IzdavačLiberata

Copyright 2005. Ninoslav Šafarić

Grafičko uređenjeLiberata grafički studio

Računalne grafike u knjiziBeyond 3D, Ninoslav Šafarić, 2002.

TisakITG, Zagreb 2005.

CIP – katalogizacija u publikacijiNacionalna i sveučilišna knjižnica – Zagreb

UDK 821.163.42-31

ŠAFARIĆ, Ninoslav Iza granice / Ninoslav Šafarić. - Zagreb: Liberata, 2005.

ISBN 953-7158-02-0

ISBN 953-7158-02-0

Iza granice

Ninoslav Šafarić

Liberata

Napuštam iznošenu odjeću.

Otkrivam nova prostranstva; put koji vodi iz svakodnevnog u zabranjeno,prokleto.

Iza granice je sloboda.

1.1.1.1.1.Put u osamu…

U tišini sobe koja dijeli unutarnju snagu od beskrajnog prostora izvan mojekontrole, postoje samo otkucaji sata i svjetlost grada u daljini.Izvan te granice, sjećanje priziva slike doline koja vodi u tjeskobni betonskisvijet; sad je iz tog prostora ostao samo nemir koji treba nadići, koji moranestati…Obrisi predmeta u sobi toliko su dobro poznati da ne vežu svijest i tišina jetoliko duboka da vodi u unutarnji svijet…

U prostoru iza kapaka brzo nestaju i zadnje impresije proteklog dana… ubrzaniprotok vremena… nizanje već dobro poznatih dojmova u umu koji ih je odavnoistražio i posložio u ladice.Volja za nadilaženjem čulnog opažanja uvijek je blaga, nenaporna… odmor odnapornog postojanja u mreži iluzije.Opuštanje preplavljuje tijelo, disanje se smiruje i postaje neprimjetno…

Sad postoji samo uzlazni tijek energije kao jedina stvarnost; ponovno se javljajuopažanja okolnog prostora, ali su sada oblici fluidni i promjenjivi; vibrirajurazličitim ritmovima…

Svaku od tih vibracija mogu osjetiti i mijenjati… kretati se kroz prostranstvaprostora koji se usjekao u sjećanje… bez granica… bez vremenskog odmaka…prostor je izgubio svoju moć, stvoritelj se je vratio stvorenom.

U toj promjenjivoj stvarnosti dojmovi izvanjskog svijeta gube svoju objektivnost,dojmovi unutarnjih psihičkih stanja poprimaju objektivan karakter.Dovoljna je želja, Želja je dovoljna da se uđe u svijet koji stvara životna iskustvai forme “izvanjskog” svijeta. Kao u snu… samosvijest počinje stvarati igrusimbola koji vode još dublje, u same temelje osobnosti.

U ovom trenutku vidim svoje tijelo odvojeno od sebe, ogromno je… svaka pora na kožiizgleda kao beskrajan ponor__ulazim u nju__vrelina, vlaga, osjećaj gađenja__buka koju stvarakrvotok postaje nesnošljiva__krećem se dalje, okolina mijenja gustoću i teksturu; tražimputeve koji stvaraju najmanji otpor__okolina postaje potpuno nepodnošljiva, osjećam strah iotpor__izlazim iz tijela. Želim prijeći granicu života. Što je iza granice ?Raspadanje.Ostao je samo umor, svijest sužena na poznate detalje.Bol… nepodnošljiva bol…Odjednom, nestaje bol i nestaje svijet; ostaje samo svijetlost____Misli postaju preteške…nestaju___

Ponovno počinjem osjećati tijelo.

Oko tijela je titravo energetsko polje, mijenja se… neke vibracije me privlače, neke odbijaju…ulazim potpuno u blage titraje iznad glave__nestaje osjećaj identiteta… ostaju samo vizije

budućnosti. Postoje samo neformirane slike mjesta i događaja, mijenjaju se lagano iz trena utren, svaka misao, svaka akcija ih mijenja… rastaču se i nanovo formiraju, ne postoji ništa

stalno u njihovim oblicima, mijenja se i moja reakcija na vizije, od oduševljenja do straha…Želim stvoriti budućnost.

Vizije sadrže previše nepoznatoga, ne snalazim se u takvom stanju, moram zadržati u svijestinešto poznato i čvrsto, što se mijenja sporo.

Privlače me dvije vizije prepune snažne uzdižuće energije, vizije koje daju snagu.

Grad na vodi.Knjige… uspon do neba.Svijetlost obojena značenjem.

Trebat će mi više snage da ostvarim vizije. Treba mi podrška; volja zapromjenom.Uzimam energiju; ulijeva se u mene… vizije postaju jasnije, svjetlije__statične__.

Iza mog mentalnog polja široko je prostranstvo formi u stvaranju, stapanju irastakanju...Dominantni oblici rastu, razvijaju se… onda stanu; skupe novu snagu; i ponovnorastu…ili se lagano raspadaju i stapaju u nove forme…Dovoljno je opaziti ih da se dogode promjene u mom mentalnom polju; vizijasvijeta se mijenja? Postajem budućnost.

2.2.2.2.2.Zagrobna egzistencija stvara se sada i ovdje.Koliko god promjenjiva i nestalna, psihička i egzistencijalna stanja su praktičnoapsolutna;dok traju, ona su fokus svijesti i jedina realnost.Ne postoji objektivna realnost; ne postoji Raj, ne postoji Pakao, nema ni Nirvaneni Muktija…ne čeka vas nikakva postojeća transcendentalna razina nakon smrti. Razlike usvjetonazoru i širini opažanja, razlike su i nakon smrti.

Postojanje nakon smrti kreirate sami u skladu sa sveobuhvatnom sviješću iširinom opažanja.

Zar zaista naivno vjerujete da ispraznost vašeg života može uroditiZar zaista naivno vjerujete da ispraznost vašeg života može uroditiZar zaista naivno vjerujete da ispraznost vašeg života može uroditiZar zaista naivno vjerujete da ispraznost vašeg života može uroditiZar zaista naivno vjerujete da ispraznost vašeg života može uroditinakom uzvišenom razinom postojanja nakon smrti?nakom uzvišenom razinom postojanja nakon smrti?nakom uzvišenom razinom postojanja nakon smrti?nakom uzvišenom razinom postojanja nakon smrti?nakom uzvišenom razinom postojanja nakon smrti?Da će se otvoriti prostranstva koje nikada praktično niste iskusili?Da se otvaraju svakome tko poslušno slijedi religijske rituale?

Upravo suprotno, samo ono što je vaša praktična realnost nastavlja se nakonsmrti; isprazan unutarnji svijet koji nikada nije iskusio opažanje vantjelesnihrealnosti neće ni nakon smrti, ako je tjelesno postojanje vaša granica opažanjatako će i ostati, vaš integritet će se raspasti prestankom tjelesnih funkcija.Kroz povijest razne su kulture stvarale različite mitove o zagrobnoj egzistenciji,one sa više uvida u stvarnost provodile su vježbe stvaranja zagrobne realnosti.(Egipatska knjiga mrtvih, Tibetanska knjiga mrtvih itd.) nisu opisi objektivnihtranscendentalnih razina nego vježbe stvaranja svjesnih i podsvjesnih obrazacakoji nastavljaju postojati nakon tjelesne smrti (naravno, u skladu sa opažajnimiskustvima, stvaranje zagrobne realnosti kulturološki je obojeno…).Povratak svijesti nakon kliničke smrti često donosi iskaze da um nastavljapostojati i nakon prestanka neuroloških funkcija, ali se ta iskustva redovitotumače kao put u novu “objektivnu” stvarnost. Ono što se zaista dešava jenastavak raspada mentalnih sadržaja i takozvanog energetskog (eterskog) tijela;tijelo nakon smrti izgubi 21 gram na težini, to nije “težina duše” nego težinaeterskog tijela, ovojnice fizičkog tijela u kojoj se očituju kolanjaelektromagnetskih tjelesnih zračenja za vrijeme života; nakon prestanka radatjelesnih funkcija etersko tijelo se odvaja i nastavlja polako raspadati (periodraspada duži je kod zdravih, vitalnih osoba naglo preminulih), viđenje “duhova”iznad grobova autentično je iskustvo viđenja eterskog tijela u raspadu.Misticizam poznaje postojanje eterskog tijela od davnih vremena, suvremenaznanost još uvijek nije potvrdila postojanje takvog energetskog omotača, madaje u medicini, naročito ortopediji, poznat fenomen takozvane “fantomske boli”

osjećaj boli na mjestu amputiranog uda, dokle god tjelesne funkcijemetabolizma postoje, energetski omotač zadržava oblik, obnavlja se u skladu sakvalitetom kolanja energije kroz organizam.

Dakle, kao što um stvara realnost života, tako stvara i realnost iza granicetjelesnog postojanja.

Istinit je samo onaj uvid koji ima praktične posljedice na svim egzistencijalnimrazinama.Vjera u nešto što ne možete iskusiti i upotrijebiti, potpuno je besmislena.Realnost nekog učenja može biti i vaša, samo ako postoji kao praktičan diovašeg života; zagrobna egzistencija na ovaj ili onaj način postat će realnost samoako sada i ovdje možete prevazići čulno (tjelesno) opažanje stvarnosti i djelatnopostojati neograničeni tijelom.Ako je čulno opažanje granica, ništa od vas neće ostati nakon prestanka tjelesnihfunkcija.

Neurofiziološki sustav čovjeka sposoban je za daleko veći raspon psihičkihiskustava i djelovanja od uobičajenih, ali je nažalost ta prirodna sposobnostpotisnuta obrazovanjem i diktatima svakodnevnog života.Sa neurofiziološkog stajališta, limbički sustav (hipotalamus, hipokampus,amigdala i desni temporalni režanj) odgovorni su za doživljaj izmijenjenih stanjasvijesti koja uključuju nadilaženje tjelesnog identiteta i “objektivizaciju” raznihvizija (bogovi, demoni, “viši svjetovi”), doživljaj napuštanja tijela, takozvanaastralna projekcija, posljedica je stimulacije limbičkog sustava(također iskustva pod djelovanjem Meskalina, LSD-a, DMT-a i sličnihhalucinogena).Iskustvo suprotno od objektivizacije vantjelesne egzistencije, iskustvo jedinstvasa Univerzumom i praznine iza pojavnosti objekata nastaju stimuliranjemparijetalnog režnja(također djelovanjem opijuma i njegovih derivata).Limbički sustav djeluje u skladu sa razinom neurotransmitera; povišena razinaendorfina (kemijski sličnog opijumu) vodi doživljajima univerzalnog jedinstva iekstaze, ako je u isto vrijeme razina serotonina niska, osoba gubi želju zaživotom i teži “nadilaženju” tjelesne egzistencije. Većina samorazvojnih tehnikaporijeklom iz Indije kroz praksu i način života želi postići upravo takvu visokuendorfinsku i nisku serotoninsku razinu; mitovi o reinkarnaciji, oslobođenju odkruga ponovnog rađanja i promatranje života kao bola i patnje koju moguprekinuti samo transcendentalna egzistencijalna stanja odraz su takve namjernostvorene kemijske neravnoteže.Endorfin ublažava fizičku i psihičku bol, da bi se izazvalo njegovo lučenje, yogijise dovode u egzistencijalna stanja gladovanja, života u oskudnim uvjetima i u

okruženju sa manje kisika; Himalaji su “sveti” planinski lanac samo zbog teškihživotnih uvjeta na njima i manjka kisika na tim visinama…Mnoge religije i duhovni pokreti manipuliraju serotoninskom razinom (serotoninje hormon sreće, njegova visoka razina uzrokuje sretno raspoloženje sličnoljubavnom zanosu…) glazba, osjećaj potpore od zajednice, vjera u Boga kojinagrađuje itd. donose visoku razinu serotonina, sa osobom u takvom stanju lakoje manipulirati i uvjeriti je u istinitost svakog svjetonazora koji donosi osjećajsreće i podrške…Takozvani New Age pokret je tipičan produkt reakcije na sadašnji civilizacijskitrenutak otuđenosti, besmisla i potrošačkog materijalizma. Da bi se izbjeglo izgorke svakodnevice potrebno je stimulirati serotoninsku i endorfinsku razinu itada nije važno da li je učenje zaista istinito i da li je osoba koja vas dovodi ustanje sreće kvalitetna, važno je izbjeći iz tjeskobe i primiti obećanje boljebudućnosti i vječnosti…New Age je prepun “ljubavi” (koja vas dere po džepu) i “dobrih vijesti” (koje senekim čudom nikada ne ostvaruju); tipičan produkt je osobnost koju usvakodnevnom životu prati oskudica i depresija (nagli rast razine serotonina vodikasnijem naglom padu, New Age svjetonazor stvara manično depresivne osobenesposobne za kvalitetne životne promjene i stabilnu egzistenciju).

Stvarna kvaliteta spoznaje ovisi od razine acetilholina i dopamina,neurotransmitera koji utječu na sposobnost učenja, memoriju i intuiciju. Stanjeistinske spoznaje je uvijek obilježeno normalnom(nikako ne povišenom) razinom serotonina i endorfina i visokom razinomacetiholina i dopamina;spoznaja je uvijek produkt blage, neusiljene mentalne koncentracije, svakapovišena razina endorfina ili serotonina ima suprotan učinak…(razne droge zaista otvaraju “vrata percepcije”, ali premalo su inspiracije ispoznaje donijele, a previše grobova napunile…).

Mozak jednim dijelom upravlja životnim funkcijama, ali u isto vrijeme je ireceptor impresija koje nadilaze osobnost i osobno iskustvo. Snovi su tipičanprimjer recepcije sadržaja koji nadilaze dnevna iskustva čulnog opažanja ipotječu od recepcije kolektivnog mentalnog polja.Izvježbani um, razvijeniji limbički sustav, sposoban je djelovati na kolektivnomentalno polje i mentalno polje drugih pojedinaca kao kreator i sukreatornjihovih sadržaja. Isto tako, razvijeniji limbički sustav može stvoriti i vantjelesnuegzistenciju za i nakon prestanka rada tjelesnih funkcija.Raj, pakao i reinkarnacije su naravno samo mitovi nastali da bi se ublažio strahod smrti i osobnosti dala vječna dimenzija. Ali, naša djelovanja zaista imajuvječnu dimenziju, međupovezanost u kolektivno mentalno polje osiguravasvjesni i nesvjesni prijenos informacija i mentalnih sadržaja; svaka misaomijenja svijet… svako djelovanje ima dalekosežne posljedice… posljedicedjelovanja kroz prošla vremena stvaraju sadašnji civilizacijski trenutak, stvaraju i

vaš osobni sadašnji egzistencijalni trenutak… koliko god dominantnomsuvremenom svjetonazoru pod utjecajem znanstvenih spoznaja izgledalonemoguće, međupovezanost preko kolektivnog mentalnog polja stvara vrlosnažnu vezu osobe sa određenim povijesnim periodima i davno preminulimosobama; reinkarnacija osobe je mit, ali “reinkarniranje” mentalnog sklopa iživotnih iskustava je realnost.Da bi se zaista prekoračila granica života i osvijestilo onostrano, potrebno jetrezveno ocijeniti koja je vaša praktična realnost sada i koji se osobni potencijalimogu razviti u budućnosti.Prirodna je sposobnost stvaranja svijeta, samo treba probuditi uspavanepotencijale…Smisao ove knjige je stimulirati limbički sustav čitatelja i pokrenuti procesosvještavanja potisnutih potencijala.Da bi se stimulirala spoznaja koja vodi konstituiranju osobnosti na višoj raziniegzistencijalne kvalitete i većoj psihičkoj stabilnosti, potrebno je raspršiti maglepogrešnih svjetonazora i nerealnih “endorfinskih”sanjarija.(“stacatto” stil pisanja ovog poglavlja sasvim sigurno neće pobuditi visoku razinuendorfina i serotonina… nadam se da će kod čitatelja pobuditi trezvenuspoznaju…)Uska je granica između naprednih neuroloških funkcija i psihičkih oboljenjanastalih prekomjernim stimuliranjem istih dijelova mozga. Shizofrenija, danasnajrasprostranjenije psihičko oboljenje(60 milijuna ljudi diljem svijeta boluje od shizofrenije…), nastaje pretjeranomrazinom dopamina u istim djelovima mozga gdje nastaju i kreativna stanjasvijesti; moje je mišljenje da je širenje shizofrenije posljedica sustavnogkulturološkog potiskivanja tih neuroloških funkcija.Reakcija na isprazan život pod prisilom svakodnevice koja ne ostavljamogućnost osobnosti da se razvija i napreduje prema ispunjenju vlastitihpotencijala vodi reakciji bijega od stvarnosti.Čovjek je dio univerzalnih ciklusa; njihov izražaj djelomično možemo spoznatičulima, ali njihovu beskrajnu složenost možemo opažati samo vančulnompercepcijom.Nikada niste postojali kao objekt odvojen od okoline; odvojenost je samo iluzija;ne postoji nikakva vaša esenca koja nastavlja postojati nakon prestanka radatjelesnih funkcija, kako tijelo stari, propada i nestaje, tako nakon smrtipostepeno nestaje i mentalno polje izgrađeno tijekom života.

Vječno u čovjeku je sam apsolut koji čovjek jest, umire jedino iluzijaodvojenosti.Praktična svijest o tome stvara vječnost; iluzija odvojenosti završavanestankom…

Čovjek je Apsolut; stvorio je svijet, stvara ga i dalje…(ovo je istina samo kada je praktičan dio života; ako nije... suluda je glupost…).

3.3.3.3.3.Knjiga nad knjigama bila bi zapis iskrenih ispovijedi nas koji smo proživjeliovih četrnaest godina u “vlastitoj” državi. Od rata i razaranja, prekofinancijskih nada i padova, slomova i kriza, bolesti, tragedija i ludila, nijedannarod nije sakupio toliko dramatičnih iskustava u tako kratkom periodu.Stvoriti “vlastitu” državu… taj magloviti cilj nas je upropastio.U vremenu neumitnog raspada socijalističkih federacija suluda vizija postala jekolektivna stvarnost. Ostali narodi koji su odbacili komunističke zabludestvarali su slobodno tržište, gradili demokratske slobode i otkrivali pripadnosteuropskoj povijesti i kulturi. Tuđman je gradio državu… stvarao policiju,vojsku, biroktatski aparat, sustavno preko državnih medija širio netrpeljivostprema manjinama i opisivao hrvatsku povijest kao tisućljetnu državotvornutežnju. Umjesto jeftinog i učinkovitog državnog aparata kakav bi pristajaomalom narodu na njegovu putu u Europsku zajednicu stvarala se je glomaznadržavna struktura. Naravno, država brani društvenu hijerarhiju; sebe je vidiona vrhu i gradio društvenu strukturu sa poslušnicima na povlaštenimpoložajima…Ubrzo je njegova vizija postala stvarnost; pomalo aljkava i neorganizirana, alisilno pompozna, stasavala je “država hrvatskog naroda” kroz ratne žrtve irazaranja.

Usporedno sa stvaranjem gospodarske elite i medijskim manipulacijama kojesu raspaljivale mržnju, jačao je osjećaj pripadnosti državi. Država je bila cilj ismisao; financijski održavati državni aparat bio je i ostao jedini stvarni ciljsvake vlade; svi gospodarski i politički potezi usmjereni su prema njemu. Biloje potrebno samo desetak godina da se takva praksa suludog etatizma pokažekatastrofalnom.

Odvojena od bivšeg tržišta, pretrpana porezima i doprinosima, domaćaproizvodnja nestaje, stvarajući dramatičan broj nezaposlenih; nestala je ipoduzetnička euforija sa početka devedesetih, danas gotovo niti jednagospodarska djelatnost ne može donositi dovoljnu zaradu, opterećena visokomcijenom rada i pod pritiskom visokih poreza na malom tržištu; urušio se je ibankovni sustav, nakon što je saniran novcem poreznih obveznika, rasprodanje stranim vlasnicima koji zarađuju na visokim kamatama; slabašna državnauprava ugušila se je u predmetima; državna birokracija i javne službe

nepodnošljivo su korumpirane… za nepunih deset godina nestala je moralna imaterijalna osnova na kojoj bi državni aparat mogao postojati.I kamo dalje ?Sada kada je krug zatvoren, može se nastaviti jedino dalje u istomdestruktivnom smjeru; devalvirati nerealno visok tečaj Kune (to je bio uvijet zadobijanje kredita i održavanje državnog aparata) značilo bi financijski uništitiprezadužene građane i prezaduženu državu, a sadašnji tečaj vodi istomrezultatu; bez jačanja izvoza nema dostatnih prihoda da bi se dugovi vratili…Prekinuti privatizaciju značilo bi ostaviti nacionalna dobra lošem gospodaru –državi, a nastavak privatizacije prodati sve strancima, koji će novac isisati iznašeg gospodarstva i još više se obogatiti na račun naših prirodnih dobara idesetljeća rada naših ljudi. Jednostavno, spirala uništenja je toliko uzela mahada iz nje nema nikakvog izlaza; vlade se mijenjaju, ali jedina moguća logikaodržanja ostaje ista: novo zaduživanje…Nepunih petnaest godina je bilo dovoljno da nas “vlastita” država opljačka,svede na puko životarenje bez nade u prosperitet i rasproda strancima.

Najveći problem siromašnih naroda je nemogućnost da Raj pronađu negdjeizvan granice; jer granice se oko njih zatvaraju; današnji svijet je strogopodijeljen na one koji su se obogatili iskorištavanjem drugih i one iskorištenepred kojima se nalaze ograde useljavanju i slobodnom zapošljavanju. Danasviše nema dalekih obećanih zemalja koje nude prosperitet; uprkos “globalnomgospodarstvu” sve je manje emigranata. Granice bogatih su čvrsto zatvorene;nema više Amerike slobodne za useljavanje; ostao je samo George W. Bush iimperijalna politika kontrole globalnih prirodnih resursa.

Sada, kada je nestala svaka nada u bolji život u “vlastitoj” državi, nastajeproblem kako pretovaren kreditima, sa skromnom ušteđevinom, diplomomkoju nitko u razvijenom svijetu ne priznaje i bez impresivnog radnog iskustvapotražiti sreću iza granice? Što više vrijeme prolazi, okovi su sve veći… ostajeapatično preživljavanje…Jedno je sigurno, vrijeme donosi nove probleme… u okovima ograničenja svakipotencijal se brzo troši, ostaje život prepun ograničenja. Da bi država dokazalasmisao svog postojanja i frustriranu masu držala u pokornosti, preko medijanudi potencijalno još lošiji scenarij; sudski procesi, policijske akcije, drakonskezakonske kazne…

Krajem devedesetih, kada se je istina o masovnoj nesolventnosti poduzeća ibanaka počela otkrivati, država se je zaštitila od odgovornosti hajkom na

“tajkune”; umjesto da se riješe sustavni problemi, frustriranoj je masi ponudilažrtvene jarce koje je ritualno povlačila po sudovima. Isti ti žrtveni jarci dotadasu bili igrači sustava kojima je korumpirano državno vodstvo dozvolilo kupovinubivšeg društvenog vlasništva po smješnim cijenama i bez konkurencije. “Tajkuni” sunaivno mislili da u suradnji sa strukturama kupuju “bakino srebro”, ali su se u stvarizadu•ili za “èisti šrot” zastarjele proizvodnje na premalom tržištu, uz obavezuzadržavanja viška radnika. Iz tog položaja jednostavno nije bilo mogućeproizvoditi profit; gomilali su kreditna zaduživanja, dok se cijeli sustav nijeraspao pod milijunskim dugovima…Tipičan simbol igara sa državnim vodstvom i žrtvenog jarca, Kutle, danasprolazi kroz suđenje na osnovama potpuno nerealne optužnice; za to što gaterete zaista nije kriv; cijeli sudski proces je farsa… Da li će biti osuđen u tomcirkusu? Nadam se da neće, nadam se da u ovakvom pravosuđu, kakvonažalost trpimo, ipak postoji barem trunka zdravog razuma i profesionalnogpoštenja; dosta je bilo farse, zavaravanja frustrirane mase i kreiranja lažnestvarnosti…

Vrijeme prolazi… lagano se stežu okovi… ništa više nije ostalo niti uunutarnjem svijetu, osim tjeskobe… zatočenici čekaju subotnju šetnju i kavuna špici…

Postoji samo jedan način da se pojedinac izdigne iznad destruktivnog društva;iskoristiti društvena zastranjenja za svoju materijalnu i moralnu korist. Kadane postoje pozitivne smjernice, treba iskoristiti prilike koje nude destruktivne.Možete loviti u mutnom ili ukazivati na društveni mulj i tako graditi karijeru…i tako u Hrvatskoj privreda slabi i prelazi u ruke stranih investitora, a rastemreža nevladinih udruga, koje žele ispraviti društvene probleme… zadnji stadijpropadanja svakog društva je potpuna tišina unutar društva, a na probleme seukazuje izvana… od samog osnutka ove države stranci su vršili pritiske ioblikovali ga; još malo pa će stranci jedini biti privredno i društveno aktivni.

Vrijeme prolazi…

Jedino blaženi noćni sati kada se stroj za pravljenje dugova zaustavi, aizmučeno roblje utone u ništavilo dubokog sna, nastupa vrijeme kada je sav tajcirkus moguće gledati sa odmakom; kao da je davna, zaboravljena mora, kojanikada nije postala stvarnost.

San ratnika…

U vrijeme promjena, kada su se rušile stare vrijednosti i branio nacionalniidentitet, ovakav scenarij “vlastite” države bio je daleko od najmračnijih misli;sav mrak, ludilo i destrukcija pripisivao se je agoniji unitarističkog sustava kojutreba što prije prekinuti; vratiti hrvatskom narodu identitet i mogućnostsamostalnog razvoja. Sada postaje jasno da su nas prema samostalnosti vodilipogrešni ljudi i pogrešne ideje.

Talog bivšeg sustava iskoristio je trenutak da stvori državu sebi u korist;nekadašnje žrtve represije postale su stvoritelji glomaznog državnog aparata ukojem je gomiletina vojnika bez suvremenog oružja, gomila korumpiranihbirokrata i više policije po glavi stanovnika nego u strogom zatvoru.

Sada smo pred zadnjim stadijem razotkrivanja jedne iluzije; pred suočenjem štaje opljačkalo i ponizilo jedan narod visokih potencijala i odvelo ga izvaneuropskih granica; suočenje će biti bolno… zahtijeva masovna otpuštanja izdržavne službe, još veći broj nezaposlenih i prestanak vjerovanja u mitove onedavnoj prošlosti; prepuhani državni aparat je opustošio sve do kraja… sadanema druge nego ga demontirati i krenuti naprijed na zdravim temeljima…

Iskustva koja smo prošli stvarajući državu nose pečat našeg prostora ivremena, ali su u biti obrazac svih problema na svim kontinentima. Bitipodanik zatvorenog, siromašnog i represivnog društva položaj je koji uz svepotencijale i napore donosi gušenje osobnosti i životna ograničenja. Velikavećina svjetskog stanovništva danas životari bez osnovnih mogućnostisamorazvoja i kvalitetnih životnih promjena. Realnost takozvanog “Trećegsvijeta” teško je zamisliva stanovnicima razvijenih zemalja; treba ih proputovatii osobno osvijestiti pakao u kojem živi velika većina stanovnika svijeta; jeristinu nećete spoznati preko medija. Sliku svijeta koju nudi hollywoodskaprodukcija, dokumentarni filmovi o prirodnim ljepotama i World Musickultura kao da je gorka ironija stvarnom stanju i istinskim problemima. Kaoda je život većine potisnuta u podsvijest i čvrsto zabravljena. Globalizacija usmislu slobodne trgovine i slobode kretanja mit je bez ikakvih realnih osnova.Svjetske financijske institucije poput MMF-a nisu nikakav koordinatorglobalnog razvoja nego institucije koje provode globalnu pljačku prirodnihresursa u korist nekoliko najrazvijenijih država. Iza svega toga uvijek je istidemon – država i njezina uloga u povijesti. Sam pojam globalnog jeantietatistički; stvarna sloboda trgovine, formiranja cijena, kolanja kapitala iradne snage ubrzo bi stvorila globalnu socijalnu jednakost i više od toga;stvorila bi migracijska kretanja i kretanja kapitala prema područjima svijeta

bogatim prirodnim resursima. Danas siromašni, bez kontrole i gušenja, ubrzobi postali bogati; kapital bi se prirodno kretao prema mjestima najveće zarade inajmanjih poreza; ubrzo bi se dinamički sustav svjetskog tržišta razvijaoprirodnim i poželjnim ritmom. Svijet bez granica i carina, danas utopija, jedinije preduvjet prirodnom razvoju svjetskog tržišta i globalnom prosperitetu.Ubrzo bi se raspale vojne i političke dominacije kao kule od karata…

Nažalost, budućnost donosi drugi scenarij; energetsku i ekološku krizu; i jošveću dominaciju vojnih i političkih sila…još veću bijedu ostatka svijeta.Nije Raj niti u državama koje pljačkaju ostatak svijeta; i njihov sustav jeneodrživ i nudi samo privid slobode i prosperiteta. Srednja klasa u SAD-udoživotno otplaćuje dugove, a posjeduje vrlo malo osobne imovine i životsveden na dvanaest sati rada dnevno.

U današnjem svijetu nitko nije slobodan ni sretan, svi robovski hrane jedanneodrživi i destruktivni sustav koji divljački uništava prirodni sklad, okoliš iljudski potencijal.

Šutnja i pokornost pred globalnim uništenjem… bez obzira da li trpite sranjakoje vam je priredila “vlastita” država, ili vas lagano kuhaju u loncu globalnoguništenja, zaklopiti oči ne možete… ne možete niti prikriti bol… uvjerili su vasda je takav život normalan i jedini mogući… i to je glavni razlog propadanja,

4.4.4.4.4.Uspinjanje kroz tisućljetne šume Medvednice…Iznad grada i besmisla; kroz promjene koje su me stvorile i održavaju stvoreno.

Žarište opažanja je na tijelu; na kolanju energija kroz svaki korak i svakipokret.U ovakvom bliskom odnosu sa navidljivim silama prirode lako je shvatiti daograničeno opažanje stvarnosti na sadašnjem evolutivnom stadiju čovjekastvara urbani pakao bolesti i ludila; nešto manjka svoj toj arhitekturi itehnologiji; nešto što je osnova ovog prirodnog sklada.Ono što čula mogu zapaziti dobro je poznata slika života; rast, razvoj,regeneracija, starenje, smrt, raspadanje… vječna, nepobjediva entropija… krozžive sustave kola materija i energija, ali svaki sustav je ograničen vijekomtrajanja; entropija uvijek pobjeđuje…Ali, dublji pogled na ovo okruženje koje tako brzo obnavlja snagu i kojem hrledesetine tisuća zarobljenika civilizacije, otkriva sasvim drugačiju realnost; živajedinka se rađa i umire, ali ekosustav opstaje i razvija se… cjelina se pretapa sacjelinom i postaje još obuhvatniji sustav, koji se pretapa u još napredniji irazvijeniji… i tako kroz milijune godina…Svaki redukcionistički pogled na stvarnost uvijek će otkriti prolaznost, svakiholistički otkriva vječnost…Jednako je i s pojmom osobnosti, upravo je besmisleno poistovijetiti se stijelom i ograničenim mogućnostima tjelesne egzistencije. Tako ograničenasamosvijest ne opaža ništa osim borbe za preživljavanje koja na kraju uvijekzavrši porazom. Jedino u ovakvim trenutcima u kojima pogled dolje otkrijejedinstvo sa okruženjem, zavlada osjećaj vječnosti i neuništivosti.

Da li je težnja prema vječnoj mladosti i vitalnosti samo neostvariv san?Da li je regenerativna sposobnost tijela ograničena?

Nije… ograničen je samo koncept tjelesnog i poistovjećenje osobnosti sanametnutim stanjem opažanja, koje uvijek i svugdje vidi samo ograničenja igubitak energije.Tijelo je energetski sustav kojim upravlja samosvijest; ako je samosvijestpraktično vezana uz koncepte ograničenja, nemoći i propadanja, propadat će i

tjelesni sustav; ali, ako se samosvijest izdigne do razine praktičnogpoistovjećenja sa Univerzalnim, tjelesni sustav se stalno obnavlja…Danas smo kolektivno na pragu uzdizanja samosvijesti iznad lažne realnostientropije; na marginama društvene samospoznaje razvijaju se teorije i prakseegzistencijalnih stanja koje prkose vremenu i prostoru. Tahioni, Orgon,Reiki…su “energije” koje ne podliježu entropiji (samim tim ne spadaju niti poddefiniciju energije po zakonima termodinamike…). Otkriva se jedna posve novarealnost koja prkosi svim ustaljenim konceptima na kojima je sazdankolektivan svjetonazor i civilizacija.Tijelo je dinamički sustav kroz koji stalno kola materija i energija, koji se stalnodinamički obnavlja; razlog zašto obnavljanje stanica postaje sve nesavršenije neleži u nekom “bogomdanom” ograničenju vijeka trajanja, nego u samosvijestikoja nije u stanju postojati na nivou iznad uskog koncepta prolaznosti.Samosvijest upravlja tjelesnim funkcijama; ako su one pod nadzorompodsvjesnog, vijek trajanja obnavljanja je ograničen; ako su tjelesne funkcijepod nadzorom svijesti, koja se je uzdigla iznad prolaznosti, obnavljanje neprestaje…

Vrijeme:Vrijeme:Vrijeme:Vrijeme:Vrijeme:Vrijeme je relativna podjela spoznajnog iskustva na sekvence, iluzija linearnogslijeda događaja. Protok vremena potpuno negira sadašnjost, sadašnjostpromiče opažanju.Ako promjenimo opažanje, u svakom trenutku možemo spoznati istovjetnostprošlosti i budućnosti. Budućnost se stvara u sadašnjem trenutku natemeljima svrstavanja prošlih događaja.Stalno putujemo kroz vrijeme… linearni slijed događaja u životu je samokoncept;nije teško otkriti utjecaje prošlosti na sadašnji trenutak i nije teško shvatiti daakcije sadašnjosti mijenjaju smisao prošlih doživljaja. Na sadašnji trenutakpostojanja djeluje i budućnost… sve naše akcije usmjerene su prema projekcijiželja i stremljenja koja trebaju postati egzistencijalna realnost u budućnosti;tako uz pomoć prošlih iskustava stvaramo budućnost, sadašnji trenutakprividno ne postoji, ali nije teško uočiti da upravo sada sada sada sada sada mijenjamo i prošlost ibudućnost, svi ti koncepti samo su pokušaji linearnog određivanja egzistencije.U toj isprepletenoj mreži životnih iskustava, budućnost stvaramo nažalostsamo u okviru opažanja prošlih događaja koje želimo nadograditi, ono štonema korijena u prošlim iskustvima čini se neostvarivim. Kolektivno sjećanjesnažnije djeluje na stvaranje budućnosti od našeg osobnog iskustva, većinabudućih projekcija je pokušaj “precrtavanja” iskustva drugih ljudi, ono što

zbog toga je hod razvoja spor i odaje dojam nemoći da doživimo ono što nijeusklađeno sa kolektivnim iskustvom i poimanjem stvarnosti.Zbog toga se razvoj odvija skokovito, nakon du•eg perioda prividne stagnacijedogađa se nagla promjena u kolektivnom opažanju i djelovanju; iza tog prividakrije se stalno ispreplitanje različitih nivoa opažanja i iskustava kojezanemarujemo jer ih ne možemo svrstati pod čvrste iskustvene kategorije.

Vremenom… nagomilana iskustva i posljedice djelovanje kojih nismo upotpunosti bili svjesni stvaraju “neočekivanu” egzistencijalnu realnost,otvaraju se nova prostranstva mogućnosti djelovanja.Vrijeme stvara prostor…

Prostor:Prostor:Prostor:Prostor:Prostor:Prostorna ograničenja su iluzorna; bez obzira da li se osjećamo stješnjenipremalim prostorom, ili nedorasli nepreglednosti prostorne širine, radi sesamo o iluziji nametnutoj od strane ograničenog/stečenog opažanja stvarnosti.U svakom milimetru, beskrajne su dimenzije koje se prožimaju, a ogromnerazdaljine samo su odraz prividne nemoći našeg djelovanja. Ono na štomožemo djelovati doima se ograničenim, ono što je izvan našeg djelukrugabeskrajnim…Mogućnost djelovanja kroz sve veće prostorne udaljenosti se je povećavalatijekom povijesti; slijedom takvog tijeka kolektivnih iskustava nije teškopredvidjeti još veću mogućnost savladavanja prostornih prepreka. Mogućnostsavladavanja prostora skraćuje trajanje djelovanja i otvara nove dimenzije uvremenskim intervalima…Prostor djeluje na vrijeme…

Podjela naših iskustava na vrijeme i prostor je odraz težnje za spoznajom, odraztežnje za kontrolom.U kavezu ograničenog opažanja takva podjela, mada stvorena da bi se ostvarilakontrola nad vlastitom egzistencijom, postaje prepreka i ograničenje.Zbog tog ograničenja opažanja, osvajanje prostora je dugotrajno i naporno, atijek vremena koji uništava sve stvoreno postaje najveći neprijatelj našempostojanju.Kako se opažanje osobno ili kolektivno proširuje, tako se razvija i mogućnostdjelovanja sa sve manje prostornih i vremenskih ograničenja…

Znanost i tehnološki razvoj u skladu sa osnovama svog opažanja stvarnosti

(redukcionizam, dualizam) praktično savladavaju prostor i vrijeme; znanstveneteorije sa početka dvadesetog stoljeća postavile su i “krajnje” granice u skladusa vladajućom strukturom znanstvenog opažanja; svijetlost – osnova čulnogopažanja – postala je nepremostiva granica. Razvoj znanosti i tehnologije,savladavajući prostor i vrijeme u skladu sa svojim konceptima, potisnuo je namarginu svjetonazore koje su moć djelovanja razvijali u skladu sa holizmom isvijesti jedinstva. Nekim drevnim kulturama, koje se danas svrstavaju uprimitivne i zaostale, vrijeme i prostor su bili manja praktična zapreka negodanašnjem tehnološki razvijenom društvu. Tradicije mentalnih projekcija izvanvremenskih i prostornih ograničenja sa praktičnim učinkom i ciljemegzistencijalnih promjena, danas izgledaju fantastičnim i nemogućim. Realnostanimističkih kultura bio je spektar opažanja daleko širi od opažanjasuvremenog čovjeka; njihov svijet bio je beskrajan ciklus prožimanja fizičkog itranscendentnog, svaki objekt opažanja imao je transcendentalni uzrokpostojanja i bio djelatan dio prirodnog sklada. Danas je svijest sužena naograničenja krhkog tjelesnog postojanja; takva egzistencija kratkotrajna je ibesmislena a iskustvena mogućnost je sužena.

Realnost opstanka u svijetu kojim vlada entropija je iscrpljivanje okoline,realnost postojanja iznad entropije je beskonačno prožimanje sa energijomkoja se stalno obnavlja:

5.

MjesečarenjeMjesečarenjeMjesečarenjeMjesečarenjeMjesečarenje je kabalistički ritual izražen književnim stilom; koji koristiosobne i kolektivne arhetipove (jedini lijek protiv tušenja mrakačama hrvatskesvakodnevice je iskoristiti ih u kreativne svrhe…).Nemir sam namjerno prenaglasio kao poticaj kretanja energije kroz čitatelja iautora koji je s njim u kontaktu. Nezadovoljstvo je uvijek pokretač u životu,također pokretač svake magijske operacije sa ciljem promjene; ono što je omagiji moguće analitički definirati izrekao sam jasnim jezikom a, važnije odtoga, čitatelj Mjesečarenja nesvjesno prolazi kroz magijski ritual... čiji cilj jeproširiti opažanje stvarnosti; svako ponovno čitanje je poticaj novim uvidima iizgradnji osobnosti na višoj razini.

Zašto čitati noću?, tada je čitatelj sugestibilniji i snažnije sudjeluje u ritualu.

Majstorija je u tome što svako čitanje potpuno nepoznatog čitatelja djeluje nasvijest pisca; autor i čitatelj zajedno na podsvjesnoj razini sudjeluju umagijskom ritualu koji donosi obostranu korist... koliko će ritual biti koristanzavisi koliko su ustaljeni podsvjesni obrasci koji ne dopuštaju kvalitetneživotne promjene čvrsti.

Takav način stvaranja je oslobađajući i za onoga koji piše i za one koji čitaju,kada se energija usmjeri prema određenom cilju, taj cilj se postiže; ali krajnjiishod je nemoguće predvidjeti, on uvijek prevazilazi planirano. U mreži kojusačinjavaju različiti mentalni obrasci različitih ljudi stvara se složenost koja serazvija prividno kaotično. Prirodno prožimanje je uvijek takvo, nepredvidljivo...nakon određenog vremena kaotično kretanje energija pretvara se u novustatičnu strukturu na višoj razini složenosti.Riječi koristim samo kao žarište opažanja; dublja poruka se prenosi “izmeđuredaka”, koliko god analitički um čitatelja dominirao, podsvjesno upija dalekoviše informacija od zapisanih i događa se potpuno usklađivanje sa sviješćupisca. U toj knjizi sve je podređeno nadilaženju zarobljenog uma; odprenošenja izmijenjenih stanja svijesti, preko hipnotičkog ritma nizanja riječi urečenicama, do “kaotičnog” prijeloma teksta na stranicama.

Za razliku od analitičkog pisanja i čitanja ovakav način stvaranja donosi dalekosnažniji doživljaj; iz tog iskustva čitatelj izlazi obogaćen novom, višomstrukturom svjesnosti.

Za razliku od takvog načina stvaranja svakodnevni život pod kontrolom državedjeluje upravo suprotno; ne daje mogućnost prirodnom rastu i razvoju svijesti,institucije nameću strukture razmišljnja, opažanja i ponašanja koje uzrokujuograničenja u životu pojedinaca. Cilj svakog represivnog sustava je održatipostojeće strukture što je duže moguće; država je uvijek zadovoljna najnižomupotrebljivom razinom vaših sposobnosti, jer je samo ono djelovanje kojeodržava postojeće strukture prihvatljivo. Svaki odmak od najnižeegzistencijalne razine je veća ili manja prijetnja društvenim strukturama.

Magija - voljno mijenjanje svijesti koje vodi ostvarenju životnih ciljeva;mistificirana i potiskivana, istina o međupovezanosti i psihičkoj kreativnosti,praktično poznata od početaka ljudske kulture, nezaustavljivo izranja izkolektivne podsvijesti i postaje kolektivno osviještena…Psihička kreativnost je toliko potisnuta na margine kolektivna svijesti da nepostoji bolji termin za nju od “magije”… prakse davnih kultura i pojedinacaosvještavaju se zajedno sa terminima koje su koristili; nažalost, sa prizvucimatakvih termina i njihovim pogrešnim shvaćanjem, prenosi se i odavnoprevaziđen svijetonazor, uvidi i zablude…

Danas, na vrhuncu otuđenosti, života suženog na potrošačke imperative,specijalizaciju i zatvorenost svijesti unutar granica svijetonazora kojeg namećuobrazovne institucije i diktati medija, stvara se novi svijet… svijet koji poštujeindividualnost i kreativnost. Stari svijet kolektivnih normi i osobne nemoćiumire u mukama… neodrživ je i besmislen; sazdan od zaglupljenih pojedinacakoji rade što i drugi, razmišljaju samo u kontekstu nametnutih informacija istavova; iznad njih je kolektivna “istina” i norme ponašanja; istina i norme semijenjaju, ali ostaje vječni imperativ slijediti ih…Stvaranje novog svijeta treba prirodno odabranu elitu, donositelje promjena…one koji nisu porobljeni…Zarobljeni um su stvorili statički društveni obrasci; za oslobođeni umpromjena je jedina realnost, stvarati promjene jedini smisao.

Svaka je odvojenost lažna, osobnost je sačinjena od mreže utjecaja koji nasformiraju svakog trena; ono što je zaista individualno, ono što se zaista može

smatrati osobnim izražajem, je trenutak stvaranja nove realnosti; trenutaksinteze svih utjecaja koji su formirali karakter i njihovo nadilaženje koje stvaraodmak od svega postojećeg.Postojanje je samo bljesak.

Bljesak, koji jedino iluzija linearnog protoka vremena bilježi kao realnost;oslobođeni um ne vidi granice između događaja, između osoba i vremenskihintervala. Prošlost i budućnost mijenjaju se istovremeno… svaki cikluspromjena je različit od prethodnog; sazdan je od istih energija koje seprožimaju na različite načine… svaki pokušaj potrage za nepromjenjivim istalnim u tom kovitlacu promjena završava porazom. Nikada ništa nijepostojalo izvan cjeline koja određuje postojanje, nikada ništa nije započelo nitizavršilo; odrediti početak i svršetak znači suziti opažanje i stvoriti lažnu vizijustvarnosti.

Stalno stvaranje svijeta može opaziti i u stvaranju sudjelovati samo um koji jerazvio sposobnost sinteze… analitički redukcionizam stvara nemoć, stalnopropadanje, realnost entropije u kojoj svakodnevno nestaje Univerzum,nestaju životi… upornost linearnosti nastala je iz analitičkog redukcionizma; dabi se prolaznost barem donekle pobijedila, treba odvojenom postojanju datineki smisao; mitovi o duši, ponovnim rađanjima, bogovima i demonima nastalisu iz potrebe prevazilaženja besmislenosti življenja. Zarobljeni um ponavljaobrasce, propada i nestaje sa nadom da u njemu ipak postoji nešto stalno,vječno… oslobođeni um stvara svijet, iz trena u tren spoznaje novu realnost imijenja je… prošlost i budućnost stavaraju se sada i ovdjesada i ovdjesada i ovdjesada i ovdjesada i ovdje.

Idiotizam svijeta u kojem živimo zarobljeni u nemoć i propadanje temelji se naposljedicama sustavnog uništavanja individualnosti od strane institucija. Ubeskrajnim ciklusima smjenjuju se “zločinci” i “žrtve”…”vlast” i“podanici”…”rođenja” i “smrti”…i nikada nigdje nema i neće biti smisla izadovoljstva životom dok ne nestane i zadnji zaponac koji čovjeka sprečava uprirodnom ispoljavanju osobnosti.

Da li ste zaista destruktivno stvorenje koje nije sposobno živjeti u harmoniji saprirodom i ljudskom zajednicom?Odgovor je uvjek NeNeNeNeNe u subjektivnom smislu i uvijek DaDaDaDaDa u odnosu nanametnuta pravila ponašanja i svijest strukturiranu prema destruktivnimobrascima ponašanja. Iza rešetaka nema drugog izbora nego preživjeti svimsredstvima; nema moralne slobode, nema izbora… sustav koji drži društvo pod

kontrolom sam stvara očaj zločina… i tako u nedogled… smjenjuju se vlasti,mijenjaju se društvene norme, ali stvarne promjene nema.

Iza represijom nametnute društvene stvarnosti prigušena plamti prirodnaharmonija, neodvojiva veza čovjeka i Univerzalnih ritmova; svako novorođenje, svaka akcija i svaka misao stvara novu realnost u mreži odnosa; mrežase tako oblikuje u sve veću složenost. Svaka destruktivnost unutar te mrežeposljedica je nasilnog prekida kretanja energije; svako potiskivanje i svakazabrana ispoljavanja je nasilje nad prirodnim ritmom razvoja i rasta. Sustav kojiželi očuvati postojeći poredak, moralna pravila i nametnuti “red”, spriječavaprirodni razvoj. Unutar takvog društva suženih mogućnosti prirodni instinkt jeojačati vlastitu moć svim sredstvima. Ako ne postoji drugačiji izbor onda naštetu drugih… prirodna potreba za rastom se ne može suzbiti…

Može li književnost promijeniti svijet?

Književnost mijenja svijet… svaka promjena u mentalnom stavu čitatelja, svakiznak pritisnut na tastaturi, svaka misao rođena u agoniji i ekstazi stvaranjamijenja strukturu unutar mreže odnosa.Istina, u svijetu u kojem dominira represija, a političari oblikuju društvo iosobne sudbine; promjena koju uzrokuje riječ, samo je prolazno stanje koje ćebiti suzbijeno diktatima dnevnih potreba.

Ali… nezaustavljivi tijek evolucije stvara nove pisce i nove čitatelje; snažnijuizražajnost koja ostavlja prazninu na mjestu ustaljenih mentalnih obrazaca ipotiče stvaranje nove osobnosti.Danas, brz ritam življenja i pretrpanost informacijama zahtijeva kratku,jezgrovitu i transformativnu književnost; izričaj koji može ponuditi promjenuopažanja stvarnosti…Samo oslobođeni um može krenuti putem nadilaženja čulnog opažanja; neslijedi pravila, ne postavlja dogme, on samo pokazuje smjernice novimpitanjima.

Epigraf

Mjesto radnje:Mjesto radnje:Mjesto radnje:Mjesto radnje:Mjesto radnje:Ekspresni vlak Budapest – Rijeka

Vrijeme radnje:Vrijeme radnje:Vrijeme radnje:Vrijeme radnje:Vrijeme radnje:14.1.2005., kasno poslijepodne

Likovi:Likovi:Likovi:Likovi:Likovi:

NesretnicaNesretnicaNesretnicaNesretnicaNesretnica, izborana žena srednjih godinaStatisticaStatisticaStatisticaStatisticaStatistica, mlada privlačna žena praznog pogledaNarcis pred ponoromNarcis pred ponoromNarcis pred ponoromNarcis pred ponoromNarcis pred ponorom, mračan tip neurednog izgledaDečkiDečkiDečkiDečkiDečki, trojica klinaca od četrnaest do šesnaest godina starosti; najglasniji odnjih ZrikaviZrikaviZrikaviZrikaviZrikavi, kržljavi je dečkić koji lijevim okom gleda u križ

U kupeu tišina…

Nesretnica čita knjigu.Statistica bulji u prazno.Narcis je zaklopio oči da savlada umor… bolest je prekinula sve njegoveplanove, nije više vidio smisla boriti se, svaki trenutak činio se kao besmislenomučenje…

Odjednom uz tresak, u kupe ulijeću dečki, život se je vratio…

Nesretnica: Gdje ste bili?Dečki: Pušili smo u WC-u.Nesretnica: Kada dođete kod rođaka, pristojno se ponašajte da vas lijepoprime.Zrikavi: Ima li u Zagrebu kurvi?Statistica: Ja sam vas do sada pažljivo slušala, a sada slušajte vi malo mene…Zrikavi (okreće se Narcisu): Ti živiš ovdje?Ima li u Zagrebu kurvi?Narcis podsmješljivo: Ima naravno, ti bi kurvu?Nesretnica (Narcisu): Trebaju ići u popravni dom, pa sada bježe od kuće.Zrikavi: Ide li ona u neku školu da bi bila kurva?Narcis: Morate u popravni? Što ste napravili?Dečki: Ma, netko je ukrao dvadeset tisuća kuna iz blagajne.

Narcis: Drpili ste dvadeset tisuća kuna?Zrikavi: Ne. On je ukrao dizalicu vrijednu pet tisuća kuna, a ja sam vozioviličar i zapalio pogon.Narcis: Jebote!?Zrikavi: Tamo u DIK-u, možda si čuo?

Narcis: I sada je… gotovo? Stvarno morate u popravni?Zrikavi: Po njega dolaze danas popodne.Narcis: Tko vas šalje u popravni?Zrikavi: Pedagogica, pička joj materina!!Narcis: Znači brišete kod rođaka u Zagreb?, mislite da će vas oni sakriti?

Muk…

Nesretnica: Prave se jači nego što jesu, da ne pokažu koliko se boje…Narcis (Nesretnici): Pedagozi kao da imaju obveznu kvotu koliko klinacastrpati u popravni, drugima za primjer. Uvijek je nakakav kaos u obitelji razlogda postanu prerano samostalni, da prerano osjete život. Kada sam bio njihovihgodina takvi dečki su mi bili uzor, bili su u svemu bolji od ostalih, brži, jači,iskusniji, hrabriji, želio sam biti poput njih.Sada kada ih strpaju u popravni, ništa više neće biti od njihovih života, gotovoje, nikada se neće izvući…Nesretnica: Da, možda malo pretjeruju, premladi su… ali tko će ih takveizdržati?Narcis (dečkima): Hoćete jebati prije popravnog?

Muk…

Narcis: Šta je prpa? Ja ću vam pokazati kako se to radi…Evo, nađem vam dobru kurvu, dam vam i svoj stan na korištenje…

Dečki: Može !!!

Statistica teatralno napušta kupe…Nesretnica: Ma, molim Vas!…dečki, slušajte me…Narcis (pokazuje na knjigu u njezinom krilu): I On voli ovakve simpatičnedečke, očito loše, dva puta su ga pokušali ubiti…Nesretnica: U takvim svetim ljudima vidimo sami sebe kao u ogledalu…

Narcis: E, ima se šta i vidjeti, danas ga na darshan guraju u invalidskimkolicima, do njega se dolazi kroz detektore za metal, jedino što vrijedi je kadatisuće njegovih poklonika zapjeva bhajan.Nesretnica: Znate šta, ja sam imala slučaj teške bolesti u obitelji, On mi jepomogao da izvučem mamu iz Vrapča; svaki dan mu se pomolim…, svaki dan…Narcis: Izvukli ste je sami, uskoro ćete shvatiti na koga ste projicirali svojusnagu.

Vlak dolazi u Zagreb, dečki bučno izlaze do prozora u hodniku…

Nesretnica: Nije slučajno što sam danas putovala sa njima.Narcis: Nije slučajno što sam ja danas pored Vas.

Zrikavi (okreće se Narcisu): Nisu vam loše ove u minicama!On ga pomiluje nježno po kosi;budi tih…

Narcis je iskusio život; a i smrt mu je sada otvarala svoja vrata…Znao je, ako se sada rastanu, nastavit će se agonija njihovih života; ostat ćesamo sjećanje na taj čudan susret.Ali, ako ih povede, ponovno će se javiti strast…, volja…, nepredvidljivost…Svijetla grada polako se se palila.

Možda mu to da snage za novi dan, još koji mjesec… još koju godinu…

Da li ih je poveo?Da li ih je poveo?Da li ih je poveo?Da li ih je poveo?Da li ih je poveo?

Ninoslav Šafarić, rođen u Bjelovaru 23. travnja 1967. u 19:15; direktor iurednik u nakladničkom poduzeću Liberata d.o.o.; računalni programer i webdizajner; autor je nekoliko knjiga sa područja književnosti i ezoterije,samorazvojne tehnike predaje osam godina.

www.liberatapublishers.com