Ivica Crnić: Ovršni zakon ili kako š žić uspješno ... · Odvjetnik 1 2 2015. UVODNIK 3 & nancijskih teškoća određenog dijela građana koji su ovršenici u postupcima prisilne

Odvjetnik 1 2 2015. 1 SADRÆAJ/CONTENTS

Uvodnik / Introductory note

Andreja File!-Ru"i#, predsjednica OZ Vara"dinAndreja File!-Ru"i#, president of the CBA Vara"din chapter 2

Iz Hrvatske odvjetni!ke komore / From the Croatian Bar Association

Domjenak za pravosudne du"nosnikeCBA throws a party for justice system officials 4

Domjenak u povodu bo"i#nih i novogodi!njih blagdanaNew Year’s and Christmas party at CBA 6

Recenzije / Reviews

dr. sc. Jakob Naki#: Prikaz knjige Novi Zakon o radu Jakob Naki#, PhD: New Labour Act – book review 8

Iz CCBE-a / From the CCBE

Thierry Wickers: Velika preobrazba odvjetni!tvaThierry Wickers: Great Transformation of the Bar 10

"lanci i rasprave / Articles and Discussions

Lovorka Ku!an: Europska konvencija i na$elo ne bis in idem u poreznim postupcimaLovorka Ku!an: European Convention and ne bis in idem in tax proceedings 16

Goran Ga!paron: Prijedlog ocjene ustavnosti u javnoj nabaviGoran Ga!paron: Petition for constitutional review 19

Ivica Crni#: Ovr!ni zakon ili kako uspje!no maltretirati vjerovnike Ivica Crni#: Enforcement Act or how to successfully harass creditors 22

Dario %ehi#: Suvremeno tuma$enje zakonaDario $ehi#: Modern approach to statutory interpretation 31

Dragan Zlatovi#: Privremene mjere u podru$ju prava intelektualnog vlasni!tva Dragan Zlatovi#: Interim measures in intellectual property law 38

Engleski za odvjetnike / English for Lawyers

Kolokacije u jeziku prava: Je li dru!tveni ugovor a social contract?Collocations in the language of the law: Social contract or articles? 50

Hrvatski za odvjetnike / Croatian for Lawyers

Oblikovanje pisanog tekstaStructuring a written text 52

Prisege / Oaths

Prisege dane 28. sije$nja 2015.Oaths taken on 28 January 2015 54

Prisege dane 18. velja$e 2015.Oaths taken on 18 February 2015 56

In Memoriam / Obituaries

Ivan Veki# 58Mate Burazin 59Ekrem Galijatovi# 60

Odvjetnik 1 2 2015.UVODNIK2

2RIJE» UREDNIKA 2RIJE» UREDNIKA

Glasilo-!asopis Hrvatske odvjetni"ke komore, Zagreb, 1 - 2 2015., god. 88.Journal of the Croatian Bar Association, Zagreb, 1 - 2 2015, annual fi le 88

Uredni#tvo Zagreb, Kotura!ka cesta 53/IItel: 6165 207; fax: 6170 838e-mail: [email protected]

Prodaja oglasnogprostora-marketing1/1-6.800,00 kn,1/1 (omot)-7.800,00 kn,1/2-3.800,00 kn

Izdava!Hrvatska odvjetni"ka komora, ZagrebKotura!ka cesta 53/IItel: 6165-200; fax: 6170-686www.hok-cba.hr

IBAN HR66 2360000-1101268409 Godi#nja pretplata za tuzemstvo 200,00 kn, za in ozem stvo 40 eura,pojedina!ni broj za tuzem stvo 40,00 kn, za inozemstvo 8 eura.Copyright © Hrvatska odvjetni"ka komora 2008.Niti jedan dio ove publikacije ne smije se objaviti bez posebnog odobrenja izdava"a.

Svi potpisani tekstovi odra#avaju stavove i mi!ljenja isklju"ivo njihovih autora, a ne Hrvatske odvjetni"ke ko-more, urednika i Uredni!tva $asopisa-glasila “Odvjetnik”. Uredni!tvo zadr#ava pravo objave primljenih materijala u "asopisu i/ili na web stranici HOK-a. Materijali objavljeni na web stranici ne honoriraju se.

Glavni i odgovorni urednik: Robert Trava!, odvjetnik, Zagreb, Jurkovi%eva 24, tel: 466665; fax: 4665666; [email protected], Urednik: mr. sc. Tin Mati%, odvjetnik, Zagreb, Vla!ka 95, tel: 6170791, fax: 6170792, [email protected], Zamjenik urednika: mr. Mladen Vukmir, odvjetnik, Zagreb, Grama"a 21, tel: 3760511, fax: 3760-555, [email protected], Izvr#ni i grafi!ki urednik: Nata!a Barac, Zagreb, Kotura!ka cesta 53, tel: 6165207, fax: 6170 838, e-mail: [email protected], Uredni#tvo: Leo Andreis, Boris Juki%, Ivica Crni%, Marijan Han#ekovi%, Igor Hrabar, &Maroje Matana, mr. 'ime Pavlovi%, Ranko Pelicari%, Mladen Su"evi%, Branimir Tu!kan, Josip Vukadin, dr.sc. Atila $okoli%, Ingrid Mohorovi"i%-Gjankovi%, Mario Jankovi% - odvjetnici, Arno Vi"i%, Hrvoje Mom"inovi%, sudac Ustavnog suda u m., Mladen (uvela, sudac Ustavnog suda u m., Antun Palari%, sudac Ustavnog suda RH Lektor: Zvonko 'eb, Tisak: Kerschoffset d.o.o., Zagreb, Grafi!ka priprema: P.L. Studio, Zagreb. Fotografije: Grgur (u"ko, Ines Stipeti%.

ODVJETNIK 1-2/2015.

Andreja File!-Ru"i#

predsjednica Odvjetni!kog zbora

Vara"din

Po!tovane kolegice i kolege,po!tovane $itateljice i $itatelji,razmi!ljaju"i #emu posvetiti uvodno slovo ovog broja na!ega glasila, #asopisa “Odvjetnik”, uvijek sam se vra"ala na pitanje koje se ve" du$e vremena pojavljuje, o kojemu #esto raz-govaramo me%u kolegama: kakva je dana!nja pozicija i kakav je utjecaj hrvatskih odvjetnika u javnoj percepciji i u institucijama? Gotovo #etiri i pol tisu"e odvjetnika i odvjetnica, ko-liko nas danas u Hrvatskoj ima, s ogromnim iskustvom u prakti#noj provedbi zakona i pro-pisa ali i !irinom znanja i iskustva, predstavlja veliku snagu koja svakako mo$e znatno prido-nijeti unapre%enju pravnog sustava i zajednice op"enito. No, #ini se da taj potencijal nije pre-poznat, da su odvjetnici, i odvjetni!tvo, danas u lo!ijem polo$aju u javnosti nego nekada, da se manje uva$avaju, da se ne do$ivljavaju kao pomo" u ostvarivanju prava i interesa, ve" se nerijetko prozivaju da su u slu$bi njihova kr-!enja, ve" zbog samog sudjelovanja u provedbi propisa i ostvarivanju legitimnih prava i inte-resa stranaka.U novije smo vrijeme svjedoci raznih napisa i istupa u medijima i javnosti prema kojima bi odvjetnici bili gotovo pa ponajvi!e odgovorni za brojne probleme: za dugotrajnost sudskih postupaka, jer im to navodno zbog tro!kova odgovara (pri #emu se potpuno zanemaruje da su postupovni zakoni sucima uvijek osigura-

vali alate kojima su mogli utjecati na procesnu disciplinu, a time i na trajanje postupaka, kao i #injenica da je svakom odvjetniku najisplativiji onaj postupak u kojem stranka e& kasno i brzo dobije za!titu svojih prava, a ne dugotrajni po-stupak u kojem stranka gubi povjerenje, kako u sustav tako i u svog punomo"nika); za velik broj ovrha i blokada ra#una (pri #emu se kao najve"i problem isti#u odvjetni#ki tro!kovi, a ne #injenica da du$nici nisu pravovremeno i uredno izvr!ili svoje obveze utvr%ene pravo-mo"nim odlukama sudova ili drugih nadle$nih tijela); za propitivanje pojedinih zakona pred Ustavnim sudom (pri #emu se zanemaruje #i-njenica da odvjetnici ne mogu “sru!iti” zakon – ve" samo mogu istaknuti ono !to smatraju neustavnim, ali je Ustavni sud taj koji utvr%uje jesu li primjedbe osnovane ili ne; a kad na%e da su osnovane, onda bi svima trebalo biti u interesu zalagati se da se donesu propisi koji su u skladu s Ustavom, a ne da opstanu oni koji to nisu). Jednostavno, neizbje$an je dojam da je postalo popularno i uobi#ajeno populisti#ki skupljati bodove prozivanjem odvjetnika.Svjedoci smo da se nerijetko, izravno ili ne-izravno, odvjetnike proziva da postupaju pr-venstveno ili #ak isklju#ivo vo%eni interesom svog materijalnog probitka. Jedan od novijih takvih primjera je preporuka vlade Republike Hrvatske u Odluci o posebnim aktivnostima u provedbi sporazuma o mjerama za ubla$avanje

3 UVODNIKOdvjetnik 1 2 2015.

& nancijskih te!ko"a odre%enog dijela gra%ana koji su ovr!enici u postupcima prisilne naplate tra$bina male vrijednosti na nov#anim sredstvima (NN 11/2015), ko-jom se predla$e tijelima i trgova#kim dru!tvima na koja se Odluka odnosi, da ne pokre"u postupke radi prisilne naplate, odnosno, ako ipak odlu#e pokrenuti postupak prisilne naplate dugova gra%ana, da u tu svrhu ne anga-$iraju pru$atelje odvjetni#kih usluga.Drugi primjer je obrazlo$enje, izneseno u jednom od najgledanijih medija, da “odvjetni#ki lobi” ru!i Obitelj-ski zakon donesen 2014. godine, jer bi njime odvjetnici izgubili veliku zaradu. U nemo"i da se argumentima struke odgovori na brojne primjedbe iznesene s raznih strana, Zakon se brani predbacivanjem da prigovori odvjetnika proizlaze iz njihove $elje za !to ve"om za-radom… Pritom se pokazuje ili elementarno nepozna-vanje situacije, ili blago re#eno, nedobronamjernost, budu"i da je, s obzirom na visinu propisane nagrade, te!ko vjerovati da bi netko u postupcima obiteljsko-pravne za!tite mogao ste"i zna#ajniju zaradu (osim toga u brojnim takvim postupcima odvjetnici zastupaju pro bono). No nije samo u tome problem, ve" iz takvoga istupa proizlazi uputa gra%anima da im u postupcima prema Obiteljskom zakonu iz 2014. godine ne bi bila potrebna pomo" kvali& ciranih punomo"nika, nego da bi sve mogli rije!iti sami. A takva je uputa !tetna i opa-sna: pokazalo se u kratkom vremenu primjene tog Za-kona da su gra%ani sami postizali razne dogovore, #esto nesvjesni !to to za njih zna#i ubudu"e, a !to svakako mo$e generirati probleme. S druge strane, nedostatak uva$avanja odvjetni!tva i odvjetnika kao va$nog dijela pravne struke uo#ava se i u odnosu nadle$nih tijela koja bi s odvjetnicima i Hr-vatskom odvjetni#kom komorom trebala biti upu"ena na naju$u suradnju, osobito kod pripreme pojedinih zakona i propisa. Oni se ipak (pre)#esto donose bez sudjelovanja, odnosno bez uva$avanja primjedbi koje iznose predstavnici odvjetnika, odnosno HOK-a. Dojam je, dakle, da odvjetnici i odvjetni!tvo, na$alost, ne nailaze na uva$avanje i suradnju primjerenu njihovu zna#enju u pravnom sustavu.Mo$emo li, i kako, to promijeniti? Svjedoci smo da je postalo popularno populisti#ki skupljati bodove uka-zivanjem na navodnu (su)odgovornost odvjetnika za odre%ene probleme, !to je u javnosti dovelo do ja#anja odre%enih nepovoljnih stavova prema odvjetnicima i odvjetni!tvu. Ono !to mo$emo, jesu konstruktivni i a& rmativni istupi u javnosti, !to se u odgovaraju"im prigodama i #ini preko HOK-a, osobito istupima pred-sjednika Komore. No i svatko od nas mo$e tome pri-

donijeti: pored uzornog obavljanja odvjetni#ke du$no-sti, konstruktivnim prijedlozima kod izmjena propisa, propitivanjem pravnih problema koji se u praksi po-javljuju, i sli#nim doprinosima. Na$alost, predstavnici HOK-a nisu uvijek uklju#eni u radne skupine za izradu zakona, no uvijek mo$emo, svatko od nas, posredstvom Komore dostaviti konkretne, razra%ene prijedloge i primjedbe, koji se tada mogu proslijediti nadle$nim tijelima. Isto tako i kroz stru#ne rasprave i #lanke u stru#nim publikacijama dostupnima javnosti, mo$emo utjecati da se otvore odre%ena pitanja, iznesu primjedbe na nedovoljno dobra rje!enja, i prijedlozi kvalitetnijih. Vjerujem da ustrajanje na takvom postupanju mo$e re-zultirati boljim prepoznavanjem doprinosa koji odvjet-nici daju i mogu dati unapre%ivanju pravnog sustava, te ve"im uva$avanjem, kao i uvi%anjem mjerodavnih tijela da je potrebno, kako kod dono!enja konkretnih propisa, tako i kod promi!ljanja budu"ega razvoja pra-vosudnog sustava, u ve"oj mjeri uklju#iti odvjetni#ku profesiju koja svaki propis nu$no sagledava, pa i testi-ra, u praksi, i to sa stajali!ta krajnjih subjekata – svojih stranaka. (Prilika za to pru$a nam se ve" sada, budu"i da je u pripremi novi Zakon o parni#nom postupku, !to je prilika da istaknemo prigovore, nedore#enosti i ne-logi#nosti uo#ene tijekom primjene pojedinih instituta nakon novele ZPP-a iz 2013. godine.)Bilo je povremeno napomena kolega da nisu upu"eni u doga%anja i inicijative Komore, i da nisu u mogu"nosti sudjelovati, jer nisu na mjestu doga%anja. No danas, uz dostupna sredstva komunikacije koja nas redovito in-formiraju o aktivnostima i inicijativama Komore, svi mo$emo lak!e sudjelovati, kako u djelovanju HOK-a, u svim njegovim aktivnostima i tijelima, tako i u pripremi prijedloga, primjedbi, inicijativa.Na kraju, ne mogu ne spomenuti: poziv da pripremim uvodno slovo za ovaj broj #asopisa “Odvjetnik” velika je privilegija za svakog odvjetnika; meni i pone!to vi!e, jer tu su prigodu do sada uglavnom imali kolege odvjetnici, a manje (ili mo$da uop"e ne) kolegice odvjetnice. I dok su se u pro!losti odvjetni#kim pozivom u daleko ve"em broju bavili kolege odvjetnici, posljednjih se godina broj odvjetnica, #lanica na!e Komore, pribli$ava bro-ju upisanih odvjetnika. Tako danas Komora ima 2.570 odvjetnika i 1.917 odvjetnica, s tendencijom upisa sve vi!e odvjetnica. U skladu s tim, i sve kolegice odvjetnice pozvane su uklju#iti se u jednakoj mjeri i s jednakim anga$manom u djelovanje i aktivnosti Komore.

IZ HRVATSKE ODVJETNI»KE KOMORE 4 Odvjetnik 1 2 2015.

Pi#e: Nata!a Barac

izvr#na urednica

Ove godine pozivu na dru$enje s odvjetnicima odazvao se velik broj najvi!ih du$nosnika iz svijeta pravosu%a. Predsjednik Hrvatske od-vjetni#ke komore Robert Trava! pozdravio je nazo#ne isti#u"i kako odvjetnici i drugi #imbe-nici iz svijeta pravosu%a imaju zajedni#ki cilj, a to je napredak pravosudnog sustava u cjelini. Trava! je svojim gostima po$elio i puno uspje-ha na privatnom i poslovnom planu u godini koja je tek po#ela.Kao i svake godine i ovogodi!nji domjenak u Komori bio je dobra prilika za susret s kolega-ma i za razmjenu iskustva o temama od zajed-ni#kog interesa.Tradicionalnom dru$enju s pravosudnim du$nosnicima nazo#ili su i #lanovi Izvr!nog i Upravnog odbora HOK-a, drugih tijela Ko-more te predstavnici odvjetni#kih zborova u Hrvatskoj.

Domjenak za pravosudne du#nosnike

Hrvatska odvjetni$ka komora organizirala je sredinom sije$nja

tradicionalno dru"enje s visokim du"nosnicima iz pravosudnog,

politi$kog i javnog "ivota Hrvatske.



Hrvatska odvjetni$ka komora organizirala je za svoje $lanove

18. prosinca 2014. godine u Hrvatskom odvjetni$kom domu

tradicionalno dru"enje u povodu bo"i#nih i novogodi!njih

blagdana.

Kao i svake godine, velik broj hrvatskih odvjetnika odazvao

se pozivu HOK-a na neformalno dru"enje, a domjenak je bio i

dobra prilika da odvjetnice i odvjetnici razmjene iskustva.

Predsjednik HOK-a Robert Trava! po"elio je, zajedno s

$lanovima Izvr!nog i Upravnog odbora HOK-a, svim nazo$nima

ugodne blagdane te puno uspjeha na poslovnom i privatnome

planu u 2015. godini.

Pi#e: Nata!a Barac

izvr#na urednica

Domjenak u povodu bo#i$nih i novogodi%njih blagdana


RECENZIJE8 Odvjetnik 1 2 2015.

Priru$nik Novi Zakon o radu s prakti$nim poja!njenjima Zakona

i stru$nim uputama te primjerima dokumenata na CD-u: za

trgova$ka dru!tva, samostalne poduzetnike i ustanove, Forum

Poslovni Mediji d. o. o., Zagreb, 2014.

Pi#e: dr. sc. Jakob Naki#

znanstveni suradnik iz Rijeke

Vi%e od priru"nika

U mjesecu listopadu 2014. godine, u izdanju tvrtke Forum Poslov-ni Mediji d. o. o. iz Zagreba, koja je dio me%u-narodne izdava#ke ku"e Forum Media Group, objavljen je Priru#nik Novi Zakon o radu s prakti#nim poja!njenjima Zakona i stru#nim uputama te primjerima dokumenata na CD-u: za trgova#ka dru!tva, samostalne poduzet-nike i ustanove (dalje: Priru#nik), autora Kri-stiana Plazoni"a, odvjetnika iz Rijeke.

Dakle, nije rije# samo o Priru#niku nego i o CD-u s oglednim primjercima raznih vrsta ugovora o radu, odluka o otkazima, pravilni-cima, kolektivnim ugovorima, obavijestima, potvrdama, zahtjevima, zapisnicima, svime !to je potrebno primijeniti kad je u pitanju radni odnos, a u nekim oglednim primjerci-ma i vi!e od toga.Priru#nik se sastoji od devet poglavlja. Prvo

poglavlje - “Zapo!ljavanje i tr$i!te rada”, uvod je u novi Zakon o radu (Na-

rodne novine, br. 93/14) i pri-kaz pravnog instituta ugovora

o radu.Drugo poglavlje - “Zasni-vanje radnog odnosa”, tek-stualno je u Priru#niku najop!irnije. Tome su dva razloga. Prvi, koji obuhva"a

zna#ajne naslove i podnaslo-ve kod pravnih cjelina i to od

pravilnika o radu, za!tite $ivota, zdravlja i privatnosti, za!tite odre%e-

nih kategorija radnika, privremenog zapo-!ljavanja do probnog rada. Drugi, koji sadr$i dvije bitne grane prava, i to radno vrijeme od-nosno odmore i dopuste, a s kojima se poslo-davci i radnici u praksi gotovo svakodnevno susre"u.U tre"em poglavlju - “Pla"a i naknada pla-"e”, razmatraju se pravna osnova, ostvariva-nje prava na pla"u i naknadu pla"e, pravo na pove"anu pla"u, naknada pla"e i za!tita pla"e radnika s osvrtom na zabranu prijeboja i za-

RECENZIJE 9 Odvjetnik 1 2 2015.

!titu pla"e pri prisilnom ustegnu"u.'etvrto poglavlje odnosi se na zabranu natje-canja radnika s poslodavcem. U njemu se ra-zra%uje zakonska i ugovorna zabrana natjeca-nja, odgovornost za !tetu iz radnog odnosa, te ostvarivanje prava i obveza iz radnog odnosa.Prestanak ugovora o radu razra%en je u petom poglavlju u kojem se daje naglasak na vrste ot-kaza ugovora o radu. U tom poglavlju poseban je osvrt na osobno uvjetovani otkaz, izvanred-ni otkaz ugovora o radu i otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora. Dakako, unutar otkazi-vanja, razmatra se i sve ono !to je povezano s otkazivanjem, posebice otkazni rok, sudski ra-skid ugovora o radu, otpremnina te kolektivni vi!ak radnika i otkazivanje ugovora o radu u postupku kolektivnog vi!ka radnika.(esto poglavlje - “Sudjelovanje radnika u odlu-#ivanju” te sloboda udru$ivanja ima dva ve"a dijela. Prvi dio razra%uje tri pravna instituta sudjelovanja radnika u odlu#ivanju. Rije# je o ulozi radni#kog vije"a, skupovima radnika i predstavniku radnika u organu poslodavca. Posebno je nazna#ena uloga radni#kog vije"a u ovla!tenjima obveze savjetovanja i suodlu#i-vanju. Drugi dio u !estom poglavlju odnosi se na prikaz udruge radnika i poslodavaca.Sedmo poglavlje odnosi se na kolektivni ugo-vor i rje!avanje kolektivnih radnih sporova. U njemu su dvije bitne cjeline, jedna vezana za kolektivni ugovor, a druga za !trajk i rje!ava-nje kolektivnih sporova.Predzadnje i zadnje poglavlje imaju naslove “Inspekcijski nadzor i kaznene odredbe” te “Odgovor na aktualna pitanja iz prakse”. Iako s manjim sadr$ajima u odnosu na druga po-glavlja, u njima se isto mogu prona"i odgovori na svakodnevna pitanja iz radne prakse.Sadr$aj knjige posebice je koristan u praksi, onda kad postoji bilo kakva dvojba o tome kako rije!iti neki problem. U slu#aju da ste o pravnom institutu saznali #itaju"i autorski komentar pa ga morate primijeniti, blagodat mogu"nosti kori!tenja CD-a itekako "e biti o#ita. Dakako, kako i sam autor ka$e, ogled-ne primjerke treba sagledati kao svojevrsni orijentir, i ne bi ih trebalo uzimati kao gotovu “!prancu”.

Priru#nik "e ponajprije biti od koristi onima koji se svakodnevno susre"u s problemima u radnim odnosima, kako sam autor ka$e, kao “alat” uz odre%eno znanje i volju. Osobe kojima "e ovaj Priru#nik dati odgovore na mnoga pitanja u obavljanju posla vezanog za podru#je radnog odnosa mogli bismo raz-vrstati u dvije skupine. U prvoj su direktori, predsjednici uprava i nadzornih odbora, rav-natelji, direktori ljudskih resursa, sindikalni #elnici, sindikalni povjerenici, odnosno sin-dikalni predstavnici, predsjednici radni#kih vije"a i sli#no, koji bi Priru#nik mogli koristiti do one razine do koje se od njih tra$i u sva-kodnevnom poslovanju.U drugoj su skupini profesionalci radnog od-nosa, i to pravni zastupnici trgova#kih dru!ta-va i ustanova, odvjetnici koji u jednom svom dijelu ili prete$ito rade na podru#ju radnog prava, suci radnih odjela op"inskih sudova, zamjenici dr$avnih odvjetnika koji su usre-doto#eni na radne odnose, pravni zastupnici sindikata i udruga poslodavaca te svi oni koji profesionalno kao diplomirani pravnici rade na poslovima iz podru#ja radnog prava.Autor je razradu svih pravnih grana, a unutar njih i pravnih instituta, predo#io rje#nikom razumljivim, ne samo pravnom profesional-cu, nego i onome koji to nije. Minimalno je teorijskog pristupa, onoliko koliko je prijeko potrebno, a sve u prilog prakse. Naposljetku, Priru#nik "e zasigurno pomo"i rje!avanju mnogih problema u radnom od-nosu.

Autor je razradu svih pravnih grana, a

unutar njih i pravnih instituta, predo$io

rje$nikom razumljivim, ne samo

pravnom profesionalcu, nego i onome

koji to nije. Minimalno je teorijskog

pristupa, onoliko koliko je prijeko

potrebno, a sve u prilog prakse.

CCBE10 Odvjetnik 1 2 2015.

– Objavili ste zna%ajno djelo %ija je glavna tema “velika transformacija” odvjetni%ke profesije. Za!to ste izabrali tu temu? Koji su bili Va!i razlozi za pisanje ove knjige?U zemljama poput SAD-a odvjetni#ka profe-sija #esto je tema istra$ivanja koja se provode u brojnim sveu#ili!tima koje zanima razvoj profesije i problemi s kojima se odvjetni!tvo mo$e suo#avati. Knjige brojnih autora, poput Richarda Susskinda, imale su veliki odjek na me%unarodnom planu i mnogo su pridonije-le tome da odvjetnici uvide duboke promjene koje ih poga%aju i koje "e nastaviti utjecati na “tr$i!te prava”. Ustanovio sam da u Francuskoj ne postoji takva vrsta knjiga, u kojima bi pi-tanja budu"nosti odvjetni!tva bila sistematski obra%ena. )elio sam predlo$iti, prvenstveno i prije svega mojim kolegama, analizu koja se bavi svim faktorima koji mogu dovesti do transformacije na!e profesije na na#in da po-takne na razmi!ljanja i naravno na raspravu,

Pi#e: Nata!a Barac

izvr#na urednica

Francuski odvjetnik Thierry Wickers ima impresivnu profesionalnu karijeru:

dugogodi!nji je odvjetnik, $lan Odvjetni$ke komore Bordeauxa, bio je

predsjednik Odvjetni$ke komore Bordeauxa, te predsjednik Nacionalnoga

vije#a odvjetni$kih komora Francuske. Voditelj je francuskog izaslanstva

pri CCBE-u, te $lan brojnih povjerenstava. Nedavno je objavio impresivnu

knjigu o velikim promjenama u odvjetni$koj profesiji (La grande

transformation des avocats). U razgovoru za “Odvjetnik” Thierry Wickers

govori o velikim promjenama u odvjetni!tvu, te o svom vi%enju budu#nosti

odvjetni!tva.

Velika preobrazba odvjetni%tva

ali tako%er da moje kolege potakne da napra-ve procjenu svoje osobne profesionalne prak-se. Naravno, prvenstveno sam se bavio situa-cijom francuskih odvjetnika, ali bavio sam se i fenomenima poput liberalizacije ili pitanjem koji "e utjecaj tehnologija informacija imati na cjelokupnu odvjetni#ku profesiju, bez ob-zira na nacionalnost odvjetnika.– Koje su, prema Va!em mi!ljenju, najve#e opasnosti koje prijete odvjetni%koj profesiji i koje promjene treba u%initi kako bi se od-vjetnici prilagodili novoj situaciji? Vjerujete li stvarno u realne opasnosti i mogu#nost ne-stanka odvjetni%ke profesije?Odvjetni#ka profesija se, gotovo posvuda u svijetu, temelji na nekoj vrsti implicitnog “pakta/dogovora”, koji je sklopljen s javnim vlastima pa #ak i s #itavim dru!tvom. Dru!tvo povjerava na!oj profesiji, kojoj dodjeljuje po-vlastice #iji dijapazon mo$e varirati ovisno o zemlji (nezavisnost koju #uva strukovna orga-

CCBE 11 Odvjetnik 1 2 2015.

nizacija, profesionalna odnosno odvjetni#ka tajna, posebna podru#ja djelovanja), poseban zadatak u slu$bi pravne dr$ave. Zauzvrat, za te povlastice, na!a profesija mora osigurati pri-stup pravu i pravdi svima. Ali danas, faktori poput razvoja tehnologija informacija omo-gu"avaju akterima/#imbenicima, koji nisu odvjetnici, da pru$aju pravne usluge uz puno manje tro!kove od onih koje primjenjuju od-vjetnici. Oni pribjegavaju postupcima koji su inspirirani industrijom, i vrlo su daleko od profesionalne logike. Opasnost proizlazi iz toga !to sva istra$ivanja provedena posvuda diljem svijeta pokazuju da “profesionalni” model izostavlja veliki dio javnosti, koja ne uspijeva zatra$iti pomo" od odvjetnika, po-sebice zbog velikih tro!kova. Taj fenomen bi, dakle, mogao dovesti do toga da se dovede u pitanje legitimitet dru!tvene uloge koju igraju odvjetnici. Ako odvjetnici ne u#ine potrebne napore kako bi bolje osigurali pristup pravu i pravdi svima, to "e uzdrmati temelje “pakta” i mo$emo zamisliti marginalizaciju ili #ak ne-stanak odvjetni#ke profesije. Neki ekonomisti, na primjer, smatraju da bi #ista i jednostavna primjena tr$i!nih pravila bila djelotvornija od primjene profesionalnih pravila, odnosno profesionalnog ure%enja profesije.

– Javnost prakti%ki oduvijek ima negativan stav prema odvjetnicima. Koji je, prema Va-!em mi!ljenju, razlog za takav stav? Po svojoj prirodi, odvjetni#ka aktivnost od-nosno djelovanje, posebice na pravosudnom polju, mo$e izazvati razo#aranja. Istra$ivanja koje su provedena u Francuskoj daju ipak vrlo razli#ite rezultate. Ispitane osobe op"enito imaju dobro mi!ljenje o odvjetnicima, kada se radi o njihovoj kompetenciji i u pogledu njihovih profesionalnih kvaliteta. Zanimljivo je utvrditi da ispitanici op"enito imaju veliko povjerenje u svog odvjetnika i puno manje povjerenja u profesiju kao takvu. Nepovjere-nje prije svega dominira u podru#ju honora-ra: klijenti op"enito vrlo strogo procjenjuju praksu odvjetnika i $ale se zbog nedostatka transparentnosti. Taj nedostatak transparen-tnosti ima katastrofalne u#inke. Iako su pri-hodi odvjetnika u Francuskoj neusporedivo

Thierry Wickers ima za sobom impresivnu profesionalnu karijeru i zanimljive hobije.

Ro!en je 1954. godine u Bordeauxu u obitelji koja se tradicionalno bavila od-vjetni"tvom, a nakon zavr"etka pravnog fakulteta po#eo se baviti odvjetni"tvom u obiteljskoj odvjetni#koj kancelariji koja danas ima 15 odvjetnika.

Thierry Wickers ve$ je dugi niz godina ak-tivan i u Odvjetni#koj komori Bordeauxa, gdje je izvr"avao niz du%nosti, a izme!u ostaloga bio je i predsjednik Odvjetni#ke komore Bordeauxa. Tijekom karijere bio je i predsjednik Konferencije predsjed-nika odvjetni#kih komora Francuske te predsjednik Nacionalnog vije$a odvjet-ni#kih komora Francuske. Wickers je ta-ko!er i voditelj francuskog izaslanstva pri CCBE-u.

Thierry Wickers je veliki obo%avatelj kul-tnog stripa Tintin, posjeduje vi"e od 2.800 primjeraka tog stripa, koje #uva u poseb-noj prostoriji. Uz ljubav prema Tintinu, Wickers veliku pa%nju posve$uje i zdrav-lju, te se bavi maratonom.

Za svoj rad nagra!en je najvi"im francu-skim odli#jem te imenovan vitezom Legije #asti.


manji od prihoda javnih bilje$nika, nedavno istra$ivanje koje se odnosilo na rad slu$bi koje pru$aju usluge u Francuskoj, pokazalo je da francuski potro!a#i misle da su ti prihodi po prilici na istoj razini! Ta pogre!na vizija po-sljedica je #injenice da odvjetnici ne komuni-ciraju korektno o tro!kovima svojih usluga. Zakon o kojem se trenuta#no raspravlja pred-la$e da ugovor o honorarima bude obavezan i da se poja#aju informacije koje dobiva po-tro!a#/korisnik. To su sigurno mjere koje bi po svojoj prirodi poja#ale povjerenje javnosti u odvjetni#ku profesiju.

– Temelji odvjetni%ke profesije su oduvijek bili (i jo! uvijek jesu) za!tita klijenata i za-!tita pravne dr"ave, ali tako&er i nezavisnost odvjetni%ke profesije: vidite li u tom podru%je neke promjene? Kako se mo"e sa%uvati neza-visnost profesije?Na tragu direktive 2006/123/CE, koja se na-ziva “direktivom o uslugama”, vlasti Unije su vr!ile jak pritisak kako bi se u pitanje doveli brojni aspekti profesionalnog ure%enja stru-ka. Ipak, s iznimkom Britanaca koji su, kad su usvojili zakon Legal Services Act iz 2007. godine, odlu#ili da iz profesije oduzmu dio ovlasti samoure%ivanja, nezavisnost profesije nije direktno ugro$ena. Naprotiv, Sud pravde Europske unije imao je u vi!e navrata priliku, kao u predmetu Wouters (CJCE, 19. velja#e 2002., a* . C-309/99) ili u predmetu Azko-No-bel (CJUE, 10. velja#e 2013., a* . C-550/07), inzistirati na osnovnom karakteru nezavisno-sti odvjetnika u pravnoj dr$avi.Ali pitanje nezavisnosti postavlja se tako%er i iz gospodarskog ugla. Te!ko je zamislivo da odvjetnici odustanu od toga da svima osiguraju pristup pravosu%u i pravdi ili da ostave slobodan prostor “novo-prido!licama”. No, da bi se suo#ili s “novopri-do!licama”, odvjetni#ka profesija vjerojatno bi trebala sa svoje strane davati je+ inije usluge. Ali za “industrijalizaciju” tog djelovanja bit "e potrebno ulo$iti velika sredstva. Treba ulo$iti novac u kompjutore s umjetnom inteligenci-jom, napraviti internetske stranice, reklamu. Potrebno je puno novca da bi se pru$ala kva-litetna usluga koja nije skupa! Kako to posti"i

a da se ne zatra$i kapital “izvana”, i kako sa#u-vati nezavisnost odvjetnika ako oni vi!e ne"e imati ve"inu kapitala u svojim uredima? Pri-mjer Alternative Business Structures (ABS) pokazuje kako se jednostavno mogu pojaviti modeli u kojima je nezavisnost odvjetnika ograni#ena. S druge strane, u nedostatku kapitala, odvjet-nicima prijeti opasnost da budu izolirani na ulogu jednostavnih, odnosno obi#nih surad-nika velikih dru!tava koja daju pravne uslu-ge na internetu. U digitalnoj ekonomiji, vlast pripada vlasniku platforme a ne onima koji pru$aju, odnosno daju usluge i koji predla$u svoju usluge uz posredni!tvo... Primjeri poput I-Tunesa ili Trip Advisora, pokazuju da plat-forma predstavlja dio vrijednosti. I jo! gore, upravo sama platforma diktira pravila pru$a-telju usluga!

– Odvjetni%ka je profesija ve# do"ivjela ve-like promjene. Sve je manje odvjetni%kih kancelarija u kojima jedan ili dva odvjet-nika rade sami. Sve vi!e vidimo stvaranje velikih odvjetni%kih ureda ili dru!tava u ko-jima rade deseci ili %ak stotina odvjetnika. Imaju li mali odvjetni%ki uredi budu#-nost? Kako oni mogu pre"ivjeti i kome #e se obratiti «mali ljudi» kojima je potrebna pravna pomo#?U Francuskoj su male strukture jo! uvijek u ve"ini. Male odvjetni#ke kancelarije pru$aju usluge u svom okru$enju koje su apsolutno nu$ne i koje predstavljaju temelj profesije. Mali odvjetni#ki uredi tako%er osiguravaju vrlo korisnu teritorijalnu mre$u. Ipak ne treba zaboraviti, kao !to smo to ve" primijetili, da usluge koje oni pru$aju na$alost nisu dostu-pne brojnim okrivljenicima ili onima kojima je potrebna pravna pomo". Mali odvjetni#ki uredi su pre#esto organizirani na na#in koji je u potpunosti obrtni#ki, i koji nije djelotvoran na ekonomskom planu. Ti "e odvjetni#ki ure-di vjerojatno u velikoj mjeri osjetiti posljedice tendencije industrijalizacije, ili specijalizacije koja "e se odnositi na sadr$aje, odnosno po-dru#ja kojima su se oni obi#no bavili, kao, na primjer, prometne nesre"e ili obiteljski sadr$aji (jednostavni razvodi braka). Postoji


opasnost da njihove usluge budu ponu%ene po puno vi!im cijenama, a da to istovreme-no ne"e nu$no zna#iti i bolju kvalitetu uslu-ge. Ali tehnologije informacija mogu i njima omogu"iti da se prilagode, da olak!aju rad u mre$ama, ili u udru$ivanju resursa. Mali od-vjetni#ki uredi, organizirani u mre$u fran!ize, mogli bi dijeliti svoje znanje, me%usobno ko-municirati, razvijati procese kvalitete itd.

– Danas, vi!e nego ikada, na!e se dru!tvo mijenja i te su promjene vrlo brze. Vidimo i pojavu novih tehnologija koje mijenjaju na! "ivot, ali i na%in rada odre&enih profesija, uklju%uju#i i odvjetni!tvo. Na internetu mo-"emo prona#i brojne stranice koje nude prav-ne savjete. 'to to predstavlja za odvjetnike i njihovu budu#nost?Odvjetnici su visoko kvali& cirani profesio-nalci, koji svojim klijentima daju usluge “po mjeri”. Oni poku!avaju svojim klijentima osi-gurati najvi!u mogu"u razinu kvalitete usluge i najpersonaliziraniju mogu"u uslugu. Sva-ki put se radi o tome da se prona%e rje!enje osobnog problema, u osobnom odnosu izme-%u odvjetnika i njegovog klijenta. Taj koncept prednost daje “obrtni#kom” pristupu u kojem je svaka usluga “napravljena” tako da bi !to bolje odgovarala osobnim potrebama klijenta. Odvjetni#ki ured je u jeziku teoreti#ara ino-vacija, du"an s rje!enjima, “solution shop”. In-formacijske tehnologije omogu"avaju druge na#ine izrade i izdavanje pravnih usluga. In-ternetske stranice predla$u usluge, koje su na-ravno puno slabije kvalitete od onih koje pru-$aju pravni profesionalci, jer ih rade pametne ma!ine za samo nekoliko eura. Od sada "e po-tro!a# mo"i, dakle, birati i na “tr$i!tu prava”, kao !to to ve" #ine na drugim tr$i!tima, i mo"i "e birati izme%u cijene i kvalitete, a to da sada nije bilo mogu"e. Vidimo da se pojavljuju i “tr$nice”, odnosno tvrtke #iji je cilj olak!ava-nje uspostavljanja odnosa izme%u odvjetnika i njihovih klijenata. Ve" smo govorili o tome da te “tr$nice” prisvajaju jedan dio stvorene vrijednosti, na !tetu odvjetnika. Odvjetnici "e, dakle, morati birati. Mo"i "e odbiti svaku promjenu i napustiti rastu"i dio svog “tr$i!ta” koje "e prepustiti neodvjetnicima, #iji "e se al-

Odvjetnici su visoko kvalifi cirani

profesionalci, koji svojim klijentima daju

usluge “po mjeri”. Oni poku!avaju svojim

klijentima osigurati najvi!u mogu#u razinu

kvalitete usluge i najpersonaliziraniju

mogu#u uslugu. Svaki put se radi o tome

da se prona%e rje!enje osobnog problema,

u osobnom odnosu izme%u odvjetnika i

njegovog klijenta. Taj koncept prednost

daje “obrtni$kom” pristupu u kojem je svaka

usluga “napravljena” tako da bi !to bolje

odgovarala osobnim potrebama klijenta.


goritmi progresivno realizirati, zbog napretka umjetne inteligencije. To "e se ponajprije od-

nositi na velik dio osnovnih usluga ili usluga koje se ponavljaju. Odvjet-nici mogu tako%er jo! jedanput pro-cijeniti svoju profesiju kako bi ona postala sposobna suo#iti se s inovaci-jama i dati odgovor na njih. Ali za to je potrebno prihvatiti potrebu dubo-kih, temeljnih promjena.

– Treba li, s obzirom na te promje-ne, tako&er promijeniti i obrazova-nje budu#ih odvjetnika? Prate li na!i sveu%ili!ni sustavi te velike promjene u dru!tvu?Bez da detaljno raspravljamo o fran-cuskom sveu#ili!nom sustavu, ja-sno se mo$e utvrditi da je, !to se ti#e pravnih studija, taj sustav ostao ukopan

na konceptima koji potje#u s kraja 19. stolje"a. Taj je sustav okarakteriziran svojim dogmatskim karakterom i skupom znanja brojnih godina, bez pravog napretka. Zbog velikog jaza izme%u tog obrazovanja i potreba prakse, obrazovanje zavr!ava profesionalnom obukom koju & nanciraju odvjetnici. Prosje#-na dob ulaska u profesiju zbog toga neprestano raste (i sada je negdje oko 30 godina starosti). Druga slabost tog obrazovanja le$i u tome da ne ostavlja mjesta za bilo koje druge teme osim pravnih. Trebalo bi, me%utim, odvjet-nicima dati i informati#ka znanja, pripremiti ih da mogu postati direktori tvrtki, ili ih po-du#iti tehnikama pregovaranja ili medijacije.

– Predstavljaju li nove usluge, poput na pri-mjer ABS u Velikoj Britaniji, realnu opa-snost za budu#nost odvjetnika? Kakva je si-tuacija s tim novim uslugama u Francuskoj?Od velike je koristi napraviti tipologiju ABS-ova. U nekim slu#ajevima, te!ko je govoriti o opasnosti za budu"nost odvjetnika. S druge strane spektra, nalazimo odvjetni#ke urede koji su “zarobljeni” u slu$bi odre%ene velike tvrtke koja je odlu#ila transformirati svoju pravnu slu$bu i pretvoriti je u odvjetni#ki ured, ili integrirati pravne usluge u svoju glo-

&elio sam predlo"iti, prvenstveno i prije

svega mojim kolegama, analizu koja se

bavi svim faktorima koji mogu dovesti do

transformacije na!e profesije na na$in

da potakne na razmi!ljanja i naravno

na raspravu, ali tako%er da moje kolege

potakne da naprave procjenu svoje osobne

profesionalne prakse. Naravno, prvenstveno

sam se bavio situacijom francuskih

odvjetnika, ali bavio sam se i fenomenima

poput liberalizacije ili pitanjem koji #e

utjecaj tehnologija informacija imati na

cjelokupnu odvjetni$ku profesiju, bez

obzira na nacionalnost odvjetnika.


balnu ponudu. Mo$emo se ozbiljno zapitati o nezavisnosti odvjetnika koji rade, odno-sno koji su zaposleni u takvim strukturama. Vidimo tako%er da se pojavljuju odvjetni#ki uredi koji su organizirani kao tvrtke, koji se koncentriraju na sporove iz svakodnevnog $ivota (prometne nezgode, lije#ni#ke nez-gode, radno pravo, obi#ni razvodi i sli#no), i poku!avaju dobiti na produktivnosti tako da se pretjerano specijaliziraju i da standardizi-raju na#in rada.(to se ti#e Francuske, ne postoji bojazan da stvari odu predaleko, ali trenuta#no se raspravlja o nacrtu zakona (nacrt zakona o aktivnostima i rastu) koji donosi bitne pro-mjene. On omogu"uje stvaranje multidisci-plinarnih dru!tava i kori!tenje vanjskih, stra-nih kapitala. Na$alost, krajnji cilj izgleda nije bio taj da se odvjetni#ka profesija prilagodi promjenama u tijeku. Treba se nadati da "e parlamentarna rasprava omogu"iti usvajanje propisa koji "e mo"i odgovoriti na izazove s kojima se suo#ava odvjetni#ka profesija. Da-nas smo daleko od toga da u to mo$emo biti sigurni.

- S obzirom na sve te promjene, koja je uloga odvjetni%kih komora? Mijenjaju li se zada#e odvjetni%kih komora i drugih odvjetni%kih institucija? Iz brojnih razloga, odvjetnici su vrlo suzdr-$ani kada se radi o promjenama i odbijaju inovacije. Profesionalni odvjetni#ki propisi samo poja#avaju te tendencije. Tu$no je kada shvatite da su veliki broj pravnih “start-upo-va” stvorili biv!i odvjetnici, koji svoje podu-zetni#ke projekte nisu mogli ostvariti unutar profesije. Bili su prisiljeni napustiti profesiju da bi mogli osnovati svoju tvrtku… Ne treba se nadati da "e odvjetni#ke komore preuze-ti palicu kad je rije# o inovacijama. One to nisu sposobni u#initi. Ali odvjetni#ke komo-re imaju va$nu ulogu koju moraju odigrati u poticanju inovacija i njihovu !irenju. Odvjet-ni#ka komora Pariza tako je osnovala “inku-bator”. Radi se o “think-tanku” posve"enom inovaciji budu"nosti odvjetni!tva. Odvjet-ni#ka komora Pariza tako%er je osmislila i platformu koja bi trebala pomo"i odvjetni#-

kim uredima da vode zajedni#ke akcije na internetu. Odvjetni#ka komora u Nantesu nedavno je otvorila internetsku stranicu na kojoj svojim #lanovima omogu"ava dava-nje savjeta “on-line”. Sve te inicijative dobro pokazuju da komore igraju va$nu ulogu u pra"enju tih promjena. Odvjetni#ke komore moraju potaknuti razmi!ljanja, mobilizirati na#ine da se provedu analize koje "e pomo-"i odvjetnicima da shvate evoluciju u svojoj profesiji. Odvjetni#ke komore moraju tako%er nau#iti dobronamjerno prihva"ati nove prakse, po-gotovo onda kad one omogu"avaju profesiji da bolje odgovori na nove zahtjeve potro!a-#a i da bolje ispuni svoju dru!tvenu ulogu: osiguravanje djelotvornog pristupa pravu i pravdi.

– Imate impresivnu karijeru... Pronalazite li jo! uvijek dovoljno slobodnog vremena da se posvetite svojim ljubavima: stripu Tintin i maratonu? Je li va"no imati “luku spasa” ili uto%i!te od svakodnevnih briga?Imate odli#ne informacije! I dalje tr#im (spo-rije nego prije) #etiri puta tjedno i rije# je stvarno o vrlo opu!taju"oj aktivnosti. Duh je slobodan tijekom tr#anja, duh ide dalje i puno br$e od nogu. To je odli#an na#in da se zapo#ne dan. Ja sam tako%er i #lan udruge Tintino& la Bordeauxa (grada u kojem $ivim) koja se zove “Crni pelikani”. Organizirali smo vrlo zabavne doga%aje: u bordo!koj Operi organizirali smo koncert Casta& ore (napo-mena: Bianca Casta! ore je lik iz stripa Tin-tin, pjeva"ica koja u#iva veliki me$unarodni ugled), koncert je prikazan i na nacionalnoj televiziji, a tako%er i inauguraciju trga Tryp-hon Tournesol (napomena: jedan od glavnih likova stripa Tintin, profesor Tryphon Tourne-sol veliki je znanstvenik i izumitelj) u nazo#-nosti kralja Syldavie (napomena: imaginarna dr#ava iz stripa Tintin, smje%tena u isto"noj Europi) i gradona#elnika (Alain Juppé – na-pomena: francuski politi"ar). Stojim vam na raspolaganju ako me $elite pozvati da vam govorim o ulozi oru$ja u bitci kod Zilehe-rouma! (napomena: iz stripa Tintin, velika i va#na bitka u povijesti Sydavije).

»LANCI I RASPRAVE16 Odvjetnik 1 2 2015.

Uvod'lankom 4. Protokola broj 7 uz Konvenciju za za!titu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajam#eno je pravo da se ne bude dva puta su-%en ili ka$njen u istoj stvari (ne bis in idem): (1) Nikome se ne mo$e ponovno suditi niti ga se mo$e kazniti u kaznenom postupku iste dr$ave za kazneno djelo za koje je ve" pra-vomo"no oslobo%en ili osu%en u skladu sa zakonom i kaznenim postupkom te dr$ave. (2) Odredbe prethodnoga stavka ne sprje#a-vaju ponovno razmatranje slu#aja u skladu sa zakonom i kaznenim postupkom doti#ne dr$ave ako postoje dokazi o novim ili novo-otkrivenim #injenicama, ili ako je u prethod-nom postupku do!lo do bitnih povreda koje su mogle utjecati na rje!enje slu#aja. Primjenjuju"i ovu odredbu Europske konven-cije i u odnosu na Hrvatsku, naro#ito u sada ve" poznatom predmetu Maresti1, u kojem je utvrdio povredu na#ela ne bis in idem zato !to je podnositelju su%eno i u kaznenom i u prekr!ajnom postupku za isto djelo (nano!e-nje tjelesne ozljede), Europski sud za ljudska prava zna#ajno je utjecao i na zakonodavstvo i na pravnu praksu Hrvatske. Izmijenjeni su neki propisi (npr. Prekr!ajni zakon i Kazneni zakon) zbog kojih je dolazilo do paralelnog vo%enja prekr!ajnih i kaznenih postupaka za sadr$ajno ista djela, a i pravosudna tijela vi!e nego ranije vode ra#una o zabrani dvostru-kog su%enja. Prema izvje!taju Vlade Odboru ministara Vije"a Europe koji prati provedbu

1 Maresti protiv Hrvatske, zahtjev broj 55759/07, presuda od 25. lipnja 2009.

Pi#e: Lovorka Ku!an

odvjetnica uIvani$-Gradu

Europska konvencija i na"elo ne bis in idem u poreznim postupcima

presuda Europskog suda, vlasti su osigurale da vi!e od 500 posebnih propisa koje imaju prekr!ajne odredbe budu u skladu s Kazne-nim zakonom kako bi se sprije#io dvostruki progon za isto djelo. Ipak, pred Europskim sudom se i dalje vode postupci protiv Hrvatske zbog povrede #lanka 4. Protokola broj 7, odnosno dvostrukog su-%enja, i to za razna djela (posjedovanja droge, utaja poreza, vo$nja pod utjecajem alkohola, obiteljsko nasilje)2.Ovim napisom $eli se ukazati na potrebu pri-mjene na#ela ne bis in idem i u poreznim po-stupcima, i to ne samo u slu#ajevima paralel-nog vo%enja prekr!ajnog i kaznenog postupka zbog utaje poreza, ve" i u nekim postupcima poreznih tijela koji se ne nazivaju prekr!ajnim postupcima.

Prekr#ajni i kazneni postupak zbog utaje porezaU nedavnoj presudi u predmetu Rinas protiv Finske3, Europski sud za ljudska prava utvrdio je povredu #lanka 4. Protokola broj 7 uz Kon-venciju, jer je protiv podnositelja vo%en ka-zneni postupak zbog utaje poreza na prihod koji je ostvaren u 1999., 2000., 2002., 2003. i 2004. godini, ali i porezni postupak u kojem je poreznim nadzorom utvr%eno da nije platio 2 Primjerice, Matas i drugi protiv Hrvatske, zahtjev broj

23559/12, predmet komuniciran 9. sije#nja 2015.; Ga-lovi" protiv Hrvatske, zahtjev broj 45512/11, predmet komuniciran 18. prosinca 2014.; Baj#i" protiv Hrvatske, zahtjev broj 67334/13, predmet komuniciran 27. sije#nja 2014.

3 Rinas protiv Finske, zahtjev broj 17039/13, presuda od 27. sije#nja 2015.

»LANCI I RASPRAVE 17 Odvjetnik 1 2 2015.

porez na odre%eni prihod ostvaren u 1999., 2000., 2002., 2003. i 2004. godini te mu je po-reznim rje!enjem nalo$eno da plati ne samo nepla"eni porez ve" i dodatni porez (prema & nskim propisima osoba koja je u poreznoj prijavi dala nepotpune ili neistinite informa-cije du$na je platiti nepla"eni iznos poreza kao i dodatni porez). Pri utvr%ivanju je li do!lo do povrede na#e-la ne bis in idem, Europski sud razmatrao je sljede"a pitanja: jesu li oba postupka po svo-joj prirodi kazneni postupci; odnose li se oba postupka na isto djelo; je li postojala kona#na odluka te je li do!lo do dupliciranja postupa-ka.

Jesu li oba postupka po svojoj prirodi kazneni postupci?U vezi s kaznenim postupkom protiv pod-nositelja, nije bilo nikakve sumnje da je rije# o postupku koji je po svojoj prirodi kazneni postupak. U vezi s kaznenom prirodom po-reznog postupka u kojem je podnositelju na-lo$eno pla"anje dodatnog poreza, Sud je, kao i ranije u svojoj praksi, rekao da za primjenu #lanka 4. Protokola broj 7 nije odlu#na prav-na karakterizacija odre%enog postupka u do-ma"em pravu, ve" da se termin “kazneni po-stupak” iz tog #lanka treba tuma#iti u svjetlu op"ih na#ela u vezi s terminima “optu$ba” i “kazna” iz #lanaka 6. i 7. Konvencije, te je pri-mijenio kriterije poznate kao “kriteriji Engel” (kriteriji utvr%eni u predmetu Engel i drugi protiv Nizozemske4).Prvi kriterij je pravna kvali& kacija djela pre-ma doma"em pravu, tj. ako se djelo, odnosno postupak, smatraju kaznenim u doma"em zakonodavstvu, tada "e se smatrati kaznenim i za primjenu Konvencije. Drugi kriterij je sama priroda djela, a tre"i te$ina kazne koja prijeti osobi protiv koje se vodi postupak. U konkretnom slu#aju, Sud je zaklju#io da se postupak u kojem je utvr%en dodatni porez ima smatrati kaznenim postupkom, bez ob-zira na relativnu minornost kazne, jer svrha dodatnog poreza nije naknada !tete koja je 4 Engel i drugi protiv Nizozemske, zahtjevi broj 5100/71;

5101/71; 5102/71; 5354/72; 5370/72, presuda od 8. lipnja 1976.

nastala nepla"anjem poreza, nego predstavlja kaznu kojoj je cilj prevencija ponovnog po#i-njenja istog djela.

Je li u oba postupka rije! o istom djelu?Kao i u nekim ranijim predmetima, Sud je za-klju#io da je za pitanje istovjetnosti djela irele-vantna pravna karakterizacija obaju djela, jer bi u protivnom za!tita prema #l. 4. Protokola broj 7 bila iluzorna, ve" da je odlu#no proi-zlazi li djelo iz identi#nih #injenica, odnosno jesu li #injenice u osnovi iste (“#injenice koje #ine konkretne #injeni#ne okolnosti u odnosu na istu osobu i koje su neraskidivo povezane u vremenu i prostoru, a postojanje kojih mora biti dokazano kako bi se odre%enu osobu mo-glo osuditi odnosno protiv nje pokrenuti ka-zneni postupak”). U konkretnom slu#aju, Sud je zaklju#io da se i kazneni i porezni postupak odnose na iste #injenice, odnosno na propust podnositelja da prijavi prihod ostvaren u odre%enom (istom) razdoblju.

Je li postojala kona!na odluka?S obzirom na to da je cilj #lanka 4. Protokola broj 7 zabrana ponavljanja kaznenog postup-ka koji je zaklju#en kona#nom odlukom, za primjenu te odredbe bitno je da li je jedan po-stupak vo%en u trenutku kad je u drugom ve" bila donesena kona#na odluka. U konkret-nom slu#aju, Sud je zaklju#io da je kazneni postupak bio dovr!en onog dana kad je Vr-hovni sud u tom predmetu donio odluku pro-tiv koje vi!e nije bilo redovnog pravnog lijeka.

Je li do#lo do dupliciranja postupaka?'lanak 4. Protokola broj 7 zabranjuje po-navljanje kaznenog postupka koji je dovr!en kona#nom odlukom5 odnosno ne zabranju-je samo da netko bude dva puta osu%en za isto djelo, ve" i da se vodi postupak za djelo za koje ve" postoji kona#na odluka. U kon-kretnom slu#aju, Sud je zaklju#io da su pro-tiv podnositelja dva odvojena tijela vodila dva odvojena paralelna postupka koji su bili dovr!eni u razli#ito vrijeme, pri #emu se ni

5 To se ne odnosi na ponavljanje (tog istog) postupka koje je rezultat izvanrednog pravnog lijeka.


u jednom postupku nije vodilo ra#una o ti-jeku i ishodu onog drugog postupka. Tako je porezni postupak po#eo 2005. godine kad je podnositelju nalo$eno da plati dodatni po-rez, te je bio dovr!en 13. rujna 2012. godine kad je Vrhovni administrativni sud odbacio $albu podnositelja. Kazneni postupak pak zapo#eo je 15. travnja 2005. godine kad su porezne vlasti zatra$ile od policije da istra$i je li podnositelj po#inio djelo utaje poreza, te je bio dovr!en 31. svibnja 2012. godine kad je Vrhovni sud donio svoju kona#nu odluku. Oba su postupka, dakle, tekla paralelno do 31. svibnja 2012. godine kad je dovr!en kazneni postupak. Unato# tome, porezni postupak je tekao i dalje, te je u njemu 13. prosinca 2012. godine donesena i odluka. Tako je podnositelj osu%en dva puta za istu stvar u dva odvojena postupka, pa je time do!lo do povrede #lanka 4. Protokola broj 7.

Drugi postupci poreznih tijelaU Hrvatskoj je tako%er relativno #est slu#aj vo%enja dvaju paralelnih postupaka za isto djelo i od strane istog tijela – Ministarstva & -nancija, pri #emu oba postupka predstavljaju kazneni postupak u smislu #lanka 4. Proto-kola broj 7. To je naj#e!"e slu#aj u postupci-ma koje Ministarstvo & nancija pokre"e zbog kori!tenja plinskog ulja kao pogonskog gori-va (tzv. vo$nja na lo$ ulje). U slu#aju da se u vozilu neke osobe na%e plinsko ulje umjesto dizel goriva, Ministarstvo & nancija, temeljem Zakona o tro!arinama, protiv vlasnika vozi-la pokre"e prekr!ajni postupak (zaprije#ena nov#ana kazna od 10.000 do 2.000.000 kuna za pravnu osobu, a od 10.000 do 100.000 za odgovornu osobu u pravnoj osobi te za & zi#ku osobu6) te utvr%uje obvezu pla"anja tro!arine koja se obra#unava na koli#inu koja odgovara obujmu spremnika uve"anog sto puta7. U predmetu Ruotsalainen protiv Finske8, koji

6 'lan 102. Zakona o tro!arinama (NN 22/2013 i dr.), ranije #lan 80. Zakona o tro!arinama (NN 83/09)

7 'lan 90. Zakona o tro!arinama (NN 22/2013 i dr.), ranije #lan 76. Zakona o tro!arinama (NN 83/09)

8 Ruotsalainen protiv Finske, zahtjev broj 13079/03, pre-suda od 16. lipnja 2009.

se vodio na zahtjev podnositelja koji je zbog kori!tenja nelegalnog goriva umjesto dizel go-riva prekr!ajno ka$njen, te mu je povrh toga u posebnom upravnom postupku utvr%ena ob-veza pla"anja dodatnog poreza u iznosu koji odgovara porezu koji je stvarno bio du$an platiti uve"an za tri puta, Europski sud utvr-dio je da je u oba postupka rije# o kaznenim sankcijama u smislu #lanka 4. Protokola broj 7, i to prije svega zbog toga !to je stvarna tro-!arinska obveza bila uve"ana tri puta, a to je upu"ivalo na njen kazneni karakter, te je zbog vo%enja obaju postupaka utvrdio povredu te odredbe Konvencije. U tom slu#aju, podnositelj nije tra$io utvr-%enje povrede prava na mirno u$ivanje vla-sni!tva zbog nerazmjernosti tro!arine koju je bio du$an platiti, ali bi bilo zanimljivo vidjeti kakva bi odluka Suda bila i o tom pitanju u nekom hrvatskom predmetu u kojem se tro-!arina utvr%uje prema obujmu spremnika uve"ana za sto puta.

Zaklju!akUnato# ve" utvr%enim povredama na#ela ne bis in idem, koje je zajam#eno #lankom 4. Pro-tokola broj 7 uz Konvenciju za za!titu ljudskih prava i temeljnih sloboda, u predmetima koji su se protiv Hrvatske vodili pred Europskim sudom za ljudska prava, to pravo i dalje nije potpuno za!ti"eno u postupcima pred hrvat-skim tijelima i to naro#ito u poreznim postup-cima. S obzirom na to da presude Europskog suda predstavljaju tuma#enje Konvencije, koja se treba u doma"im postupcima primjenji-vati izravno i bez obzira na sadr$aj doma"ih propisa, potrebno je i korisno pozivati se i na presude koje je taj Sud donio u predmetima protiv drugih dr$ava, ako je rije# o analognim pravnim i #injeni#nim situacijama. Ponekad se, na sre"u odvjetnika, mo$e prona"i predmet koji je #injeni#no i pravno gotovo identi#an sa situacijama do kojih dolazi pred doma"im ti-jelima, kao !to je primjerice gore opisan slu#aj s tro!arinama, pa je pozivanjem na odgovara-ju"u praksu Europskog suda ve" u doma"em postupku mogu"e sprije#iti povredu.


Predlagatelj: ZA'TITA I SIGURNOST d. o. o., Gospodska 14, Zagreb

zastupana po: odvjetni"kom uredu Gorana Ga!parona iz Zagreba

Na osnovi #l. 38. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Na-rodne novine, broj 49/02 – pro#i!"eni tekst) predlagatelj podnosi

Prijedlogza pokretanje postupka za ocjenu sugla-snosti $l. 1. i $l. 3. Zakona o izmjenama Zakona o Dr"avnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave (Narodne novine, broj 74/14 od 18. lipnja 2014.) s Ustavom Republike Hrvatske (prema pro#i!"enom tekstu Ustava Republike Hrvatske u skla-du s Izvje!"em Ustavnoga suda Republike Hrvatske broj U-X-1435/2011 od 23. o$uj-ka 2011., a koje obuhva"a Narodne novine, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/10 i 76/10 – dalje: Ustav)Predlagatelj predla$e da Ustavni sud Repu-blike Hrvatske na osnovi #l. 43. Ustavnog za-kona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske

Odvjetnik Goran Ga!paron iz Zagreba poslao je uredni!tvu “Odvjetnika” svoj

prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske koji se odnosi na

vrlo zanimljiv i aktualni predmet javne nabave.

Prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske u javnoj nabavi

prihvati ovaj prijedlog i pokrene postupak, te da ocijeni da postoji nesuglasnost #l. 1. i #l. 3. Zakona o izmjenama Zakona o Dr$avnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave s Ustavom.%lanak 1. Zakona o izmjenama Zakona o Dr"avnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave glasi: U Zakonu o Dr$avnoj komisiji za kontrolu

postupaka javne nabave (Narodne novine, br. 18/13 i 127/13) u #l. 3 st. 3. mijenja se i glasi:

(3) Dr$avna komisija odlu#uje o naknadi tro!kova $albenog postupka i drugim za-htjevima koje su ovla!tene postaviti stran-ke u $albenim postupcima. U tim postup-cima vrijednost nabave nije procjenjiva.

%lanak 3. Zakona o izmjenama Zakona o Dr"avnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave glasi: U $albenim postupcima u kojima odluka

o $albi nije donesena do dana stupanja na snagu ovog Zakona, Dr$avna komisija od-lu#it "e u skladu s #lankom 1. ovog Zakona.

Osporenim #l. 1. i #l. 3. Zakona o izmjena-ma Zakona o Dr$avnoj komisiji za kontro-lu postupaka javne nabave povrije%ene su odredbe $l. 5., $l. 14., $l. 16., $l. 26. i $l. 90. Ustava.

Pi#e: Goran Ga!paron

odvjetniku Zagrebu


Odredba #l. 5. Ustava izme%u ostalog glasi: $lanak 5. U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti

u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.

Odredba #l. 14. Ustava izme%u ostalog glasi: $lanak 14. Svi su pred zakonom jednaki.Odredba #l. 16. Ustava glasi: $lanak 16. Slobode i prava mogu se ograni#iti samo

zakonom da bi se za!titila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.

Svako ograni#enje slobode i prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograni#e-njem u svakom pojedinom slu#aju.

Odredba #l. 26. Ustava glasi: $lanak 26. Svi su dr$avljani Republike Hrvatske i

stranci jednaki pred sudovima i drugim dr$avnim i inim tijelima koje imaju javne ovlasti.

Odredba #l. 90. Ustava izme%u ostalog glasi: $lanak 90. Zakoni i drugi propisi dr$avnih tijela koja

imaju javne ovlasti ne mogu imati povrat-no djelovanje.

Razlozi zbog kojih osporeni Zakon nije u suglasnosti s Ustavom

I. &tetne posljediceNe ulaze"i u motive Hrvatskog sabora kao zakonodavca za izmjenu Zakona o izmjena-ma Zakona o Dr$avnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave, kao ni motiva Vlade Republike Hrvatske kao predlagatelja takvog zakonodavnog rje!enja, treba upozoriti na !tetne posljedice koje takva zakonska odred-ba donosi.Naime, dono!enje odluke u kojima vrijednost nabave nije procjenjiva samo u odnosu na stranke koje su ovla!tene postaviti tro!ak $al-benog postupka, kao i odluke da se postupci koji su zapo#eti prije stupanja na snagu Za-kona o izmjenama Zakona o Dr$avnoj komi-

siji za kontrolu postupaka javne nabave imaju primijeniti u skladu s #l. 1. osporenog zakona, iznimno je va$no s gledi!ta ostvarenja vlada-vine prava kao najvi!e vrednote ustavnoprav-nog poretka Republike Hrvatske (#l. 3. Ustava Republike Hrvatske). Isto vrijedi i s gledi!ta za!tite ljudskih prava i temeljnih sloboda – poglavlje III. Ustava, osobito jednakosti pred zakonom (#l. 14. st. 2. Ustava); jednakosti svih pred sudovima (#l. 26. Ustava) i prava na pravi#no su%enje(#l. 29. st. 1 Ustava), kao i ustrojstva dr$avne vlasti – poglavlje IV. Ustava, prvenstveno na zabranu povratnog djelovanja zakona (#l. 90. Ustava).

II. Neustavno ograni$enje pravaPrema odredbi #l. 16. st. 2. Ustava, svako ograni#avanje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograni#enjem u svakom pojedinom slu#aju. Odredbama #l. 1. i #l. 3. Zakona o izmjenama Zakona o Dr$avnoj komisiji za kontrolu postupaka jav-ne nabave nerazmjerno je ograni#eno pravo $alitelja da dobije obrazlo$eni odgovor na pi-tanje – za!to je u odnosu na sve druge sudi-onike u postupku javne nabave (naru#itelje, ponuditelje) vrijednost nabave procjenjiva, a u odnosu na $alitelja vrijednost nabave je neprocjenjiva.Takvo postupanje Zakonodavca ne samo da je diskriminiraju"e u odnosu na $alitelja kao jedne od stranaka u postupke javne nabave, nego se u potpunosti kr!e odredbe #l. 14. st. 2., #l. 26. i #l. 29. st. 1. Ustava.U prilog navedenom govori i #injenica da su prije stupanja na snagu Zakona o izmjena-ma Zakona o dr$avnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave i sudovi u Republici Hrvatskoj zauzeli stajali!te da je u $albenom postupku po Zakonu o javnoj nabavi vrijed-nost predmeta spora procjenjiva. Za primjer predlagatelj navodi sljede"e:Presuda Upravnog suda u Splitu, posl. broj: Usl-83/12 od 22. sije#nja 2013. godinePresuda Upravnog suda u Zagrebu, posl. broj: Usl-206/12 od 28. velja#e 2013. godinePresuda Upravnog suda u Rijeci, posl. broj:


Usl-422/12 od 11. o$ujka 2013. godinePresuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, posl. broj: Us-12922/2008 od 11. svibnja 2011. godineZaklju#ak br: 6 Su-1025/2011-2 od 24. li-stopada 2011. Financijskog i radno-pravnog odjela Upravnog suda RH

III. Neustavno povratno djelovanje ZakonaPrema odredbi #l. 90. st. 4. Ustava, “Zakoni i drugi propisi dr$avnih tijela i tijela koje imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelo-vanje.”U st. 5 istog #lanka propisano je da iz posebno opravdanih razloga samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelovanje.Predlagatelj doista ne vidi niti jedan ustavno-pravni, pa #ak i $ivotno logi#an razlog da os-

porene odredbe Zakona imaju povratno dje-lovanje, osim da se uskrati pravo $alitelja na tro!ak $albenog postupka prema vrijednosti predmeta spora.Takav pristup Zakonodavca $ini "alitelje gra'anima drugoga reda, a svakako nerav-nopravnima i nejednakima pred zakonom ($l. 14. st. 2. Ustava). S obzirom na gore navedeno, predlagatelj predla$e Ustavnom sudu Republike Hrvatske da na osnovi #l. 43. Ustavnog zakona o Ustav-nom sudu Republike Hrvatske (NN 99/99, 29/02 i 49/02) prihvati ovaj prijedlog i pokre-ne postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom, te da utvrdi da postoji nesuglasnost #l. 1. i #l. 3. Zakona o izmjenama Zakona o Dr$avnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave s Ustavom.

Pravno rje!enje koje !tedi va!e vrijeme!

Rezultat vi!egodi!njeg iskustva u obra"ivanju pravnih sadr#aja, portal

IUS-INFO redovito vas opskrbljuje dnevno a#uriranim i preglednim

informacijama.

Pravno-informacijski portal koji nudi najvi!e:

IUS SOFTWARE d. o. o. Tu!kanova 37,10 000 Zagreb

T. 01 5999 918 F. 01 5999 919 E. [email protected]


Kad se u javnosti raspravlja o primjeni Ovr!-nog zakona (Narodne novine, broj 112/12. i 93/14. – dalje: OZ), u pravilu je rije# o (te!-kom) polo$aju ovr!enika, dakle, du$nika. Nitko ne spori da o tome valja voditi brigu, osobito u odnosu na du$nike koji su se u $i-votnim i/ili poslovnim nevoljama na!li ne svojom krivnjom.Istodobno se, opet u pravilu, zanemaruju pra-va i pravni polo$aj ovrhovoditelja-vjerovnika. Cilj ovrhe, odnosno ovr!nih propisa, trebao bi biti da vjerovnik u#inkovito i brzo ostvari svoja prava. Zakon i drugi propisi ne bi smje-li ote$avati vjerovnikov polo$aj, a ponekad i onemogu"avati ostvarenje njegovih prava. Ovr!ni zakon trebao bi biti jednostavno, svi-ma razumljivo i u#inkovito pravno oru%e za ostvarenje prava koja proizlaze iz pravomo"-nih presuda sudova i drugih tijela dr$avne vlasti. Time bi taj Zakon bio doprinos stvara-nju pravnog reda i sigurnosti.

Samo su “reforme” zakona stalneGra%ani i pravne osobe legitimno o#ekuju od Hrvatskog sabora, kao zakonodavnog tijela, da donosi zakone koji "e omogu"iti funkci-oniranje pravnog sustava i u#inkovito ostva-renje njihovih prava. U na!oj dr$avi jedino !to je trajno su tzv. reforme zakonodavstva. One, manje ili vi!e, adresate zakona – & zi#ke i pravne osobe, vuku u jo! dublji glib, baru!tinu i maglu nejasnih, nedore#enih i me%usobno proturje#nih propisa, koji samo stvaraju dalj-nju ozbiljnu pravnu nesigurnost i nejednakost

Ovr%ni zakon iliKako uspje%no maltretirati vjerovnike

Pi#e: Ivica Crni#

odvjetnik uZagrebu

tih osoba pred zakonima, sudovima i javno-pravnim tijelima. “Reformom” Ovr!nog zakona iz srpnja 2014. Ministarstvo pravosu%a kao inicijator te re-forme, Vlada Republike Hrvatske kao predla-gatelj izmjena i dopuna tog Zakona, i Hrvatski sabor kao zakonodavac, po tko zna koji put, iznevjerili su legitimna o#ekivanja svih prav-nih subjekata u Hrvatskoj da "e Ovr!ni zakon zaista postati ozbiljno pravno oru%e za ostva-renje njihovih prava. Osobito su vjerovnici i dalje ostali – gra'ani drugog reda.

Tko $e investirati u situaciji pravne nesigurnosti?Rigidnim birokratskim formalizmom OZ-a jako se dovodi u pitanje jesu li Hrvatski sa-bor (zakonodavac) i Vlada Republike Hrvat-ske (izvr!na vlast i predlagatelj zakona) zaista iskreno odani ideji da Ovr!ni zakon bude u#inkovito pravno sredstvo u rukama vjerov-nika radi ostvarenja njihovih (pravomo"nih) prava, ili je taj Zakon tek (polu)mrtvo slovo na papiru. Time se dovodi u pitanje i navod-na $elja Vlade Republike Hrvatske da potakne investiranje u hrvatsko gospodarstvo. Tko "e investirati u situaciji kad mu je jasno da mu je ono !to je ulo$io ili namjerava ulo$iti ugro$eno, uz ostalo, i neu#inkovitim susta-vom ovrhe!?

Tre$a, ali nije sre$aPodsjetimo, Republika Hrvatska od svog dr-$avnopravnog osamostaljenja dobila je ne


tako davne 2012. godine, eto, ve" tre"i, cje-loviti Ovr!ni zakon (Narodne novine, broj 112/12.), time da je OZ iz 2010. bio donesen, a u bitnome dijelu nikada nije bio primijenjen. To tako%er upu"uje na kakvo"u zakonodavne djelatnosti u Hrvata.'ini se da ni taj tre"i zakon, onaj iz 2012., nije – tre"a sre"a. On je, zapravo, pone!to poprav-ljeni OZ iz 1996., pun formalizama i trajne nevoljkosti bilo koje, pa i aktualne politi$ke vlasti, da se u Republici Hrvatskoj stvarno razvije u$inkovit i djelotvoran sustav ovrhe i skrati trajanja ovr!nog postupka, a time i ostvarenje vjerovnikovih prava. Uz to, smatramo da Zakonodavac i predla-gatelj takvih zakona ugro$avaju pravnu si-gurnost svih pravnih subjekata #estim i ne-kvalitetnim izmjenama i dopunama ovr!nih propisa. Op"e je poznato (notorno), da #este promjene zakonodavstva zahtijevaju vrije-me prilagodbe svih onih koji ih provode. Za to vrijeme nema ujedna$ene sudske prakse ni prakse javnopravnih tijela, a kad je rije# o Ovr!nom zakonu – ni javnih bilje$nika. Sve se to lomi preko ple"a ovrhovoditelja i ovr!enika koje melje stra!ni $rvanj zakonskih nejasno"a i formalizama.

Politika rigidne formalnostiNaime, decenijska politika rigidne formalno-sti nastavila se i Zakonom o izmjenama i do-punama Ovr!nog zakona iz 2014. (Narodne novine, broj 93/14.).U$inkovit, za provedbu jednostavan i ja-san, pravedan OZ pretpostavka je stvaranja gra'anskog reda i morala. On bi trebao biti i izrazito va$an doprinos promjeni, u javno-sti uvrije$enog stajali!ta, da obveze ne treba ispunjavati, da se dogovorenog ne treba pri-dr$avati i da sudske odluke i odluke drugih dr$avnih tijela slu$e za podsmijeh, jer ih ne treba po!tivati ni po njima postupati, jer du$-nike !tite rigidnost i formalnost propisa, a vje-rovnici i onako nisu bitni.Zaista je za zapitati se: zar u Republici Hrvat-skoj ne mo$emo donijeti ovr!ni zakon koji bi bio jednostavan i razumljiv za provedbu, a time i u#inkovit. Pri tome mislimo na to da

ovr!ni propisi ne smiju sadr$avati odredbe koje ste#ena prava (vrlo #esto te!ko izborena nakon dugotrajnog sudskog parni#nog ili sli#-nog postupka) bez ikakvog razumnog razloga ograni#avaju. Time OZ i dalje ostaje parnica nakon parnice, pa #ak i s ve"im ograni#enjima no !to su ona propisana Zakonom o parni#-nom postupku (Narodne novine, broj 148/11. – pro#i!"eni tekst i 25/13. – dalje: ZPP).U tom smislu nije samo OZ, ve" postoje i dru-gi ovr!ni propisi koji su nepotrebno formali-sti#ki i rigidni, neki #ak i ridikulozni.

Zakonodavac strogo$u trenira na vjerovniku (ovrhovoditelju)Nepotrebnu strogo"u Zakonodavac i nadalje naj#e!"e trenira na vjerovniku (ovrhovodite-lju) koji bi, navodno, trebao biti subjekt za!ti-"en ovr!nim pravom. Propisi OZ-a u odnosu prema vjerovniku su diskriminiraju"i, a omogu"uju i arbitrarnost i samovolju sudova, o #emu "e u nastavku tako-%er biti rije#. Me%utim, ima takvih rigidnih, birokratskih odredaba, istina manje, i u od-nosu na ovr!enika (du"nika).U ovom tekstu poku!at "emo upozoriti na neke odredbe OZ-a koje su prema na!em stajali!tu suprotne Ustavu Republike Hrvat-ske (Narodne novine, broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/10., 76/10., 85/10. i 05/14. – dalje: Ustav).

Opasnost za odvjetnike-punomo$nikeOdvjetnici bi trebali obratiti puno pozornosti na propise OZ-a na koje upu"ujemo u ovom #lanku. Naime, formalni ili tehni#ki propust odvjetnika kao punomo"nika, bilo ovrhovo-ditelja bilo ovr!enika, mo$e imati za poslje-dicu, uz ostalo, da "e sud rje!enjem odbaciti prijedlog ovrhovoditelja ili $albu ovr!enika, ne pozivaju"i predlagatelja da prijedlog dopu-ni ili ispravi, odnosno ovr!enika da $albi doda ispu!teni podnesak. Posljedice za ovrhovoditelja mogu biti jako te!ke i se$u #ak do potpunog gubitka prava, odnosno nemogu"nosti provedbe ovrhe. Ne bi trebalo isklju#iti da bi u toj situaciji stranka od odvjetnika-punomo"nika zahtijevala na-


knadu !tete, u#injene tehni#kim, formalnim propustima u zastupanju.Jesu li odvjetnici uop"e svjesni !to takve odredbe OZ-a mogu, dakle, u kona#nici pro-uzro#iti ne samo njihovim strankama, ve" i njima samima kao profesionalnim pravnim zastupnicima!?

Nemogu$nost dopune ili ispravka ovr#nog prijedloga (!l. 39. st. 3. OZ-a)'lankom 39. OZ-a1 propisano je !to sve mora sadr$avati prijedlog za ovrhu (stavak 1.) i

1 'lanak 39. OZ-a u cijelosti glasi: Prijedlog za ovrhu – 'lanak 39.:

(1) Prijedlog za ovrhu mora sadr$avati zahtjev za ovrhu u kojemu "e biti nazna#ena ovr!na ili vjerodostojna isprava na temelju koje se tra$i ovrha, ovrhovoditelj i ovr!enik, osobni identifikacijski brojevi ovrhovoditelja i ovr!enika, tra$bina #ije se ostvarenje tra$i te sredstvo kojim ovrhu treba provesti i, po potrebi, predmet u od-nosu na koji ga treba provesti. Prijedlog mora sadr$avati i druge propisane podatke potrebne za provedbu ovrhe.

(2) Prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave mora sadr$avati:

1. zahtjev da sud nalo$i ovr!eniku da u roku od osam dana, a u mjeni#nim i #ekovnim sporovima u roku od tri od dana dostave rje!enja, namiri tra$binu zajedno s odmjerenim tro!kovima, i

2. ovr!ni zahtjev iz stavka 1. ovoga #lanka. (3) Prijedlog za ovrhu koji ne sadr$i sve podatke iz sta-

vaka 1. i 2. ovoga #lanka sud "e odbaciti rje!enjem, ne pozivaju"i predlagatelja da ga dopuni ili ispravi, osim u ovrsi radi vra"anja zaposlenika na rad ili u slu$bu.

(4) Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga #lanka, ako prijedlog za ovrhu ne sadr$i osobni identifikacijski broj ovr!enika, nadle$ni sud ili javni bilje$nik "e ga pribaviti po slu$benoj du$nosti. Sud ili javni bilje$nik du$an je najkasnije u roku od osam dana od dana primitka pri-jedloga za ovrhu, odnosno dopune podataka o ovr!eni-ku, uputiti zahtjev Ministarstvu financija, Poreznoj up-ravi za dostavu podataka o osobnom identifikacijskom broju.

(5) Ako Ministarstvo financija, Porezna uprava obavi-jesti sud ili javnog bilje$nika o nemogu"nosti dostave podatka o osobnom identifikacijskom broju ovr!enika, sud ili javni bilje$nik je du$an u roku od osam dana od dana primitka obavijesti uputiti poziv ovrhovoditelju da dopuni podatke o ovr!eniku (podaci o ro%enju, mati#ni broj gra%ana, posljednje poznato prebivali!te i adresa stanovanja za fizi#ku osobu, odnosno mati#ni broj ili mati#ni broj subjekta za pravnu osobu) u roku od osam dana od dana primitka poziva.

(6) Ako ovrhovoditelj u roku iz stavka 5. ovoga #lanka ne dostavi tra$ene podatke ili ako sud ili javni bilje$nik na temelju dopunjenih podataka ne uspije pribaviti osobni identifikacijski broj ovr!enika, sud "e odbaciti prijedlog za ovrhu, osim ako je ovr!enik strana fizi#ka ili pravna osoba kada "e sud ili javni bilje$nik donijeti rje!enje o ovrsi bez osobnog identifikacijskog broja ovr!enika.

prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (stavak 2. tog #lanka OZ-a). Stavkom 3. tog #lanka OZ-a propisano je, pak, da "e prijedlog za ovrhu koji ne sadr$i sve po-datke iz stavaka 1. i 2. tog #lanka sud odbaciti rje!enjem, ne pozivaju#i predlagatelja da ga dopuni ili ispravi, osim u ovrsi radi vra"anja zaposlenika na rad ili u slu$bu. Rije# je o odredbi koji je suprotna #l. 16. st. 2. Ustava2, jer se ovrhovoditelju (vjerovniku) kao predlagatelju name"u ograni#enja koja nisu nu$na s obzirom na okolnosti. Naime, prema #l. 16. st. 2. Ustava svako ograni$enje slobode ili prava mora biti razmjerno nara-vi potrebe za ograni$enjem u svakom poje-dinom slu$aju.Ta odredba suprotna je i #l. 26. Ustava3 o jed-nakosti svih pred sudovima odnosno drugim dr$avnim tijelima, kao i #l. 29. st. 1. Ustava4,

2 Odredba #l. 16. Ustava u cijelosti glasi: “Slobode i prava mogu se ograni#iti samo zakonom da bi se za!titila slo-boda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Svako ograni$enje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograni$enjem u sva-kom pojedinom slu$aju.”

3 Odredba #l. 26. Ustava u cijelosti glasi: “Svi su dr"av-ljani Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudo-vima i drugim dr"avnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti.”

4 Odredba #l. 29. Ustava u cijelosti glasi: “Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravi$no i u razumnom roku odlu$i o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optu"bi zbog ka"njivog djela.

U slu#aju sumnje ili optu$be zbog ka$njivog djela osum-nji#enik, okrivljenik ili optu$enik ima pravo:

- da u najkra"em roku bude obavije!ten potanko i na jeziku koji razumije o naravi i razlozima optu$be koja se di$e protiv njega i o dokazima koji ga terete,

- da ima odgovaraju"e vrijeme i mogu"nost za pripremu obrane,

- na branitelja i nesmetano uspostavljanje veze s branite-ljem, i s tim pravom mora biti upoznat,

- da se brani sam ili uz branitelja po vlastitom izboru, a ako nema dovoljno sredstava da plati branitelja, ima pravo na besplatnog branitelja pod uvjetima propisanim zakonom,

- da mu se sudi u njegovoj nazo#nosti, ukoliko je dostu-pan sudu,

- da ispituje ili dade ispitati svjedoke optu$be i da za-htijeva da se osigura nazo#nost i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optu$be,

- na besplatnu pomo" tuma#a ako ne razumije ili ne govori jezik koji se upotrebljava na sudu.

Osumnji#enik, okrivljenik i optu$enik ne smije se siliti da prizna krivnju.

Dokazi pribavljeni na nezakonit na#in ne mogu se upo-rabiti u sudskom postupku.


jer svojom rigidno birokratskim formaliz-mom onemogu"uje pravi#no su%enje.Zbog formalne pogre!ke potpuni gubitak prava!?Nema nikakve ustavne osnove da se ovrho-voditeljevo pravo na mogu#nost ispravka formalne, tehni$ke pogre!ke pri sastavlja-nju ovr!nog prijedloga ograni$ava u toj mjeri da ono mo"e za posljedicu imati $ak i potpuni gubitak svih vjerovnikovih prava. Takvom odredbom #l. 39. st. 3. OZ-a, nakon vrlo #esto iscrpljuju"eg, dugotrajnog i skupog parni#nog ili drugog kontradiktornog sud-skog postupka, ovrhovoditelja (vjerovnika) dovodi se do toga da u ovr!nom postupku, koji bi trebao biti njegovo u#inkovito sred-stvo za ostvarenje njegovih prava, on sva svoja prava u potpunosti izgubi zbog eventualnog formalnog propusta. Pri tome se vjerovniku ne daje mogu"nost da eventualnu formalnu, tehni#ku pogre!ku (primjerice, pogre!ku u pi-sanju) ispravi, ve" se, vjerojatno zbog ideje da je potrebno popraviti statisti#ku sliku o rje!a-vanju broja predmeta pred redovnim sudovi-ma, name"e ograni#enje koje nema osnove u Ustavu, !to u cijelosti naru!ava i ustavnoprav-nu koncepciju prava na pravi#no su%enje iz #l. 29. st. 1. Ustava.

Omogu$iti pravo na ispravak ili dopunu ovr#nog prijedlogaTako, zbog benignog tehni#kog propusta, pri-mjerice, ako ovrhovoditelj o#itom pogre!kom u pisanju neto#no navede poslovni broj ili datum ovr!ne isprave, za vjerovnika mogu nastati izrazito te!ke materijalnopravne po-sljedice i velika !teta. Zato je sudu trebalo dati ovlast i du$nost da odbaci nepotpuni prijedlog za ovrhu, ali tek nakon !to pozove ovrhovoditelja da u primjerenom roku otkloni (ispra-vi) uo$eni formalni nedostatak, odnosno brisati stavak 3. $lanka 39. OZ-a u cijelo-sti. U slu#aju brisanja te odredbe ovr!ni bi sud pozivom na #l. 21. OZ-a imao ovlast i du$nost pozvati ovrhovoditelja na ispravak, odgovaraju"om primjenom #l. 109. ZPP-a. To Kazneni postupak mo$e se pokrenuti samo pred sudom

na zahtjev ovla!tenog tu$itelja.”

bi bilo primjereno legitimnim o#ekivanjima ovrhovoditelja da mu dr$ava svojim propisima neosnovano ne ote$ava ili #ak potpuno onemogu"uje ionako dugotrajan proces ostvarenja njegovih prava. Gubitak zalo"nog prava ili prednosnog redaPrimjerice, zbog primjene #l. 39. st. 3. OZ-a ovrhovoditelj kao vjerovnik mo$e biti izlo$en velikom riziku da:a) izgubi red u stjecanju zalo"nog prava pre-ma #l. 84., #l. 94. st. 2. OZ-a ili b) izgubi prednosni red iz #l. 161. OZ-a i u drugim sli#nim pravnim situacijama. Pri tome valja imati na umu da pravo pokre-tanja ovr!nog postupka imaju ovrhovoditelji i osobno (bez pomo"i pravnih zastupnika), a oni ne moraju nu$no biti pravno educirani.Ne postoji nijedan ustavnopravni pa #ak ni obi#an $ivotno razuman razlog da se u od-nosu na ovrhovoditelja propisuju tako te!ke sankcije za mogu"e formalno-tehni#ke pro-puste pri podno!enju prijedloga za ovrhu. Rije# je o zakonskim ograni#enjima koja nisu nu$na s obzirom na okolnosti i u tom smislu je #l. 39. st. 3. OZ-a, a takvih odredba ima jo! u tom zakonu, protuustavan.Rije# je o protuustavnom ograni#avanju mo-gu"nosti sudjelovanja jedne od stranaka u po-stupku pred sudom.Dakle, ovrhovoditelja (vjerovnika) se te!ko sankcionira za formalan i benigan propust.

Vjerovnik u podre%enom polo&aju u odnosu na du&nikeIstodobno se ovr!eniku (du$niku) omogu"uje da potpuno neformalnim i #esto potpuno ne-obrazlo$enim prigovorima onemogu"uje ili odugovla#i ovrhu. Takav Zakonodav#ev pristup #ini vjerovnike (ovrhovoditelje) gra%anima drugog reda, a svakako neravnopravnim i nejednakim pred zakonom i pred sudovima (#l. 14.5 st. 2. i #l. 26. Ustava) u odnosu na du$nike. Zato je navede-na odredba suprotna i navedenim odredbama 5 Odredba #l. 14. Ustava u cijelosti glasi: “Svatko u Repu-

blici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji ko$e, spolu, jeziku, vjeri, politi#kom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovi-ni, ro%enju, naobrazbi, dru!tvenom polo$aju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki.”


Ustava, a svakako je suprotna i #l. 16. st. 2. Us-tava, prema kojem svako ograni#enje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograni#enjem u svakom pojedinom slu-#aju. To ovdje nije slu#aj, jer se vjerovnicima name"u neosnovano velika ograni#enja pri ostvarenju njihovih prava i time ih se stavlja u podre%en polo$aj u odnosu na du$nike. To onemogu"uje i primjenu ustavnog na#ela na pravi#no su%enje iz #l. 29. st. 1. Ustava.

I vjerovnici su me%usobno neravnopravni – radnici i neradniciZakonom o izmjenama i dopunama Ovr!-nog zakona iz 2014. (Narodne novine, broj 93/14.), dodana je u #l. 39. st. 3. odredba da se taj propis ne odnosi na ovrhu radi vra-#anja zaposlenika na rad ili u slu"bu. No, ta odredba koja je naizgled “popravila” prija!nju totalnu rigidnost #l. 39. st. 3. OZ-a, zapravo je diskriminiraju"a jer je stvorila dvije neravno-pravne kategorije vjerovnika. U odnosu na radnike kao vjerovnike-ovrho-voditelje, dakle, otklonjena je neustavnost na koju je ukazivano u stru#noj javnosti.Na$alost, Zakonodavac je u odnosu na sve ostale vjerovnike-ovrhovoditelje ostao kod neustavne odredbe da "e sud prijedlog za ovr-hu koji ne sadr$i sve podatke iz stavaka 1. i 2. #l. 39. odbaciti rje!enjem, ne pozivaju#i pred-lagatelja da ga dopuni ili ispravi.Mijenjaju"i OZ na navedeni na#in, Zakono-davac je stvorio dvije vrste (kategorije) vjerov-nika-ovrhovoditelja, jedne koji imaju status radnika i druge, koji taj status nemaju, pa su valjda neradnici.Time je Zakonodavac i ovrhovoditelje do-veo u nejednak polo$aj pred zakonom, !to je suprotno #l. 14. st. 2. i #l. 29. st. 1. Ustava, jer ovrhovoditelji u pravnom statusu radni-ka imaju pravo da ih sud pozove da otklone (isprave) tehni#ke i/ili formalne propuste u sastavljanju ovr!nog prijedloga, a ostali ovr-hovoditelji (sve druge & zi#ke i sve pravne oso-be) toga prava nemaju. Dakako da su ostali vjerovnici (tzv. neradnici) i u podre%enom polo$aju prema ovr!enicima-du$nicima, o #emu je ve" prethodno bila rije#.

Neujedna!enost (nekonzistentnost) hrvatske procesne legislativeVe" smo uvodno istaknuli da bi Ovr!ni za-kon trebao biti u#inkovito pravno oru%e za ostvarenje prava koja proizlaze iz pravomo"-nih presuda sudova i odluka drugih tijela dr$avne vlasti. Time bi OZ sigurno pridonio tako potrebnom stvaranju pravnog reda i si-gurnosti u Republici Hrvatskoj. Zato taj Zakon ne smije sadr$avati odred-be koje tako ste#ena prava, vrlo #esto te!ko izborena nakon dugotrajnog sudskog par-ni#nog ili sli#nog postupka, bez ikakvog ra-zumnog razloga ograni#avaju ili #ak onemo-gu"avaju. U parni#nom postupku, u kojem je vjerovnikovo pravo neizvjesno, sud ima pravo i du$nost pozvati stranku na ispravak formalne, tehni#ke pogre!ke u podnesku (#l. 109. ZPP-a). U ovrsi, u kojoj je vjerovnikovo pravo izvjesno, bez ikakva razumnog razloga Ovr!ni zakon odre%uje da sud nema to pra-vo. To upu"uje i na neujedna#enost (nekon-zistentnost) hrvatske postupovne (procesne) legislative.

'ivjela sudska statistika – iznad svega, dolje mrski vjerovnici i njihova pravaAutor se ne mo$e oteti dojmu da takve odredbe u OZ-u imaju za cilj da se, po svaku cijenu, popravi statistika rada redovnih su-dova, formalnim dovr!avanjem ovr!nih po-stupaka koji su u tijeku, a da je iz vidokruga predlagatelja tog Zakona (hrvatske Vlade i njezinog ministra pravosu%a) i Zakonodavca (Hrvatskog sabora) potpuno ispu!teno ono !to bi trebao biti stvarni cilj takvog propisa – u$inkovito ostvarenje vjerovni$kih prava, a slijedom tog i stvaranje op#eg reda u po-!tivanju ispunjenja obveza i ja$anje javnog i poslovnog morala.U tom smislu ustavno su upitne i brojne druge odredbe OZ-a s raznim izmi!ljenim ili nedomi!ljenim razlozima za odbacivanje prijedloga za ovrhu ili obustavu ovrhe, koje su usmjerene na to da se ovrha ne prove-de, ve" da se dovr!i iz formalnih razloga. O tome "e jo! biti potpunije rije#i u nastavku ovog rada.


Upitno i ovr#enikovo pravo na &albu (!l. 51. st. 1. OZ-a)6

Ve" smo spomenuli da rigidne, birokratske formalnosti OZ sadr$ava, ali u ne!to manjoj mjeri, i prema ovr!eniku-du$niku.Bitno isti argumenti, kao u prethodnim dije-lovima ovog rada, vrijede, naime, i u slu#aju #l. 51. st. 1. OZ-a prema kojem "e, ako ovr!e-nik ne prilo"i uz "albu sve isprave potreb-ne za ispitivanje njezine dopu!tenosti, sud prvog stupnja "albu odbaciti, ne pozivaju#i ovr!enika da je dopuni ili ispravi. Takva odredba OZ-a suprotna je gore ve" na-vedenim #lancima 14. st. 2., 16. st. 2., 26. i #l. 29. st. 1. Ustava. Naime, i u tom slu#aju, zbog mogu"e beni-gne tehni#ke pogre!ke ovr!enika, primjerice ovr!enik uz $albu slu#ajnim propustom ne prilo$i neku ispravu potrebnu za ispitivanje njezine dopu!tenosti, za ovr!enika "e nastupiti nerazmjerno velike posljedice, jer "e sud prvog

6 Odredba #l. 51. OZ u cijelosti glasi: “Odlu%ivanje o "albi - %lanak 51.

(1) Ako ovr!enik ne prilo"i uz "albu sve isprave po-trebne za ispitivanje njezine dopu!tenosti, sud prvog stupnja "e $albu odbaciti, ne pozivaju"i ovr!enika da je dopuni ili ispravi.

(2) U povodu $albe protiv rje!enja o ovrsi sud prvog stupnja mo$e $albu prihvatiti ako ocijeni da je osnovana te, u cijelosti ili djelomice, doneseno rje!enje o ovrsi preina#iti i ovr!ni zahtjev odbiti, ili ukinuti rje!enje o ovrsi i ovr!ni prijedlog odbaciti ili oglasiti se stvarno ili mjesno nenadle$nim i predmet ustupiti nadle$nom sudu, osim u slu#ajevima iz #lanka 52. ovoga Zakona.

(3) U slu#ajevima iz stavka 2. ovoga #lanka sud prvog stupnja ukinut "e provedene radnje, osim kad se oglasio nenadle$nim i predmet ustupio nadle$nom sudu. Sud kome je predmet ustupljen kao nadle$nom mo$e pro-vedene radnje ukinuti ako ocijeni da je to potrebno radi pravilne provedbe ovrhe.

(4) Sudac prvog stupnja uputit "e predmet sudu nad-le$nom za odlu#ivanje u drugom stupnju ako ocijeni da $alba nije osnovana.

(5) Radi provjere osnovanosti navoda $albe sud prvo-ga stupnja mo$e, po potrebi, saslu!ati stranke i druge sudionike te obaviti druge izvi%aje.

(6) Sud prvoga stupnja du$an je rje!enje iz stavka 2. ovoga #lanka donijeti i otpremiti u roku od trideset dana. U tom je roku u slu#aju iz stavka 4. ovoga #lanka du$an predmet uputiti drugostupanjskom sudu.

(7) Drugostupanjski sud du$an je rje!enje o $albi doni-jeti i otpremiti u roku od !ezdeset dana od dana kada ju je primio.

(8) Protiv rje!enja iz stavka 1. ovoga #lanka dopu!tena je $alba protiv koje sud prvoga stupnja nema ovlasti iz te odredbe.”

stupnja $albu odbaciti, a da pri tom ne mora pozvati odnosno ne mora omogu"iti ovr!eniku da naknadno, u nekom primjerenom, mogu"e i vrlo kratkom roku takav (nehoti#an) propust ispravi.Takvo rigidno ograni#avanje prava ovr!enika da ispravi slu#ajan ili nehoti#an propust, da uz $albu prilo$i sve isprave potrebne za ispitiva-nje njezine dopu!tenosti, suprotno je #l. 16. st. 2. Ustava, jer je rije# o ograni#enju mogu"nosti sudjelovanja u postupku pred sudom, koje nije razmjerno naravi potrebe za ograni#enjem u takvom slu#aju. Rije# je o jo! jednoj diskrimina-tornoj odredbi koja, onemogu"uje i ostvarenje ustavnog postulata prava na pravi#no su%enje iz #l. 29. st. 1. Ustava. Ne postoji ni jedan ustavni razlog za takav rigidan, birokratski propis koji u tom slu#a-ju ovr!enika dovodi u nejednak polo$aj pred zakonom i pred sudom, !to je suprotno #l. 14. st. 2. i #l. 26. Ustava. U tom je slu#aju ovr!enik u nejednakom ili neravnopravnom polo$aju prema ovrhovoditelju, jer se ovrhovoditelja ne sankcionira ako on podnosi $albu, i uz nju propusti prilo$iti neku ispravu koja dokazuje njegovo pravo.

(to je to neobrazlo&eni prigovor? (!l. 58. st. 1. OZ-a)7

Sporna je, prema na!em mi!ljenju, i ustavnost odredbe #l. 58. st. 1. OZ-a. Prema toj odredbi ovr!enik je du$an u prigovoru protiv rje!enja

7 Odredba #l. 58. OZ u cijelosti glasi: “Postupak u povo-du prigovora protiv rje!enja o ovrsi na temelju vjero-dostojne isprave – %lanak 58.

(1) Ovr!enik je du"an u prigovoru protiv rje!enja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave odrediti u ko-jem dijelu pobija to rje!enje. Prigovor protiv rje!enja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave mora sadr"a-vati razloge pobijanja. Neobrazlo"eni prigovor sud #e odbaciti kao nepotpun, ne pozivaju#i ovr!enika da ga dopuni ili ispravi.

(2) Ako u prigovoru protiv rje!enja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovr!enik nije odredio u kojem dijelu pobija rje!enje, opseg pobijanja sud "e utvrditi na temelju sadr$aja prigovora.

(3) Ako se rje!enje o ovrsi pobija u cijelosti ili samo u dijelu kojim je ovr!eniku nalo$eno da namiri tra$binu, sud kojemu je prigovor podnesen stavit "e izvan snage rje!enje o ovrsi u dijelu kojim je odre%ena ovrha i ukinuti provedene radnje, a postupak "e nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga, a ako za to nije mjesno nadle$an, dostavit "e predmet nadle$nom sudu.


o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave odrediti u kojem dijelu pobija to rje!enje. Prigovor protiv rje!enja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave mora sadr$avati razloge pobijanja. Neobrazlo"eni prigovor sud #e odbaciti kao nepotpun, ne pozivaju#i ovr!enika da ga dopuni ili ispravi.

Mogu$nost arbitrarnosti i samovolje u postupanju ovr#nog sudaOdredba #l. 58. st. 1. OZ-a je pau!alna, nejasna i otvara mogu"nost arbitrarnosti i samovolje, u kona#nici #ak i zlouporaba u postupanju ovr!-nog suda. Naime, na osnovi ni#im ograni#ene (potpu-no diskrecijske) ocjene, sud mo$e odbaciti svaki ovr!enikov prigovor za koji smatra da je neobrazlo$en, a time i nepotpun, ne poziva-ju"i ovr!enika da ga dopuni ili ispravi. Nije, naime, iz odredbe #l. 58. st. 1. OZ-a jasno !to treba i u kojem opsegu sadr$avati prigovor. Primjerice, treba li takav prigovor sadr$avati dokaze na temelju kojih ovr!enik smatra da ne postoji njegova obveza, ili je dopu!teno i treba smatrati potpunim prigovor u kojem ovr!enik osporava postojanje svoje obveze, a dokaze bi u tom smislu smio iznositi u parni#- (4) Ako se rje!enje o ovrsi pobija samo u dijelu kojim

je odre%ena ovrha, daljnji postupak nastavit "e se kao postupak po $albi protiv rje!enja o ovrsi donesenog na temelju ovr!ne isprave u kojem o prigovoru odlu#uje vije"e prvostupanjskog suda.

(5) Ako se prigovor iz stavka 4. ovoga #lanka prihvati, dio rje!enja o ovrsi kojim je ovr!eniku nalo$eno da namiri tra$binu ima svojstvo ovr!ne isprave na temelju koje se mo$e ponovno tra$iti ovrha.

(6) Ako ovr!enik pobija rje!enje o ovrsi samo djelo-mi#no u dijelu kojim je njime ovr!eniku nalo$eno da namiri ovrhovoditeljevu tra$binu, sud "e za nepobijani dio toga dijela rje!enja zaklju#kom utvrditi da je postao pravomo"an i ovr!an te "e pristupiti provedbi odre%ene ovrhe samo radi ostvarenja dijela tra$bine koji je njime pravomo"no utvr%en. Sud "e zaklju#kom odrediti razdvajanje postupaka tako da se u odnosu na pobijani dio rje!enja o ovrsi postupak nastavlja na na#in odre%en stavcima 3. i 4. ovoga #lanka. U tom slu#aju sud "e umno$iti spis radi provedbe zaklju#ka o razdvajanju postupka.

(7) Ako ovr!enik ne podnese prigovor protiv dijela rje-!enja o ovrsi kojim mu je nalo$eno da namiri tra$binu protiv toga dijela rje!enja mo$e tra$iti ponavljanje po-stupka po pravilima parni#noga postupka.

(8) Ako sud kojem je prijedlog iz stavka 7. ovoga #lanka podnesen nije nadle$an odlu#ivati po pravilima parni#-noga postupka, ustupit "e predmet nadle$nom sudu radi odlu#ivanja o prijedlogu.”

nom postupku koji se nakon toga prigovora pokre"e, sve do zaklju#enja prethodnog po-stupka u smislu #l. 292. ZPP-a, !to bi tako%er bilo legalno i legitimno. U takvoj potpuno proizvoljnoj odredbi OZ-a nalazimo izvor diskriminacije i nepravi#nosti u smislu #l. 29. st. 1. Ustava, ali se i ovr!enika stavlja u nejednak polo$aj pred zakonom, od-nosno pred sudom u smislu #l. 14. st. 2. i #l. 26. Ustava. Nije, prema na!em stajali!tu, u skladu s Usta-vom odredba zakona koja bez ikakvih ograda i uputa omogu"uje potpuno diskrecijsko, sa-movoljno i arbitrarno ocjenjivanje prava stra-naka. Time se te!ko naru!ava ustavno na#elo vladavine prava. Naime, tzv. neobrazlo$eni prigovor prvostupanjski sud ne bi smio uop"e odbacivati, ve" bi u toj situaciji trebalo omo-gu"iti raspravu pred sudom, u kojoj ovr!e-nik kao du$nik ima ograni#enje mogu"nosti isticanja dokaza do zaklju#enja prethodnog postupka u parnici pred sudom (#l. 292. ZPP-a). Odredbom #l. 58. st. 1. OZ-a to se zakon-sko pravo ovr!enika neustavno i nepotrebno ograni#ava, #ime se povre%uje i odredba #l. 16. st. 2. Ustava.

Predlaganje ovr#nih radnji (!l. 136. st. 4. OZ-a)8 Odredbom #l. 136. st. 4. OZ-a propisano je da #e sud odbaciti prijedlog za ovrhu u ko-jem nije predlo"ena koja od ovr!nih radnji 8 Odredba #l. 136. OZ u cijelosti glasi: “Ovr!ne radnje –

%lanak 136. (1) Ovrha na pokretninama provodi se njihovom zaplje-

nom, procjenom, oduzimanjem, otpremanjem, povjera-vanjem na #uvanje sudu, ovrhovoditelju ili tre"oj osobi, njihovom prodajom te namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

(2) Ovrhovoditelj je du$an u prijedlogu za ovrhu nazna-#iti tra$i li da se oduzete pokretnine povjere njemu na #uvanje ili odre%enoj tre"oj osobi, osim ako nije rije# o pokretninama koje se predaju u sudski odnosno javno-bilje$ni#ki polog (#lanak 140. stavci 4. i 5.).

(3) Pokretnine se na #uvanje mogu povjeriti i osobi koja "e ih #uvati izvan podru#ja suda koji provodi ovrhu. Dodatni tro!kovi otpreme, prijevoza i povjeravanje na #uvanje pokretnina takvoj osobi ulaze u tro!kove ovrhe samo ako sud ocijeni da su bili potrebni radi provedbe ovrhe.

(4) Prijedlog za ovrhu u kojem nije predlo"ena koja od ovr!nih radnja u skladu s odredbama stavaka 1. i 2. ovoga $lanka sud #e odbaciti ne pozivaju#i ovrho-voditelja da ga ispravi ili dopuni.”


u skladu s odredbama st. 1. i 2. tog #lanka, ne pozivaju"i ovrhovoditelja da ga ispravi ili do-puni. Rije# je tako%er o diskriminatornoj, biro-kratskoj i rigidnoj odredbi OZ-a u odnosu na ovrhovoditelja kao vjerovnika. Naime, u toj situaciji mogu"a je formalna, tehni#ka pogre!ka u sastavljanju prijedloga za ovrhu. Posljedica je da ovrhovoditelj mo$e pretrpjeti !tetu, koja se mogla ispraviti manje rigidnim pristupom, tj. Zakon je trebao omo-gu"iti da sud pozove ovrhovoditelja da propust ispravi u primjerenom, mogu"e i vrlo kratkom roku. Uz takvu zakonsku odredbu ovrhovo-ditelj mo$e izgubiti zalo"no pravo iz #l. 84. OZ-a, ili izgubiti prednosni red iz #l. 161. OZ-a, ili neko drugo pravo, odnosno mo$e #ak biti potpuno onemogu"en u ostvarenju svojih vjerovni#kih prava. Rije# je o ograni#enju vje-rovnikovih prava koja nisu razmjerna naravi potrebe za takvim ograni#enjem u smislu #l. 16. st. 2. Ustava i, zapravo, dovode do toga da OZ prestaje biti u#inkovito sredstvo za ostvare-nje vjerovnikovih prava i pretvara se naprotiv u sredstvo za maltretiranje vjerovnika rigidnim formalnostima. U tom smislu, a da bi se izbjeglo ponavljanje, upu"ujemo i na razloge koje smo naveli u di-jelu ovog rada pod me%unaslovom Nemogu#-nost dopune ili ispravka ovr!nog prijedloga ($l. 39. st. 3. OZ-a).

Ustupanje a ne odbacivanje prijedloga za ovrhu (!l. 279. st. 3. OZ-a)9

Prema #l. 279. st. 3. OZ-a, ako prijedlog za ovr-hu na temelju vjerodostojne isprave bude pod-nesen sudu umjesto javnom bilje$niku, sud "e prijedlog odbaciti. Na isti na#in sud "e postupi-

9 Odredba #l. 279. OZ-a u cijelosti glasi: “Podno!enje prijedloga za ovrhu javnom bilje"niku – %lanak 279.

(1) Za odre%ivanje ovrhe mjesno je nadle$an javni bi-lje$nik #ije sjedi!te je u jedinici podru#ne (regionalne) samouprave prebivali!ta ili sjedi!ta ovr!enika.

(2) Ako je jednim prijedlogom za ovrhu zatra$ena ovrha protiv vi!e ovr!enika, a za njih ne postoji mjesna nadle$-nost istog javnog bilje$nika, nadle$an je javni bilje$nik koji je mjesno nadle$an za jednog od ovr!enika.

(3) Ako prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave bude podnesen sudu umjesto javnom bilje"ni-ku, prema odredbi stavka 1. ovoga $lanka, sud #e pri-jedlog odbaciti. Na isti na$in sud #e postupiti ako je prijedlog iz stavka 1. ovoga $lanka podnesen mjesno nenadle"nom javnom bilje"niku.

ti ako je prijedlog podnesen mjesno nenadle$-nom javnom bilje$niku. Kad se donose zakoni, Zakonodavac bi tre-bao izbjegavati propisivati rigidno, formalno postupanje, kad ono nije potrebno u nekom postupku i kad ono nije razmjerno naravi po-trebe za takvim ograni#enjima (#l. 16. st. 2. Us-tava), odnosno kad bez ikakve potrebe dovodi do nejednakosti pred zakonom i sudovima (#l. 14. st. 2. i #l. 26. Ustava), odnosno kada to do-vodi do toga da se su%enje ne mo$e smatrati pravi#nim (#l. 29. st. 1. Ustava). Naime, ako se neki zakonski u$inak mo"e posti#i razmjer-no bla"im sredstvom, onda se zakonom ne smije propisivati te"i oblik i te"e posljedice za adresata pravne norme. U navedenoj situaciji nije bilo nu$no propi-sivati da "e sud prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave odbaciti, !to mo$e iza-zvati vrlo ozbiljne posljedice za vjerovnika-ovrhovoditelja, budu"i da on zbog takvog po-stupka mo$e #ak izgubiti pravo na ostvarenje svoje tra$bine, primjerice ve" spomenutim gu-bitkom zalo$nog prava ili prednosnog reda, ili nekog drugog prava. Naprotiv, da bi se sa#uvali takvi legitimni zakonski u#inci u ovrhovodi-teljevu korist, bilo bi dovoljno da je zakonom propisano da "e sud u slu#ajevima iz #l. 279. st. 3. OZ-a prijedlog za ovrhu na temelju vje-rodostojne isprave dostaviti (ustupiti) na po-stupanje javnom bilje$niku odnosno mjesno nadle$nom javnom bilje$niku. To je potpuno legitiman i legalan na#in postu-panja i nije suprotan op"oj intenciji da se stran-ke u postupcima pred sudovima ne maltretira rigidnom formalno!"u, ve" da se u granicama zdravog razuma omogu"i ostvarenje njihovih prava. U tom smislu upu"ujemo na analogiju s odredbom #l. 21. st. 2. ZPP-a, prema kojoj "e sud kojem je predmet ustupljen nastaviti po-stupak kao da je kod njega pokrenut. Ako je to logi#no i dopu!teno u parni#nom postupku, u kojem prava tu$itelja nisu izvjesna, jednako bi moralo biti dopu!teno i u ovr!nom postupku u kojem su prava ovrhovoditelja izvjesna. Obustava ovr#nog postupka – kazna vjerovniku i kad on objektivno nije krivOvdje su spomenuti samo neki primjeri ri-gidne formalnosti kojima vrvi Ovr!ni zakon,


koji kao da je pisan zato da se !to te$e provode pravomo"ne odluke, odnosno da se vjerovni-cima jo! vi!e ote$a i zagor#a ionako #esto du-gotrajan postupak ostvarenja njihovih prava. Tako, manje ili vi!e opravdano, Ovr!ni zakon prijeti sudionicima ovr!nog postupka odbaci-vanjem i u slijede"im #lancima OZ-a: 20., 39., 42., 51., 53., 54., 55., 59., 73., 136., 211., 279., 282., 286., 358.Osim toga, #esto potpuno izvan ustavnih okvi-ra, Ovr!ni zakon prijeti sudionicima ovr!nog postupka, napose vjerovnicima, obustavom ovr!nog postupka, ako vjerovnici ne poduzmu neku radnju. Tako se pravni pojam obustave ovr!nog postupka spominje u #lancima: 3., 5., 14., 33., 34., 35., 40., 52., 54., 70., 72., 73., 85., 94., 95., 102., 129., 137., 141., 144., 150., 155., 159., 162., 174., 178., 200., 206., 227., 247., 251., 281., 330., 333., 336., 338., 339., 348., 349., 353., 362. i 369. OZ-a.Prekid umjesto obustave ovrheKad je rije# o tim slu#ajevima, primjerice, u slu#ajevima obustave ovr!nog postupka kad se tra$bina ovrhovoditelja u ovr!nom postupku nije mogla ostvariti budu"i da ovr!enik (du$-nik) u trenutku ovrhe nema imovine iz koje bi se tra$bina mogla namiriti, Zakonodavac nije smio propisivati te$e posljedice za ovrhovodi-telja, primjerice, obustavu ovr!nog postupka, ve" je to pitanje mogao urediti i bla$om odred-bom, primjerice, na na#in da u tom slu#aju do-lazi do prekida ovr!nog postupka, koji bi se smio nastaviti ako se utvrdi da ovr!enik ipak ima, ili je naknadno stekao, neku imovinu iz koje bi se tra$bina mogla namiriti. Dodatni tro#kovi za vjerovnike Odredbama o obustavi parni#nog postupka u situaciji kad je, zapravo, trebalo odrediti pre-kid ovr!nog postupka, Zakonodavac je opeto-vano vjerovnike pred Zakonom u#inio osoba-ma drugog reda, jer ih prisiljava da nakon !to saznaju da ovr!enik ipak ima ili je naknadno stekao novu imovinu, pokre"u novi ovr!ni po-stupak, izla$u se dodatnim tro!kovima, a vje-rovnik je izgubio pravo na naknadu prethodno ve" nastalih tro!kova. Statisti!ka proizvodnja novih ovr#nih predmetaTakve odredbe ne omogu"uju pravi#no su%e-nje, ve" su diskriminatorne u odnosu na ovr-hovoditelja-vjerovnika, #ime je osobito povrije-

%ena odredba #l. 29. st. 1. Ustava, ali je rije# o povredama i drugih ustavnih odredaba koje su ovdje ve" prethodno spomenute. Time se stati-sti#ki proizvode i “novi” ovr!ni predmeti.Iz takvih odredaba, kojima Zakonodavac omo-gu"uje sudovima masovno odbacivanje pri-jedloga ovrhovoditelja ili obustavu ovr!nog postupka, i kad za razloge obustave nije odgovo-ran ovrhovoditelj, mo$e se razumjeti da je Za-konodavac time htio dati mogu"nost sudovima da (opet) ne ulaze"i u bit (meritum), formalno rje!avaju predmete. Time se mo$da posti$e statisti#ki u#inak i “glan-ca” statistika redovnih sudova koja se predo-#uje javnosti, ali se stvarno ne rje!avaju sporna pitanja. Zato se zaista postavlja pitanje trebaju li nam sudovi koji slu$e da bi uljep!ali vlastite statisti#ke pokazatelje ili bi oni ipak trebali, a pogotovo u ovr!nom postupku, biti u#inkovito zakonsko sredstvo vjerovnika u ostvarivanju njihovih prava, #esto te!ko i tek nakon dugog postupka izborenih.Osim toga, ako je Zakonodavac zaista htio pomo"i redovnim sudovima da uljep!aju sta-tisti#ku sliku o svojem radu, onda je barem za dio slu#ajeva u kojima ovrhovoditeljima prijeti obustavom postupka, mogao to urediti na na-#in da se to zavr!i prekidom postupka. Naime, prema #l. 177. Sudskog poslovnika (Narodne novine, broj 37/14. i 49/14.), i u slu#aju prekida postupka predmet se smatra statisti#ki dovr!e-nim, tj. predmet se ne vodi kao nedovr!en i ne naru$uje statisti#ku sliku rada suda, ali se po-stupak mo"e nastaviti bez dodatnih tro!kova za stranke u postupku, kad se za to ispune za-konske pretpostavke. Primjeri takvih nepotrebnih slu#ajeva obustave ovr!nog postupka, koji su mogli biti rije!eni, za vjerovnike bla$im pravnim sredstvom – preki-dom postupka nalaze se u #l. 72. st. 2., 102. st. 4., 137. st. 3., 141. st. 5., 144., 150., 155., 200. i 281. st. 7. Ovr!nog zakona, pa bi i te odredbe treba-lo preispitati sa stajali!ta njihove suprotnosti u odnosu na ovdje ve" navedene ustavne odredbe. Takvi i sli$ni primjeri o$ito vape za reakci-jom Ustavnog suda Republike Hrvatske, koji bi morao jasno uputiti Hrvatski sabor kao zakonodavca gdje je granica izme'u nu"nog formalizma, a gdje formalizam prelazi u mal-tretiranje gra'ana.'uvaj nas Bo$e od kuge, gladi, rata i hrvatskih zakona!


PredgovorZapisav!i ovdje regulae iuris koje su hrvatski romanisti uvrstili u ud$benik iz kojeg sam svojedobno u#io Rimsko pravo – pravne do-gme koje su iza!le iz pera vrhunskih rimskih pravnika (ovdje Celsus, po#etak 1. stolje"a nakon Krista; te Paulus, po#etak 3. stolje"a nakon Krista) – moram konstatirati da ni-sam u stanju re"i ni!ta mudrije i istinitije od onoga !to su ti vrhunski umovi odgojeni #i-tanjem Cicerona, Platona i Aristotela bili u stanju jezgrovito izre"i u klasi#nom periodu rimskog prava.Dapa#e, dr$im da ni drugi pravnici dana!nji-ce ne uspijevaju ne!to pametnije re"i u ovom na!em vremenu u kojem vi!e ne u#imo kla-si#ne jezike i vi!e ne #itamo klasi#ne & lozofe.Morat "emo ipak drugim putem: pravo na!eg vremena je zacijelo i odve" zahva"eno dekon-strukcijom1, uz jednu neizre#enu te$nju da u 1 Terminom “dekonstrukcija” je utjecajni francuski (i

ljevi#arski) filozof Jacques Derrida u svojem temeljnom

Suvremeno tuma"enje zakona

Scire leges non hoc est verba earum tenere sed vim ac potestatem (Cels. D. 1, 3, 17.)

Poznavati zakone ne zna#i shvatiti njihove rije#i ve" smisao i djelovanje

Regula est, qaue rem quae est breviter enarrat. Non ex regula ius sumatur, sed ex iure quod est regula fiat (Paul. D. 50, 17, 1.)

Pravilo (op.: pravna norma) je ono !to predmet ukratko obja!njava. Pravo ne proizlazi iz pravila (pravne norme), ve" pravilo (pravna norma)

nastaje iz prava.

In omnibus quidem, maxime tamen in iure aequitas spectanda sit (Paul. D. 50, 17, 90.)

U svemu, a u prvom redu u pravu, treba uzimati u obzir pravednost.1

1 Prema: Mile Boras i Lujo Margeti", “Rimsko pravo”, “Informator”, Zagreb, 1986., st. 5 i 68.

djelu “O gramatologiji” iz 1967. godine ozna#io proces u kojem cjelokupna povijest zapadne misli i kulture pada u aporiju (gr#ka rije# koja ozna#ava trenutak/mjesto u kojem nastaje nepremostiva te!ko"a u razumijevanju), jer nakon dovoljnog kriti#kog (ili kritizerskog) prou#a-vanja redovno ustanovljujemo da svaki mislilac (pisac, likovni ili glazbeni umjetnik) koristi iste pojmove/zna-kove za ozna#avanje razli#itih stvari: naposljetku uop"e nismo u stanju razjasniti “!to su pisci htjeli re"i”. Derrida je problematiku dekonstrukcije prepoznao u svojem vremenu, te se zalagao za njeno namjerno provocira-nje, kao na#in svojevrsnog ru!enja postoje"e zapadne civilizacije u svrhu uspostave nekakve bolje; mno!tvo umjetnika (npr. kubizam), arhitekata (dekonstruktivi-zam u arhitekturi) i dizajnera Derridine teoretske “alate” ve" desetlje"ima nastoji unijeti u na!u svakodnevnicu; slijede ih i drugi intelektuaci postmodernisti"kih nagnu-"a – npr. feministi#ka sociologinja i spisateljica Monique Wittig, koja se zala$e za upotrebu rije"i – trojanskih konja, gdje se radi ostvarivanja politi#kih ciljeva orga-nizirano nastoji zamutiti zna#enje ve" postoje"im poj-movima, kako rije#i ne bi vi!e mogle ostvarivati svoju tradicionalnu ulogu. Tako Mark Currie, u “The Invention of Deconstruction”, Palgrave Macmillan, 2013., str. 77; Flavia Loscialpo, u “Fashion and Philosophical Deconstruction”; u “Fashi-on In-Deconstruction”, 1st Global Conference (2009), 25–27.09.2009, Mansfield College, Oxford; Monique

Pi#e: Dario 'ehi#

odvjetnik uPore!u


procesu “emancipacije” od rimskog prava i la-tinskog jezika stvori jedno novo klasi#no raz-doblje, u kojem "emo umjesto latinskog imati engleski jezik kao primarni jezik prava.2 3Uvod: Prevladavaju#i utjecaj teleolo!ke metode u pravu dana!njiceJohn L. Murray (predsjednik Vrhovnog suda Irske 2004. – 2011.) obja!njava da se u praksi Europskoga suda pravde (gdje je bio sudac od 1992. do 1999. godine) koristi na prvom mjestu komparativnopravna (tj. poredbeno-pravna) metoda tuma#enja prava, koju do-punjuje teleolo!ka (u kojoj se istra$uje svrha, tj. cilj pravnog propisa) metoda. Gramati#ka metoda se u praksi Europskoga suda pravde koristi tek iznimno. U nacionalnim pravo-su%ima u Europi, otkriva Murray, #e!"a je upotreba teleolo!ke metode – makar se i tu sve #e!"e mo$e nai"i na slu#ajeve kori!tenja poredbenopravne metode; Murray to naziva rastu&im pravosudnim kozmopolitizmom (growing judicial cosmopolatism)4 - kojega on argumentirano prepoznaje i u samopouzda-

Wittigh, u “The Trojan horse”, “Feminist Issues”, 1984. Vol. 4/2; Brendan Sweetman, u “Posmodernism, Derri-da and Différance”, “International Philosophical Quar-terly”, Vol. 39/1, 1999

2 Akademik Jak!a Barbi" pi!e o mno!tvu prakti#nih po-te!ko"a koje proizlaze iz #injenica da se europeizacija na!eg prava (a onda valjda i analogni procesi u mnogim drugim zemljama) provodi mahom prevo%enjem engle-skojezi#nih varijanti europskih propisa. Zbornik “Hr-vatski pravni sustav”, #lanak J. Barbi"a “Zakonodavstvo”, HAZU 2012., str. 30. – 34.

3 Postoje ozbiljna upozorenja o neujedna#enoj kvaliteti prijevoda pravne ste#evine EU-a na hrvatski jezik: tako Marina Kavaz-Siru#i" iz Direkcije za europske integra-cije BiH izrijekom iznosi uime te institucije, o prijevo-dima koje je toj zemlji Hrvatska stavila na raspolaganje: “Utvr%eno je da se radi o neujedna#enom kvalitetu prijevoda, iz #ega proizlazi da je odre%eni broj prijevoda pre!ao vi!e faza redakture, dok za jedan broj nije ura-%ena ni jezi#na redaktura. U pojedinim dijelovima koji su analizirani nedostaju dijelovi teksta.” Imaju"i u vidu slabosti tih materijala, Savjet ministara BiH u srpnju 2010. odlu#io je da se prijevodi mogu koristiti jedino kao pomo"ni materijal.

4 Sli#no govori i sudac istog suda prof. dr. Thomas von Danwitz: “…zna#aj komparativne metode je narastao tijekom zadnjih godina i postat "e sve vi!e i vi!e neza-mjenjivim uvjetom pravnog razmi!ljanja u mnogosloj-nom sistemu sudske za!tite u Europi”, u “The Rule of Law in the Recent Jurisprudence of the ECJ”, Fordham International Law Yournal”, Vol. 37/5 (2014.), str. 1346

nom pravnom sistemu SAD-a.5 Murray kao prakti#ni primjer kori!tenja komparativnopravne metode spominje pre-sudu )albenog kaznenog suda Irske u slu-#aju D. P. P. V. Bojce, gdje se odlu#ivalo o zakonitosti prisilnog uzimanja uzoraka krvi od osumnji#enika: obrana je tu tvrdila da bi kori!tenje takvog dokaza predstavljalo po-vredu prava okrivljenika da se brani !utnjom (right to silence when charged with a crimi-nal o' ence). Irski sud se pozvao na presudu Europskoga suda za ljudska prava u slu#aju Saunders protiv UK ([1997] 23 EHHR 313); u to#. 69. te presude ESLJP prepoznaje pravo na obranu !utnjom kao zajam#eno pravo na pravi#no su%enje iz #l. 6. Europske konven-cije za ljudska prava i temeljne slobode: Kako se op&enito prepoznaje u pravnim sustavima dr#ava "lanica Konvencije, i drugdje, ono (pravo na !utnju) ne obuhva&a upotrebu ma-terijala koji je izuzet od okrivljenika upotre-bom prisilnih ovlasti u kaznenom postupku, poput primjerice isprava koje su izuzete pre-ma nalogu suda, uzoraka daha, krvi i mokra-&e, te tjelesnih tkiva koji se koriste za testiranje DNK. Kazneni prizivni sud Irske potom se poziva tako%er i na odluku Vrhovnog suda SAD-a u slu#aju Schember protiv Kalifornije (384 U. S. 757), gdje se razmatrala primjena V. amandmana na Ustav SAD-a (amandman iz 1789. godine), u kojoj se ameri#koj ustavnoj odredbi jam#i pravo okrivljenika da !uti i ne prizna kazneno djelo. Irski sud priznaje da V. amandman na Ustav SAD-a nije izvor pra-va u Irskoj, me%utim koristi argumentaciju Vrhovnog suda SAD-a kao posve validnu za razrje!enje sli#nog pitanja u Irskom pravu.Instruktivno, barem za takve osobito kom-plicirane slu#ajeve gdje nam nisu od po-mo"i ni presude Ustavnog suda Republike Hrvatske, ni one ESLJP-a iz Strasbourga, ni one Europskog suda pravde iz Luksemburga. 5 John L. Murray, “Methods of Interpretation: Compara-

tive Law Method”, u ACTES DU COLLOQUE POUR LE CINQUANTIEME ANNIVERSAIRE DES TRAI-TES DE ROME 45, 48 (European Court of Justice eds., 2007), dostupno na http://curia.europa.eu/common/dpi/col_murray.pdf


Nijemci nas na to o#igledno ohrabruju, pri-skrbljuju"i nam hrvatske prijevode bogate judikature svojeg Saveznog ustavnog suda.6

Va$nija spoznaja koju dobivamo od Murraya jest, da se u suvremenim pravnim sustavi-ma pravne norme u pravilu interpretiraju primjenom teleolo!ke metode. U tom smi-slu, moramo zaklju#iti da je obi#aj hrvatske pravne struke da koristi gramati#ku meto-du7, posve neprikladan dana!njim potreba-ma: morat "emo od te svoje navade ubrzo odustati.Suvremeni se pravnik, jednostavno re#eno, mora nau#iti norme interpretirati teleolo!-kom metodom – tj. istra$uju"i svrhu radi koje je doti#na norma propisana.U sljede"em poglavlju poku!at "emo produ-biti pogled u tematiku interpretacije pravne norme na konkretnim primjerima iz prak-se: nadam se da "emo tako uspjeti prepo-znati i konkretni sadr$aj primjene teleolo!-ke metode.

O tuma!enju propisa, u praksi Ustavnog suda i Vrhovnog suda Republike HrvatskeUstavni sud Republike Hrvatske, kao tijelo #ija praksa predstavlja najprirodnije mjesto za susret hrvatskog pravnog sustava s utjeca-jima iz Europe, izri#e svoja stajali!ta o tuma-#enju propisa u nizu svojih odluka. Poku!at "emo ovdje dati suvisli prikaz tih stajali!ta. Nadam se da "emo kroz te primjere, tako%er, biti u stanju prepoznati kako doista “funkci-onira” teleolo!ka metoda interpretacije.U svojem Rje!enju broj: U-I-3789/2003 od 8. prosinca 2010. godine USRH (odbijaju-"i neke prijedloge za ispitivanje ustavnosti zakona; rje!enje je objavljeno u “Narodnim

6 Stefanie R. Roos, “Izabrane odluke njema#kog Saveznog ustavnog suda Zaklada Konrad Adenauer, 2009

7 Tako i sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske Damir Kos o primjeni gramati#ke metode kao glavnoj metodi u hrvatskoj sudskoj praksi govori 2005. godine kao o za-danoj #injenici, makar neki pravnici poku!avaju takvom na#inu tuma#enja prava stavljati prigovore. Damir Kos, “Bitna povreda odredaba kaznenog postupka – Nezako-niti dokazi”, u “Aktualna pitanja kaznenog zakonodav-stva”, In$enjerski biro, Zagreb, 2005. 'lanak dostupan na http://www.vsrh.hr/EasyWeb.asp?pcpid=386

novinama” br. 142/2010) iznosi pravno staja-li!te: “…Ustav %ini jedinstvenu cjelinu. Nje-mu se ne mo"e pristupati na na%in da se iz cjeline odnosa koji se njime ustrojavaju iz-vla%i jedna odredba, pa se ona onda tuma%i zasebno i mehani%ki, neovisno o svim osta-lim vrijednostima koje su Ustavom za%ti&ene. Ustav posjeduje unutarnje jedinstvo, i zna"e-nje pojedina"nog dijela vezano je uz sve osta-le odredbe. Promatra li ga se kao jedinstvo, Ustav odra#ava pojedina sveobuhvatna na"e-la i temeljne odluke u vezi s kojima se mora-ju tuma"iti sve njegove pojedina"ne odredbe. Stoga se nijedna ustavna odredba ne mo"e izvu#i iz konteksta i samostalno interpreti-rati. Drugim rije"ima, svaka pojedina ustav-na odredba uvijek se mora tuma"iti u skladu s najvi%im vrednotama ustavnog poretka koje su temelj za tuma"enje samog Ustava. To su: sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, soci-jalna pravda, po%tovanje prava "ovjeka, nepo-vredivost vlasni%tva, o"uvanje prirode i "ovje-kova okoli%a, vladavina prava i demokratski vi%estrana"ki sustav ("lanak 3. Ustava).” (dijelove teksta podebljao je autor #lanka))ivopisni slu#aj primjene takvih na#ela interpretacije na Zakon o porezu na promet nekretnina nalazimo u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3817/2009 od 19. prosinca 2012. godine. Tu se ukida presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, te prvostupanjsko i drugostupanjsko rje!enje Ministarstva & nancija Republike Hrvatske, kojim je bio odbijen prijedlog za oslobo%e-nje od poreza i razrezan porez na promet nekretnina vjerskoj zajednici Jehovinih svje-doka. Upravni sud je bio zauzeo stajali!te da odredba #l. 17. st. 2. Zakona o pravnom polo$aju vjerskih zajednica iz 2002. godine, gdje se propisuje da “vjerska zajednica ne pla"a porez na promet nekretnina kada stje-#e vjerske objekte ili zemlji!te za izgradnju vjerskih objekata bez obzira na na#in stjeca-nja ovih nekretnina” – zna#i to, da "e vjerska zajednica biti oslobo%ena od pla"anja poreza na promet nekretnina jedino ako kupuje ne-kretninu koja ve" predstavlja vjerski objekt.


To bi zna#ilo da bi, primjerice, bila oslobo-%ena poreza na promet nekretnina Islamska vjerska zajednica ako kupi neku bogomolju od Katoli#ke crkve; evo zapravo kako je to bio formulirao Upravni sud Republike Hr-vatske: “Odredbom "lanka 17. stavka 5. Zako-na o vjerskim zajednicama (‘Narodne novine’, broj 83/02) propisano je da vjerska zajednica pla&a porez na promet nekretnina kada stje"e vjerske objekte ili zemlji%ta za izgradnju vjer-skih objekata bez obzira na na"in stjecanja… Sud nije mogao udovoljiti tu#itelju iz tu#be jer citirana odredba "lanka 17. stavka 5. Zakona ne glasi, da vjerska zajednica ne pla&a porez na promet nekretnina kad stje"e objekte koji &e postati vjerski objekti ili koji &e imati na-mjenu vjerskog objekta.” Ustavni sud Republike Hrvatske zauzima druga#ije stajali!te: “zada#a je sudova, da-kle, i Upravnog suda, kao i upravnih tijela, da tuma%e pravne norme polaze#i od cilja i svrhe koji je zakonodavac "elio posti#i nji-hovim propisivanjem te da u skladu s tako utvr$enom svrhom primjenjuju mjerodavnu normu u skladu sa speci! "nim okolnostima konkretnog slu"aja. Koju &e metodu interpre-tacije sud primijeniti, stvar je njegovog oda-bira i nije predmet ustavnosudske ocjene, pod uvjetom da na"in na koji je sud tuma"io i pri-mijenio mjerodavno materijalno pravo u sva-kom pojedinom slu"aju ima racionalnu osno-vu i objektivno opravdanje. Stoga je u ovom ustavnosudskom postupku zada&a Ustavnog suda – utvrditi jesu li nadle#na upravna ti-jela i Upravni sud u speci! "nim okolnostima konkretnog slu"aja tuma"ili i primijenili mje-rodavno materijalno pravo u skladu s nave-denim zahtjevima ili se njihov pristup mo#e ocijeniti tako formalisti"ki i arbitrarnim da je doveo do povrede prava podnositelja na pra-vi"no su$enje propisano "lankom 29. stavkom 1. Ustava. Polaze&i od naprijed opisanog sta-jali%ta upravnih tijela i Upravnog suda, pro-izlazilo bi da vjerska zajednica nikada ne bi mogla kupiti odre$eni prostor (poslovni pro-stor) koji ve& nije vjerski prostor, koji se ne koristi za obavljanje vjerskih obreda… Ustav-ni sud primje&uje da ukoliko bi se prihvatilo

navedeno stajali%te, to bi zna"ilo da niti jedna vjerska zajednica nikada ne bi mogla kupiti prostor koji ve& nema status (nije klasi! ciran) kao vjerski objekt, odnosno prostor koji slu#i za vjerske potrebe. Iz takvog pristupa proizla-zilo bi da bi vjerske zajednice mogle kupovati takve objekte samo jedne od drugih. Takvo stajali%te ne "ini se logi"nim i #ivotnim.” (dijelove teksta podebljao je autor #lanka)Da teleolo!ka metoda interpretacija pravnih normi svoje mjesto polako dobiva i u judi-katuri Vrhovnog suda Republike Hrvatske, mo$emo vidjeti iz odluke Ustavnog suda broj: U-III-4057/2013 od 17. rujna 2014. go-dine.Tu Ustavni sud Republike Hrvatske ukida presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-253/2013 i presude ni$estupanj-skih sudova – gdje su ti sudovi redom bili primjenjivali gramati#ku metodu interpreta-cije propisa, u konkretnom slu#aju Zakona o medijima: tu su sudovi bili odbacili tu$bu osobe koja je tra$ila ispravak medijske infor-macije, zato !to odvjetnik te osobe nije bio prilo$io punomo", uz zahtjev za ispravak ko-jega je prije tu$be uputio nakladniku. Interesantno je da se Ustavni sud Republike Hrvatske u toj svojoj odluci poziva na argu-mentaciju koju je u sli#nom (ne i identi#-nom) slu#aju zauzelo 3 i pol godine ranije jedno drugo vije"e Vrhovnog suda Repu-blike Hrvatske: to drugo vije"e koristilo je teleolo!ku, a ne gramati#ku metodu inter-pretacije. Dakle, Ustavni sud – pozivom na #l. 29. Ustava Republike Hrvatske koji jam#i pravo na pravi#no su%enje – zauzima pravno stajali!te: “Ustavno pravo na pravi"-no su$enje propisano "lankom 29. stavkom 1. Ustava jam"i i za%titu od arbitrarnosti u odlu"ivanju sudova i drugih dr#avnih tijela. Obrazlo"enja sudskih odluka odnosno od-luka drugih nadle"nih tijela koja ne sadr"e ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, upu#uju na zaklju%ak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalnopravnom smislu… Sudovi su du"ni pravne norme tuma%iti polaze#i od cilja i svrhe koje je zakonodavac "elio


posti#i njihovim propisivanjem te u skladu s tako utvr$enom svrhom primjenjivati mje-rodavnu normu, imaju&i u vidu specifi"ne okolnosti konkretnog slu"aja. Koju #e meto-du interpretacije sudovi primijeniti, stvar je njihovog odabira i nije predmet ustav-nosudske ocjene, pod uvjetom da na%in na koji tuma%e i primjenjuju mjerodavno materijalno pravo u svakom pojedinom slu%aju ima racionalnu osnovu i objektiv-no opravdanje.” Ustavni sud se u daljnjem tekstu poziva na argumente iz pravnog sta-jali!ta kojeg je VSRH ranije zauzeo u dru-gom revizijskom postupku (rje!enje broj: Rev-1553/09 od 24. studenog 2009.), pa se citiraju mi!ljenja tog drugog vije"a VSRH-a: “Kad se i ako se citirana odredba ("lanak 22. stavak 2. ZM-a, op. Ustavnog suda) tu-ma"i gramati"ki, slijedilo bi da uvjet za tu#bu nije ispravak nego ‘zatra#enje’ objave ispravka od nakladnika bez ikakvog odre-$enja forme ili sadr#aja takvog tra#enja. Ono bi, dakle, bilo mogu&e i dopustivo (jer nije ni"im zabranjeno) i usmenim putem, pa i implicitno. (...) S obzirom da ‘tra#enje’ nije opisano, nakladnik ga mo#e jednostav-no negirati kao takvo, ma kakav sadr#aj ono imalo. Logi%ki, pravno i eti%ki: uvjetovati za!titu postoje#ega Ustavom zajam%enog prava ostvarivanjem nemogu#ih uvjeta ne mo"e biti sadr"ajem i svrhom Zakona.” (dijelove teksta podebljao je autor #lanka)Mi mo$emo iz te dragocjene rje!idbe VSRH-a, kojom se preina#avaju prvostupanjsko i drugostupanjsko rje!enje o odba#aju tu$be zbog toga !to je tu$itelj ispravak tra$io pi-smom naslovljenim na urednika novina, a ne na upravu nakladnika (rje!enje broj: Rev-1553/09 od 24. studenog 2009.; vije"e u sa-stavu Jasna Bre$anski, Davorka Lukanovi"-Ivani!evi" i ,uro Sessa) citirati jo! pone!to: “… sudovi ni#eg stupnja nisu pravilno primi-jenili materijalno pravo.U ovoj fazi postupka nije sporno da se tu#itelj radi objave ispravka informacije, objavljene u tjedniku G. broj … od …. 2005. obratio glav-nom uredniku tog tjednika.Prema odredbi "l. 22. ZM-a, pravo na tu#-

bu za naknadu nematerijalne %tete protiv nakladnika (pretrpljene objavom %kodlji-ve informacije u mediju) ima osoba koja je prethodno zatra#ila od nakladnika objavlji-vanje ispravka…. Ni#estupanjski sudovi tu-ma"e pojam “nakladnika” doslovno, strogo i gramati"ki usko (stricto sensu) s posljedicom odbacivanja tu#be kao nedopu%tene ako se tu#itelj prethodno ne obrati nominalno ba% samom nakladniku, iako je zahtjev pravo-dobno podnesen glavnom uredniku naklad-nikovog medija.…Zakonske odredbe prvenstveno valja tuma-"iti polaze&i od pretpostavke da je zakonoda-vac htio izraziti stanoviti razuman smisao… na osnovi logi"nog tuma"enja "l. 45. ZM-a proizlazi da se samo u slu"aju medija koji je prestao djelovati zahtjev za objavu ispravka podnosi (onda%njem) nakladniku – %to je i ra-zumljivo jer uga%eni medij ni nema glavnog urednika. A contrario, za medij koji je akti-van, zahtjev se podnosi glavnom uredniku… Va#no je tako$er naglasiti da po ocjeni ovog suda nakladnik i glavni urednik nisu odvoje-ne osobe %to impliciraju sudovi ni#eg stupnja u svojim odlukama… Logi"kim i teleolo%kim tuma"enjem ovih propisa zaklju"uje se da zahtjev glavnom uredniku ne mo#e biti sma-tran propustom da se o%te&enik obrati na na-"in propisan "l. 22. st. 2. ZM-a i time ostvari pravo na tu#bu… nakladnik – iako posloda-vac, nema pravo odre$ivati %to &e se u mediju objaviti niti mo#e (pravno utemeljeno) stav-ljati takve zahtjeve pred glavnog urednika. Imaju&i to u vidu, zahtjev upu&en nakladniku u doslovnom smislu – kako ga tuma"i aktu-alna praksa, besmislen je i bez zakonskog rezona.…Obveza o%te&enika da (pod prijet-njom gubitka prava na tu#bu) zatra#i objavu ispravka, predstavlja izraz op&eg na"ela od-%tetnog prava da o%te&enik, sukladno principu zabrane zlouporabe prava, mora poduzeti sa svoje strane %to je u njegovoj mogu&nosti da se smanji %teta odnosno ubla#e posljedice %tetne radnje…S obzirom da su po ocjeni ovog suda "ast i ugled vrijednosti istog ustavnog ranga kao i sloboda informiranja, nema razloga da se


o%te&eniku stavljaju posebne zakonske zapreke i ote#ani uvjeti za ostvarivanje njegovih prava na naknadu %tete (…).”Doista, vrijedno citiranja!Da takav na#in interpretacije prava kakav nalazimo u ovoj presudi VSRH-a iz stude-nog 2009. godine jo! nije posve prevladao u praksi tog na!eg najvi!eg suda, mo$emo vidjeti iz najnovije odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-760/2014 od 13. studenog 2014. godine: tu se uki-da rje!enje VSRH-a kojim je odba#ena re-vizija u trgova#kom sporu, zbog – prema mi!ljenju VSRH-a u jednoj stvari gdje je postojala kumulacija tu$benih zahtjeva – preniske vrijednosti predmeta spora. Ne bih optere"ivao ovaj #lanak detaljnim pri-kazom tog slu#aja, me%utim, indikativno je citirati mjesto gdje Ustavni sud “kori” Vr-hovni sud zbog “gramati#ke nastrojenosti” doti#nog vije"a VSRH-a: “…Postupaju&i na takav na"in Vrhovni sud iskazao je formali-sti%ki pristup i priklanjanje isklju%ivo gra-mati%kom tuma%enju sadr"aja %lanka 37. ZPP-a… Prema stajali!tu Ustavnog suda, formalisti%ka, ‘mehani%ka’ primjena vri-jednosnog kriterija u konkretnom je slu%a-ju onemogu#ila podnositelju pristup sudu.” (dijelove teksta podebljao je autor #lanka)

Za#to su hrvatski pravnici toliko skloni gramati!koj metodi?Dr$im da ne"emo biti daleko od istine, ako na pitanje iz naslova ovog poglavlja lakonski odgovorimo: “Zato !to su ih tako podu#ili.”Doista, na pravnim fakultetima u na!oj domovini ve" se desetlje"ima ne propu!ta prilika da se studentima prvih godina dade relativno temeljitu poduku teorije dr$ave i prava koja je prili#no dosljedno utemeljena na normativisti#kom pristupu velikog au-strijskog pravnika Hansa Kelsena.8 Kelsen si

8 Hans Kelsen, r. 1881., u.1973. je kao afirmirani profe-sor javnog prava bio 1920. godine glavni pisac ustava Republike Austrije, te sudac Ustavnog suda Republike Austrije – prvog ustavnog suda na svijetu – od njegovog osnivanja 1920. godine. Nakon odlaska iz Be#a, 1930. – 1933. predaje u Kölnu (Njema#ka), potom predaje 1934. – 1940. u )enevi ((vicarska). Upravo 1934. godine (u vrijeme kada na vlast u Njema#koj dolaze nacisti, s

je za misiju uzeo #i!"enje jurisprudencije od natruha bilo kakve ideologije – misija kakva je 1940. godine u Europi pod sjenom naciz-ma, fa!izma i komunizma, te njihovih tota-litaristi#kih instrumentalizacija prava kao “slu!kinje ideologije” doista morala izgledati urgentnom, uzvi!enom, a za samog Kelsena zacijelo i rizi#nom. On je tu zada"u nastojao ostvariti promatranjem prava kao sustava koji se sastoji od pravnih normi – sustava u kojemu nema pravo za promi!ljanja o ciljevi-ma vlastodr$aca koji imaju ovlast donositi te pravne norme; tako%er ni o nekim moralnim na#elima koja bi prethodila pravnom normi-ranju. Pogrije!ili bismo, uostalom, ako bismo tu sklonost gramati#kom tuma#enju pravnih normi prepoznavali samo u Hrvatskoj: #e!ki sudac (Visoki upravni sud 'e!ke Republi-ke) i pravni teoreti#ar (docent na Univer-zity Karlovy u Pragu, na Právnická fakulta, ustanovi osnovanoj pradavne 1348. godine) Zden-k Kühn (r. 1973.) pi!e 2011. godine kako je “istaknuta uloga teleolo%ke metode interpretacije vrlo va#na osobina razvoja za-padnoeuropskog pravnog mi%ljenja u dvade-setom stolje&u. Nasuprot tome, uslijed komu-nisti"kog naslje$a, postkomunisti"ki pravnici (uklju"uju&i one sa sveu"ili%ta) precjenjuju dosege doslovnog i%"itavanja zakona, te sagle-davaju teleolo%ku argumentaciju kao prili"no neva#ni alat koji se primjenjuje u sasvim izni-mnim situacijama.” Kühn govori o “rigidnoj (e%koj pravnoj teoriji o doslovnom "itanju prava”, gdje Ustavni sud 'e!ke Republike nastoji potaknuti suce da se odmaknu od pukog mehani#kog tuma#enja zakona i upo-zoravati ih da ne moraju zakone #itati onako kako ih do danas podu#avaju na fakultetima – primjerice u naj#itanijem ud$beniku Teo-rie práva (J. Boguszak, J. 'apek i A. Gerloch) iz 2004. godine.9

kojima se on nikako nije slagao) objavljuje svoje glavno djelo “'ista teorija prava” (Reine Rechtslehre). Od 1940. godine nastavlja karijeru u SAD-u, gdje predaje na naj-uglednijim pravnim !kolama u Harvardu i Barkeleyu. Kelsenov doprinos pravnoj teoriji i filozofiji prava je izniman.

9 Zden-k Kühn, “The Judiciary in Central and Eastern Europe: Mechanical Jurisprudence in Transformation”,


Moramo opaziti da je Kelsenova teorija do danas iznimno utjecajna i u njegovoj domo-vini Austriji10, a znatan u#inak je ostvarila i u Italiji,11 me%utim, u tim se zemljama ne izvje!"uje o takvim normativisti#kim pretje-rivanjima kakva jo! uvijek mo$emo vidjeti kod nas u postkomunisti#kom dijelu Europe. Odgovor na taj “misterij” mo$emo potra$iti u Italiji, domovini Norberta Bobbija12, mo$-da najutjecajnijeg Kelsenovog sljedbenika me%u pravnim teoreti#arima. U toj je zemlji Kelsenov normativisti#ki pristup imao sna$-nu ulogu u oslobo%enju talijanskog prava i pravne struke od totalitarnog naslje%a nakon Drugoga svjetskog rata: fa!isti#ki totalitarni re$im je #vrstom rukom vodio talijansko pravo od 1923. do 1943. godine, te se i nakon kraja Mussolinijevog re$ima prete$ni dio pravnog sustava sastojao od zakona koje su bili donijeli fa!isti (Talijanska Republika do danas – me%u drugim va$nim propisima do-nesenim u doba fa!izma – koristi Gra%anski zakonik iz 1942. i Kazneni zakonik iz 1930. godine, uz relativno male izmjene). Pravni-ci – upravo ona generacija stasala u prvom i najuspje!nijem razdoblju fa!isti#ke vladavi-ne obna!ala je u prvim desetlje"ima nakon Drugog svjetskog rata najutjecajnije uloge u talijanskom pravosu%u i dr$avnoj upravi – #esto su u tom poslijeratnom razdoblju pri-bjegavali doktrini da interpret prava (sudac,

“Martinus Nijhoff Publishers”, 2011., str. 20010 András.Jakab, “Dvije suprotstavljene paradigme konti-

nentalnoeuropskog ustavnopravnog mi!ljenja”,.Revus, 12/.2010, 137-163.

11 Francesco Viola, “Ideologia e interpretazione del diritto nell’esperienza Italiana”, Estratto dal volume “Intepre-tazione e applicazione del diritto tra scienza e politica”, Edizioni Celup, Palermo 1974., str. 174 - 176

12 Norberto Bobbio, r. 1909., u. 2014., talijanski pravni i politi#ki filozof, te dugogodi!nji kolumnist u dnevniku “La Stampa”. Antifa!ist i krajnje moralna osoba (1981. god. je – makar ugledni #lan Socijalisti#ke partije koja se zalagala za legalizaciju abortusa – odlu#no zauzeo protiv ozakonjenja namjernog prekida trudno"e), kao mladi pravnik, kako sam ka$e, “obratio” se na Kelsenovu misao, udaljuju"i se od na#ina razmi!ljanja koji je pred-stavljao kulturalno zale%e u doba njegovog srednjo!kol-skog i visoko!kolskog obrazovanja u fa!isti#koj Italiji. Prema “Hans Kelsen, the Theory of Law and the Interna-tional Legal System: A Talk” (intervju sa N. Bobbiom), Danilo Zolo, European Journal of International Law, 9/1998, str. 356; te prema “Bobbio e l’aborto”, Claudio Magris za “Corriere della sera”, 19.02.2008.

dr$avni #inovnik) treba isklju#iti iz procesa tuma#enja vlastite vrijednosne sudove tj. svoju savjest; na taj su na#in davali doprinos stvaranju okru$ja u kojem mogu djelovati ustanove gra%anskog dru!tva, bez nepotreb-nih dr$avnih ometanja.13

Kod nas u isto#nijim predjelima Europe, zna-mo, nisu u tim desetlje"ima pravnici izrasli u okru$ju totalitarne dr$ave bili od ustavnog poretka i politi#kog okru$ja ohrabrivani da se odupiru stanovitim vlastitim porivima da instrumentaliziraju pravo radi udovoljavanja vlastitim ili tu%im ideolo!kim nagnu"ima. Naprotiv, vlastodr!ci su se znali po$aliti da se “neki suci dr#e zakona kao pijani plota”14. U takvim situacijama je, mo$emo naga%ati, za mnoge pravnike poziv savjesti bio da se odupru posvema!njoj ideologizaciji svojih funkcija, te da svedu svoje slu$enje re$imu na primjenu zakona kako su oni gramati"ki napisani, bez obra"anja prevelike pa$nje na htijenja sveprisutne i abnormalno utjecajne komunisti#ke (danas bismo rekli: ekstre-mnoljevi#arske) politike.Recimo da bi ovo bilo jedno zgodno obja!-njenje. Me%utim nije i opravdanje: naprosto nije prihvatljivo da se kao pijan plota dr$imo zastarjelih “alata” pravne struke i maltretira-mo vlastiti narod mehani#kim tuma#enjem pravnih normi koje su u velikom dijelu plod recepcije pravne ste#evine europskih inte-gracija (oko 25.000 raznih propisa, objavlje-nih na oko 90.000 stranica Slu$benog lista Europske unije!15) – koje uop"e nisu napi-sane da bi bile tuma#ene na ovaj na! “isto#-noeuropski na#in”.

13 Francesco Viola, op. cit., str. 213-21414 Navodno je predsjednik SFRJ J. B. Tito tu anegdotalnu

re#enicu izrekao povodom odluka uglednog zagreba#-kog suca (u dijelovima karijere, tako%er, odvjetnika i saborskog zastupnika) Vladimira Primorca (1935. – 2000.), koji je 1972. godine oslobodio Vladu Gotovca i nekoliko drugih “prolje"ara”. Tako Slavko Goldstein u “Tito je mislio na njega kada je rekao: ‘Neki se suci dr$e zakona kao pijani plota’”, “Jutarnji list” 11. rujna 2010.

15 Olivier Costa i Natalie Brack, “How the EU Really Wor-ks”, Ashgate Publishing, UK, 2014., poglavlje 7.1.1.


Privremene mjere mo$emo de& nirati kao sredstva vremenski ograni#enog osiguranja budu"eg ostvarenja tra$bina predlagatelja osiguranja (konzervacijska funkcija), koja se mogu odrediti prije pokretanja (anticipativ-na funkcija) ili u tijeku sudskog ili upravnog postupka te nakon okon#anja tih postupaka sve dok ovrha ne bude provedena, odnosno sredstva provizornog ure%enja odnosa me%u strankama do njihovog kona#nog ure%enja pravomo"nom ili ovr!nom odlukom (re-gulacijska funkcija), pod uvjetom da pred-lagatelj osiguranja u#ini vjerojatnom svoju tra$binu i opasnost da "e se ina#e ostvarenje tra$bine sprije#iti ili znatno ote$ati, ili koji-ma se osigurava stvarno privremeno stanje u pogledu nekog spornog pravnog odnosa radi spre#avanja nasilja ili otklanjanja nena-doknadive !tete.1 S obzirom na specifi#nost sporova radi za-!tite industrijskog vlasni!tva od nelojalne konkurencije i mogu"u kumulaciju tu$be-nih zahtjeva po toj osnovi s onim po osnovi

1 Usporedi DIKA, M., Gra$ansko ovr%no pravo, knjiga I., Op&e gra$ansko ovr%no pravo, Narodne novine, Zagreb, 2007., str. 850.; TRIVA, S., UZELAC, A., Hrvatsko arbi-tra#no pravo, Narodne novine, Zagreb, 2007., str. 121.; DIKA, M., Privremene mjere osiguranja, Informator, Zagreb, broj 4257-4260/94.-95.; RU)DJAK, N., Privre-mene mjere, u DIKA, M. (ur.) i dr. : Novo ovr%no i ste"aj-no pravo, Zbornik radova, Organizator, Zagreb, 1996., str.142.; MARI/-IVANOVI/, R., Privremene mjere, Informator, Novi Informator, Zagreb, br. 5720.-5722., od 31. 12. 2008. i 3. i 7. 1. 2009., male stranice, str. 2.

Privremene mjere u podru"ju prava intelektualnog vlasni%tva i nelojalne konkurencije

Pi#e: dr. sc.

Dragan Zlatovi#

vi#i predava!, pro!elnik Upravnog studija

Veleu!ili#ta u %ibeniku

povrede prava industrijskog vlasni!tva, te refleksije #injenja neovla!tenog i nelojal-nog kori!tenja prava industrijskog vlasni!-tva na tr$i!tu i u sferi materijalnih prava ovla!tenika prava industrijskog vlasni!tva, privremene mjere u tim su sporovima pro-cesni instrument kojim se oja#ava ukupna pozicija nositelja prava industrijskog vla-sni!tva, odnosno ve" u ranoj fazi otkri"a nelojalne konkurencije, odnosno povrede, ne #ekaju"i relativno dug sudski postupak, te eliminiraju odre%eni !tetni efekti nelo-jalne konkurencije, odnosno povrede pra-va industrijskog vlasni!tva, i u mnogome onemogu"ava !tetnika u daljnjoj nelojalnoj konkurenciji, odnosno povredi prava indu-strijskog vlasni!tva.2

Analizom hrvatskog zakonodavstva u po-dru#ju prava industrijskog vlasni!tva, uklju-#uju"i propise koji ure%uju nelojalnu konku-renciju, ne nalazimo na potpunu uskla%enost tih propisa s me%unarodnim i europskim pravnim vrelima. (tovi!e, nalazimo na razli-

2 Vi!e ZLATOVI/, D., Ovr%nopravna pitanja u novom hrvatskom pravu intelektualnog vlasni%tva, Pravni vje-snik, Pravni fakultet u Osijeku, god. 16., br.1-2, str. 29. Prema #l. 10. austrijskog MSchG – Markenschutzgesetz (Zakona o za!titi $igova), tre"oj osobi mo$e biti zabra-njeno kori!tenje $iga ili znaka koji sli#i na za!ti"eni $ig podno!enjem zahtjeva za privremenu mjeru od strane nositelja registriranog $iga. Uz to, tre"oj osobi mo$e biti zabranjena uporaba odre%enog $iga ili znaka u slu#aju ako mo$e do"i do zabune u prometu izme%u tog $iga ili znaka i ve" registriranog $iga.


#ita rje!enja u podru#ju prava industrijskog vlasni!tva i u podru#ju prava za!tite od ne-lojalne konkurencije. Iz toga bismo mogli, a prima vista, izvesti pogre!an zaklju#ak kako u sporovima koji se isklju#ivo vode po tu$ba-ma radi spre#avanja nelojalne konkurencije, do primjene privremenih mjera dolazi is-klju#ivo na temelju op"ih procesnih zakona, a ne i zakonskih normi koje ovu problemati-ku odre%uju u posebnim zakonima o pojedi-nim pravima industrijskog vlasni!tva. Naime, mogu"e je nekoliko pravnih situa-cija. Tako radi za!tite svojih prava nositelj prava industrijskog vlasni!tva mo$e tra$iti sudsku gra%anskopravnu za!titu zbog po-vrede svojega isklju#ivog prava u slu#aju povrede toga prava, mo$e taj tu$beni za-htjev kumulirati s tu$benim zahtjevom za spre#avanje nelojalne konkurencije, ako postupanje protivne strane ima obilje$ja djela nelojalne konkurencije iz generalne klauzule, te, kona#no, mo$e pokrenuti sa-mostalni postupak za!tite svojih prava u slu#aju djela nelojalne konkurencije koje nema obilje$je djela povrede prava indu-strijskog vlasni!tva, primjerice, u slu#aju nelojalnog kori!tenja tu%eg neregistriranog znaka razlikovanja. U slu#aju da nositelj prava industrijskog vlasni!tva podnese sa-mostalnu tu$bu zbog povrede svojeg prava industrijskog vlasni!tva, situacija glede tra-$enja odre%ivanja privremenih mjera u tim je postupcima najjasnija. Naime, odred-bama #l. 95.j Zakona o patentu (Narodne novine, broj 173/03, 87/05, 76/07, 30/09, 128/10, 49/11 i 76/13), #l. 22. st. 1. Zakona o za!titi topografija poluvodi#kih proizvoda (Narodne novine, broj 173/03, 76/07, 30/09 i 49/11), #l. 79.b Zakona o $igu (Narodne novine, broj 173/03, 54/05, 76/07, 30/09 i 49/11; dalje: ZO)), #l. 49. Zakona o ozna-kama zemljopisnog podrijetla i oznakama izvornosti proizvoda i usluga (Narodne novine, broj 173/03, 76/07 i 49/11), #l. 56.d Zakona o industrijskom dizajnu (Narodne novine, broj 173/03, 54/05, 76/07, 30/09 i 49/11), te #l. 185. Zakona o autorskom pra-vu i srodnim pravima (Narodne novine,

broj 167/03, 79/07, 80/11, 125/11, 141/13 i 127/14), propisuju se uvjeti sudskog odre%i-vanja privremenih mjera radi osiguranja za-htjeva prema odredbama posebnih zakona o pravima intelektualnog vlasni!tva. A forti-ori, Zakon o trgovini (Narodne novine, broj 87/08, 96/08, 116/08, 76/09, 141/11, 68/13 i 30/14; dalje: ZOT), koji ure%uje proble-matiku za!tite od nelojalne konkurencije, ne sadr$i posebne odredbe o privremenim mjerama koje se odre%uju u postupcima sudske za!tite radi spre#avanja nelojalne konkurencije. Analiziraju"i pozitivnopravna rje!enja u hrvatskom pravu industrijskog vlasni!tva u pogledu odre%ivanja privremenih mjera u postupcima gra%anskopravne za!tite od povreda prava, osvrnut "emo se samo na odredbe Zakona o $igu, jer su odredbe dru-gih posebnih zakona u tom podru#ju sli#ne kad je rije# o regulaciji odre%ivanja privre-menih mjera za!tite tih posebnih prava in-dustrijskog, odnosno intelektualnog vla-sni!tva. Da bi se odredile privremene mjere u sporovima zbog za!tite $iga, prethodno trebaju biti ispunjene odre%ene procesne i materijalne pretpostavke. U odnosu na pri-jedlog za odre%ivanje privremene mjere, u kontekstu propisanih pretpostavki, ustraje se na njegovoj urednosti i zakonom propi-sanom sadr$aju kao kondicijama postupanja po tom prijedlogu.3

Pretpostavke za odre%ivanje privremenih mjera u sporovima radi za!tite $iga, odno-sno u sporovima radi za!tite od nelojalne konkurencije, nalazimo u Ovr!nom zakonu (Narodne novine, broj 112/12, 25/13 i 93/14; dalje: OZ) kao lex generalis, odnosno u za-konima u podru#ju prava intelektualnog vla-sni!tva, primjerice u Zakonu o $igu kao lex specialis.Odredbama #l. 344. i 346. OZ-a, propisane su pretpostavke za odre%ivanje privremenih mjera radi osiguranja nov#ane odnosno ne-nov#ane tra$bine.3 Cit. PAVLOVI/, M., Privremene mjere prema Zakonu o

trgova"kim dru%tvima i u za%titi intelektualnog vlasni%tva, Informator, Novi informator, Zagreb, br. 5941., od 12. 2. 2011., str. 7.


Tako se privremena mjera radi osiguranja nov#ane tra$bine mo$e odrediti ako predla-gatelj osiguranja u#ini vjerojatnim postoja-nje tra$bine i opasnost da "e bez takve mje-re protivnik osiguranja sprije#iti ili znatno ote$ati naplatu tra$bine time !to "e svoju imovinu otu%iti, prikriti ili na drugi na#in njome raspolagati. Predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati navedenu opasnost ako u#ini vjerojatnim da bi predlo$enom mje-rom protivnik osiguranja pretrpio samo ne-znatnu !tetu. Smatra se da opasnost postoji ako bi se tra$bina imala ostvariti u inozem-stvu.Radi osiguranja nenov#ane tra$bine mo$e se odrediti privremena mjera ako predlaga-telj osiguranja u#ini vjerojatnim postojanje svoje tra$bine, zatim ako u#ini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osi-guranja sprije#io ili znatno ote$ao ostvarenje tra$bine, osobito time !to bi promijenio po-stoje"e stanje stvari, ili ako u#ini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se sprije#ilo na-silje ili nastanak nenadoknadive !tete koja prijeti.Kad su u pitanju pretpostavke za odre%ivanje privremenih mjera u sporovima zbog povre-de prava intelektualnog vlasni!tva, one su regulirane posebnim zakonom s obzirom na pojedinu vrstu intelektualnog vlasni!tva. ZO) se primjenjuje na sve $igove registrira-ne ili prijavljene Dr$avnom zavodu za inte-lektualno vlasni!tvo koji su me%unarodno registrirani s u#inkom za Republiku Hrvat-sku. ZOT se u pogledu za!tite od nelojalne konkurencije primjenjuje prvenstveno radi za!tite neregistriranih znakova razlikovanja, ali i radi za!tite registriranih $igova, naro#ito #uvenih $igova.Tako je u odredbi #l. 79.b ZO)-a, regulirano odre%ivanje privremenih mjera zbog povre-de $iga. 4 Na zahtjev nositelja $iga koji u#ini vjero-jatnim da mu je $ig povrije%en ili da pri-

4 V. odluku Visokog trgova#kog suda (VTS) RH, P$-3104/97, od 15. 1. 1998., Informator, Zagreb, br. 4593., od 14. 3. 1998.

jeti opasnost od povrede $iga5, sud6 mo$e odrediti bilo koju privremenu mjeru koja je usmjerena na prestanak ili spre#avanje po-vrede, a osobito:- nalo$iti protivniku osiguranja da presta-

ne, odnosno odustane od radnji kojima se povre%uje $ig; taj nalog sud mo$e izre"i i protiv posrednika #ije usluge koriste tre"e osobe da bi povrijedile $ig

- odrediti oduzimanje ili isklju#enje iz pro-meta proizvoda koji su protupravno obi-lje$eni $igom.

Na zahtjev nositelja $iga koji u#ini vjerojat-nim da mu je $ig povrije%en u obavljanju gospodarske djelatnosti s ciljem pribavljanja gospodarske ili ekonomske koristi, te da mu zbog takve povrede prijeti nenadoknadiva !teta, osim navedenih privremenih mjera sud mo$e odrediti i oduzimanje pokretnina ili nekretnina u vlasni!tvu protivnika osigu-ranja koje nisu u neposrednoj vezi s povre-dom, kao i zabranu raspolaganja sredstvima na ra#unu kod & nancijskih institucija i ras-5 Analogija iz presude VTSRH, br. P$-8192/04, od 23.

lipnja 2005. V. presudu VTSRH, br. P$-7049/06, od 5. 1. 2007., Izbor odluka HTS, br. 14/81. “Kako je protivnik osiguranja u#inio vjerojatnim da su predmetni znakovi bili poznati u javnosti prije nego !to je predlagatelj pred DZIV-om podnio zahtjev za za!titu $iga navedenih znakova, takav je pravilan zaklju#ak prvostupanjskog suda da nisu ispunjene pretpostavke iz #l. 79.b ZO) RH za dono!enje privremene mjere, budu"i da nije u#injena vjerojatnim povreda prava predlagatelja s obzirom na ograni#enja iz #l. 10. ZO) RH” V. odluku VTSRH, br. P$-6692/08, od 17. 3. 2009., objavljenu u Informator, Zagreb, br. 5905-5906., od 9. i 13. 10. 2010., str. 4.

6 Prema Council Regulation (EC) no 44/2001, 22 Decem-ber 2000, on jurisdiction and the recognition and enfor-cement of judgements in civil and commercial matters ( OJ L 12/1, 16.1.2001.), u europskom pravu privremene mjere mogu se predlo$iti pred sudom pred kojim je podnijeta tu$ba ili "e biti podnijeta, odnosno mo$e biti predlo$ena pred sudom bilo koje dr$ave #lanice u kojoj bi se mjera trebala izvr!iti. Neki zakoni o $igovima pro-pisuju i imperativne privremene mjere za za!titu $iga u slu#aju istovjetnosti ili bitne sli#nosti. Tako je #l. 75. st. 2. Zakona o $igovima Republike Srbije (Slu$beni glasnik Republike Srbije, br.104/2009) predvi%eno da, ako se znak za!ti"en $igom sastoji iz rije#i ili slova, ili kombi-nacije rije#i i slova, u slu#aju istovjetnosti ili bitne sli#-nosti izme%u spornih znakova, sud je obvezan odrediti privremenu mjeru. V. rje!enje Vi!eg privrednog suda u Beogradu, P$. 2525/2000, od 22. 11. 2000. Detaljnije KOZAR, V., Odre$ivanje privremene mere u postupku gra$anskopravne za%tite #iga, Pravni informator, Beo-grad, br. 3/2003., str. 31.


polaganja drugom imovinom. Radi odre%i-vanja i provedbe te privremene mjere, sud mo$e zahtijevati od protivnika osiguranja, ili drugih osoba koje time raspola$u, dostavu bankovnih, & nancijskih i drugih ekonom-skih podataka, ili pristup drugim potreb-nim podacima i dokumentima. Sud je du$an osigurati #uvanje tajnosti, te zabraniti svaku zlouporabu tih podataka.Privremene mjere zbog povrede $iga iz #l. 79. b st. 1. i 2. ZO)-a mogu se izre"i i bez obavje!"ivanja protivnika osiguranja ako predlagatelj osiguranja u#ini vjerojatnim da u protivnom privremena mjera ne"e biti u#inkovita, ili da prijeti opasnost od nastan-ka nenadoknadive !tete (st. 1.) ili da je, s ob-zirom na osobito te!ke okolnosti povrede, to potrebno (st. 2.). Ako je privremena mjera izre#ena bez obavje!"ivanja protivnika osi-guranja, sud "e rje!enje o privremenoj mjeri, odmah po njenoj provedbi, dostaviti protiv-niku osiguranja.Dakle, privremena mjera u sporovima radi za!tite $iga mo$e se odrediti nakon !to su stranke saslu!ane (interim measures) kao i bez prethodnog obavje!tavanja i saslu!anja suprotne strane (ex parte). 7 U takvom slu#a-ju dono!enja privremene mjere, sud "e rje!e-nje o privremenoj mjeri dostaviti suprotnoj strani odmah poslije njenog provo%enja. 8 Nositelj prava ne mora dokazivati opasnost da "e ostvarivanje zahtjeva biti onemogu"e-no ili znatno ote$ano ako u#ini vjerojatnim da "e predlo$ena privremena mjera prouzro-kovati pretpostavljenom povreditelju samo neznatnu !tetu. Pretpostavlja se, bez potrebe

7 Tzv. Preliminary orders. Za sudsku praksu vidi rje!id-bu. “Privremena mjera osiguranja mo$e se izre"i bez obavje!"ivanja protivnika osiguranja samo na prijedlog predlagatelja osiguranja, pa sud nije ovla!ten odrediti tu mjeru bez obavje!"ivanja protivnika osiguranja po slu$-benoj du$nosti” V. odluku VTSRH, P$-7035/08, od 6. 11. 2008., Izbor odluka VTSRH, br. 15/81. Za slovensku doktrinu i zakonodavstvo konzultirati REPAS, M., Pravo blagovnih in storitvenih znamk, GV Zalo$ba, Ljubljana, 2007., str. 304.

8 Kad je istaknut kondemnatorni tu$beni zahtjev, sud ne mora utvr%ivati postojanje pravnog interesa na strani tra$itelja privremene mjere da bi odredio privremenu mjeru u $igovnim sporovima. Vidi rje!enje VTSRH, P$-1223/98-2, od 20. travnja 1999.

dokazivanja, da opasnost postoji ako bi tre-balo ostvarivati zahtjeve u inozemstvu.9

U rje!enju kojim se odre%uje privremena mjera sud "e odrediti i trajanje te mjere, a 9 Prilikom odre%ivanja privremene mjere u sporovima

radi povrede $iga, predlagatelj osiguranja mora prijed-log potkrijepiti dokazima na temelju kojih sud mo$e zaklju#iti da je predlagatelj privremene mjere nositelj prava, te da mu je pravo intelektualnog vlasni!tva po-vrije%eno ili da prijeti opasnost od takve povrede. V. VTSRH, P$-80977/13 od 30. 10. 2013., objavljeno u TAJI/, H., Autorsko pravo i pravo industrijskog vlasni%-tva – sudska praksa, Privredna !tampa, Sarajevo, 2015., str. 554.

Analizom hrvatskog zakonodavstva

u podru$ju prava industrijskog

vlasni!tva, uklju$uju#i propise koji

ure%uju nelojalnu konkurenciju, ne

nalazimo na potpunu uskla%enost tih

propisa s me%unarodnim i europskim

pravnim vrelima. (tovi!e, nalazimo

na razli$ita rje!enja u podru$ju

prava industrijskog vlasni!tva i u

podru$ju prava za!tite od nelojalne

konkurencije. Iz toga bismo mogli,

a prima vista, izvesti pogre!an

zaklju$ak kako u sporovima koji

se isklju$ivo vode po tu"bama radi

spre$avanja nelojalne konkurencije,

do primjene privremenih mjera dolazi

isklju$ivo na temelju op#ih procesnih

zakona, a ne i zakonskih normi

koje ovu problematiku odre%uju u

posebnim zakonima o pojedinim

pravima industrijskog vlasni!tva.


ako je mjera odre%ena prije podno!enja tu$-be, i rok u kojemu predlagatelj osiguranja mora podnijeti tu$bu radi opravdanja mjere, koji ne mo$e biti kra"i od 20 radnih dana, odnosno 31 kalendarski dan, od dana dosta-ve rje!enja predlagatelju osiguranja, ovisno o tome koji kasnije istje#e.Odredbe ZO)-a glede odre%ivanja privre-menih mjera zbog povrede $iga su bez utje-caja na mogu"nost odre%ivanja privremenih mjera prema drugim odredbama ZO)-a i odredbama Ovr!nog zakona.Za sve ostalo !to nije predvi%eno ZO)-om glede odre%ivanja privremenih mjera, pri-mjenjuju se odredbe navedenih op"ih pro-pisa koji propisuju procesne pretpostavke za odre%ivanje privremenih mjera osiguranja.10 U nekim komparabilnim pravnim sustavima tra$i se eksplicitno da pretpostavljeni povre-ditelj, dono!enjem privremene mjere koja bi se kasnije u postupku pokazala kao neo-pravdana, ne bi pretrpio ve"e negativne po-sljedice od onih koje bi bez dono!enja takve privremene mjere pretrpio nositelj prava. 11

10 V. odluku VTSRH, P$-6637/04, od 25. 5.2005., Zbirka odluka VTSRH br.10/46.

11 Za komparativnu sudsku praksu vidi rje!idbu: “Za ocenu aktivne legitimacije predlaga#a privremene mere radi za!tite patenta nije relevantno samo da je doneto re!enje kojim se re!enje o priznanju patenta ogla!ava ni!tavim. Va$no je utvrditi i kada to re!enje proizvodi pravno dejstvo poni!tavanjem pravnih posledica koje je re!enje o priznanju prava proizvelo. Iz obrazlo$enja ‘Prvostepeni sud svoju odluku o tome da izvr!ni poveri-oci nemaju aktivnu legitimaciju zasniva na #injenicama koje je saznao od Zavoda za intelektualnu svojinu, pre svega da je re!enje o priznanju patenta ogla!eno ni!ta-vim. Ne vr!i uvid u navedeno re!enje niti vr!i ocenu tog dokaza, jer njega nema u spisima, niti je ono prilo$eno uz dopis Zavoda za intelektualnu svojinu. Dopis Zavoda ne dostavlja strankama, pa ni izvr!nim poveriocima, kako bi se o tvrdnjama iz dopisa izjasnili. Ne razmatra kada re!enje kojim se re!enje o priznanju prava oglasi ni!tavim proizvodi pravne posledice, a prema #lanu 259. Zakona o op!tem upravnom postupku ogla!avanjem re!enja ni!tavim poni!tavaju se i pravne posledice koje je to re!enje proizvelo. Ne utvr%uje #injenice koje se odnose na kona#nost i pravosna$nost te odluke i zna#aj u odnosu na pravno ste#eno re!enjem o priznanju prava i upisom u odgovaraju"i registar. Bez toga, prvostepeni sud nije ni imao mogu"nost da pravilno primeni ma-terijalno pravo i odlu#i o predlogu za odre%ivanje pri-vremene mere, ocenjuju"i da li izvr!ni poverioci zaista imaju ili nemaju aktivnu legitimaciju za vo%enje spora po tu$bi zbog povrede patenta, a time i za podno!enje predloga za odre%ivanje privremene mere prije pokreta-

S obzirom na odre%ene razlike u pogledu pretpostavki za privremene mjere kako su regulirane OZ-om kao op"im zakonom i ZO)-om kao posebnim zakonom, postavilo se u praksi pitanje kako "e se te pretpostav-ke sagledavati i utvr%ivati u sporovima zbog povrede $iga, !to je rezultiralo razli#itim sudskim odlukama.Prema jednom stajali!tu, u sporovima zbog povrede $iga preduvjet za odre%ivanje pri-vremene mjere je potra$ivanje #ije se osigu-ranje zahtijeva. Stoga, prema tome mi!lje-nju u prijedlogu za odre%ivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora, izme%u ostaloga to#no nazna#iti tra$binu #ije osi-guranje tra$i, pa bi tek nakon isticanja odre-%ene nov#ane ili nenov#ane tra$bine #ije se osiguranje predla$e bilo mogu"e utvrditi #i-njenice iz kojih proizlazi vjerojatnost posto-janja tra$bine i vjerojatnost opasnosti da bi bez takve mjere protivnik osiguranja sprije-#io ili znatno ote$ao ostvarenje tra$bine time !to bi promijenio postoje"e stanje stvari, od-nosno, da bi mjera bila potrebna kako bi se sprije#ilo nasilje ili nastanak nenadoknadive !tete. Takvo stajali!te sudske prakse upu"uje da je sadr$aj prijedloga za odre%ivanje pri-vremene mjere propisan odredbom #l. 341. st. 2. Ovr!nog zakona. U prijedlogu za odre-%ivanje privremene mjere predlagatelj osi-guranja mora istaknuti zahtjev u kojemu "e to#no ozna#iti tra$binu #ije osiguranje tra$i, odrediti kakvu mjeru tra$i i vrijeme njezi-na trajanja te, kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima "e se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovaraju"u primjenu pravila OZ-a o sred-stvima i predmetu ovrhe. U prijedlogu se moraju navesti #injenice na kojima se temelji zahtjev za odre%ivanje privremene mjere te predlo$iti dokazi kojima se ti navodi pot-

nja tog spora. U tom kontekstu relevantni propisi su ne samo odredbe Zakona o patentima, ve" i odredbe zako-na iz oblasti upravnog prava, odnosno Zakona o op!tem upravnom postupku i Zakona o upravnim sporovima koje se odnose na kona#nost i pravosna$nost upravnih akata, kao i na pravne posledice dono!enja re!enja ko-jim se ogla!ava ni!tavim re!enje o priznanju prava.” Vi!i privredni sud u Beogradu, I$.2057/08-a, 14.08.2008.


krepljuju. Predlagatelj osiguranja du$an je te dokaze, po mogu"nosti, prilo$iti uz pri-jedlog. Ako u prijedlogu za odre%ivanje pri-vremene mjere predlagatelj osiguranja nije istaknuo tra$binu prema protivnicima osi-guranja #ije osiguranje tra$i, pa prijedlog ne sadr$i sve elemente propisane u #l. 241. st. 2. OZ-a, pa prijedlog zato nije formalno ure-dan, takav prijedlog treba odbaciti sukladno odredbama #l. 39. st. 3., u vezi s odredbom #l. 342. st. 4. OZ-a. 12

Uz navedeno, u sudskoj praksi egzistiraju i druk#ija gledi!ta. Ta stajali!ta polaze od toga da se za odre%ivanje privremene mjere u sporovima radi za!tite $iga moraju ispuniti pretpostavke propisane odredbama Ovr!nog zakona, te materijalne pretpostavke propisa-ne odredbama Zakona o $igu. Procesne pret-postavke odnose se na urednost i zakonom propisan sadr$aj prijedloga za odre%ivanje privremene mjere. Koji je obvezan sadr$aj prijedloga za odre%ivanje privremene mjere propisano je odredbom #l. 341. OZ-a. Mate-rijalne pretpostavke za odre%ivanje privre-mene mjere u sporovima zbog povrede $iga odre%ene su odredbom #l. 79.b Zakona o $igu, koja je lex specialis u odnosu na odred-bu #l. 341. st. 2. OZ-a. Stavkom 1. #l. 79.b ZO)-a propisano je da "e sud na zahtjev no-sitelja $iga koji u#ini vjerojatnim da mu je $ig povrije%en ili da prijeti opasnost od povrede

12 V. VTS RH, 74 P$-6680/12-3 od 12. 10. 2012. Unato# ovom utvr%enju, drugostupanjski sud zauzima iznimno zanimljivo i prihvatljivo stanovi!te da bez obzira !to je u konkretnom slu#aju prijedlog za odre%ivanje privreme-ne mjere trebalo odbaciti, bez ula$enja u ocjenu njegove osnovanosti, navedeno je bez utjecaja na zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rje!enja. Naime, smatra nadalje drugostupanjski sud, kako je prvostupanjski sud odbio prijedlog za odre%ivanje privremene mjere, predlagatelj osiguranja nije do!ao u nepovoljniji polo$aj od onog u kojem bi se nalazio da je prijedlog za odre%i-vanje privremene mjere odba#en, U konkretnom slu#a-ju, zaklju#uje drugostupanjski sud, u"inci odbacuju&eg i odbijaju&eg rje%enja za predlagatelja osiguranja su jednaki. (ini nam se opravdanijim da je taj zaklju#ak sud donosio sagledavaju"i i poziciju protivnika osigu-ranja, odnosno kako se mogu"a rje!enja reflektiraju na njihovu pravnu poziciju. Me%utim, kako su u#inci odba-cuju"eg i odbijaju"eg rje!enja i za protivnike osiguranja jednaki, propust suda da to eksplicitno utvrdi nemaju negativnih konzekvenci na njihovu pravnu poziciju u predmetu.

$iga, odrediti bilo koju privremenu mjeru koja je usmjerena na prestanak ili spre#a-vanje povrede, a osobito nalo$iti protivniku osiguranja da prestane, odnosno odustane od radnji kojima se povre%uje $ig, te odre-diti oduzimanje ili isklju#enje iz prometa proizvoda koji su protupravno obilje$eni $igom. Dakle, op"a pravila o privremenim mjerama nalaze se u odredbama Ovr!nog zakona, dok u nizu drugih zakona, me%u ko-jima je i Zakon o $igu, postoje posebna pra-vila o privremenim mjerama koja u odnosu na op"a pravila predstavljaju lex specialis. S obzirom na to da odredbe Zakona o $igu ne sadr$e pravilo o sadr$aju prijedloga za osi-guranje odre%ivanjem privremene mjere i da je odredbom #l. 79.b st. 6. Zakona o $igu propisano da se na pitanja koja nisu ure%ena #l. 79.b Zakona o $igu primjenjuju odredbe Ovr!nog zakona, to se, u odnosu na sadr$aj prijedloga za odre%ivanje privremene mjere, primjenjuje odredba #l. 341. st. 2. Ovr!nog zakona. Prilikom odre%ivanja privremene mjere u sporovima zbog povrede $iga, pred-lagatelj osiguranja mora prijedlog potkri-jepiti dokazima na temelju kojih sud, s do-statnim stupnjem uvjerenja, mo$e zaklju#iti da je predlagatelj privremene mjere nositelj prava te da mu je pravo intelektualnog vla-sni!tva povrije%eno ili da prijeti opasnost od takve povrede. Kad se to u#ini vjerojatnim,

Ako u prijedlogu za odre%ivanje

privremene mjere predlagatelj osiguranja

nije istaknuo tra"binu prema protivnicima

osiguranja $ije osiguranje tra"i, pa

prijedlog ne sadr"i sve elemente propisane

u $l. 241. st. 2. OZ-a, pa prijedlog zato nije

formalno uredan, takav prijedlog treba

odbaciti sukladno odredbama $l. 39. st. 3.,

u vezi s odredbom $l. 342. st. 4. OZ-a.


u#injeno je vjerojatnim i postojanje tra$bine na propu!tanje radnje kojom se povre%uje pravo ili #ini izglednom takva povreda, i to upravo od strane protivnika osiguranja.13

Napominjemo da su za kvalitetno odlu#iva-nje po prijedlogu za odre%ivanje privreme-nih mjera u $igovnim sporovima referentni Zakon o parni#nom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP); Ovr!ni zakon i Zakon o $igu. pri #emu je OZ op"i ili generalni zakoni (lex ge-neralis) a ZO) posebni zakon (lex specialis). To je va$no odmah razlu#iti, jer to u bitnome odre%uje pravnu prirodu privremenih mje-ra, koja je razli#ita s aspekta op"ih zakona u odnosu na onu prema posebnim zakonima. Naime, prema op"im pravilima privremene mjere su sredstva osiguranja, dok su prema posebnim zakonima (uklju#uju"i i ZO)) mjere preventivnog i obrambenog djelova-nja. U kontekstu op"eg pravila iz odredbe #l. 341. st. 2. OZ 2012, postavlja se pitanje da li je mogu"e odrediti privremenu mjeru u sporovima povodom tu$bi za utvr%enje (de-klaratorni petit). Prema op"em pravilu to ne bi bilo dopu!teno, jer su privremene mjere sredstvo osiguranja potra$ivanja, a potra$i-vanja nema kod tu$bi za utvr%enje. Razvidno je iz odredbe #l. 76. ZO)-a da u tu$bi radi povrede $iga nositelj $iga, odnosno druge aktivno legitimirane osobe u smislu odredbe #l. 75. ZO)-a (osoba koju nositelj $iga ovla-sti u skladu s op"im propisima o zastupanju, odnosno nositelj isklju#ive licencije u onoj mjeri u kojoj je stekao pravo na iskori!tava-nje $iga na temelju pravnog posla ili zakona – op. aut.), mogu postaviti deklaratorne i/ili kondemnatorne zahtjeve. Sve da tu$itelj/predlagatelj osiguranja isklju#ivo postavi samo deklaratorne tu$bene zahtjeve, prema odredbi #l. 79.b ZO)-a, odre%ivanje privre-mene mjere bilo bi dopu!teno i ne bi bilo mjesta odbacivanju prijedloga. Stoga, ako tu$ba ne sadr$i zahtjev za naknadu !tete kao nov#ano potra$ivanje, to istodobno ne zna-13 Loc.cit.

#i da, ako je predlagatelj privremene mjere u#inio vjerojatnom povredu $iga ili opasnost od takve povrede, da nisu ispunjene pretpo-stavke za odre%ivanje privremene mjere u takvom postupku.14 Odredbom #lanka 79.b stavka 1. Zakona o $igu, propisano je da sud mo$e odrediti bilo koju privremenu mjeru koja je usmjerena na prestanak ili spre#avanje povrede, na zahtjev nositelja $iga koji u#ini vjerojatnim da mu je $ig povrije%en ili da prijeti opasnost od po-vrede $iga. Time je propisano ono !to pred-lagatelj osiguranja mora u#initi vjerojatnim, pa ne mora dokazivati okolnosti iz odredaba #lanaka 344. i 346. Ovr!nog zakona kojima su ure%ene pretpostavke za odre%ivanje pri-vremenih mjera radi osiguranja nov#anih i nenov#anih tra$bina op"enito. To osobito proizlazi iz odredbe #lanka 79.b stavka 7. Zakona o $igu, prema kojoj su odredbe tog #lanka bez utjecaja na mogu"nost odre%i-vanja privremenih mjera prema drugim odredbama tog Zakona i odredbama Ovr!-nog zakona. Dakle, zbog povrede $iga nje-gov nositelj mo$e imati vi!e vrsta tra$bina, od kojih neke mogu predstavljati i tra$bine iz #lanaka 344. i 346. OZ-a, no odre%ene pri-vremene mjere mogu se, !to se pretpostavki za njihovo dono!enje ti#e, odrediti i samo primjenom #l. 79.b Zakona o $igu. U pro-tivnom, posebno propisivanje pretpostavki za odre%ivanje privremenih mjera tim pro-pisom bilo bi besmisleno, ako bi ionako tre-balo ostvarivati pretpostavke iz #lanaka 344. i 346. OZ-a.Kod toga predlagatelj osiguranja ne treba u prijedlogu u#initi vjerojatnim da mu zbog povrede $iga prijeti nenadoknadiva !teta. Tu je pretpostavku, prema #l. 79.b st. 2. ZO)-a, doista potrebno u#initi vjerojatnom, ali samo onda kada predlagatelj osiguranja do-kazuje da mu je $ig povrije%en u obavljanju

14 “Jedina je pretpostavka za dono!enje privremene mjere, prema Zakonu o industrijskom dizajnu, da je predlaga-telj osiguranja u#inio vjerojatnim da je njegovo pravo nositelja industrijskog dizajna povrije%eno ili da postoji opasnost od povrede tog prava.” Odluka Visokog trgo-va#kog suda RH, P$-7049/06 od 5. 1. 2007.; TS Osijek R1-125/06 od 30. listopada 2006.


gospodarske djelatnosti s ciljem pribavljanja protupravne gospodarske ili imovinske ko-risti, te kada tra$i odre%ivanje privremene mjere oduzimanja pokretnina ili nekretnina u vlasni!tvu protivnika osiguranja koje nisu u neposrednoj vezi s povredom, kao i zabra-nu raspolaganja sredstvima na ra#unu kod & nancijskih institucija i raspolaganja dru-gom imovinom.15

Ako su ispunjene procesne i materijalne pretpostavke za odre%ivanje privremene mjere, sud mo$e odrediti bilo koju privre-menu mjeru koja je usmjerena na prestanak ili spre#avanje povrede $iga.16 Pri tome sud mo$e nalo$iti protivniku osiguranja da pre-stane, odnosno odustane od radnji kojima se povre%uje pravo na $ig. Takav nalog sud mo$e izre"i i protiv posrednika #ije usluge koriste tre"e osobe da bi povrijedile pravo na $ig.17 Nadalje, sud mo$e, kako mu to, pri-mjerice, sugerira odredba #l. 79.b. st. 1. i 2. ZO)-a, odrediti i privremenu mjeru koja bi uklju#ivala oduzimanje, uklanjanje iz pro-meta i pohranu predmeta povrede i sredstva povrede koji su isklju#ivo ili u prete$noj mje-ri namijenjeni, odnosno upotrebljavaju se za 15 V. odluku Visoki trgova#ki sud Republike Hrvatske, P$

7463/2010 od 24. 12. 2010.16 “Nositelj registriranog $iga koji je u#inio vjerojatnim da

je njegovo pravo povrije%eno, mo$e osnovano od suda zahtijevati izdavanje privremene mjere kojom se tu$e-niku zabranjuje daljnja proizvodnja i prodaja proizvoda i daljnja zloporaba neregistriranog $iga #ime se mo$e stvoriti zabuna u gospodarskom prometu. Proizvod-njom i stavljanjem u promet neregistriranog proizvoda postoji vjerojatnost da je proizvo%a# izvr!io povredu prava i registriranog za!ti"enog $iga, jer se radi o gotovo istovjetnom proizvodu”. V. odluku VTS RH, P$-5917/03, od 9. 12.2003., Zbirka odluka HTS, br.8/32.

17 Za srpsku sudsku praksu vidi odluke: “Tu$ba sa zahte-vom za zabranu stavljanja u promet i uni!tenje robe i predlogom za odre%ivanje privremene mere za za!titu $iga, mo$e se podneti i protiv trgovinskog preduze"a koje u svojoj prodajnoj mre$i prodaje proizvod kojim je izvr!ena povreda za!ti"enog $iga.” V. odluku Vi!eg privrednog suda Srbije, broj: P$-496/94 od 14. 6. 1994. godine. “Tu$ilac kao nosilac prava robnog $iga regi-strovanog u SRJ ima pravo na za!titu svog robnog $iga. Stoga ako tu$eni kao trgovinska organizacija u svojoj prodajnoj mre$i prodaje proizvod kojim je izvr!ena povreda za!ti"enog $iga tu$ioca, on ima pravo da tra$i zabranu stavljanja u promet takvog proizvoda kao i njegovo uni!tenje, sve dok se ovakvi proizvodi nalaze na skladi!tu tu$enog trgovca.” V. odluku Vi!eg privrednog suda Srbije, broj: P$-496/94 od 14. 6. 1994. godine.

#injenje povreda $iga. 18 Tako u prijedlogu za odre%ivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaknuti zahtjev u kojemu "e to#no ozna#iti tra$binu (nov#anu ili ne-nov#anu) #ije osiguranje tra$i, odrediti ka-kvu mjeru tra$i i vrijeme njezina trajanja te, kada je to potrebno, sredstva osiguranja koji-ma "e se privremena mjera prisilno ostvariti, te predmet osiguranja, uz odgovaraju"u pri-mjenu pravila OZ-a. Predlagatelj privremene mjere mora potkri-jepiti svoj prijedlog dokazima na temelju kojih sud, s dovoljnim stupnjem uvjerenosti, mo$e zaklju#iti da je predlagatelj privremene mjere nositelj prava i da mu je njegovo za!ti-"eno pravo intelektualnog vlasni!tva povrije-%eno ili da postoji ugroza, odnosno prijetnja ili opasnost od povrede $iga. Kad se to u#ini vjerojatnim, samim time se u#inilo vjero-jatnim i postojanje tra$bine na propu!tanje radnje kojom se povrje%uje $ig ili kojom se povreda $iga #ini izglednom.19 Bitno obilje$-je privremenih mjera jest u tome da se pri-vremene mjere kao mjere osiguranja mogu zahtijevati i odrediti kako prije podno!enja tu$be zbog povrede $iga, tako i istodobno s podno!enjem tu$be, odnosno poslije podno-!enja tu$be zbog povrede $iga.20 U slu#aju da je sud odredio privremenu mjeru iz #l. 79.b. st. 4. i 5. ZO) BiH prije podno!enja tu$be, u istom rje!enju o odre%ivanju mjere mora odrediti i rok u kojem predlagatelj mora pod-nijeti tu$bu radi opravdanja te mjere. Prate"i rje!enja iz TRIPS-a i Direktive 2004/48/EZ, u odredbi #l. 79.b st. 5. ZO)-a propisano je da taj rok ne mo$e biti du$i od 20 radnih dana, odnosno 31 kalendarskog dana, od dana do-stavljanja rje!enja predlagatelju, zavisno od

18 V. za hrvatsku sudsku praksu presudu VTSRH, br.P$- 5917/03, od 9.prosinca 2003. Za pravnu teoriju vi!e kod SINGER, M., Privremene mjere osiguranja u sporovima oko povrede prava na robne i uslu#ne #igove s posebnim osvrtom na pojam „nenadoknadive %tete“, Hrvatski gla-snik intelektualnog vlasni!tva, Zagreb, god. 5, 1998., br. 6, str. 1816-1818.

19 Cit. PAVLOVI/, M., op. cit., str. 7.20 Sli#no MARKOVI/, S. M., Pravo intelektualne svojine,

Magistrat i Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sara-jevo, 2007., str. 263.


toga koji rok isti#e kasnije.21 Privremene mjere, iako mogu anticipirati, dodu!e samo privremeno, kona#nu sudsku odluku o meritumu stvari kada se ona odre-%uje prije pokretanja sudskog postupka, ipak ne mogu i ne smiju prejudicirati kona#nu odluku.22 Kako cilj privremene mjere nije ostvarenje nego osiguranje tra$bine, to se njome ne mo$e iscrpiti sadr$aj tra$bine vje-rovnika, odnosno predlagatelja osiguranja. Unato# nekim situacijama koje predstavlja-ju iznimku od navedenog pravila, u parni-

21 V. #l. 9. st. 5. Direktive 2004/48/EZ.22 Vidi za usporednu sudsku praksu: “Op!te pravilo, da je

nedopu!tena privremena mjera identi#ne sadr$ine sa tu$benim zahtjevom, ima izuzetke predvi%ene poseb-nim propisom, kao !to je i Zakon o $igovima, a oprav-danost takvog izuzetka je u ograni#enom vremenskom va$enju mjere. Prijedlog da se mjerom oduzme roba kojom se vr!i povreda i tu$beni zahtjev da se ista roba uni!ti ne predstavljaju takav izuzetak, jer nisu identi#ne sadr$ine.” Privredni apelacioni sud, P$-7353/11 od 15. 09. 2011. godine.

cama radi za!tite prava na $ig privremene mjere ne smiju biti odre%ene kao mjere re-alizacije ve" isklju#ivo kao mjere osiguranja. Kada bi privremene mjere glasile identi#no tu$benom zahtjevu, odnosno dijelu istog zahtjeva, tada bi po tu$bi tu$itelja postalo bespredmetno raspravljati o tim dijelovima tu$benog zahtjeva, jer su sadr$ani u odre%e-noj privremenoj mjeri. Zato takve zahtjeve za odre%ivanjem privremene mjere treba od-biti, jer privremena mjera ne mo$e zamije-niti presudu, a provo%enje takve privremene mjere imalo bi za posljedicu kona#nu ovrhu sudske odluke.23 U tim slu#ajevima prije bi se moglo raditi o privremenim mjerama radi osiguranja nenov#ane tra$bine, iako niti za-htjev za odre%ivanje privremene mjere radi osiguranja nov#ane tra$bine nije isklju#en u slu#ajevima u kojima se uz zabranu dalj-nje povrede prava na $ig tra$i naknada !te-te zbog neovla!tenog kori!tenja u prometu istog ili sli#nog $iga, odnosno ostvarivanja dobiti dovo%enjem u zabludu krajnjih ko-risnika na !tetu titulara $iga. 24 Ne postoji vjerojatnost tra$bine kao jednog od uvjeta za izdavanje privremene mjere ako se ne u#ini vjerojatnim da je znak du$nika identi#an ili sli#an sa za!ti"enim $igom vjerovnika.25 23 V. rje!enje Trgova#kog suda u Splitu, br. XVP.1272/97,

od 5. rujna 1997., po prijedlogu predlagatelja osiguranja “Slovenijavino” p. o. Ljubljana, Republika Slovenija pro-tiv BAP “Nalis” Metkovi" u sporu utvr%ivanja povrede $iga i sli#nosti znakova Cockta i Cockla.

24 Detaljnije o privremenim mjerama radi osiguranja nov#anih i nenov#anih tra$bina vidi u TRIVA, S., BE-LAJAC, V., DIKA, M., Sudsko izvr%no pravo, Op"i dio, Informator, Zagreb, 1984., odnosno 'IZMI/, J., Ko-mentar Zakona o parni"nom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, Privredna !tampa, Sarajevo, 2009., str. 571. i dalje.

25 “Nositelj registriranog $iga u verbalnom i figurativnom obliku – tiskovine mo$e od suda zahtijevati izricanje privremene mjere zabrane naklade, tiskanja i distribu-iranja tiskovine, a vjerojatno je da postoji povreda $iga zbog sli#nosti.” V. odluku VTSRH, P$-4458/03, od 9. 12. 2003., Zbirka odluka HTS, br. 8/33. “Nositelj registrira-nog $iga koji je u#inio vjerojatnim da je njegovo pravo povrije%eno mo$e osnovano zahtijevati od suda izda-vanje privremene mjere kojom se tu$eniku zabranjuje izdavanje tiskovine. Proizvodnjom tiskovine BANAQ postoji vjerojatnost da je nakladnik povrijedio pravo nakladnika registriranog za!ti"enog $iga tiskovine BA-NAK, a radi se o gotovo istovjetnoj tiskovini.” V. odluku VTSRH, P$-4462/03, od 16. 12. 2003., Zbirka odluka

Kako neovla!teni korisnik "iga

$esto i unato$ privremenoj mjeri

nastavlja s $injenjem povrede "iga

u gospodarskom prometu, to je

za titulara "iga povoljno !to se

zahtjev za ovr!enje privremene

mjere radi spre$avanja nastupanja

nenadoknadive !tete mo"e ponavljati

na temelju iste odluke sve dok se ona

odr"ava na snazi, jer je svrha takvog

zahtjeva osuje#enje svake daljnje

aktivnosti ili propu!tanje du"nika

kojom bi bila dovedena u pitanje

svrha izdavanja privremene mjere.


Ve" je bilo govora da se tu$ba u povodu za-!tite $iga mo$e pokrenuti i prije nego !to je do!lo do stavljanja roba ili usluga ozna#e-nih spornim $igom u promet, odnosno ve" kada postoji namjera takvog neovla!tenog pona!anja. U tom slu#aju smatramo da se ne mo$e tra$iti osiguranje nenov#ane tra$bine koja jo! ne postoji, ve" samo postoje indici-je koje upu"uju da bi tra$bina mogla nastati in futurum.26 Ne treba, s obzirom na proce-snu i materijalnopravnu poziciju protivnika osiguranja, odnosno ovr!enika (izvr!enika), posebno elaborirati stajali!te da te pasivne strane u postupku ne mogu zahtijevati odre-%ivanje privremenih mjera u njihovu korist, i to zato !to oni nemaju tra$bine.27 Da bi se u#inila vjerojatnom druga pretpo-stavka za odre%ivanje privremene mjere – opasnost spre#avanja ili znatnog ote$anja ostvarenja tra$bine – dovoljno je ukazati na objektivnu opasnost, odnosno potrebu da se sprije#i nastanak nenadoknadive !tete koja prijeti. Ako se tra$bina ima ostvariti u inozemstvu, tada ne treba dokazivati opa-snost, jer je rije# o apsolutnoj i neoborivoj presumpciji, a i u slu#aju tuzemne tra$bine neovla!tena uporaba tu%eg $iga u gospodar-skom prometu u pravilu dovodi do nazna#e-ne opasnosti, odnosno znatne !tete za pred-lagatelja osiguranja. Kako neovla!teni korisnik $iga #esto i una-to# privremenoj mjeri nastavlja s #injenjem povrede $iga u gospodarskom prometu, to je za titulara $iga povoljno !to se zahtjev za ovr!enje privremene mjere radi spre#avanja nastupanja nenadoknadive !tete mo$e po-navljati na temelju iste odluke sve dok se ona odr$ava na snazi, jer je svrha takvog zahtjeva osuje"enje svake daljnje aktivnosti ili pro-pu!tanje du$nika kojom bi bila dovedena u pitanje svrha izdavanja privremene mjere.28 Nadalje, ako osoba kojoj je ne!to nalo$eno

HTS, br.8/34. 26 V. PSH, Pz-2101/90, od 18. 9. 1990., PSP-47/220.27 V. OS Split, G$-3041/82, od 17. 10. 1982., PSP-22/204.28 Detaljnije ZLATOVI/, D., Ovr%nopravna pitanja u no-

vom hrvatskom pravu intelektualnog vlasni%tva, Pravni vjesnik 16 (1-2), 29-50, Osijek, 2000.

Valja naglasiti da se tra"bina ne

mo"e osigurati tako da se protivniku

osiguranja onemogu#i obavljanje

djelatnosti koja je predmet njegova

poslovanja, pa tako otpada

mogu#nost da se ovr!eniku zabrani

daljnja proizvodnja proizvoda

ozna$enih spornim znakom

(npr. bezalkoholnih pi#a koja su

etiketirana spornim znakom).

Postoje i odre%ena ograni$enja

u$inka "iga o kojima sud mora

voditi ra$una prilikom odlu$ivanja

o privremenoj mjeri, jer o tome

ovisi vjerojatnost povrede "iga.

Tako registrirani "ig nositelju daje

isklju$iva prava koja proizlaze iz toga

"iga i ta prava djeluju prema svima,

ali nositelj "iga ne mo"e zabraniti

tre#oj strani upotrebu u trgova$kom

prometu njezina imena, ako se tim

imenom koristila prije prijave "iga i

ako to ime nije stekla zlonamjerno.

U slu$aju izostajanja protupravnosti

kori!tenja za!ti#enog "iga po

prigovoru tu"enika, sud ne#e

odobriti izricanje privremene mjere

osiguranja.


ili zabranjeno privremenom mjerom odre-%enom radi za!tite $iga ne postupi po privre-menoj mjeri, sud joj mo$e izre"i zaprije#enu nov#anu kaznu.29 U sporovima radi za!tite od povrede $iga, uz one u ZO)-u posebno navedene, mogu biti predlo$ene i druge pri-vremene mjere kojima se mo$e odrediti ski-danje i uni!tavanje kori!tenog $iga, odnosno znaka, posebice povla#enje iz prodaje svih koli#ina proizvoda obilje$enih za!ti"enim znakom, uz zabranu svake daljnje prodaje.30 Nadalje, kao privremena mjera mo$e egzisti-rati i odredba o zapljeni etiketa, memoran-duma, promotivnih i drugih materijala na kojima se nalazi sporni znak, odnosno eti-keta, uz posebnu odredbu da se zaplijenjene stvari imaju #uvati u sudu.31 Valja naglasiti da se tra$bina ne mo$e osi-gurati tako da se protivniku osiguranja onemogu"i obavljanje djelatnosti koja je predmet njegova poslovanja, pa tako otpada mogu"nost da se ovr!eniku zabrani daljnja proizvodnja proizvoda ozna#enih spornim znakom (npr. bezalkoholnih pi"a koja su eti-ketirana spornim znakom).32 Postoje i odre-29 V. presudu VTSRH, P$-1939/05, od 27. 9. 2005., Izbor

odluka VTSRH br. 11/80.30 V. rje!enje TS Zagreb br. P-11801/94. Nadalje, upu"u-

jemo i na odredbu #l. 12. Direktive 2004/48/EZ, kojom je predvi%ena mogu"nost izricanja alternativnih mjera. Naime, dr$ave #lanice mogu odrediti da u odgovara-ju"im slu#ajevima i na zahtjev osobe kojoj bi mogle biti nalo$ene mjere utvr%ene odjeljkom 5. Direktive, nadle$na sudska tijela mogu narediti pla"anje nov#ane naknade o!te"enoj stranci umjesto primjene mjera utvr%enih odjeljkom 5. Direktive (koji uklju#uje i odre-%ivanje privremenih mjera), ako je ta osoba postupala nenamjerno i pa$ljivo, ako bi joj izvr!enje tih mjera uzrokovalo nerazmjernu !tetu i ako se nov#ana naknada o!te"enoj strani #ini primjerenom.

31 V. rje!enje Trgova#kog suda u Splitu, br. XVP-1272/97, od 5. 9. 1997. Vidi #l. 9. Direktive 2004/48/EZ. Nu$no je ukazati i na mjeru iz britanskog pravnog sustava tzv. freezing-injunction ili Mareva-injunction, po kojoj sudovi mogu odrediti zabranu raspolaganja sredstvima na ra#unima banaka ili pljenidbu druge imovine. Ipak, predlagatelj osiguranja ne stje#e zalo$no pravo na pred-metima koje obuhva"a Mareva-injunction. O tome de-taljnije kod CORNISH, W. R., Intellectual Property, third edition, Sweet & Maxwell, London, 1996., str. 71.

32 “Sud ne mo$e odrediti privremenu mjeru kojom se ne posti$e svrha osiguranja potra$ivanja. Potra$ivanje se ne mo$e osigurati tako da se du$niku onemogu"i obavlja-nje djelatnosti koja je predmet njegova poslovanja.” V. odluku Privrednog suda Hrvatske, P$-765/92 od 31. 03.

%ena ograni#enja u#inka $iga o kojima sud mora voditi ra#una prilikom odlu#ivanja o privremenoj mjeri, jer o tome ovisi vjerojat-nost povrede $iga. Tako registrirani $ig no-sitelju daje isklju#iva prava koja proizlaze iz toga $iga i ta prava djeluju prema svima, ali nositelj $iga ne mo$e zabraniti tre"oj stra-ni upotrebu u trgova#kom prometu njezina imena, ako se tim imenom koristila prije pri-jave $iga i ako to ime nije stekla zlonamjerno. U slu#aju izostajanja protupravnosti kori!te-nja za!ti"enog $iga po prigovoru tu$enika, sud ne"e odobriti izricanje privremene mjere osiguranja.33 Trajanje privremene mjere odre%uje sud u rje!enju o odre%ivanju privremene mjere su-kladno okolnostima slu#aja. Za o#ekivati je da se u predmetnim pravnim stvarima pri-vremene mjere odre%uju na na#in da stupaju na snagu odmah po dono!enju, a da ostaju na snazi do pravomo"nog okon#anja spora u vezi s povredom $iga. 34 Prema izri#itoj odredbi #l. 79.e. ZO)-a i postupak u vezi s dono!enjem privremene mjere zbog povrede $iga je hitan. Za razliku od ZO)-a, ZOT ne sadr$i po-sebne odredbe koje bi uredile odre%ivanje privremenih mjera u sudskim postupci-ma za!tite od nelojalne konkurencije, niti

1992. godine, PSP, br. 52/92, str. 165, odl. br. 187.33 V. VTSRH, P$-3396/2009-3, od 3. 6. 2009., Izbor odlu-

ka Vrhovnog suda RH, br.2/121., 2009., str. 133.34 Usporedi CRNI/, I., Izvr%ni postupak u praksi, In-

formator, Zagreb,1989. Za usporednu sudsku praksu v. odluku Privrednog apelacionog suda, P$-2912/11 od 6. 4. 2011. godine “Privremena mjera izre#ena po odredbama Zakona o $igovima va$i do pravnosna$nog okon#anja postupka po tu$bi zbog povrede, a o $albi protiv tog rje!enja odlu#uje se u roku od osam dana od prijema spisa u drugostepeni sud. Zato ako o mjeri nije odlu#eno ranije, ve" tek u presudi kojom se odlu#uje o tu$benim zahtjevima, privremena mjera ne ostvaruje svoju svrhu i cilj – spre#avanje daljeg vr!enja povrede (do pravnosna$ne odluke suda o tu$benim zahtjevima). Tako%er nije jasno kakvi su pravni efekti odlu#ivanja o privremenoj mjeri istovremeno sa odlu#ivanjem o tu$benom zahtjevu, kada privremena mjera va$i do pravnosna$nog okon#anja parnice, kada se o $albi pro-tiv rje!enja o odre%ivanju privremene mjere, pa i kada je sadr$ana u presudi odlu#uje u roku od osam dana iz #ega bi slijedilo da odlu#ivanjem o $albi potpuno postaje bespredmetna odluka o odre%ivanju privremene mjere u ovakvoj pravnoj stvari.”


odredbu koja bi upu"ivala na primjenu odredbi posebnih zakona koji reguliraju prava industrijskog vlasni!tva. Me%utim, kako za!tita od nelojalne konkurencije ne-sporno predstavlja segment prava industrij-skog, odnosno intelektualnog vlasni!tva u cjelini, zastupamo stajali!te da je ovdje mogu"a supsidijarna primjena me%unarod-nih pravnih vrela u tom podru#ju (Pari!-ka konvencija, TRIPS, Direktiva 2004/48/EZ), odnosno naro#ito posebnih nacional-nih propisa u podru#ju prava industrijskog vlasni!tva, u situacijama kad u propisima o nelojalnoj konkurenciji ne nalazimo odgo-varaju"e pravno rje!enje, i to u sporovima u kojima je radnjom nelojalne konkurencije obuhva"eno ne#ije pravo intelektualnog vla-sni!tva. Zato i u samostalnim sudskim po-stupcima radi za!tite $iga, posebice onoga op"epoznatoga, od nelojalne konkurencije tu$itelj mo$e tra$iti odre%ivanje privreme-nih mjera pozivom kako na op"e procesne propise tako i pozivom na supsidijarne spe-cijalne odredbe ZO)-a. 35 U skladu sa stremljenjima Direktive 2004/48/EZ, bilo bi de lege ferenda po$elj-no ukazati na potrebu izri#itog zakonskog reguliranja odre%ivanja privremenih mje-ra kojima bi se prevenirale ili spre#avale radnje nelojalne konkurencije u Zakonu o trgovini, odnosno kojima bi se spre#avale ili u korijenu zatirale povrede $iga koje se 35 Za usporednu praksu: “Nosilac op!tepoznatog znaka

u$iva za!titu kao i nosilac registrovanog $iga, uklju-#uju"i ovla!"enje za predlaganje privremenih mjera propisanih Zakonom o $igovima. iz navedenih odredbi proizlazi da i nosilac op!tepoznatog znaka u$iva za!titu kao i nosilac $iga, a ona obuhvata i ovla!"enje za pred-laganje odre%ivanja privremenih mjera sadr$ine koja je Zakonom o $igovima predvi%ena. Me%utim, kao !to nosilac $iga, pored dokazivanja uslova za odre%ivanje privremene mjere koje se ti#e vjerovatnosti povrede pra-va, mora dokazati svoje svojstvo nosioca $iga, odnosno nosioca prava iz prijave, tako i lice koje tvrdi da koristi op!tepoznati znak ovo svoje svojstvo mora dokazati. Tu$ilac samo prednje isti#e u tu$bi i ni#im ne dokazuje ovo svoje svojstvo, kao !to ne dokazuje ni o kakvom se autorskom imovinskom pravu radi, a koje je povrije%e-no, odnosno !ta konkretno predstavlja autorsko djelo koje je povrije%eno, koje je fizi#ko lice autor tog djela i na koji na#in je tu$ilac, kao pravno lice, nosilac eventu-alnih imovinskih prava.” Odluka Privrednog apelacio-nog suda, P$-1113/11 od 18. 02. 2011. godine.

#ine na komercijalnoj razini.36 Uz klasi#ne privremene mjere zbog povrede $iga, ZO) predvi%a i privremene mjere za osiguranja dokaza (#l. 79.c ZO)-a). Na zahtjev nositelja $iga koji u#ini vjero-jatnim da mu je $ig povrije%en ili da prijeti opasnost od povrede $iga, sud mo$e odre-diti privremenu mjeru radi osiguranja do-kaza. Tom privremenom mjerom sud mo$e osobito odrediti izradu detaljnog opisa robe za koju se u#ini vjerojatnim da se njome po-vre%uje $ig, uz uzimanje primjeraka ili bez njih, oduzimanje robe za koju se u#ini vjero-jatnim da se njome povre%uje $ig, te oduzi-manje materijala i sredstava koji su upotri-jebljeni za izradu i distribuciju robe za koju se u#ini vjerojatnim da se njome povre%uje $ig, te dokumentacije koja se na to odnosi. I te se privremene mjere mogu izre"i i bez obavje!"ivanja protivnika osiguranja ako predlagatelj osiguranja u#ini vjerojatnim da prijeti opasnost od uni!tenja dokaza ili od nastanka nenadoknadive !tete. Ako je pri-vremena mjera izre#ena bez obavje!"ivanja protivnika osiguranja, sud "e rje!enje o pri-vremenoj mjeri, odmah po njenoj provedbi, dostaviti protivniku osiguranja. U rje!enju kojim se odre%uje privremena mjera sud "e odrediti i trajanje te mjere, a ako je mjera odre%ena prije podno!enja tu$be, i rok u kojemu predlagatelj osiguranja mora pod-nijeti tu$bu radi opravdanja mjere, koji ne mo$e biti kra"i od 20 radnih dana, odnosno 31 kalendarski dan, od dana dostave rje!e-nja predlagatelju osiguranja, ovisno o tome koji kasnije istje#e.

36 Takvo rje!enje postoji u hrvatskom $igovnom pravu. V. odredbu #l.79.b st.2. ZO) RH. Detaljnije kod PARA/, K., Gra$anskopravna za%tita prava intelektualnog vla-sni%tva prema novelama zakona s podru"ja prava intelek-tualnog vlasni%tva iz 2007.godine, u MATANOVAC, R. (op. red.) i dr., Prilagodba hrvatskog prava intelektualnog vlasni%tva europskom pravu, DZIV & Narodne novine, Zagreb, 2007., str. 254.-255.

ENGLESKI ZA ODVJETNIKE50 Odvjetnik 1 2 2015.

Priredila

Ivana Bendowprof.

O autoriciIvana Bendow podu"ava

pravni"ki engleski jezik i sastavlja hrvatsko-engleski kolokacijski

rje"nik prava. Autorica je dvaju dvojezi"nih

frazeolo%kih rje"nika u nakladi )kolske knjige.

Slijede"i svoju neobuzdanu sklonost spajanju i pripajanju rije#i, Nijemci bi na pitanje iz na-slova odgovorili s jein. Ja und nein, both yes and no, i jest i nije. Ako je rije# o Rousseauo-vom djelu iz 1762. godine (Du contrat social), onda jest a social contract, ali ako je u pitanju temeljni ustrojbeni akt javnog trgova#kog dru!tva, komanditnog dru!tva ili dru!tva s ograni#enom odgovorno!"u, onda nije. Ooo-ops! Dotaknuli smo se izraza trgova#ko dru!-tvo. Zna#i, na skliskom smo terenu, na kojem "emo se, !to god rekli na engleskom, koji god engleski pravni naziv upotrijebili, redovito morati ogra%ivati. Zbog toga je korisno nau#iti najprije nezaobilazan izraz kojim se govornik ogra%uje od kategori#kih tvrdnji o nazivima i sadr$aju koji se iza njih krije. Magi#ni izraz je: it roughly corresponds to ili it’s the closest equi-valent to – to ugrubo odgovara, to je nabli$i ekvivalent. Misle"i, na primjer, na na!e javno trgova#ko dru!tvo, govornik "e svakako na en-gleskom re"i: It roughly corresponds to the En-glish general partnership, kao !to ka$e profesor Jak!a Barbi" uspore%uju"i na!e pravo dru!tava prema pravu dru!tava u ostalim pravnim su-stavima: General partnership najbli$i je na!em javnom trgova#kom dru!tvu, a limited par-tnership na!em komanditnom dru!tvu. Ne!to dalje u istom tekstu (Pravo dru!tava, Knjiga prva, Op"i dio) akademik ovako uspore%uje: Sli"no je i s pravom SAD-a gdje je pravu dru-%tava najbli#i corporate law, ali se ono %to se obra$uje pod spomenuta dva naziva nipo%to ne smije izjedna"iti. Najbli$i je, najbli$a je, is the closest equivalnt to, roughly corresponds to – bez tih “!taka” nije preporu#ljivo upu!tati se u razgovor sa strancem o tipovima trgova#kih

Kolokacije u jeziku prava

Je li dru%tveni ugovor a social contract?

dru!tava i njihovim nazivima. Zapravo, bez njih se nije uputno upu!tati u bilo kakvu po-redbenu temu.Nakon !to smo prona!li engleske (najbli$e!) ina#ice na!im nazivima javno trgova#ko dru!-tvo i komanditno dru!tvo, recimo ne!to o ra-zlici u sadr$aju tih naziva. U nas se javno trgo-va#ko dru!tvo i komanditno dru!tvo smatraju, kako im i sam naziv ka$e, dru!tvima (com-panies), i ure%eni su Zakonom o trgova#kim dru!tvima. Me%utim, prema anglo-ameri#kom pravu dru!tva osoba nisu companies, nego par-tnerships. Njihov konstituiraju"i akt – evo od-govora na pitanje je li dru!tveni ugovor social contract ili !to drugo – naziva se partnership agreement (alternativni naziv ponu%en je u rje#ni#kom dijelu priloga). Drugim rije#ima, pravni sustavi koji slijede anglo-ameri#ku pravnu tradiciju odvajaju dru!tva osoba (par-tnerships) od dru!tva kapitala (limited liability companies, amer. corporations) u smislu da ih ure%uju zasebnim zakonima, koji se obi#no zovu Partnership Act odnosno Companies Act i upisuju se u zasebne registre, koji se naj#e!"e nazivaju Partnerships Register odnosno Com-panies Register. Kako onda nazvati na! Zakon o trgova#kim dru!tvima (koji, uzgred, ure%uje i trgovca po-jedinca, iako, ako dobro razumijem, doti#ni nije ni dru!tvo ni trgova#ko) i kako nazvati na! sudski registar? Nazovemo li Zakon Com-panies Act ili Trading Companies Act, stranac bi mogao pomisliti da se radi o upisniku samo za d. d. i d. o. o. Isto tako, nazovemo li sudski registar Companies Register, na! bi strani sugo-vornik mogao pomisliti da je u pitanju upisnik samo za d. d. odnosno d. o. o. Jedno mogu"e

ENGLESKI ZA ODVJETNIKE 51 Odvjetnik 1 2 2015.

rje!enje je smjestiti trgova#ka dru!tva pod krovni naziv business associations ili business entities. Drugo rje!enje je koristiti naziv com-pany za sva trgova#ka dru!tva, ali pritom biti spreman strancu pojasniti, tj. re"i ne!to poput: We have only one register for both partnerships and companies, odnosno Croatian Companies Act governs both companies and partnerships – and even sole proprietorships.Primijetimo, na kraju, jednu u#estalu jezi#nu pojavu – skra"ivanje naziva. Tako, primjerice, dru!tvo s ograni#enom odgovorno!"u, punim imenom a private limited liability company,

po#esto gubi dijelove svog punog naziva, pa od private limited liability company nastaje a private limited company da bi na kraju ostalo samo a private company. Sli#no se doga%a i sa statutom dioni#kog dru!tva, koji od articles of association #esto postaje company’s articles, od #ega opet #esto ostaje samo the articles, pa se nerijetko mo$e #uti ili pro#itati: It’s governed by the articles – to je ure%eno statutom dru!tva.Nazivi se u engleskom #esto skra"uju, a mi "emo morati, #ini mi se, razgovor o trgova#-kim dru!tvima produ$iti, odnosno nastaviti u sljede"em broju Odvjetnika.

nastanak i prestanak dru!tva company formation and dissolution

dru!tvo nastaje a company is formeddru!tvo prestaje a company is dissolvedjavno trgova$ko dru!tvo, j. t. d. a general

partnership, GPkomanditno dru!tvo, k. d. a limited liability

partnership, LLPkomanditar a limited partnerkomplementar a general partnerdioni$ko dru!tvo, d. d. a public limited liability

company, a public company, PLCdru!tvo s ograni$enom odgovorno!#u, d. o. o.

a private limited liability company, a private company, Ltd

gospodarsko interesno udru"enje, GIU economic interest grouping

europsko gospodarsko interesno udru"enje, EGIU a European Economic Interest Grouping, EEIG

trgovac pojedinac a sole trader, sole proprietorship

ortakluk a simple partnershiptajno dru!tvo a secret partnershiptvrtka dru!tva company business name, business

name, company nameprijaviti tvrtku to register a business namesjedi!te dru!tva company registered office,

registered officedru!tveni ugovor dru%tva osoba a partnership

agreement, articles of partnership

dru!tveni ugovor dioni"ko dru%tvo s ograni"enom odgovorno%&u, brit. articles of association, amer. articles of incorporation

statut d. d. i dru%tvo za uzajamno osiguranje articles of association, a company’s articles

izmjena statuta alteration of company’s articles, change of articles

predmet poslovanja dru!tva a company’s objects

temeljni kapital share capital, amer. stock capital

ovla!teni temeljni kapital, nominalni kapital authorised share capital, nominal capital, amer. authorized stock

upisani kapital subscribed capitalupla#eni kapital paid up capitalsudski registar companies register, a register of

business entitiesrje!enje o upisu u sudski registar a certificate

of incorporationpodru"nica, filijala a branch officepredstavni!tvo a representative officeovisno dru!tvo, dru!tvo k#i a daughter

company, a subsidiaryvladaju#e dru!tvo, dru!tvo majka a parent

company, a holding companyskup!tina dru!tva annual general meeting,

annual meeting, general meeting, AGMizvanredna skup!tina dru!tva extraordinary

general meeting, EGMuprava a boardnadzorni odbor a supervisory board

HRVATSKI ZA ODVJETNIKE52 Odvjetnik 1 2 2015.

Svatko se lako mo$e slo$iti s tvrdnjom da pi-sanje nije ni jednostavna ni laka vje!tina i da svaki tekst naj#e!"e nastaje nakon brojnih iz-mjena, dorada i dopuna, kako rije#i tako i re-#enica. Pisanje nije ni jednostavno ni lako zato !to tekst koji pi!emo mora biti:1. razumljiv, pravilan i jasan (do velikih pote!-

ko"a u komunikaciji vrlo #esto dolazi zbog toga !to primatelj poruku ili nije razumio ili ju je razumio druga#ije od sadr$aja, odnosno zna#enja koje mu je po!iljatelj poruke namje-ravao prenijeti)

2. sadr$ajno i logi#no povezan (pisac teksta treba odrediti redoslijed re#enica i na#in na koji "e svaka nova re#enica u tekstu biti po-vezana s prethodnom, na nju se oslanjati, ali u sebi sadr$avati i neki novi podatak, koji se nije nalazio u prethodnoj re#enici)

3. uskla%en s o#ekivanom strukturom teksta (na po#etku teksta treba se nalaziti uvod, nakon uvoda treba slijediti razrada teme, a na kraju zaklju#ak)

4. uskla%en s temom, sa$et i oblikovan na na-#in koji "e biti u primateljevu obzoru o#eki-vanja.

(to prethodi oblikovanju teksta?1. Prije oblikovanja teksta pisac treba odrediti temu teksta, odnosno precizirati ono o #emu "e u tekstu pisati. Temu je potrebno ograni#iti (smjestiti je u prostor i vrijeme), prou#iti ono !to je o njoj ve" re#eno/napisano, tvrdnje potkrije-piti dokazima, voditi ra#una o mogu"im protu-

O autoru

Marko Aleri& diplomirao je, magistrirao i doktorirao na studiju kroatistike Filozofskog fakulteta u Zagrebu, gdje je izabran u znanstveno-nastavno zvanje docenta. Sudjeluje na brojnim me$unarodnim znanstvenim skupovima i objavljuje znanstvene i stru"ne radove iz podru"ja jezikoslovlja.

Priredio

dr. sc. Marko Aleri#

prof.

Oblikovanje pisanoga teksta

argumentima itd.2. Potrebno je odrediti cilj, odnosno utvrditi: !to tekstom $elimo posti"i, u kojemu obliku i opse-gu, kakvu reakciju o#ekujemo itd.

Kako se tekst oblikuje?1. Na po#etku teksta treba se nalaziti uvod. On treba poslu$iti kako bi se #itatelja motiviralo za #itanje poruke i kako bi ga se pripremilo za ra-zumijevanje sadr$aja teksta. U uvodu trebaju biti navedeni razlozi, ciljevi i okolnosti nastan-ka teksta i najavljena tema teksta, odnosno ukratko opisan sadr$aj kojim "e se tekst baviti.2. Nakon uvoda treba slijediti izno!enje (izla-ganje) teme. Tema se iznosi postupno, kako bi se #itateljima omogu"ilo da razumiju ono !to su pro#itali i o tome promisle. U izno!enju teme naj#e!"e se javljaju dvije vrste re#enica: a) re#enice kazivanja i b) re#enice dokazivanja. Re#enicama kazivanja iznosimo tvrdnje, mi-!ljenja i sl. u vezi s temom, a re#enicama doka-zivanja te tvrdnje, mi!ljenja i sl. dokazujemo.3. Na kraju teksta dolazi zaklju$ak. U zaklju#ku je potrebno ponoviti cilj zbog kojega smo tekst napisali, navesti najva$nije dijelove teksta, po-zvati #itatelje na prihva"anje iznesenih tvrdnji, promjenu mi!ljenja i djelovanje u skladu s no-vim mi!ljenjem.

(to treba u!initi nakon #to smo tekst napisali?1. Prije nego !to tekst po!aljemo primatelju,

vrlo je korisno i va$no za trajno napredova-nje u razvoju vje!tine pisanja nekoga zamo-liti da tekst pro#ita i upozori nas na mogu"e nerazumljivosti, nepravilnosti i nejasno"e. O svemu na !to smo upozoreni trebamo razmisliti i zatim odlu#iti !to "emo od toga u tekstu promijeniti, odnosno popraviti.

2. Slanje teksta primatelju nije kraj aktivnosti koje poduzimamo kako bismo primatelju prenijeli poruku. Naime, da bismo bili si-gurni da je primatelj poruku primio, da ju

HRVATSKI ZA ODVJETNIKE 53 Odvjetnik 1 2 2015.

je razumio i da "e postupiti u skladu s nje-zinim sadr$ajem, moramo od njega dobiti povratnu informaciju. Povratna informacija mo$e biti primateljev pisani odgovor ili #i-njenica koja upu"uje na to da je postupio u skladu s onim !to smo od njega o#ekivali, !to smo od njega tra$ili itd. Ako je povratna informacija bila pozitivna, odnosno u skla-du s na!im o#ekivanjima, zna#i da je tekst koji smo napisali bio razumljiv, pravilan i jasan, i da nam mo$e poslu$iti kao model za nove tekstove. Ako je povratna informacija bila negativna, moramo razmisliti o razlozi-ma koji su do toga mogli dovesti, ponovno pro#itati tekst koji smo napisali, a zatim pre-oblikovanjem sadr$aja, uvo%enjem novih #injenica ili jasnijim izra$avanjem poku!ati na nov na#in prenijeti poruku i uvjeriti pri-matelja da je prihvati i postupi u skladu s njom.

Tekst koji slijedi oblikovan je razumljivo i jasno, ali ne i pravilno jer se u njemu javlja nekoliko odstupanja od norme hrvatskoga standardnog jezika.

Po%tovani gosp. Kne#evi&u,zahvaljujemo se na upitu koji ste nam poslali i ispri"avamo se radi o#itog nesporazuma koji je nastao jer, na#alost, niste bili upoznati s "injeni-com da je novi Pravilnik na snagu stupio 1. si-je"nja 2015. na osnovu "ega se ne mo#e primije-niti na poslove dogovorene prije 1. sije"nja 2015. Ipak, spremni smo s vama dogovoriti posebne uvjete. Predla#emo sastanak na kojem bismo precizirali uvjete i dogovorili nastavak zajed-ni%ke suradnje u "etvrtak 12. velja"e 2015. u 13 sati.Molimo Vas, javite nam da li vam odgovara predlo#eno vrijeme sastanka ili, u suprotnom, predlo#ite vrijeme koje vam odgovara.Srda"no i s po%tovanjem(to je u tekstu nepravilno?zahvaljujemo se – i glagol zahvaliti se i glagol zahvaliti u hrvatskome su jeziku pravilni, ali svaki ima svoje zna#enje i ne mo$e se, bez pro-mjene zna#enja, umjesto jednog upotrebljavati drugi glagol. Zahvaliti zna#i ‘nekome za ne!to iskazati hvalu’, a zahvaliti se ‘ne htjeti ne!to pri-hvatiti, odre"i se neke funkcije ili #asti, nekoga

odbiti, dati ostavku’. Pogre!na upotreba glagola ‘zahvaliti se’, u zna#enju ‘iskazati hvalu nekome za ne!to’ u hrvatskome se javila pod utjecajem njema#kog ‘sich bedanken’.radi – prijedlog radi pravilno se upotrebljava za izra$avanje namjere, cilja, onoga !to "e se dogoditi, npr. Otputovao je na more radi opo-ravka. (S kojom je namjerom otputovao na more?)Prijedlog zbog pravilno se upotrebljava za izra-$avanje uzroka, npr. Otputovao je na more zbog bolesti. (Zbog #ega je otputovao na more?)S obzirom na to da je u re#enici iz poslovnog pisma rije# o nesporazumu koji je uzrok #inje-nice da gosp. Kne$evi" nije bio upoznat s tim da je na snagu stupio novi Pravilnik, u re#enici je trebalo upotrijebiti prijedlog zbog (… ispri-"avamo se zbog o"itog nesporazuma…). na osnovu – nepravilno je sklanjanje imenice ‘osnova’ kao da je imenica mu!koga roda, tj. kao da u nominativu glasi osnov. Imenica osnova u hrvatskome je jeziku $enskoga roda i umjesto nepravilnog: N osnov, G osnova, D osnovu, A osnov, V osnove, L na osnovu, I s osnovom pra-vilno se sklanja: N osnova, G osnove, D osnovi, A osnovu, V osnovo, L na osnovi, I s osnovom. U re"enici je, dakle, trebalo upotrijebiti na osnovi. vam/Vam – zamjenica vi pi!e se malim po-#etnim slovom kad se obra"amo ve"em broju osoba, npr. Po%tovani kolege, molimo vas da nam %to prije javite… Kada se zamjenicom vi obra"amo jednoj osobi, onda je trebamo pisa-ti velikim po#etnim slovom. Kako je u pismu o#ito da se zamjenicom vi misli na jednu oso-bu, pravilno ju je trebalo napisati velikim po-#etnim slovom.zajedni%ke suradnje – imenica ‘suradnja’ u hr-vatskome jeziku ozna#ava zajedni#ki rad. Sli#-no i imenica ‘suradnik’ ozna#ava onoga koji s nekim sura%uje. Uz imenicu ‘suradnja’ zato je nepravilno upotrebljavati pridjev ‘zajedni#ka’. Upotrebom izraza ‘zajedni#ka suradnja’ poka-zujemo da ne razumijemo zna#enje rije#i ‘za-jedni#ka’ i ‘suradnja’. da li – premda postavljanje pitanja rije#com da i #esticom li u hrvatskome jeziku nije ne-pravilno, ipak je, kad je god to mogu"e, pitanja bolje postavljati s pomo"u glagola u prezentu i #estice li (odgovara li Vam).

54 PRISEGE Odvjetnik 1 2 2015.

Dana 28. sije$nja 2015. godine pred dopredsjednikom Hrvatske odvjetni$ke komore odvjetni$ku prisegu dali su:

KATARINA !OPOOdobren upis na sjednici Izvr"nog

odbora 19. sije#nja 2015.

godine, sa sjedi"tem ureda

u ZAGREBU.

ANA BARNJAKOdobren upis

na sjednici Izvr"nog odbora

19. sije#nja 2015. godine, sa sjedi"tem ureda

u MAKARSKOJ.

VEDRAN GJENEROOdobren upis


19. sije#nja 2015. godine, sa sjedi"tem ureda u DUBROVNIKU.

MATKO BOBANOdobren upis na sjednici Izvr"nog



u SPLITU.

OZREN IVKOVI!Odobren upis


19. sije#nja 2015. godine sa sjedi"tem ureda

u ZAGREBU.

ANTONIO BUHINOdobren upis na sjednici Izvr"nog



u RIJECI.

JELENA JAK$I!Odobren upis na sjedici Izvr"nog



u RIJECI.

DEJAN KUHARI!Odobren upis



u LUDBREGU.

MARKO MU%NJAKOdobren upis



u ZAGREBU.

ZDENKO LEKSAOdobren upis na sjedici Izvr"nog



u GARE$NICI.

DOMAGOJ MLADI%EK

Odobren upis na sjedici Izvr"nog



u ZAGREBU.

NIKOLA PAJI!Odobren upis na sjednici Izvr"nog



u PULI.

55 PRISEGEOdvjetnik 1 2 2015.

TIHOMIR POSAV%I!

Odobren upis na sjednici

Izvr"nog odbora 19. sije#nja

2015. godine, sa sjedi"tem ureda u VINKOVCIMA.

SANDRO SALOPEKOdobren upis



u ZAGREBU.

LIDIJA VINCENTOdobren upis


1. prosinca 2014. godine, sa sjedi"tem ureda

u KUTINI.

IVA VOLARI!Odobren upis



u OSIJEKU.

TAJANA ZLABNIKOdobren upis


1. prosinca 2014. godine, sa sjedi"tem ureda

u ZAGREBU.

Dopredsjednik HOK-a Mladen Klasi! s novim "lanovima

56 PRISEGE Odvjetnik 1 2 2015.

Dana 18. velja$e 2015. godine pred predsjednikom Hrvatske odvjetni$ke komore odvjetni$ku prisegu dali su:

DANILO CVITKOVI!-

VU%ETI!Odobren upis na sjednici Izvr"nog

odbora 9. velja#e 2015. godine, sa sjedi"tem ureda

u SPLITU.

ANDREA BAKI!Odobren upis

na sjednici Izvr"nog odbora 9. velja#e 2015.


u SPLITU.

BRUNO %EROdobren upis na sjednici Izvr"nog


u KOPRIVNICI.

DOMAGOJ BENJAKOdobren upis na sjednici Izvr"nog

odbora 9. velja#e 2015. godine, sa

sjedi"tem ureda u ZAGREBU.

BOJAN DONESKI Odobren upis


9. velja#e 2015. godine sa sjedi"tem ureda

u GARE$NICI.

VINKA BRUNDULA TADI!

Odobren upis na sjednici

Izvr"nog odbora 9. velja#e 2015.


u SAMOBORU.

NIKOLINA DUN&ER



u ZAGREBU.

MARIJA GREPOOdobren upis na sjednici Izvr"nog odbora 9. velja#e

2015. godine sa sjedi"tem ureda

u ZAGREBU.

LANA LOPARI! GREGUR




u VARA'DINU.

IGOR METELKOOdobren upis na sjedici Izvr"nog


u ZAGREBU.

DORA NIKOLI!Odobren upis na sjednici Izvr"nog


u ZAGREBU.

INGRID ROCEOdobren upis na sjednici Izvr"nog odbora 9. velja#e 2015. godine, sa sjedi"tem ureda

u ROVINJU.

57 PRISEGEOdvjetnik 1 2 2015.

JANJA TOPOLOdobren upis na sjednici Izvr"nog odbora 9. velja#e 2015. godine, sa sjedi"tem ureda

u ZAGREBU.

RANKO NIKOLA VI!AN

Odobren upis na sjednici Izvr"nog odbora 9. velja#e 2015. godine, sa sjedi"tem ureda

u ZAGREBU.

KATARINA ZRILI!Odobren upis na sjednici Izvr"nog odbora 9. velja#e

2015. godine sa sjedi"tem ureda

u SPLITU.

Predsjednik HOK-a Robert Trava# s novim "lanovima

58 IN MEMORIAM Odvjetnik 1 2 2015.

Ivan Veki# (1938. – 2014.)

Tu$ni zbore, po!tovana obitelji Veki", dame i gospodo, kolegice i kolege,danas smo se ovdje okupili kako bismo se oprostili od na!eg kolege i prijatelja Ivana Veki"a, odvjetnika u miru, nakon !to nas je zatekla vijest o njegovoj iznenadnoj smrti.Zapala me te!ka du$nosti, ali i #ast, uime Hrvatske odvjetni#ke komore i Odvjetni#kog zbora Osijek oprostiti se od kolege Veki"a.Ivan Veki" ro%en je 1938. godine u Poljicama kraj Vrgorca, a kao dvogodi!nji dje#ak do!ao je u Slavoniju u Josipovac. Srednju mu!ku gimnaziju zavr!io je u Osijeku i u roku je diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu 12. lipnja 1962. godine. Neko vrijeme radio je u Imovinsko-prav-nom odjelu Op"ine Osijek i javnom pravobraniteljstvu, da bi se u Imenik odvjetnika HOK-a upisao 25. studenoga 1969., a #lan Komore bio je sve do brisanja iz Imenika, dana 31. svibnja 2000. godine.Njegov $ivotni put odredit "e knjige, one iz kojih je u#io, one koje je citirao u zavr!nim govo-rima i one koje "e kasnije napisati.Kao odvjetnik podr$avao je, prema ocjeni mnogih kolega, ideju prirodnog prava, odnosno pravednosti kao najve"e vrline. Upori!te svih pravnih stajali!ta i analiza nalazio bi prvo u za-konima, ali i u Bibliji, & lozo& ji, etici, povijesti, #esto se pozivaju"i na sentence velikih europskih mislilaca, tako da su mu zavr!ni govori predstavljali interdisciplinarni prikaz i rezime slu#aja.Ono !to ga je krasilo i #inilo posebnim odvjetnikom, bile su njegove izuzetne govorni#ke vje-!tine. Pritom je bio fokusiran na suce a ne na sebe, jasne i glasne dikcije, upotrebljavaju"i poet-ske i logi#ke & gure, kad bi zatrebalo i smicalice, sve !to je bilo nu$no da njegova stajali!ta u#ini uvjerljivijim od protivnika.Svaki kazneni predmet kirur!ki je secirao, posebice psiholo!ku pro& liranost po#initelja i nji-hov subjektivni odnos prema kaznenom djelu. Bio je od onih koji vole su#eljavanja, dvoboje, bilo u sudnici ili izvan nje. I nikada nije ustuknuo, ni pred kime.Rade"i kao odvjetnik odgojio je plejadu vje$benika koji danas rade kao odvjetnici u Osijeku. Bio im je i principal i mentor i u#itelj $ivota.Po#etkom 1989. godine, paralelno s odvjetni#kom karijerom po#eo je graditi i onu drugu – politi#ku. Pero i govor zamijenit "e strojnicom. Nacionalni ideali i ispunjenje stoljetne $elje njegova naroda za samostalnom dr$avom preusmjerit "e Ivanov daljnji $ivot na dijametralno razli#iti put, pa tako po#etkom ljeta 1991. godine, u najte$im i sudbonosnim trenucima za na!u domovinu, preuzima mjesto ministra unutarnjih poslova. Nakon isteka mandata u Saboru vra-"a se radu u odvjetni!tvu ali i pisanju, kojim nastavlja svoj ratom nedore#eni put.Od Svakida%nje jadikovke Tina Ujevi"a preko rimskog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu, odvjetni!tva u Osijeku i Zagrebu, s pu!kom u Vukovaru, do Pete zapovijedi u Vi!njevcu.Sve za obraz – obraz ni za !to. To je bio Ivan Veki", na! prijatelj i kolega odvjetnik.Uime Hrvatske odvjetni#ke komore i svih #lanova Odvjetni#kog zbora Osijek izra$avam iskre-nu su"ut o$alo!"enoj obitelji.Po#ivao u miru!

(govor Dubravka Marjanovi&a, predsjednika Odvjetni"kog zbora Osijek, na komemoraciji Ivanu Veki&u odr#anoj 19. prosinca 2014. godine

u Velikoj vije&nici Osje"ko-baranjske #upanije u Osijeku)

59 IN MEMORIAMOdvjetnik 1 2 2015.

Mate Burazin (1953. – 2015.)

Po!tovana obitelji Burazin, dragi prijatelji, kolegice i kolege,Hrvatska odvjetni#ka komora i Odvjetni#ki zbor Splitsko-dalmatinske $upanije, izgubili su 29. prosinca 2014. godine svog uglednog #lana, odvjetnika Matu Burazina.Pripala mi je te!ka, emotivna, ali ujedno #asna du$nost, uime na!eg kolektiva oprostiti se od dragog Mate koji nas je prerano i iznenada napustio.Mate Burazin ro%en je 15. svibnja 1953. godine u Sinju. Nakon zavr!ene gimnazije, studirao je na Pravnom fakultetu u Splitu gdje je diplomirao u prosincu 1975. godine. Svoj pripravni#ki sta$ odradio je na Op"inskom sudu u Pagu i Op"inskom sudu u Zadru, nakon #ega pola$e pravosudni ispit.Imenovan je za suca Op"inskog suda u Imotskom 1. prosinca 1979. godine te je suda#ku du$-nost obna!ao sve do kraja 1995. godine. Obna!ao je i du$nost na#elnika op"ine Cista Provo, kao volonter.U Imenik odvjetnika Hrvatske odvjetni#ke komore upisuje se danom 1. velja#e 1996. godine, sa sjedi!tem ureda u Imotskom, da bi 11. studenog 2013. godine u Imotskom osnovao Zajed-ni#ki odvjetni#ki ured sa svojom k"erkom Mateom Burazin Lon#ar, tako%er odvjetnicom. Kao i na prija!njim funkcijama koje je obna!ao, tako i u odvjetni!tvu, njegov odnos sa kolega-ma i strankama bio je istovremeno i profesionalan i ljudski. Krasila ga je mirno"a, tolerancija, profesionalnost, plemenitost, po!tenje i veliko srce, po #emu je bio prepoznat i uvijek svugdje rado prihva"en. Me%u kolegama je bio omiljen, cijenjen, uvijek vedar i nasmijan, a takav je bio i prilikom na!eg zadnjeg susreta kad smo se nasmijali, te je i tada ona iskrena vedrina, unato# te!ko naru!enom zdravlju, zra#ila iz njegovih o#iju kao odraz njegove dobre i velike du!e.Uime Hrvatske odvjetni#ke komore, Odvjetni#kog zbora Splitsko-dalmatinske $upanije i svoje osobno, izra$avam iskrenu su"ut obitelji, roditeljima Petru i Mari, tvojoj voljenoj supruzi Dra-$eni, tvome sinu Petru, tvojim k"erkama Josipi i Matei, tvome bratu Ivanu i ostaloj mnogobroj-noj rodbini i prijateljima.Te!ko je u ovom trenutku na"i rije#i utjehe za tvoje najbli$e. Bog neka im podari snage za put u budu"nost, a dio te snage neka crpe iz dubokog traga koji si im ostavio iza sebe, ponosni i sretni !to su te imali.Dragi kolega, prijatelju i kume, neka ti je laka hrvatska zemlja, po#ivao u miru.

(govor Silvije * erek Matkovi&, odvjetnice u Imotskom, odr#an na ispra&aju odvjetnika Mate Burazina)

60 IN MEMORIAM Odvjetnik 1 2 2015.

Ekrem Galijatovi# (1934. – 2015.)

Ekrem Galijatovi" ro%en je 1. rujna 1934. godine u Sarajevu, gdje se !kolovao i diplomirao 1957. godine na Pravnom fakultetu. Za svoj stru#ni rad dobio je dva sveu#ili!na priznanja.Vje$beni#ku praksu obavio je u odvjetni#koj kancelariji Ahmeta Sal#i"a i u tada!njem Okru$nom sudu u Sarajevu. U Imenik odvjetnika bio je upisan 1962. godine, a u njegovoj odvjetni#koj kancelariji praksu su pro!li deseci odvjetni#kih vje$benika.U organe Advokatske komore Bosne i Hercegovine biran je od 1958. godine, prvo kao #lan Upravnog odbora Komore uime organizacije Advokatskih pripravnika, a potom i na mnogo-brojne funkcije u organima Komore. Bio je #lan i dugogodi!nji predsjednik Upravnog od bora Advokatske komore Bosne i Hercegovine, te predsjednik Advokatske komore Federacije Bosne i Hercegovine od 2002. godine do 2004. godine. Povukao se sa svih funkcija u Komori nakon navr!enih 70 godina $ivota.U Savezu advokatskih republi#kih i pokrajinskih komora biv!e SFRJ bio je dugogodi!nji #lan zamjenika #lana predsjedni!tva, te #lan raznih komisija. Od 1993. do 1999. godine bio je pot-predsjednik Me%unarodne unije advokata za Federaciju Bosne i Hercegovine. Godine 1990. dobitnik je Povelje Saveza advokatskih republi#kih i pokrajinskih komora SFRJ u znak zahval-nosti za unapre%enje advokature i njenu a& rmaciju u inozemstvu. Dobitnik je Zlatne plakete Advokatske komore Federacije Bosne i Hercegovine za osobite zasluge na unapre%enju ad-vokature/odvjetni!tva, u povodu obilje$avanja 120 godina advokature/odvjetni!tva u Bosni i Hercegovini, koja mu je uru#ena u rujnu 2003. godine.Autor je niza referata objavljenih na godi!njim plenumima i mnogobrojnim skupovima advo-kature i pravosu%a, a bio je i #lan brojnih dr$avnih komisija iz podru#ja pravosu%a.Ekrem Galijatovi" preminuo je 2. sije#nja 2015. godine u Sarajevu.

Documents

Ivica Crnić: Ovršni zakon ili kako š žić uspješno ... · Odvjetnik 1 2 2015. UVODNIK 3 & nancijskih teškoća određenog dijela građana koji su ovršenici u postupcima prisilne