KONAR Sekretar Partije

Dr Ivan Oak Jovo Popovi

KONCARSekretar Partije

ALFAZagreb 1976

Recenzenti

D R PA V LE G R E G O R IO

D R IV A N JE L IC

ST IPE U G A R K O V IO

Prilozi za biografiju Rade i Dragice Konar

Autori i izdava posveuju ovo izdanje 30-godinjici osloboenja zemlje i pobjede nad faizmom

Konarcv Kraj

Prei

Konarev Kraj je malo liko selo: dvanaestak kua u jednoj od pro- dolina Velike Kapele, istono od Vrhovina a zapadno od Plitvikih jezera, ispod 1084 metra visokog Kika, kojemu je narod dao ime po hajducima kikaim a jer su tu etovali i plijen dijelili, odatle su u pohode odlazili, a za sve vrijeme hajdukovanja neiane kose pleli su u duge pletenice nazvane u onim krajevima kike.

Sad je to opina Titova Korenica; lika regija.U deset kua ive Konari, u jednoj Bogdanovii, a u dvanaestoj, iz

graenoj na spaljenim temeljima one u kojoj je roen Rade Konar, sada je Radin muzej.

To je vjekovima bio graniarski kraj. Ako su moda one kapelske pro- doline i ljepe od ostalog dijela Like, ipak se tamo nikad nije ivjelo sretnije. Sudbina Like i itave Krajine: neprekidni ratovi. Stalno na rubu ivota i gladni, stalno. Z a ono malo slobode, zapravo bi trebalo kazati: za ono malo privida o slobodi, ljudi onih krajeva s obala Plitvice, Like, Gacke, Novie, Krbave ili Hotue, velebitski i kapelsko-pljeiviki gortaci uvijek su bili spremni da ginu za to malo slobode, za onu gladnu nezavisnost.

T i stalni ratovi stvorili su poseban mentalitet. I predaja im je takva, i folklor, i nonja. Ratnike naravi, bez obzira to se etniki sastav mijenjao. Jer tu su bili Iliri, i Ilira je ostalo. Tu su dola hrvatska plemena, i njih je ostalo. Prohujali su Tatari, ali i njih je ostalo. I Vlasi su dolazili, i ostajali, pa ve u 15. stoljeu kao to ree ljetopisac vsi dobri Vlasi svete krune kralevstva ugarskoga v Hrvatih imaju svoju zasebnu politiku jedinicu sa svojim kneevima i sucima (Stol vlaki). A Srbi, meu kojima su doli i Konari, dolaze s Turcima: kao ete martoloza, ili kao kmetovi odreeni da obrauju osvojenu zemlju dodijeljenu agama i paama bosanskog vilajeta.

7

Konari dolaze u 16. stoljeu s plemenom Usoraca, koje neki nazivaju i Vilianima: postupno putuju, stalno na bridu osmanlijskog maa, iz nemanjikih zemalja (ini se, s meurjeja Pive i Tare). Unu su preli godine 1540. Turci su ih naselili oko korenikog polja, na krajnjim junim padinama Gvozda i na obroncima Pljeivice. Tu su proivjeli vojujui as zdrueni s osmanlijskim etama protiv eta Primorske krajine, as udrueni s Krajinicima protiv Osmanlija 118 godina. Na toj zemlji vjenog nemira, na pukometu turske ili uskoke samarice, uvijek na nianu neije kubure, tridesetih godina 17. stoljea naglo se razvila hajduija. Veina plemstva i velikaa iz starih likih porodica ve je iselila. A postupno i seljaci naputaju nesigurnu djedovinu, i u Lici, gdje je do turskog prodora bilo to i starinska pjesma kae stotinu cvatuih gradova, tu gdje je, kako se danas tvrdi, tiskana prva knjiga na Balkanu, 1626. godine, ima samo neto vie od sedam tisua seoskih kua. Sauvan je podatak da je tridesetih godina 17. stoljea 10.000 Liana pokualo pobjei iz Like.1 Otoako-brinjski hajduci se u to vrijeme povezuju s ko- renikim Srbima. Usorani su bili najpouzdaniji jataci, a neki su se od njih i sami odmetnuli u hajduiju. Senjski kapetan Gui je preko hajduka organizirao tajno povlaenje Usoraca na zapad. Veze koje je Gui uspostavio razgranao je senjski kapetan Petar Zrinski. Kako su Turci saznali za te veze, trebalo je naglo organizirati odlazak i 1658. godine 90 usora- kih porodica, meu kojima i Konari, bjee preko granice: najprije se smjetavaju oko otoake tvrave, a 1660. godine Krajika komisija dodijelila im je zemlju u Kompolju, Orovcu, Ponoru, Humu, Pothumu, Doljanima, Brezovcu, Glavacima i karama.

Svi koji su ivjeli na obroncima ili na proplancima Gvozda, kojega od 1708. godine kada je na mjestu razorenog pavlinsko-glagoljakog samostana S. Mikule na Gvozdi izgraena kapela Sv. Nikole nazivaju Kapela, u svakoj su generaciji, ili gotovo u svakoj, ivot poinjali iznova: jer ta su podruja i preesto paljena i neprestano harana, bilo u pohodima Mogorovia i Kurjakovia, Ana Frankopana i Matijaa Korvina, u turskim nasrtajima i u protuturskim borbama, ili u napoleonskim ratovima.

Bili su borbeni, tvrdi, kremenog znaaja, nepokorni, to dokazuje i jedan od njihovih vojvoda, poznati etovoa Manojlo Mandi, koji je, sudei po predaji, vodio stotine bitaka s osmanlijskim junacima. Prema austrijskim dokumentima: Manojlo je u dvobojima izvojevao 24 pobjede. A Janja Konar, udana kasnije za jednog od Uzelaca iz Crne Vlasti, ula je zbog svojeg herojstva i domiljatosti u junaku narodnu epiku. Ona je, naime, 1663. godine, za vrijeme jedne od bitaka koje je s Turcima vodio

1 Encik lopedija Ju goslav ije , kn jiga V, Z agreb M C M LX 1I, str. 529.

Petar Zrinski u Lici, kraj Jurjevih stijena na rubu zalunikog polja, tamo gdje je nekad stolovao grof Dolijan a potom nastalo selo Doljani, na izvoru Kipina vrela, zapadno od Vrhovina, navela u provaliju oko 500 osmanlijskih konjanika i tu su svi zaglavili, ostavivi tako svoju pjeadiju bez brze, lako pokretljive, za manevar uvijek sposobne konjike zatite. Milan Vukmjrovi karpa, poznati komunist iz Like, zapisao je po kazivanju guslara Mile Konara 1936. pjesmu o Uskokinji Janji Konar:

. . . Al* ne znate sto srcu prijanja, sto uini obanica Jan ja: i bez puke i strane uzbune, uz vrteno i preslicu vune, ta pogubi petsto konjanika . . r

2 P jesm a d o sad nije o b jav ljiv an a . M ilan V u km irovi k arp a slu ao je i zap isivao ovu p jesm u u neznatno izm ijen jenim v arijan tam a od S p a so ja K ralice, Ja n k a V ukm iroviai M a rk a N aran d ia . P jesm u nam je za o b jav ljiv an je lju bazn o u stup io M ilan V u km irovi k arp a .

P odno brd a vu je K om arn ice, K reko vae, k an o V rbovice P oznati su viliki jun aci:M an e M an d i i M ai M ija te ,L azo L oli i Ja n k o K am en k o,Stevo R ui i N aran d i M irk o ,I jo m n o go na izbor d elija . M e gd an d ije le sab ljo m i n ad ako m , L atin k in jo m ili k ratk o m p u k om , L ju tim noem i o trim sjeivom .A l ne znate to srcu p rijan ja ,S to uini ob an ica Ja n ja .I bez p u k e i stran e uzbune,U z vrteno i preslicu vune,T a p o gu b i petsto k on jan ik a Jan ji a ra , bezdu n ih krvn ika.O d k ak o je sv ije ta i v ijek a,T a k o u do n iko ne d oek a .O n a p o zn a staze i putie,Pozna b rd a i n jihove ta jn e,I vrtae i bezdan b esk rajn e .D rui se sa n agork in jo m v ilom , n adm eu se um om a ne silom .A jo d o sad n ikad b ilo nije d a d jev o jk a sa v ilom d rugu je .S Ja n jo m hoe . A k o ne bi htio? L jep o tu jo j razum n adv isio .Silan p a a p o d ig a o silu ,N o si slavu carig rad sk om krilu ,T u a v jera u srcu m u gori,I o d brae n ebrau nam stvori.Pale, sijek u , u rob lje od v od e,

Vee carstv o n ekrstu da stvore. Sto li nebo p o d sob om ne krije? K o lk o su za o va zem lja lije!D an as e ih p a a p ro lijevati, Su db u kleti i A lah a zvati, k ad m u Ja n ja po p aricu sk uva Sve d ok ee i ovice uva.B ah ati su lju ti jan jiari,O trom sab ljo m zaprije tic Jan ji: K au rk in jo , k azu j za kaure,II e biti go re i n a jgore !M lad o j Ja n ji srce ne zad rh ta : pu ta kuje, a li zab asan i N a litice d u b o k e bezdan i.T a m o jeste v o jsk a nevelika,I vide je , ja en a im m ajk a. Prolom i se jan jia rska v ika,Sve zag lu i ta lam b as i cika.M e v o jsk am a jedva sto k oraka , Al i strm a, neviena vark a.Je r ko ne zna to je po sredini, Brzo m rtav p a d a po ledini.K o bi onu silu u stav io ,K o se p red njih vrsto p o stav io , D a ne p ad n e krvac d o k oljen a . . . Prevru se hrabri i kukavn i, Z ad n ji ne zna k ak o gine prvi. Ja u k tek i g orom o d jeku je ,A g o ra se sam o p okli uje.U ho v ara na k orak daljine.Sm rt n astup a im litica m ine. Pedeset se jad u d osjetilo ,

9

Sudei po pjesmi o Janji Konar i po usorskim legendama, reklo bi se da je prolost konarevska slavna. A zapravo nije rije o slavi nego o ivotu u kojemu je hrabrost samo puka nunost. Jer opstati u onim vremenima, i ne samo onima, moglo se uz neprestanu borbu: kubura, zamka, ili no bili su preesto jedini nain spaavanja golog ivota.

Takvi su bili stari Konari.Tek 21. srpnja 1689, kada su posljednje turske ete u Lici razbijene

kod Udbine, podruje oko Plitvikih jezera konano je osloboeno od osmanlijskog terora, 161 godinu poslije okupacije. Liani su se, kako pokazuju povijesne injenice, oslobodili sami, pod komandom svojih eto- voa, popa Marka Mesia i ostalih, jo prije karlovakog mira s Turcima (1699), kada su Austriji vraeni mnogi pogranini dijelovi jugoslavenskih zemalja. Liani su, bez posebne pomoi esarske vojske, sami oslobodili staru Liku i staru Krbavu.

Tada je ve podruje hrvatskih zemalja na turskoj granici bilo organizirano u poseban vojniki poredak, kao Vojna krajina ili Granica. Stoljee prije osloboenja Like, od 1578, kada su Hrvatska i Slavonska krajina predane pod neposrednu komandu tajerskog nadvojvode Karla V, Vojna krajina se izgrauje u trajnu vojnu instituciju potinjenu Ratnom vijeu u Grazu. Podrujima Vojne krajine, vojno-administrativno podijeljenim po pukovnijama (regimentama), upravljala je Krajika vojna komanda.

Vojna krajina je 1873. razvojaena, a osam godina kasnije potpuno ukinuta. Ipak, znaaji stvoreni vjekovnim vojnim ivotom, osobine graniara koji su i orali i kopali, slavili i enili se i spavali naoruani, dugo su se zadrali kao bitno odreenje tih ljudi.

Pomicanje granice, na zapad ili na istok, sililo je Konare, kao i sve druge Usorce, na seobe, nekad dulje nekad krae. Zna se da uz odobrenje cara Leopolda od 29. srpnja 1659. sele u okolicu Otoca, da bi poslije 1689. svoje naslone i stanove postepeno prenijeli preko Doljana i Zalu- nice i na vrhovinsko staro tlo te su naselili i Crnu Vlast i Vrhovine, Ru-

Ali kasno. I gore im bilo.Zovnu hajduk, skoie hajduci, Sablje sijevnu u desnici ruci,Pa to nijesu sabljom okrenuli,U bezdan su silom natjerali.T ak o pade paina konjica, Prethodnica, silna uzdanica.D ruga vo jsk a sad a nailazi,V elika je, ni broja jo j nem a:Sad se b itka nad bitkam a sprem a. Ali im je podrezano krilo, vrat polom i to j najbo lje bilo.

Petar Z rinski vojsku sakupio , N ikad bitku nije izgubio.N o krv m ora pred silom da pane, suza g rka uz jau k d a kane.Sam bo g znade ko e poginuti, K olko e se m ajk i ucviljeti.D ruga p jesm a to e kazivati,K ad e Z rinski Jan ju darivati Sa erdanom od su voga zlata i na njem u stotinu d ukata,U sredini alem dragi kamen,D a se pozna od junaka znamen.

10

dopolje i Babin Potok. Dok je postojala turska vlast u Lici, oni su to zemljite samo uivali. im su Turci izagnani iz Like, oni su s krajikim doputenjem to zemljite i nastanili. U popisu iz 1701. nalo se na cijelom vrhovinskom zemljitu tano stotinu kua.3

Konarev Kraj tad nije bio naseobina: samo panjaci i koanice. Decenijima su Viliani iz Crne Vlasti i Babinog Potoka, iza Kika imali samo obanske stanove. Meu tih stotinu kua Konarevih je bilo 19.4 Kapetan Herberstein u jednom od svojih izvjetaja o Krajini i Graniarima pie poetkom 18. stoljea:

Ove Usorce hvale mi sa svih strana moji stari graniari, to su pod mojom upravom, i vele da su to viteki i najpoteniji ljudi izmeu svih Krajinika to ih je pod Turcim a.6

Konari, kao i ostali Usorci, bijahu orai, stoari i vojnici. Petar Zrinski i drugi habsburki knezovi vodili su ih do Une i preko Une, a jednoga od njih Napoleon je odveo ak do Moskve. U hercegovakom ustanku 1875 1878. nekoliko je Konara u proslavljenoj eti mladog Marinko- via s Krbave. Kao prebjezi ili zarobljenici za vrijeme prvog svjetskog rata u Rusiji neki su od njih dobrovoljci Srpske divizije i korpusa u Odesi, a bilo ih je koji su se borili i pod zastavom Oktobra na raznim frontovima. U ruskom zarobljenitvu i u redovima Crvene garde bila su neko vrijeme trojica iz Konareva Kraja: dva Konara Ilija i Gedeon, i jedan Bog- danovi.

Konari iz Babinog Potoka od poetka 18. stoljea izgrauju svoje novo naselje kod izvora Bijele rijeke. Tek u ovom stoljeu to se naselje oblikuje u selo. Gotovo svi Konari su tamo preselili samo dvije porodice ostaju u Babinom Potoku.

Konari

Kad se planinskim drumom stie u Konarev Kraj, odvojkom od suvremenog puta Plitvice Otoac, odmah iza ume visokog kamenja iza grieva, kako tamonji ljudi kau lijevo od puta nalazi se kua br. 176 u kojoj je 6. kolovoza 1911. roen Rade Konar. N a tom je mjestu najprije izgradio drvenu stoarsku kolibu Vasilije Konar, Radin pra-pradjed, a pradjed Radin, M ojsije, sagradio je neto veu kuu od brvana, pokrivenu imlom. Uoi Radina roenja, njegov otac Geco sazidao je kamenu

3 Stjepan Pavii, Seob e i n aselja n L ici, Z agre b , 1962, str. 1S2.4 Isto , str. 183.3 V aso B an o vi , G ack a d olin a s o ko ln im m jestim a, Z ag re b , 1932.

11

kuu, koja je zapaljena za ovoga narodnooslobodilakog rata a obnovljena pedesetih godina.9

Najstariji, zapameni predak Rade Konara, prvi koji je obanski stan u Konarevu Kraju pretvorio u porodino ognjite, zvao se Vasilije, a njegovi sin Mojsije. Predaja kae da mu je otac htio dati drugo ime ali kad je krten u vrhovinskoj crkvi Sv. oca Nikole pop se bio razljutio jer mu Vasilije nije donio prut pa je tako po svojoj popovskoj volji kalendarski imenovao novoroene.

Mojsijev sin je dobio djedovo ime Vasilije. Taj Vasilije (umro je za vrijeme prvog svjetskog rata u dubokoj starosti) imao je sina Milu koji je roen pedesetih godina prolog stoljea i bio je kao to bi zapisano u crkvenim knjigama graniar,7 a tek uz to, to nije zapisano, ora i stoar.

Mile se oenio iz sela Turjanskog, Milijom Divjak. Imali su samo jedno dijete Gedeona zvanog Geco, oca Radinog. Milija Konar je rodila jedinca 14. rujna 1882. I Milija i Mile su rano umrli, kad je Geco imao tri-etiri godine pa je djeak rastao uz djeda Vasilija. Oenio se u svojoj dvadeset i drugoj godini, 1904,8 sa takom Konar iz susjedstva, iz kue pod brojem 67. taka, kerka Latinke i Vaje Konara, roena je 6. listopada 1883.9

taka i Geco Konar imali su dvanaestoro djece. Prema Protokolu krtenih pravoslavne istone srpske crkve hrama Sv. oca Nikole parohije Gornje Vrhovine10 djeca su raana ovim redom:

Milka, 2. sijenja 1905, udana Drakuli, umrla u NOR;Milan, 18. svibnja 1906, umro od tbc u Valjevu 1937;Rade;Dragica, 4. sijenja 1913, udana Drakuli, ivi u Rijeci Drakulinoj;Nikola, 1915, poginuo nesretnim sluajem 1954;11Soka, 14. svibnja 1919, umrla poslije 15 dana;

* D an as se u toj kui nalazi M em orijaln i muzej R ade K onara.7 Arhiv SUP-a, D u plik at iz m atice roenih parohije G ornje Vrhovine.8 U crkvenim kn jigam a vjenanih nem a p o d ataka o njihovoj enidbi. E tnolog

dr Vesna Culinovi-K onstantinovi sm atra d a se oni nisu vjenali u crkvi, nego sam o svadbom zasnovali brak. C rkva je takve trad icionalne brakove tolerirala, pa i u p o d acim a uz krtenje djece sto ji d a su d jeca iz takvog braka zakon ita. T ak v i brakovi, sk lo p ljeni sam o svadbom , su opa po java u trad icionalnoj seosko j kulturi d inarskog pod ruja. (Dr Vesna Culinovi-Konstantinovi, ivot i o b iaji stanovn ika Plitvica; .Plitvika jezera, ovjek i p rirod a, Z agreb , 1974, str. 175 190.)

8 Arhiv SUP-a, D uplikat m atice roenih.18 Isto.11 U kn jigam a roenih i um rlih parohije G orn je Vrhovine (a sve su te knjige sa

uvane) nem a po d atak a o roenju N ikole. tak a K onar kae d a je N ik ola roen poslije G ecinog od lask a na ruski front, 1915.

12

Bogdan, 8. svibnja 1920, poginuo kao sekretar kotarskog komiteta KPH 1943;

M arija, 16. sijenja 1922, udana Divjak, ivi u selu Plitvice;Danica, 3. svibnja 1924, umrla poslije nekoliko mjeseci;uro, 7. travnja 1927, ivi u Zagrebu;Budimir, 26. sijenja 1929, ivi u Beogradu;Ilija, 13. lipnja 1931, ivi u Zagrebu.

Konarevi iz kue 176 u Konarevom Kraju nisu ivjeli u izobilju, ali ni bijedno: brana, jemenog i kukuruznog, uvijek je uglavnom bilo, od sjetve do sjetve. Do 1910. imali su po tridesetak ovaca a kasnije i preko 50. U tali je znalo biti i po desetoro goveda. Zemlje smo imali dosta kae taka Konar, koju u onom kraju svi zovu baba Zuna. Nije u naoj kui bilo gladi. Ljeti malo tee, ali izdura se. Kad ba pritegne, Pokojnik vavje ode pa zaradi, tue grede, proda ovcu ili janje . . . Eto, ivilo se . . .

U likim selima se od davnina ivjelo od vojevanja, od ume i posne zemlje. Ukupna povrina ovoga kraja izmeu junog Velebita, Une i dviju Kapela ima 1,078.386 jutara. M rave oranice, krtiarski panjaci, ume. Neplodnog tla: 81.795 jutara. Dvadesetih godina na jedno je gospodarstvo otpadalo oko 5.25 jutara obradive zemlje a produktivnog tla nije bilo vie od 4.75 jutara.12 Prosjeni prinos po jutru bio je jadan - oko 4 mtc rai. 6 mtc prosa, a kukuruza oko 10 mtc.13

Porodica Vasilija, odnosno Gece Konara, ivjela je bolje od prosjene like porodice, ali ni tu nije nikad bilo izobilja. Od davnina je ta, kao i ostale like porodice, bila podreena vojnoj, graniarskoj organizaciji. Gotovo itav ivot i ekonomska organizacija likog seljatva bili su podvrgnuti vojnim potrebama austrijske carevine. Krajike kune zadruge bile su vrste institucije, zadruna zemlja nije se mogla ni zaduiti ni p ro d ati. . . Velike zadruge odgovarale su vojnim potrebam a.14

N a podruju 5898 etvornih kilometara privredno nerazvijene Like ivjela su na prijelazu iz prolog u ovo stoljee 230.784 stanovnika. Tada Liani poinju naputati Liku i odlaze u bijeli svijet. Odonda to odlaenje ne prestaje, pa iako je godinji prirodni prirataj iznosio i do 20 posto,1* Liana je u Lici svake godine bilo sve manje:

12 D r B. Sto jsav ljev i , L ik o se lo izm eu d va ra ta , Z b o rn ik I.ik a u pro lo sti i s a d an jo st i , K arlo vac , 1973, str. 157 158.

18 Isto , str. 158.

14 Isto , str. 159.15 1909: 20,4 p o sto , 1910: 15 p o sto , 1914: 19,4 p o sto , 1969: 2,3 p o sto .

13

1900 230.784 1910 224.982 1921 219.184 1931 219.078

1948 166.638 1953 162.296 1961 153.802 1971 141.0461

Poetkom stoljea, kada je u Hrvatskoj carevao beki i budimpetanski kapital, kada su seljaci devet desetina stanovnitva bili nepoj- mivo obespravljeni, jedinu priliku sirotinji i polusirotinji pruala je emigracija preko oceana. I nepismeni liki obani, sinovi graniara, ili teaka s granice, koja se od njih znatno odmakla poslije crno-ute okupacije Bosne i Hercegovine, sele pojedinano i u grupama, najee u Ameriku, Sjevernu i Junu, ili u Njemaku, koju su u onim krajevima zvali Prajska.

Geco Konar, ovjek srednjega stasa, brkajlija dobroduna osmijeha, vedrih oiju i kada se ljutio, nagruvan, miiav, irokih plea, dugo je razmiljao da i sam krene za tisuama Liana koji su se na bezbroj naina domiljali kako bi smogli krune i forinte za ip-kartu, za Meriku. Ali kako je ostao sam s djedom, bez enske glave u kui, rano se oenio godinu dana mlaom takom. Nije bio velika prialica i nije govorio o svojim matanjima, o onoj jedinoj ansi koju je vidio u putu za Ameriku, ali je taka prozrela muevljevu elju, ili je, promuurna, shvatila da je muevljev odlazak jedini izlaz iz kruga neimatine. Nosila je prvo dijete, 1904. godine, kada mu je prvi put spomenula odlazak. Tada je odbio svaki razgovor o tome: isuvie se radovao prvom edu a da ne bi doekao porod. Tek u kasnu jesen 1905, kada je Milica imala jedanaest mjeseci, dozvolio je eni, na kojoj se jasno vidjelo da je trudna po drugi put, da ponovo progovori o Americi. Premiljao je nekoliko mjeseci. A kad je zavrila jara sjetva i kad su po kapelskim visovima poeli kopnjeti snjezi koje su, otopljene, Bijela i Crna rijeka nosile u Plitvika jezera, taka, ve u sedmom mjesecu trudnoe, nije vie eljela razgovora:

Svi idu i ii e, a djed i ja emo se snai!Koliko odlunosti u nepismene ene.Spremila je muu dva sira i ispekla mu pogau, odsjekla veliki komad

slanine, sve je to uvezala u rubac, pa je mua s jo nekolicinom zemljaka otpratila sve do Vrhovina.

Tako je Geco otiao, u proljee 1906, u daleki svijet, trbuhom za kruhom. Te godine je u Ameriku i neke evropske zemlje iz Hrvatske otilo 45.952 ekonomskih emigranata. U est prvih godina ovoga stoljea

10 B. Kcsi, G . Lukovi, V. Stipeti, Kretanje stanovnitva i ivotnih d oga a ja u Lici od 1875. do 1971. Z bornik L ik a u prolosti i sad an jo sti , K arlovac, 1973, str. 498.

14

otilo ih je iz Hrvatske (bez onih iz Dalmacije) 529.035.17 Veina njih 78.51 posto bili su iz sela.18

Geco Konar je imao sreu da se vrati. Putovanje nije bilo uzaludno. Znam, jadna, koliko je Pokojnik tamo trpio pria taka Konar o svojemu muu. Znam da je i nou i danju radio, samo da upara, da se skuimo . . .19 Takva je bila sudbina svih ekonomskih emigranata: ili su dirinili od jutra do jutra, ili su odmah propadali. Kad se Geco vratio iz Amerike tada se, i dugo poslije, u Lici uz gusle i bez gusala pjevala iseljenika pjesma i tugovanka i ojkalica:

Sto doeka Lika i Krbava,Od starina junaka drava,D a ostane sada bez radnika,Sve pobrala zemlja Amerika.Najvie se nalazi na radu U Cikagu, bijelome gradu . . .20

Milica je imala pet a Milan etiri godine kad se Gedeon Konar iznenada obreo u zaviaju. Bilo je vrijeme ozimog oranja. Zena je Gecu doekala na njivi, ustreptala ali utljiva. Najradije bi od sree zaplakala, ali ene onih krajeva nisu svikle ni vidljivoj radosti, ni prejasnoj tuzi. Osjeaji su duboko zapretani, pritajeni, za se uvani, pa ak i sebi rijetko priznavani.

Izmeu grieva i krtlnjaka

U proljee 1910. stara, trona brvnara M ojsije Konara, uvedena u carsko-kraljevskim dokumentima sela Plitviki Ljeskovac pod brojem 591176, bila je sruena. Geco je dovoljno zaradio da kupi desetak ovaca, etvoro goveda i da sagradi novu, u Konarevu Kraju onda najljepu i najveu kamenu kuu. Pomogli su mu, po obiaju onih podruja, i roaci i susjedi, jer tamo se ne ivi od zavisti nego od uzajamnosti; ratniki mentalitet.

Kua je dovrena prije hladnih jesenjih kia 1910. godine. Lijevo od ulaza, na rubu puta i golog travnatog brdaca Oklina, gdje su mali Kon-

17 D r B. S to jsav ljev i , S e ljatv o Ju g o s la v ije 1918 1941, Z agre b , 1952, str. 16.18 D r N ik o la V u o , Privredna isto r ija F N R J , k n jiga II, B eo grad , 1948, str. 298.19 Iz java S tak e K o n ar o d 24. VI 1974, K on arev K ra j (A u torska zb irka).20 L ik i k a le n d ar 1960, G osp i , 1960, str. 108.

15

ari uvali jaganjce, od iskona stoji kamen, goleiiii gri, nalik gorostasnu zubu. Uz kuu: dvije lipe, trenja, dvije jabuke divljakinje i jaseni. Iskopali su i bunar: da taka ne mora po vodu ak do izvora Bijele rijeke. Kua je imala starinski liki raspored: u prizemlju podrum; gore: u sreditu starinska lika kuhinja s ognjitem i verigama, s lijeve strane jedna a s druge druga soba.

Prvi je u toj kui roen Rade. Tada ih je bilo u kui petoro taka i Geco, djed Vasilije, te djeca Milica i Mile. taka je svu djecu rodila uz ognjite, bez lijenika i babice. Obino bi se tu, pri ruci, za nudu, nala neka ena iz sela. Vrijeme Radina poroda zateklo je taku u velikim poljskim radovima i taka je do kasno uvee 5. kolovoza pomagala u vridbi ita. Nekoliko sati kasnije, iza ponoi, poeo je porod. Rade se rodio u osvit dana, u petak 6. kolovoza 1911. Kad po noi rodim, obino obdan ustajem i radim kae taka. A onoga jutra bilo mi je teko. Posao velik, i nikoga da ruak svari. Sto u, jadna, nego maloj Milici, koja je imala 6 godina, kaem kako e svariti palentu, koliko vode, koliko brana, kako da uzmijea, kako da spremi zainu. . .21

Rade je bio najkrupnije dijete Stake i Gece Konar. Majka mu je od milja govorila: iroko, visoko, zdravlje. U knjizi roenih parohije Gornje Vrhovine u Protokolu krtenih pravoslavne istone srpske crkve, hrama Sv. oca Nikole, Rade je uveden pod brojem 68. u godini 1911. Tu pie da je brano dijete Stake i Gece Konar, pravoslavni, s mjestom prebivanja u Konarevom Kraju 176, da je krten 24. kolovoza i da mu je na krtenju kumovao Boo Vukmirovi (Vukmirovii su kumovali i ostaloj djeci Gedeona Konara).22 Zaudo, iako je ovaj podatak o datumu roenja nesumnjivo ispravan, u literaturi pa ak i u mnogim dokumentima o Konarevu ivotu (svjedodbe, sudski dokumenti, dokumenti SUZOR-a, policijske tjeralice i druge isprave kraljevske, ustake i talijanske vlasti) podaci o roenju Rade Konara su razliiti.

Bosonogo djetinjstvo

U kasnu jesen 1914, onda kada je Geji tako su Gedeona Konara zvali sinovi i tepale mu keri, prihvativi to od svoje tetke Milice udi stigao poziv da se javi vojnim vlastima u Otoac, da bi ve sutradan bio upuen na front, Rade Konar je imao tri godine. Bosonog, u haljinici od domaeg tkanja, trkarao je po panjacima i livadama Konarevog Kraja:

21 Izjava Stake Konar.22 Arhiv SUP-a, D up likat iz m atice roenih parohije G ornje Vrhovine.

16

Sin n a r o d n i h h e ro ja R a d e i D r a g i c e K o n a r

g o d i n e

d in g o m l i t o m , 1952

do Drage jasenova i Drage Vaseline, po Kobilitu i Valjuaku, preko Tavanka i Tavana jasenova, ispod Hajduke drage, Evinog ketenita i Bjeljevine, izmeu grieva i krtinjaka. Najee je skakutao po Vaselinu brdeljku i razgrtao krtinjake. M ajka taka pamti da je to djeaiu bila najmilija igra. I dok bi se tako igrao, nailazio je njihov daljnji roak Jankina Konar:

Sinove, to e ti to?Djearac bi prestajao razgrtati zemlju, podboio bi se, trenutak-dva

zagledan u iu, a onda rairio ruke: Pobogu, ia, pa i sam zna: bolje e roditi kad razgrnem! Vavje je ia bos, do odlaska sjea se Radina majka. Zimi bih

mu dala coklje podivene ovjom mjeinom ili suknom. Opanke nikada nije imao, a kupili smo mu samo jedne cipele: Pokojnik mu ih je donio kada smo dijete opremali na z an a t. . .23

M oda bi bilo opanaka, moda ak i cipela, da nije bilo rata. A rat se bio neizmjerno otegnuo. Pop vrhovinske parohije, Stevan Popovi, onaj koji je u hramu Sv. Nikole krstio Milicu, Milu, Radu i Dragu, jedini pismen ovjek u onome kraju, sve uestalije je itao pisma s fronta: vijesti koje su donosile pla. Pop je u proljee 1916, javio Staki Konar, njezinim roacima i porodici Srdi u Vrhovinama da su soldati like regimente Geco Konar i Danilo Srdi24 pali u rusko zarobljenitvo. taka je bolno ciknula:

Sto u, jadna, s ovo siroadi! Jer, mjesec dana poslije odlaska u vojsku, na ratite, rodio joj se sin Nikola. ( Ne more rei koliko su bile teke te ratne godine pamti taka Konar.)

Djed Vasilije je snahu tjeio, a bilo je oito da i sam sumnja u svoje rijei. M alo tko je vjerovao da je Geco jo iv. Pa kad je Staki netko od znanaca 1918. javio da se Geco vratio i da joj alje pozdrave iz Otoca, gdje su ga poslije dolaska iz Sovjetske Rusije drali u kasarni, u prvi mah nije povjerovala. Bilo je ljeto, vrijeme kosidbe. Presretna, poslije prvog oka, naprosto je odletjela do susjednog sela Bijela Rijeka, gdje je bila udana njezina sestra M ara. Od sestre je pozajmila konje i kola i istoga se dana odvezla do Otoca da nae mua.

Sitna djeca Gece Konara i njegova ena taka imali su sreu to se njihov hranitelj nije naao meu onih devet milijuna vojnika koji su

23 Izjava S tak e K onar.24 D an ilo S rd i , ro en u V rh o vin am a 1896, u esnik o k to b arsk e revolucije i g ra an

sk o g ra ta u R u siji. K asn ije k om an d an t k orp u sa C rvene arm ije. L ik v id iran u sta ljin skim istkam a 1938.

^ M ajka Rade Konara - taka, zvana baba Zuna, kod druga Tita, 24. stude- ^ noga 1948. godine.

2 Konar 17

zauvijek ostali na ratitima trideset i est zaraenih drava. Preivio je ratno klanje, ali: koliko trpnje,25 koliko muenja, koliko gladnih mjeseci, stalno pod feldvebelskom prisilom da se svijet i odnosi mogu mjeriti jedino preko niana. Naao se meu oko dva milijuna austro-ugarskih zarobljenika (ili prebjega) u vihoru Oktobra, ali ako su neki od njegovih drugova i shvaali osnovni smisao lenjinske revolucije, pa se po svojem shvaanju i svrstavali, Geco se nije time optereivao: sanjao je Konarev Kraj, budei opetovano svakog jutrenja nadu da e se ipak vratiti. Od onoga to su boljeviki agitatori govorili zarobljenicima rasutim po Sibiriji, u omskom kraju, razumio je samo jedno: da Lenjin trai da se ivotni uvjeti zarobljenika poboljaju. Nije mogao shvatiti zato presvijetli car i kralj u Beu odbija rusku ponudu. Nije shvatio niti propagandu svojih sunarodnjaka. emu da ide sada u neku jedinicu na front. Blii su mu bili oni koji su tvrdili da treba im prije kui. Dolje rat! Po tome su mu bili bliski i ruski vojnici koji su ponavljali njegovu najmiliju parolu: dolje rat! Jedno je elio i o jednom je samo govorio: otii, vratiti se, nai najmilije! Odjednom, na samu Novu 1918. godinu, pokazala se realna prilika da napokon izie a da ne mora na bojite ni u dobrovoljaki korpus iz zatvorenikog logora. Neki brkajlija s velikom crvenom zvijezdom na ubari okupio je oko sebe zarobljenike i itao im proglas Sovjeta narodnih komesara:

Vlada radnika i vojnika, odluna da ispravi sve nedae uinjene imperijalistikim klanjem i da vrati milijunskim masama pogaena prava ovjeka, proglaava graane svih zemalja koje su ratovale s Rusijom civilne i ratne zarobljenike slobodnim i daje im prava graana neutralnih zemalja.29

Nije mogao znati da je vlada Hrvatske i Slavonije u Zagrebu na taj lenjinski proglas reagirala licemjerno i da nije pokazala ni najmanje interesa za sudbinu tisua i tisua svojih graana koji su umirali u dalekoj Rusiji. U vezi s lenjinskim proglasom o osloboenju zarobljenika iz logorskog reima, vlada u Zagrebu je 12. oujka 1918. pisala:

. . . Likvidacija logora za ratne zarobljenike nije nita drugo nego,s jedne strane, reklama a s druge, skidanje sa sebe svake odgovornosti zabijedni poloaj naih ratnih zarobljenika . . .27

25 Po prianju N ikole C udia, koji je zajedno s G ecom K onarcm pao u zarob ljenitvo, G eco je bio teko ranjen u glavu i m jesecim a uope nije vidio. U pravo je to ranjavanje, govorio je N iko C udi, bilo razlogom to G eco nije sudjelovao u borbam a crvenih jedinica nego se rastao s N ikom i vratio kui.

2C Centraljnij gosudarstvcnij vojcno-istorieskij arhiv (C G V IA ), f. 2000, op. 1, d. 1259, 1 .7 ; I. D. O ak. Ju goslaven i u O ktobru . Beograd , 1957.

27 Jo sip J . V idm ar, Prilozi g ra i za povijest 1917 1918. s o sobitim obzirom na razvoj radnikog pokreta i odjeke oktobarske revolucije k od nas. Arhivski vjesnik (AV), 1958, I, dok. 30, str. 54.

18

Predstavnici ratnih zarobljenika su u travnju 1918. odrali u Moskvi svoj kongres. Zarobljenici, koji su odluili da se vrate, pozvani su da budu pioniri internacionalne socijalistike proleterske revolucije.28

Organiziranje povratka zarobljenika iz Rusije poinje u travnju 1918, poslije kongresa. Lenjin je 27. travnja potpisao dekret o osnivanju Centralne komisije za ratne zarobljenike i izbjeglice. Tri tjedna kasnije, samo iz povolke gubernije otpremljeno je u svoje zaviaje oko sto tisua ljudi. Jedan od tih je bio i Geco Konar meu prvima se prijavio za povratak i posreilo mu se da se meu prvima i vrati. Izmeu bijelih i crvenih fron- tova, u razdoblju prodora vilhelmovskih trupa na istok, naao je naina da stigne u Hrvatsku. Svi su povratnici, i oni koji su bili u crvenim odredima i u jedinicama Crvene armije, i oni koji su se borili uz nekoga od caristiko-buroaskih bijelih generala, doekivani kao posebna opasnost, kao zaraza bacili boljevizma. M orali su proi prelazei granicu kroz istilita crno-ute monarhije: kroz logore za ispitivanje povratnika.

Gecini zemljaci, Liani, zateeni u ruskom zarobljenitvu, imali su razliite sudbine. M nogi od njih su se opredijelili za revoluciju i vojevali su pod zastavom lenjinskog Oktobra. I nije to samo Danilo Srdi, roen u Konarevom susjedstvu (ak daleki Konarev roak), koji e postati jedno od najslavnijih komandantskih imena Crvene armije, da bi kao general-komandant korpusa bio likvidiran u staljinistikim istkama; kao crveni komandiri i komandanti proslavili su se i Emil op, Dane Gutea, Mane Kovaevi, Tom o Ili, M arko Pavkovi, uro Cia, M ilo i Jovo Raki, Jovan Mrki, M atan Ani, Dragan Studen . . . Gotovo 400 Liana bilo je u jedinicama Crvene armije. Jedan od njih je bio Bogdanovi iz Konareva Kraja, a drugi Niko Cudi iz udinog Klanca, iz kue nepun kilometar udaljene od Gecine, roak Konarevih. Niko je, vrativi se, bio prvi svjedok lenjinskih tumaenja svijeta i odnosa. I dok je Geco o svemu to je vidio u Rusiji utio, moda i stoga to sve to nije htio ili nije mogao razumjeti, Niko je znao satima i satima, naroito o svecima i nedjeljom, priati suseljanima o boljevizmu koji e jednom i k nama doi. Obino bi tada, poistovjeujui sebe s boljevicima, rekao:

Doi e i na dan, crveni dan!Tako je odgojio i svoju djecu, a utjecao je i na sve omladince iz Cudi-

nog Klanca i Konarevog Kraja. Rekosmo: nije bio jedini. Godinu dana prije Nikina povratka, osam mjeseci poslije dolaska Gece Konara ui Otoac, u susjednom Brinju pokrenuta je prava policijska hajka za jednim od povratnika koji je zadojen razvratnim, socijalistikim idejama. Zvao

28 C entraljn ij g o su darstven ij arh iv O k tjab rsk o j revoluciji SS SR (C R A O R ), f. 1235, op. 93, d . 104, 1. 1340 b.

19

se Franjo Babi. O njegovu povratku iz lenjinske Rusije predstojnik kotarske oblasti 3. travnja 1919. obavjetava podupana Liko-krbavske upanije:

Pred tri mjeseca vratio se iz zarobljenitva u Rusiji bivi priuvni porunik 26. domob(ranske) pukovnije, Franjo Babi, sin brinjskog postolara Antona Babica. Isti je svreni gimnazijalac, sada bez zanimanja. Kratko vrijeme nakon njegova povratka, ustanovila je ova oblast po pouzdanim osobama da je spomenuti Babi zadojen razvratnim, socijalistikim idejama, koje jest u uem krugu svojih brinjskih prijatelja izraavao. Bio je stavljen neupadno pod pasku, tim prije to je u ruskom zarobljenitvu proboravio 2 godine dana i to se otprije kao ak prikazivao kao oporan, tvrdoglav i neki zaneenjak. . . Pred dva i po mjeseca uhapen je u Senju Vladimir opi, takoer jedan od boljevika i terorista. Ustanovljeno je pouzdano da je Babi poslao iz Brinja brzojav na jednog od socijalistikih voa . . . da je ,drug opi u Senju zatvoren. Na 30. sijenja uhapen je u Brinju radi irenja boljevizma seljak Ivan Poznanovi iz Brinja, takoer povrativi se kao ruski zarobljenik. . . Na 20. oujka t. g. u noi, Babi je u drutvu svojih prijatelja. . . pjevao i izvikivao s prijateljima: ,Dolje kralj Petar, dolje carizam, ivila republika, ivio boljevizam*. . .29

Geco Konar se vratio osam mjeseci prije nego to je ovaj dokument pisan: onda kada je rat bio ve blizu kraja, ali se jo mnogo krvarilo. Proljetna i ljetna ofenziva Vilhelmove Njemake doivjele su krah. Vojska Antante je u kolovozu ponjela presudne pobjede. N a zapadu je probijena Siegfriedova linija. U rujnu je poela saveznika ofenziva na solunskom frontu. A Geco Konar je ponovo bio u kasarni: istina, daleko od fronto- va, daleko od grmljavine topova, ali u kasarni. ekao je kraj rata u garnizonu u Otocu.

Banuo je naglo i mene je neto presjeklo od sree kad je poslao poruku da doem u Otoac. To je bilo o kosidbi, osamnaeste sjea se taka Konar.30

Rat se pribliavao kraju vidjelo se po uestalom vraanju vojnika s ruskog fronta a i po bjeanjima s drugih frontova, po estim bunama u pukovnijama i garnizonima, po zelenom kadru. No u samoj Lici ni prilike ni odnosi bitno se ne mijenjaju. Bile su to samo izvanjske promjene. Rod Habsburgovaca, najkrupnijih feudalaca koji su preko 500 godina odreivali sudbinu Evrope (opasni fanatici, koji su vladali zbiljom iz pri

29 Jo sip J . V idm ar, Prilozi g ra i za h istoriju rad n ikog pokreta i K P ] 1919. god. AV, II, 1959, dok. 27, str. 57 58.

30 Izjava Stake Konar.

20

vidnog svijeta koji su sami stvorili i nikad iz njega nisu izlazili, iz koljena u koljeno mrano, uzniki sakriveni u njemu), taj rod bilo da su to papistiki manijaci, liberalni reformatori, kruti legitimisti ili, kao prestolonasljednik Rudolf, poluanarhisti najbolje izraen u liku Franje Josipa II koji je ivio gotovo itavo stoljee, a ipak ga, tvrde poznavaoci, nita nije ganulo niti mu se itko pribliio u njegovu svijetu privida, oni 1918. zauvijek odlaze s pozornice. U novostvorenoj dravi, Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je proglaena 1. prosinca 1918, Lika je dalje ostala nerazvijena jedan od najpasivnijih krajeva. Mnogi Liani su, kao i do tada, odlazili u bijeli svijet. Sirotinja je ostala sirotinja. U zemlji su mogli biti samo ono to jesu, ili su kojima bi se posreilo postajali financi i andari. A ako nisu odlazili preko oceana, ili u zapadnu Evropu, u pealbu, mogli su sam o kopati tunele, graditi ceste ili eljeznike pruge.

Uoi kraha monarhije Habsburga, prije nego su proglaena narodna vijea i prije nego su u zapadna podruja zemlje prodrle trupe pod komandom Aleksandra Karaorevia, onoga posljednjega ratnog ljeta 1918. godine kada se Gedeon Konar vratio svojoj eni i etvoro djece, od kojih je najstarija Milica imala trinaest godina, u Lici je harala glad. U Konarevom Kraju nije ni jedna porodica imala dovoljno ita. Redovan objed u svakoj kui bile su kuhane prijesne koprive. Lako je onda zamisliti koliko je gladnim Konarima iz kue broj 176 znailo to to je Geco nabavio vreu brana i utovario je u kola, da je taka odveze kui.

kola

U rujnu 1918. Rade je poao u prvi razred osnovne kole. Preoptereena poslovima, m ajka nije imala vremena da ga odvede u Gornji Babin Potok, gdje se nalazila najblia kola. M ajku je zamijenila Milica, tada ve djevojica u etrnaestoj godini. Uitelj M ilo Deli, naoko strog ali zapravo dobrohotan ovjek, koji je elio pomoi bistrim seoskim sirotim djeacima, zavolio je mualjivog sina Gece Konara. kola u Babinom Potoku je zapaljena za vrijeme rata i svi dokumenti su uniteni pa se ne moe ustanoviti kakav je po ocjenama bio ak Rade Konar. M ajka taka pamti da ga je uitelj vavje hvalio, a mnogi od onih koji su istodobno kad i Rade zavravali razrede u toj koli priaju da je uio lako i da je redovno znao svaku lekciju.

etvrti, posljednji razred osnovne kole Rade je zavravao kolske 1921/22. godine. On nije bio samo najsnanije dijete svojih roditelja; i u

21

razredu je bio najjai, mada je bilo i veih od njega. Znao se porvati i sa starijim klapcima, i ponajdalje bi bacio kamena s ramena. To su bile jedine igre djece s onih planina: rvanje i bacanje kamena s ramena. Nije bilo ni vremena za igru. Djeca Konarevih su kao i druga djeca uvijek imala posla: ili na njivi, ili kraj stoke, ili su oevima pomagala drva tovariti u kapelskom Drvaru.

Kako se bliio zavretak kolovanja, sve uestalije je govorio s roditeljima o tome kako bi i dalje da ui, da ode u svijet, da zavri zanat. Konarevi su bili isuvie siromani a da bistri djeak ne bi shvatio nunost odlaska: jedini nain da roditeljima pomogne. ini se da je zaetnu misao o odlasku dao uitelj Milo, sin lugara Vuje zvanog Vujenda iz Babinog Potoka. Uz ondanjeg popa Jovu Delia u Vrhovinama, to je bio najobrazovaniji ovjek onoga kraja. Milo Deli je redovno primao mjesenik drutva Privrednik, tiskan u Zagrebu. Tekstovi u tom listu bili su velikosrpski orijentirani, pobuivali su nacionalistike osjeaje, a posebno su potencirali srpstvo i pravoslavlje kod Srba u Hrvatskoj. Subjektivno, rukovodioci Privrednika su bili reakcionarno orijentirani. Ali objektivno, tenjom da zbrinjavaju siromanu djecu mada iskljuivo samo srpsku djecu, samo onu djecu koja se zavjetuju srpstvu i pravoslavlju (Valjano dete priesti se o svakom postu o Boiu, Uskrsu, Petrovu i Gospojini dakle, etiri puta godinje81) Privrednik je sluio humanitarnim ciljevima i uinio zaista mnogo za zbrinjavanje siromane, inteligentne srpske djece iz svih naih krajeva. U prvih tridesetak godina djelovanja Privrednik je samo iz Like otpravio na kolovanje tri tisue sto osamdeset i petoro djece:32

Otoac: do rataKorenica: do rataGospi: do rataGraac: do rataDonji Lapac: do rataUdbina: do rataBrinje: do rata

273, poslije rata 520 360, poslije rata 265 317, poslije rata 238 216, poslije rata 244 129, poslije rata 121 94, poslije rata 155 57, poslije rata 9633

U zanat su odlazila ili ona deca, koja radi krajnjeg siromatva nisu mogla da se prehrane na svojim seljakim imanjima, ili oni koji su bili optereeni izvesnim manama pa nisu bili sposobni za zemljoradnju, ili naj

31 Privrednik br. 9, septem bar 1925.

32 Jed n o od te djece bio je i M ile Poua iz D ivosela, roen 1899, lan K P J od 1923, organ izator ustanka u Lici, narodni heroj.

33 Privrednik br. 5 6, m aj jun 1928.

22

zad ona deca koja su bila neposluna, koja nisu bila za kolu niti za ikakvu drugu slubu, pa su kazne radi morali ,u egrte1 . . .34

I osniva Privrednika je Lianin, iz stare graniarske porodice, sin krajikog oficira. Vladimir Matijevi je roen 1854; etrdeset godina kasnije je suosniva Srpske banke u Zagrebu. Bio je inicijator i osniva srpskih zemljoradnikih zadruga, koje su u zemljama Austro-Ugarske inile Savez bratskih zemljoradnikih zadruga. Naroitu panju posvetio je osnivanju i razvijanju lista ,Privrednik1 i upuivanju srpske dece u zanate i trgovine.35

Privrednik je osnovan 1897. godine, sa zadaom:1. da se uvek odabiru iz svih krajeva svevaljani sposobni Srbi aii

od 12 13 godina;2. da je svaki Srbin i Srpkinja, koliko moe, stalni lan i pomaga

,Privrednika1. . .36Ove i sline podatke o Privredniku, ne zaboravljajui naglaavati

tekstove o srpstvu, uitelj Deli je redovno itao svojim najstarijim uenicima. Sluajui o mogunostima Privrednika, o besplatnom kolovanju najsiromanijih i najbistrijih, i Rade je poelio da se prijavi. Govorio je o tome roditeljima. Veli on meni jednom sjea se taka Konar da ga aa nee opraviti u zanat. A meni suza u grlu. Teko majci, jadna ti sam, pa velim: prodat u ja biljce i ja u tebe, rano moja, opraviti. On se smije, milo moje, ljubi me pa kae kako e od prve plae kupiti naoj Milici cipele. Milicu je mnogo volio . . ,37

U svibnju ili poetkom lipnja 1922. s Gecom Konarem je razgovarao uitelj M ilo Deli, koji se ve ranije o svemu dogovorio s Radom. Smatrao je da bi Rade, kao jedan od njegovih boljih uenika, u razredu ponaj- bistriji, svakako doao u obzir za kolovanje preko Privrednika. Geco je pristao i 27. lipnja 1922. M ilo Deli popunjava egrtsku prijavu za Radu. Iz susjednog sela Crne Vlasti, iz Babinog Potoka i iz Vrhovina tada su se, osim Rade, Privredniku prijavila jo tri Konara:

Milan Konar, koji je upuen na kolovanje trgovcu Marku Cvijano- viu u Sarajevo;

Stevo Konar, trgovcu Dragutinu Macuri u Bosansku Dubicu;Dane Konar, restauratoru Duanu Solaru u Zemun.Iz Babinog Potoka je otiao u Kikindu i mali N ikola Deli, a iz Crne

Vlasti Nikola Steti, koji e polugladne godine egrtovanja provesti zajedno s Radom Konarem.

34 Isto-35 S tan o je Stan o jev i, N a ro d n a en cik loped ija srp sk o-h rvatsk o-siov en ack a , kn jiga II,

Z agre b , str. 703.39 Spo m en ica o P rivredn ikovoj d vad eseto god in jic i 1897 1923, B eograd , 1923. str.37 Izjava Stak e K onar.

23

Svi su oni pisali molbe i bili poslani na zanate odmah poslije osnovne kole, kao to je to Privrednik traio:

. . . Deca koja se alju ,Privredniku* alju se odmah po svretku kole i dunost je roditelja da se unapred odmah posavetuju sa gospodom ui- teljim kod kojih dete ui, i odmah dok se kola svri da se uini prijava koju e s ostalim spisima Privredni odbor poslati ,Privredniku*. Kada ,Privrednik* rei molbu, onda alje besplatnu kartu eljezniku za putovanje detetu. Jedino to roditelji treba za prvi put, kad dete poe, da ga odenu varoki novim odelom, rubljem, cipelama i ostalom potrebnom spremom, a posle skidaju svu brigu s vrata, samo dete ima da bude dobro i posluno . . .38

Odlazak

Uz egrtsku prijavu mali Konar je u lipnju 1922, prije nego to je navrio punih 11 godina, pisao svoju prvu molbu, sroenu uz nadzor uitelja:

Rad sam da poem u svet na izuavanje kakvog valjanog zanata, pa Vas molim da me preporuite kome poznatom majstoru, a ja u se uvek u svemu pokoravati zapovestima starijih.

Vas molim, da Vi odredite zanat kako znate, i u koje mesto ete me preporuiti, pa kad po Vaoj naredbi svrim i izuim sve do kraja kako treba, ja u Vas i posle, i uvek za moje dobro i za moj napredak u svemu sluati.

Ujedno se obvezujem, da u se, im postanem pomonik i im u prvu platu doem, upisati za lana, i da u ostati uvek stalan lan. Osim toga u iz blagodarnosti, dok sam iv, svake godine redovito i stalno uplaivati godinje najmanje dinar za mlau brau egrte. A kada budem mogao, onda u bogme i vie, i koliko god uzmognem vie, oduivati se, i u svemu od pomoi Vam biti. Celu ovu molbu pisao i potpisao sam sam ja svojom rukom.

U Babinom Potoku, 27. juna 1922.S potovanjem Rade Konar, u. IV razr.89U drugom retku molbe rije zanat je potcrtana.Na istoj stranici Rade je svojom rukom napisao umjesto nepismenog

oca:

58 Privrednik br. 6, jun 1925, str. 97 98.s Arhiv Srbije (AS), Privrednik, dosje R . K onara br. 12179.

24

Ja se pridruujem ovoj molbi, jer elim i ja, da mi se dete makne u svet za napretkom, pa Vas ovim molim i ovlaujem, da Vi mesto mene i ispred mene s gospodarom ugovor uinite, zakljuite i svrite, i u ope mene u svemu zastupate.

Geco Konar.

etiri retka je dopisao uitelj M ilo Deli:

Ovde Vam prilaem detinju poslednju kolsku svedodbu i Prijavu te preporuujem i podupirem ovu molbu kao svedok jer sam uveren da je molitelj dostojan svake preporuke i oekujem Va odgovor i dalja uputstva.40

Sva tri teksta su pisana irilicom.Budui da je molba sroena ekavicom, i Radin tekst i tekst njegova

oca, a u onim krajevima se govori iskljuivo ijekavicom (zapravo: jeka- vicom), razlono je povjerovati da je uitelj Deli diktirao pismo.

kolska svjedodba, koju u pismu spominje uitelj Milo Deli, meu brojnim dokumentima Rade Konara u arhivi Privrednika ne postoji: ili je unitena, ili kao poseban dokument nije ni postojala. Mislimo, naime, da kao poseban dokument nije postojala stoga to je u egrtskoj prijavi, sasvim na kraju, rukopisom Delia zabiljeeno:

vrlo dobrodobrodobro.41Vjerojatno su to Radine ocjene. Zato tri, i na to se koja od njih

odnosi nemogue je odgovoriti, jer tamo osim ocjena nema nikakvih drugih naznaka. Ispod ocjena Deli je dopisao:

Bistar, radin, dobar i posluan deko.M olba i egrtska prijava su prvi dokumenti o Konaru u arhivi

Privrednika. Kao to rekosmo, prijavu je popunio uitelj. T o je upitnik velikog form ata s tiskanim upozorenjem:

N a svako pitanje mora se odgovoriti potpuno, sasvim tano, ne smije se nita ispustiti, jer se sam o uredne i savjesne preporuke uvaavaju.

U zaglavlju prijave neki od slubenika u Privredniku napisao je pripomenu: Doveo ga uitelj Deli i kae da je mali navrio 12 god. poslae krsni list.42

egrtska prijava je u Privredniku zaprimljena 5. srpnja 1922. Rade je uveden pod brojem 12.179. Navedeni datum roenja 28. listopada

40 Isto.41 Isto. Isto.

25

1910 nije toan. Osim toga, u toj egrtskoj prijavi nalazimo ove podatke:

da je visok 140 centimetara; da mu je krsna slava Sv. Stevan; da mu je donja usnica kvrgava; da ga uitelj ubraja meu svoje dobre ake; da je bistar; da mu je porodica na dobrom glasu; da je materijalno stanje porodice takvo da mu danas-sutra kad

pone samostalno svoj posao ne mogu pomoi; da ga za vrijeme kolovanja ne mogu odijevati; da mu je dobro rastumaeno i dokazano da ima u svemu da

slua i da se u svemu bezuvjetno pokorava starijima; da kod kue ima dva brata (Mile i Nikola) i dvije sestre (Milica

i Draga) i da se bave ratarstvom.Ukoso, preko upitnika, plavom olovkom je napisano: Premlad. 10

8/12 god. Podatak zapisan u gornjem desnom uglu (10 god. 8 mj.) precrtan je i ispred njega je zapisano: 12 g. Okomito, s desne strane, rukom je napisano: 22/7. 1922. Kukar i Jovi, metal, fabrika, Leskovac, Srbija. Tog istog dana to takoer pie (ispisao sam Konar) Rade je za putni troak do Leskovca primio K. 40.

Molba sa svjedodbom i egrtskom prijavom upuena je u Zagreb Privredniku, Preradovieva ulica 18, 27. lipnja. Privrednik je odgovorio negativno. Uitelj Deli je intervenirao 12. srpnja:

Primio sam Vae pot. pismo od 7/7, u kome mi javljate da se djeaci Dane i Rade Konar ne primaju. Ja sam zagledao u izvode krte- nih pa sam konstatovao da je koli pogreno javljena njihova godina roenja. Dane je roen 1909, a Rade 1910. Pa Vas molim da to primite na znanje i da mi javite za ovu dvojicu jer su deca spremna za put.43

Mora da su djeaci zaista bili dragi uitelju Deliu kad se toliko brinuo da odu na kolovanje. M ada kae da je zagledao u izvode krte- nih, oito je da je svjesno poslao netoan podatak o Radi: dao mu je, kako bi osigurao prijem, godinu dana vie, jer Privrednik nije primao djecu mlau od 12 godina.

Dopisna karta na kojoj je uitelj Deli poslao nove podatke o godinama roenja dvojice svojih uenika, primljena je u Privredniku 15. srpnja. Na alost, kopiju odgovora Deliu u arhivi nismo nali, no oito je da je ovoga puta Radi Konaru upuen poziv da se odmah javi.

Onoga dana kada je Deli pisao dopisnicu Privredniku, 12. srpnja, Rade je gotovo ostao invalidom: prednji kota seoskih kola s volovskom

Isto.

26

zapregom preao mu je preko desne ruke. Kaiprst i veliki prst bili su mu zdrobljeni. inilo se kao da vise samo na koi. M ajka mu je prva priskoila, ali vidjevi svu ruku u krvi obeznanila se i naprosto nije znala to da uini. Dok je ona bugarila nad ranjenim djeakom, dotrala je susjeda Stoja Konar i istom prtenom krpom zavila Radinu ruku. taka se tek tada snala. Sjea se: Mislila sam, rano moja, ostade dijete bez ruke. Te kud u, te to u, nego odem nekom Deliu zvanom M atroz u Cudin Klanac i on mi dade mast kojom je mazao ranu svojega konja. To je bila neka dobra, zdrava mast. M azala sam Radinu ruku tri ili etiri dana i sve je zaraslo do njegova odlaska . . ,44

Oko podne 16. srpnja neko dijete je od uitelja Delia iz Babinog Potoka donijelo poruku Geci Konaru: neka odmah opremi sina, veeras mora na put, u Zagreb. Rade je putovao sam, bez pratioca. Cini se da je s njim bio i godinu dana stariji Dane Konar. Sto kolima, to vlakom, Rade je rano ujutro 17. srpnja stigao u Zagreb i odmah se uputio Privredniku, Preradovieva ulica 18. Znamo to pouzdano jer je sauvano jedno pismo to je pisao toga dana:

Potovani gospodaru!

Dok ovo dok ono, nisam m ogao odmah od kue na put kad mi je doao poziv. Z ato sam zakasnio, pa sam tekar sad doao Privredniku. Molim Vas hoete li me sad primiti, a ako ste Vi uzeli ve drugoga deka, molim Vas zamolite koga drugoga gospodara da me primi.

eljno ekam ovde Va odgovor, pa Vas pozdravljam.

Zagreb 17. 7. 1922. godineRade Konar.45

Kome je to pismo pisano, tko je taj kod koga je Rade ve do tada trebao da se javi, teko je tono rei. Osim toga, nije sasvim jasno kako je poziv za Radu mogao doi ranije, kad njegov uitelj 12. srpnja intervenira kod Privrednika: iz dopisnice se jasno vidi da ni Dane ni Rade Konar nisu na temelju prve molbe bili primljeni na naukovanje. Bit e da se poziv nije odnosio izriito na Radu nego na bilo kojega od Pri- vrednikovih djeaka koji su dobili mjesto kod neimenovanog potovanog gospodara, kojemu je Rade pisao 17. srpnja. Oito je da je Radino pismo poslodavcu upuivano preko Privrednika.

Naredni podatak o Radi datiran je 22. srpnja. Opet njegov tekst:

44 Izjava S tak e K onar.

41 A S, f. Privrednik, d o s je R . K on ara .

27

M olba.Svaki je zanat zlatan, a najbolji je onaj zanat koga se pravi ovjek

ljudski primi, zato molim Vas, da Vi dogovorite za mene zanat kako najbolje znate, a ja u uvjek sluati starije. A kad postanem pomonik i stupim u plau, onda u se odmah upisati i ostau dok sam ivi stalan lan pretplatnik Privrednika.

Molim za metalnu fabriku.U Zagrebu 22. 7, 1922. godine.

U ovoj veoma zanimljivoj molbi, koju je pisao bez uiteljeva nadzora i oeva prisustva, onako kako je umio (jekavicom) i mislio, Rade je podvukao reenicu: Molim za metalnu fabriku.

Molba je, oito, premda nije tako naslovljena, upuena Privredniku. Toga dana, kada je napisana, u Privredniku su ve imali egrtsko mjesto za djeaka: Prva srpska metalna fabrika Kukar i Jovi, u Leskovcu. Taj podatak je dopisan na Radinoj egrtskoj prijavi, koju je jo 17. lipnja pisao uitelj u Babinom Potoku. U upitnik je unesen i podatak da je 17. srpnja primio 40 kruna. I 22. srpnja je Rade primio 40 kruna, to je vlastoruno potpisao. Uz to je neki slubenik u Privredniku napisao da je Rade star 11 godina, ali jak !40 Krune su mu isplaene za eljezniku kartu do Zagreba i zatim za put do Leskovca. Iz blagajnike knjige Privrednika za 1922. godinu47 vidi se da su samo za tu godinu trokovi za hranu djece iznosili 147.335 kruna, a svi izdaci za tu godinu iznose 844.326,62 kruna. Tu su upisani i izdaci za Radu (za vlak) i izdaci za njegove suseljane: Nikola Steti je dobio 40 kruna, Nikola Pupavac 40 kruna, Stojan Pupavac 40 kruna, Duan Zigi 40 kruna, a isto toliko i Dane Konar, Stevo Konar i Nikola D eli. . .

Rade je pet dana boravio u Zagrebu i za to ga je vrijeme opskrbljivao Privrednik.

49 Isto.47 A S, f. Privrednik, dok. 103, knjiga: R azn i trokovi 1907 1928.

28

egrt broj 12179

Kartoni na prsima

Rade je, kako ve rekosmo, u dokumentima o Privrednikovim pi- tomcima uveden pod brojem 12179 i od 22. srpnja 1922. svi podaci o njemu u Privredniku su upisivani pod tim brojem. N a obratnoj strani omotnice u kojoj su pohranjivani dokumenti, uz podatak da ga je preporuio babinopotoki uitelj Deli, netko je zapisao da su u Radinoj kui pismeni samo brat Mile, kum Boo Vukmirovi u Babinom Potoku i pop Jovo Deli u Vrhovinama.1 N a pitanje: ko se najvie zauzimao za tebe, ko te upuivao, voleo nema nikakva odgovora.

Od onih koji su u isto vrijeme kad i Rade Konar bili u prostorijama Privrednika, u Preradovievoj ulici 18, u Zagrebu, nali smo Nikolu Stetia iz Vrhovina. On je u Privredniku uveden pod brojem 12278: izmeu njih je, znai, upisano 99 djeaka. Veina ih je tada, u srpnju 1922 sjea se Steti, koji sada ivi u Leskovcu rasporeena na naukovanje u tvornice metala. Vijest da e raditi u tvornici metala ih je zbunila: pomislili su da je rije o metlama. N ikola pria da se na to pobunio: M a i moj aa zna praviti metle!

E, na to su me kaznili takozvanom francuskom kaznom: trebalo je da stojim na jednoj nozi, a prst desne ruke da uprem u elo. Kao: neka mi se um prosvetli!2

U grupi s kojom su putovali Rade i teti bilo je po sjeanju Stetia petnaest djeaka. etvorica nisu uspjela u naukovanju i odustali su. Iz Glavne upisnice za zanatske kole u Leskovcu3 vidi se da su s Radom

1 A S, f. Privrednik, d osje R . K o n ara br. 12179.* Izjava N ik o le Stetia au torim a, srpan j 1974, L esk o vac (A u torsk a zb irka).3 Istorijsk i arh iv L esk o v ca , f. Z a n a tsk a k o la .

29

bravarski zanat izuavali: Boo Dragosavac, Branko Bukvi, Velimir Iva- novi, Duan Petrovi, Jovan Vukievi, Jovan Ranevi, Milan Batini, Mile Kalember, Nikola teti, Uro Bubalo. Svi su oni na temelju ugovora izmeu poslodavca i Privrednika 20. travnja 1922 egrtovali u Prvoj srpskoj metalnoj fabrici i gvoarskoj radnji Kukar i Jovi.

Bili smo potpuno zbunjeni. Jo od Zagreba. Sve je bilo strano sjea se Nikola teti. Nitko nas na putu nije pratio. Samo su svakome na dugme kaputia privezali karton na kom je pisalo ime svakoga od nas, i da nas ,Privrednik* alje, i da u Novskoj trebamo presesti na vlak za Beograd. Do Beograda smo dobili neto suve hrane. Isto takav obrok su nam dali i u Beogradu, u Krunskoj ulici broj 62 (sada: Proleterskih brigada prim, autora). Tamo smo predali pisma, a dobili paketie s hranom i opet s kartonima na grudima produili za Leskovac. . .4

egrte je primio Jova Jovi. Bez dobrodolice. Samo: kratko sroena obavjetenja o poslu, otre prodike. Gospodar! Svaki egrt je dobio odijelo od iznoenih vojnikih uniforma: odijela nisu bila po mjeri, dijeljena su s reda.

U novoj sredini, gdje su djeca siromanih seljaka trebali postati proleterima, za Radu je sve bilo novo. Do tada, do svoje dvanaeste godine, ni jednom nije dobio amar, ni od oca ni od majke, a sada su ga majstori i gazde mogli udarati kada su htjeli, koliko su htjeli, kako su htjeli: egrt nije bio ovjek s pravima. Rade je tada mislio odluan da izvri nakanu, da uspije, da doegrtuje o neumitnosti trpnje, ali kasnije e, rastui, shvatiti uzaludnost pokornog slugovanja.

Srpski Manchester

Leskovac je tih godina znaajno industrijsko sredite, srpski Mane- ster kako su ga zvali. Drevna trgovaka kasaba sa 13.000 stanovnika, prerasla je u industrijski grad jo u poetnoj epohi razvoja kapitalizma u Srbiji. Grad se razvio na Veternici, 5 kilometara od June Morave, pod Hisarom. Jo 1884. Leskovac ima 843 zanatlije i sitna trgovca.5 Kad je grad osloboen od Turaka, 1878, srpska dravna uprava je svim raspoloivim sredstvima poticala razvitak industrije (po zakonu od 1873. godine). Izmeu dva rata u Leskovcu je bilo oko 40 to veih to manjih tvornica, 579 zanatskih i 375 trgovakih radnja.

4 Izjava N . Stetia.3 Encik lopedija Ju goslav ije , kn jiga 5, Z agreb , M C M L X II, str. 516.0 D r M ilivoje Perovi, Leskovac, trgovaki industrijsk i grad , Leskovac, 1954, str. 114.

30

Organizirani radniki pokret se rano razvio u Leskovcu: ve 29. lipnja1903. odrana je osnivaka konferencija Leskovakog radnikog drutva.7 U tom vremenu vie od 6000 ljudi ivi u Leskovcu od industrije i zanatstva. Srpska Socijal-demokratska stranka u Leskovcu djeluje od rujna1904.

Dvije godine prije dolaska egrta Konara u Leskovac, leskovaka partijska organizacija je imala oko tisuu aktivnih lanova, a u sindikalnom pokretu je bilo oko dvije tisue organiziranih radnika. Sauvan je p lakat uprave Socijalistike radnike partije (komunista) i Sindikalnog vijea iz 1920: Poziv na proslavu radnikog praznika 1. maja . . . Da ivi komunistiko drutvo !. . . Da ivi radnika solidarnost! . . . Radnici i radnice, graani Leskovaki! Svi vi koji od svoga rada ivite i znojem svojim zaraujete hleb, doite u guste redove majskih manifestanata, pokaite vau solidarnost u borbi za sveto osloboenje radnog naroda, u borbu do konane pobede . . .8

Komunisti Leskovca su se izvanredno borbeno organizirali u pripremanju i provoenju opinskih izbora 1920. Uprava mjesne organizacije Komunistike partije objavila je u kolovozu 1920. izborni proglas:

Glasai!Spaavajte optinu!Dajte optinu komunistima . . .Komunisti su na izborima pobijedili: dobili su vie glasova nego sve

druge stranke zajedno. Tako je Leskovac 22. kolovoza 1920. dobio komunistiku opinu. H iljade graana defilovalo je leskovakim ulicama, naroito u industrijskom delu grada, pored fabrike, veliajui pobedu i izraavajui svoju spremnost da podre komunistiku optinsku upravu u njenom nastojanju za izvrenje programa koji je bio saopten na mitingu. U okviru tog velikog slavlja naroda Leskovca, koje je trajalo puna tri dana i tri noi, Radniki dom je bio sav iskien partijskim crvenim zastavama i zastavama sindikalnih podrunica . . .10

Komunistika opina u Leskovcu odrala se sve do objave Zakona o zatiti drave i javne bezbjednosti, kada je uhapeno 15 odbornika zajedno s komunistikim predsjednikom Jovanom Diskiem, koji je i 24 godine kasnije, 1. sijenja 1945, izabran za prvog predsjednika Gradskog NO O -a u Leskovcu.

U dubokoj ilegalnosti, Partija je poslije 1921. djelovala preko N ezavisnih sindikata. U Leskovcu, u vrijeme Radina dolaska, postoje po-

7 Spo m en ica. P ed esetogo din jica rad n iko g p o kre ta L esk ovca i oko lice 1903 1953; L esk ovac , 1954, str. 11.

8 S pom en ica, str. 348.9 Isto, str. 361 363.

10 D r D . K uli, K o m u n istika op tin a u L esk o vcu , L esk ovac , 1970, srr. 47.

31

odbori krojakih radnika, koarsko-preraivakih radnika (u upravi je i bivi sudionik graanskog rata u Sovjetskoj Rusiji, Blagoje Nikoli) pa pododbori drvodjelskih radnika, ivearskih radnika i fabrikih nekvalificiranih radnika. Savez metalaca je posljednji organiziran: pododbor ukinut 1921. obnovljen je tek 9. oujka 1924.11

Mada s razmjerno jakom industrijom, gotovo potpuno proletariziran, Leskovac je dvadesetih godina vie nalik na kasabu iz turskih vremena nego na suvremeni industrijski centar. Leskovac je bio sav u orsokacima, u blatu i smradu, neureene i nekaldrmisane ulice bez parkova i zelenila, bez vodovoda, kanalizacije i kupatila, bez osnovnih uslova za istou i higijenu grada. Gradsko osvetlenje bilo je nedovoljno. Slaba je bila i zdravstvena zatita, nedovoljan i nepovoljan bolniki smetaj sa malo ambulanti i bolnikog inventara. Slaba gradska komunikacija. Grad je bio bez dovoljno mostova preko Veternice i dobrih prilaza. Vrlo teke stambene prilike, naroito radnike sirotinje, koja je stanovala mahom na periferiji u izuzetno loim uslovima. Reka Veternica je bila neregulisana, to je dovodilo esto do poplava, a onda i do raznih epidemija . . .12

U tom gradu sa 110 ulica bez kaldrme, s prilazima od blata, s ubrom i smradom na trnici, tu gdje se meso see i visi na ulici, pa su po njemu muve, psi, vetar, blato i praina,13 najprije se razvila tekstilna industrija, zatim metalna, pa industrija crijepa, kemijska, u arska. . . Kako se razvijala metalna industrija, najbolje pokazuje primjer Prve srpske fabrike za livenje i preradu svih vrsta metala Kukar i Jovi. Zaetnik je leskovaki trgovac Trajko orevi prozvan Kukar zbog toga to je trgovao nekim kukama.14 Doao je u Leskovac kao djeak i sluio kod nekog urije. Potom je poeo raditi samostalno: obilazio je sela i kupovao drvne izraevine te ih prodavao po srbijanskim varoima. Tom sitnom trgovinom zaradio je oko 300 groa. Tada je pjeice otiao ak u Kruevac, tamo je iznajmio dvoja kola, natovario ih amovom graom i prodao uz trostruku zaradu u Leskovcu, gdje amovina nije dotad uope koritena. Zatim je poeo kupovati razne metalne stvari u Niu a preprodavao ih je u Leskovcu. Poslije osloboenja od Turaka njegova je trgovina jo vie procvjetala i bata Traje Kukar je financirao osnivanje dviju fabrika crijepa i jedne fabrike metalnih proizvoda. Prva metalna fabrika u Srbiji Kukarova fabrika osnovana je 1912. godine. U njoj je radilo 50 radnika koji su do tada bili samostalni zanatlije. Kod Kukara su izraivane raz-

11 H ran islav R aki, Stvaran je klasnih nezavisnih sindikata u Leskovcu i njihov rad do 1929, L eskovaki zb orn ik , Leskovac, 1969, str. 7.

12 D r Kuli, n. d j., str. 31.13 D r M ilivoje Perovi, L eskovac trgovaki i industrijsk i grad , L eskovac, 1954, str.

116.14 D r M . Perovi, n. d j., str. 65.

32

t a k a i Cieeo K o n a r - rodi te l j i R a d e K o n a r a . S a u v a n o je v ie f ot o g ra l i j a

m e d u k o j i m a i o v a k o j u je s n i m io R a d e , |9 d 9 . g o d i n e , po s l i je t reeeg d o l a s k a

iz v o j sk e u K o n a r e v Kra j .

t l o c y , C ( X i / t ( J C O ,C C O 'f/C -f ( S s t j / ,C C ^ C L iC />C Cls .L ( ^ L y ~ t ( X 't 'C X s > ( 1J !s A . -

X iX 'c r b X'Cti/b. a s i L .A C .c ^ -e - . ty o - J t j \ . c < j v u

J l v l A .o ' i t L / ' O o f ^ j e o & i j ( fJ a c c - . c o X o o c o i ^ l a x , . i j X o . ( L j v c ^ /c o y c ,

s ^ o c f / i v ,cJ C C-fX i ^ / ' ^ c c t c c -t-t- s

liite metalne stvari, kao to su okovi za vrata i prozore, kugle, dugmad . . . Fabriku je vodio sin starog Trajeta orevia, Duan Kukar, s kojim se kasnije udruio Jova Jovi, mrzovoljan i prijek ovjek, koji je gramzljivo razmiljao sam o o profitu. O uvjetima rada, zaradama i odnosima poslo- davac-radnik u leskovakim tvornicama napredna radnika tampa je esto pisala. Ali ocjenu crnog stanja i nesnoljivih prilika nije mogla previdjeti ni reakcionarna tampa. Profaistiko Vreme je 20. sijenja 1937. objavilo reportersko svjedoanstvo: izvjetaj iz leskovake tvornice koja snabdeva pola Jugoslavije kaikama i viljukam a:

. . . Jedinstven primer neurednosti i eksploatacije radnika predstavlja ovo preduzee. U jednom uglu, pritenjena susednim kuercima, nalazi se straara bez prozora. U nju svetlost ulazi kroz vrata. Kad ova nisu otvorena, onda je unutra mrano. Pored nje druga zgrada slina po tipu, naherena i neosvetljena. Trea, koja zahvata manji prostor, nekada je bila tala. Od ove tri straare pod eramidom leskovaki industrijalac je stvorio ,fabriku*. Tu rade desetine maloletnika ije je zdravlje naeo rad, koji obavljaju po 12 a so v a . . . Prinuena da rade pod najteim uslovima, ova deca nisu ostala nezapaena u svome stradanju. Deca su radila danonono i po mnogo vie asova nego to dozvoljava organizam . . . Rade u mranim straaram a koje su do polovine ukopane u zemlju, za nagradu koja ne predstavlja nikakvu mogunost da se mogu pristojno i dovoljno da ishran ju ju . . . U ovakvim radionicama rad ne bi mogao ni da se zamisli bez zatitnih maski ili dovoljne ventilacije. Deaci su maske zamenili svojim poutelim i izgaravljenim licem . . .

Gospodin gospodar

Kako je bilo Radi Konaru i ostalim likim djeacima, kada su iz slobode svojih planina, sa istih kapelskih i pljeivikih panjaka uli u zagaene, mrane prostorije Kukar-Jovieve prve srpske metalne industrije! Sto li je jedanaestogodinjak pisao roditeljima, ako im je ita pisao? Ili se moda javio uitelju Deliu, ili moda sitnom seoskom trgovcu, svojemu kumu Vukmiroviu iz Babina Potoka? Bit e da je bio isuvie iznuren, ne novinom u kojoj se zatekao nego naporom koji ga je pritisnuo, pa nije ni stizao da pie.

Svi egrti tvornice Kukar-Jovi spavali su zajedno u jednoj tijesnoj prostoriji s drvenim krevetima na kat. Leaj je bio od slame, i jastuk od slame. Svakome je dodijeljeno i po jedno ebe. Pod je bio kao u tvornikoj

3 Konar 33

hali: od peenih cigala. U prostoriji su bila 22 leaja, za njih dvadeset i dvojicu. Duina sobe: 8 metara, irina 3,5 metara, dva prozora i drvena vrata. Desno od egrtske spavaonice bio je tvorniki zahod a do njega kuhinja. Ljeti je u toj naoj sobi bilo nesnoljivo kae teti. Iz uvek prljavog zahoda irio se uasan smrad, a smrdilo je i iz kuhinje . . .1S Radili su naporno: od 6 ujutro do 6 uvee, a poslije toga u gazdinu vrtu, ili na okunici nekog majstora, ili bi nosali gazdinsku djecu . . . Hranili su se robijaki: ubudali, nekoliko dana star kruh, polugnjilo povre, bljutava kaa, crvljivi grah . . . Steti kae: O toj naoj hrani smo i pesmicu spevali: ,Od nedelje do nedelje: krumpir, gra, a katkad i meso nam da . . .

U Zagrebu, u Privredniku su im govorili kako e postati majstori, kako e nauiti sve o automobilima, da e ustraju li zavriti bra- varsko-mehaniarski zanat, a kod Kukar-Jovia su brusili ohom kvake za vrata, radili u kuanstvu, uvali djecu, iako je gazda (Kukar-Jovi) u odgovoru Privredniku na pitanje: Upotrebljava li se egrt iskljuivo u radnji, samo oko svoga posla, odgovorio: Samo oko svog posla.16 Tako svaki dan po 12 sati. Toliko su svi leskovaki radnici radili, najmanje 12 sati. Odrasli: za nadnicu od 30 dinara; djeca: za nadnicu od 5 dinara; egrti fabrike Kukar-Jovi su bili obavezni da svakog mjeseca na kvakama odrade za 150 dinara posla. Toliko je, naime, obraunavano svakome od njih za stan i hranu. A u gotovom su tjedno dobivali 2,5 dinara. Za 150 dinara mjeseno morao je svaki od njih, radei po 12 sati, ostrugati 2600 kvaka. Posao je esto trajao i do 19,30 sati, a odmah poslije toga su ili u veernju zanatsku kolu, jer bez svedodbe o pohaanju kole, u me- stima gde one postoje, ni jedan egrt ne moe biti osloboen . . .17

Rade Konar i ostali egrti Kukar-Jovia su pohaali veernju zanatsko- -trgovaku kolu u Leskovcu. Osim egrta-metalaca u razredu je bilo sedlara (2), stolara (5), obuara (7), brijaa (1), kolara (1), krojaa (2) i jedan kojega zanat nije zapisan. Bravara je u razredu bilo najvie. Takav je sastav posljednjega, treeg razreda, koji je Konar pohaao kolske godine 1924/25. Dokumenti o I i II razredu veernje zanatske-trgovake lesko- vake kole kolske godine 1922/23. i 1923/24. nisu sauvani. U Radinom zavrnom razredu bilo je 30 uenika. Jedan od njih je u toku kolske godine umro. Bio je to jedan od Radinih bliskijih prijatelja iz egrtskog vremena, Uro Bubalo iz Dobrlina. Od gazde Jovia je dobio tako teke batine da se nije mogao oporaviti. Dakako, zbog toga nitko nije odgovarao, a najmanje gospodar Jova Jovi.

15 Izjava N ikole Stetia, srpanj 1974. u L eskovcu (A utorska zbirka).1# AS, f. Privrednik, dos. R ade K onara, dok . 11.17 R adnike novine br. 23, 4. VI 1924.

34

Trei razred kolske godine 1924/25, osim umrlog Bubala, nije zavrilo osam uenika: etvorica su bila upuena na popravni ispit a etvorica su trebala ponavljati razred. Imali su sedam predmeta: matematiku, srpski jezik, knjigovodstvo, geometriju, fiziku, kemiju i crtanje. Radine ocjene: matematika 3, srpski jezik 3, knjigovodstvo 3, geomterija 3, fizika 3, kemija 4 i crtanje 3. Od njega su po ocjenama za po dvije ocjene bolji edo- mir Krsti, obuarski egrt i Mihailo Markovi, krojaki egrt.

Strune, egrtske ocjene su bile znatno bolje. O tome imamo nekoliko podataka, istina ne za prvu nego samo za drugu i treu godinu uenja zanata: oba puta je bio odlian i oba puta je pohvaljen, o emu je Privrednik obavijestio i Radine roditelje: 3. oujka 1924. i 16. svibnja 1925.18

Najodliniji

Sauvane su dvije uobiajene okrunice Privrednika19 upuene Kukam i Joviu 18. veljae 1924. i 16. travnja 1925: zamolnica da nam dadete taan i istinit izvetaj o naem pitomcu egrtu Radi Konaru i tiskana pitanja na koja su odgovori ispisani rukom:

Polazi li redovno i uspeno egrtsku kolu?

Kada istie rok egrtovanja:

Je li svima zakonskim propisima udovoljio?

Upotrebljava li se egrt iskljuivo u radnji, samo oko svog posla?

Kakav je, kako zadovoljava u poslu, razume li, shvaa li, ima li volje i ljubavi za rad. Kakav je u kui, u koli, kakav je prema pretpostavljenima, prema drugovima i prema muterijama?

Kako se razvija i napreduje u snazi i zdravlju.

Polazi sa uspehom.

22. jula 1925. god.

Jeste.

Samo oko svog posla.

U poslu zadovoljava odlino, ima jaku volju za rad i prihvaa ga sa razumevanjem. U svemu ostalom vrlo dobar.

Odlino.

18 AS, f. Privrednik, d os. R . K o n ara , d ok . 1.19 Isto, d ok . 11 i 17.

Kako se ponaa izvan kue?

Je li pouzdan?

Kako ga prosuuje i kako misli o njemu gospodar njegov, kako gospodareva familija, ostali u kui, komije, poznanici i t. d.?

Sto mislite uope o njemu, o njegovoj vrednoi, budunosti?

Koje su dobre osobine i vrline njegove?

Napreduje li jednom rei, i kako napreduje?

Ubrajate li ga meu najodlinije, odline, dobre ili srednje, slabe mladie njegova doba?

Kakve slabosti, pogreke, rave i tetne navike ima?

Treba li da ga u em posavjetu- jemo, da ga na njegove pogreke upozorimo i pouimo i kako?

Sta nam inae predlaete i savetu- jete u interesu budunosti toga mladia?

Sasvim utivo i mirno.

Sasvim.

Kao vrlo valjanog deaka svi.

Ako produi i dalje ovako, uta verujemo, imae vrlo dobar uspeh u ivotu svome.

Sto je u poslu zauzimljiv i to ga svaki posao interesujc.

Vrlo dobro.

Meu najodlinije.

Nikakve.

Ne treba.

Prema dosadanjem rezultatu, potrebno je da po isteku egrtskog roka ostane u istoj brani jo 1 1,5 godinu na usavravanju zanata, pa bi mogao samostalan biti.20

Na isto takav upitnik, poslan Kukaru i Joviu 1925. godine, odgovoreno je gotovo identino kao i u citiranoj anketi. Napisano je vrlo dobar, u poslu paljiv i vredan, shvata dobro, da se razvija odlino, da je sposoban za svoj posao i imae dobru budunost, da napreduje odlino i da je meu najodlinijima.21

ivio je kao i svi leskovaki egrti: izmeu nemogueg i nade. Djeja i enska radna snaga bile su 1922. godine najjeftinija radna snaga i esto je radnikim novinama javljano o primjerima uasne eksploatacije djeje i enske radne snage, koja je najstranija u Leskovcu, koji se kao centar

20 Isto, dok . l i .21 Isto, dok. 17.

36

industrije odrava najveim dijelom na enskoj i djejoj radnoj snazi jer je ona najjeftinija i najpodesnija za eksploataciju . . .22

Prve a posebno druge i tree godine naukovanja Rade Konara, Kukar i Jovi su otputali svakog radnika kojega su na radnom mjestu mogla zamijeniti djeca, Rade i njegovi drugovi. To je donosilo goleme profite poslodavcima. Radniku su na dan plaali najmanje 30 dinara a egrtima su plaali samo stan i hranu. Organizovani radnik nije uzaludno pisao kako uenici i mladi radnici trpe bezgraninu eksploataciju i slue poslodavcima za obaranje nadnica i izbacivanje s posla starih radnika.23

To nije bio samo rad u tvornici nego i rad u gazdinoj kui. Nije bilo poinka. Radilo se uvijek kada je gospodar to zahtijevao. U 20 mesta u Srbiji i Makedoniji bio je 871 uenik u privredi, od ega je 64,5 posto bilo ispod zakonske granice, ispod 14 godina, a 1,9 posto ispod 10 godina. Od celog broja uenika 16,5 posto je radilo 8 do 10 sati, 29,5 posto 10 do 12 sati, 10,3 posto od 12 do 14 sati, 28,8 posto od 14 do 16 sati, a 14,5 posto neogranieno vreme. 52,6 posto radilo je nedeljom, a svega 13,9 posto primalo je platu od 20 do 40 dinara meseno. Pretvorena u lileb po tadanjim cenama ta plaa iznosi 12,5 do 25 kilograma hleba.24

Pet mjeseci prije Konareva odlaska u proletarijat, 28. veljae 1922. donesen je Zakon o zatiti radnika. Po tom zakonu, u kojem se moe nai i nekih pozitivnih odredaba zatite radnika, radno vrijeme je u osnovi neogranieno volja poslodavca.

Zbog profita poslodavaca, masovno su upoljavani egrti. Vrlo esto ih je bilo vie nego zaposlenih radnika. Kod Kukara i Jovia dvadesetih godina bilo je oko 30 radnika, a uz njih 22 egrta. To nije samo slika Leskovca nego itave kraljevine: u ljevaonicama je na 4 majstora dolazilo 38 egrta, to drugim rijeima znai da je na 9 egrta bio zaposlen 1 majstor. Koliko god je Zakon o zatiti radnika bio antiradniki, okrenut iskljuivo interesima poslodavaca, ipak su i ona minimalna prava zaposlenih bila ruena. Samo 1923. godine burujska inspekcija rada je ustanovila da su i najminimalnija prava egrta ugroena: od 7670 pregledanih poduzea u 2657 uvjeti rada su bili totalno nehigijenski, u 1515 nije bilo najneophodnijih zatitnih mjera, u 541 bilo je nezakonitog zapoljavanja djece, u 634 sluaja egrti su bili vulgarno zloupotrebljeni, u 1024 radilo se preko 10 sati dnevno, a u 1150 nije bilo tjednog odmora . . ,25

22 O rgan izo v an i rad n ik , B eo grad , 10. VIII 1922 (pod vu eno u originalu prim , aut.).

23 Isto, 4 . 1 1923.24 D r Sergije D im itrijevi, Privredni razv itak Ju g o s la v ije od 1918 1941. godine,

B eograd , 1962, str. 75.

25 Isto, str. 93.

37

Lopta, kazna i bijeg

egrtima Kukara i Jovia je u tri godine saiveno samo jedno odijelo ono od dotrajale, isprane vojnike uniforme, donesene s Krfa i solunskog fronta, to su dobili kad su doli na zanat. Dulje od godinu dana su redovno tjedno primali po 2,5 dinara, to bismo mogli nazvati deparcem da djeci nije bilo neophodno za najosnovnije potrebe: nekad za trucu kruha, nekad za jabuku, ili za sapun i kalodont. No u jesen 1923. i taj je minimum ukinut. Rade je tada prvi put u svojem ivotu jasno kazao:

Brao, pa to je nepravda!Govor od nekoliko reenica je bio prvi javni govor ovjeka koji e

uskoro postati tribun svoje klase. I Rade i ostali egrti su bili oajni, krajnje nepravedno kanjeni. Bila je nedjelja i oni su se u tvornikom dvoritu igrali loptom od krpa. Lopta je bila teka i tvrda i kada je jedan od djeaka, Branko Vukmirovi, snano udario, pogodila je ofer-ajbu gazdinog osobnog automobila. Staklo je razbijeno. Djeaci su ostali zgromljeni, pro- trnuli od straha. Znali su da to bez kazne nee proi ali nisu ni slutili da e im zbog razbijenog oferskog stakla na automobilu za sve vrijeme kolovanja biti zakinuta i ona najminimalnija zarada. Toga dana uvee Rade je bio na redu da uva djecu Duana Kukara: kako je gazda sa enom iao u goste nekim prijateljima, Rade je trebao tamo odnijeti Kukarova sina Boka. U pogodnom trenutku ispriao je Kukaru kako ih je gospodar Jova Jovi kaznio. Kukar se na to iz sveg glasa nasmijao:

A vi se, mangupi, okanite lo p te . . ,28Jedino radosno vrijeme u Leskovcu egrti su provodili na igralitu

radnikog sportskog kluba Sloboda. To drutvo je djelovalo pod nekoliko imena: kada bi ga burujske vlasti zabranile, radnici bi ga mjesec-dva kasnije obnavljali, pod drugim imenom, prividno s drugim pravilima. Do 1924. u Leskovcu je djelovao Radniki sportski klub Proleter a zatim je osnovana Sloboda. To nisu bila samo sportska drutva; vie od toga: prilika za okupljanje radnika, prilika za proleterski odgoj mladog radnikog narataja. Meu osnivaima tog kluba nalazili su se klasno najsvjesniji radnici Leskovca. Pored poznatog borca za radnika drutva Duana Ne- ia, tu su bili: Kota Stamenkovi, jedan od najistaknutijih lanova, dua kluba (poginuo kao politiki komesar Kukavikog NOP odreda), Jovan Zivkovi Zajac (kasnije strijeljan od okupatora), i Slavko Stojiljkovi Ludajka (kasnije strijeljan od okupatora).27 Tu je mladi Konar upoznao i prekaljenog revolucionara, vojnika Lenjinovog oktobra, Blagoja Nikolia.

29 Izjava N . Stetia.27 Sergije D im itrijevi, T ak o je nekad bilo, iz bliske p ro lo sti I eskovca, Leskovac,

1951, str. 14.

38

Zahvaljujui Nikoliu i ostalim naprednim radnicima, koji su djelovali ilegalno kao komunisti, godine 1923. u Leskovcu je osnovana organizacija Nezavisne radnike partije. Druei se s radnicima-sportaima, ne samo s onima koji su igrali u prvoj nogometnoj momadi nego i s ostalima kojima je sport bio povod da djeluju politiki, Konar je u proljee 1923 nedovoljno svjestan onoga to ini zajedno sa svojim drugovima egrtima dijelio letak uprave mjesne organizacije Nezavisne radnike partije Jugoslavije:

Leskovakom radnitvuPosle Obznane unitene su sve radnike organizacije koje su stajale na

terenu klasne borbe. Do sada smo se borili kao grupe, neorganizovano, a posle dve godine poeli smo se ponovo organizovati i to na silu, jer nam reakcija i sad to ne doputa . . .

Radniki pokret u celoj zemlji proivljuje teku krizu. On je napadnut sa svih strana. U toj situaciji njemu se groze i lani prijatelji, kao to je Republikanska partija. Republikanska partija je isto buroaska partija. Ona se poglavito bacila u lov na radnike glasove . . . Gospoda iz te partije zaboravljaju da se danas politika borba u svetu svodi na borbu klasa . . .28

Nekako ba u vrijeme osnivanja Nezavisne radnike partije Jugoslavije, teror nad egrtima u tvornici Kukar-Jovi dostigao je vrhunac. Uenici nisu bili ljuti samo zbog ikaniranja nego i zbog toga to im majstori nisu pruali znanje koje im je obeano u Privredniku. Donekle su na njih djelovali i stariji radnici, koji su dobili otkaz, ili su im poslodavci neprekidno prijetili otputanjem s posla. U djeacima je tinjala vatra pobune. No, nije to bilo nikakvo svjesno organiziranje nego posljedica preoptere- enosti. Vatra je planula jedne veeri 1923. godine, kada je Jovi kaznio egrta uru Ivanievia jer malian toga dana nije uspio oistiti onoliko kvaka koliko je bilo propisano za jednodnevnu zaradu. Ivanievi je nekoliko sati, do kasno uvee, morao sjediti na visokom sanduku; noge su mu visjele bez oslonca. Kad su ga skinuli sa sanduka, nije se uope mogao osoviti na noge. I neki su drugi egrti ve ranije na slian nain kanjavani. One su noi odluili da sve to vie ne trpe. Svi, koliko ih je bilo njih dvadeset i dvojica odluuju da pobjegnu. Nisu imali jasnog cilja. Nisu znali kamo bjee. Nisu, zapravo, uope znali to trae. Samo su u jednome bili sigurni: kod Jovia i Kukara se vie ne moe izdrati!

Glavni organizator bega bio je Konar, a s njim Boo Dragosavac iz Gospia, i jo nas nekoliko sjea se Steti. Svi smo bili razoarani. Doli smo da uimo bravarsko-mehaniarski zanat a nismo nita uili. I tako, kaem, odluujemo se na beg. Meu nama se naao i jedan Leskov- anin, Sreten, daljnji roak poslodavca. O pripremi bega javio je portiru

26 Spo m en ica, str. 371 373.

39

u tvornici, a portir je telefonirao Kukaru. Gazda se odmah pojavio, sve nas okupio i traio da mu otvoreno kaemo zato smo se odluili na b eg . . . Sutradan je u tvornicu doao policijski pisar s dva pozornika. Pozivali su nas jednog po jednog u kancelariju i sasluavali. Svi smo rekli da elimo uiti strojobravarski i mehaniarski zanat, a ne istiti iljta i kvake. Kada je to pisar uo, poeo nam je savetovati da nema smisla naputati posao i tako estite gospodare kakvi su nai, neka veli samo uimo jer je budunost pred nama. Spoetka je govorio lepo, kao stariji brat, a onda nam poeo pretiti: Nemoj veli da koji pokua beati jer sad su nas sve fotografirali i ako koji utekne odmah e ga po slici prepoznati i vezanog, kao kakvog razbojnika, vratiti na posao . . .29

Nekoliko dana poslije pokuaja bijega, dok su djeaci utljivo obavljali posao, pomalo prestraeni da e biti jo vie ikanirani, Kukar i Jovi su ih iznenadili: odnekud su u tvorniko dvorite dovukli stari automobil:

Pare smo potroili da vas zadovoljimo: ovo vam je za naukovanje bahato ih je obavijestio Jova Jovi.

Otada su djeaci, uz rad u tvornici, po sat-dva tjedno popravljali stari, nepopravljivi automobil. Taj posao ih je jako zainteresirao ali kako nikoga nije bilo da ih u tome poui nita nisu ni nauili niti su ita popravili. Tako su i kolu zavrili a da o automobilima gotovo nita nisu saznali.

egrtska pisma

O svemu tome Privrednik nije nita znao; nije bio ni zainteresiran da sazna. Informacije Privredniku slao je poslodavac. I u uputama pitom- cima Privrednik je savjetovao djeci da se piui kui ili Privredniku za savjet redovno obrate gdzdi. Valjano dete upuuje ,Privrednik4 priesti se o svakom p o stu . . . i pie onda svojima kui, kako lepo napreduje u svome poslu, zanatu i nauci, to je sve lepo i dobro vidio, upamtio i nauio . . . Pie i ,Privredniku4, ali ne preesto. Dosta je jedanput godinje i to oko Nove godine, tj. izmeu Nikoljdana i Sv. Save. Neka zamoli od gospodara karticu, pa neka nam se javi kako je dobar, napredan i valjan, tek da vidimo da je iv, da nije zaboravio na sebe, na svoje, na svoju dunost, pa ni na svoje prijatelje koji se za njega staraju, koji se raduju njegovom dobru i napretku. . . estito dete, kad se javlja kui, pie kui pametno i mudro, neka ne vode o njemu brige, jer da on nije prvi ni jedini za svojom sreom u svet poao, neka dakle ne misle na njega dok on

* Izjava N . Stetia.

40

ne svri, ne izui svoj posao po redu i potenju, a da e se, kad u plau doe, on njih ee seati, pomagae ih, vratiti im veliku roditeljsku ljubav koliko god bolje bude mogao . . . Ako ne zna kako e i ta e, a ti se pomoli najpre Bogu, pa prii gospodaru, poljubi ga u ruku i zamoli ga za sav e t. . .30

Privredniku se Konar iz Leskovca prvi put javio 1. sijenja 1923. U datumu je pogrijeio: pie 1/1 1922. To je bila jedna od uobiajenih novogodinjih estitki, kakve su pitomci redovito slali svojoj organizaciji. Na dopisnici u lijevom zaglavlju tiskan je naziv firme: Prva srpska fabrika za livenje i preradu sviju vrsta metala Kukar i Jovi. U desnom uglu: Leskovac, i prostor za datum. Ispod toga: Telefon br. 14. D a bi djeca lake pisala, dopisnica je bila iscrtana tokastim linijama. Konar je pisao:

Gospodine PrivrednikM ogu vam se javiti da sam iv i zdrav. Molim vas da mi oprostite to

vam nisam pre pisao, ja nisam mogo da vam pre piem, parni oproste, estitamo31 vam Boi i Novu godinu 1923. sretno proslavite. Sad pozdravljam celu vau Skuptinu i vas Rade Konar.32

Dopisnica je pisana irilicom sa mnogo pogreaka, to se vidi iz teksta koji prenosimo prema originalu. Dopisnica je poslana u Zagreb, Prerado- vieva br. 18, na adresu Srpskog privrednika.

Drugi put se Rade javio iz Leskovca Privredniku u rujnu 1923, kada je ta organizacija slavila dvadeset i petu godinjicu postojanja. Tada je Privrednik ve bio iz Zagreba preselio u Beograd, jer je u Srbiji najvie sveta propalo pa tu onda ima najvie ratne siroadi nezbrinute, i stoga to su u Beogradu velike opte ustanove srpske a i Privrednik je najop- tija i najira ustanova srpska.33 N e samo Privrednik nego i sve dnevne novine su o proslavi dvadesetpetogodinjice bile pune hvala Privredniku za brigu o siromanoj deci: u tih 25 godina kolovano je 13.000 djece u 60 raznih struka i poslova a 4000 najstarijih tih ljudi dosad su u 700 mesta vrlo napredni, korisni i samostalni go sp o d ari. . . Njih 300, 400 moda i 500 milioneri su . . .34

Nacionalistiki Privrednik spominje dakako samo milijunae. One svoje lanove koji su pristupili organiziranom radnikom pokretu, one

30 Privrednik br. 9, sep tem b ar 1925.31 U tekstu o rig in a la pie e stam o .32 A S, f. Privrednik, d os. 11. K o n ara , d ok . 9. Isto takvu kartu firm e K on ar je s

n aslovo m firm e, p o slao i sv o jim a u K on arev K ra j. P o d a tak iz n aslo v a (p rerad a sviju vrsta m eta la) n ev jero jatn o je zb un io G ed eo na , o ca R ad in og . G eneral Jo v o Bogdanovi se sjea k ak o je o tac u o a jan ju iao k uitelju i p o p u i traio d a m u d jeak a odm ah p ozo vu n atrag , jer i kod kue je m o gao nauiti prav iti m etle, ak i sve vrste m etala . (M ilo sti ne traim , Z ag re b , 1959, str. 30/31 , i iz java au torim a).

33 P rivrednik br. 9 , sep tem b ar 1922, str. 163.34 Isto , str. 205.

41

kojima je Privrednik dao ansu da osvoje prvu stepenicu znanja, da bi potom sami osvajali svijet i znanje u klasno-organiziranom pokretu, ne spominje. Ovdje nije prilika nabrajati mnoge pitomce Privrednika koji su krenuli putevima revolucije ali bilo bi nepravino ne spomenuti jednoga od njih koji je iao uz bok s maarskim revolucionarima i internacionali- stima u vrijeme stvaranja M aarske Sovjetske Republike i u borbi za njenu obranu. Radi se o Mladenu Ostojiu koji je kao pitomac Privrednika izuio tamparski zanat a u Maarskoj Sovjetskoj Republici tampao je komunistike broure, plakate i Crvenu zastavu, organ Jugoslavenske komunistike federacije u Budimpeti.3*

Dakle, u razdoblju Privrednikovih proslava, estitku je uputio i Rade Konar, i ovaj put na dopisnici tvornice u kojoj je naukovao:

U Leskovac, 9/9 1923.Kao Va uenik smatram za osobnu dunost da Vam na dan proslave

25 godinjice izjavim . . .30 blagodarnost na uinjenu mi dobrotu, koju ste prema meni dosada inili i dalje je inite.37 estitam i pridruujem se naoj proslavi, Va uenik.S potovanjemRade Konar pod brojem 12.179.38

Tako je Konar pisao, u svakoj rijei zahvalan. Moda bi sve to bilo i pomalo drukije da pismo pozdravi, estitke i izvjetaji nisu pisani u tvornikoj kancelariji, pod nadzorom. Teko je povjerovati da se poalio i u jednom pismu kui. Njegova majka barem ne pamti ni jednu rije albe: nije Rade bio od one vrste koja jadikuje nad sobom, premda je za jadikovke imao mnogo razloga, jer: poloaj fabrike klase u srpskom Manesteru, Leskovcu, bez preterivanja, neizdriv je.39

A inspekcija rada pie R. S. Susovaki iz Leskovca u Radnikim novinama broj 39, od 24. IX 1924 sve je vie nego institucija koja titi radnike: . . . ona pomae poslodavce da zakon izigraju i da lake eksploatiu radnike. N a predstarvke ovdanjeg lekara ekspoziture, doktora Stefanovia, o higijenskim uslovima, inspektor rada nije stigao ni jedan put da obie fabrike i utvrdi na licu mesta izigravanje zakona . . . Inspektori rada . . . postali su pravi grobari radnikog zakonodavstva i odgovorni sa- uesnici poslodavaca u varvarskom satiranju radnika . . . Ne samo da se radniko osiguranje izigrava nego se okrenulo protiv radnika. U njemu su poslodavci nali nov nain eksploatacije. Isplata radnikih uloga za osiguranje u zadocnjenju je za vie meseci. U samom Leskovcu ima vie od

15 Arhiv H rvatske (AH ), f. P R Z V 6 14 175-4132-8459/1919.36 R ije neitko n apisana.37 U originalu rije nite.38 AS, f. Privrednik, dos. R . K onara, dok . 10.39 O rgan izovan i radn ik br. 40, 24. V 1923.

42

pola miliona neisplaenih uloga. I sa tim novcem poslodavci se slue i bogate, dok radnici ne mogu da podmire ni najnunije higijenske i ivotne potrebe . . . Spas radnika nee doi ni od koje druge strane do od njih samih . . .

Susovaki u istom tekstu pie i o prilikama u leskovakim tvornicama:. . . R ad n ici. . . su baeni u oajan poloaj. Radno vreme je poveano,

ene i deca rade i nou, uta, uvela deja lica ispod 14 god