Iz interne klinike Masarykovog sveu¤†ili¥Œta u Brnu ... porijekla, a ostale bolesti i stanja sa ¥Œe¤â€erom

  • View
    0

  • Download
    0

Embed Size (px)

Text of Iz interne klinike Masarykovog sveu¤†ili¥Œta u Brnu ... porijekla, a ostale...

  • Diabetes melîitus. Klinička studija. Dio prvi: Dijagnoza.

    Dr. Franjo H o r a , klin. asistenat, Brno.*

    Dijagnoza: diabetes mellitus, premda u većini slučajeva spada medju najlaglje, može da bude koji put i teška, osobito na početku oboljenja. Po­ teškoće dijagnostičke prouzročene su komplikovanošću izmjene tvari ugljiko­ vodika i njihovim reguiatornim mehanizmom. Klinička dijagnoza upire se uz subjektivne znakove, koje šećerna bolest izaziva kod bolesnika, glavno o tri simptoma, a to su: glikozurija, hiperglikemija i acetonurija. Ali svi ti sim­ ptomi ne moraju da su razvijeni a ipak se radi o pravom dijabetesu, i ob­ ratno, mogu se pojedini od njih, pače i svi javljati, a da se ne radi o dija­ betesu. Hoćemo li tu ostaviti oznaku diabetes mellitus — kako je u ostalom ispravno —- samo povredama ugljikohidratne izmjene, prouzrokovane insufi- cijencijom inzularnog aparata u pankreasu, onda moramo da nastojimo kli­ nički odijeliti stanja, koja imaju inu patogenezu i ako mogu imati po koji od znakova pankreatičkog dijabetesa. To je dosta teška zadaća, glavno radi mnoštva razloga koji vode do smetnja izmjene ugljikohidratove. Ako ne že­ limo da nastane zbrka, potrebno je, a ujedno i mnogo je preglednije, da se ocijene dijagnostički redomice pojedini znaci dijabetesa.

    Bolesnika na šećernoj bolesti ne dovadjaju k liječniku uvijek klasički simptomi te bolesti: suho grlo, velika žedja, često mokrenje, veliki glad a pri tom gubitak na težini. Često su to udaljene tegobe, čiji je razlog dija­ betes: glavobolje, boli u nogama, klonulost, neuralgije, pruritus. Premda je temeljni medicinski zahtjev, da se kod svakog bolesnika pregleda mokraća na bjelančevinu i šećer, ipak se to često propušta. Zato se nikada ne smije zaboraviti, da se pregleda mokraća na šećer (osim kod već spomenutih sub­ jektivnih tužba) u slučaju furunkuloze, piodermije, kod rana, koje loše za- cijeljuju, kod tvrdokornih ekcema, neuritida, kod stomatitida, pruritusa, im­ potencije, koje imaju često svoj uzrok u šećernoj bolesti, i kod kojih se onda nadje šećera u mokraći. K a k o i ma l i j e č n i k d a p r o s u d j u j e v r i j e d n o s t š e ć e r a u m o k r a ć i ?

    Nalaz šećera u mokraći nije dostatnim dokazom dija­ betesa pankreatičkog porijekla. Doduše ondje, gdje je kla- sička anamneza, ne mora se sumnjati u ispravnost dijagnoze i ne mora se slučaj dalje (obzirom na dijagnozu) funkcijonalno ispitivati.

    Iz interne klinike Masarykovog sveučilišta u Brnu; pretstojnik prof. Dr. R. Vanÿsek.

    D ija g n o s t ič k a v r i j e d n o s t

    g l ik o z u r i je .

    * Članak napisan za Liječ. Vjesnik. — Op. ur.

  • Ali tomu nije tako, i tačno znanstveno g l i k o z u r i j a n i j e p o u z d a n i m d o k a z o m p r a v o g d i j a b e t e s a . Ima naime mnogo stanja, kod kojih dolazi do izlučivanja šećera u mokraću, a kod kojih nije pankreas povredjen (bar primarno). Ove glikozurije imaju većinom karakter renalne glikozurije.

    R a z l u č i v a n j e g l i k o z u r i j e p o r i j e k l a p a n - k r e a t i č k o g o d g l i k o z u r i j e i n e g e n e z e je usprkos vrlo pomnjivog kliničkog promatranja veoma mučno, a iziskuje

    često provodjenje cijelog niza funkcijonalnih ispitivanja, prije nego li se dodje do ispravne dijagnoze. Neprilike spoznaje su prouzrokovane isto tako mnoš­ tvom uzroka, koji mogu da vode do pojave šećera u mokraći, kao i nedo­ statkom naših funkcijonalnih ispitivanja a konačno i organizmom samim. I ako smo naučeni, da skoro svaka bolest ima svoje osebine, ipak nema skoro oboljenja, koje bi imalo toliko varijacija kao diabetes mellitus. Osim toga temeljni simptomi dijabetesa: hiperglikemija spojena s glikozurijom može se pojaviti i kod drugih smetnja bez povrede pankreasa. Kod promatranja po­ jedinih slučajeva pravoga dijabetesa javlja se pače pitanje, da li su sva o- boljenja, skupljena do sada pod tim pojmom, zaista sigurno samo pankre- atičkog porijekla. Teško je pretstaviti si kod tako ogromnih razlika, koje postoje medju pojedinim slučajevima šećerne bolesti (benigni starački di ja­ betesi s krvnim šećerom vrlo visokim prama malignim dječjim s šećerom krvnim razmjerno niskim, tusti organizmi osoba u klimakteriju prema omr- šavljelim dijabetičarima ), da su sva ta različna klinička stanja odvisna samo od kvantiteta povrede pankreasa. Kako nadalje postoji cijeli niz obo­ ljenja i stanja sa šećerom u mokraći, a da nije pankreas povredjen, i kako ove nevine glikozurije imaju brojne odnose i čine prelaz k pravom di jabe­ tesu, ne valja se čuditi, da tačno odjeljivanje prouzrokuje u nekim slučaje­ vima velikih poteškoća. K tomu pridolazi da i ne znamo tačno u čem za­ pravo počiva povreda izmjene tvari kod dijabetesa. Mi doduše znamo, da je uzrokovana insuficijencijom inzularnog pankreatičkog aparata, ali još nema jednodušnosti u tom, da li dolazi do izlučivanja šećera zato, što ga se nad potrebu stvara ili zato, jer se nedostatno asimilira. A ipak usprkos svih tih neprilika je praktički vrlo važno upoznati kojeg je porijekla u danom slučaju glikozurija. Ne samo da je terapija naprosto druga, nego je ina i prognoza, a tu ta pitanja mogu imati veliko značenje kod osiguravanja. Osim praktičke važnosti vežu uza se sve glikozurije i znatno teoretsko zanimanje. One pru­ žaju sliku, kako složenim i raznim mehanizmima dolazi u organizmu do iz­ lučivanja šećera u mokraću.

    Praktički život traži odgovor u glavnom na ova pitanja: 1. kad dolazi do glikozurije; 2. kako se mogu medjusobno odijeliti (osobito od dijabetesa); 3. kakav je njihov medjusobni odnos, i konačno kakova im je prognoza i terapija.

    Kraj spletenosti problema dijabetesa bilo bi racijonalno, da se zadrži oznaka „diabetes“ samo za povrede ugljikohidratne izmjene pankreatičkog porijekla, a ostale bolesti i stanja sa šećerom u mokraći da se označe prosto samo kao glikozurija. Tako bi nestali termini: diabetes renalis, innocens, neurodiabetes

    Sada postoji nastojanje, da se s t a n j a , k o j a i m a j u m n o g o o z n a k a p r a v o g d i j a b e t e s a , a k o d k o j i h n i j e p a n k r e a s p o v r e d j e n , n a z o v u p a r a d i a b e t e s . Njihovoj karakteristici vratit ćemo se kasnije. Ali već sada je potrebno da se kaže, da nije uvijek lako k tomu pojmu stići. Dio tih paradijabetesa može se promijeniti u pravi dijabetes, a obratno pravi dijabetes u nekojim svojim fazama čini samo utisak paradijabetesa. U glav­ nom su to dijabetesi pretilih osoba i starački dijabetesi, koji imaju taj pro­ mjenljivi karakter. Glavni razlog ovih poteškoća leži u naravi organizma, koji ima znatne mogućnosti restitucije, i dalje u nesavršenosti i najsavršenijih

    550

    P o te š k o ć e d i f e r e n c i j a ln e

    d i ja g n o z e g l ik o z u r i je .

  • 551

    metoda ispitivanja. Sva funkcijonalna pretraživanja daju tek uvid u to, kako je časovito stanje funkcije organa. Ali ne mogu ni iz daleka da kažu, da li je povreda nadjena na temelju promjene funkcije organa ili je podredjena već promjenama patološko-anatomskim. A pogotovo možemo s tim manje da odgonetnemo, kakvo će biti stanje organa iza nekog vremena i zato n e m o ž e m o d a s e s l u ž i m o f u n k c i j o n a l n i m m e t o d a m a z a p r o ­ g n o z u . Ako hoćemo da uza sve to odijelimo medjusobno glikozurije, mo­ ramo prije da znamo, pod kojim prilikama dolazi do glikozurija.

    Mogućnosti da nastaju glikozurije ima mnogo. Kako nije moguće u svakom slučaju razabrati razlog ili barem podati umirujuće razjašnjenje, nije lako razdijeliti nedijabe- tičke glikozurije u neke odredjene skupine. Pače, preglednije je naprosto nabrajanje stanja, kod kojih dolazi do izlučivanja šećera u. mokraću. Pustimo li po strani glikozurije, koje su izazvane p o t v a r i m a i l i j e k o v i m a u o r g a n i z a m (glavno u tijela životinja) unešenim, (kao što su: morfij, magne­ zijev sulfat, kantaride, coffein, sublimat, sanocrysin, sekretin, phlorydzin, li- polysin, adrenalin, kalijev chromât), dolazi do glikozurija kod i n f e k c i ­ j o z n i h b o l e s t i , kod s m e t n j a i o b o l j e n j a ž i v č a n i h , kod b o l e s t i j e t a r a i ž u č n o g m j e h u r a , kod b u b r e ž n i h b o l e s t i , kod b o l e s t i ž e l u c a , kod k r v a r e n j a , iza o p e r a c i j a , kod k o ž n i h b o l e s t i , po­ glavito kod gnojnih afekcija, kod t u m o r a — osobito iza osvjetljenja, — kod r a z n i h t o k s i č k i h s t a n j a eksogenog porijekla — otrovanja, i endogenog — graviditeta, i smetnja nutarnje sekrecije. Jasno je dakle, da ima mnogo okolnosti koje vode do nastanka glikozurije. Srećom su većinom te g l i k o - z u r i j e p r o l a z n e , a one k o j e t r a j u i m a j u v e ć i n o m k a r a k t e r r e n a l n i .

    Za dijagnozu renalne glikozurije nije dostatna samo klinička pregledba. Samo u grubim obrisima vrijede kao znaci renalne glikozurije: neveliki % šećera u mokraći, inter- mitirajuća pojava, nevelika zavisnost množine šećera u mokraći od množine ugljikohidrata u hrani, i konačno nereagiranje na davanje insulina. Osim toga moramo da znamo — da uzdržimo dijagnozu protiv svih prigovora, — kako odvisi množina šećera u mokraći od množine šećera u krvi, ili bolje rečeno, kod koje koncentracije krvnog šećera nastaje prelaz šećera u mokraću.

    Teoretskih mogućnosti za odlučivanje renalne gliko­ zurije od pankreatičke imade cio niz. Prije svega, kako je većina gl