Ivana PlechingerONO ŠTO OSTAJE, UVIJEK LJUBAV JE

Ono što ostaje, uvijek ljubav je OK.indd 1 30/05/16 11:30

z a n a k l a d n i k a

Ivana Ljevak Lebeda

u r e d n i k

Kristijan Vujičić

Ono što ostaje, uvijek ljubav je OK.indd 2 30/05/16 11:30

Ivana Plechinger

ONO ŠTO OSTAJE, UVIJEK LJUBAV JE

Zagreb, lipanj 2016.

Kako nastaviti radosno kroz život nakon što doživite bolest i ostanete

bez onih koje volite

Ono što ostaje, uvijek ljubav je OK.indd 3 30/05/16 11:30

© za hrvatsko izdanjeNaklada Ljevak d.o.o. i Ivana Plechinger

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000934008.ISBN 978-953-303-913-8 (meki uvez)

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000934009.ISBN 978-953-303-914-5 (tvrdi uvez)

Ono što ostaje, uvijek ljubav je OK.indd 4 30/05/16 11:30

Sadržaj

Zahvala čitatelju (umjesto uvoda) 7

Zbog tebe ostavio bih sve 13

Moždani. Udar ili Dar? 17

Čuva me netko – znam, to si ti 29

Tuga me noćas dotakla, rukom što osmijeh ubija 41

Ovo mi je škola, drugi puta ću pametnije 51

Izađite na vlastite Izbore! 57

„Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo“ 61

Spremam police, praznim ladice: mijenjam se 77

Lijepa bez duše? 85

Oči pune ljubavi 101

Čini se da je „oprosti“ najteža riječ 111

Moje desno stopalo 119

Pristao sam, bit ću sve što hoće... 127

Život na pauzi 137

Dijete sreće 149

Bilješka o autorici 157

Ono što ostaje, uvijek ljubav je OK.indd 5 30/05/16 11:30

Ono što ostaje, uvijek ljubav je OK.indd 6 30/05/16 11:30

ONO ŠTO OSTAJE , UVI JEK L JUBAV JE 7

zAhVAL A čITATELJU (umjesto uvoda)

Dragi moji,

ovu knjigu počinjem Zahvalom, zato što sam uvjerena da nam sve dobro u život dolazi iz zahvalnosti, ponaj-više sreća, a nikako obrnuto, kao što često pogrešno mislimo. Dakle, hvala vam što upravo ovu knjigu sada držite u rukama. U njoj se nalazi moja priča. Dijelim je s vama zato što osjećam kako ćete iz ovih iskrenih redaka uvidjeti da ako je meni uspjelo nakon svih životnih tuga koje me prate još od djetinjstva iz svake od njih isplivati još veća, snažnija i radosnija, to sigurno možete i vi! U ovoj knjizi pronaći ćete načine kako da se poput mene nosite s tugom koju u životu ne možemo izbjeći, za razli-ku od patnje, koja je stvar našeg izbora. Srećom, svaki dan imamo divnu priliku izabirati kojim putem želimo da nas naš život vodi. Moj put nakon svega ipak je put radosti i pokušat ću vas uvjeriti da smo na ovaj svijet svi došli s namjerom da se radujemo, samo što smo to negdje usput zaboravili. Ne vjerujem da ste ikada vidjeli zabrinutu ili depresivnu bebu, jer s radošću smo nastali, uz radost smo se rodili, s radošću bismo trebali i otići s ovoga svijeta, ostavivši radost svojoj djeci u naslijeđe.

Ono što ostaje, uvijek ljubav je OK.indd 7 30/05/16 11:30

IVANA PLECHINGER8

Postoji velik razlog zašto upravo ovu knjigu držite u ruka-ma. To nije jedna od onih knjiga u kojima poznate osobe istresaju svoje uspjehe i jade na papir kako bi raskrinkale svoje kolege i svoju profesiju i obračunali se sa svojim donedavnim bližnjima. A ako to već nije takva knjiga, možda se pitate što to imam za reći ako ste me pratili kroz medije kojima je moj život često bio dosadan zato što je u njemu nedostajalo razvoda, skandala i podmetanja.

Ovo je knjiga koja je potekla iz mene nakon što je u mome domu, na mojim rukama preminuo moj Tata, nakon što sam proživjela moždani udar u trideset deve-toj godini i konačno shvatila da su svi udarci u mom životu zapravo moj najveći dar. Usprkos svakoj od tih nedaća, ipak ću vas, dok u meni ima glasa, uvjeravati da je život predivan i da je uvijek samo dobro pred svima nama. Ovo je knjiga koja me spasila od straha i tuge, koja mi je svojim nastankom vratila vjeru u život svakim svojim retkom. Iskreno vjerujem da će pomoći svako-me tko se odluči pročitati je i neke od zamisli o kojima pišem uvesti u svoju svakodnevicu. Na ovim stranicama ispričat ću vam svoju priču, ali puno važnije – ispričat ću vam i vašu buduću radosnu priču. Nastojat ću vam prenijeti što sam sve naučila, pokušavajući hrpu pepela koji je nakon svih tih strahova, tuga i bolesti ostao od mene, nagovoriti da se ponovo pretvori u feniksa, u „malu pticu nebesku“ kakvom me se pamti. Ono što sam putem saznala jest da svi imamo krila, ali da mnogi od nas ne znaju da krila služe za let. Dugo ni ja to nisam znala. Danas znam da je sigurno da ćemo svi umrijeti, ali nije sigurno da ćemo svi živjeti. Tepam si da sam ja

Ono što ostaje, uvijek ljubav je OK.indd 8 30/05/16 11:30

ONO ŠTO OSTAJE , UVI JEK L JUBAV JE 9

naučila živjeti, iako mi je za to trebalo četrdeset godina. Voljela bih da vas moji problemi, iskustva i borbe nauče da živite još bolji život. Zato sam odlučila neka od svo-jih najvrjednijih životnih iskustava i spoznaja podijeliti s vama. Američka spisateljica Maya Angelou tako sjajno kaže: „Kada dobiješ – daj. Kada naučiš – pouči.“ Budući da sam u životu primila toliko neprocjenjivo vrijednih darova, vrijeme je da vam ih proslijedim dalje, a imala sam i sreću spletom raznih životnih okolnosti učiti od nekih od najvećih učitelja i to znanje primjenjivati kako bih uspjela s osmijehom proći kroz sve svoje tuge. Vrijeme je da to što sam naučila ovim putem prenesem i vama. Zato sam ovu knjigu koja je nastala kako bi pomogla meni i iscijelila me odlučila pustiti da izađe u javnost kako bi jednako tako pomogla svima onima koji dođu u dodir s njom. Sigurna sam da će vas neke misli i ideje za koje osjećam da nisu došle od mene, nego kroz mene, potaknuti na neku vrstu promjene. Ta promjena već vam se događa, a da je vjerojatno niste još u pot-punosti svjesni. Iznimno sam počašćena i zahvalna što će moja mala nit pomoći tkati predivno platno najljep-ših boja koje su možda sada tek skrivene u vama. Ako ovoga trena mislite da su vaše boje sive, vjerovat ću da je moj zadatak obavljen ukoliko na kraju ove knjige ono što ste zapravo VI zablista u vašim najljepšim bojama, u bojama ljubavi, jer ono što ostaje, uvijek ljubav je!

Hvala vam od srca što ste dio svoga životnog putovanja odlučili provesti upravo uz ovu knjigu.

S poštovanjem,Ivana Plechinger

Ono što ostaje, uvijek ljubav je OK.indd 9 30/05/16 11:30

IVANA PLECHINGER10

Ono što ostaje, uvijek ljubav je OK.indd 10 30/05/16 11:30

ONO ŠTO OSTAJE , UVI JEK L JUBAV JE 11

Od toga dana rijeke riječi počele su iz mene teći... Odvažila sam se zapisati ih.

Ono što ostaje, uvijek ljubav je OK.indd 11 30/05/16 11:30

Ono što ostaje, uvijek ljubav je OK.indd 12 30/05/16 11:30

ONO ŠTO OSTAJE , UVI JEK L JUBAV JE 13

Zbog tebe ostavio bih sve

p r i j e n e k o l i k o g o d i n a i s t e k l o t at i neko životno osi gu ranje pa mi dođe s mišlju da bi te novce potrošio na bra ta i mene, „da se konačno obučete ko ljudi, da si kupiš neke lijepe čizme i kaput, ha, Ivana, što kažeš?“…

Gledam ga, smiješi se onim cerekom „e jesam te iz nenadio“ i čeka.

„Znaš što, fućka mi se za kaput, ajmo nas troje neka-mo otputovati. Kad smo to zadnji puta učinili? Otprilike nikad!“ odgovorim sama na svoje pitanje i znam da već putujemo, zasad u mislima, ali već smo ondje. Kratko smo vijećali. Budimpešta!

Ni gadna trbušna viroza dva dana prije nije me mogla oteti tom putovanju. Kasna jesen, hladna, ali sunčana, grad se gizda preuranjenim božićnim ukrasima, a mi sretni pravimo se kao da je sve to baš nama u čast! Bili su nas puni i Budim i Pešta, razbacali se Plechingeri onako glasno kako samo oni to znaju, posvuda! Zadivila nas pozlaćena Opera u kojoj sam skrivećki pjevajući (e jest ti skrivećki!) provjeravala „je l’ se dobro čujemo?“,

Ono što ostaje, uvijek ljubav je OK.indd 13 30/05/16 11:30

IVANA PLECHINGER14

raskopčali se gumbi hlača u Viteškom restoranu, „ma možemo mi to sve pojest“, hvale se ova dvojica, a ja samo fotkam, pamtim i uživam...

Sutradan, dok se u centru grijemo kuhanim vinom, Tatu „svrbi“ ostatak novca. Ostalo još nešto, treba i to po trošiti.

„Evo tu je C&A, super su ti tamo dolčevite!“ vuče nas, a kad si nešto zacrta, nema gumice dovoljno snažne da izbriše silinu te ideje. I prvi put uđem u taj dućan. Kupim puno više nego nekoliko dolčevita. Sve ih nosim i danas...

Često me znao hvaliti kako sam pametnija od njega, kako bi on samo „korisno“ trošio taj novac, a ovako sve troje imamo uspomenu za čuvanje u nama svetoj ladi-ci pamćenja, pospremljenu zauvijek, da ih sigurne od zaborava možemo vaditi jednu po jednu kad god nam dođe da se radujemo.

I sad je vadim. Prvi put nevoljko je otvaram, prestrašena.Hrabrim se onom „biti hrabar ne znači ne bojati se,

nego suočiti se sa strahom bez obzira na to što se bojiš“…I polako izvlačim ladicu sjećanja s natpisom Budim­

pešta, jesen 2011. Opire se ona škripeći, opirem se ja drhteći, ali vučem. Znam da moram, treba mi to sjeća-nje, ta doza našeg veselja....

I izlijeću slike, riječima ih slikam i ondje smo, opet se radujemo. Brišem tužnu misao „nikad više“ i prekrajam je u sretnu „tako sam radosna što jesmo“.

Nemojte žaliti za onim što niste uspjeli doživjeti s ljudima koji više nisu s nama. Radujmo se zbog svih lijepih stvari koje JESMO zajedno doživjeli i proživjeli dok smo još tu, ne zaboravimo ih doživljavati i proživljavati što više.

Ono što ostaje, uvijek ljubav je OK.indd 14 30/05/16 11:30

ONO ŠTO OSTAJE , UVI JEK L JUBAV JE 15

Neka ladica Sjećanja bude toliko puna da se jedva zatvara, pa moraš izmisliti novu...

Dan uoči Tatina sprovoda pomislila sam kako mi treba još jedna crna dolčevita da se mogu presvući poslije ceremonije. Kamo po nju? „U C&A“, naravno da mi šapće neki glas. Ušla sam u dućan. Napravila sam samo četiri koraka kad je iz zvučnika krenula pjesma o jedno-me gradu. Toliki su gradovi opjevani...

Ali iz ovog zvučnika baš tada orila se pjesma o Bu -dimpešti. Naglas se smijem, ljudi me čudno gledaju dok pjevušim:

„My house in Budapest

My hidden treasure chest

Golden grand piano

My beautiful Castillo

For you I’d leave it all!“

I naglas kažem: „Pa dobro, ne moraš biti baš tako do slovan. Al’ hvala ti...“

Mogla sam umjesto naše Budimpešte imati nov ka -put. Danas kad nosim stari, smiješim se, u glavi mi svira „Budapest“ i otvaram ladicu koju kao da svaki sljedeći put podmazujem svojom radošću, pa kad je otvorim, nekako se kroz sve tišu škripu i slabiji otpor otvara.

Ali čizme mi je ipak kupio za koji mjesec, skrivećki. :)

Ono što ostaje, uvijek ljubav je OK.indd 15 30/05/16 11:30