINACIJA: upoznatost, stavovi i percepcija stanja u Srbiji

    5.1. Indeks diskriminacije

    Koliko su ispitanici zaista spremni da diskriminiu, u najveoj meri se moe

    saznati kroz njihove stavove o pojedinim pitanjima ili potencijalnim grupama koje

    se diskriminiu. Kroz parove tvrdnji eleli smo da saznamo kolika je osnova za

    diskriminaciju sledeih grupa: Romi, LGBT osobe, ksenofobija (etnike manjine), verska

    iskljuivost, antisemitizam (Jevreji), osobe sa invaliditetom i osobe obolele od HIV-a.

    Ukupno smo ispitanicima ponudili 16 tvrdnji po osam parova ukupno. Za razliku od

    prole godine, ovoga puta smo dodali i dve nove tvrdnje o enama odnosno nasilju nad

    njima (par 8.1. i 8.2.). Graanima smo ponudili skalu od 1 do 5, gde 1 oznaava uopte se

    ne slae, a 5 - u potpunosti se slae (videti Tabelu 5.1.1).

    Podaci pokazuju odreena odstupanja u odnosu na prologodinje istraivanje, ali i

    potvruju ve nekoliko puta iskazan stav - da se stvari u Srbiji znaajno ne menjaju

    protokom vremena. Na osnovu dobijenih podataka moemo rei da postoje znaajne

    predispozicije da se diskriminacija ostvaruje prema LGBT osobama (49% se slae sa

    tvrdnjom da je homoseksualizam bolest koju treba leiti), prema pripadnicima drugih

    etnikih zajednica i prema pripadnicima manjinskih verskih zajednica (38%

    graana se slae sa tvrdnjom da normalan ovek priznaje samo tradicionalne vere odnosno

    35% da male verske zajednice kradu duu ljudima). Po tome se ovaj nalaz poklapa sa

    podacima od pre godinu dana. U meuvremenu su stavovi prema manjinskim

    verskim grupama postali dodatno negativni, a kako se u kasnijoj analizi moglo videti

    kroz distancu prema Romima, porastao je negativan stav i prema ovoj etnikoj skupini.

    On se potvruje kroz poveanje broja graana koji se slau sa izjavom da nemaju nita

    protiv Roma, ali da oni ipak vole da kradu.

    Stavovi ispitanika ukazuju na manje predispozicije za diskriminaciju veine grupa koje su

    obuhvaene istraivanjem, ali moe da zabrinjava pojava da je u odnosu na prolu

    godinu 10% manje onih koji smatraju da su HIV pozitivne osobe same krive za

    svoju bolest: prole godine se sa tom tvrdnjom nije sloilo 52% anketiranih, a ove

    godine 42%. Istovremeno, sa ovom tvrdnjom se sloilo 28% ispitanika.

    Kada je u pitanju odnos prema enama, na postavljene tvrdnje (ene nemaju uvek potrebne

    kvalitete i vetine za pozicije koje nose odgovornost i ene rtve nasilja obino izazovu

    nasilnika zvocanjem), pokazalo se da za nasilje nad enama 10% ispitanika optuuje

    upravo same ene (toliko njih se sloilo sa tvrdnjom da ene rtve nasilja obino izazovu

    nasilnika zvocanjem) !

  • Tabela 5.1.1. Tvrdnje koje formiraju indeks diskriminacije (u %)

    Neslaganje

    Neodluan

    Slaganje

    Istraivaki ciklus 2012 2013 2012 2013 2012 2013

    1.1. Lako je podravati Rome kad ti nisu u komiluku 49 46 20 20 31 34

    1.2. Nemam nita protiv Roma, ali oni, ipak, vole da kradu 42 38 22 23 37 39

    2.1. Homoseksualizam je bolest koju treba leiti 32 30 20 21 48 49

    2.2. Nemam nita protiv homoseksualaca, ali neka oni to rade kod svoje kue

    17 12 13 14 71 74

    3.1. Treba biti oprezan prema drugim narodima i kada se pokazuju kao prijatelji

    32 31 20 23 48 46

    3.2. Srbija treba da bude drava samo srpskog naroda jer je on veinski narod

    61 59 15 18 24 23

    4.1. Normalan ovek priznaje samo tradicionalne vere (pravoslavlje, katolike, islam)

    37 39 22 24 41 38

    4.2. Male verske zajednice kradu duu ljudima 33 33 35 32 33 35

    5.1. Ima neke istine u knjigama koje objanjavaju postojanje jevrejske zavere

    34 30 46 54 20 16

    5.2. Jevreji nastoje da izvuku korist ak i iz sopstvenog stradanja

    34 33 43 48 23 19

    6.1. Decu sa smetnjama u razvoju ne bi trebalo meati sa ostalom decom

    61 62 19 25 20 13

    6.2. U naem narodu nema mnogo osoba sa invaliditetom 61 57 29 33 10 10

    7.1. Zdravstvene ustanove bi trebale da odbiju leenje obolelih od HIV/AIDS

    85 84 11 12 4 4

    7.2. Za svoju bolest, oboleli od HIV/AIDS su sami krivi 52 42 25 30 23 28

    *8.1. ene nemaju uvek potrebne kvalitete i vetine za pozicije koje nose odgovornost

    67 19 14

    **8.2. ene rtve nasilja obino izazovu nasilnika zvocanjem

    72 18 10

    Polazei od navedenih tvrdnji, formirali smo jedan zbirni pokazatelj koji ukazuje na

    to koliko su nai graani, generalno gledano, skloni diskriminaciji. U poreenju sa

    periodom od pre godinu dana, smanjio se broj onih koji su spremni da diskriminiu,

    ali se smanjio i broj onih koji ne diskriminiu odnosno onih koji su spremni da se

    suprotstave diskriminaciji, barem po iznetim stavovima u ovom istraivanju. I jednih i

    drugih je sada za po 3% manje nego pre godinu dana, dok se broj onih koje smo definisali

    kao neutralne poveao sa 50% na 56% od ukupnog broja ispitanika.

  • Grafikon 5.1.2. Indeks diskriminacije (u %)

  • 5.2. Upoznatost i stavovi prema diskriminaciji

    Nakon to smo metodoloki definisali indeks diskriminacije (videti Poglavlje 5.1.) i

    predstavili najznaajnije rezultate prelazimo na detaljnu interpretaciju istraivakih

    nalaza. Sve nalaze porediemo sa prologodinjim istraivanjem koje je realizovao CeSID

    (sa metodolokim okvirom koji je identian ovom istraivanju u 90% upitnika), ali i sa

    nekim ranijim2, gde je to statistiki mogue.

    Kao i u ranijim istraivakim ciklusima, na poetku smo graane pitali da nam kau ta

    oni podrazumevaju pod pojmom diskriminacija? ta je to to je njihova prva asocijacija na

    ovaj pojam? Radi se o spontanim odgovorima, jer se radilo o otvorenom pitanju.

    Odgovore smo dobili od tri etvrtine populacije, to je na nivou od pre godinu

    dana. Od onih koji su imali stav i ponudili neku od definicija pojma diskriminacije,

    izdvajaju se tri vrste odgovora:

    1. ugroavanje/uskraivanje prava (22%),

    2. omaloavanje/poniavanje (13%) i

    3. neravnopravnost/nejednakost (7%).

    Redosled asocijacija je identian kao i prole godine, dok je u istraivanju iz 2010.

    godine, na prvom mestu bila definicija diskriminacije kao

    odbacivanja/iskljuivanja iz zajednice (ove godine nam je to reklo 6%). Od ostalih

    asocijacija, u znaajnijem procentu se pominju jo: razliitost/ugroavanje zbog razlika i

    nasilje/zlostavljanje/maltretiranje.

    Da je diskriminacija ugroavanje ili uskraivanje prava, vie od proseka nam kau graani

    starosti izmeu 30 i 59 godina; sa VII stepenom obrazovanja; vlasnici preduzea ili

    zaposleni u javnom sektoru i pripadnici manjinskih zajednica (posebno bonjake, gde je

    ak 40% navelo upravo ovu asocijaciju na re diskriminacija to je skoro duplo vie od

    proseka).

    2 Istraivanja koja je realizovao Ipsos Strategic Marketing.

  • Tabela 5.2.1. ta Vi podrazumevate pod pojmom diskriminacija? (u %)

    2012 2013

    Ugroavanje/uskraivanje prava 23 22

    Omalovaavanje, poniavanje 17,8 13,1

    Neravnopravnost, nejednakost 11,9 7,5

    Odbacivanje, iskljuivanje iz zajednice 7,7 6

    Razliitost/ugroavanje zbog razlika 4 4,5

    Nasilje, zlostavljanje, maltretiranje 2,1 3,8

    Versko nerazumevanje/ugroavanje 1,2 1,1

    Rasna diskriminacija, rasizam 1,3 1,3

    Nacionalna pripadnost, netrpeljivost, ugroavanje 1,1 3

    Radna diskriminacija, diskriminacija na poslu 0,9 1,8

    Ograniavanje (zabrane) osoba ili grupe 0,8 0,7

    Ignorisanje, zapostavljanje osobe ili grupe 0,7 0,9

    Loe postupanje, svae, mrnja, vreanje 0,4 1,5

    Nepotovanje razlike u miljenjima 0,4 1,4

    Zloupotreba sile, ugroenost slabijih 0,3 0,2

    ene/diskriminacija ena/zlostavljanje 0,2 1,4

    Ugroavanje/uskraivanje prava manjina 0,2 1,4

    Imovinske razlike, diskriminacija siromanih 0 0,4

    Odnos prema starima, bolesnima, invalidima 0 0,1

    Ostalo 0,9 3,8

    Ne znam, nemam stav 25 24,2

    Pitali smo graane da li je opravdano nekome uskratiti neko pravo (pravo na rad, na

    kolovanje i sl.) samo na osnovu nekog linog svojstva (nacionalne pripadnosti,

    veroispovesti, pola...)? Radi se, zapravo, o pitanju koje predstavlja i sutinu diskriminicije

    onako kako je to kod nas vidi Zakon o zabrani diskriminacije iz 2009. godine3

    etiri petine populacije jasno razgraniava da se radi o neopravdanom postupku,

    odnosno da se ne moe uskratiti pravo nekome samo na osnovu nekog linog

    svojstva. Meutim, kao i prole godine, postoji nemali broj graana (16%) koji nam kau

    da to uglavnom nije opravdano, ali da postoje okolnosti koje bi to opravdale! Budui da

    3 U lanu 1 se kae da izrazi diskriminacija" i diskriminatorsko postupanje oznaavaju svako

    neopravdano pravljenje razlike ili nejednako postupanje, odnosno proputanje (iskljuivanje, ograniavanje ili davanje prvenstva), u odnosu na lica ili grupe kao i na lanove njihovih porodica, ili njima bliska lica, na otvoren ili prikriven nain, a koji se zasniva na rasi, boji koe, precima, dravljanstvu, nacionalnoj pripadnosti ili etnikom poreklu, jeziku, verskim ili politikim ubeenjima, polu, rodnom identitetu, seksualnoj orijentaciji, imovnom stanju, roenju, genetskim osobenostima, zdravstvenom stanju, invaliditetu, branom i porodinom statusu, osuivanosti, starosnom dobu, izgledu, lanstvu u politikim, sindikalnim i drugim organizacijama i drugim stvarnim, odnosno pretpostavljenim linim svojstvima (u daljem tekstu: lina svojstva).

  • se radi o osetljivom pitanju, ova grupa moe da bude ona koja je, pod odreenim

    okolnostima, spremna da diskriminie.

    Zanemarljiv je broj ispitanika koji misle da je to opravdano u veini sluajeva.

    Koje se ciljne grupe nalaze meu onima oni nam kau da uglavnom nije opravdano

    uskratiti neko pravo samo na osnovu linog svojstva, ali i da postoje okolnosti u kojima je

    to opravdano? Meu njima je vie od proseka itelja Vojvodine, mladih (starosti

    izmeu 15 i 18 godina), onih sa srednjom kolom ili uenika/studenata.

    Grafikon 5.2.1. Da li je opravdano nekome uskratiti neko pravo (pravo na rad, na kolovanje

    i sl.) samo na osnovu nekog linog svojstva (nacionalne pripadnosti, veroispovesti, pola...)?

    (u %)

  • 5.3. Percepcija stanja u Srbiji

    U ovom poglavlju, prezentovaemo optu sliku o odnosu graana prema diskriminaciji u

    Srbiji.

    Kao i prole godine, veina graana je miljenja da je drutvo u kome ivimo

    diskriminatorsko. U prilog tome ide i injenica da skoro dve treine (65%) ispitanih

    kae da je diskriminacija prilino ili mnogo prisutna u naoj zemlji. Ako na to

    dodamo i 12% onih koji kau i da i ne i 15% koji ocenjuju da je malo prisutna, uoavamo

    da je broj onih koji kau da diskriminacije uopte nema, na nivou statistike greke. U

    svim istraivakim ciklusima od 2009. godine, broj ispitanih koji kau da u Srbiji

    postoji prilino ili mnogo diskriminacije bio je oko 60%, ali je sada taj procenat

    najvei i iznosi 65%.

    Grafikon 5.3.1. U kojoj meri diskriminacija postoji u naoj zemlji? (u %)

    Da bismo upotpunili optu sliku o prisutnosti diskriminacije u Srbiji, pitali smo graane za

    njihovu percepciju da li u naoj zemlji diskriminacija raste ili se smanjuje u odnosu na

    period od pre tri godine. Nalazi su u korelaciji sa prethodnim zakljukom (Grafikon 5.3.1.),

    jer u ovom istraivanju raste broj anketiranih koji kau da je diskriminacije sada

    vie u odnosu na period od pre tri godine skok sa 36% u 2012. na 46% u 2013.

    godini. Za 5% se smanjio broj ispitanih koji su neopredeljeni odnosno broj onih koji kau

    da je stanje identino.

    Gotovo da nema nikakvih korelacija u odnosu na socio-demografske karakteristike

    ispitanika.

  • Grafikon 5.3.2. Da li u Srbiji diskriminacija raste ili se smanjuje u odnosu na period od pre

    tri godine? (u %)?

    Za razliku od prole godine, ove godine smo graane pitali i za njihov odnos prema

    rasprostranjenosti nasilja nad enama. Vie od dve treine ispitanih (69%) kae nam

    da je nasilje nad enama rasprostranjeno u Srbiji; 13% kae i da i ne; a svaki deveti

    ispitanik kae da je to nasilje malo rasprostranjeno. Da nasilja nad enama uopte

    nema misli samo 2% ispitanih. Kao to se vidi, percepcija graana je da je u Srbiji, u

    znaajnoj meri, prisutno nasilje nad enama, to je podatak koji obeshrabruje i trai

    aktivniji angaman dravnih organa i organizacija civilnog drutva.

    Mlai ispitanici i oni sa srednjim ili visokim primanjima vie od proseka misle da je nasilje

    nad enama prilino ili mnogo rasprostranjeno u Srbiji.

  • Grafikon 5.3.3. Koliko je nasilje nad enama rasprostranjeno u Srbiji? (u %)

    Koje su grupe najvie diskriminisane u Srbiji? Graane smo pitali da nam spontano

    navedu koje su grupe, prema njihovom miljenju, najvie diskriminisane u naoj zemlji.

    Ponudili smo im mogunost da navedu ukupno tri grupe koje su najvie izloene

    diskriminaciji. Nalaze smo prikazali kumulativno tako to smo sabrali sve odgovore (u

    prvom, drugom i treem izboru), jer su na taj nain nalazi uporedivi sa svim ciklusima od

    2009. godine.

    Prva razlika koju beleimo u odnosu na 2012. godinu je manje onih koji ne znaju,

    nisu dali odgovor ili su neopredeljeni, ime nalazi prikazani u Tabeli 5.3.1. dobijaju na

    dodatnoj verodostojnosti.

    Druga i najvea razlika u odnosu na sve istraivake cikluse jeste podatak da se na

    prvom mestu po izloenosti diskriminaciji nalaze ene to nam je ukupno navelo

    ak 42% ispitanih. Ako to uporedimo sa prolom godinom, vidimo da je to za dva i po

    puta vie. Kako tumaiti ove rezultate? Jedan od moguih razloga (verovatno ne i jedini) je

    i taj to se period terenskog rada poklopio sa kampanjom Ne okrei lea nasilju, prijavi

    ga, koju je na Meunarodni dan borbe protiv nasilja nad enama, pokrenulo Ministarstvo

    rada i socijalne politike. Debata koja je tim povodom organizovana pokrenula je mnotvo

    medijskih natpisa sa alarmantnim podacima da je u Srbiji u ovoj godini ubijeno 46 ena,

    od kojih je 27 sluajeva direktna posledica nasilja u porodici.

  • Na drugom mestu se nalaze Romi (41,5%), koji su u ranijim istraivanjima bili na

    prvom mestu 2012: 37,8%; 2010: 45% i 2009: 50%. Iza Roma se u ovom istraivanju

    nalaze: osobe sa invaliditetom (28,4%), siromane osobe (27%) i starije osobe (24,5).

    Visoko na listi su i deca (18,6%) i pripadnici seksualnih manjina (16,4%). ta

    uoavamo, kada detaljnije pogledamo ove rezultate? Prvo, Romi, siromani i osobe sa

    invaliditetom se i sada nalaze u vrhu liste najugroenijih grupa s tim to za Rome i osobe

    sa invaliditetom beleimo rast u odnosu na prolu godinu (iako su Romi i dalje manje

    zastupljeni u odnosu na period 2009-2010). Drugo, beleimo vee pominjanje starijih

    osoba (sa 17,6% na 24,5%) i, posebno, dece sa 3,9% u 2012. na 18,6% u 2013. godini.4 Blag

    rast beleimo i za osobe drugaije seksualne orijentacije. Jedno od moguih tumaenja

    ovakvih nalaza jeste da je pitanje nasilja nad enama esto u svesti ispitanika povezano i

    sa decom, dok su za LGBT osobe i starije osobe jo uvek relativno svea seanja na

    dogaaje oko Parade ponosa odnosno Meunarodnog dana starih.

    Tabela 5.3.1. Koje grupe su najvie diskriminisane u Srbiji (mogunost tri odgovora)? (u %)

    Istraivaki ciklus 2012 2013

    Romi 37,8 41,5

    Siromane osobe 27,8 27

    Osobe sa invaliditetom 22,3 28,4

    ene 17,3 41,9

    Starije osobe 17,6 24,5

    Pripadnici seksualnih manjina 14,2 16,4

    Srbi 4,9 4,1

    Radnici 4,8 5,2

    Nacionalne manjine 4 7,6

    Izbeglice, raseljena lica 5,1 4,5

    Osobe sa posebnim potrebama 3,2 0,2

    Deca 3,9 18,6

    Nezaposleni 3,4 5,9

    Mladi 2,9 3,3

    Bolesne osobe 3,9 6

    Osobe sa sela 2,9 1,4

    Verske manjine 2 3,6

    Muslimani/Bonjaci 2 3,1

    HIV/AIDS osobe 2,5 3,2

    Osobe drugaijih politikih uverenja 0,6 1,1

    Neobrazovani 0,7 0,9

    Albanci 1,6 1,9

    Hrvati 0,9 2,1

    4 Podseanja radi, 19. novembra 2013. godine, Poverenik za zatitu ravnopravnosti je predstavio Poseban

    izvetaj o diskriminaciji dece. Javna rasprava je odrana u Narodnoj skuptini, a vest su preneli brojni elektronski i tampani mediji. Kod tumaenja podataka o diskriminaciji dece, treba imati u vidu i ovaj dogaaj iako se on odigrao pre terenskog rada anketara.

  • Ostalo 7,1 9,3

    Maari 0,5 1,2

    Veoma je vano da znamo koliko graani znaju da je diskriminacija u Srbiji zakonom

    zabranjena i kakve su posledice za one koji taj zakon prekre. Veina graana (njih 57%)

    pripada grupi onih koji znaju da je diskriminacija zabranjena, ali misle da se

    sankcije selektivno primenjuju; 20% ne zna ili nema stav; 14% veruje da svi oni koji

    prekre zakon za to snose i posledice, dok je 9% onih koji nam kau da

    diskriminacija u naoj zemlji uopte nije zabranjena i da samim tim nema

    nikakvih sankcija. Rezultati su gotovo identini onima iz prole godine, dok je u odnosu

    na istraivanja iz 2009. i 2010. godine ostvaren napredak u pogledu smanjenja broja

    ispitanih koji kau da diskriminacija uopte nije zabranjena u Srbiji - 8% u 2012; odnosno

    9% u 2013. godini naspram 8% u 2010. godini.

    Beograani spadaju u grupu onih koji sumnjaju u implementaciju zakona, jer nam

    ak 78% anketiranih iz glavnog grada kae da je diskriminacija zabranjena, ali da

    se se sankcije selektivno primenjuju. To je za petinu vie od proseka za celu Srbiju to

    je vie i u odnosu na prolu godinu (i tada su Beograani bili na vrhu). Sumnju u

    sprovoenje zakona imaju i osobe sa veim primanjima, kao i oni sa visokim

    obrazovanjem.

    Grafikon 5.3.4. Da li je u naoj zemlji diskriminacija zabranjena zakonom i koliko se to

    potuje? (u %)

    Lo ivotni standard i visoka stopa nezaposlenosti opredeljuju mnenje kada je re

    o oblastima ivota u kojima je diskriminacija najprisutnija. Naime, vie od treine

    graana nam kae da je diskriminacija najvea prilikom zapoljavanja (blagi pad

    za 2% u odnosu na 2012. godinu), dok 8% graana navodi zdravstvo kao oblast u

    kojoj se najee diskriminie. Svi drugi odgovori su ispod 6%.

  • Indikativno je da oni sa najveim obrazovanjem misle da je zapoljavanje oblast u

    kojoj je diskriminacija najvea. Od ostalih grupa, Bonjaci su iznad proseka u grupi

    onih koji najveu diskriminaciju vide u zapoljavanju.

    Grafikon 5.3.5. U kojoj oblasti ivota je diskriminacija najprisutnija? (u %)

    Pitali smo graane i da nam kau da li se smatraju pripadnikom neke od (potencijalno)

    diskriminisanih grupa. Ogromna veina (80%) kae da se ne osea pripadnikom

    nijedne od navedenih grupa, 13% se osea siromanim, a 4% sebe vidi kao osobu

    drugaijih politikih uverenja u odnosu na okruenje. Svi ostali odgovori su na nivou

    statistike greke.

  • Grafikon 5.3.6. Da li se smatrate pripadnikom neke od sledeih grupa? (u %)

    Do kraja ovog poglavlja ispitaemo i odnos graana prema merama koje bi poboljale

    poloaj diskriminisanih grupa (u razliitim segmentima), ali uz izdvajanja iz budeta.

    Govoriemo, zapravo, o razliitim modalitetima afirmativne akcije. eleli smo da istraimo

    odnos graana prema ovim merama ako one zahtevaju trokove svih graana, odnosno ako

    podrazumevaju izdvajanja iz dravnog budeta.

    Prvo pitanje sa kojim smo krenuli je ono o merama koje bi obezbedile da

    poslodavci u odgovarajuem procentu zaposle pripadnike diskriminisanih grupa

    (osobe sa invaliditetom, ene, Romi), iako to kota budet.

    Kao i prole godine, rezultati su ohrabrujui, jer nam 78% ispitanih kae da bi takve

    mere podrali. Svaki deseti stanovnik Srbije nema stav, dok je 12% onih koji to ne bi

    podrali, jer bi one ile na tetu veine graana. Interesantno je da stanovnici

    Beograda iznadproseno ne bi podrali ove mere 24% to je duplo vie u odnosu

    na prosek. Tako je bilo i prethodne godine, samo to je ove godine to odstupanje jo vee.

    Oekivano, u Vojvodini je vie graana koji bi podrali mere koje bi stimulisale

    zapoljavanje pripadnika diskriminisanih grupa, bez obzira na budetska izdvajanja.

  • Grafikon 5.3.7. Kakav je Va stav prema uvoenju mera koje bi obezbedile da poslodavci u

    odgovarajuem procentu zaposle pripadnike diskriminisanih grupa (osobe sa

    invaliditetom, ene, Romi), iako to kota budet? (u %)

    U drugom pitanju smo traili od graana da nam kau da li bi podrali mere koje

    bi obezbedile poseban tretman manjinskih grupa (osobe sa invaliditetom, siromani

    ljudi, Romi itd.) prilikom upisa na univerzitet, iako to kota budet. Porastao je broj

    onih koji ne bi podrali uvoenje takvih mera, sa 13% u 2012. na 17% u ovoj godini.

    Istovremeno se smanjio broj neopredeljenih i zadrao broj graana koji bi ovakve mere

    podrali (73%).

    Indikativno je, dakle, da bi graani radije podrali mere afirmativne akcije u oblasti

    zapoljavanja nego prilikom upisa na univerzitet! Nema bitnijih statistikih korelacija

    sa socio-demografskim karakteristikama graana.

  • Grafikon 5.3.8. Kakav je Va stav prema uvoenju mera koje bi obezbedile poseban

    tretman manjinskih grupa (osobe sa invaliditetom, siromani ljudi, Romi itd.) prilikom

    upisa na univerzitet, iako to kota budet? (u %)

    Graanima smo potom predoili tri tvrdnje o merama koje mogu poboljati poloaj

    nacionalnih manjina, pri emu te mere istovremeno podrazumevaju i odreena budetska

    sredstva.

    Kao i prole godine, graani imaju najvie razumevanja za kolovanje na maternjem

    jeziku: 41% se slae sa tim da manjine trebaju da imaju kolovanje na maternjem

    jeziku, iako to kota budet uz veliki broj onih koji se tome i protive (39%).

    Kod preostale dve tvrdnje koje smo postavili graanima, vee je neslaganje nego slaganje

    sa predloenim merama. Tako se 46% ispitanih ne slae sa tim da je drava duna da

    finansira medije nacionalnih manjina, a 49% je protiv da pripadniku nacionalne

    manjine treba uvek omoguiti da se obraa dravnim institucijama na sopstvenom

    jeziku, iako to kota budet. U oba sluaja se blago poveao broj onih kojih se sa ovim

    tvrdnjama ne slau u odnosu na istraivaki ciklus iz 2012. godine.

    Oni koji ive u Beogradu, vie od proseka se uopte ne slau da drava treba da

    finansira medije nacionalnih manjina niti da se pripadnici manjina trebaju

    obraati dravnim institucijama na sopstvenom jeziku, ukoliko to kota budet

    Republike Srbije. Oekivano, obe mere, vie od proseka podravaju pripadnici nacionalnih

    manjina.

  • Tabela 5.3.2. Odnos graana prema merama koje bi poboljale poloaj nacionalnih

    manjina (u %)

    2012

    Ne slaem se Neodluan

    Slaem se Uk.

    Nacionalne manjine bi trebalo da imaju kolovanje na maternjem jeziku, iako to kota budet

    37 18 45 100

    Drava je duna da finansira medije nacionalnih manjina, iako to kota budet 42 22 36 100

    Pripadniku nacionalne manjine bi trebalo uvek omoguiti da se obraa dravnim institucijama na sopstvenom jeziku, iako to kota budet

    46 19 35 100

    2013

    Nacionalne manjine bi trebalo da imaju kolovanje na maternjem jeziku, iako to kota budet

    39 20 41 100

    Drava je duna da finansira medije nacionalnih manjina, iako to kota budet

    46 20 34 100

    Pripadniku nacionalne manjine bi trebalo uvek omoguiti da se obraa dravnim institucijama na sopstvenom jeziku, iako to kota budet

    49 21 30 100

    Na kraju, graane smo pitali da li bi za osobe sa invaliditetom trebalo da se obezbedi

    nesmetan pristup svim dravnim zgradama, iako to kota budet. Odgovori su vie nego

    jasni, jer se 96% graana saglasilo sa predloenom merom.

    Grafikon 5.3.9. Da li bi za osobe sa invaliditetom trebalo da se obezbedi nesmetan pristup

    svim dravnim zgradama, iako to kota budet? (u %)

    Poglavlje zavravamo pitanjem, da li drava problem diskriminacije treba da svrsta meu

    prioritete koje treba reavati? Ovo pitanje je vano da bismo saznali, koliko visoko graani

    rangiraju problem diskriminacije u naem drutvu. U celini gledano, radi se o relativno

  • dobrim trendovima, iako postoje odreeni negativni podaci. Tu, najpre mislimo, na

    injenicu da je broj graana koji nam kau da je diskriminicija izuzetno znaajan

    problem i da mora biti svrstan meu prioritete u padu u poreenju sa dva

    prethodna istraivanja - 2010: 41%, 2012: 37% i 2013: 35%. Dobro je to je na istom nivou

    broj ispitanih koji ocenjuju da diskriminacija u naoj zemlji nije posebno znaajan

    problem 7% to je identino kao prethodne godine, a duplo manje nego pre tri godine.

    Istovremeno, u stalnom je rastu broj onih koji smatraju da je diskriminacija

    znaajan problem, ali da postoje vei problemi sa kojima se nai graani susreu

    od 34% u 2010. godini preko 45% u 2012. godini do polovine populacije u ovoj

    godini. Ovo nam sugerie, zapravo, da je ekonomija najvei problem za sve i da ostali

    problemi ne mogu biti na vrhu liste prioriteta. Od kada se rade ova merenja, najmanji je

    broj onih koji su neopredeljeni.

    Grafikon 5.3.10. Da li drava problem diskriminacije treba da svrsta meu prioritete koje

    treba reavati? (u %)

  • 6. PREDRASUDE I TOLERANCIJA: etnika i socijalna distanca

    Osnovana je pretpostavka da su etnika, odnosno socijalna distanca preduslov za

    pojavu diskriminacije, pa je pojava distance ogledalo pojave diskriminacije. U

    istraivanjima koje smo sproveli prethodne i ove godine eleli smo da vidimo u kojoj meri su

    nai sugraani skloni da prave distancu prema razliitim etnikim i socijalnim grupama.

    U oba istraivaka ciklusa koristili smo proirenu verziju Bogardusove skale koja

    je najoperativnija kada je u pitanju utvrivanje ovakvih stavova. Koriena skala ima

    osam nivoa. Na prvom se polazi od najirih socijalnih kontakata - da osoba pripadnik neke

    socijalne grupe bude:

    1) dravljanin nae zemlje, 2) da bude komija), potom slede srednji oblici socijalne

    interakcije - da bude:

    3) saradnik na poslu, ima rukovodei poloaj u 4) preduzeu ili u 5) dravi) pa ide sve do

    najintezivnijih socijalnih kontakata - da se sa pripadnicima grupe:

    6) druite i poseujete, da budu 7) vaspitai Vaoj deci ili da sa njima 8) Vi ili vaa deca

    stupite u brak.

    Za razliku od prethodnog istraivanja kada smo testirali odnos prema 17 razliitih grupa,

    ovaj put je broj testiranih grupa bio manji i iznosio je 11 razliitih socijalnih grupa. Kod

    pojedinih grupa nije se pokazalo kao opravdano korienje ove skale, jer u pojedinim

    dimenzijama odnosi nisu mogui (osoba sa mentalnim invaliditetom da bude ef na poslu

    ili dravnik; za veinu stanovnitva nije operativno pitanje o enama u porodici i sl.) ili se

    radi o samoidentifikaciji velikog broja ispitanika sa pojedinim navedenim grupama

    (siromane ili starije osobe), pa se odnos distance teko moe sagledati u pravom svetlu.

    Kao i u prethodnom istraivanju, podelu ovih grupa smo vrili prema prirodi grupe, na

    etniku distancu (kada govorimo o etnikim ili nacionalnim skupinama) i na socijalnu

    distancu (kada govorimo o drugim/neetnikim kriterijumima definisanja tih grupa).

    ETNIKA DISTANCA

    Podatke o etnikoj distanci, treba itati u kontekstu etnike pripadnosti veine ispitanika.

    Tako je ovaj put 87% Srba u uzorku to je vie za 2% u odnosu na prologodinje

    istraivanje; procenat Maara, Bonjaka i Roma je isti kao i pre godinu dana - 3%, 2%

    odnosno 1%, dok je svih ostalih sada 7% to je za 2% manje nego prole godine.

    Dobijeni podaci ukazuju na promene po svakom od osam nivoa u odnosu na prethodno

    istraivanje.

    Najvei stepen etnike distance postoji prema Albancima i on je najvii od svih

    drugih etnikih grupa u svih osam ispitivanih odnosa/socijalnih interakcija.

    Rezultati koji se odnose na distancu u prvim stepenima odnosa su neto povoljniji nego

    pre godinu dana, ali kada se doe do najznaajnijih socijalnih interakcija stvari ostaju iste.

  • Distanca prema Bonjacima i Maarima se nije bitno menjala u odnosu na prolu

    godinu, osim kod stepena gde se meri distanca prema pripadnicima koji bi mogli da

    zauzmu dravniki poloaj (za Bonjake je tu distanca smanjena, dok je za Maare ostala

    ista). Prema Hrvatima je dolo do osetnog pada distance prema svim merenim

    kriterijumima, a u poslednjem koji ukazuje na najznaajniju socijalnu interakciju

    (brak) distanca je znatno manja prema Hrvatima nego prema Bonjacima.

    Kada su u pitanju Romi, distanca prema njima u odnosu na druge etnike grupe

    nije visoka u socijalnim interakcijama koje su nieg ili srednjeg stepena (faktiki

    sve do stupanja u brak ili porodicu). To moemo nazvati i izvesnom optom mimikrijom,

    ali se ona belodano otkriva tek u poslednjem nivou, kada distanca prema Romima biva

    nia samo za 1% u odnosu na Albance. Distanca prema Srbima je oekivano najmanja,

    a neto vei procenat kod poslednjeg stepena sastoji se u injenici da Bonjaci i

    Romi nisu spremni na brak sa pripadnicima srpskog naroda. Sveukupno uzev,

    distanca je manja, jer je uee Srba u ukupnoj ispitivanoj populaciji poveano.

    Tabela 6.1. Etnika distanca (u %)

    Nivo interakcije Ciklus Romi Bonjaci Maari Hrvati Albanci Srbi

    Dravljanin

    2012 6 10 6 16 23 2

    2013 6 9 6 11 20 1

    Komija

    2012 13 12 7 17 26 3

    2013 14 11 7 14 25 1

    Kolega

    2012 11 11 7 16 27 3

    2013 11 10 7 13 23 1

    ef

    2012 19 16 13 23 34 3

    2013 20 16 11 19 32 2

    Dravnik

    2012 28 32 30 40 49 3

    2013 28 28 26 35 47 1

    Prijatelj 2012 18 14 10 19 33 3

    2013 20 15 9 16 33 1

    Vaspita deci 2012 26 22 16 26 42 2

    2013 27 22 15 22 41 1

    U porodici 2012 53 41 30 41 57 5

    2013 56 43 31 39 57 4

    SOCIJALNA DISTANCA

    Za socijalne grupe koristili smo istu metodologiju kao i za etniku distancu. Cilj je bio da

    uvidimo koliki je stepen socijalne distance prema pojedinim socijalnim

    skupinama, odnosno da istraimo koliko postoji prostora za potencijalnu diskriminaciju.

    Opti pregled dobijenih nalaza ukazuje da postoji najvea socijalna distanca

    prema LGBT i HIV pozitivnim osobama. U odnosu na prolu godinu, moe se primetiti

    da distanca prema LGBT osobama u veem broju nivoa interakcije pada, sem u

  • poslednjem kada je u pitanju ulazak u porodine odnose sa pripadnicima ove grupe

    (tu distanca raste sa inae visokih 80% u prolom, na 82% u ovom istraivanju). S

    druge strane, kod HIV pozitivnih osoba imamo porast distance u svim merenim

    segmentima odnosa, a on je najvei u poslednjem stepenu (brak, porodica) i

    porastao je sa 80% na 85% ispitanika koji na ovom nivou iskazuju distancu. Distanca

    prema verskim manjinama je pala u svih osam merenih segmenata, dok je ona

    porasla prema izbeglicama i migrantima/azilantima. ini se da su esta medijska

    izvetavanja o ovim grupama, dovela do porasta distance prema njima. Na to smo ukazali

    u uvodu istraivanja, jer se period terenskog rada poklopio sa protestima u Obrenovcu.

    Kod etnike distance, razlike izmeu ispitanika se pojavljuju shodno nacionalnoj

    pripadnosti ispitanika. Kada su u pitanju distance prema drugim socijalnim

    grupama ne postoje znaajnija odstupanja shodno socio-demografskim

    obelejima ispitanika. Kao i u istraivanju iz 2012. godine, jedino je kod odnosa prema

    crkvi, odnosno veri, zabeleeno da su oni koji sebe doivljavaju kao vernike koji

    redovno idu u crkvu ili su aktivni u crkvenim organizacijama pokazali vei stepen

    distance prema LGBT osobama i prema pripadnicima manjinskih verskih

    zajednica.

    Tabela 6.2. Socijalna distanca (u %)

    Ciklus LGBT Verske manjine Izbeglice Azilanti HIV pozitivni

    Dravljanin 2012 24 11 4 19 12

    2013 23 10 4 20 13

    Komija 2012 30 16 5 19 21

    2013 29 16 5 23 22

    Kolega 2012 33 16 4 20 26

    2013 29 14 5 20 26

    ef 2012 41 22 9 29 31

    2013 36 20 11 31 32

    Dravnik 2012 48 33 16 48 36

    2013 43 29 21 47 35

    Prijatelj 2012 46 24 6 24 38

    2013 46 23 7 29 42

    Vaspita deci 2012 59 31 7 35 55

    2013 55 29 9 37 55

    U porodici 2012 80 48 15 45 80

    2013 82 45 18 50 85

    Ukoliko pogledamo promene u distancama prema razliitim etnikim i socijalnim

    grupama u nekoliko poslednjih godina primeujemo da se one ne menjaju znaajno. To je

    samo teza koja ide u prilog injenici da su distance deo predrasuda i stavova koji se

    formiraju u periodu socijalizacije mladih i da se one posle toga ne menjaju u

  • veem obimu. Pojedine situacije i okolnosti mogu da poveaju ili smanje distancu

    prema razliitim grupama, ali trendovi su relativno gledano stalni i oni su

    promenljiva kategorija tek u dugom vremenskom periodu. Ono to moe biti

    zabrinjavajue jeste da trend blagog pada distanci prema etnikim skupinama

    (Hrvati, Bonjaci) prati porast distance prema Romima i drugim socijalnim

    grupama koje su marginalizovane (LGBT populacija, HIV pozitivne osobe).

    Tabela 6.3. Promene u etnikim i socijalnim distancama (u %)

    KOMIJA U PORODICI

    2009 2010 2012 2013 2009 2010 2012 2013

    Romi 11 12 12 14 46 52 53 56

    Bonjaci 10 16 17 11 40 48 41 43

    Maari 5 7 7 7 24 28 30 31

    Hrvati 10 17 17 14 31 39 41 39

    Albanci 26 31 26 25 55 64 57 57

    LGBT 21 40 30 29 69 82 80 82

    Izbeglice 4 3 5 5 11 7 15 18

    HIV pozitivni 28 35 21 22 78 82 80 85

    Nezavisno od etnike/socijalne distance eleli smo da saznamo od ispitanika da li oni

    primeuju da se prema nekoj od ovih navedenih grupa postupa diskriminatorski od strane

    veine. Ovaj put smo mogli da ukljuimo sve socijalne grupe koje nismo merili kroz

    Bogardusovu skalu (poput osoba sa mentalnim invaliditetom, na primer). Najpre smo

    postavili pitanje za svaku od navedenih grupa da li prema njoj ima diskriminacije,

    a onda smo kroz posebno (diferencirajue pitanje) eleli da utvrdimo prema kojoj

    grupi graani smatraju da ima najvie diskriminatornog ponaanja. Imajui u vidu

    nain na koji je postavljeno pitanje treba rei da to je indeks nii to graani imaju

    percepciju da je navedena grupa izloenija diskriminaciji.

    Najpre ukazujemo na promene koje su nastale u jednoj godini u percepciji diskriminacije

    odreenih grupa (2012.-2013. godina). Graani smatraju da je u sluaju dve grupe

    dolo do poveanja diskriminacije prema njima. To se odnosi na grupu

    azilanata/migranata gde je dolo do porasta indeksa diskriminisanosti za 0.2, dok

    je za grupu kojoj pripadaju ene porastao indeks diskriminisanosti za 0.3 indeksna

    boda. U sluaju diskriminacije Srba ispitanici misle da je dolo do poboljanja stanja i

    sada je ovaj indeks pao za 0.2 boda. Kod svih ostalih ispitivanih grupa nije bilo znaajnijih

    promena u odnosu na prologodinje istraivanje (Tabela 6.4.).

    Kada su u pitanju etnike skupine, veina graana ne percipira da su etnike grupe,

    osim Roma, izloene diskriminaciji u naoj zajednici. Percepcija da postoji

    diskriminacija Roma iznosi 2.9 to ukazuje da veina stanovnitva nalazi odreene

    elemente diskriminacije prema ovoj etnikoj skupini. Kod drugih socijalnih grupa

  • najvei stepen diskriminacije trpe siromane osobe, a potom osobe sa

    mentalnim i fizikim invaliditetom.

    Tabela 6.4. Indeks percepcije diskriminacije socijalnih grupa (u %)

    2012 2013

    Romi 2.8 2.9

    Bonjaci 3.9 4.0

    Maari 4.3 4.4

    Hrvati 4.1 4.2

    Osobe sa fizikim invaliditetom 2.5 2.5

    Osobe sa mentalnim invaliditetom 2.4 2.4

    Starije osobe 2.8 2.8

    ene 3.1 2.8

    Siromani ljudi 2.4 2.3

    LGBT populacija 3.1 3.1

    Verske manjine 3.6 3.8

    Albanci 3.8 3.9

    Srbi 3.7 3.9

    Izbeglice 3.6 3.9

    Migranti/Azilanti 3.7 3.5

    Stranci 4.3 4.4

    Osobe obolele od HIV-a 2.7 2.8

    Deca bez roditelja 2.8

    U Grafikonu 6.1. su predstavljeni procenti koji ukazuju na percepciju graana o tome

    koliko su neke grupe diskriminisane (ovde se radi o pitanju gde su ispitanici mogli da se

    opredele samo za jednu grupu). Podaci se u odreenoj meri razlikuju i u odnosu na 2012.

    godinu i u odnosu na ocene o diskriminaciji kada smo ih pitali za svaku grupu posebno.

    Najpre, Romi vie nisu prioritetno diskriminisana grupa, ve su to siromani ljudi.

    To je posledica injenice da se radi o delu samoidentifikovanih ispitanika sa tom

    socijalnom grupom, u okvirima teke ekonomske krize koja traje u Srbiji. Diskriminacija

    osoba sa fizikim invaliditetom i LGBT populacije u percepciji ispitanika nema znaajnih

    pomeranja, dok je oekivano dolo do prepoznavanja ena kao grupe koja je

    diskriminisana vie nego pre godinu dana. Kaemo oekivano, jer se kroz itavo

    istraivanje ene u veoj meri vide kao ugroena grupa. Deca bez roditelja su, takoe

    grupa koja se percipira kao ugroena, mada ove grupe nije bilo u ponuenim odgovorima

    pre godinu dana. Sve ostale grupe, koje se ne nalaze na ovom grafikonu, a bile su

    ponuene kao mogui odgovori imaju manje od 1% ispitanika koji smatraju da su one

    najvie najdiskriminisanije u Srbiji.

  • Grafikon 6.1. Koga najvie diskriminiemo (u %)

  • 7. ODGOVORNOST I ULOGA INSTITUCIJA

    Kroz dva niza pitanja pokuali smo da saznamo u kojoj meri je diskriminacija prisutna u

    dravnim i politikim institucijama. Jedan niz se odnosio na percepciju koliko

    navedene institucije diskriminiu graane, a drugi niz pitanja se odnosio na

    percepciju ispitanika koliko bi navede institucije trebalo da utiu na smanjenje

    diskriminacije. U obe oblasti institucije su bile ocenjivane kolskim ocenama, od jedan

    do pet, a na osnovu tih ocena dobijena su dva indeksa. Prvi koji govori o tome koliko

    pojedine institucije diskriminiu graane, a drugi o tome koliko pojedine institucije treba

    da rade na spreavanju diskriminacije.

    INSTITUCIJE KOJE DISKRIMINIU

    Graani uoavaju razliku izmeu institucija kada je u pitanju percepcija da li one

    diskriminiu graane ili ne. Tako su one institucije koje najvie diskriminiu graane

    upravo politike stranke, vlada, skuptina i pravosue, kao akteri u polju politiko-

    dravnih institucija. Iznenaenje su mediji i sami graani koji bi pre trebali da budu

    zatitinici diskriminisanih, a ne kreatori diskriminacije. Prema svim ovim

    navedenim institucijama prosene ocene se kreu od 3.7 do 4.1, to predstavlja visoke

    vrednosti i one ukazuju na postojanje oseaja diskriminacije koju ove institucije

    proizvode.

    INSTITUCIJE KOJE SPREAVAJU DISKRIMINACIJU

    S druge strane, razlike izmeu navedenih institucija, kada je u pitanju njihova uloga u

    spreavanju diskriminacije, je znaajno manja. Opet su institucije - vlada, skuptina,

    mediji, politike stranke i pravosue najodgovornije za spreavanje

    diskriminacije, ali blizu njih se oekuje i odgovornost svih drugih, poput Zatitnika

    graana, samih graana, porodice.

    U odnosu na prologodinje istraivanje, razlike u indeksima su minimalne, s tim da

    postoje dva vana odstupanja. Prvo, policija se smatra manje odgovornom i za

    pojavu diskriminacije i za proces njenog reavanja. Drugi nalaz se tie percepcije

    javnosti o mogunostima institucije Poverenika za zatitu ravnopravnosti da utie na

    smanjenje diskriminacije. Poverenik za zatitu ravnopravnosti se ne percipira kao

    institucija koja je odgovorna za pojavu diskriminacije. S druge strane, ispitanici smatraju

    da ona nije odgovorna za spreavanje diskriminacije.

  • Grafikon 7.1. Dravne institucije i diskriminacija (u %)

    INSTITUCIJE KOJE DISKRIMINIU I INSTITUCIJE KOJE BI TREBALO DA SPREAVAJU

    DISKRIMINACIJU

    Ukoliko elimo da odredimo koga graani smatraju najodgovornijim za proces

    diskriminacije, odnosno ko bi mogao najvie da pomogne da se ona izbegne koristimo dva

    diferencirajua pitanja, odnosno odgovore na njih. Podatke smo prikazali uporedno i sa

    prologodinjeg i sa ovogodinjeg istraivanja, da bi se videle promene u vremenskim

    serijama.

    Od strane ispitanika Vlada, odnosno izvrna vlast se vidi i kao institucija koja

    najvie diskriminie, ali i kao ona koja treba najvie da pomogne u ovoj oblasti.

    Skoro 28% graana je navelo ovu instituciju kao onu koja najvie diskriminie. Dvocifren

    procenat graana u Srbiji smatra da, osim Vlade, stranke i sami graani predstavljaju

    najvee kreatore diskriminacije. U oba sluaja (stranke i graani), postoji relevantan

    porast u odnosu na prolu godinu, dok je kod vlade zabeleen mali pad. Sve ostale

    institucije su viene kao one koje manje diskriminiu i nema znaajnijih promena u

    odnosu na prolu godinu.

  • Grafikon 7.2. Koja institucija najvie diskriminie (u %)

    S druge strane, vie od 30% ispitanika percipira vladu kao kljunog aktera u

    reavanju ovih problema, a osim nje dvocifren skor imaju samo medijski poslenici.

    Meutim, odgovornost na ovom planu se vidi i kod samih graana, porodice i pravosua.

    Tako je u periodu od godinu dana poraslo oekivanje od porodice sa 4.9% na 7.6%

    to je najznaajnija promena koju smo uhvatili u ovoj oblasti.

  • Grafikon 7.3. Koja institucija treba da spreava pojavu diskriminacije (u %)

  • 8. LINA ISKUSTVA SA DISKRIMINACIJOM

    Da bismo stekli potpuniji uvid u to kakav je odnos graana prema diskriminaciji, pitali

    smo ih i da nam prenesu njihova lina iskustva, ukoliko su bili diskriminisani. Procenat

    diskriminisanih je identian kao i 2012. godine i iznosi 16% koliko nam je reklo da

    su lino bili izloeni diskriminaciji. Radi se o napretku koji je ostvaren u odnosu na

    period od pre tri odnosno etiri godine kada je 24% odnosno 22% graana bilo

    diskriminisano.

    Kada je re o okolnostima pod kojima se desila diskriminacija, imamo neto drugaiji

    redosled nego pre godinu dana, iako se radi o malim odstupanjima. Ove godine je

    najvei broj onih koji su doiveli diskriminaciju na radnom mestu (4% ili etvrtina

    od broja onih koji su imali iskustva), a potom sledi diskriminacija u svakodnevnom

    ivotu (2,9% odnosno 18%) i prilikom traenja posla/zapoljavanja (2,8% ili 18%).

    Kao to se uoava, najvea diskriminacija u Srbiji se deava u radnom okruenju ili

    prilikom zapoljavanja!

    Tabela 8.1. Izloenost diskriminaciji (u %)

    2012 2013

    Ne, nisam bio izloen 83,6 84,3

    Prilikom zapoljavanja/traenja posla 3,5 2,8

    Na radnom mestu 3,2 4

    U svakodnevnom ivotu, drutvu 2 2,9

    Verska diskriminacija 1,2 0,1

    U zdravstvenoj ustanovi 1,2 0,9

    U koli ( fakultet, predkolsko) 1,2 0,5

    Otkaz, ostali bez posla 0,6 0,4

    ekanje u redu, pred alterom, kod slubenika 0,5 0,1

    Ostvarivanje prava (penzija, socijalno...) 0,4 1,1

    U policiji, sukob sa policijom 0,3 0,2

    U vreme izbora, promena, sukob sa vlastima 0,1 0,3

    Ostalo 2,1 2,4

    Ukupno 100 100

    Ukoliko su graani izloeni diskriminaciji, kojoj bi se zvaninoj ustanovi obratili?

    Neznatno se poveao broj onih koji bi se nekome obratili, to je ohrabrujui pokazatelj.

  • Kao institucije kojima bi se obratili, graani najvie pominju: policiju (10%), Zatitnika

    graana (4%) i pravosue (3%). Poverenika za zatitu ravnopravnosti je pomenulo 2,3%

    anketiranih, to je na prologodinjem nivou. Relativno je veliki broj ispitanih koji ne

    znaju kome bi se uopte obratili (6%).

    Tabela 8.2. Ukoliko ste bili ili ukoliko budete izloeni diskriminaciji, kojoj ste se ili kojoj

    ete se zvaninoj ustanovi obratiti? (u %)

    2012 2013

    Nee se nikom obratiti 72,2 67,5

    Policija 12,5 9,6

    Zatitnik graana 3,5 3,9

    Pravosue 3,3 3,4

    Optine/gradovi 2,2 2,1

    Poverenik za zatitu ravnopravnosti 2,1 2,3

    Republika Vlada 0,4 1

    Nevladine organizacije 0,4 0,1

    Mediji 0,3 0,4

    kola 0,2 0,4

    Poverenik za informacije od javnog znaaja 0,1 0,3

    Ne zna kome 0,8 5,6

    Ostalo 2,1 3,6

    Graane smo pitali zato se nisu obratili nikome ako su ve bili diskriminisani, odnosno

    zato to ne bi uradili u budunosti. Ovo pitanje je i indikator poverenja koje graani imaju

    u institucije. U odnosu na 2012. godinu, smanjio se broj onih koji ne znaju kome da

    se obrate (sa 61% na 44%), iako se i dalje radi o visokom procentu.

    Meutim, beleimo negativne trendove u grupi onih koji su nam naveli neki od razloga

    zbog ega se nisu ili se ne bi obratili nikome. U poreenju sa 2010. i 2012. godinom,

    uveao se broj onih koji nemaju poverenja u institucije (sa petine populacije na

    29% ispitanih u ovoj godini). Istovremeno je, u poreenju sa prolom godinom,

    porastao broj graana koji kau da su im procedure suvie komplikovane (sa 8%

    na 11%). U blagom je rastu i broj onih koji kau da u njihovom mestu ne postoji

    relevantna institucija kojoj bi se obratili.

    Nepoverenje u institucije kao razlog neobraanja vie od proseka navode Beograani

    (38%), oni izmeu 60 i 69 godina (37%) i oni koji imaju izmeu 40 i 60 hiljada dinara

    primanja po lanu domainstva - meseno (44%).

  • Grafikon 8.1. Zato se niste, odnosno zato se ne biste obratili nikome? (u %)

  • 9. INFORMISANJE O DISKRIMINACIJI I DISKRIMINISANIM

    GRUPAMA

    Neizostavan segment jedne ovakve analize jeste i odnos graana prema informisanju o

    diskriminaciji i diskriminisanim grupama, ulozi medija i nadlenih institucija. Poseban

    kvalitet u ovom poglavlju su i pitanja o tome koliko se drutvo bavi ranjivim grupama ili

    koliko graani u svakodnevnom ivotu posveuju panje njihovim problemima (u

    razgovoru sa prijateljima, na primer).

    Nema velikih odstupanja u odnosu na ranije istraivake cikluse. Najvei deo graana

    ocenjuje da mediji posveuju malo panje problemu diskriminacije (56%, to je za

    3% vie u odnosu na 2010. i 2012. godinu). Svaki peti graanin ocenjuje da mediji imaju

    meru odnosno da izvetavaju taman koliko treba (to je na nivou prethodnih godina); 7%

    misli da mediji uopte ne posveuju panju ovom problemu, a 6% da se o problemima

    diskriminacije pie i pria previe u medijima (da je tema predstavljena znaajnijom nego

    to jeste).

    Grafikon 9.1. Koliko mediji posveuju panju problemu diskriminacije? (u %)

    Nakon uvodnog pitanja o odnosu medija prema problemu diskriminacije uopte, graane

    smo pitali da nam kau koliko sa prijateljima razgovoraju o osam ugroenih grupa

    ili problema; kakva je njihova ocena odnosa medija prema istim

    grupama/problemima i koliko drutvo kao celina treba da posveti panje ovim

    pitanjima. Dakle, ili smo od najnieg nivoa interpersonalne komunikacije (od koje sve i

  • poinje), preko medija kao srednjeg nivoa do najoptijeg plana odnosa celokupnog

    drutva prema ranjivim grupama i njihovim problemima.

    Kada govorimo o interpersonalnoj komunikaciji, svi trendovi od prole godine nastavljeni

    su i u ovoj: od ugroenih grupa, samo su siromani i stari esta tema razgovora sa

    prijateljima - da o njima mnogo priaju kae nam 28% odnosno 21% ispitanih.

    Graani u velikim procentima ne priaju uopte o verskim manjinama (50%), osobama

    drugaije seksualne orijentacije (42%) i o nacionalnoj pripadnosti (38%). Te grupe su bile

    na zaelju i prole godine, samo su sada pokazatelji jo loiji. Ove godine smo u analizu

    uvrstili i nasilje nad enama i dobili smo sledee rezultate: 14% anketiranih mnogo pria o

    toj temi sa prijateljima; 26% osrednje; 35% malo, a 25% nimalo ne pria o tome.

    Tabela 9.1. Koliko o sledeim temama razgovarate sa prijateljima? (u %)

    Istraivaki ciklus 2012 2013 2012 2013 2012 2013 2012 2013

    Nimalo Malo Osrednje Mnogo

    Ravnopravnost izmeu mukaraca i ena 23 26 31 35 32 26 14 13

    Osobe drugaije seksualne orijentacije 34 42 34 34 24 17 8 7

    Osobe sa invaliditetom 22 25 37 40 30 25 11 10

    Siromani ljudi 12 15 24 29 35 28 29 28

    Stari ljudi 16 20 30 31 31 28 23 21

    Nacionalna pripadnost 31 38 37 38 23 18 9 6

    Verske manjine 43 50 33 34 18 13 6 3

    *Nasilje nad enama 25 35 26 14

    Graane smo na drugom nivou pitali i to koliko ovim temama mediji posveuju

    panju. Pitanje je vano, jer moemo da ga uporedimo sa onim to graani ine na linom

    planu, u svakodnevnom ivotu. Dobijeni rezultati su u obrnutoj proporciji sa onim

    koliko graani o ovim temama/grupama priaju sa svojim prijateljima. Naime,

    ispitanici ocenjuju da mediji najvie panje posveuju graanima drugaije

    seksualne orijentacije (to kae skoro dve petine ispitanih) dok se ta tema na nivou

    interpersonalne komunikacije nalazi pri samom dnu. Istovremeno, graani

    ocenjuju mediji ne posveuju nimalo panje starim i siromanjim osobama (po

    23%) i verskim manjima (21%). U prethodnoj tabeli (Tabela 9.1.) smo videli da su stari i

    siromani, od svih ranjivih grupa koje smo im ponudili, najea tema razgovora sa

    prijateljima (oekivano, radi se samoidentifikaciji u nemalom broju sluajeva).

    Kada je re o nasilju nad enama, 15% graana smatra da mediji mnogo izvetavaju o

    tome, a svaki deseti da tome ne posveuju nimalo panje.

  • Tabela 9.2. Koliko sledeim temama mediji posveuju panju? (u %)

    Istraivaki ciklus 2012 2013 2012 2013 2012 2013 2012 2013

    Nimalo Malo Osrednje Mnogo

    Ravnopravnost izmeu mukaraca i ena 12 12 40 42 36 35 12 11

    Osobe drugaije seksualne orijentacije 7 8 25 26 33 27 34 39

    Osobe sa invaliditetom 17 18 48 52 28 24 7 6

    Siromani ljudi 20 23 45 48 26 22 9 7

    Stari ljudi 19 23 48 51 27 20 6 6

    Nacionalna pripadnost 11 17 39 43 39 30 11 10

    Verske manjine 17 21 42 44 33 27 8 8

    *Nasilje nad enama 10 38 37 15

    Tabela 9.3. je i najbolji indikator odnosa graana prema problemima sa kojima se susreu

    ranjive grupe. Svi procenti u kategoriji da drutvo treba mnogo panje da posveti

    ovim temama/grupama rastu u odnosu na medijsko izvetavanje i razgovore

    graana sa svojim prijateljima (Tabele 9.1. i 9.2). Tako, na primer, 76% kae da drutvo

    treba mnogo panje da posveti siromanim ljudima; 72% osobama sa

    invaliditetom; 71% nasilju nad enama; 68% starim ljudima i 53% ravnopravnosti

    izmeu polova. Prema miljenju naih ispitanika, jedino se ljudi drugaije seksualne

    orijentacije i verske manjine izdvajaju kao grupe kojima drutvo nimalo ne bi

    trebalo da posveuje panju (24% odnosno 18%).

    Ovi rezultati znae da graani (za veinu grupa) pokazuju svest o njihovim

    problemima (izuzetak su LGBT osobe i, u manjoj meri, verske manjine i

    nacionalna pripadnost), ali da za njihovo reavanje iskljuivo drutvo snosi

    odgovornost. Naalost, ni prole godine nisu bili bitno drugaiji nalazi.

    Ljudi drugaije seksualne orijentacije su u najloijoj poziciji u odnosu na ostale

    grupe koje su obuhvaene istraivanjem: o njima se meu prijateljima uopte ne

    pria - 42%; 39% graana ocenjuje da su medijski veoma eksponirani, a etvrtina

    populacije smatra da se drutvo ne treba baviti njihovim problemima.

  • Tabela 9.3. Koliko sledeim temama drutvo treba da posveti panje? (u %)

    Istraivaki ciklus 2012 2013 2012 2013 2012 2013 2012 2013

    Nimalo Malo Osrednje Mnogo

    Ravnopravnost izmeu mukaraca i ena 6 4 10 8 35 34 49 53

    Osobe drugaije seksualne orijentacije 24 24 20 22 31 27 25 27

    Osobe sa invaliditetom 5 2 4 5 25 21 66 72

    Siromani ljudi 4 2 4 3 20 19 72 76

    Stari ljudi 5 2 6 6 26 24 63 68

    Nacionalna pripadnost 10 12 19 24 40 33 31 31

    Verske manjine 13 18 23 26 38 31 26 25

    *Nasilje nad enama 2 5 22 71

    Osim medija, veoma je vano i da odgovorne institucije u Republici Srbiji informiu

    graane o problemima diskriminacije. Koliko one to ine? Nedovoljno, ako je suditi prema

    nalazima iz ovog istraivanja: vie od polovine populacije (55%) smatra da institucije

    malo informiu graane o diskriminaciji i aktivnostima drave, dok svaki deveti

    graanin ocenjuje da uopte ne informiu to je blagi rast u odnosu na ranije

    cikluse! Da institucije dovoljno (taman koliko treba) informiu graane o diskriminaciji

    misli 16% (to je na nivou prethodnog istraivanja) a jo 3% ocenjuje da informiu previe.

    Grafikon 9.2. Koliko odgovorne institucije informiu graane o problemima diskriminacije

    i aktivnostima drave u vezi sa tim problemom? (u %)

  • Koliko bi sami graani eleli da se bolje upoznaju sa problemima diskriminacije? Vie od

    polovine populacije (53%) zainteresovano je da bude bolje upoznato sa

    problemima diskriminacije u naoj zemlji, od ega je 25% onih koji su zaista

    zainteresovani i 28% onih koji nisu preterano zainteresovani. Gledano u celini, to je

    pad za 4% u odnosu na prolu godinu (tada ih je bilo 57%) odnosno 1% u odnosu na 2010.

    godinu (54%).

    Meu onima koji su bez ograda zainteresovani da budu vie informisani o diskriminaciji

    nalaze se mlade osobe (srednjekolci) odnosno uenici/studenti.

    Dve petine ispitanih nije zainteresovano da bude bolje upoznato sa problemima

    diskriminacije u naoj zemlji i aktivnostima drave koje su u vezi sa tim

    problemom: prva grupa (njih 20%) zbog toga to smatraju da je to stvar drave, a da

    graani imaju i svojih problema i druga grupa (19%) koja nije zainteresovana jer su ve

    sada dovoljno infomisani.

    Grafikon 9.3. Da li biste Vi lino eleli da budete bolje upoznati sa problemima

    diskriminacije u naoj zemlji i aktivnostima drave vezanim za taj problem? (u %)

  • 10. PREPOZNATLJIVOST POVERENIKA ZA ZATITU

    RAVNOPRAVNOSTI

    Narodna skuptina Republike Srbije je usvojila Zakon o zabrani diskriminacije

    2009. godine. Njima su stvoreni uslovi za formiranje nezavisnog, samostalnog i

    specijalizovanog organa Poverenika za zatitu ravnopravnosti. Stoga je vano u

    kontinuumu meriti kolika je njegova prepoznatljivost u javnosti i kako graani ocenjuje

    njegov rad. Od usvajanja zakona prole su etiri godine, a od formiranja ovog organa tri

    godine, i to predstavlja dovoljnu distancu da sagledamo koliko, zapravo, graani znaju da

    u naoj dravi postoji institucija koja titi ravnopravnost svih graana.

    Ohrabrujue je to od 2010. godine raste broj onih koji znaju da u Srbiji postoji

    institucija koja titi ravnopravnost svih graana: 2010. godine je to znalo 21%; 2012.

    godine 31%, dok ove godine to zna treina populacije. Istovremeno, smanjio se u

    odnosu na prolu godinu i broj onih koji ne znaju ili su neopredeljeni (sa 62% na 58%).

    Ove godine je svaki 11. ispitanik rekao da u Srbiji ne postoji ovakva institucija, to je blagi

    rast u poreenju sa prolom godinom. Uoava se, gledano kroz seriju istraivanja, da se

    smanjuje broj onih koji kau da ta ustanova ne postoji, ali je porastao broj onih

    koji su neodluni ili ne znaju odgovor.

    Graani koji ne znaju da u naoj dravi postoji institucija koja titi ravnopravnost graana

    iznad proseka ive u Centralnoj Srbiji (65%) i radi se mahom o graanima sa manjim

    stepenom obrazovanja (osnovna kola i kola za radnika zanimanja).

    Grafikon 10.1. Da li u naoj dravi postoji ustanova koja titi ravnopravnost svih graana,

    odnosno kojoj se graani u sluaju diskriminacije mogu obratiti za pomo? (u %)

  • PRILOG 1. PROFIL NE/DISKRIMINITORA: klaster analiza - stavovi

    graana prema diskriminaciji i vrednosna matrica

    Istraivako iskustvo je pokazalo da se stavovi razliitih grupa ispitanika znaajno

    vie razlikuju shodno njihovim vrednosnim podelama, nego prema demografskim

    obelejima. Ovakve nalaze smo dobili i u prologodinjem i u ovogodinjem istraivanju

    o diskriminaciji u Srbiji.

    Ponovili smo pitanja kojima se odslikavaju stavovi ispitanika u vezi sa etiri vrednosna

    opredeljenja i dva situaciona stava. Odnos prema vrednostima, kao i situacioni stav smo

    dobili kao rezultat odgovora na nekoliko tvrdnji na osnovu kojih pravimo sloen

    pokazatelj za svaku od vrednosnih matrica ili stavova.

    U upitniku su tretirane etiri vrednosti (tradicionalizam, konformizam, autoritarnost i

    nacionalizam) i dva situaciona stava (odnos prema EU i odnos prema demokratiji).

    Vrednosna opredeljenja smo dobili kao rezultat odgovora na nekoliko tvrdnji na osnovu

    kojih smo napravili sloene pokazatelje.

    Pokazatelj tradicionalizma smo dobili iz odgovora na sledee tvrdnje:

    Rukovodea mesta u poslovnom svetu treba da budu u rukama mukaraca

    Najvanija vrlina svake ene je da bude dobra domaica

    Treba se vrsto drati narodnih obiaja i tradicije

    Treba se drati onog morala koji propoveda moja verska zajednica

    Pokazatelj konformizma smo dobili iz odgovora na sledee tvrdnje:

    Uvek se ponaam onako kako to okolina od mene oekuje

    Ne volim da se raspravljam sa nekim o neemu ako imamo razliito miljenje

    Trudim se da se ne razlikujem previe od drugih ljudi iz svog okruenja

    Ne volim iznositi svoje miljenje ako znam da e se ono razlikovati od drugih

    Pokazatelj autoritarnosti smo dobili iz odgovora na sledee tvrdnje:

    Decu treba vaspitavati u strogoj disciplini

    Uitelji i nastavnici treba da budu strogi sa uenicima

    Ovoj dravi je potreban jak voa koga e narod slediti bez pogovora

    Potovanje autoriteta je najvea vrlina koju ljudi treba da gaje

    Pokazatelj nacionalizma smo dobili iz odgovora na sledee tvrdnje:

    Spreman sam da se rtvujem za interese svog naroda

    Zbog meanja razliitih kultura preti nam opasnost da izgubimo svoj identitet

    Situacione stavove smo dobili kao rezultat odgovora na nekoliko tvrdnji na osnovu kojih

    smo napravili sloene pokazatelje.

  • Pokazatelj odnosa prema EU smo dobili iz odgovora na sledee tvrdnje:

    Ulaskom u EU rizikujemo da izgubimo nacionalni identitet i kulturu

    EU je garant mira, stabilnosti i razvoja Srbije

    Pokazatelj odnosa prema demokratiji smo dobili iz odgovora na sledee tvrdnje:

    Demokratija moda ima mana, ali je bolja od svih drugih oblika vladavine

    Demokratije nisu uspene u odravanju reda

    Svaki od tipova vrednosti odnosno situacionih stavova podelili smo na negativni pol

    (odgovori uopte se ne slaem/uglavnom se ne slaem), pozitivni pol (odgovori uglavnom

    se slaem/potpuno se slaem) i sredinu, koja je po formi neutralna (odgovor niti se

    slaem niti se ne slaem).

    Analiza koja sledi odnosi se, dakle, na etiri vrednosti (tradicionalizam, konformizam,

    autoritarnost i nacionalizam) i dva situaciona stava (odnos prema EU i odnos prema

    demokratiji).

    Najpre, moemo rei da ne postoje znaajnije promene stavova graana u odnosu

    na prethodnu godinu. To nije neoekivano, jer se radi o temeljnim stavovima

    graana koji se utvruju procesima socijalizacije i politizacije, pa ostaju najee tvrdo

    utemeljeni u individuama do kraja njihovog ivota. Minimalne promene koje dobijamo po

    vrednosnim matricama i stavovima ispitanika mogu se pripisati i greci koje svako

    javnomnenjsko istraivanje sadri.

    Kao opti zakljuak moemo rei da u svakoj od est ispitivanih kategorija ne

    postoji natpolovina veina koja ide ka pozitivnom polu vrednosti ili stavova, to u

    velikoj meri kreira i negativne diskriminatorske procese. Ipak, nije stvar ni toliko

    negativna, jer identifikovanje sa negativnim vrednosnim i stavovskim

    opredeljenjima pretee kod autoritarnosti i odnosa prema EU, s tim da te razlike

    nisu velike u odnosu na pozitivan pol. Najvei deo populacije pripada kategoriji koja

    se klasifikuje kao neutralna, a u praksi povlauje stavovima onih koji prevladaju

    bilo sa pozitivnog ili sa negativnog pola.

    Pojedinano gledano, vrednosni i situacioni stavovi ispitanika su u velikoj korelaciji sa

    indeksom diskriminacije. Tako su oni koji su tradicionalisti, konformisti, autoritarni

    i nacionalisti ili imaju negativan odnos prema EU i demokratiji znaajno vie

    skloniji diskriminaciji od onih koji se nalaze na suprotnom polu vrednosti i

    situacionih stavova.

  • Tabela 1. Vrednosne i stavovske osnove populacije Srbije (u %)

    2012 godina 2013 godina

    Tradicionalizam

    modernisti 32 33

    neutralni 44 43

    tradicionalisti 24 24

    Konformizam

    nekonformisti 34 35

    neutralni 45 45

    konformisti 21 20

    Autoritarnost

    neautoritarni 28 27

    neutralni 41 40

    autoritarni 32 32

    Nacionalizam

    internacionalisti 27 29

    neutralni 47 46

    nacionalisti 26 25

    Odnos prema EU

    pristalica EU 24 23

    neutralan prema EU 46 50

    protivnik EU 30 27

    Odnos prema demokratiji

    demokrata 28 30

    neutralan 60 59

    nedemokrata 13 11

    Ukoliko elimo da podatke o vrednosnim i stavovskim opredeljenjima predstavimo zbirno

    po jednoj grupi, neophodno da se kroz klaster analizu takve grupe izgrade. Postupak

    koji sprovodimo je identian onom od pre godinu dana, a dobijeni podaci se na nivou

    optih karakteristika grupa ne razlikuju. Klaster analiza (videti Tabelu 2) nam omoguava

    da prikaemo zbir svih obeleja koja se odnose na vrednosti i stavove ispitanika i njihov

    odnos prema diskriminaciji.

    P