Embed Size (px)
Citation preview
853
J. A. E. Vervaele: Europsko kazneno pravo i op#a na!ela prava UnijeHrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 12, broj 2/2005, str. 855-882.
IZ STRANOG I ME*UNARODNOGKAZNENOG PRAVA
854
J. A. E. Vervaele: Europsko kazneno pravo i op#a na!ela prava UnijeHrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 12, broj 2/2005, str. 855-882.
855
J. A. E. Vervaele: Europsko kazneno pravo i op#a na!ela prava UnijeHrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 12, broj 2/2005, str. 855-882.UDK 061.1(4)EU343:061.1(4)EUPrimljeno 1. studenog 2005.Izvorni znanstveni radDr. sc. John A. E. Vervaele*EUROPSKO KAZNENO PRAVOI OP%A NA#ELA PRAVA UNIJE
Proces stvaranja op$ih na!ela prava Europske zajednice od Europ-skog suda pravde, koje je kasnije europski zakonodavac propisao primar-nim i sekundarnim pravom Zajednice, odvija se i u pravnom poretkuEuropske unije. Europski sud pravde po!eo je koristiti svojom nadle"-no%$u postupanja u povodu prethodnih pitanja u tre$em stupu EU kojamu je dodijeljena Ugovorom o EU iz Amsterdama te kroz svoju sudskupraksu razvijati op$a pravna na!ela Europske unije i prije stupanja nasnagu Europskog ustava. Glavna na!ela kaznenog pravosu#a koja $eure#ivati europsko podru!je slobode, sigurnosti i pravde mogu se temeljitisamo na uzajamnom povjerenju dr"ava !lanica koje proizlazi iz kvalitet-nog sudstva i po%tovanja vladavine prava. Autor analizira prvu prethodnuodluku ESP o schengenskoj ste!evini (Gözütok and Brügge) u kojoj seodlu!ivalo o transnacionalnoj primjeni na!ela ne bis in idem te prvuprethodnu odluku ESP o okvirnoj odluci (Pupino) u kojoj je ustanovljenaobveza nacionalnih sudova da tuma!e nacionalno pravo sukladno prav-nim aktima tre$eg stupa EU. Obje odluke imaju neposredan u!inak unacionalnim kaznenopravnim poredcima te stvaraju put prema na!elueuropske teritorijalnosti, europskom sudskom prostoru i integraciji pra-vosu#a u kaznenim predmetima.1. UVODNE NAPOMENEEuropski sud pravde, kojeg je dijelom slijedio europski zakonodavac, uredioje pravo i politiku Zajednice kroz skup op#ih pravnih na!ela. U prvom stupupravnog poretka Zajednice op#a pravna na!ela razvila su se iz funkcionalnihpodru!ja politike kao %to su unutarnje tr"i%te, carinska unija, monetarna unija,zajedni!ka poljoprivredna politika, europska politika tr"i%nog natjecanja, itd. * Dr. sc. John A. E. Vervaele, profesor ekonomskog i financijskog kaznenog prava na Pravnomfakultetu u Utrechtu, Nizozemska, i profesor europskog kaznenog prava na Europskom koled"uu Brugesu, Belgija. (lanak je nastao na temelju predavanja koje je profesor Vervaele odr"ao 17.lipnja 2005. na Pravnom fakultetu u Zagrebu.(lanak je uz dopu%tenje autora s engleskog jezika prevela i uredila doc. dr. sc. Zlata )ur$evi#.
856
J. A. E. Vervaele: Europsko kazneno pravo i op#a na!ela prava UnijeHrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 12, broj 2/2005, str. 855-882.koja su od velike va"nosti za kvalitetu i legitimnost prava Zajednice. Ta na!elau velikoj mjeri nisu op#a pravna na!ela institucionalnog karaktera, kao %to suprednost primjene prava Zajednice, neposredni u!inak ili na!elo odanostiZajednici, ve# u prvom redu pravna na!ela koja oblikuju fundamentalna i temelj-na prava gra$ana. Pritom mislim na na!elo zakonitosti, nulla poena, nepovre-divosti doma, na!elo nemo tenetur, pravi!ni postupak, prava obrane itd. Mnogaod tih pravnih na!ela podigao je Europski sud pravde u povodu prethodnihpitanja na razinu primarnog prava Zajednice. Me$utim, njihov zna!ajni dioelaboriran je i u kontekstu sporova pred Europskim sudom pravde, primjericeu okviru europskog prava tr"i%nog natjecanja i europskog prava o javnim slu"be-nicima.Europski sud pravde uveo je temeljna prava, uklju!uju#i pravne garancijekaznenog i punitivnog prava, u pravo Zajednice kroz op#a na!ela prava Zajed-nice. U me$uvremenu je zakonodavac neka od njih normirao u primarnom i/ilisekundarnom pravu Zajednice. Time Sud i zakonodavac nisu regulirali samoradnje europskih ustanova u Zajednici, ve# i radnje dr"ava !lanica u primjeniprava Zajednice. S obzirom na !injenicu da se velik dio prava Zajednice udr"avama !lanicama primjenjuje kroz kazneno i/ili punitivno pravo, ta na!elaimaju neposredan u!inak i na nacionalno kazneno i/ili punitivno pravo.Europski sud pravde u zna!ajnoj je mjeri bio pozvan od sudske prakse ustav-nih sudova i dr"avnih savjeta u Italiji, Francuskoj i Njema!koj da elaboriratemeljna pravna na!ela i tako zagarantira minimalnu razinu za%tite temeljnihprava, osobito nakon %to je u odluci Stork1 zaklju!io da se pravo Zajednice nemo"e ispitivati kroz nacionalno zagarantirana temeljna prava. Njema!ki Bundes-verfassungsgericht smatrao je da je time potkopana nacionalna za%tita temeljnihprava i u Solange I2 proglasio se nadle"nim ispitivati sekundarno pravo Zajed-nice kroz temeljna prava sadr"ana u njema!kom Ustavu sve dok Zajednica nerazvije katalog temeljnih prava ekvivalentne vrijednosti njema!kim temeljnimpravima.Sud pravde shvatio je poruku te je prazninu nastalu nedostatkom katalogatemeljnih prava ispunio sudskom praksom utemeljenom na op#im na!elimaprava Zajednice i na taj na!in uspio razviti standard ekvivalentan onom koji jeprevladavao u dr"avama !lanicama. Stoga je njema!ki Bundesverfassungsge-richt preispitao svoje stajali%te u Solange II3 te je priznao prednost primjeneprava Zajednice pred nacionalnim temeljnim pravima tako dugo dok se razinaugra$ene za%tite temeljnih prava u najmanju ruku odr"ava.
1 ECJ, 4 February 1959/High Authority, (1959) ECR 17.2 Bundesverfassungsgericht 25 July 1979, BVerfGE, 37, 271 i C.M.L.Rep. 1974- 540.3 Bundesverfassungsgericht 22 October 1986 (Solange II).
857
J. A. E. Vervaele: Europsko kazneno pravo i op#a na!ela prava UnijeHrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 12, broj 2/2005, str. 855-882.2. TRE%I STUP I POLO!AJ EUROPSKOG SUDA PRAVDEO!igledno, tre#i stup predstavlja potpuno druga!iju sliku. Ka"em o!iglednojer je struktura stupova rezultat politi!kog kompromisa nastalog nakon %to jepropao poku%aj nekoliko dr"ava !lanica da u okviru integracije politika Zajed-nice osiguraju poseban polo"aj za politike koje se odnose na pravosu$e, unutar-nje poslove, vanjske poslove i sigurnost. Kao prvo, nadle"nost ESP nije istakao u prvom stupu. Nakon velikih te%ko#a Sud pravde uspio je osigurati svojemjesto u tre#em stupu Europske unije. Nakon stvaranja tre#eg stupa Maastricht-skim ugovorom, nadle"nost Suda pravde bila je u cijelosti neobvezna. Sud pravdemogao je biti nadle"an samo ako mu je nadle"nost bila dodijeljena izri!itopojedinom konvencijom tre#eg stupa. To je rezultiralo fragmentarnim i ad hocpristupom te je otvorilo debatu o svakom pojedinom instrumentu. To je pitanjedovelo do odugovla!enja usvajanja Konvencije tre#eg stupa o Europolu, izme$uostalog jer je nizozemski parlament prijetio da ne#e ratificirati Konvenciju akose ne osigura nadle"nost Suda pravde. Politi!ka debata dovela je do kompromisakojim je stvoren temelj za nadle"nost Suda pravde u Ugovoru iz Amsterdama.Sada Sud pravde ima ovlast odgovarati na prethodna pitanja, iako je ovlastza postavljanje takvih pitanja u nekoliko dr"ava !lanica ograni!ena na sudovenajvi%eg stupnja. &tovi%e, Sud pravde ima nadle"nost ispitati zakonitost okvirnihodluka i odluka, ali samo u postupku pokrenutom od dr"ava !lanice ili Komisije.Nekoliko pravnih postupaka i sredstava prava Zajednice nisu uklju!eni u EU,kao %to je npr. postupak protiv EU ustanova zbog propusta u djelovanju iliprotiv dr"ava !lanica zbog kr%enja EU prava kao %to je npr. neimplementacija(pravovremena ili sadr"ajna) okvirnih odluka. Ipak, na!elno mo"e se ustvrditi daje nadle"nost Europskog suda oja!ala Ugovorom iz Amsterdama na na!in daSud ima dovoljno prostora za manevriranje pri elaboriranju op#ih na!ela pravaEuropske unije dok !eka da Ustavni ugovor stupi na snagu. &tovi%e, Europskisud je ve# zapo!eo taj proces odlu!uju#i u prvim klju!nim slu!ajevima.4Kao drugo, treba re#i da je po!etna fakultativna nadle"nost Suda pravdebila razumljiva ako se uzme u obzir jak me$uvladin karakter tre#eg stupa. Ipak,nakon stupanja na snagu Ugovora iz Amsterdama prili!no je jasno da je utre#em stupu u cijelosti razvijeno pravo Europske unije te da ono stoga sadr"avaposebnosti u mjeri u kojoj se pravo Europske unije razlikuje od me$unarodnogprava. U tom smislu je iznena$uju#e da su u 2004. godini neke dr"ave !lanicetvrdile pred Sudom pravde da je pravo tre#eg stupa me$uvladino pravo koje serukovodi me$unarodnim pravom te da se na nj ne primjenjuju op#a na!elaprava Europske unije.5 O!ekivati je da #e Sud pravde odbiti takav na!in razmi%-4 V. infra, poglavlje 4.5 V. infra, poglavlje 4.1.5., zaklju!ak nezavisne odvjetnice J. Kokott u predmetu C-105703,kazneni postupak protiv M. Pupina, no. 22.
858
J. A. E. Vervaele: Europsko kazneno pravo i op#a na!ela prava UnijeHrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 12, broj 2/2005, str. 855-882.ljanja i razviti pojedina op#a pravna na!ela Europske unije utemeljena na pro-storu slobode, sigurnosti i pravde.Tre#e, Europskoj uniji nije, ili jo% nije, dan ultimatum od nacionalnih pravo-su$a. Jo% uvijek !ekamo odluku donesenu sukladno Solange. To %to se ona jo%nije pojavila mo"e se objasniti !injenicom da je prije stupanja na snagu Ugovoraiz Amsterdama obvezuju#e pravo tre#eg stupa bilo ograni!eno na konvencijskopravo. Okvirne odluke stvorile su posve druga!iju pravnu situaciju, pa iakoUgovor negira neposredan u!inak, kristalno je jasno da #e okvirne odluke, kao%to je ona o europskom uhidbenom nalogu, dovesti do odluka ustavnih sudovadr"ava !lanica koje bi mogle izazvati napetosti u pogledu sadr"aja okvirnihodluka i koncepta me$usobnog priznanja koje se razvilo u klju!ni konceptsudske suradnje prema zaklju!cima iz Tamperea. Potpuno uzajamno priznanjepretpostavlja “reconnaissance de plein droit”, ipso iure. To vodi do zabraneispitivanja razloga u dr"avi izvr%enja, !ini exequatur postupak6 nepotrebnim ibitno smanjuje broj osnova za odbijanje zahtjeva. Me$usobno priznanje pret-postavlja postojanje me$usobnog povjerenja prema drugim pravnim sustavimai pravnim aktima. Me$usobno povjerenje je povezano s me$unarodnim i trans-nacionalnim prijateljstvom i ukidanjem preispitivanja. Izvr%na tijela vlasti nepostavljaju pitanja o pravnoj kvaliteti dr"ave tra"iteljice ili zahtjeva. Legaliteti legitimitet se pretpostavlja ipso iure te stoga oni nisu podlo"ni sudskompreispitivanju u dr"avi izvr%enja. To!no je da je u praksi velik broj novih okvirnihodluka za implementaciju programa Tempere utemeljeno na me$usobnom pri-znanju, ali u pogledu njihova sadr"aja one su jo% uvijek kompromis izme$ustarog, konvencionalnog pristupa sudskoj suradnji i novog pristupa me$usobnogpriznanja. Brojne obvezne i fakultativne osnove za iznimke koji otvaraju prostordr"avama !lanicama da vode vlastitu politiku jo% su uvijek ugra$ene u okvirneodluke. Naravno, taj se prostor mo"e upotrijebiti da se u prvi plan stave nacio-nalna temeljna prava, osobito u pogledu kvalitete kaznenog pravosu$a dr"avemoliteljice. To naravno mo"e dovesti do zanimljivih pravnih sporova koji moguzavr%iti pred Sudom pravde. Ako Sud pravde ne mo"e ili ne mo"e pravodobnooblikovati op#a pravna na!ela, odluka sukladna Solange u podru!ju pravosu$ai unutarnjih poslova ne mo"e se isklju!iti. U prijelaznom razdoblju prema Ustav-nom ugovoru i time prema punoj nadle"nosti Europskog suda pravde, Sud #eu!initi sve %to je u njegovoj mo#i da premosti prazninu.
6 Exequatur postupak je postupak kojim se u odre$enoj dr"avi odobrava izvr%enje stranesudske presude. (Bilj. prev.)
859
J. A. E. Vervaele: Europsko kazneno pravo i op#a na!ela prava UnijeHrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 12, broj 2/2005, str. 855-882.3. INTEGRACIJA PRAVOSU*A: U#INKOVITA I PRAVI#NAPRIMJENA PRAVA U EUU me$unarodnom pravu dr"ave jo% uvijek imaju te%ko#e prihvatiti da poje-dinci nisu samo objekti me$unarodnog prava, ve# i njegovi subjekti.7 Jo% im jete"e prihvatiti da pojedinci imaju subjektivna prava koja proizlaze iz konvencijao ljudskim pravima ne samo na teritoriju svake pojedine dr"ave ve# i na zajed-ni!kom podru!ju ugovornih dr"ava. Do koje su mjere dr"ave zaista spremnepreuzeti odgovornost kad imaju stvarnu kontrolu i kad izvr%avaju ovlasti nadosobama? Prili!no je jasno da je prema me$unarodnom pravu vrlo te%ko ustano-viti zajedni!ku odgovornost za kr%enja ljudskih prava.Ipak, u zajedni!kom prostoru slobode, sigurnosti i pravde mogao bi se o!eki-vati politi!ko-pravni projekt s puno razvijenijim pristupom pravosudnoj inte-graciji od me$unarodnog prava. (lanak 1(2) Ugovora o Europskoj uniji (UEU)nagla%ava va"nost procesa stvaranja jo% u"e unije me$u narodima Europe.Moglo bi se legitimno o!ekivati da su u takvom zajedni!kom pravosudnompodru!ju ispunjena barem minimalna pravila Europske konvencije o ljudskimpravima (EKLJP) i konvencijske sudske prakse te da njihovo po%tovanje utransnacionalnim odnosima nije ograni!eno na te%ka kr%enja ljudskih prava,kao %to je to slu!aj s europskim uhidbenim nalogom. Zapravo, nacrt okvirneodluke o europskom dokaznom nalogu uop#e ne uklju!uje klauzulu o ljudskimpravima. Treba o!ekivati da se EKLJP po%tuje do najve#e mogu#e mjere natakav na!in da se za%tita koja se dodjeljuje u unutarnjim pravnim poredcimadr"ava !lanica asimilira na razini transnacionalnih odnosa i da za gra$ane utransnacionalnom poslovanju ne#e do#i do gubitka pravnih garancija. Ipak, upraksi dr"ave ozna!avaju transnacionalne pravosudne radnje kao vladine radnjekoje nisu podlo"ne sudskom preispitivanju i kod kojih su me$usobno povjerenjei izostanak preispitivanja po!etne to!ke, %to dovodi do Delaware u!inka8 i bitnosni"ava za%titu temeljnih prava u transnacionalnim odnosima.Iz tog razloga, apsolutno je bitno prekinuti model izostanka preispitivanja iuvesti klauzulu javnog poretka ili ljudskih prava u okvirne odluke !ime bi sedopustilo sudovima zamoljene dr"ave da preispitaju zakonitost zahtjeva.9 Izri!itose zala"em za davanje ovlasti preispitivanja samo sudovima, a ne politi!kim7 V. A. Smeulers, The position of the individual in international criminal cooperation, inJ.A.E. Vervaele (ed.), European Evidence Warrant. Transnational Judicial Inquiries in the EU,Intersentia, 2005, 79-102.8 Delaware u!inak ozna!uje normativno natjecanje koje dovodi do slabije pravne za%titeodnosno kompeticije izme$u pravnih poredaka koja rezultira minimis minimorum.9 Usp. tako$er A.H. van Hoek & M. Luchtman, The European Convention on Human Rightsand transnational cooperation in criminal matters, u: A.H. van Hoek et al., Multilevel governanceand one level citizen.
860
J. A. E. Vervaele: Europsko kazneno pravo i op#a na!ela prava UnijeHrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 12, broj 2/2005, str. 855-882.tijelima vlasti. Preispitivanje ne mora dovesti do ponovnog uvo$enja exequaturpostupka i mo"e se provesti u interlokutornom ili sumarnom postupku. Nedavnose u povodu zahtjeva %panjolskih pravosudnih tijela belgijskim pravosudnimtijelima za uhi#enje i izru!enje %panjolskog bra!nog para Garcia-Moreno poka-zalo da je mogu#e da ih saslu%a tri puta u kratkom vremenu Hof van Cassatie(Vrhovni sud).Za%to je klauzula o javnom poretku ili ljudskim pravima tako va"na i za%tonije suvi%na u slu!ajevima me$usobnog priznanja? To najbolje ilustrira primjeriz privatnog me$unarodnog prava - predmet Krombach/Bamberski.10 Nakon%to ju je g. Krombach podvrgnuo medicinskom postupku u Njema!koj, francus-ka djevojka je umrla. U Njema!koj je pokretanje postupka odbijeno. Obitelj"rtve podigla je kaznenu i civilnu tu"bu protiv g. Krombacha u Francuskoj.Oba aspekta ispitao je francuski juge d’instruction. Francuski sud ustanovio jenadle"nost na temelju dr"avljanstva "rtve. Optu"eni lije!nik bojao se putovatiu Francusku zbog uhi#enja. Odredio je odvjetnika, ali zbog okrivljenikova odsus-tvovanja, odvjetnik nije imao zna!ajniju ulogu u francuskom kaznenom postup-ku. Lije!nik je in absentia osu$en (jugement par contumace) na 15 godinazatvora i na pla#anje zna!ajne %tete. Francuske vlasti zatra"ile su od njema!kihvlasti da izvr%e civilnopravni dio presude. To je dovelo do pravnog postupka uNjema!koj sve do Bundesgerichtshof koji je postavio prethodno pitanje Sudupravde. Bundesgerichtshof je utvrdio da je pravo na odvjetnika bitan elementpravi!nog su$enja i da je njegov izostanak kr%enje materijalnopravnih odredbinjema!kog procesnog prava, i to u dijelu koji pripada njema!kom ordre public.Pitanje je bilo je li nacionalni javni poredak prihvatljiv prema klauzuli o javnojpolitici iz !l. 27(1) Brusselske konvencije. Iako je Europski sud pravde (ESP)istaknuo da se Konvencija koristi uskim konceptom javne politike, prihvatio jeda ona mo"e biti upotrijebljena ako je kr%enje o!igledna povreda vladavineprava koja se smatra bitnom u pravnom poretku dr"ave u kojoj se tra"i izvr%enjeili prava priznatog kao temeljnog u tom pravnom poretku. Predmet Krombachjasno pokazuje da ESP ima izri!itu ulogu u daljnjem definiranju transnacionalneza%tite ljudskih prava. Razvijanje tog koncepta ne mo"e biti prepu%teno na-cionalnim sudskim vlastima jer bi to dovelo do rizika fragmentacije kao i opas-nosti potkopavanja zajedni!kih EU instrumenata pretjerano %irokom, nacionalnoorijentiranom definicijom orders publics. Na ESP je da oblikuje europskikoncept ordre public, utemeljen na materijalnom kr%enju temeljnih prava. Urazvoju tog koncepta o!igledno je da #e se sud koristiti !lankom 8(2) UEU.Ako Ustavni ugovor stupi na snagu, Sud mo"e neposredno upotrijebiti Poveljuo ljudskim pravima. Isto rasu$ivanje mo"e se primijeniti i na predlo"eni europski
10 A.H. van Hoek, Common Market Law Review 38: 1011-1027, 2001. Case C-7/98, D.Krombach v. A. Bamberski, Judgment of the Full Court of 28 March, (2000) ECR I-1395.
861
J. A. E. Vervaele: Europsko kazneno pravo i op#a na!ela prava UnijeHrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 12, broj 2/2005, str. 855-882.dokazni nalog, koji iako je ograni!en na dokaze u stvarnom vremenu, uklju!ujeprisilne mjere. Tu me$usobno priznanje tako$er ovisi o sudskom preispitivanju,pod kontrolom Europskog suda pravde.
4. ANALIZA PRAKSE EUROPSKOG SUDA PRAVDEESP nije !ekao stupanje na snagu Ustavnog ugovora niti #e ga !ekati da bizapo!eo sa stvaranjem odre$enih kontura. Jasno je da je mi%ljenje ESP da sepravo EU temelji na vlastitim institucionalnim na!elima koja se razlikuju odme$unarodnog prava. Sud je tako$er svjestan politi!ke i pravne dimenzije eu-ropskog sudskog prostora. Do sada je sudska praksa bila prili!no ograni!ena,ali su u njoj bila istaknuta stajali%ta o na!elima. Predmeti C-187/01 i C-385/01,Hüseyin Gözütok and Klaus Brügge, presuda Suda pravde od 11. velja!e 2003,ECR 2003, I-5689, i predmet C-105/03, Criminal Procedure against MariaPupino zaslu"uju detaljniju raspravu.4.1. Transnacionalno ne bis in idem na"elo u europskom sudskomprostoru4.1.1. Ne bis in idem na!elo kao regulativni instrumentNe bis in idem na!elo je op#e (kazneno)pravno na!elo u mnogim nacionalnimpravnim poredcima, ponekad kodificirano na ustavnoj razini, kao klauzula za-brane dvostrukog su$enja (the double jeopardy) u Petom amandmanu UstavaSAD. Povijesno je na!elo ne bis in idem bilo razvijeno kao na!elo koje seprimjenjivalo samo u unutarnjim poredcima i bilo ograni!eno na kazneno pravo-su$e. S obzirom na sadr"aj na!ela, tradicionalno je postojala razlika izme$unemo debet bis vexari pro una et eadem causa (protiv nikog se ne smije pokre-nuti vi%e od jednog kaznenog postupka za isto djelo) i nemo debet bis puniripro uno delicto (nitko ne smije biti dvaput ka"njen za isto djelo). Neke zemljeograni!avaju na!elo na zabranu dvostrukog ka"njavanja.11Svrha ne bis in idem na!ela je vi%estruka. Naravno, rije! je o na!elu sudskeza%tite gra$ana od dr"avnog ius puniendi koje pripada na!elima due process ipravi!nog su$enja. S druge strane, po%tovanje res judicata (pro veritate habitur)pravomo#nih presuda12 va"an je faktor legitimnosti pravnog sustava i legitim-nosti dr"ave.11 U tom slu!aju, dvostruki progon mo"e biti priznat kao kr%enje na!ela pravi!nog su$enja.12 Interest reipublice ut sit finis litium, bis de eadem re ne sit actio.
862
J. A. E. Vervaele: Europsko kazneno pravo i op#a na!ela prava UnijeHrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 12, broj 2/2005, str. 855-882.Ne bis in idem na!elo otvara brojna pitanja.13 Ve#ina sudske prakse u razli!i-tim dr"avama odnosi se na definiciju idem i bis. Smatramo li da je pravnadefinicija kaznenih djela ili skup !injenica (idem factum) temelj za definiranjeistog - idem? Ovisi li to o dosegu i o pravnim vrijednostima koje su za%ti#enepravnim propisima? Jesu li fizi!ke i pravne osobe razli!ite u pogledu primjenetog na!ela? Je li doseg na!ela ograni!en na dvostruko kazneno sankcioniranjeili uklju!uje i druge oblike punitivnih sankcija privatnog i upravnog prava?&to je pravomo#na presuda? Uklju!uje li ona osloba$anje ili odustanak od optu"-be? &to zna!i izvr%ena pravomo#na presuda? Uklju!uje li ona i kona!ne nagodbes tu"iteljstvom ili drugim sudskim tijelima izvan suda? Zahtijeva li po%tovanjene bis in idem na!ela zabranu daljnjeg progona ili ka"njavanja (Erledigungs-prinzip) ili tijelo vlasti mo"e primijeniti drugu kaznu uzimaju#i u obzir prvukaznu (Anrechnungsprinzip)?4.1.2. Ne bis in idem na!elo: doma$a i me#unarodna primjenaTradicionalno, dr"ave su priznale ne bis in idem na!elo u svojim vlastitimdoma#im pravnim poredcima. Op#enito govore#i, na!elo se primjenjuje samou kaznenom pravu, i to na pravomo#ne presude u kaznenim stvarima. To zna!ida je dvostruki progon u cijelosti mogu# u slu!aju kombinacije upravnih puni-tivnih sankcija s kaznenim sankcijama. Tako$er je mogu#e kombinirati kaznenusankciju s izvansudskim nagodbama. Kona!no, neke dr"ave ne primjenjuju nebis in idem u cijelosti jer ne zabranjuju drugo ka"njavanje, ve# prvu sankcijuuzimaju u obzir kad izri!u ili izvr%avaju drugu (Anrechnungsprinzip).Vrlo mali broj dr"ava priznaje izvr%nost stranih presuda u kaznenim stvarimaili primjenu u nacionalnim pravnim poredcima bez ugovorne osnove. Dr"avesmatraju ius puniendi i njegovo sveobuhvatno kori%tenje esencijalnim za njihovsuverenitet. (ak je priznanje res judicata stranoj kaznenoj presudi problema-ti!no, osobito kad je rije! o kaznenim djelima po!injenim na teritoriju vlastitedr"ave. Osim vlastitog interesa, dr"ave nemaju uvijek dovoljno povjerenja ivjere u pravosu$enje druge dr"ave. Priznanje strane res judicata zna!i da seisklju!uje novi progon ili ka"njavanje (negativan u!inak) ili da je odluka uzetau obzir u kontekstu drugih sudskih slu!ajeva (pozitivan u!inak). Odbijanje dase prizna valjanost stranim presudama dovodi do vi%estrukih progona, %to jesigurno problemati!no za pojedinca, ali mo"e biti problemati!no i za me$u-narodne odnose me$u dr"avama. Ve#ina common law pravnih sustava priznajeres judicata u!inak stranoj presudi. U civil law sustavima Nizozemska sigurno13 Npr. v. Report of the UK law Commission on double jeopardy, 17.24.01.,www.lawcom.gov.uk
863
J. A. E. Vervaele: Europsko kazneno pravo i op#a na!ela prava UnijeHrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 12, broj 2/2005, str. 855-882.ima najdalekose"nije i najliberalnije odredbe. Nizozemski Kazneni zakonsadr"ava op#u ne bis in idem odredbu koja se primjenjuje na doma#e i stranepresude, bez obzira na mjesto gdje je djelo po!injeno.14 Me$utim, Nizozemskaje u tome prili!no usamljena.Ne postoji pravilo me$unarodnog prava (ius cogens) koje name#e ne bis inidem na!elo dr"avama na me$unarodnoj razini. Primjena ovisi o sadr"ajume$unarodnih ugovora. Mo"emo prona#i ugovorom utemeljene ne bis in idemodredbe u ugovorima o ljudskim pravima kao i u bilateralnim i multilateralnimugovorima o sudskoj suradnji u kaznenim stvarima.Ne bis in idem na!elo ustanovljeno je kao individualno pravo u me$unarod-nim pravnim instrumentima o ljudskim pravima, kao %to je Me$unarodni pakto gra$anskim i politi!kim pravima od 19. prosinca 1966. (!lanak 14(7)). Europ-ska konvencija o ljudskim pravima (EKLJP) ne sadr"ava takvu odredbu. Biv%aEuropska komisija o ljudskim pravima15 poricala je postojanje tog na!ela uokviru !lanka 6. EKLJP, iako nije izri!ito isklju!ivala da pojedini dvostrukiprogoni mogu kr%iti pravo na pravi!no su$enje sukladno !lanku 6. EKLJP.Odredba je razra$ena u Sedmom protokolu EKLJP (!l. 4), ali je samo manjibroj od 25 dr"ava !lanica EU ratificiralo Protokol br. 7. Ipak, sudska praksamo"e biti inspirativna. Ve#ina predmeta odnosi se na definiciju pojma idem.Nakon nekoliko kontradiktornih presuda16 o primjeni !lanka 4. Protokola br. 7,Europski sud za ljudska prava (ESLJP) nastavio je slijediti presudu u predmetuFranz Fischer v. Austria,17 koja je utemeljena na idem factum. Ipak, u predmetuGöktan v. France18 !ini se da se Sud opet koristio pravnim idem. Iako je sudskapraksa ograni!ena, neki se zaklju!ci iz nje mogu izvesti. ESLJP se bavi samonacionalnim ne bis in idem koje vrijedi u doma#im pravnim poredcima dr"avastranaka, a ne s me$unarodnim ili transnacionalnim ne bis in idem. Time onslijedi primjenu !lanka 14(7) Me$unarodnog pakta o gra$anskim i politi!kimpravima UN.19 Iz strasbour%ke sudske prakse tako$er je jasno da ne bis in idem
14 Komenatar o ne bis in idem u !l. 68. nizozemskog Kaznenog zakona v. P. Baauw, Ne bis inidem, u: B. Swart and A. Klip (eds.), International Criminal Law in the Netherlands, MPI, Freiburgim Breisgau, 1997, 75-84.15 European Commission on Human Rights, 13 July 1970, Application 4212/69, CDR 35, 151.16 Gradinger v. Austria, judgment of 23 October 1995, Series A no 328-C and Oliveira v.Switzerland, judgment of 30 July 1998, Reports of Judgments and Decisions 1998-V, p. 1990.17 Franz Fischer v. Austria of 29 May 2001, Series A no 312 (C), potvr$eno u W.F. v. Austria,judgment of 30 May 2002, i Sailer v. Austria, judgment of 6 June 2002. V. www.echr.coe.int18 Göktan v. France, Judgment of 2 July 2002, http://www.echr.coe.int/19 Komitet za ljudska prava odlu!io je se da !lanak 14(7) ne primjenjuje na strane res judicata,UN Human Rights Committee, 2. studenoga 1987. Nizozemska je formulirala sljede#u rezervu:“(lanak 14. stavak 7lKraljevstvo Nizozemske prihva#a odredbu samo ako iz nje ne proizlaze daljnje obaveze upogledu !lanka 68. Kaznenog zakona Nizozemske i !lanka 70. Kaznenog zakona NizozemskihAntila kako se oni sada primjenjuju. Oni glase:
864
J. A. E. Vervaele: Europsko kazneno pravo i op#a na!ela prava UnijeHrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 12, broj 2/2005, str. 855-882.na!elo nije ograni!eno na dvostruko ka"njavanje, ve# uklju!uje dvostruki pro-gon, %to zna!i da pravilo o ura!unavanju nije dovoljno za po%tovanje ne bis inidem. Time se nagla%ava va"nost suradnje na razini izvida i uvo$enje una viaodredaba, a ne tzv. antikumulacija sankcija. Drugo, bis u smislu !lanka 6. EKLJPuklju!uje i kombinaciju dviju kaznenih optu"bi, %to primjerice zna!i izricanjekaznene punitivne sankcije i upravne punitivne sankcije.20Ne bis in idem na!elo tako$er je va"no kao temelj za odbijanje suradnje uokvirima me$unarodnih ugovora o sudskoj suradnji u kaznenim stvarima. Nebis in idem na!elo uvedeno je u glavni multilateralni ugovor o izru!enju Vije#aEurope od 13. prosinca 1957. (lanak 9. nije normirao samo klasi!nu formulacijune bis in idem, koja se odnosi na pravomo#ne presude (res judicata), ve# jeuklju!io i pravomo#ne presude procesnog karaktera. Stari temelj za odbijanjeje obvezan, dok je novi fakultativni. (lanak 8. tako$er uklju!uje fakultativnine bis in idem temelj za odbijanje u slu!aju lis pendens. Konvencija o izru!enjubavi se ne bis in idem u klasi!nom me$uvladinom okru"enju izme$u zamoljenedr"ave i dr"ave moliteljice.Ne bis in idem odredbe nisu ograni!ene na ekstradiciju, ve# su uklju!ene ubrojne konvencije Vije#a Europe o sudskoj suradnji u kaznenim stvarima. UEuropi se od 1970-ih godina nastoji u okviru Vije#a Europe uvesti regionalnome$unarodno ne bis in idem na!elo. Kao takvo, ne bis in idem je propisano uKonvenciji Vije#a Europe o me$unarodnom va"enju kaznenih presuda (Con-vention of the Council of Europe on the International Validity of CriminalJudgments) iz 1970. godine (!lanci 53.-57.) i u Konvenciji o transferu postupkau kaznenim stvarima (Convention on the Transfer of Proceedings in CriminalMatters) iz 1972. godine (!lanci 35.-37.) kao obvezno. Ipak, velik broj dr"avanije ratificirao nijednu od tih dviju konvencija te one sadr"avaju ve#i broj izni-maka od ne bis in idem na!ela. U Konvenciji o pranju, traganju, oduzimanju ikonfiskaciji rezultata kaznenih djela (Convention on Laundering, Search, Sei-zure and Confiscation of the Proceeds from Crime) iz 1990. godine (!lanci18(1e)) koju je ratificiralo ve#i broj dr"ava potpisnica, na!elo je fakultativno, a
1. Osim u slu!ajevima kad je sudska odluka podlo"na preispitivanju, nitko ne mo"e bitiponovo progonjen za djelo za koje je sud Nizozemske ili Nizozemskih Antila donio neopozivupresudu.2. Ako je presudu donio neki drugi sud, ta osoba ne mo"e biti progonjena za isto djelo uslu!aju (I) oslobo$enja ili odustanka od progona ili (II) osude koja je u cijelosti izvr%ena, opro%tenaili zastarjela.”20 Klauzula zabrane dvostrukog su$enja (the double jeopardy) u Petom amandmanu nijeograni!ena na kazneno pravo, ve# uklju!uje gra$anske i upravne punitivne sankcije. Ipak, nedavnoje u klju!nom predmetu United States v. Halper, 490 U.S. 435 (1989), ponovo u odre$enoj mjeriograni!ena, kao i u Hudson v. U.S., 522 U.S. 93 (1997). V. tako$er Vervaele, J.A.E., La saisie etla confiscation à la suite d’atteintes punissables au droit aux Etats-Unis, Revue de Droit Pénal etde Criminologie, 1998, 974-1003.
865
J. A. E. Vervaele: Europsko kazneno pravo i op#a na!ela prava UnijeHrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 12, broj 2/2005, str. 855-882.neke su dr"ave ratifikaciji dodale deklaraciju s temeljem za odbijanje zatra"enesuradnje. U tim konvencijama svrha ne bis in idem na!ela jest izbjegavanjedvostrukog ka"njavanja, ali ne i dvostrukog progona ili istraga. To je razlogza%to nema ne bis in idem odredaba u Konvenciji Vije#a Europe od 20. travnja1959. o me$usobnoj kaznenopravnoj pomo#i i njezinim dodatnim protokolimakoji se bave sudskim zamolnicama.(ak ako dr"ava i priznaje me$unarodno ne bis in idem na!elo, nastaju pro-blemi u me$unarodnim okvirima zbog razli!itog tuma!enja na!ela u pogleduidem, bis itd. Bavi li se ESLJP tim pitanjima i mo"e li pojedinac zahtijevatiprimjenu ne bis in idem na!ela kao subjektivnog prava ili !ak ljudskog prava?Je li ne bis in idem na!elo smetnja me$unarodnoj suradnji i posebno predajiosumnji!enika ili je to ljudsko pravo optu"enika? U okvirima suradnje ne bisin idem na!elo primjenjuje se samo inter partes, %to zna!i da ono mo"e ili morabiti primijenjeno izme$u dr"ava ugovornica u pogledu konkretnog zahtjeva,ali se ne shva#a kao individualno pravo erga omnes. Ipak, na taj od dr"ave dodr"ave razli!iti pristup u me$uvremenu je utjecala sudska praksa ESLJP.21 Upredmetu Soering22 ESLJP je sukladno !lancima 3. i 6. EKLJP odlu!ivao oizru!enju osumnji!enika u SAD. Rekao je da iako !lanak 1. EKLJP propisujeda #e “visoke ugovorne stranke osigurati svakome u njihovoj nadle"nosti pravai slobode definirane u I. dijelu Konvencije”, to se ne mo"e !itati u smislu op#egna!ela s u!inkom da dr"ave ugovornice ne mogu predati pojedinca osim akosu uvjeti koji ga !ekaju u dr"avi predaje u cijelosti sukladni svim jamstvimaKonvencije. Ipak, to ne osloba$a ugovorne stranke odgovornosti u smislu Kon-vencije za sve i svaku predvidljivu posljedicu izvan njihove nadle"nosti.23 Odte odluke posve je jasno da se na!elo prijateljstva i nepreispitivanja ne primje-njuje u slu!aju vjerojatnosti flagrantnog kr%enja ljudskih prava. Zamoljena dr"a-va ima obvezu ispitati po%tuje li dr"ava moliteljica ta prava na odgovaraju#ina!in. Nadalje, po%tovanje ljudskih prava zajedni!ka je odgovornost obijudr"ava i gra$ani su ovla%teni na u!inkovito pravno sredstvo u tom podru!ju. Tozna!i da postupak izru!enja ne poga$a samo odnose me$u dr"avama, ve# isubjektivna prava gra$ana. U predmetima Droz v. France and Spain24 i IribarnePerex v. France,25 koji se ti!u me$unarodnog izvr%enja kaznenih osuda, ESLJPje tako$er odlu!io da su dr"ave ugovornice obvezne odbiti suradnju ako seotkrije da je osuda rezultat flagrantnog negiranja pravde.
21 V. P. Garlick, The European arrest warrant and the ECHR i N. Keijzer, Extradition andHuman Rights : a Dutch Perspective, u: R. Blekxtoon & W. van Ballegooij, Handbook on theEuropean arrest warrant, T-M-C Asser Press, The Hague, 2004, 167-194.22 ECHR, 7 July 1989, Soering v. U.K, A 161.23 To!ka 86.24 ECHR, 26 June 1992, Drozd v. France and Spain.25 ECHR, 24 October 1995, Iribarne v. France.
866
J. A. E. Vervaele: Europsko kazneno pravo i op#a na!ela prava UnijeHrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 12, broj 2/2005, str. 855-882.4.1.3. Regionalna integracija u EU i transnacionalna primjena ne bis inidem na!ela4.1.3.1. Transnacionalna primjena na zajedni!kom tr"i%tu ZajedniceVa"nost ne bis in idem na!ela sigurno nije ograni!ena na tre#i stup EU. (aki prije stupanja na snagu Ugovora iz Maastrichta, ne bis in idem na!elo imaloje ulogu u pravu EZ. EZ ima upravne ovlasti za sankcioniranje u podru!jutr"i%nog natjecanja i dalekose"ne ovlasti da harmonizira nacionalne upravnesankcije u mnogim EZ politikama. Europski sud pravde obratio je pa"nju nane bis in idem na!elo u podru!ju tr"i%nog natjecanja.26 ESP je dr"ao ve# 1969.u predmetu Wilhelm v. Bundeskartellamt27 da je dvostruki progon, jedan odKomisije, a drugi od nacionalnih tijela vlasti, sukladan Uredbi 17/6228 i ne kr%ine bis in idem na!elo jer je doseg europskih i nacionalnih regulatornih odredabarazli!it. Ipak, u slu!aju izricanja dviju konsekutivnih sankcija, op#i je zahtjevprirodne pravde da prethodna punitivna odluka mora biti uzeta u obzir pri izri-canju naknadne sankcije (Anrechnungsprinzip). Tijekom godina Europski sudpravde izgradio je dugotrajnu tradiciju da je ne bis in idem na!elo, kao %to jeopisano u !lanku 4. Protokola 7, op#e na!elo prava Zajednice,29 %to zna!i danije ograni!eno na kaznene sankcije i predmete tr"i%nog natjecanja. Ipak, !inise da ESP ograni!ava ne bis in idem na!elo na dvostruko ka"njavanje i prihva#aAnrechnungsprinzip. Problem nije rije%en ni u novoj Uredbi 1/2003 o tr"i%nomnatjecanju.30 Ta uredba propisuje da pored Europske komisije i nacionalna tijelatr"i%nog natjecanja primjenjuju pravila tr"i%nog natjecanja, uklju!uju#i proved-bena pravila (!lanak 35). Europska komisija i nacionalna tijela vlasti formirat#e mre"u utemeljenu na bliskoj suradnji. U praksi, sukob nadle"nosti i problemisa ne bis in idem na!elom trebali bi biti izbjegnuti kroz bolju prakti!nu suradnju,nakon !ega bi tijela tr"i%nog natjecanja mogla suspendirati ili zavr%iti svoj26 P.J. Wils, The principle of ‘ne bis in idem’ in EC Antitrust Enforcement: a Legal andEconomic Analysis, World Competition, volume 26, Issue 2, June 2003.27 Judgment of 13 February 1969, ECR (1969) 3.28 Regulation 17/62, OJ P 013, 21/02/1962, P. 0204-0211, English special edition: Series 1Chapter 1959-1962 P. 008729 V. npr. presudu 14/12/1972, Boehringer Mannheim / Commission (Rec.1972, p. 1281)(DK1972/00323 GR1972-1973/00313 P 1972/00447 ES1972/00261 SVII/00061 FIII/00059) ipresudu od 15 October 2002, Limburgse Vinyl Maatschappij NV (LVM) (C-238/99 P), DSMNV and DSM Kunststoffen BV (C-244/99 P), Montedison SpA (C-245/99 P), Elf Atochem SA(C-247/99 P), Degussa AG (C-250/99 P), Enichem SpA (C-251/99 P), Wacker-Chemie GmbHand Hoechst AG (C-252/99 P) and Imperial Chemical Industries plc (ICI) (C-254/99 P) v.Commission of the European Communities.30 Regulation 1/2003, OJ L 001, 04/01/2003, p. 0001-0025, na snazi od 1. svibnja 2004.
867
J. A. E. Vervaele: Europsko kazneno pravo i op#a na!ela prava UnijeHrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 12, broj 2/2005, str. 855-882.postupak (!lanak 13). Ipak ne postoji obveza da se to u!ini, %to zna!i da dvostrukiprogon kao takav nije isklju!en. Prili!no je jasno da sudska praksa ESP ome$unarodnom ne bis in idem u predmetima tr"i%nog natjecanja nije u cijelostisukladna praksi ESLJP o nacionalnom ne bis in idem u odnosu na zabranudvostrukog progona i prihva#anje na!ela ura!unavanja. Kona!no, transnacio-nalno ne bis in idem na!elo ima u!inak samo na teritoriju Unije. To zna!i dakompanija mo"e biti dva puta sankcionirana za kr%enje razli!itih pravila tr"i%nognatjecanja, npr. od tijela tr"i%nog natjecanja u SAD i Europi.31Ne bis in idem pravilo mo"e biti va"no u drugim sektorima u kojima EZima ovlasti sankcioniranja, npr. u podru!ju europskog javnog tu"itelja.32 EU jeharmonizirala re"ime sankcioniranja u dr"avama !lanicama. Paket o za%titifinancijskih interesa EZ dobar je primjer. Dr"ave !lanice du"ne su primijenitiupravne i kaznene sankcije zbog nezakonitosti i prijevare. (lanak 6. Uredbe2988/9533 propisuje prekid nacionalnog upravnog postupka za vrijeme trajanjakaznenog postupka, ali se upravni postupak mora nastaviti po zavr%etku ka-znenog i upravna tijela moraju izre#i propisanu upravnu sankciju, uklju!uju#inov!anu kaznu. Upravno tijelo mo"e uzeti u obzir bilo koju kaznu izre!enu odsudskog tijela prema istoj osobi zbog istih !injenica. O!igledno je da te odredbene daju puni u!inak ne bis in idem na!elu. Jedino %to !lanak 6. predvi$a jest daponovno otvaranje upravnog postupka nakon kaznenog postupka mo"e bitiisklju!eno prema op#im pravnim na!elima. Ne bis in idem na!elo treba zabranitipretvaranje ako je rije! o istoj osobi i istim !injenicama, ali Uredba o tomeizri!ito ne govori.
4.1.3.2. Transnacionalna primjena u europskom podru!ju slobode, sigurnostii pravdeEuropski ministri pravosu$a bili su sasvim svjesni da produbljivanje i %irenjeeuropske integracije tako$er vodi do pove#anja prekograni!nog kriminaliteta iprekograni!nih radnji pravosudnih tijela u Europi te da #e konkuriraju#i progonii ka"njavanje postati zapreka integraciji pravosu$a. U okviru europske politi!kesuradnje, prije stupanja na snagu Ugovora iz Maastrichta s tre#im stupom zapravosu$e i unutarnje poslove, oni su 1987. godine izradili Konvenciju izme$udr"ava !lanica EZ o zabrani dvostrukog su$enja koja se bavi ne bis in idemna!elom u transnacionalnim okvirima EZ. Konvenciju nije ratificirao velik31 Case T-223/00, Kyowa Hakko Kogyo Co, Judgment of 9 July 2003, ECR (2003).32 Regulation 1605/2002, Articles 93-96, OJ L 248, 16/09/2002, p. 0001-0048 and Regulation2342/2002, Article 133, OJ L 357, 31/12/2002, p. 0001-0071.33 Regulation 2988/95, OJ L 312, 23/12/1995, p. 0001-0004.
868
J. A. E. Vervaele: Europsko kazneno pravo i op#a na!ela prava UnijeHrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 12, broj 2/2005, str. 855-882.broj dr"ava,34 ali je njezin sadr"aj bio integriran u Konvenciju iz 1990. oimplementaciji Schengenskog sporazuma (nadalje KISS), koja iz tog razlogamo"e biti kvalificirana kao prva multilateralna konvencija kojom se ustanovljujeme$unarodno ne bis in idem na!elo kao individualno pravo erga omnes.Schengenske odredbe slu"ile su kao model za nekoliko ne bis in idem odredbiu instrumentima EU o pravosu$u i unutarnjim poslovima.35 Konvencija o finan-cijskoj za%titi Europskih zajednica i njezinih nekoliko protokola sadr"avajuodredbe o ne bis in idem.36 Sadr"ava ih i Konvencija za sprje!avanje korupcijekoja uklju!uje slu"benike Europskih zajednica i slu"benike dr"ava !lanica EU.37Corpus Juris38 o europskom kaznenom pravu ne sadr"ava posebnu odredbu otransnacionalnom ne bis in idem, ali se u !lanku 17. bavi tim problemom uokvirima konkuriraju#ih kaznenih djela kad je rije! o dvostrukom kaznenomsankcioniranju te uvodi na!elo ura!unavanja kad je kaznena sankcija izre!enanakon upravne sankcije.KISS je bio va"an znak za ustanovljavanje me$unarodnog ne bis in idemna!ela utemeljenog na multilateralnom ugovoru. Iako je KISS vrlo povezan sunutarnjim tr"i%tem i !etirima slobodama, radilo se o me$uvladinom instrumen-tu. Stupanjem na snagu Ugovora iz Amsterdama u svibnju 1999., EU je postalavrlo svjesna potrebe za postojanjem transnacionalnog ne bis in idem na!ela upodru!ju slobode, sigurnosti i pravde. Odredbe u me$unarodnim ugovorimakoje su ure$ivale to na!elo bile su vrlo razli!ite i njihova je primjena u dr"avama!lanicama znatno varirala. To!ka 49(e) Akcijskog plana Vije#a i Komisije oimplementaciji podru!ja slobode, sigurnosti i pravde39 predvi$a da se u rokuod pet godina od kada je ugovor stupio na snagu ustanove mjere “za koordinacijukaznenih istraga i progona koji su u tijeku u dr"avama !lanicama sa svrhomsprje!avanja podvostru!enja postupaka i dono%enja kontradiktornih odluka,uzimaju#i u obzir bolju primjenu ne bis in idem na!ela”. U Programu mjera zaimplementaciju na!ela me$usobnog priznanja odluka u kaznenim stvarima,40na!elo ne bis in idem uklju!eno je u neposredne prioritete EU te se izme$uostalog upu#uje na problem izvansudske nagodbe. Zapravo, kroz nacionalnu
34 Ne bis in idem Konvenciju ratificirale su Danska, Francuska, Italija, Nizozemska i Portugali ona se privremeno me$u njima primjenjuje.35 H.H. Kühne, Ne bis in idem in den Schengener Vertragsstaaten, J.Z., 1998, 876-880., W.Schomburg, Die Europäisierung des Verbots doppelter Strafverfolgung – Ein Zwischenbericht,N.J.W. 2000, 1833-1840, i C. Van den Wyngaert and G. Stessens, The international non bis inidem principle: Resolving some of the unanswered questions, I.C.LQ., 1999, 786-788.36 V. !l. 7. Konvencije, OJ 1996 C 313/3.37 OJ 1997 C 195/1, Article 10.38 M. Delmas-Marty & J.A.E. Vervaele (eds.), The Implementation of the Corpus Juris in theMember States, vol. 1-4, Intersentia, Antwerpen-Groningen, Oxford 2000-2001, 394 p.39 OJ C 19, 23.1.1999.40 OJ C 12, 15.1.2001.
869
J. A. E. Vervaele: Europsko kazneno pravo i op#a na!ela prava UnijeHrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 12, broj 2/2005, str. 855-882.sudsku praksu postalo je jasno da nacionalni sudovi imaju probleme s primjenomSchengenskih odredaba o transnacionalnom na!elu ne bis in idem na takvevrste transakcija. U me$uvremenu su relevantne Schengenske odredbe stupilena snagu i jesu na snazi, i to ne vi%e kao odredbe stvorene me$uvladinim aktiv-nostima, ve# kao odredbe integrirane u odredbe tre#eg stupa u podru!ju slobode,sigurnosti i pravde. To zna!i da se zaklju!ci sa sastanka Europskog vije#a41 izTamperea posve#enog podru!ju slobode, sigurnosti i pravde, koji definirajume$usobno priznanje kao kamen temeljac sudske suradnje u kaznenim stvarimatako$er primjenjuju i na biv%e Schengenske odredbe.
4.1.4. Ne bis in idem, Europski sud pravde i podru!je slobode, sigurnosti ipravdeU spojenim predmetima Gözütok and Brügge nacionalni sudovi obratili suse Europskom sudu pravde prema !lanku 35. UEU radi dono%enja preliminarneodluke o tuma!enju !lanka 54. KISS, postavljaju#i zanimljiva pitanja o valja-nosti i dosegu vode#ih na!ela o ljudskim pravima, ne bis in idem na!elu ilizabrani dvostrukog su$enja u EU/schengenskom kontekstu. Bila je to prvaprethodna odluka o schengenskom acquis.42
4.1.4.1. (injeniceG. Gözütok, turski dr"avljanin koji je "ivio u Nizozemskoj nekoliko godina,bio je osumnji!en za posjedovanje ilegalne koli!ine lakih droga. Tijekom pretra-ga njegova kafi#a (coffe and teahouse) 1996. godine nizozemska je policijazaista na%la nekoliko kilograma ha%i%a i marihuane. Kazneni postupak protivg. Gözütoka bio je prekinut jer je on prihvatio tzv. transactie predlo"en odureda nizozemskog javnog tu"itelja, sukladno !lanku 74(1) nizozemskogKaznenog zakona:“Javni tu"itelj mo"e prije su$enja postaviti jedan uvjet ili vi%e uvjeta sasvrhom izbjegavanja kaznenog postupka za te"a kaznena djela - osim te%kihdjela za koja je zakonom propisana kazna zatvora vi%e od %est godina - i zalak%a djela. Pravo na progon nestaje kad se uvjeti ispune.”G. Gözütok je platio iznos od 3000 NLG i 750 NLG u okviru transactie.Pa"nja njema!kih vlasti bila je skrenuta na g. Gözütoka u povodu obavijesti41 Tampere Conclusions, 15 and 16 October 1999, http://ue.eu.int.42 Predmeti C-187/01 i C-385/01, Hüseyin Gözütok and Klaus Brügge, Judgment of theCourt of Justice of 11 February 2003, ECR 2003, I-5689.
870
J. A. E. Vervaele: Europsko kazneno pravo i op#a na!ela prava UnijeHrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 12, broj 2/2005, str. 855-882.njema!ke banke njema!koj financijskoj obavje%tajnoj jedinici o sumnjivoj tran-sakciji, koja se pojavila u okviru EZ aktivnosti u borbi protiv pranja novca.43Njema!ke vlasti pribavile su daljnje obavijesti o navodnom djelu od nizozem-skih tijela vlasti te su odlu!ile uhititi g. Gözütoka i progoniti ga zbog trgovinedrogom u Nizozemskoj. Godine 1997. op#inski sud u Aachenu u Njema!kojosudio je g. Gözütoka i izrekao mu uvjetnu osudu s jednom godinom i petmjeseci zatvora. I osu$enik i Ured javnog tu"itelja podnijeli su "albe. Regionalnisud u Aachenu prekinuo je kazneni postupak protiv g. Gözütoka inter alia i jerje Nizozemska na temelju !lanka 54. KISS obvezala njema!ka tijela progonada definitivno prekinu kazneni postupak. U povodu druge "albe Ureda javnogtu"itelja Vi%em regionalnom sudu, sud je odlu!io prekinuti postupak i uputitiprethodno pitanje Europskom sudu pravde na temelju !lanka 35. UEU.G. Brüggea, njema!kog dr"avljanina koji "ivi u Njema!koj, optu"ila su bel-gijska tijela progona za namjernu tjelesnu ozljedu i ranjavanje g$e Leliaert uBelgiji, %to je kazneno djelo po nekoliko !lanaka belgijskog Kaznenog zakona.Protiv g. Brüggea pokrenuta je dvostruka kaznena istraga, jedna u Belgiji ijedna u Njema!koj. U kaznenom postupku u Belgiji op#inski sud bavio sekaznenim i gra$anskim aspektom predmeta jer je g$a. Leliaert koja se razboljelai zbog ozljede postala nesposobna za rad kao gra$anska stranka tra"ila naknadumaterijalne i nematerijalne %tete. Tijekom postupka pred op#inskim sudom uVeurneu u Belgiji, Ured javnog tu"itelja u Bonnu, Njema!ka, ponudio je g.Brüggeu izvansudsku nagodbu ako plati 1.000 DEM sukladno paragrafu 153ai drugoj re!enici paragrafa 153(1) njema!kog Zakona o kaznenom postupku.Op#inski sud u Veurneu odlu!io je prekinuti postupak i uputiti predmet Europ-skom sudu pravde radi prethodne odluke na temelju !lanka 35. UEU.
4.1.4.2. Pravna pozadina i prethodna pitanjaU predmetu Gözütok njema!ki Vi%i regionalni sud uputio je Europskomsudu pravde sljede#a prethodna pitanja:“Postoji li u Saveznoj Republici Njema!koj zapreka za kazneni progon prema!lanku 54. Konvencije o implementaciji Schengena ako je prema nizozem-skom pravu progon na temelju istih !injenica zabranjen u Nizozemskoj?Preciznije, postoji li zapreka za progon ako odluka Ureda javnog tu"iteljada obustavi postupak nakon ispunjenja odre$enih obveza (transactie premanizozemskom pravu) zabranjuje progon pred nizozemskim sudom, a ta odlu-ka prema pravu druge dr"ave ugovornice zahtijeva sudsko odobrenje?”43 Council Directive 91/308/EEC of 10 June 1991 on prevention of the use of the financialsystem for the purpose of money laundering, OJ L 166, 28/6/1991, p. 0077-0083.
871
J. A. E. Vervaele: Europsko kazneno pravo i op#a na!ela prava UnijeHrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 12, broj 2/2005, str. 855-882.U predmetu Brügge belgijski op#inski sud uputio je Europskom sudu pravdesljede#e prethodno pitanje:“Je li prema !lanku 54. Konvencije za implementaciju Schengena dopu%tenobelgijskom Uredu javnog tu"itelja da zahtijeva od njema!kog dr"avljaninada se pojavi pred belgijskim kaznenim sudom te da bude osu$en zbog istih!injenica za koje mu je njema!ki Ured javnog tu"itelja ponudio nagodbu da#e obustaviti postupak ako plati odre$eni nov!ani iznos, %to je optu"enik iu!inio?”S obzirom na sadr"ajnu sli!nost pitanja, predmeti su spojeni i zajedno ispi-tani.(lanci 54. i 58. Konvencije o implementaciji Schengena o primjeni ne bisin idem pravila inkorporirani su pod naslov VI. UEU (odredbe tre#eg stupa) natemelju !lanka 34. i 31. UEU.44 (lanak 54. glasi:“Osoba koje je su$enje pravomo#no zavr%eno u jednoj od stranaka ugovor-nica ne mo"e se progoniti u drugoj stranci ugovornici za iste radnje ako jekazna odre$ena, izvr%ena, u postupku je izvr%enja ili ne mo"e biti izvr%enaprema zakonima stranke ugovornice koja sankcionira.”(lanak 55. navodi iznimke pravila ne bis in idem, ali one moraju biti formalnoutvr$ene u trenutku potpisa ili ratifikacije. Jedna je od mogu#ih iznimaka da suradnje izvr%ene u cijelosti ili djelomi!no na teritoriju stranke ugovornice. Drugarelevantna odredba postoji u kontekstu !lanka 58, koja navodi da nacionalneodredbe mogu iza#i iz okvira schengenskih odredaba o ne bis in idem kako biosigurale %iru za%titu. Ugovor iz Amsterdama pro%irio je nadle"nost Europskogsuda pravde u predmetima tre#eg stupa, inter alia za odlu!ivanje o valjanosti ituma!enju okvirnih odluka i odluka kao i implementacijskih mjera. Dr"ave !la-nice moraju prihvatiti takvu nadle"nost ESP sukladno !lanku 35(2) UEU, i mogu,sukladno !lanku 35(3) UEU, prihva#aju#i izabrati izme$u davanja ovlastiupu#ivanja prethodnih pitanja svim svojim sudovima ili tribunalima ili samoonima koji donose pravomo#ne odluke protiv kojih nema pravnog lijeka. Obje,Njema!ka i Belgija izabrale su davanje te ovlasti svim sudovima i tribunalima.Pitanja upu#ena na prethodno odlu!ivanje ne utje!u na javni poredak ili unutarnjusigurnost jer su ta podru!ja isklju!ena iz sudske nadle"nosti (!lanak 35(5) UEU).4.1.4.3. Mi%ljenje nezavisnog odvjetnika i odgovor Europskog suda pravdeNezavisni odvjetnik odlu!io se za strogo tuma!enje !lanka 35(1) UEU, kojeje zabranjivalo svako stajali%te o primjeni na!ela ne bis in idem u predmetima44 Council Decision 1999/436/EC of 20 May 1999, OJ L 176, 10/7/1999, p. 0017-0030.
872
J. A. E. Vervaele: Europsko kazneno pravo i op#a na!ela prava UnijeHrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 12, broj 2/2005, str. 855-882.koji su u tijeku pred nacionalnim sudom ili u pogledu obustave aktivnostiprogona. Iz tih razloga, nezavisni je odvjetnik naveo da Europski sud pravdetreba zanemariti pojmove kojima je njema!ki Vi%i regionalni sud formuliraosvoje prvo pitanje te je reformulirao sva prethodna pitanja u dva interpretativnapitanja:“1. Primjenjuje li se ne bis in idem na!elo sadr"ano u !lanku 54. Konvencijei kad je u jednoj dr"avi potpisnici pravo na kazneni progon prestalo kaorezultat odluke o obustavi postupka koju je donio ured javnog tu"itelja nakon%to je okrivljenik ispunio obveze koje su mu odre$ene?2. Ako je odgovor na gornje pitanje pozitivan, njema!ki sud pita je li potrebnoda odluka koju je donio ured javnog tu"itelja bude odobrena od suda.”Nezavisni odvjetnik kvalificirao je !lanak 54. kao istinski izraz ne bis inidem na!ela u dinami!nom procesu europske integracije. Nije rije! o procesnompravilu, ve# o fundamentalnom jamstvu utemeljenom na pravnoj sigurnosti ijednakosti za osobe koje su podlo"ne izvr%enju ius puniendi u zajedni!komprostoru slobode i pravde. On je tako$er smatrao da na!elo ne bis in idem nijeprimjenjivo samo u okviru jednog pravnog sustava dr"ave !lanice. Striktnaprimjena nacionalne teritorijalnosti inkompatibilna je s brojnim situacijama ukojima postoje elementi ekstrateritorijalnosti i u kojima ista radnja ima pravniu!inak u razli!itim dijelovima teritorija Unije. S druge strane, ne bis in idempravilo tako$er je izraz uzajamnog povjerenja dr"ava !lanica u njihove kazneno-pravne poretke. Penalne nagodbe kao %to je nizozemski transactie nisu ugovor-nog karaktera, ve# su izraz kaznene pravde. Takav institut postoji u brojnimnacionalnim pravnim poredcima kao oblik provo$enja pravde kojim se %titeokrivljenikova prava i koji kulminira u odre$ivanju kazne. S obzirom na to dasu prava pojedinca za%ti#ena, nije relevantno je li odluka o obustavi kaznenogprogona odobrena od suda. Presuda se temelji na radnjama o kojima se sudi ina krivnji po!initelja. Ona uklju!uje dono%enje implicitne pravomo#ne odlukeo pona%anju optu"enika i odre$ivanje penalnih mjera. Prava "rtve nisu povrije-$ena i ona nije sprije!ena da zahtijeva naknadu %tete. Prema mi%ljenju nezavis-nog odvjetnika, izreka !lanka 54. o res iudicata nije istozna!na u razli!itimjezi!nim varijantama (finally disposed of, rechtskräftig abgeurteilt, onherroe-pelijk vonnis, définitivement jugée, juzgada en sentencia firme...). Dr"ave !lanicene sla"u se o tom pitanju. Francuska, Njema!ka i Belgija zala"u se za restriktiv-nije tuma!enje koje je ograni!eno na sudske odluke; Nizozemska i Italija, kojimase priklju!uje i Europska komisija, plediraju za ekstenzivnije tuma!enje kojeuklju!uje izvansudske nagodbe. Nezavisni odvjetnik naglasio je da pojmoviupotrebljavani u razli!itim verzijama nisu istozna!ni i da striktno tuma!enje,ograni!eno samo na sudske presude, mo"e imati apsurdne posljedice koje suprotivne razumu i logici. Dvije osobe osumnji!ene za isto kazneno djelo mogu
873
J. A. E. Vervaele: Europsko kazneno pravo i op#a na!ela prava UnijeHrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 12, broj 2/2005, str. 855-882.biti suo!ene s razli!itom primjenom ne bis in idem na!ela ako je jedna pravo-mo#nom presudom oslobo$ena, a druga prihvati izvansudsku nagodbu.Nezavisni odvjetnik je zaklju!io:“Na!elo ne bis in idem sadr"ano u !lanku 54. Konvencije o implementacijiSchengenskog sporazuma o postupnom ukidanju kontrola na zajedni!kimgranicama primjenjuje se i kad se kazneni postupak obustavi sukladno prav-nom sustavu jedne stranke ugovornice kao posljedica odluke ureda javnogtu"itelja ako je okrivljenik ispunio odre$ene obveze. Irelevantno je da li jeodluka odobrena od suda pod sljede#im uvjetima: 1. izre!ene obveze imajukaznenu prirodu; 2. nagodba pretpostavlja izri!ito ili implicirano priznanjekrivnje i, s obzirom na to, sadr"ava izri!itu ili impliciranu odluku o skrivljenojradnji; 3. nagodba ne utje!e na "rtvu ili druge o%te#ene osobe koje su ovla%-tene pokrenuti civilne postupke.”ESP ne samo da je slijedio preformulirana pitanja nezavisnog odvjetnika,ve# je podr"ao i njegov glavni argument. Obustava kaznenog postupka odlukomureda javnog tu"itelja dio je kaznenopravnog sustava. Rezultat tog postupka jepenalizacija nezakonitog pona%anja koje se stavlja na teret optu"eniku. Kaznaje izvr%ena sukladno !lanku 54. i daljnji kazneni progon je zabranjen. ESPsmatra da na!elo ne bis in idem ima samostalan u!inak, nezavisan od procedu-ralnih pitanja kao %to je odobrenje suda. U nedostatku postupanja izri!ito suprot-nog !lanku 54., na!elo ne bis in idem treba se smatrati dovoljnim za primjenu.Prostor slobode, sigurnosti i pravde implicira uzajamno povjerenje u kazneno-pravne poretke drugih zemalja. Valjanost na!ela ne bis in idem nije ovisna odaljnjoj harmonizaciji.Argumenti Njema!ke, Belgije i Francuske da formulacija i op#i okvir !lanka54., odnos !lanka 54. i !lanaka 55. i 58., namjere ugovornih stranaka i drugeme$unarodne odredbe sa sli!nom svrhom zabranjuju da se !lanak 54. primje-njuje na postupke kojima se zabranjuje daljnji progon ako nije uklju!en sud,nisu uvjerili ESP. Sud nije na%ao zapreku u odredbama !lanaka 55. i 58., anamjere ugovornih stranaka smatrao je irelevantnima s obzirom na to da datirajuprije integriranja schengenske ste!evine u Europsku uniju. U pogledu tvrdnjebelgijske vlade o mogu#oj %teti za prava "rtava, Europski sud pravde slijedio jestajali%te nezavisnog odvjetnika, isti!u#i da pravo "rtava da pokrenu civilnepostupke nije isklju!eno primjenom na!ela ne bis in idem.Iz tog razloga ESP je odlu!io:“Na!elo ne bis in idem propisano !lankom 54. Konvencije o implementacijiSchengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. izme$u vlada dr"ava Ekonom-ske unije Beneluksa, Savezne Republike Njema!ke i Francuske Republikeo postupnom ukidanju kontrola na njihovim zajedni!kim granicama, potpisa-nom 19. lipnja 1990. u Schengenu, primjenjuje se i u postupcima kojima sezabranjuje daljnji progon, kao %to su postupci o kojima se radi u ovim
874
J. A. E. Vervaele: Europsko kazneno pravo i op#a na!ela prava UnijeHrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 12, broj 2/2005, str. 855-882.predmetima, kojima je javni tu"itelj obustavio kazneni postupak pokrenutu toj dr"avi, bez uklju!ivanja suda, nakon %to je optu"enik ispunio odre$eneobveze, a osobito nakon %to je platio odre$eni nov!ani iznos koji je odrediojavni tu"itelj.”4.1.5. Na!elo ne bis in idem kao autonomno op$e na!elo prava Unije45Europski sud pravde izri!ito navodi da prostor slobode, sigurnosti i pravdepodrazumijeva uzajamno povjerenje u druge kaznenopravne sustave i davaljanost na!ela ne bis in idem nije ovisna o daljnjoj harmonizaciji. ESP tako$ersmatra da namjere ugovornih stranaka Schengena nisu vi%e valjane s obziromna to da datiraju prije integracije schengenskog acquis u Europsku uniju. To jezna!ajno jer je nizozemski prijedlog podnesen u vrijeme stvaranja !lanka 54. ouklju!ivanju izvansudske transactie nagodbe46 bio odbijen. Namjera ugovornihstranaka o isklju!ivanju transactie iz na!ela ne bis in idem bila je vrlo jasna.Ipak, integracija schengenskih odredaba u EU, utemeljena na odluci me$uvla-dine konferencije i ratifikacija nacionalnih vlasti nisu promijenili samo koncep-cijski okvir tih odredaba, ve# i njihovo zna!enje i u!inak. Ovdje se mo"e povu#iparalela s op#im na!elima prava Zajednice u unutarnjem tr"i%tu. Primjerice,odanost Zajednici i zabrana diskriminacije imali su posljedice za zna!enje iu!inak nekoliko nacionalnih kaznenopravnih odredaba, bez obzira na namjerenacionalnih zakonodavnih vlasti.Tipi!no je za integrirani pravni poredak kao %to je Europska zajednica dakonceptualni okvir europske integracije utje!e na nacionalni suverenitet, uklju-!uju#i suradnju i transnacionalne aspekte.47 Ono %to se dogodilo kroz integracijutr"i%ta Europske zajednice sada se ponavlja kroz integraciju pravosu$a u Europ-skoj uniji. Prava i pravna sredstva za gra$anina tr"i%ta sada se transformiraju uprava i pravna sredstva za gra$anina Unije. Nacionalne odluke, uklju!uju#iodluke kaznenog pravosu$a, mogu imati u!inak %irom EU u novom ure$enjueuropske teritorijalnosti. Odluke ESP o na!elu ne bis in idem jasno pokazujuda op#a na!ela prava Unije mogu preoblikovati koncept i sadr"aj europskogprostora slobode, sigurnosti i pravde. To tako$er !ini proces europske integracije45 Druge komentare u literaturi v. M. Rübenstahl & U. Krämer, European Law Reporter 4/2003, 177-185; K. Adomeit, NJW, 2003, 1162-1164; M. Fletcher, The Modern Law Review,2003, 769-780; O. Plöckinger, Österreichische Juristenzeitung, vol. 58, 2003, 98-101; N. Thwaites,Revue de Droit de l’Union Européenne, vol. 1, 2002, 295-298; J. Vogel, Europäisches ne bis inidem, EuGH, NJW, 2003, 1173.46 Sukladno !l. 68. st. 3. nizozemskog Kaznenog zakona.47 V. npr. presudu Suda od 2. velja!e 1989. u predmetu Ian William Cowan v. Trésor public,186/87, ECR 1989, p. 00195.
875
J. A. E. Vervaele: Europsko kazneno pravo i op#a na!ela prava UnijeHrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 12, broj 2/2005, str. 855-882.tako razli!itim od dvostrukog suvereniteta u SAD, gdje ustavno na!elo o zabranidvostrukog su$enja ne sprje!ava progon u vi%e dr"ava. Kad optu"enik jednomradnjom kr%i “mir i dostojanstvo” dviju suverenosti, kr%e#i zakone svake odnjih, u SAD je po!inio dva razli!ita djela48 kojima se %tite dva razli!ita standarda.U EU postoji jedan prostor slobode, sigurnosti i pravde i integrirani pravniporedak u kojem fundamentalnim standardima mora biti dan potpuni u!inak.Ipak, tom odlukom ESP nije rije%io sve probleme vezane uz na!elo ne bis inidem. Kao %to je ve# spomenuto, tuma!enje pravomo#ne presude samo je jednood problemati!nih pitanja. Ako zakonodavac ne bude intervenirao u odre$enomvremenu, ESP #e sigurno primiti druge zahtjeve za prethodnim odlukama otuma!enju na!ela ne bis in idem. Pitanja koja u cijelosti ostaju na dnevnomredu naravno su problemi s definicijom idem i bis te doseg na!ela ne bis inidem. U prije raspravljanim spojenim predmetima ESP govori o obustavi “ka-znenog postupka pokrenutog u jednoj dr"avi, bez uklju!ivanja suda, nakon %toje optu"enik ispunio odre$ene obveze, a osobito nakon %to je platio odre$eninov!ani iznos koji je odredio javni tu"itelj”, %to je formulirano puno %ire odformulacije nezavisnog odvjetnika koji je govorio o obvezama kaznene prirode,odluci o krivnji i izostanku %tete za "rtve. Jo% konkretnije, pitanje je nalaze li sepostupovni sporazumi kao %to je plea bargaining ili potpuni odnosno djelomi!niimunitet u dogovoru s pravosudnim tijelima u okvirima na!ela ne bis in idem.U nekim dr"avama takve nagodbe mogu biti povezane s izvansudskim nagodba-ma u obliku transactie. Drugi problem je potpuna primjena ne bis in idempravila ako je prvostupanjski postupak proveden sa svrhom za%tite osobe odkaznene odgovornosti. Pod kojim uvjetima na!elo ne bis in idem mo"e bitiisklju!eno i tko ga mo"e isklju!iti?U tom svijetlu va"no je istaknuti da je nekoliko dana nakon odluka ESP upredmetima Gözütok i Brügge Gr!ka podnijela prijedlog za okvirnu odluku one bis in idem49 s ciljem stvaranja zajedni!kih pravnih pravila kako bi se osigu-rala jedinstvenost u njihovu tuma!enju kao i u prakti!noj implementaciji. Okvir-na odluka trebala bi zamijeniti !lanke 54. do 58. Konvencije o implementacijiSchengenskog sporazuma. Prijedlog definira kaznena djela (!lanak 1.) kao:djela sensu strictu i upravna ka"njiva djela ili prekr%aje zaprije#ene upravnomnov!anom kaznom pod uvjetom da se "albeni postupak vodi pred kaznenimsudom. Presude tako$er uklju!uju svaku izvansudsku medijaciju u kaznenimstvarima i svaka odluka koja je prema nacionalnom pravu res judicata smatrat#e se pravomo#nom odlukom. (lanak 4. propisuje iznimke od na!ela ne bis inidem ako su radnje na koje se odnosi strana presuda kaznena djela protiv sigur-
48 Heath v. Alabama, 474 U.S. 82 (1985).49 Initiative of the Hellenic Republic with a view to adopting a Council Framework Decisionconcerning the application of the ‘ne bis in idem’ principle, OJ C 2003 100/4.
876
J. A. E. Vervaele: Europsko kazneno pravo i op#a na!ela prava UnijeHrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 12, broj 2/2005, str. 855-882.nosti ili drugih jednako bitnih interesa dr"ave !lanice ili ako su po!injene odslu"benika dr"ave !lanice kr%enjem njegovih slu"benih du"nosti. (lanak 3.sadr"ava savjetodavni postupak i pravila o nadle"nosti radi izbjegavanja dvo-strukog progona. Gr!koj inicijativi mo"e se samo aplaudirati, ali na"alost dosegprijedloga je preuzak. Zapravo, isklju!ivanje upravnih sankcija koje se ne mogupobijati pred kaznenim sudom prili!no je apsurdno i u svjetlu prakse ESLJP,iako to odgovara njema!koj tradiciji prekr%ajnog kaznenog prava (Ordnungs-widrigkeiten). Isto tako, nacrt sadr"ava previ%e iznimaka od ne bis in idempravila. Kona!no, nacrt se ne bavi pravnim osobama. Rasprave u Vije#u sepripremaju, a pokazuju se i prili!ne te%ko#e u pogledu nekoliko pitanja, uklju-!uju#i pitanja o kojima se radilo u predmetima Gözütok i Brügge.S aktualnim brzim razvojem pravnih instrumenata u podru!ju pravosu$a iunutarnjih poslova za ja!anje u!inkovitosti kaznenog pravosu$a na europskomteritoriju (europski uhidbeni nalog, europski nalog za oduzimanje predmeta,nacrti europskog dokaznog naloga i europskog naloga za pretragu i oduzimanje)kao i za pove#anje pravne za%tite gra$ana (za%tite "rtava zlo!ina, Zelena knjigao procesnim garancijama osumnji!enika), jasno je da #e ESP biti prili!no zapo-slen u bliskoj budu#nosti s ustanovljavanjem glavnih na!ela kaznenog pravosu$au europskom sudskom prostoru u kaznenim predmetima. Gözütok i Brüggepresuda o ne bis in idem samo je po!etak va"ne uloge koje #e ESP odigrati uprostoru europskog kaznenog pravosu$a. Sve to ilustrira da postoji stvarnapotreba za potpisivanjem i ratifikacijom Ustava, uklju!uju#i Povelju o temeljnimpravima50 kao obvezuju#i pravni akt. Povelja se odnosi prema EKLJP kaominimalnom standardu, a prema predlo"enom Ustavu Europska #e unija postatistranka EKLJP. Doseg !lanka 50. Povelje, koji je i !lanak II-110. Ustavnogugovora Unije,51 o ne bis in idem u cijelosti je transnacionalan u EU, ali zahvalju-ju#i formulaciji njegov doseg primjene mo"e se smatrati razo!aravaju#im:“Nitko ne smije biti ponovo su$en ili ka"njen u kaznenom postupku zbog ka-znenog djela za koje je ve# pravomo#no oslobo$en ili osu$en u okviru Unijesukladno pravu.” Inzistiraju#i na kaznenom postupku, taj tekst nije sukladan!ak ni postoje#oj praksi ESLJP. &tovi%e, !ini se da odredba govori samo opravomo#nim presudama.Iz tog razloga Max Planck Institut za strano i me$unarodno kazneno pravoustanovio je stru!nu skupinu koja #e napraviti tzv. Freiburg%ki prijedlog o konku-riraju#oj nadle"nosti i zabrani mnogostrukih progona u EU.52 Tekst se bavi
50 Proklamiranu u Nici u prosincu 2000., ali pravno neobvezuju#u.51 Council of the EU, Charter of Fundamental Rights of the European Union – Explanationsrelating to the complete text of the Charter, December 200, available at http://ue.eu.int/df/docs/en/EN_2001_1023.pdf and http://europa.eu.int/eur-lex/lex/LexUriServ/site/en/oj/2004/c_310/c_31020041216en00410054.pdf52 http://www.iuscrim.mpg.de/forsch/straf/projekte/nebisinidem.html
877
J. A. E. Vervaele: Europsko kazneno pravo i op#a na!ela prava UnijeHrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 12, broj 2/2005, str. 855-882.sprje!avanjem mnogostrukih progona u me$unarodnim predmetima uvo$enjempravila o sudskoj nadle"nosti, primjenom transnacionalnog ne bis in idem ikona!no, kao sigurnosnom mre"om, primjenom na!ela ura!unavanja. U pogledutransnacionalnog ne bis in idem pravila, stru!na skupina predla"e pravo ne bisin idem factum za fizi!ke i pravne osobe. Ne bis in idem pravilo primjenjivalobi se na sve punitivne postupke i sankcije bez obzira na to jesu li upravne ilikaznene prirode te jesu li nacionalni ili europski. Prijedlog se koristi pojmom“pravomo#no odlu!eno” umjesto “pravomo#no oslobo$en ili osu$en”. Ta termi-nologija uklju!uje svaku odluku donesenu od tijela progona kojom se zavr%avapostupak na na!in da je preotvaranje postupka mogu#e samo u slu!aju posebnihsadr"ajnih okolnosti. Primjerice, definicija obuhva#a njema!ku ili nizozemskuizvansudsku nagodbu (Einstellung gegen Auflagen, transactie) i francuskiordonnance de non-lieu moitivée en fait u okvir na!ela ne bis in idem.Taj je prijedlog odli!an skup odredaba de lege lata za zakonodavca i zapravosu$e na europskoj i nacionalnoj razini.
4.2. Tuma"enje sukladno okvirnim odlukama i odanost UnijiVije#e je !esto kritizirano da zanemaruje na!elo pravi!nosti u kaznenompravosu$u i poklanja previ%e pa"nje u!inkovitom izvr%enju.53 Na sastanku uTempereu, %efovi dr"ava u podru!ju pravosu$a i unutarnjih poslova usmjerilisu izri!ito pozornost na prava stranaka u kaznenom postupku, uklju!uju#i "rtve.Godine 2001. Vije#e je usvojilo okvirnu odluku o polo"aju "rtve u kaznenimpostupcima,54 %to je zahtijevalo od dr"ava !lanica da usuglase svoje zakone ipropise kako bi se ostvario cilj osiguranja visokog stupnja za%tite "rtvama.(lanak 2. sadr"ava obveze u pogledu po%tovanja i priznanja "rtava u sustavukaznenog pravosu$a:“1. Svaka dr"ava !lanica osigurati #e da "rtve imaju stvarnu i odgovaraju#uulogu u njihovu kaznenopravnom sustavu. One #e nastaviti s naporima dabi osigurale da se sa "rtvama postupa s du"nim po%tovanjem u pogledudostojanstva pojedinca tijekom postupka i priznat #e prava i legitiman interes"rtava s posebnim naglaskom na kazneni postupak.2. Svaka dr"ava !lanica osigurat #e da "rtve koje su posebno ugro"ene ima-ju mogu#nost koristiti se posebnim tretmanom koji najbolje odgovara nji-hovim okolnostima.”53 V. C. Brants, Procedural Safeguards in the European Union: Too little, too late?, in J.A.E.Vervaele (ed.), European Evidence Warrant. Transnational Judicial Inquiries in the EU, Intersentia,2005, 103-120.54 OJ I 82/1.
878
J. A. E. Vervaele: Europsko kazneno pravo i op#a na!ela prava UnijeHrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 12, broj 2/2005, str. 855-882.(lanak 3. sadr"ava posebne obveze u pogledu "rtava svjedoka:“Svaka dr"ava !lanica zajam!it #e mogu#nost "rtvi da se o!ituje u postupkui da pribavi dokaze.Svaka dr"ava !lanica poduzet #e odgovaraju#e mjere da osigura da njezinatijela ispituju "rtvu samo ako je to prijeko potrebno za svrhe kaznenog po-stupka.”Kona!no, !lanak 8(4) propisuje odre$ene procesne mjere specijalne za%tite:“Svaka dr"ava !lanica osigurat #e da "rtve, kad postoji potreba za njihovomza%titom - osobito onih najugro"enijih - od u!inka davanja dokaza na javnomsu$enju, mogu sudskom odlukom biti ovla%tene svjedo!iti na na!in koji #eomogu#iti ostvarenje svrhe bilo kojim odgovaraju#im sredstvom sukladnomtemeljnim pravnim na!elima.”U predmetu Criminal Procedure against Maria Pupino55 kazneni sud uFirenci uputio je ESP prethodno pitanje prema !l. 35. UEU o tuma!enju okvirneodluke o polo"aju "rtava u kaznenom postupku, utemeljenom na !lancima 31.i 34. UEU. To je bila prva prethodna odluka o okvirnoj odluci.(injenice su u tom predmetu prili!no jednostavne. G$a Pupino, koja je radilakao odgojiteljica u vrti#u, optu"ena je zbog o%trog postupanja i ozlje$ivanjadjece. Osmero djece bile su "rtve zlostavljanja g$e Pupino i morala su svjedo!ititijekom su$enja. Javni tu"itelj zahtijevao je od suda dozvolu da djeca svjedo!eprije su$enja u postupku in camera. Obrana se protivila. U pravilu, talijanskikazneni postupak utemeljen je na na!elu neposrednosti, %to zna!i da svi dokazimoraju biti izvedeni usmeno pred sudom tijekom rasprave. (lanak 392(1)Kaznenog zakona ipak predvi$a odre$eni broj iznimki u slu!ajevima seksualnihkaznenih djela. Ipak, u ovom predmetu nije se radilo o seksualnim radnjama.Sud je na!elno odbio zahtjev javnog tu"itelja, ali je izrazio sumnju jesu li talijan-ski propisi sukladni okvirnoj odluci o polo"aju "rtava u kaznenom postupkukoja zahtijeva posebnu za%titu za sve ugro"ene "rtve. Sudska pitanja odnosilasu se na mogu#nost i granice tuma!enja talijanskog prava u suglasnosti s okvir-nom odlukom.Prije svega, nezavisna odvjetnica Kokott kratko je navela argumente &ved-ske, Italije i Ujedinjenog Kraljevstva da su okvirne odluke dio me$unarodnogjavnog prava i ne mogu sadr"avati obvezu za nacionalne sudove utemeljenu napravu Europske unije da tuma!e nacionalno pravo sukladno pravu EU. Neza-visna odvjetnica smatra da paralela mo"e biti povu!ena izme$u !lanka 34(2b)i !lanka 249(3). Iako UEU ne sadr"ava odredbu paralelnu !lanku 10. EZ, dr"ave!lanice ipak imaju obvezu odanosti Uniji. Nezavisna odvjetnica to je izvela iz55 Case C-105/03.
879
J. A. E. Vervaele: Europsko kazneno pravo i op#a na!ela prava UnijeHrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 12, broj 2/2005, str. 855-882.!lanka 1. UEU i naslova VI. UEU. Ona prihva#a rezoniranje gorenavedenihdr"ava !lanica da tre#i stup pokazuje ni"i stupanj integracije od prvog stupa.Ipak, isti!e da !lanak 1. UEU poziva na sve bli"u uniju izme$u naroda Europei da je Unija utemeljena na Europskim zajednicama, nadogra$enim politikamai oblicima suradnje ustanovljenim UEU. Po njezinoj viziji to uklju!uje da politi-ke u podru!ju tre#eg stupa nisu utemeljene samo na me$uvladinoj suradnji,ve# tako$er na zajedni!kom izvr%avanju suverenosti Unije, kroz koju se moradalje razvijati acquis communautaire.Veliko vije#e donijelo je presudu 16. lipnja 2005. Uzimaju#i u obzir neobve-zuju#i ili me$uvladin karakter normi tre#eg stupa, Sud inzistira, u skladu smi%ljenjem nezavisne odvjetnice, na paraleli izme$u !lanka 34(2b) i !lanka249. Sud nagla%ava da !lanak 34(2b) daje okvirnim odlukama obvezuju#i karak-ter jer obvezuje dr"ave !lanice u pogledu rezultata koji treba posti#i, ali ostavljanacionalnim tijelima vlasti izbor oblika i metoda. Iz obvezuju#eg karakteraSud izvodi du"nost dr"ava !lanica da tuma!e nacionalno pravo sukladno okvir-nim odlukama usvojenim u kontekstu naslova VI. UEU. (injenica da je nadle"-nost ESP u"a u tre#em stupu nije relevantna u ovom slu!aju. Nadle"nost ESPda donosi prethodne odluke prema !l. 35. UEU bila bi li%ena ve#eg dijela svogkorisnog u!inka kad pojedinci ne bi bili ovla%teni pozivati se na okvirne odlukes ciljem postizanja konformnog tuma!enja nacionalnog prava pred sudovimadr"ava !lanica. Takvim tuma!enjem ESP primjenjuje, iako to nije rekao, na!eloprednosti primjene u tre#em stupnju.Sud tako$er odbacuje argument da za razliku od Ugovora o EZ Ugovor oEU ne sadr"ava obveze sli!ne onima u !lanku 10. UEZ odnosno ne sadr"avana!elo odanosti i odane suradnje. Sud se poziva na drugi i tre#i stavak !lanka1. UEU, navode#i da taj ugovor ozna!ava novi stadij u procesu stvaranja svebli"e unije izme$u naroda Europe i da je zadatak Unije koja je utemeljena naEuropskim zajednicama i nadogra$ena politikama i oblicima suradnje ustanov-ljenim ugovorom, da organizira, na na!in koji pokazuje konzistenciju i solidar-nost, odnose izme$u dr"ava !lanica i njihovih naroda. Sud isti!e da bi bilote%ko za Uniju da izvr%i svoj zadatak u!inkovito kad na!elo odane suradnje,koje osobito zahtijeva da dr"ave !lanice poduzmu sve odgovaraju#e mjere,op#e ili posebne, da se osigura ispunjenje njihovih obveza prema pravu Europskeunije, tako$er ne bi bilo obvezuju#e u podru!ju policijske i sudske suradnje ukaznenim stvarima, koja je %tovi%e u cijelosti utemeljena na suradnji izme$udr"ava !lanica i ustanova.Kona!no, Sud tako$er navodi granice konformnog tuma!enja sukladnosvojoj praksi u prvom stupnju. Obveza nacionalnog suda da se pozove na sadr"ajokvirne odluke kad tuma!i relevantne odredbe svog nacionalnog prava ograni!e-na je op#im pravnim na!elima, osobito na!elima pravne sigurnosti i zabraneretroaktivnosti. To je sigurno slu!aj kad je rije! o kaznenoj odgovornosti.
880
J. A. E. Vervaele: Europsko kazneno pravo i op#a na!ela prava UnijeHrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 12, broj 2/2005, str. 855-882.U ovom slu!aju ne radi se o kaznenoj odgovornosti, ve# o kaznenom po-stupku i na!inu izvo$enja dokaza. Sud se poziva na !lanak 8(4) Okvirne odlu-ke, prema kojem propisani uvjeti davanja svjedo!kog iskaza moraju u svakomslu!aju biti kompatibilni s temeljnim pravnim na!elima dr"ave !lanice o kojojje rije!. &tovi%e, okvirna odluka mora se tuma!iti tako da se po%tuje !lanak 6.EKLJP. Sud nagla%ava da nije vjerojatno da bi nacionalno tuma!enje i propi-sivanje posebnih procesnih uvjeta u!inilo kazneni postupak u cijelosti nepra-vi!nim u smislu !lanka 6. EKLJP.5. ZAKLJU#AKIspitivanjem za sada ograni!ene sudske prakse u svakom je slu!aju jasnoda je Sud pravde vrlo sposoban stvoriti obrise pravnih garancija u prostoruslobode, sigurnosti i pravde. Sudski akti koji bitno ograni!avaju prava i slobodegra$ana, kao %to je uhi#enje u svrhu izru!enja, moraju biti povezani s postupkompred Sudom pravde koji zahtijeva brzi rezultat. Iz tog razloga preporu!uje seda se Statut Suda pravde izmijeni da bi osigurao hitne postupke i specijalnesudske odjele. Nasljednik Tampere programa, Haa%ki program, u me$uvremenuje formulirao uputu Europskoj komisiji u tome smislu kao i da ispita i daljerazvije ideju suradnje sa Sudom pravde.Sud pravde zaslu"uje mogu#nost da dade svoj bitan prinos harmonizacijikaznenog prava i kaznenog procesnog prava kao i definiciji ustavnosti u trans-nacionalnim odnosima. Samo na taj na!in mo"e se postaviti temelj uzajamnogpovjerenja u druge pravne sustave i pravne akte, uzajamno povjerenje koje setemelji na kvalitetnom pravosu$enju i po%tovanju vladavine prava. To uzajamnopovjerenje ne podrazumijeva se samo po sebi, ve# se treba posti#i na temeljukvalitete dijeljenja pravde. Iz tog razloga klju!ni koncept uzajamnog priznanjane mo"e biti utemeljen na me$udr"avnom neispitivanju ili prijateljstvu. Sudskevlasti u dr"avama !lanicama moraju biti u mogu#nosti ispitati zakonitost i legi-timitet sudskih zahtjeva drugih dr"ava !lanica. ESP mora razviti parametre zato preispitivanje razvijaju#i op#a na!ela prava Unije u podru!ju transnacional-nog kaznenog postupka.S druge strane dr"ave !lanice moraju garantirati gra$anima Europe prava nakoja su ovla%teni %irom Europe. Skrivanje iza zastarjelih pojmova suvereniteta ime$uvladinih struktura koji ostavljaju gra$ane vani u hladno#i vi%e nije obra-njivo. Stoga, za "aljenje je da budu#i Ustavni ugovor nije u cijelosti iskorijeniodoktrinu actes de gouvernement. Zapravo, Ustavni je ugovor stvarno otkloniove#i broj radnji tijela izvr%enja iz nadle"nosti ESP. U !lanku III-377 navedeno je:“Izvr%avaju#i ovlasti sukladno odredbama dijela 4. i 5. poglavlja IV. naslovaIII. o prostoru slobode, sigurnosti i pravde, Sud pravde Europske unije nemanadle"nosti da ispituje valjanost ili razmjernost operacija izvr%enih od poli-
881
J. A. E. Vervaele: Europsko kazneno pravo i op#a na!ela prava UnijeHrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 12, broj 2/2005, str. 855-882.cijskih ili drugih slu"bi radi provedbe prava dr"ava !lanica ili izvr%enjaovlasti koje imaju odgovorne dr"ave !lanice u pogledu odr"avanja zakona ireda te jamstva unutarnje sigurnosti.”Ipak, !lanak III-283 Konvencije je naveo:“Izvr%avaju#i ovlasti sukladno odredbama dijela 4. i 5. poglavlja IV. naslovaIII. o prostoru slobode, sigurnosti i pravde, Sud pravde nema nadle"nost daispituje valjanost ili razmjernost operacija izvr%enih od policijskih ili drugihslu"bi radi provedbe prava dr"ava !lanica ili izvr%enja ovlasti koje imajuodgovorne dr"ave !lanice u pogledu odr"avanja zakona i reda i jamstvaunutarnje sigurnosti, kad je ta akcija stvar nacionalnog prava.” (Isticanjedodano.)Stoga, formulacija Ustavnog ugovora ne isklju!uje sudsko ispitivanje radnjisamo nacionalnih izvr%nih tijela, ve# i supranacionalnih izvr%nih tijela. S obzi-rom na rast ovlasti Europola i Eurojusta i mogu#e pro%irenje zajedni!kih istra"-nih timova, kao i pravni temelj europskog javnog tu"itelja, to je iznimno nesretnorje%enje.Samo ako priznamo da Unija i dr"ave !lanice izvr%avaju podijeljenu, zajed-ni!ku suverenost, bit #e mogu#e priznati da postoji prostor za podijeljeno, zajed-ni!ko europsko dijeljenje kaznene pravde. Temelje#i se na EKLJP i Povelji otemeljnim pravima, ESP u suradnji s nacionalnim sudskim vlastima mo"e do#ido skupa op#ih pravnih na!ela Unije koja su regulativna za ustavno ure$enjedr"ave na razini Unije, povezano s transnacionalnom pravnom za%titom vrijed-nom tog imena. Samo tada #e Unija uspjeti u postizanju dubine vis-à-vis ESLJPkoju nastoji ostvariti kroz integracijski projekt.
SummaryEUROPEAN CRIMINAL LAW AND GENERAL PRINCIPLES OF UNION LAWThe process of drawing up the general principles of EC law by the European Court of Justice,followed by the European legislator who prescribed it thorough primary and secondaryCommunity law, is also taking place in the legal order of the European Union. The ECJ beganusing its procedural jurisdiction regarding the preliminary questions in the third pillar of the EU,which was granted to it by the Treaty of Amsterdam, and developing general legal principles ofthe European Union through its case law, even before the coming into force of the ConstitutionalTreaty. The main principles of criminal justice which will regulate the European Area of Freedom,Security and Justice may only be based on the mutual trust of the Member States which arisesfrom the quality of the administration of justice and on respect for the rule of law.The author analyses the first preliminary ruling of the ECJ on the Schengen acquis (in thecase of Gözütok and Brügge) regarding the transnational application of the ne bis idem principle,as well as the first preliminary ruling of the ECJ on a framework decision (in the case of Pupino),
882
J. A. E. Vervaele: Europsko kazneno pravo i op#a na!ela prava UnijeHrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 12, broj 2/2005, str. 855-882.establishing the obligation of national courts to interpret national law in conformity with thelegal acts of the third pillar of the EU. Both decisions have an immediate effect on nationalcriminal legal orders, and pave the way for the principle of a European territory, a Europeanjudicial area, and the integration of the judiciary in criminal matters.
