iCOR V O D I Č Z A P R O U Č AVA N J E

I Z G R A Đ I VA N J E D U H O V N I H D O M O VA

ŽIVIMO naše vrijednosti ZAJEDNO

I Z G R A Đ I VA N J E D U H O V N I H D O M O VA

ŽIVIMO naše vrijednosti ZAJEDNO

P O D A C I O I Z D AVA Č U

IzdavačKršćanska adventistička crkva© Intereuropska divizija Kršćanske adventističke crkve; Schosshaldenstrasse 17,

3006 Bern, Švicarska© Transeuropska divizija Kršćanske adventističke crkve; 119 St Peter‘s Street,

St Albans / Herts AL1 3EY, Velika Britanija

Urednici originalnog izdanja: Ruben Grieco (Južnonjemačka unija), Bert Seefeldt (Sjevernonjemačka unija)Redaktura: Stephan SiggPrijevod na engleski: Brent BlumUrednik hrvatskog izdanja: Jovan Radovanov (Odjel mladih pri JUK-u)Prijevod na hrvatski i lektura: Selena BrkićPrijelom i oblikovanje: Simon Eitzenberger (www.desim.de)Fotografije: © shutterstock.com

Prvo izdanje, 2019. Tiskano u Hrvatskoj.Sva prava pridržana. Nijedan dio ovog teksta ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

Ako nije drugačije naznačeno, biblijski tekstovi preuzeti su iz prijevoda Jeruzalemske Biblije.

iCOR Crkva utočišta*

…je koncept koji su osmislile Intereurop-ska divizija (EUD) i Transeuropska divizija (TED) Kršćanske adventističke crkve kao oruđe u svrhu crkvenog rasta utemelje-nog na ispravnim vrijednostima.

...ima za cilj pomoći crkvama da prepo-znaju svoje vrijednosti i žive u skladu s njima kroz sve generacije u svom sva-kodnevnom crkvenom životu zato što će to osnažiti njihovu zajednicu i učiniti ih korisnima društvu u kojemu se nalaze.

...predstavlja vodič koji će pomoći crkvama da postanu duhovni domovi koji će biti u stanju pružiti podršku i razumijevanje svojim članovima.

* Puni naziv engleske skraćenice „iCOR“ jest „Church of Refuge“, odnosno „Crkva utočišta“. Slovo „i“ odnosi se na engleske pojmove „intergenerational, intercultural, inter-social-class“, odnosno „međugeneracijski, međukulturalni i međusocijalni“. Uredništvo hrvatskog izdanja odlučilo je zadržati originalni naziv koncepta (iCOR), služeći se povremeno i hrvatskom inačicom (Crkva utočišta) (op. prev.).

S A D R Ž A J

STR. 2 PODACI O IZDAVAČU

STR. 6 PROLOG

STR. 10 PORUKE AUTORA

STR. 12 RIJEČ UREDNIKA

STR. 14 UVOD

STR. 146 DODATAK

STR. 161: BOG JE L JUBAV

STR. 46 4: POVEZIVANJE

STR. 565: BRIGA

STR. 363: RASTI ZAJEDNO

STR. 262: BOŽJA OBITEL J

STR. 66 6: SUDJELOVANJE

STR. 116 11: MENTORSTVO

STR. 96 9: SLUŽBA

STR. 106 10: POMIRENJE

STR. 86 8: POUČAVANJE

STR. 13613: VODSTVO

STR. 76 7: BOGOSLUŽJE

STR. 126 12: OSPOSOBL JAVANJE

S A D R Ž A J

P R O LO G

iCOR inicijativa je rezultat zrelog promišljanja i pažljivog istraživanja načina na koji možemo zaustaviti i promijeniti redovit i koban gubitak najmlađih članova Crkve koji najviše obećavaju. Aktivno uključivanje mlađih članova u aktivnosti i misiju Crkve donijet će joj život, zara-znu radost i sigurnost u svijetlu budućnost adventističke zajednice. Ne postoji bolji način da bi se postigao ovaj cilj od crkve u kojoj se mladi i stariji među-sobno podupiru, izgrađuju prijateljstvo i jedinstvo te naviještaju drugima vječnu poruku evanđelja.

CRKVE UTEMELJENE NA VRIJEDNOSTIMA

Mario BritoPredsjednik Intereuropske divizije Kršćanske adventističke crkve Barna Magyarosi

Tajnik Intereuropske divizije Kršćanske adventističke crkve

iCOR je inicijativa utemeljena na biblijskim vrijednostima i principima crkvenoga rasta. Ona pretpostavlja zajednicu vjernika koja utjelovljuje Ilijinu međugeneracijsku poruku te donosi rod obraćajući „srce otaca k sinovima, a srce sinova k ocima“ (Malahija 4,6). Isusova zapovijed: „(...) učinite mojim učenicima sve narode“ ne smije biti popratna aktivnost Crkve. To mora postati njezin način života i srž njezina poslanja. iCOR je osmišljen da bi se postiglo upravo to.

7

„Čak i nebeska bića prepoznaju Božju mudrost kroz tebe i mene, kroz način na koji mi kao crkva živimo zajedno! To je bît svega – no ima još nešto: ta vizija crkve zasigurno čini čitanje ovog priručnika, prebivanje u Božjoj prisutnosti i zajednič-ko proučavanje vrijednim truda.“

iCOR je pozitivan i vjerodostojan instrument čija je funkcija da upućuje na temeljne biblijske vrijednosti i širi ih drugima, što omogućava pripadnicima svih generacija da žive ove vrijednosti zajedno. Ovaj prijeko potreban instrument obuhvaća široki spektar pitanja povezanih sa zdravim ozračjem u crkvi, koje je ključno za emocionalno, duhovno i društveno blagostanje svih vjernika, osobito mladih. iCOR nastoji potaknuti pozitivnu promjenu u životima mladih ne samo ohrabrujući crkvene vođe da se bolje brinu o njima nego potičući ih da u mladima prepoznaju partnere u crkvenom životu. Transeuropska divizija posvećena je promicanju duhovnog rasta mladih ljudi i njihova uključivanja u vodeće aktivnosti Crkve. iCOR je instrument koji nam može pomoći da evanđelje Isusa Krista učinimo stvarnim tako što ćemo njegovati odnose i poticati članove da se uključe u crkveni život.

Raafat KamalPredsjednik Transeuropske divizije Kršćanske adventističke crkve

RAINER WANITSCHEKTajnik za propovjedničku službu i voditelj Odjela za obitelj u Intereuropskoj diviziji

Doći kući. Biti voljen. Dijeliti radost i tugu. Biti prigrljen i zaboraviti samoću. Iskusiti zajedništvo. Biti prihvaćen – una-toč neuspjehu i neriješenim problemima. Razgovarati i šutjeti. Biti ono što jesam. Biti promijenjen ohrabrujućim neočeki-vanim susretom. Proučavati Božju riječ i neustrašivo vjerovati. Moliti se. Biti zbri-nut i brinuti se za druge. Stvoriti duhovan dom i sigurno utočište za pripadnike svih generacija i kultura. To je iCOR za mene – temelj crkvenog rasta i primjena Kristova naloga: „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode.“

ZLATKO MUSIJAVoditelj Odjela mladih u Transeuropskoj diviziji

Ako se želimo brinuti o mladima i zadržati ih u Crkvi, moramo dati sve od sebe kako bismo Crkvu učinili mjestom na kojemu se pripadnike svih generacija poštuje, aktivno uključuje u službu i brine o njima. iCOR je izvrsno oruđe koje može pomoći mjesnim crkvama da postanu duhovne sredine koje će mladima pružati podršku i gdje će svi biti dobrodošli, potrebni i uključeni. Crkva će početi rasti kada se rad za mlade počne smatrati misijskim radom od najvećeg značaja i kada ih se istovremeno pozove da budu važni sudionici u misijskom radu Cr-kve. iCOR je učinkovito oruđe koje može pomoći vođama mjesnih crkava da počnu obraćati pozornost na duhovne potrebe mladih te da postanu taktični i mudri u svom pristupu.

PATRICK JOHNSONTajnik za propovjedničku službu i koor-dinator za učeništvo u Transeuropskoj diviziji

Vjerujem da budućnost Crkve ovisi o kvaliteti odnosa među vjernicima. iCOR, naglašavajući inkluzivnu prirodu odnosa, ima potencijal za njegovanje i razvijanje odnosa na temelju čega će mladi moći uspostaviti zdrave međugeneracij-ske veze. Svaka crkva koja shvaća tri temeljna principa i nastoji živjeti u skladu s deset temeljnih vrijednosti koje iCOR promovira privući će mlade iz svih kul-tura. Preporučam iCOR kao praktično oruđe u ispunjenju našeg dijela Isusova naloga da učinimo sve narode Njegovim učenicima.

JONATAN TEJELVoditelj Odjela mladih u Intereuropskoj diviziji

Ja sam pastorsko dijete. Kao dijete, selio sam se iz grada u grad s obzirom na službu svoga oca. Svaki put kada bismo se doselili u novo mjesto, bojao sam se ići u crkvu. Pitao sam se hoće li me tamo prihvatiti, voljeti i hoću li im biti važan. Crkva bez ljubavi gubi svoj smisao i prestaje rasti. Jedan od razloga za rast Crkve u 1. stoljeću bila je ljubav koju su pokazivali jedni prema drugima i prema svijetu. Ljubav treba biti temeljno obilježje svake mjesne crkve. Još uvijek pamtim crkve čiji sam bio član: u nekima su ljudi bili prihvaćeni vrlo brzo, dok su u drugima morali biti vrlo čvrsti u svojim uvjerenjima kako bi nastavili dolaziti. Kao član mjesne crkve danas, volio bih vidjeti načela iCOR-a usađena u svoju zajednicu zato što ona pomažu crkvi da postane Isusovo oruđe na Zemlji. Preporučam vam iCOR od svega srca.

8

GILBERT CANGYPrijašnji voditelj Odjela mladih pri Generalnoj konferenciji Kršćanske adventističke crkve

Tijekom posljednjih nekoliko godina naša interna, ali i opća istraživanja potvrdila su ono što smo već znali na temelju isku-stva: naime, Crkva se suočava s velikim problemom, osobito istaknutim među mlađom populacijom. U tom kontekstu iCOR inicijativa došla je poput daška svježeg zraka. Savjeto-davni odbor za mlade pri Generalnoj konferenciji 2015. godine donio je odluku da službeno prihvati iCOR kao jednu od svojih glavnih inicijativa za Crkvu na svjetskom planu. Početkom 2016. godine Vijeće vodstva Generalne konferencije odobrilo je iCOR kao dio svoje strategije vezane uz brigu o Crkvi općenito. 1) iCOR posvećuje vrlo malo vremena utvrđivanju dijagnoze i odmah prelazi na rješenje; 2) iCOR je usmjeren na mjesne crkve; 3) to nije program koji ima svoj početak i završetak, već nastoji iz temelja promijeniti način na koji Crkva funkcionira; 4) iCOR poništava generacijski jaz i njeguje ideju o Crkvi kao obitelji; 5) iCOR ima holistički pristup; 6) praktičan je i raspolaže svim potrebnim sredstvima. Da sam ja pastor u mjesnoj crkvi, učinio bih iCOR sastavnim dijelom života svoje crkve. Od srca vam ga preporučujem.

GARY BLANCHARDVoditelj Odjela mladih pri Generalnoj konferenciji Kršćanske adventističke crkve

Adventisti nisu bolji od drugih kršćana, no dana nam je mnogo veća odgovornost! Isus je povjerio našoj Crkvi posljednju po-ruku upozorenja i nade za svijet prije svoga dolaska! Vjerujem da je Bog stvorio mlade ljude da budu krila trostruke anđeoske vijesti! Zanimljivo, Ellen White to potvrđuje kada triput piše „kako brzo“, „kako brzo“, „kako brzo“ će se evanđelje proširiti svijetom preko „pravilno izvježbanih“ mladih ljudi (Odgoj, str. 224). Međutim, ako svjesno ne ugradimo vrijednosti iCOR-a u naše crkve, shvatit ćemo da su naša „krila“ podrezana. Ne možemo si dozvoliti da nastavimo gubiti mlade u tako za-strašujuće visokim postocima; oni su nam očajnički potrebni! Međugeneracijske crkve utočišta su crkve u kojima vjernici pokazuju ljubav prema mladima, njeguju prijateljstvo s njima i hrabre ih. Od srca preporučam i podupirem ovu inicijativu. Pozivam pastore, vođe mladih, roditelje i sve one kojima su mladi na srcu da učine isto. Bog čak i sada obraća „srce otaca k sinovima, a srce sinova k ocima“ (Malahija 4,6).

KATIA REINERTZamjenica voditelja Zdravstvenog odjela pri Generalnoj konferenciji Kršćanske adventističke crkve

Doista sam oduševljena iCOR-om! Prin-cipi izgrađivanja odnosa, njegovanja duha osnaživanja, poticanja duhovnog rasta i uključivanja mladih u misiju nisu samo biblijski principi, već odražavaju Isusov način odnošenja prema ljudima sa suo-sjećanjem, Njegov hod s njima na njihovu duhovnom putovanju te Njegov poticaj da pokažu Njegovu ljubav slomljenom svijetu. Primijenili smo iCOR-ov model učeništva na revidirani program Youth Alive i željno čekamo da vidimo kako će nam Bog pomoći da prigrlimo Njegovu djecu i učinimo ih Njegovim učenicima.

9

GUDRUN GATTMANNUčiteljica, spisateljica i medijatorica

„Odrasla sam u crkvi u kojoj sam se kao mlada osoba osjećala prihvaćeno, potrebno i poštovano. Utjecaj takvog pristupa osjećam i danas. Jedan od ciljeva iCOR-a jest usaditi mladima taj osjećaj – osjećaj obitelji i doma. Za mene je to fascinantno i vrijedno truda. Zajednički rad jača naše zajedništvo kao crkve!“

RUBEN GRIECOVoditelj Adventističke službe mladima u Njemačkoj

„Moje oduševljenje iCOR-om ima korijene u mojoj prošlosti. Budući da sam talijansko-španjolskog podrijetla i da sam odrastao u Švapskoj, njemačkoj pokrajini, osjećao sam se strancem gdje god bih otišao. Upravo sam se u crkvi prvi put osjetio kao da sam doma. Tamo su bili stariji ljudi koji su se trudili podupri-jeti djecu i mlade – i mene – i koji su mi ukazali povjerenje dopustivši mi da se sâm nosim s izazovima. Pomoću iCOR-a, ja zauzvrat mogu pomoći uspostaviti okvir koji će podupirati pripadnike svih gene-racija dok zajedno rade na tome da svoju crkvu učine duhovnim domom.“

DAGMAR JANSSENSavjetnica u odgoju mladih u Srednjoj Rajni, Njemačka

„Uvjerena sam da je vizija iCOR-a o izgrađivanju duhovnih domova i življenju naših vrijednosti zajedno koncept crkve-nog rasta za budućnost. Kada vjernici različite dobi, spola i kulture rade zajed-no kako bi oblikovali život i zajedništvo crkve, tada će svatko imati dobrobit. U Crkvama utočištima iskustvo raznolikosti je stvarno. To je mjesto na kojemu se okupljaju ljudi koji se međusobno vole bez obzira na sve svoje razlike. Ljudi če-znu za tim da budu dio ovakve zajednice pune povjerenja, stoga je crkveni rast praktički samo posljedica toga.“

BERT SEEFELDTVoditelj Adventističke službe mladima u Njemačkoj

„Usmjerena na odnose; otvorena za dijalog; spremna ohrabriti i potaknuti na sudjelovanje i uključenost – to je crkva čiji bih član volio biti. Za mene je iCOR oruđe koje pomaže meni i mojoj crkvi da postanemo sličniji tim idealima. Zato je iCOR za mene prava misija – jer sam uvjeren da ništa ne odražava bît misije bolje od toga kada uspijemo približiti Božje kraljevstvo ljudima oko nas ovdje i sada.“

PORUKE AUTORA

10

MARK SEEFELDTPastor u Berlinu (Njemačka)

„Često prisutnost djece i mladih u našoj crkvi uzimamo zdravo za gotovo; no mnogi od njih još nisu postali obraćeni vjernici. Stoga bi oni trebali biti prva skupina koju nastojimo doseći Bož-jom ljubavlju. iCOR shvaća Crkvu kao međugeneracijsku obitelj u kojoj se svi brinemo jedni za druge. Kada se vrijedno-sti iCOR-a žive, svaki član Crkve, svaka mlada osoba i svaki posjetitelj trebao bi iskusiti najvažnije obilježje Isusovih učeni-ka te stoga i same Crkve: ljubav.“

STEPHAN SIGGPredsjednik Švicarske unije Kršćanske adventističke crkve

„iCOR govori o stvarnoj misiji Kristo-ve crkvene obitelji – da živi kao Božja crkva. Bryan Stone, stručnjak za misiju, sažima to na sljedeći način: središnji je cilj iCOR-a da vjernici svih generacija žive autentično zajedništvo te na taj način ak-tivno svjedoče svijetu. iCOR teži k tome da se učeništvo živi holistički te, pomoću empirijskih istraživanja, njeguje i promiče središnje biblijske vrijednosti za Crkvu.“

MARKUS VOSSPastor u Greifswaldu (Njemačka)

„Kod iCOR-a me fascinira činjenica da mladi i stariji mogu zajedno ‘ponovno otkriti’ svoju vjeru, biti tu jedni za druge, učiti jedni od drugih te zajedno rasti u Isusu Kristu. Kada crkve žive ove vrijed-nosti, ljudi koji su u potrazi za istinom također mogu upoznati Boga na privlačan način.“

11

12

R I J E Č U R E D N I K A

Što vam pada na um kada razmišljate o „crkvi“? Za neke je prvotna asocijacija crkve-na zgrada, sveto mjesto; mjesto na kojemu se susrećete s Bogom i ulazite u Njegovu prisutnost. To bismo u prošlosti nazvali hramom. Nije slučajnost da se, na primjer, engleska riječ „sanctuary“ („svetište“, op. prev.), koja označava sveto ili posvećeno mjesto, često upotrebljava u kontekstu crkvene zgrade ili mjesta bogoslužja.

Drugi shvaćaju crkvu prvenstveno kao iskustvo: crkva nije samo mjesto; to je događaj. Odlazak u crkvu stoga često znači i sudjelovanje u organizaciji vjerskog sastanka ili bogoslužja. To se pak odvija prema određenom planu i uključuje liturgijske elemente. Duhovni program može biti privlačan i nadahnjujuć ili, suprotno tomu, neprivlačan i zamoran, pa neki više neće doći. Neki misle da bismo od crkve trebali napraviti događaj i organizirati bogoslužje na moderniji i profesionalniji način.

Oni treći povezuju crkvu prije svega s institucionalizmom, strogim strukturama i krutim svjetonazorima i vjerovanjima. Oni vide crkvu ili kao čuvara tradicije i pouzdanosti ili kao nevažnu supkulturu koja je izvan doticaja sa svijetom u kojem živimo.

Za ostale je crkvena organizacija, sa svojom povijesti, predstavnicima i osobitostima, vrlo važan čimbenik u njihovu identitetu koji daje značenje njihovoj vlastitoj vjeri. Po-stoje također i oni za koje je crkva samo „partnerstvo iz udobnosti“ u cilju navješćivanja Božje riječi i evangeliziranja svijetu što je brže moguće jer je vremena malo.

Crkva znači mnogo toga. Crkva – prije svega, to ste ti i tvoj „brat“ ili „sestra“ u vjeri. Crkva – naposljetku, to smo mi, zajednica onih za koje je Isus Spasitelj, Gospodin i Prijatelj. Crkva – to je ono što zajedno živimo u vjeri i način na koji to živimo. Značenje crkve može se u biblijskom smislu usporediti s Božjim vrtom, s radosnim proslavlja-njem, sa živim organizmom, s Kristovim tijelom, sa zajednicom praktičnog partnerstva i solidarnosti, s mjestom utočišta i s obitelji gdje se možeš osjećati kao doma.

Što je za tebe crkva? Na koji način želimo živjeti i oblikovati Kristovu Crkvu? Što je naj-važnije u tom procesu? Koja je Isusova svrha za nas i za Njegovu Crkvu? Upravo o tome želimo razmišljati i razgovarati zajedno – i mladi i stariji – pomoću ovog iCOR vodiča za proučavanje. iCOR inicijativa može pomoći vašoj zajednici da otkrije i živi temeljne crkvene vrijednosti; također, iCOR pruža podršku vašoj crkvi u njezinu nastojanju da postane duhovni dom za sve generacije. Isus sebe poistovjećuje s tobom i tvojim bli-žnjim i On je prisutan među nama kad god se okupimo kao zajednica puna života, koja živi to zajedništvo u Njegovo ime – koja se poistovjećuje s Njim i u čijem se središtu nalazi On (Matej 18,20). Kao crkva, mi smo Božja misija u ovom svijetu.

Stephan SiggAutor i začetnik iCOR inicijative

ŠTO JE TO „CRKVA“?

13

14

U V O D

iCOR vodič za proučavanje je poput periskopa za tebe i tvoju crkvu. Riječ „periskop“ dolazi od grčkih riječi skopein („pogledati“) i peri („uokolo“); stoga ti i iCOR pomaže da pobliže pogledaš teme i crkvene vrijednosti iCOR inicijative te da o njima razgovaraš iz različitih perspektiva i točaka gledišta.

Iako ti ovaj vodič, koji sadrži teme za proučavanje za 13 tjedana, može dobro poslužiti i kao pomoć u svakodnevnom osobnom proučavanju tijekom jednog tromjesečja, tako-đer je osmišljen da te potakne da stupiš u međugeneracijski dijalog sa svojom braćom i sestrama u vjeri u svojoj crkvi. To je moguće ostvariti u subotnjoškolskom razredu koji pohađaju osobe različite dobi, u kontekstu niza iCOR seminara u tvojoj crkvi, unutar male skupine za proučavanje Biblije u tvom domu ili u malim skupinama organiziranima posebno za ovu prigodu.

Razlog tomu je što se Crkva gradi u zajedništvu – kada se mladi i stariji ujedine. No kako bi to uspjelo, morate imati zajedničke vrijednosti, biti u stalnom međusobnom dijalogu te zajednički stvoriti duhovni dom. Ovaj vodič za proučavanje može pomoći tebi i tvojoj crkvi u tom procesu.

STRUKTURA VODIČAiCOR vodič za proučavanje strukturiran je na sličan način kao i priručnici za učitelje za biblijsku pouku. Sadrži 13 tema za proučavanje (za 13 tjedana), a one su podijeljene na 6 odsječaka ili perspektiva (za svaki dan po jedna). Različita pitanja i aktivnosti pomoći će tebi i tvojoj skupini da dublje i na praktičan način istražite teme.

ŠIRA SLIKAOdsjek pod nazivom „ŠIRA SLIKA“ na dvije stranice daje ti pregled svake iCOR teme, kao i uvid u 6 PERSPEKTIVA odmah na početku tjednog proučavanja. To može poslužiti kao početka točka za grupnu diskusiju.

PERSPEKTIVASredišnja točka svake PERSPEKTIVE donosi jedan ili više temeljnih biblijskih teksto-va koji se odnose na najvažnije aspekte teme proučavanja. Imat ćete najviše koristi ako pročitate ne samo citirani tekst već i biblijske tekstove koji su navedeni te ako odgovo-rite na pitanja i provedete aktivnosti koje ćete naći u odsjeku „Praktična perspektiva“.

U SREDIŠTU POZORNOSTISvaka iCOR tema za proučavanje završava odsjekom pod nazivom „U središtu po-zornosti“. U njemu možete pronaći poticaj za daljnje razmišljanje, bilo u obliku slike, citata, reference ili prijedloga za neku relevantnu web-stranicu ili materijal za daljnje proučavanje.

Autori ovog priručnika imaju zajednički san – san da će iCOR vodič za proučavanje pomoći tebi i tvojoj crkvi da otkrijete središnje biblijske vrijednosti, da ih dublje istražu-jete te naposljetku živite u skladu s njima bez obzira na generacijsku pripadnost. Taj san može postati stvarnost. Možeš ga početi ostvarivati već danas!

KAKO TO FUNKCIONIRA

BOG JE L JUBAV 1

„‘Bog je ljubav’ – piše na svakom pupoljku što se rascvjetava, na svakoj vlati mlade trave.“Ellen G. White, Put Kristu, str. 10

BOG JE L JUBAV

Š I R A S L I K A

MOTIV

Naše poimanje ljubavi neodvojivo je i praktički identično našem poimanju Boga. U Bibliji nema važnije i fundamentalnije izjave o Božjoj naravi od tvrdnje: „Bog je ljubav.“ Naši koncepti vjere, spasenja, posvećenja i crkve moraju biti usmjereni na ovo temeljno učenje i određeni njime. Isusovi učenici prvenstveno su učenici ljubavi zato što je Bog ljubav, a pravo učeništvo prepoznat će se po načinu na koji praktično živimo tu ljubav.

FOKUS

Perspektiva 1: Ljubav nije samo Božja karakteristika; to je sama Njegova naravIvan dvaput naglašava da je Bog ljubav (1. Ivanova 4,8.16). Ivan ne kaže: „Bog je poput ljubavi“ ili „Bog je pun ljubavi“. Njegova izjava nije opis karakteristike koju Bog posjeduje; ona nam govori kakva je Božja narav.

Kako ova izjava utječe na tvoje poimanje Boga? U kojoj mjeri tvoje poimanje Boga odgovara ovoj izjavi?

Ivan piše: „Tko ne ljubi, ne upozna Boga“ (r. 8) i „Tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti“ (r. 20).

Zašto se ljubav prema Bogu ne može odvojiti od ljubavi prema bližnjima, osobito prema našoj braći i sestrama u Kristu?

Što to znači za nas kao Crkvu koja tvrdi da slijedi Boga?

Perspektiva 2: Ljubav nije samo osjećaj; to je zapovijedIsus je zapovijed o ljubavi nazvao najvećom zapovijedi rekavši da o toj zapovijedi ovise sav Zakon i Proroci. To znači da cjelokupni Stari zavjet ovisi o zapovijedi o ljubavi.

Zašto je to tako? U razgovoru s Isusom, pismoznanac je dao ispravan odgovor (Luka 10,25-37), a opet

nikada nije bio više u krivu. Zašto?

Perspektiva 3: Ljubav nije sporedna tema; to je naša glavna zadaćaPavao kaže da je ljubav svrha zapovijedi (1. Timoteju 1,5). Stoga cilj kršćanske vjere nije što veće znanje, već što veća ljubav.

Slažeš li se s tim? Zašto je znanje bez ljubavi beskorisno?

Perspektiva 4: Ljubav nije samo oznaka; to je zaštitni znakIsus je dao učenicima novu zapovijed – da vole jedni druge. Pročitaj Ivan 13,34.35.

Koji je zaštitni znak tvoje crkve? Zašto je međusobna ljubav najuvjerljiviji argument za istinsko učeništvo i Božju crkvu? Kako ih način na koji ljudi i generacije unutar crkve zajedno žive može razlikovati od

života koji se vodi izvan crkve?

Š S

17

SREDIŠNJA TOČKA 1. Ivanova 4,7-21 / Ivan 13,34.35 / Galaćanima 5,22.23

Perspektiva 5: Ljubav nije opravdanje; to je posvećenjeMi nikada ne bismo mogli učiniti dovoljno da zaslužimo Nebo, čak ni time što bismo voljeli druge. No Nebo će biti ispunjeno ljudima koji vole. Mi smo pozvani Božjom ljubavlju prema nama i osnaženi njome kako bismo voljeli jedni druge. Riječ je o rastu u ljubavi.

Zašto ljubav možemo razumjeti i kao izraz radosti, mira, strpljivosti, blagosti, dobrote, vjernosti, krotkosti i umjerenosti?

Kada bismo rast u ljubavi shvatili kao cilj svoga posvećenja, kakve bi to posljedice imalo za nas?

Perspektiva 6: Ljubav nije privremena; ona traje vječnoLjubav nikad ne prestaje: ona traje vječno zato što je Bog ljubav i Njegova zapovijed o ljubavi odnosi se na čitavu vječnost. Ljubav je temelj svega života koji je Bog stvorio. Osim toga, za Petra, poziv da ljubimo jedni druge je bît poruke posljednjega vremena upućene Crkvi.

Ima li ljubav u tvojoj crkvi važnost koja joj je dana u Bibliji? Zašto je poziv da imamo „žarku ljubav“ jedni prema drugima središnji aspekt poruke

posljednjega vremena upućene Crkvi (1. Petrova 4,7-10)?

18

Naše poimanje ljubavi neodvojivo je i praktički identično našem poimanju Boga. U Bibliji nema važnije i fundamentalnije izjave o Božjoj naravi od tvrdnje: „Bog je ljubav.“

Š I R A S L I K A

FOKUS

Kada nastojimo opisati neku osobu, obično se koristimo pridjevima. Na primjer, kažemo da je netko velik ili privlačan. Osoba koju opisujemo može biti zabavna ili inteligentna ili, umjesto toga, zla ili prgava. Opisi mogu biti pozitivni ili negativni. Gotovo da i ne postoji kraj popisa pridjeva, odnosno riječi koje opisuju kakav je tko ili kakvo je što. U Bibliji također nalazimo mnoge opise Boga. Na mnogim mjestima govori nam se o tome kakav je Bog i s čime Ga je moguće usporediti. Ovo je svakako ključna izjava: „Milosrdan i milostiv je Jahve, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.“ (Psalam 103,8) On je također pravedan i moćan, svet i dobar.

Doista je moguće opisati Božje karakteristike na razne načine, no samo je jedan način na koji je moguće opisati Božju narav. Bog je ljubav. Zapazite da Ivan ne kaže da je Bog poput ljubavi; on ne kaže ni da je Bog pun ljubavi. Ne; Bog je ljubav. To nije opis, već određenje Njegove biti, Njegove suštine. Stoga Ivan također može reći: „Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu.“ (1. Ivanova 4,16) Zapravo ne postoji nijedna izjava u Bibliji koja ovako izravno i jasno definira Božju narav. Zbog toga što je Bog ljubav, za Njegovu djecu ništa nije važnije od toga da postanu poput Njega.

PRAKTIČNA PERSPEKTIVA

U čemu se razlikuju izjave da je Bog pun ljubavi te da je On ljubav? Ivan piše: „Tko ne ljubi, ne upozna Boga“ (r. 8) i „Tko ne ljubi svoga brata kojega vidi,

Boga kojega ne vidi ne može ljubiti“ (r. 20). Zašto se ljubav prema Bogu ne može odvojiti od ljubavi prema bližnjima, osobito prema našoj braći i sestrama u Kristu?

Što to znači za nas kao Božju crkvu?

19

P E R S P E K T I VA

„Jedan od najsnažnijih dokaza pravog obraćenja jest ljubav prema Bogu i čovjeku.“Ellen G. White 1

P 1L JUBAV NIJE SAMO KARAKTERISTIKA; TO JE SRŽ SVEGA

SREDIŠNJA TOČKA 1. Ivanova 4,7-21

L JUBAV NIJE SAMO OSJEĆAJ; TO JE ZAPOVIJED

FOKUS

Kada je riječ o najvećoj i najvažnijoj zapovijedi u Evanđeljima po Mateju, Marku i Luki, suočavamo se s problemom. U Mateju i Marku riječ je o pitanju postavljenom Isusu. Isus na njega odgovara povezujući zapovijedi iz Staroga zavjeta sa zahtjevom za ljubavlju prema Bogu (Ponovljeni zakon 6,5) i prema bližnjemu kao prema samome sebi (Levits-ki zakonik 19,18). On naglašava da nema veće zapovijedi od ove (Marko 12,31) te da su sav Zakon i Proroci sažeti u ovoj dvostrukoj zapovijedi. Slušateljima u Isusovo vrijeme bilo je jasno da se On referira na cjelokupne starozavjetne spise. Naposljetku, sve se vrti oko ove zapovijedi o ljubavi. To je bît Božje naravi.

U Evanđelju po Luki zapovijed o ljubavi pojavljuje se u drugačijem kontekstu. Ov-dje Isusu nije postavljeno pitanje o tome koja je najveća zapovijed, već o tome što je potrebno učiniti kako bi se baštinilo vječni život. Isus na pitanje pismoznanca odgovara protupitanjem: „Što piše u Zakonu?“ – misleći na Toru. Iznenađujuće, pismoznanac kao odgovor navodi zapovijed o ljubavi: upravo onako kako je Isus odgovorio kada su Mu postavili pitanje o najvećoj zapovijedi. „Upravo tako!“ odgovara mu Isus. „Čini to i živjet ćeš“ (Luka 10,25-28). Zapovijed o ljubavi, koja također uključuje i zapovijed o ljubavi prema neprijateljima (Matej 5,43-45), s ljudskoga je gledišta nemoguće u potpunosti držati i ona nam otkriva našu potrebu za Božjim oprostom i spasenjem. Isus ilustrira ovu zapovijed o ljubavi, osobito ljubavi prema neprijateljima, pričom o milostivom Sama-rijancu. Ustvari su upravo religiozni ljudi – i svećenik i levit upravo su išli na službu u Hram u Jeruzalemu ili su se iz njega vraćali – prekršili Božju zapovijed o ljubavi.

PRAKTIČNA PERSPEKTIVA

Kako je moguće da se slažemo s Isusom, a ipak, poput pismoznanca, sve shvatimo potpu-no pogrešno?

Što za tebe znači biti „bližnji“ ljudima oko sebe? Danas svjesno odluči da ćeš osobama s kojima se susrećeš biti bližnji, a na kraju dana

zapiši svoja iskustva.

P E R S P E K T I VA

„Vjera i ljubav su srž svakog kršćanina. Vjera prima, ljubav daje. Vjera približava Bogu, ljubav približava bližnjima. Vjerom dopuštamo Bogu da nam čini dobro, a ljubavlju činimo dobro drugima.“Martin Luther2

20

SREDIŠNJA TOČKA Matej 22,34-40 / Marko 12,28-31 / Luka 10,25-37

P 2

FOKUS

Stručnjaci stalno iznova naglašavaju da puko prenošenje znanja ne smije biti svrha obrazovanja. Utvrđeno je da su razvoj karaktera i formiranje ličnosti važniji od stjecanja pukog činjeničnog znanja. Ovome se ne može proturječiti, iako se Pitagorin poučak ili jednostavno računanje postotka ne može riješiti pomoću dobrog karaktera. Međutim, obrazovanje nije puko znanje. To je osobito točno kada se radi o našoj vjeri u Boga i evanđelju Isusa Krista. Samo znanje može nas učiniti arogantnima. Mi možemo biti u pravu, ali na vrlo krut i destruktivan način. „Znanje nadima, a ljubav izgrađuje.“ (1. Korinćanima 8,1)

Grčka riječ za vjeru, pistis, također znači i „povjerenje“. Povjerenje je utemeljeno na znanju; na primjer, na činjenici da već poznajemo osobu ili imamo iskustvo s određe-nom stvari. No povjerenje je i mnogo više od toga. Povjerenje i vjera su koncepti koji zahtijevaju postojanje odnosa. Kada bi vjera bila puko vjerovanje da je nešto ispravno ili posjedovanje znanja o nebeskim stvarima, onda bi Sotona bio najveći „vjernik“ (vidi Jakov 2,19). On i pali anđeli živjeli su u Božjoj prisutnosti. Biblija nigdje ne tvrdi da se približavamo Bogu pomoću znanja ili razumijevanja. Poznavanje Boga i istine mnogo više ovisi o rastu u ljubavi – prema Bogu i prema bližnjima. Ondje gdje nema ljubavi, sve znanje je uzaludno. Stoga cilj svjedočenja o vjeri nije samo prenošenje biblijskog znanja ili postizanje prihvaćanja doktrinarnih učenja, već život pravog Isusova sljedbeni-ka, posvećen ljubavi prema Bogu i prema našim bližnjima.

PRAKTIČNA PERSPEKTIVA

Kada bih posjedovao znanje bez ljubavi, bio bih ništa. Je li ispravna i obrnuta tvrdnja? Na koji način pokazuješ da poznaješ Boga? Na koji način želiš svjedočiti o svojoj vjeri drugima? Prema tvome iskustvu, na koji se

način vjera prenosi u tvojoj crkvi?

21

L JUBAV NIJE SPOREDNA TEMA; TO JE NAŠA GLAVNA ZADAĆA

„Svrha je te zapovijedi ljubav iz čista srca, dobre savjesti i vjere neprijetvorne.“ 1. Timoteju 1,5

SREDIŠNJA TOČKA 1. Korinćanima 8,1-3; 13,1-3

P 3

L JUBAV NIJE SAMO OZNAKA; TO JE ZAŠTITNI ZNAK

FOKUS

Pogrešne oznake mogu biti vrlo uznemirujuće – na primjer, kada ono što pronađeš unutra ne odgovara onome što piše izvana ili kada ono što se tvrdi ili obećava ne odgo-vara stvarnosti. No kada su moja iskustva s određenim proizvodom pozitivna, oznaka postaje zaštitni znak. Zaštitni znak je pokazatelj kvalitete sadržaja. Vrlo je slično i s Crkvom.

Isus objašnjava da je ljubav prema drugima zaštitni znak prema kojemu se Njegovi učenici razlikuju od drugih. Svijet, odnosno ljudi koji ne poznaju Boga prepoznaju pravo učeništvu na temelju ljubavi koja vlada među učenicima. Jesmo li ili nismo Isusovi sljedbenici ne ovisi toliko o mjestu na kojemu se okupljamo, ili načinu na koji je organizirana naša Crkva, ili nauku koji ispovijedamo. Isusovi sljedbenici trebali bi se prije svega prepoznati po načinu na koji se odnose jedni prema drugima i na koji zajedno žive. Život crkve je, dakle, pokazatelj toga kakav Bog jest. Kada među Isusovim sljedbenicima vlada ljubav, Bog postaje netko u koga je moguće vjerovati. Tamo gdje se evanđelje može doživjeti u praksi, Isus postaje „opipljiv“. Za Isusa je ovaj zaštitni znak Njegovih učenika toliko važan da to naglašava „novom zapovijedi“ za svoje učenike: „Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!“ (Ivan 15,12)

PRAKTIČNA PERSPEKTIVA

Koju bi oznaku stavio na svoju crkvu? Što ova oznaka govori, a što se može pronaći „unutra“? Što misliš, koji je zaštitni znak tvoje crkve? Po čemu se ona razlikuje od ostalih? Kako ti tome možeš doprinijeti?

„Kad su ljudi međusobno povezani, ne silom ili osobnim interesima, nego ljubavlju, pokazuju djelovanje jednog utjecaja koji je uzvišeniji od svakog ljudskog utjecaja. Tamo gdje postoji to jedinstvo, dokaz je da je Božji lik obnovljen u ljudskom rodu i da im je usađeno novo životno načelo.“ Ellen G. White 3

P E R S P E K T I VA

P 4

SREDIŠNJA TOČKA Ivan 13,34.35; 15,9-17

22

FOKUS

Mi nikada ne bismo mogli učiniti ništa čime bismo zaslužili spasenje, pa čak ni kada bi-smo bili puni ljubavi. No Nebo će biti ispunjeno ljudima koji će biti puni ljubavi. U Bibliji, Nebo simbolizira mjesto bez grijeha, dakle bez svega što na bilo koji način uništava od-nose. Konačno, bît spasenja je u obnovi i ponovnom uspostavljanju života kakvog je Bog prvotno stvorio. To je bio život sklada (na hebrejskom: shalom) između Stvoritelja i svega stvorenja. Kroz čvrstu i nepokolebljivu Božju ljubav iskazanu u Isusu Kristu (Rimljanima 8,38.39), mi već sada uživamo u životu ove nove ili obnovljenje stvarnosti. Stoga smo pozvani i osnaženi da naučimo živjeti život onako kako ga je Bog prvotno zamislio. Mi smo stvoreni za život u odnosima, a temelj svakog pravog odnosa je ljubav. Stoga zapovi-jed o ljubavi otkriva put do istinski ispunjenog života.

Ljubav prema Bogu, bližnjima i samome sebi – to je model života kojemu trebamo težiti. To je područje u kojemu trebamo rasti i sazrijevati i za to nam je potrebna vježba. Na Nebu će prebivati samo ljudi puni ljubavi. Stoga bismo posvećenje prije svega trebali shvatiti kao rast u ljubavi. Pavao na to misli kada opisuje ljubav kao plod Svetoga Duha. Budući da Pavao ne govori o plodovima Duha u Galaćanima 5,22, već samo o plodu (jednina), mnogi biblijski stručnjaci smatraju da on shvaća Božju ljubav poput naranče sastavljene od više segmenata. Stoga se ljubav kao plod Duha otkriva u praktičnim djelima i u načinu na koji se ophodimo prema drugima u svojim svakodnevnim odnosima. Svaki aspekt ovoga ploda vezan je uz odnose i postoji jedino unutar odnosa i interakcije s drugima. Vrlo sličan koncept nalazimo u Kološanima 3,12-15.

PRAKTIČNA PERSPEKTIVA

Zašto ljubav možemo razumjeti i kao izraz radosti, mira, strpljivosti, blagosti, dobrote, vjernosti, krotkosti i umjerenosti?

U kojoj si situaciji iskusio ljubav izraženu na taj način? Kada bismo rast u ljubavi shvatili kao cilj svoga posvećenja, kakve bi to posljedice imalo

za nas kao Crkvu? Imaš li kakve praktične prijedloge kako bismo zajedno mogli rasti u ljubavi?

L JUBAV NIJE OPRAVDANJE; TO JE POSVEĆENJE

„Pravo posvećenje dolazi od djelovanja načela ljubavi.“ Ellen G. White4

P 5

SREDIŠNJA TOČKA Galaćanima 5,22.23 / Kološanima 3,12-15

23

FOKUS

Kao adventisti, vjerujemo u Kristov povratak – da će održati svoje obećanje. „Adven-tističku vjeru“ moguće je naći kod mnogih iskrenih vjernika, od Abrahama (Hebrejima 11,8-10) pa sve do danas. Apostol Petar bio je toliko uvjeren u to da će se Krist uskoro vratiti da je želio pripremiti Crkvu za taj dan: „Približio se svršetak svega!“ (1. Petrova 4,7) Petar je imao svako pravo vjerovati u to. Kao prvo, rastuće progonstvo vjernika bilo je znak u suvremenoj povijesti. Kao drugo, svjedočio je Kristovu uznesenju i anđe-lovim riječima upućenim zabezeknutim učenicima da će vidjeti Isusa kako se vraća na isti način na koji je i otišao na nebo (Djela 1,11). Kraj svijeta samo što nije nastupio!

Što nam je činiti u svjetlu tog skorašnjeg kraja? Što bi Crkva trebala činiti? Kako bismo se trebali pripremiti za taj događaj? Petar je rekao: Osvijestite se i otrijeznite za molitvu. Nemojte zapadati u fanatične aktivnosti ili nedolična ponašanja, već se molite. Oslonite se na svoj odnos s Bogom. No iznad svega, njegujte stalnu međusobnu ljubav i služite jedan drugomu darovima koje vam je Bog dao, kako bi Bog bio uzdignut kroz Isusa u svemu što činite jedni za druge. Budite trijezni: molite se, ljubite jedni druge i služite. Petar poziv na ljubav shvaća kao stvarnu poruku za posljednje vrijeme upućenu Crkvi. U svjetlu svršetka koji se bliži, važno je da živimo takvim životom kao da ćemo živjeti zajedno na Novoj zemlji: u zajednici ispunjenoj ljubavlju prema Bogu i prema drugima. Ljubav nikada ne prestaje; ona je vječna, zato što je Bog ljubav i Njegove zapovijedi ljubavi odnose se na čitavu vječnost. Ljubav je temelj svakog života koji je Bog stvorio. Tako je bilo u početku, tako je i sada, a tako će biti i u budućnosti. Vjera, nada i povjerenje u Boga nalaze svoje ispunjenje u povratku Isusa Krista. No ljubav je veća, ljubav će trajati vječno, jer je bît života ljubav.

PRAKTIČNA PERSPEKTIVA

Što misliš o činjenici da Petar naglašava ljubav i službu bližnjima kao poruku posljednjega vremena upućenu Crkvi?

Što to znači za tebe i za nas kao Adventističku crkvu?

P E R S P E K T I VA

P 6L JUBAV NIJE PRIVREMENA; ONA TRAJE VJEČNO

SREDIŠNJA TOČKA 1. Petrova 4,7-10 / 1. Korinćanima 13,8-13

„Što nam preostaje, mi nalazimo u Bogu. Zbog ljubavi je došao na naš svijet i umro za nas. Ono što je Bog učinio iz ljubavi ostaje, i to se može ponovno dogoditi za nas danas kada nas Njegova ljubav prema nama nadahnjuje da voli-mo. Ono što činimo iz ljubavi ostaje, čak i kada se događa tiho i nevidljivo, jer nas Božja ljubav pokreće da volimo. Ljubav ostaje.“Cae Gauntt5

24

U S R E D I Š T U P O Z O R N O S T I

Prema Bibliji, ljubav je u središtu Božje pozornosti, jer Bog je ljubav. Ljubav je krajnji cilj Božjega otkrivenja, jer je ona temelj Zakona i Proroka. Isus je ljubav prema bližnjima proglasio središnjom karakteristikom po kojoj će se Njegova crkva razlikovati od drugih, zato što će se po tome prepoznati da smo Njegovi učenici. Posvećenje znači rast u ljubavi i njime postajemo „ispunjeni ljubavlju“, jer je ljubav plod Svetoga Duha. Ako je to točno, ne bi li u središtu našega osobnog duhovnog života i naše crkvene zajednice trebao biti život praktične ljubavi?

25

BOŽ JA OBITEL J 2

Obitelj je središnji simbol ključan za razumijevanje naše vjere i crkve.

BOŽ JA OBITEL J

Š I R A S L I K A

MOTIV

iCOR inicijativa temelji se na biblijskom shvaćanju da je Bog stvorio dvije temeljne društvene jedinke koje njeguju duhovni rast i preko kojih se vjera prenosi budućim generacijama: nuklearnu obitelj i proširenu obitelj.* Obitelj predstavlja društveno okruženje u kojemu vlada suživot različitih generacija koje se međusobno podržavaju, ohrabruju i tu su jedni za druge. Obitelj je zajednica u kojoj se pojedinac osjeća prih-vaćeno i dobrodošlo, u kojoj pronalazi pravo utočište i siguran dom.

Novi zavjet često govori o našoj zajednici s Bogom jezikom koji upotrebljavamo kada govorimo o obitelji. Bog je naš Otac, a mi smo Njegova djeca. To određuje ne samo naš temeljni odnos s Bogom nego i jednih s drugima. Naposljetku, ovaj odnos moguć je jedino kroz Isusa. On sâm proglašava Crkvu svojom obitelji. To znači da vjernici unutar Crkve imaju stotine majki i očeva te braće i sestara, odnosno vrlo važan oslo-nac i uzore za život Kristovih sljedbenika u ovome svijetu.

U Novom zavjetu ne postoji značajnija ilustracija ili bolji koncept Crkve od obitelji. Metafora obitelji postavlja odnose i način na koji međusobno živimo u središte Crkve. Crkva je međugeneracijska zajednica koja pruža ljubav i podršku te hrabri svoje vjerni-ke i pomaže im da se povežu s Isusom i razviju svoj puni potencijal u odnosu s Bogom.U vremenu kada sve više ljudi čezne za osjećajem pripadnosti i autentičnim, iskrenim odnosima, živjeti zajedno kao Božja proširena obitelj u ovome svijetu ponovno postaje jedan od najsnažnijih argumenata u prilog evanđelju.

FOKUS

Perspektiva 1: „Abba, moj dragi Oče“Možemo zvati Boga svojim „Ocem, tatom“ – to nije drsko ponašanje, već činjenica.

Što to znači za tebe osobno i za tvoj odnos s Bogom? Svi oni kojima je Bog otac međusobno postaju braća i sestre. Što to znači za nas kao

Crkvu?

Perspektiva 2: Crkva, Isusova obiteljU današnjem društvu vladaju snažne individualističke tendencije.

Kakvu vrijednost za tebe i tvoju vjeru ima zajednica, odnosno kolektivno tijelo? Za mnoge ljude obiteljski odnosi imaju i negativne konotacije. No i dalje možemo

zaključiti kakva bi trebala biti zdrava obitelj. Što te koncept obitelji uči o Crkvi i načinu na koji bi različite generacije trebale zajedno živjeti?

Š S

SREDIŠNJA TOČKA Rimljanima 8,15.16 / Marko 10,28-30 / Efežanima 2,19-22 / Filipljanima 2,1-5

27

* Nuklearna ili jezgrovna obitelj je termin kojim se u sociologiji i antropologiji označava zajed-nica koju čine majka, otac i djeca, odnosno uža obiteljska zajednica. Nuklearna obitelj smatra se najmanjom i osnovnom jedinicom društva. Proširena obitelj, odnosno obitelj u širem smislu, predstavlja društvenu grupu koja se sastoji od većeg broja srodnika, tipično od barem triju generacija iste obitelji (op. prev.).

Perspektiva 3: Zar sam ja čuvar brata svoga?U istom smislu u kojemu je čovjeku povjereno da se „brine“ o okolišu (Postanak 2,15; hebrejski schamar), on također treba biti „čuvar“ svoga brata (Postanak 4,9; schamar). U hebrejskom je isti izraz upotrijebljen u oba retka; u jednom kao glagol, a u drugom kao imenica. Ne bi trebao bježati od svoga brata, već pronaći zaklon u zajednici s njim.

Pavao opisuje Crkvu kao mjesto ohrabrenja i sigurnosti, utjehe i suosjećanja, ljubavi i podrške – nalaziš li taj koncept u svojoj crkvi?

Što možeš učiniti kako bi pomogao u tome?

Perspektiva 4: Crkvena obitelj: model za uspjeh„Ljudi se nisu obraćali na kršćanstvo samo zbog onoga u što su prvi kršćani vjerovali. Oni su se obraćali zbog načina na koji su se prvi kršćani ponašali. (...) Prvi kršćani bili su poznati po svojoj međusobnoj ljubavi.“6 Očito je da je upravo autentično zajed-ništvo koje je vladalo među prvim kršćanima bilo privlačno i uvjerljivo za ljude toga vremena. Evanđelje se nije samo propovijedalo u crkvama, ono se i živjelo.

Kakvo bi trebalo biti kršćansko zajedništvo da bi bilo uvjerljivo za tebe i za druge?

Perspektiva 5: Obitelj u Božjem domuKroz Krista svi smo mi članovi Božjeg kućanstva. To nije samo „nebeska“ stvarnost. Pavao je rekao da je crkva također i „Božji dom“. Međutim, on nije govorio o zgradi ili lokaciji, već o zajednici. Bog prebiva ondje gdje postoji mir među braćom i sestrama (2. Korinćanima 13,11) i gdje ljudi žive i djeluju prema principu ljubavi (Rimljanima 12,9-21).

Način na koji mi kao Crkva živimo ima mnogo više veze s Božjim domom od onoga što činimo u crkvi. U kojoj je mjeri ova tvrdnja istinita?

Prva kršćanska crkvena obitelj bila je više živa zajednica nego mjesto sastanka. Kako je s tvojom crkvom?

Perspektiva 6: Proširena obiteljKao Crkva, mi možemo živjeti kao obitelj koja obuhvaća sve generacije.

Jesi li to iskusio u svojoj crkvi? Gdje i kako? Što je posebno u odnosu između braće i sestara u vjeri (Filemonu 15.16)?

28

Š I R A S L I K A

FOKUS

Isus je iznenadio svoje suvremenike obraćajući se Bogu na vrlo prisan i gotovo djetinji način. Nije Ga oslovljavao samo s „Oče“, već i „Abba“ – odnosno „tatice“ (Marko 14,36). No nije to činio kako bi naglasio svoj povlašteni odnos s Bogom niti je smatrao da Mu se samo On može tako obraćati. On nas svojim primjerom uči da i mi možemo gledati na svoj odnos s Bogom na taj način. Kroz Svetoga Duha, „Abba“ kao način oslovljavanja postaje privilegija svih vjernika i izraz njihova statusa djece Božje. Činjenica da nam Sveti Duh pomaže da oslovljavamo i razumijemo Boga na taj način govori nam da sâm Bog to od nas želi. On je naš voljeni Otac i čezne za tim da ponovno postane naš „tata“. Iako smo svi mi obilježeni manje ili više nesavršenim i možda čak i negativnim ili nepostojećim odnosom sa svojim biološkim ocem, ipak možemo zamisliti koliko duboki i snažni mogu biti veza, ljubav, poziv i snaga sadržani u ovakvu shvaćanju Boga. Za Pavla, to nije bilo samo zakonito pravo budućeg života u Božjem kraljevstvu; oni koji mogu reći: „Abba, moj dragi Oče“ znaju da su sigurni u Božjim rukama u svakodnevnom životu.

Ako je Bog otac svih nas, ta činjenica ne ukazuje samo na to da smo svi potekli od Njega i da Mu pripadamo. U biblijsko vrijeme, otac je također određivao identitet i poziv. Djeca (točnije, sinovi) su često prirodno slijedili stope svoga oca i naslijedili obiteljsku baštinu. To što imamo Boga kao svoga Oca čini nas braćom i sestrama, bez obzira na to jesmo li mladi ili stari. Naša zajednica vjere i naše međusobno zajedništvo u crkvi mora biti određeno ovim temeljnim odnosom.

PRAKTIČNA PERSPEKTIVA

Kakvo značenje za tebe osobno ima činjenica da Boga možeš zvati svojim Ocem? Što to znači za tebe i tvoj odnos s Njim?

Što činjenica da smo svi Božja djeca otkriva o našem međusobnom odnosu u crkvi?

29

P E R S P E K T I VA

„Ova jedna riječ – ‘Abba’ – snažnija je od svih pitanja, tajni i strahova. Otac zna.“ Joachim Jeremias7

P 1„ABBA, MOJ DRAGI OČE“

SREDIŠNJA TOČKA Rimljanima 8,15.16 / Galaćanima 4,6

CRKVA, ISUSOVA OBITEL J

FOKUS

Mi u zapadnom svijetu živimo u društvu koje je obilježeno snažnim individualizmom; ono vrednuje individualnu slobodnu kao najviše dobro. To je donijelo mnogo toga do-broga: naposljetku, svaki pojedinac trebao bi imati mogućnost da odredi i oblikuje svoj život koliko god je to moguće. Međutim, nijedan čovjek nije otok; mi ljudi stvoreni smo za odnose – što je u skladu s Božjom naravi. Stvoritelj nas nije stvorio kao usamljena bića koja jednostavno negdje iskoče iz jajeta, već smo (u idealnom slučaju) rođeni u rukama brižnih roditelja i učimo otkrivati i oblikovati život unutar obitelji i zajednice; naposljetku, tako činimo cijeloga života. Mi se povezujemo s okolinom te na taj način doprinosimo svojoj obitelji i društvu. Preuzimamo odgovornost i pomažemo obliko-vati vlastiti svijet, možda tako što jednoga dana postajemo roditelji te bake i djedovi. Pružamo pomoć i podršku drugima, djelujući u duhu solidarnosti. U vrijeme u koje je Isus živio na ovoj Zemlji, drevna društva obilježavao je ovakav koncept života. Vrlo važan element bio je kolektiv. Pojedinci su temeljili vlastiti identitet na pripadnosti određe-nom narodu, plemenu, odnosno obitelji. Doista, nije postojala važnija ili snažnija veza od obiteljskih veza.

Budući da mnogi učenici nisu slijedili životni koncept koji im je nametalo njihovo obi-teljsko nasljeđe, već su radije slijedili Isusa, Petar je mogao reći: „Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.“ (Marko 10,28) Isusov odgovor razjašnjava što znači to „sve“ – ono uključuje braću i sestre, majku, oca, baštinu – drugim riječima, obitelj. Obitelj je „sve“. No obitelj vjernika je mnogo više! Isus kaže da će Njegovi učenici primiti „sto-struko“ više braće i sestara, majki i očeva (uzora, mentora) i baštine „u ovom vremenu“

(r. 30) – ne samo na Nebu! Isus obećava svojim sljedbenicima da će „ovdje i sada“ imati Crkvu – Njegovu obitelji. On je to već jasno dao do znanja kada su Ga Njegova majka i braća tražili (Marko 3,31-35). Svi prisutni u toj prostoriji razumjeli bi da je Isus odlučio uzeti pauzu u svom izlaganju u tom trenutku. To bi čak bilo i primjereno, jer je obitelj na prvome mjestu. No umjesto toga, Isus je iskoristio tu situaciju kako bi uputio važnu pouku. Čak je i uvrijedio vlastitu majku kako bi naglasio poantu: zato što, za Isusa, prava obitelj nije u krvnom srodstvu, već u srodstvu „po vjeri“. I ti si dio te obitelji.

PRAKTIČNA PERSPEKTIVA

Kakvu vrijednost za tebe i tvoju vjeru ima zajednica, odnosno kolektivno tijelo? Kako se to očituje u tvome životu? Što te koncept obitelji uči o Crkvi i o načinu na koji bi različite generacije trebale zajedno

živjeti?

P E R S P E K T I VA

Vjerojatno ne postoji važnija tvrdnja o Crkvi od ove: svi smo mi obitelj Isusa Krista i trebamo živjeti u skladu s tim.

30

SREDIŠNJA TOČKA Marko 3,31-35; 10,28-30

P 2

FOKUS

Prvi izvještaj u Bibliji o izravnim posljedicama grijeha (rezultatu ljudskog odbacivanja Stvoritelja) ne govori o preljubu, krađi ili laganju, već o bratoubojstvu – o tome kako je brat ubio vlastita brata. Izvještaj o Abelu koji pogiba od ruke svoga brata Kajina u odre-đenom je smislu neka vrsta arhetipa, temeljne kategorije grijeha. Temeljni biblijski kon-cept jest da svi mi zapravo pripadamo istoj obitelji i imamo istoga oca: no zbog grijeha, čovjek se okrenuo protiv vlastita brata te stoga protiv samoga sebe. Braća su postala neprijatelji. Obitelj je postala razdijeljena i „svatko se brine za sebe“ postao je slogan. „Zar sam ja čuvar brata svoga?“ odgovorio je Kajin smrknuto kada ga je Bog upitao za njegova brata (Postanak 4,9). Naš odgovor na to pitanje trebalo bi biti odlučno „da“.

Da, mi smo „čuvari“ svoje braće i sestara. Moramo „čuvati“ jedni druge. Sve su to načini na koje se može prevesti hebrejska riječ schamar. U istom smislu u kojemu je čo-vjeku povjereno da se „brine“ o okolišu (Postanak 2,15; schamar), on također treba biti „čuvar“ svoga brata (Postanak 4,9; schamar). U hebrejskom je isti izraz upotrijebljen u oba retka; u jednom kao glagol, a u drugom kao imenica. Stoga nosimo posebnu odgo-vornost jedni za druge i pozvani smo da se brinemo jedni o drugima u ljubavi. Upravo u toj točki Isusovo učenje dolazi do izražaja kada nas On opominje da ne trebamo vladati nad drugima, već služiti jedan drugome kao braća i sestre (Matej 23,8-12). Pavao je ta-kođer naglasio ovo shvaćanje u ranoj kršćanskoj crkvi. Ljubav među braćom i sestrama u Kristovoj obitelji obilježena je obostranim ohrabrenjem u Kristu, utjehom u Njegovoj ljubavi, zajednicom u Duhu, suosjećanjem, međusobnom ljubavlju i jedinstvu u Duhu i poslanju te istim stavom koji je i Isus iskazivao. Nitko ne gleda samo vlastite interese,

već i interese drugih (Filipljanima 2,1-5). Štoviše, Crkva treba biti mjesto gdje smo svi mi „čuvari“ svoje braće i sestara. Ovdje, pod vodstvom Svetoga Duha, mi iznad svega nastojimo obnoviti i oživjeti zajednicu među braćom i sestrama koja je nestala. Ovdje se brinemo jedni o drugima i pazimo jedni na druge.

PRAKTIČNA PERSPEKTIVA

Ohrabrenje i sigurnost, utjeha i suosjećanje, ljubav i podrška – gdje ti to doživljavaš? Što možeš učiniti kako bi doprinio razvoju ovih vrijednosti u svojoj zajednici?

31

ZAR SAM JA ČUVAR BRATA SVOGA?

Crkva nije samo mjesto okupljanja gdje održavamo duhovne sastanke ili zajedno sudjelujemo u njima. To je prije svega autentično zajedništvo koje se živi u Isusovo ime. Radi se o ljudima, a ne o programima.

SREDIŠNJA TOČKA Postanak 4,8-10 / Filipljanima 2,1-5

P 3

CRKVENA OBITEL J: MODEL ZA USPJEH

FOKUS

U svojoj knjizi When the Church Was a Family profesor Joseph H. Hellerman poka-zuje da prvi kršćani nisu razumijevali da su oni zapravo Božja obitelj samo u teološkom smislu, već su i živjeli kao proširena obitelj na vrlo praktičan način. Ustvari, novoza-vjetna crkva otkriva nam tipične obiteljske vrijednosti i strukture. Prije svega, Crkva je sebe shvaćala prvenstveno kao živu zajednicu. Bratsko zajedništvo (koinonia) bilo je u središtu pozornosti. Vjernici su se okupljali po domovima (prvi vjernici u Jeruzalemu samo su jedno kratko vrijeme povremeno odlazili i u Hram na molitvu). Oni su zajedno jeli i dijelili hranu međusobno. U mnogo slučajeva također su međusobno dijelili i materijalna dobra i posjede. Čitali su Pisma, slavili Boga, razgovarali, molili se jedni za druge te međusobno hrabrili i podupirali u duhovnom i praktičnom smislu. Osjećali su se emocionalno povezanima kao braća i sestre (1. Korinćanima 16,20) te su naglašavali međusobno jedinstvo unatoč socijalnim, etničkim, dobnim i spolnim razlikama (Galaća-nima 3,26-28; 2. Korinćanima 13,11-14).

Stručnjaci koji proučavaju rast prve kršćanske crkve ukazuju na činjenicu da je, osim spasonosne poruke o Isusu Kristu i osobnog iskustva u dodiru s kršćanima u svakodnev-nom životu, ono što je privuklo ljude prije svega bilo to posebno bratsko zajedništvo u crkvama. Pokazalo se da je ljubav koja se živi i osjeća u crkvi doista bila najbolja evange-lizacija za Crkvu u prvim stoljećima (Ivan 13,35). Već nam je poznato da je prva Crkva u Jeruzalemu uživala naklonost svega naroda zbog zajedništva u kojemu su vjernici živjeli kao rezultat svoje vjere (Djela 2,47). Stoga kršćanska crkva koja živi kao Božja obitelj nije samo topla zajednica, već i jedno od najučinkovitijih misijskih oruđa koje mi vjernici

imamo u ovome svijetu, pa možemo pretpostaviti da će misijski značaj kršćanskog zajedništva koje se živi na autentičan i vjerodostojan način nastaviti rasti.

PRAKTIČNA PERSPEKTIVA

Očito je da je upravo autentično zajedništvo koje je vladalo među prvim kršćanima bilo privlačno i uvjerljivo za ljude toga vremena.

Kakvo bi trebalo biti kršćansko zajedništvo da bi bilo uvjerljivo za tebe i za druge?

„Ljudi se nisu obraćali na kršćanstvo samo zbog onoga u što su prvi kršćani vjerovali. Oni su se obraćali zbog načina na koji su se prvi kršćani ponašali. (...) Prvi kršćani bili su poznati po svojoj međusobnoj ljubavi.“Joseph H. Hellerman8

P E R S P E K T I VA

P 4

SREDIŠNJA TOČKA Djela 2,41-47

32

FOKUS

Nije slučajnost da je upravo Pavao toliko naglašavao jedinstvo i ujedinjujuću snagu evanđelja Isusa Krista za Crkvu. On je osobno bio promijenjen prilikom susreta s Isusom; od revnog zagovaratelja religijskog judaizma postao je najvažniji misionar među poganima. Pavao je bolje od ikoga shvaćao da su Židovi i pogani ujedinjeni u Isusu kao braća i sestre, uspostavljajući tako novu obitelj. Kroz Isusa svi mi imamo pristup Ocu i svi smo punopravni članovi Božjeg kućanstva te smo stoga i dio Božje obitelji. Kakva privilegija! No to nije samo obećanje pojedincu koje svatko može prisvojiti za sebe. To nije samo duhovna stvarnost i Pavao naglašava da bi ta duhovna činjenica trebala također postati i stvarnost u mjesnim crkvama. Mi nismo samo hram Duha Svetoga kao pojedinci, već zajedno činimo crkvu mjestom Božjeg prebivanja.

Baš poput crkve u Efezu, sve crkve trebale bi biti mjesto Božjeg prebivanja. Vrlo je važ-no primijetiti da Pavao nije upotrijebio riječ „hram“ u smislu hramske službe. On je kao simbol za Crkvu upotrijebio hramsku građevinu. Šator ili hram izvorno je bio povezan s konceptom božjeg prebivanja (Izlazak 25,8) te će na svršetku vremena cijeli Novi Jeruzalem biti mjesto Božjeg prebivanja (Otkrivenje 21,3). Na Novoj zemlji više neće biti hrama jer će sâm Bog biti naš hram (Otkrivenje 21,22). Svi ćemo živjeti i prebivati u toj novoj stvarnosti. Nećemo samo živjeti u Božjem domu; Bog će živjeti među nama. Pavao je imao na umu ovaj koncept kada je upotrijebio hram kao sliku Crkve. Bog pre-biva ondje gdje postoji mir među braćom i sestrama (2. Korinćanima 13,11) i gdje ljudi žive i djeluju prema principu ljubavi (Rimljanima 12,9-21).

PRAKTIČNA PERSPEKTIVA

Kao Crkva, mi smo obitelj koja živi u Božjem domu. U tom kontekstu, što je za tebe važno?

Prva kršćanska crkvena obitelj bila je više živa zajednica nego mjesto sastanka. Kako je s tvojom crkvom? Zašto tako misliš?

OBITEL J U BOŽ JEM DOMU

Božje prebivanje nije vezano uz određeno mjesto ili crkvenu građevinu, već Bog prebiva među svojim narodom. Koristeći hram kao sliku Crkve, Pavao nije imao na umu određene obli-ke bogoslužja, ceremonije ili prakse proizišle iz hramskih službi, već način na koji oni koji su „članovi Božjeg kućanstva“, dakle članovi Njegove obitelji, u stvarnosti žive zajedno u Njegovoj prisutnosti.

P 5

SREDIŠNJA TOČKA Efežanima 2,11-22

33

FOKUS

Ovo je dirljiva priča. Rob bježi iz kršćanskog domaćinstva, iz Filemonova doma, samo kako bi posjetio Pavla u zatvoru u Rimu. Ovaj rob, Onezim, upoznao je Isusa kroz Pavla. Njegovo obraćenje promijenilo je ne samo njegov odnos s Bogom već i s Pavlom i Fi-lemonom, njegovim bivšim gospodarom i vlasnikom. Pavao je smatrao Onezima svojim „sinom“. Pavao je odigrao ključnu ulogu „rađajući“ (r. 10) ovo Božje dijete. U starom i iskusnom Pavlu Onezim je napokon pronašao svog duhovnog oca i mentora. Onezim je postao dio Božje obitelji i u Pavlu je pronašao nekoga tko je nepokolebljivo stajao na njegovoj strani (r. 17-19). Pavao se zauzeo za njega i pomogao mu da svoj život usmjeri u pravom smjeru.

Međutim, unatoč svom obraćenju, Onezim je i dalje bio odbjegli rob. No Pavao će ga ohrabriti da riješi taj problem i vrati se svom svjetovnom gospodaru. Zanimljivo je to što je Filemon, Onezimov zakoniti vlasnik, i sâm bio kršćanin i bio je upoznat s Pavlovim likom i djelom. Iako je Onezim i dalje bio Filemonov rob u smislu posjedovanja, njegovo obraćenje iz temelja je promijenilo njihov odnos. Onezim se vratio kao „ljubljeni brat“ (r. 16). Njih dvojica sada su bila braća i dio Božje obitelji. Kako ta spoznaja može promi-jeniti odnos dviju osoba?

Ovaj događaj vrlo jasno naglašava činjenicu da je Crkva proširena obitelj za sve ljude. Bez obzira na različita okruženja iz kojih dolaze, na to koliko su mladi ili stari, u crkvi su svi oni prihvaćeni i pripadaju među „očeve“ i „majke“, braću i sestre. U zajednici vjere, svi su tu jedni za druge te pružaju i primaju pomoć i podršku – i to ne samo kada sve ide dobro.

PRAKTIČNA PERSPEKTIVA

Kao Crkva, mi možemo živjeti kao obitelj koja obuhvaća sve generacije. Jesi li to iskusio u svojoj crkvi? Gdje i kako? Što je posebno u odnosu između braće i sestara u vjeri (Filemonu 15.16)?

P E R S P E K T I VA

P 6PROŠIRENA OBITEL J

SREDIŠNJA TOČKA Filemonu 10-20

U današnje vrijeme i u današnjem svijetu, važnost koncepta proširene obitelji je u porastu. Mnogi, a osobito mladi, nisu iskusili zdrave obiteljske odnose. Prečesto nedostaju čvrsti i pouzdani uzori koji bi mogli usmjeriti i pružiti podršku, a da i ne spomenemo činjenicu da su za mlade posebno važni zdra-vi odnosi sa starijim osobama, ne uključujući roditelje.

34

U S R E D I Š T U P O Z O R N O S T I

„Ovaj koncept crkve kao ‘Božjeg naroda’ – kao Božjeg novog društva, Njegove obitelji, Njegove zajednice – danas je za mnoge najuzbudljivija ‘radosna vijest’ koju su ikada čuli. A kakvu to promjenu može donijeti kada osoba zna da pripada Bogu i Njegovu narodu zauvijek! U vrijeme otuđenja, radost potpunog pripadanja Bogu i Njegovoj obitelji (...) jedno je od najznačajnijih obilježja kršćanske poruke radosne vijesti.“ David Watson9

35

RASTI ZA JEDNO 3

„Uzajaman utjecaj generacija u veličanju istine evanđelja i ono što je Bog učinio za čovjeka nužni su elementi za opstanak društva.“Howard Vanderwell, citirano u: The Church of All Ages, Herndon/Virginia: The Alban Institute, 2008, str. 27

RASTI ZA JEDNO

Š I R A S L I K A

MOTIV

Crkvu kao Božju obitelj možemo zamisliti jedino kao međugeneracijsku zajednicu. To se temelji na uvjerenju da ljudi različitih dobnih skupina trebaju jedni druge kako bi duhovno rasli. Crkvama koje aktivno nastoje uključiti sve generacije u svoju zajed-nicu i misiju prioritet je unaprjeđivati odnose, bogoslužja, biblijske sate i međusobno učenje kroz sve generacije. Nije dovoljno da se različite generacije samo okupe na bogoslužje u crkvi; oni moraju biti svjesno međusobno povezani i moraju aktivno raditi zajedno. Kada streme prema takvu cilju, vjernike vodi uvjerenje da su svi jednaki i imaju jednaka prava, bez obzira na generacijsku pripadnost, te da svi možemo učiti jedni od drugih – mladi od starijih i stariji od mladih – u svakom životnom području, a posebno kada je riječ o vjeri.

FOKUS

Perspektiva 1: Bog želi pripadnike svih generacijaRazličite generacije su životna činjenica. Međutim, razlike među njima posljedica su ne samo razlike u godinama već i različitih kulturnih utjecaja, kao i duha vremena te pogleda na život koji vas je oblikovao dok ste odrastali.

Koliko generacija možeš prepoznati u svojoj crkvi i koje razlike među njima vidiš? Žive li generacije u tvojoj crkvi skladno ili postoje tenzije i sukobi? U kojim konkretnim situacijama to uočavaš?

Perspektiva 2: Možemo uspješno rasti jedino kada rastemo zajednoI u Starom i u Novom zavjetu pripadnici različitih generacija shvaćali su se kao cjelina. Nikoga se nije isključivalo na bilo koji način, niti iz vjerskih rituala ili bogoslužja niti iz drugih vjerskih crkvenih aktivnosti. Stoga se može pretpostaviti da su i u novozavjet-nim crkvama po kućama također bili prisutni vjernici svih generacija.

Može li religija biti tvoja osobna stvar i možeš li sâm rasti u vjeri? U kojoj mjeri nam odnosi s osobama različite dobi mogu pomoći da rastemo u vjeri?

Perspektiva 3: Vjera je nešto što učimo jedni od drugih i jedni s drugimaPrenošenje naše vjere nije jednosmjerna ulica. Vjera je nešto što učimo jedni od drugih i jedni s drugima. Isus osobito naglašava da odrasli mogu učiti od djece kada se radi o vjeri. U zdravoj crkvenoj obitelji pripadnici svih generacija uče jedni od drugih i nijedna generacija nije važnija od druge.

Prenošenje vjere drugima događa se neprestano i uključuje sve članove crkve, svjesno ili nesvjesno, pozitivno ili negativno. U kojoj je mjeri ova tvrdnja točna?

Što možeš naučiti o svojoj vjeri od osoba različite dobi u svojoj crkvi?

Š S

37

SREDIŠNJA TOČKA Ponovljeni zakon 29,9-15 / 1. Samuelova 17,26-40 / Malahija 4,5.6 / 1. Korinćanima 12,12-27

Perspektiva 4: Neodgovarajući oklopDavid je pobijedio Golijata na jedinstven način. Biblija nam pruža mnoge primjere kako je Bog djelovao kroz mlade generacije da bi potaknuo probuđenje i obnovu među svojim narodom. Kada bolje pogledamo, postaje nam jasno da su Isusovi učenici zapravo bili mlađi nego što smo mislili. Ako proučimo reformacije i probuđenja koja su se odvila tijekom povijesti, uvidjet ćemo da su ih obično pokrenuli i izveli mladi ljudi. I povijest naše Crkve govori tome u prilog.

Imamo li i mi danas određene „oklope“ u koje pokušavamo „ugurati“ mlade iako im oni ne odgovaraju?

Ljudi kažu da starije generacije teže očuvanju određenih vrijednosti, dok mlade genera-cije teže reformaciji. Je li to točno?

Jesu li inicijative i ideje mladih u tvojoj crkvi ohrabrujuće ili obeshrabrujuće? Zašto?

Perspektiva 5: Očevi se okreću djeci, a djeca očevimaZdrava crkvena obitelj napreduje na temelju odnosa među generacijama koji je ispu-njen ljubavlju i poštovanjem. Starijim generacijama upućen je poseban poziv da dopru do mladih generacija.

Zašto bi ovo „obraćanje srca“ (Malahija 4,6) trebala potaknuti upravo starija genera-cija?

Što ti možeš učiniti kako bi promicao međusobno razumijevanje i zdrave odnose među generacijama?

Perspektiva 6: Četiri područja rasta u učeništvuIz usporedbe o ljudskom tijelu možemo naučiti da smo potrebni jedni drugima te da se rast u Kristu može ostvariti jedino u zajednici u kojoj aktivno sudjeluju sve generacije. Kako bi postigle zdrav duhovni rast, osoban ili kolektivan, sve generacije

moraju raditi zajedno sa stalnom sviješću o ovoj međusobnoj ovisnosti. Kao Kristovo tijelo, Crkva treba rasti u međusobnim odnosima (zajedništvo među vjernicima), u duhovnosti (zajedništvo s Isusom kao glavom), u svojoj misiji dosezanja svijeta (ak-tivna i praktična služba tijela) te u duhovnim darovima i talentima (u prosvjećivanju i osnaživanju vjernika i njihovih darova).

Što misliš, koja su od ovih četiriju područja rasta razvijena u tvojoj crkvi? Koja nisu? U kojim područjima rasta vidiš snagu i važnost utjecaja različitih generacija?

38

Š I R A S L I K A

FOKUS

Ne smatraju svi čitatelji Biblije peto poglavlje Postanka jednako zanimljivim. Pozne godine ljudi koji se tamo spominju mogu potaknuti nagađanja, no ovo rodoslovlje i dalje nije ni približno toliko zanimljivo kao izvještaji koji se nalaze prije i poslije toga poglavlja. Međutim, ono svjedoči o nečemu vrlo važnom: život je osmišljen kako bi proizveo još života, kako bi donio potomke. Bog je tako htio, barem kada je riječ o ovoj Zemlji. I budući da ljudi obično ne dobivaju prve potomke pred kraj svoga života, u isto vrijeme postoji više od jedne generacije. Možemo samo nagađati o tome kako je taj zajednički život generacija izgledao u tim prvim danima ljudske povijesti. Međutim, očito je da je dio Božjeg plana za nas i potomstvo i zajednički život generacija.

Već su stari Grci (vidi citat) imali poteškoća s različitim generacijama. Za starije generacije uvijek je bilo tipično da promatraju osamostaljivanje mlađih generacija sa strahovanjem i nepovjerenjem. Stereotipni stavovi poput: „Znaš kakvi su mladi danas!“ ili: „Oh, oni su tako staromodni!“ stvaraju se vrlo brzo. Iako danas određena područja sukoba među generacijama nisu toliko žestoka, zajednički život i interakcija i dalje su izazov. U današnje vrijeme moguće je pronaći i do šest različitih generacija koje žive u isto vrijeme, ne samo zato što ljudi žive duže već i zbog brzog načina života te različitih životnih i obiteljskih koncepata. Sociolozi su osmislili pojmove kao što su Izgubljena generacija, Najveća generacija, Tiha generacija, „Baby Boomers“ generacija, Genera-cija X, Generacija Y ili Milenijalci te među njima nalaze jasna razlikovna obilježja. Iako to može djelovati pomalo neprirodno, i u Crkvi možemo primijetiti koliko su generacije različite i koliko različit može biti njihov pristup vjeri – i to je dobro. Nije li?

PRAKTIČNA PERSPEKTIVA

Koliko generacija možeš prepoznati u svojoj crkvi i koje razlike među njima vidiš? Žive li generacije u tvojoj crkvi skladno ili postoje tenzije i sukobi? U kojim konkretnim

situacijama to uočavaš?

39

P E R S P E K T I VA

„Mladi danas vole luksuz. Ne znaju se ponašati, preziru autoritet, ne poštuju starije i zabavljaju se umjesto da rade. Mladi ljudi ne ustaju kada stariji ulazi u prostoriju. Proturje-če roditeljima, brbljaju u društvu, proždiru za stolom slatki-še, prekriže noge i tiraniziraju učitelje!“Sokrat, grčki filozof, 5. st. pr. Kr.

P 1BOG ŽELI PRIPADNIKE SVIH GENERACIJA

SREDIŠNJA TOČKA Postanak 5,1-32

MOŽEMO USPJEŠNO RASTI JEDINO KADA RASTEMO ZAJEDNO

FOKUS

U sekularnom društvu ljudi mogu tvrditi da je vjera osobna stvar. Dokle god osigurava svim ljudima individualnu slobodu da slijede svoja uvjerenja, ta je izjava točna. No vjera u Boga utemeljena na Bibliji je sve samo ne osobna stvar. Odnos s Bogom nije nešto što se živi izdvojeno i izolirano, već u zajednici. Obraćenje i krštenje nisu samo osobna stvar, već imaju važnu ulogu i u zajednici. U cijeloj Bibliji nalazimo činjenicu da Bog ne stupa u odnos samo s pojedincima, već i s ljudima u cjelini, sa svojim narodom. Čak i u prvom obećanju danom Abrahamu rečeno mu je da će biti otac mnogim narodima. Kasnije je to obećanje potvrđeno savezom s Izraelom, a taj se savez preko Isusa odnosi i na nas. Iako postoji velika razlika između naše kulture danas te jezika i svakodnevice u starozavjetno vrijeme, i dalje je vrlo impresivno vidjeti kako je Bog potvrdio svoj savez s Izraelom u Ponovljenom zakonu 29. Bog u taj savez ne uključuje samo najstarije i naji-skusnije ljude, već sve generacije, od male djece do najstarijih osoba. On uključuje čak i one koji se još nisu ni rodili. Svoju buduću djecu Bog već smatra dijelom ove obitelji. Stoga svi oni koji ozbiljno pristupaju Božjoj riječi mogu pripadati toj obitelji, bez obzira na to jesu li još vrlo mladi, pa čak i ako ih roditelji još nose u naručju. Doista, i u Starom i u Novom zavjetu pripadnici različitih generacija shvaćali su se kao cjelina (vidi npr. Jošua 8,34.35; Nehemija 8,2.3; 12,43). Nikoga se nije isključivalo na bilo koji način, niti iz vjerskih rituala ili bogoslužja niti iz drugih vjerskih crkvenih aktivnosti. Stoga se može pretpostaviti da su i u novozavjetnim crkvama po kućama također bili prisutni vjernici svih generacija. Naposljetku, naš odnos s Bogom uvijek je vezan uz naš odnos s Njegovim narodom ili, novozavjetnim jezikom, s Njegovom obitelji. U vjeri rastemo

zajedno i u vjeri rastemo zajedno. Zajedništvo je ovdje ključan čimbenik – i to ne samo s onima istih godina i istih interesa, već s osobama svih generacija.

PRAKTIČNA PERSPEKTIVA

Može li religija biti tvoja osobna stvar i možeš li sâm rasti u vjeri? Sastavi popis osoba iz svoje crkve koje su ti važne te zabilježi i njihove godine. Koju važ-

nost one imaju za tvoju vjeru?

P E R S P E K T I VA

U vjeri rastemo zajedno i u vjeri rastemo zajedno.

40

SREDIŠNJA TOČKA Postanak 12,1.2 / Ponovljeni zakon 29,9-15

P 2

FOKUS

A) Srž kršćanske vjere izražena je u Novom zavjetu grčkom riječi pistis. Možemo je prevesti kao „povjerenje“. Vjera nije samo vjerovanje da su određene stvari istinite; to znači povjeriti se Bogu i slijediti Isusa. Stoga vjera u Boga postaje opipljiva u „životu istine“ – kada se istina živi na praktičan način. Zato je važno da se vjera prenosi unutar odnosa. U idealnom slučaju, dijete „uči“ vjerovati od svojih roditelja i u obiteljskom ozračju tako što će iskusiti vjeru na djelu. Dijete može iskusiti kako odrasli vode svoje živote vjerujući u Boga, što čine, a što ne čine te na čemu se njihova vjera temelji. U Starom zavjetu odgovornost za prenošenje vjere bila je povjerena roditeljima, ali i ci-jelom izraelskom narodu – te stoga i Crkvi. Potaknuta onime što su doživjela, djeca će sama htjeti da ih se pouči o tome (Izlazak 12,26). Stvarni zadatak ovog „poučavanja“

jest ispričati iskustvo Božje spasonosne milosti (Izlazak 13,14) te širiti Božju riječ (Po-novljeni zakon 6,6.7). To ustvari znači da mlađe generacije uče što znači vjera u Boga i Njegovu Riječ na temelju uzora vjere, iz povijesti te iz iskustava starijih generacija u njihovu hodu vjere (Psalam 78). Stoga je iskustvo žive zajednice vjere u crkvenoj obite-lji ključno za širenje i prenošenje vjere.

B) Prenošenje naše vjere nije jednosmjerna ulica. Isus osobito naglašava da odrasli mogu učiti od djece kada se radi o vjeri. Isus uzima upravo djecu kao primjer da ne mo-žemo zaslužiti spasenje. U zdravoj zajednici vjere djeca imaju jednak, ako ne i povlašten status u crkvenom životu i zajednici (Matej 18,2-5; Marko 10,14). U zdravoj zajednici vjere pripadnici svih generacija uče jedni od drugih i nijedna generacija nije važnija od druge.

PRAKTIČNA PERSPEKTIVA

Prenošenje vjere drugima događa se neprestano i uključuje sve članove crkve, svjesno ili nesvjesno, pozitivno ili negativno.

Gdje si ovo već iskusio? Što si dosad naučio od različitih generacija u svojoj crkvi? Kako drugi mogu imati koristi od tvoje vjere?

41

VJERA JE NEŠTO ŠTO UČIMO JEDNI OD DRUGIH I JEDNI S DRUGIMA

„Kako se velika raznolikost pokazuje u svijetu prirode! Svaki njezin dio ima svoje posebno područje djelovanja, a ipak su svi povezani u jednu veliku cjelinu. Isus Krist je u zajedništvu sa svojim Ocem i iz tog velikog središta treba se širiti prekrasno zajedništvo (...) kroz sve slojeve ljudi i raznolike talente.“ Ellen G. White10

SREDIŠNJA TOČKA A) Izlazak 12,24-27; Ponovljeni zakon 6,6-9; Psalam 78,1-8 // B) Matej 18,1-5; Marko 10,13-16

B 3

NEODGOVARAJUĆI OKLOP

FOKUS

Ovo je jedna od najpoznatijih priča u Starom zavjetu: priča o Davidu i Golijatu. Za mnoge je ovo samo priča o tome kako dječak može pobijediti diva, kako gubitnik može pobijediti miljenika. No pobjeda u ovoj priči ne pripada Davidu, već Bogu. Bog je donio pobjedu izraelskom narodu kroz jednog tinejdžera. Svojim mladenačkim entuzijazmom i očito naivnom vjerom, dječak koji je naučio vjerovati Bogu poučio je ovog čovjeka pouci, unatoč svem njegovu iskustvu. Nitko nije vjerovao da je sposoban za to. Njegov mnogo stariji brat čak ga je optužio da se ponaša neodgovorno i da ima nečasne namjere (r. 28). Zadivljujuće je da to nije poljuljalo mladićevo pouzdanje i motivaciju te da nije otišao, obeshrabren. Naposljetku, osobe u Božjoj crkvi koje su starije i iskusnije navodno sve znaju i mogu bolje. Tipičan primjer toga jest Šaulova namjera da mladića odjene u svoj

oklop: „Dobro, ako si odlučio učiniti nešto za Boga, onda to učini na naš način.“ Oklop predstavlja borbene vještine i tradicionalan način vođenja bitki starijih generacija. To nije pogrešno i temelji se na iskustvu. Oni su tako naučili i tako se treba činiti. No također je činjenica i da ovaj oklop uopće ne odgovara tinejdžeru. On mu je pretežak i nije navikao na njega. On želi djelovati na svoj način. I, na opće iznenađenje, Bog blagoslivlja ovaj pothvat! Bog je dao pobjedu. Nijedan div za Boga nije prevelik. No za Davida je oklop koji mu je Šaul pokušao nametnuti bio prevelik.

Ako se oslanjamo isključivo na ono što smo oduvijek činili i u što smo oduvijek vjerovali, možda ćemo se naći zarobljeni u rutini, ne stižući nikamo – baš poput izraelskog naroda u ono doba. Možda je i nama kao Crkvi danas potrebna ta vrsta pozitivne dinamičnosti i hrabrosti utemeljene na vjeri koju posjeduju mladi kako bismo iskusili Božji blagoslov u svom crkvenom životu i misiji. Mogu li nas njihova perspektiva i njihov stav dovesti dalje od onoga gdje smo sada?

PRAKTIČNA PERSPEKTIVA

Imamo li i mi danas određene „oklope“ u koje pokušavamo „ugurati“ mlade iako im oni ne odgovaraju?

Ljudi kažu da starije generacije teže očuvanju određenih vrijednosti, dok mlade generacije teže reformaciji. Je li to točno?

Kako tvoja crkva reagira na inicijative i ideje mladih?

Biblija nam pruža mnoge primjere kako je Bog djelovao kroz mlade generacije da bi potaknuo probuđenje i obnovu među svojim narodom. Isusovi učenici zapravo su bili mlađi nego što mislimo. Reformacije i probuđenja koja su se odvila tije-kom povijesti obično su pokrenuli i izveli mladi ljudi. I povijest naše Crkve govori tome u prilog.

P E R S P E K T I VA

P 4

SREDIŠNJA TOČKA 1. Samuelova 17,26-40

42

FOKUS

Posljednji redci u Starom zavjetu odnose se na obećanje koje simbolizira dolazak Ilije. Taj „Ilija“ pomoći će da se srce otaca obrati k sinovima, a srce sinova k ocima (Malahija 4,5.6). Neki stručnjaci smatraju da je to metafora za opću socijalnu skrb ili povratak vjeri predaka (Luka 1,17). Koji god bili argumenti u prilog neke od interpretacija, u ovom odlomku jedno je jasno: kada je Isus došao na Zemlju, otpočelo je mesijansko doba, čije je obilježje okretanje generacija jednih drugima. Uloga srca u ovom procesu posebno je naglašena. To znači da je ovo obraćanje osobna stvar duboke važnosti. Riječ je o obnov-ljenim odnosima i povjerenju između generacije roditelja i generacije djece.

Nije slučajnost da ovo obraćanje srca ima određenu strukturu i ne događa se slučajno. Značajna je činjenica da se prvo navode srca otaca. Uistinu, da bi odnos među gene-racijama bio zdrav i obnovljen, činjenica je da se srca odraslih prvo moraju okrenuti srcima mladih. Bog je stvorio život na način da na dobrobit i razvoj mlađih generacija snažno utječu briga i podrška pune ljubavi koje pružaju starije generacije. To je također primjenjivo na odnos između djece i mladih, a ne samo između odraslih i djece. Kako bi se srca okrenula jedna drugima, netko mora preuzeti inicijativu, a u crkvi su uglavnom odrasli odgovorni za tu ulogu. Živjeti prema načelu: „Ako žele nešto, moraju doći k meni“ potpuno je pogrešan pristup.

Dakako, to se odnosi i na mlade u crkvi. Uvijek je najbolja strategija preuzeti inicijativu i pristupiti drugoj strani. No budući da mladi često nisu na vodećim pozicijama, ali imaju nove ideje i razmišljanja, vrlo je važno da starije generacije u crkvi pokažu zanimanje i

otvorenost prema njima. Kada mladi znaju da ih se shvaća ozbiljno i da su prihvaćeni, njihova će srca također postati otvorena za potrebe starijih generacija. Zdrava crkve-na obitelj napreduje na temelju odnosa među generacijama koji je ispunjen ljubavlju i poštovanjem. I upravo se u tome očituju mesijansko doba i evanđelje Isusa Krista.

PRAKTIČNA PERSPEKTIVA

Što ti možeš učiniti kako bi promicao međusobno razumijevanje i zdrave odnose među generacijama?

OČEVI SE OKREĆU DJECI, A DJECA OČEVIMA

„Djelo istine pretrpjelo je mnoge gubitke zbog nedovoljnog obraćanja pažnje na duhovne potrebe mladih.“Ellen G. White11

P 5

SREDIŠNJA TOČKA Malahija 4,6

43

FOKUS

Kao što je i Isus pokazao svojim primjerom, „stvaranje učenika“ je pitanje odnosa. Postajanje Isusovim učenikom ne događa se u izolaciji, odvojeno od zajednice vjernika. Tome nas poučava i ilustracija o Kristovu tijelu. Pavao naglašava da postoji jedno tijelo, ali mnogo udova. Krist je glava. Mi smo potrebni jedni drugima, a rast u Kristu može se ostvariti jedino u zajednici u kojoj aktivno sudjeluju sve generacije. To se odnosi na sve, mlade i starije, muškarce i žene. Kako bi postigle zdrav duhovni rast, osoban ili kolektivan, sve generacije moraju raditi zajedno sa stalnom sviješću o ovoj međusobnoj

ovisnosti. Ova dva područja životnoga rasta Kristovih sljedbenika ne smiju se isključiti. Postajanje Kristovim učenikom događa se unutar četiriju temeljnih područja rasta koja se odnose na sve generacije.

Odnosi: Ne postoji nešto poput solo kršćanstva. Isus nas uvijek poziva da postanemo dio Njegove zajednice. Što su odnosi među vjernicima bolji, tijelo će biti zdravije.

Duhovni rast: Ti si učenik dokle god si živ. U životu službe Isusu, cilj nije postići učeniš-tvo, već ostati učenik. Kako bismo rasli, potrebni su nam stimulacija i izazovi s kojima nas suočavaju Božja riječ i duhovni život u crkvi.

Misija: Tijelo nije stvoreno kako bi samo postojalo, ne radeći ništa. I kao Crkva i kao pojedinci, mi moramo prihvatiti izazove s kojima se suočavamo služeći i svjedočeći u zajednici koja nas okružuje kako bismo ostali duhovno zdravi.

Osnaživanje: Kao dijelovi tijela, svi smo primili duhovne darove i talente. Naš je zada-tak da ih otkrijemo, razvijamo i upotrebljavamo. Vježba ojačava tijelo. Stoga je naš cilj pomoći jedni drugima da razvijemo snagu te pružiti jedni drugima podršku u slabostima.

PRAKTIČNA PERSPEKTIVA

Što misliš, koja su od ovih četiriju područja rasta razvijena u tvojoj crkvi? Koja nisu? U kojim područjima rasta vidiš snagu i važnost utjecaja različitih generacija?

P E R S P E K T I VA

P 6ČETIRI PODRUČJA RASTA U UČENIŠTVU

SREDIŠNJA TOČKA Matej 28,18-20 / 1. Korinćanima 12,12-27 / Efežanima 4,1-6

„Rezultati istraživanja provedenih tijekom više od četiriju proteklih desetljeća ukazuju na to da međugeneracijska su-radnja pozitivno utječe i na starije i na mlađe sudionike. (...) Stav djece prema starijima popravlja se kada provode vrije-me s njima, a stariji ljudi postaju manje negativni i sretniji te razvijaju veće samopoštovanje.“Holly Catterton Allen i Christine Lawton Ross12

44

U S R E D I Š T U P O Z O R N O S T I

„Bog nas ne opskrbljuje potpuno oblikovanim karakterom. Niti On oblikuje naše karaktere kao potpuno samostalan, suveren čin, a ni ne očekuje od nas da to učinimo sami. Oblikovanje našeg karaktera za Boga je čin koji uključuje zajednicu. Mi na taj način pomažemo jedni drugima. Bog djeluje na nas preko drugih ljudi. Zajednički rad generacija nužna je sastavnica zdrave formacije. Svako godište uči nešto od drugoga.“Howard Vanderwell13

45

POVEZIVANJE 4

Neka te ova tema potakne da učiniš korak u uspostavljanju autentična odnosa puna ljubavi unatoč generacijskim razlikama te da budeš otvoren prema drugima.

POVEZIVANJE

Š I R A S L I K A

MOTIV

Bog je ljubav i – baš kao što Otac, Sin i Sveti Duh postoje unutar odnosa – Njegova Crkva također treba odražavati prirodu takva odnosa. Izgrađivanje zdravih odnosa jedan je od najvažnijih i najhitnijih zadataka kršćanske crkve. Ljubav koju Isusovi sljedbenici provode u djelo središnja je karakteristika po kojoj se razlikuju od drugih i koja upućuje na to da pripadaju Bogu. Ta ljubav čini njihovu vjeru vjerodostojnom. U potpunosti je nemoguće voljeti Boga, a zanemarivati druga ljudska bića. Kršćansko zajedništvo mora se izgrađivati i živjeti; to je više od pukog okupljanja nekolicine ljudi na istome mjestu kako bi prisustvovali duhovnom programu.

Crkve u kojima se vjernici međusobno povezuju ulažu svjestan napor u izgradnju autentičnih odnosa punih ljubavi bez obzira na generacijske, kulturalne ili društvene barijere te stupaju u kontakt s ljudima u Crkvi i izvan nje. Oni odražavaju koncept Boga i čovječanstva, nastoje uspostaviti pozitivan pristup ispunjen ljubavlju prema drugim ljudskim bićima i svijetu u kojemu žive, cijene otvoren i iskren dijalog te ulažu napor kako bi pronašli načine da pokažu da je Božja ljubav relevantna i prikladna za naše vrijeme.

FOKUS

Perspektiva 1: Bog se želi povezatiBog nam dolazi u posjet. On traži naše društvo. On postaje jedan od nas. On dozvo-ljava da Ga izruguju i pribiju na križ, i to Njegovom voljom, zato što je Njegova želja da jednoga dana budeš u mogućnosti ponovno živjeti s Njim (Ivan 14,2.3). Bog želi uspostaviti kontakt s tobom i tvojim bližnjim. On je zbog toga riskirao sve, dao sve. Pročitaj citat Dietricha Bonhoeffera u Perspektivi 1 (i nastavak na stranici U SREDI-ŠTU POZORNOSTI).

Što misliš, koja je razlika između „stvarnih ljudskih bića“ i „idealnog čovjeka“? Opiši nekoliko konkretnih karakteristika.

Ima li razlike ako vjerujemo u jedan ili u drugi koncept?

Perspektiva 2: Bog stvara vezeIsus ruši društvene i vjerske barijere. Isus ponovno povezuje ono što smo mi ljudi razdvojili. Isus nadilazi naše predrasude i čini upravo našu međusobnu povezanost ključnim obilježjem svoje Crkve. Za Isusa smo svi mi udovi jednoga tijela, a On je glava. U Isusovo doba iz crkvenog i vjerskog života bili su isključeni Grci, robovi i žene.

Koje su skupine danas isključene? Gdje ste se sve susreli s ovim predrasudama? Na koji način gradite mostove prema autsajderima? Prema kojim skupinama ljudi vam je teško graditi mostove?

Š S

47

SREDIŠNJA TOČKA Rimljanima 8,38.39 / 1. Korinćanima 12,12.13 / Matej 18,20 / Psalam 8,4-9 / Galaćanima 1,18 / Hebrejima 13,2

Perspektiva 3: Moramo biti povezaniŽivimo u vrlo individualiziranom društvu; no Biblija nas, ljude, opisuje kao društvena bića. Mi ne možemo biti Isusovi sljedbenici sami za sebe! Odnosi su nam potrebni kako bismo bili ljudska bića, ali i kako bismo bili Kristovi učenici.

Kako pronalaziš ravnotežu između osobne i zajedničke sreće? U kojim trenucima ostavljaš vlastite želje po strani za dobrobit drugih? U kojim se trenucima nastojiš izboriti za svoju sreću? Pročitaj citat u Perspektivi 3. Što misliš o teoriji da ili rastemo zajedno ili uopće ne

rastemo?

Perspektiva 4: Stav koji povezujeUnatoč negativnim iskustvima, David je očito zadržao svoj pozitivan pogled na ljudsku prirodu (Psalam 8,3-9). Sâm Isus bio je zadivljen ljudima kojima se inače nitko nije divio (npr. djeca, nevjernici, prostitutke).

Razmisli o svom konceptu ljudske prirode. Očekuješ li obično pozitivne ili negativne stvari od drugih ljudi?

Zašto je to tako?

Perspektiva 5: Dijalog koji povezujeI Pavao i Petar bili su vrlo utjecajni vođe u novozavjetnoj crkvi. Obojica su napisala pi-sma koja su uvrštena u biblijski kanon. Obojica su bila snažni karakteri. Međutim, nisu dopustili da zbog svojih proturječnih vjerovanja posumnjaju u božanski poziv onog drugog. To je očito bilo moguće kroz historeo, međusobno dijeljenje vlastite životne priče i iskustava s Bogom.

Gdje u životu tvoje Crkve postoji prilika za historeo?

Perspektiva 6: Gesta koja povezujeZa ljude u starozavjetno i novozavjetno doba bio je običaj pokazati gostoljubivost prema drugima. Isus je to čak smatrao službom samom Bogu (Matej 25,34-46). Je li gostoljubivost duhovna disciplina koju bismo trebali više vježbati?

Što ti pruža osjećaj dobrodošlice? Što možeš učiniti kako bi pomogao ljudima da se osjećaju dobrodošlo u tvojoj crkvi?

48

Š I R A S L I K A

FOKUS

Poruka koju ti Bog želi prenijeti vrlo je jednostavna, ali vjerojatno najvažnija poruka ikad: „Bog te voli!“ I mene također. I tvoje susjede, blagajnika u supermarketu na uglu, sobaricu, azilanta, političara. Bog voli svakoga od nas i želi biti blizak s onima koje voli. Ta je činjenica nit koja se proteže čitavom Biblijom: Bog je stvorio čovječanstvo i dao mu zadatak da napuči Zemlju (Postanak 1,26-28).

Zajedništvo i interakcija toliko su važni Bogu da je uspostavio „dan zajedništva“ sed-moga dana stvaranja (Postanak 2,2.3). Od samoga početka Bog je dolazio u posjete (Postanak 3,8.9). Pa čak i kada smo mi ljudi pali i kada nam Bog nije bio potreban, On nije odustao i našao je način da nas iscijeli (Postanak 3,15).

Tijekom velikog lutanja u pustinji, Bog je zatražio šator kako bi mogao biti blizu svoga naroda (Izlazak 25,8). Patio je kada j