IVAN BOTICA Franjevački samostan i crkva Svete Marije u Sinju

7/31/2019 IVAN BOTICA Franjevaki samostan i crkva Svete Marije u Sinju

1/21

UDK: 271.3 (497.5 Sinj) (091)726. 54 (497.5 Sinj) (091)

94 (497.5 Sinj)Izvorni znanstveni rad

Primljeno: 20. svibnja 2009.Prihvaeno: 22. veljae 2010.

Franjevaki samostan i crkva Sv. Marije u podgrau Cetini podSinjem (primjer povijesnoga diskontinuiteta)

Ivan BoticaOdsjek za povijest Filozo skog akulteta u Zagrebu

Ivana Luia 310000 ZagrebRepublika Hrvatskaemail: [email protected]

U radu se na temelju povijesnih vrela i lokalne historiogra je potvruje postojanjesrednjovjekovne Cetine, podgraa podno junih zidina grada Vsinja (Sinja) sranjevakim samostanom i starijom crkvom Sv. Marije te mlaom crkvom Sv.Katarine. ime se otklanja u historiogra ji uvrijeeno miljenje o postojanjuranjevakog samostana u vrlikome selu Cetini. Samostan su od njegova osnutka1357. godine podupirali cetinski knezovi, osobito Nelipii i alovci. ijekom 15.stoljea bio je sreditem Cetinske kustodije u Bosanskoj vikariji, a pripadali su joj sviondanji srednjodalmatinski kontinentalni samostani. Poeo je propadati s osmanskimupadima u cetinski kraj od druge polovice 15. stoljea i ugasio se s padom Sinja podOsmanlije. Samostan je u ranom novovjekovlju nestao iz kolektivnog sjeanja jer jeranjevcima odobreno osnivanje novog samostana u istonom dijelu grada ne zbogpovijesnog naslijea, nego zbog zasluga u migracijama stanovnitva i duobrinikojslubi.

Kljune rijei: Bosanska vikarija, grad Vsinj (Sinj), mjesto Cetina, crkva Sv. Marije,crkva Sv. Katarine, povijesni kontinuitet i diskontinuitet.

I.

Cetinska krajina posljednjih je tristotinjak godina izrazito obiljeenavitetvom kao svojinom, ranjevatvomkao institucionalnom batinom temarijanskim kul-tomkao duhovnom tenjom. Povijest netom spomenutih paradigmi zapoinje s1715. godinom, arhetipskom godinom sinjskoga/cetinskoga identiteta, kada je


2/21

Ivan Botica,Franjevaki samostan i crkva Sv. Marije u podgrau Cetini pod Sinjem10

od osmanske agresije obranjen Sinj te je osloboena i stvorena Cetinska krajina.1 No dvije od ovih triju paradigma moda zapoinju mnogo ranije, jo u 14. sto-ljeu, osnutkom ranjevakog samostana i crkve Sv. Marije u sinjskom podgrau

Cetini. Naime, ako je potvreno da su se ranjevci 1357. godine trajno naselili ucetinskom kraju i ako se moe pretpostaviti da su jo u doba Arpadovia prolazilicetinskim krajem kada su s mora ili prema Bosni, jesu li onda oni jedna od rijet-kih preivjelih spona hrvatskoga srednjovjekovlja i novovjekovlja u kontinental-noj Dalmaciji? Je li ranjevatvo relikt srednjovjekovlja u Cetinskoj krajini?Valja poi od injenice da sinjski ranjevci i cetinski puk s kraja 17. i poetka 18.stoljea, koji se nalaze u demogra skoj okosnici dananjega Sinja i Cetinske kraji-ne, nemaju gotovo nijedne poveznice s cetinskim ranjevcima i ljudima srednjovjekovnoga vremena u cetinskom kraju. Veu ih tek spone identitetskoga bitka,ponajprije vjerska pripadnost. Rije je, naime, o sasvim drugim ljudima na istomteritoriju, ljudima sasvim drukijega dijalekta, mentaliteta, prolosti, karizme.Rez koji su poetkom 16. stoljea nainili urci bio je predubok jer je izbrisaomnoga srednjovjekovna cetinska mjesta i srednjovjekovno cetinsko stanovnitvo.Kada su ranjevci iz Rame traili od mletake vlasti krajem 17. stoljea dozvolu zagradnju samostana na nekom primjerenom mjestu u Sinju, uope se nisu pozivalina stari cetinski samostan s crkvom Sv. Marije pod junim zidinama sinjskogagrada, nego na zasluge u migracijama stanovnitva i na svoju duobriniku slu-bu koju su dragovoljno pokrenuli po cetinskom kraju.2 Izgradili su samostan podistonim zidinama grada moda uope ne znajui da je u srednjovjekovnom Si-nju postojao ranjevaki samostan podno junih gradskih zidina.3 Za nj tada nisuni morali znati jer im pozivanje na prolost nije bilo odluujua propusnica zanaseljenje. tovie, nisu imali ni saznanja da su srednjovjekovni Cetinjani svojunajvaniju utvrdu, kraljevski grad (castrum regale Zyn), nazivaliVsinj(Vsinj) ida se u pisanome obliku tek od ranoga novog vijeka ustalio lake izgovorljiv naziv Sinj.4 No ve se u 18. stoljeu poeo mijenjati stav prema ranjevakoj prolosti1 Josip Ante SOLDO,Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga 1, Sinj, 1995., 179-203.2 Ivan MARKOVI,Sinj i njegovo slavlje god. 1887. Spomen-knjiga su 11 slika, Zagreb, 1898., 43-45;Isto, 167.3 I. Markovi, teolog i povjesniar druge polovice 19. stoljea, jedan je od prvih kojem je bilo jasnoda ne postoji previe spona izmeu hrvatskoga srednjovjekovlja i novovjekovlja u kontinentalnoj Dal-maciji. Ipak je, kae on, utjeljivo to je i u ona vremena sinjska crkva bila posveena Majci Bojoj; a iznamenito je, to je novi Sinj, ne znajui, nadovezao starinsku tradiciju, metnuvi se pod osobito pokro- viteljstvo iste Matere Boje (Isto, 8).4 Antiki toponimOsinium, izveden od slinoga etnika, potvren je na zavjetnoj ari koja je pronaena1930-ih godina ispod sinjske tvrave (Ante JADRIJEVI, Novi rimski natpis s grada Sinja,Vjesnik zaarheologiju i historiju dalmatinsku, 51, 1940., 157-159). P. Skok je na temelju hrvatskih potvrda imenaiz 1434. (Vsinj) i 1446. godine (vsinjski) zakljuio da je dananji oblik nastao odbacivanjemv u tekoji rijetkoj poetnoj grupi, pretpostavivi da je srednjovjekovni toponimVsinjpredrimskoga podrijetlakoji bi se mogao usporediti s albanskim mnoinskim imenikim oblikomviseu znaenjumjesta(PetarSKOK, Studije iz ilirske toponomastike,Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH , 32 1920., 40). akoer ne

iskljuuje prasrodstvo sa staroslavenskimvs> vas(Petar SKOK, Sinj,Etimologijski rjenik hrvat-


3/21

Povijesni prilozi 38., 9.-29. (2010.) 11

u Sinju. Da bi se posvjedoio kontinuitet sinjskoga/cetinskoga srednjovjekovlja inovovjekovlja, poelo se vjerovati u to da je slika udotvorne Gospe Sinjske jednaod preivjelih dragocjenosti srednjovjekovnoga cetinskog samostana.

Budui da se cetinski kraj vezao uz Blaenu Djevicu Mariju u 14. stoljeu, otkaduostalom poinje i kontinuirano dokumentiranje sinjske/cetinske povijesti, starijisu prouavatelji sinjske prolosti (J. Filipovi, S. Zlatovi, S. Petrov) povjerovali uto da su cetinski ranjevci nakon pada Sinja pod Osmanlije skinuli s oltara crkveSv. Marije u Cetini dananju Gospinu priliku i ponijeli je sa sobom u Ramu gdje je ostala sve do 1687. godine.5 Danas malo tko u to vjeruje jer je vie nego jasnoda je Gospina slika iz Sinja nastala u nekom od mletakih ateljea u ranome novom vijeku.6 Istovjetnost se srednjovjekovnoga i novovjekovnoga marijanskog kulta uSinju moe objasniti tek injenicom da su ranjevci jedni od najharnijih promica-

telja marijanskoga kulta u Katolikoj crkvi.7

U hrvatskim krajevima juno od Saveupravo su ranjevci ti koji dre najznaajnija marijanska svetita ( rsat, Sinj, Me-ugorje). Franjevaka provincija Presvetog Otkupitelja, kojoj pripada i samostanudotvorne Gospe Sinjske u Sinju, nerijetko se naziva Marijinim perivojem jer je samo u prvoj polovici 20. stoljea imala 32 marijanske crkve (7 samostanskih,20 upskih i 5 podrunih), 5 kapelica s posvetom Mariji te jo 19 crkava u kojima je bio Marijin oltarski kip ili slika.8

II.

Oko 1357. godine u mjestu Cetini zaslugom cetinskoga kneza Ivana Nelipiapodignuti su ranjevaki samostan i crkva Sv. Marije.9 Mjesto, samostan i crkvanalazili su se izvan zidina grada Vsinja (extra muros castri Fsignii),10 a pravilno

skoga ili srpskoga jezika, knjiga trea [poni], Zagreb, 1973., 239), pa bi se shodno tomu sinjsko imepovijesno razvijalo na sljedei nain:*Vsnium>Vsin>Vsinj>Sinj(Petar SKOK, Prilozi ispitiva-nju hrvatskih imena mjesta,Nastavni vjesnik, 30 1922., 22).5 Ivan MARKOVI, Odakle i kako je Gospina prilika u Sinj doneena. Iz knjinice Gospa Sinjska,Katoliki list , 37 (1886) 38, 301-302; Jeronim E KA,Gospa Sinjska. Povijest svetita Majke Boje u Sinju,

Sinj, 1966., 16. etkina je knjiga u biti reprint knjiice S. Petrova iz 1928. godine.6 Jeronim E KA, udotvorna Gospa Sinjska, u:Sinjska spomenica 17151965, Sinj, 1965., 11.7 Hrvatin Gabrijel JURII, Pisana rije u Franjevakoj provinciji Presvetog Otkupitelja i tovanje Bl.Dj. Marije, u:tovanje Bogorodice u Hrvata u XIX. i XX. stoljeu, Zagreb, 1990., 219-230.8 Karlo BALI,Kroz Marijin perivoj. tovanje Blaene Djevice Marije u Franjevakoj provinciji Presve-tog Otkupitelja, ibenik, 1931.9 Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae(dalje: CD), tom. XII, ur. adija Smiiklas,Zagreb, 1914., 406-407.10 Vetera monumenta Slavorum meridionalium historiam illustrantia ab Innocento PP. III. usque ad Pau-lum PP. III. 11981549(dalje:Vetera monumenta Slavorum), tom. I, ed. Augustin Teiner, Romae, 1863.,532-533.


4/21


su ubicirani u radovima S. Gunjae, J. A. Solde i A. Miloevia.11 Franjevaki sa-mostan Sv. Marije u Cetini najvaniji je sakralni i kulturni kompleks cetinskogakraja u srednjem vijeku.12 U crikvi Sv. Marije poda Vsinjem,13 kako su je na aka- vici ondanji Cetinjani nazivali, donosile su se sudske presude na koje nije uvijek mogla utjecati lokalna vlast.14U samostanu Sv. Marije njegovao se latinski i hrvat-ski jezik. Od 1430-ih, vjerojatno pod utjecajem opservanata iz istonih dijelovaBosanske vikarije, poele su se pisati irilike listine na hrvatskome jeziku takoda je nazvan sreditem pismenosti i arhivskim centrom Sinja i cetinskoga kraja usrednjem vijeku.15

Postojei ranjevaki kompleks u Cetini dobio je 1441. godine zaslugom cetin-skoga gospodara i dalmatinsko-hrvatskoga bana Petra (Perka) alovca jo jednucrkvu, gotikucrkvu Sv. Katarine. Poslove oko gradnje vodio je korulanski ki-par i majstor sa splitskom adresom Ratko Ivani.16 Da je alovac bio jako za-dovoljan izvedbom, svjedoi novi ugovoreni posao s korulanskim majstoromiz 1446. godine kada mu je ponudio obnovu tvrave Klis.17 Cetinski su ranjevcinajvjerojatnije dopustili da se njihova samostanska kapela sv. Katarine (cape-lla s. Catherinae)18 poetkom 1440-ih proiri u crkvu Sv. Katarine. a je crkva1450. godine dobila od pape Nikole V. bulu da njezini hodoasnici i dobroiniteljimogu dobiti potpuni oprost grijeha ako je pohode i udijele joj milodar o blagdanuSv. Katarine.19

III.

Razvoj sinjskoga srednjovjekovnog podgraa ili varoi, koja je u lokalnoj histo-riogra ji druge polovice 20. stoljea prepoznata pod imenom Cetina,20 prema

11 Stjepan GUNJAA, iniensia archeologica-historica-topographica,Starohrvatska prosvjeta, 7(1960), 46, bilj. 150; Josip Ante SOLDO, Cetina srednjovjekovna upanija i knetvo Nelipia, u:Sinjska spomenica 1715-1965, Sinj, 1965., 67-68; Ante MILOEVI, Arheoloka topogra ja Cetine, Split,1998., 19.12 A. MILOEVI, Arheoloka topogra ja Cetine, 19.13 Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum insertis editorum documentorum regestis ab anno 925 ad annum 1752(dalje: AB), ur. Euzebije Fermendin, Zagreb, 1892., 142.14 Usp.Pomorski Split druge polovine XIV st. Notarske imbrevijature, redigirao Vladimir RISMONDO,Split, 1954., 20-22.15 Stjepan GUNJAA,Kratak pregled prolosti Sinja i okolice, Sinj, 1977., 14-15.16 Cvito FISKOVI, Umjetniki obrt u XV. i XVI. stoljeu u Splitu, u:Zbornik u proslavu petstogodinji-ce roenja Marka Marulia, 14501950., (ur. Josip Badali i Nikola Majnari), Zagreb, 1950., 131-132.17 C. FISKOVI,Umjetniki obrt , 132.18 Dominik MANDI,Franjevaka Bosna. Razvoj i Uprava Bosanske Vikarije i Provincije 1340.1735.,Rim, 1968., 80-81.19 Gregor REMONIK, Ostaci arhiva bosanske ranjevake vikarije,Radovi, knjiga 3,Odjeljenjeistorisko- lolokih nauka, knjiga 2, 1955., 42.20 S. GUNJAA,Kratak pregled prolosti Sinja, 46; J. A. SOLDO,Cetina srednjovjekovna upanija,

67-68; A. MILOEVI, Arheoloka topogra ja Cetine, 190.


5/21


sauvanim je vrelima gotovo uvijek vezana uz osnutak, postojanje i nestanak ra-njevakog samostana i crkve Sv. Marije pod srednjovjekovnim gradom Vsinjem(Sinjem). Mjesto Cetina prvi se put pojavljuje 1345. godine kao castra Cetina u

preliminarnom ugovoru izmeu Vladislave i Ivana Nelipia te slavonskoga banaMikloa Ban yja.21 Budui da u konanome ugovoru izmeu navedenih osobaumjesto castra Cetina stoji castrum Zyn ,22 moe se zakljuiti da je utvrda Vsinjbila ili sinonimna Cetini ili dio naselja Cetine.23 Ne zna se otkada samo naseljepostoji te moemo tek pretpostaviti da je Cetina postojala jo od ranoga srednjovjekovlja kada je uspostavljena Cetinska upa ili upanija.24 Pripovijest o postojanju mjesta Cetina podno grada Vsinja (Sinja) bila bi u histo-riogra ji neupitna da je Daniele Farlati nije ubicirao na drugom mjestu. Piui uuvodnim redcima ukratko o krajevima u Splitskoj nadbiskupiji, navodi da je Ce-tina mediteranski kraj kroz koji tee rijeka Cetina ili ilurij (Cetina regio medi-terranea, quam inter uit Cetina, sive Tilurus amnis), potom da je gusto naseljen(kraj) u selima i zaseocima ( pagis vicisque requentissime habitata) te konanoda je preko rijeke postojao grad Cetina uz istoimeno jezero koje pravi rijekailurij (trans uvium, Cetina oppidulum uit ad lacum eiusdem nominis, quemTilurus efcit ).25 Navedeni je redak gotovo sigurno naveo mladoga S. Gunjauda u svojoj doktorskoj disertaciji 1937. godine ubicira srednjovjekovnu Cetinuna Bilokapia Gradinu koja se nalazi izmeu sela Otoka i Udoviia.26 Njegovapretpostavka da se staro upanijsko sijelo Cetina nalazilo na Bilokapia gradinikod sela Udoviia, to je ponekad znao ponoviti i u kasnijim radovima,27 ula je kao natuknica u veinu naih leksikonsko-enciklopedijskih izdanja.28 Rije jeo izrazitoj stratekoj toki koja dominira Sinjskim poljem i koja je jo od prapo- vijesnih vremena ukljuivana u obrambeni sustav Sinjskoga polja. Zanimljivu joj je unkciju dao arheolog A. Miloevi tvrdnjom da je bila vaan kasnoantiki ka-strum obrambenog limesa kasnoantike Salone.29 No i takvo se tumaenje mora

21 CD, XI 1913., 205-206.22 CD, XI 1913., 249-252; S. GUNJAA,Tiniensia archeologica-historica-topographica, 46.23 J. A. SOLDO,Cetina srednjovjekovna upanija, 67.24 Documenta historiae chroaticae periodum antiquam, ur. Franjo Raki, Zagreb, 1877., 400; Ferdo I-I,Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb, 1925., 446.25 Daniele FARLA I,Illyrici sacri (Ecclesia Spalatensis olim Salonitana), tomus tertius, Venetiis: apudSebastianum Coleti, 1765., 13.26 Stjepan GUNJAA,Topogra ska pitanja na teritoriju stare Cetinske upanije s ekskursima o ubikacijiSetovije i Tiluriuma, Split, 1937., 24.27 Stipe GUNJAA, ragom istraivanja prolosti Sinja i okolice,Slobodna Dalmacija, br. 3.761, 21.III. 1957., 3. lanak je objavljen u tri nastavka: br. 3.762, 22. III. 1957., 2; br. 3.763, 23. III. 1957., 3.28 Cetina,Hrvatska enciklopedija, sv. 3, Zagreb, 1942., 690; Cetina,Enciklopedija Jugoslavije, sv. 2, Za-greb, 1956., 370; Cetina (Cetinska krajina), sv. 2,Enciklopedija Jugoslavije, Zagreb, 1982., 658; Cetina,Hrvatska enciklopedija, sv. 2, Zagreb, 2000., 499.29 Ante MILOEVI, Gramatika prostora uz rijeku Cetinu: u:Dalmatinska zagora nepoznata ze-

mlja, Zagreb, 2007., 112.


6/21


uzeti s oprezom jer, osim nekoliko rekognisciranja,30 na Bilokapinoj gradini nisu vrena ozbiljnija arheoloka istraivanja.31

Da se mjesto Cetina ili Cetingrad, to je historiogra ski smiljen naziv, nalazi ipak

blie gradu Sinju, meu prvima upuuje povjesniar P. K. Bai, navodei da jeCetingrad leao tik ispod glavice dananjega grada, stare tvrave Sinja sa za-padne strane (sub moenibus arcis posterioris Sinj), gdje je put na Goruicu iRuduu.32 U Cetingradu su, pie isti, bili gospodski dvori kneza Domalda injegova roda u 13. stoljeu, o emu nema u historiogra ji potvrde, a ime Cetin-grad navodno je zamijenjeno Sinjem tek u vrijeme Ivana Nelipia koji je sa-gradio ranjevcima manastir i crkvu Gospinu u Cetingradu pod Sinjem.33 Iakoto u radovima nije izriito priznao, Gunjaa se priklonio Baievim navodimada mjesto Cetinu treba traiti nedaleko od grada Vsinja (Sinja). Na temelju sred-njovjekovnih vrela s potvrdom mikrotoponima Stara Crkva (Chiesa Vecchia)podno junih gradskih zidina u mletakom katastru za Sinjski teritorij iz 1709.godine, Gunjaa je 1949. godine potvrdio da su se ranjevaki samostan i crkva uCetini nalazili tik uz grad Vsinj (Sinj).34

Budui da se gotovo ne zna za podgrae Cetinu pod Vsinjem (Sinjem), odnosnoza rezultate lokalne historiogra je, esto se u hrvatskoj i bosanskohercegovakojhistoriogra ji provlae dvije srednjovjekovne Cetine. Prva je promovirana u lek-sikonsko-enciklopedijskim izdanjima na temelju Gunjaina doktorskog rada kaoCetingrad, a rije je o prapovijesno-antikoj Bilokapinoj gradini u Udoviiu krajOtoka, dok je druga nadola analogijom sama od sebe, a rije je o mjestu Cetinipored Vrlike na izvoru istoimene rijeke. Budui da se u vrlikom mjestu Cetinisauvala velebna crkva hrvatskoga srednjovjekovlja, u dijelu historiogra je pre- vladava miljenje da se uz nju ili nedaleko od nje nalazio ranjevaki samostan izkasnoga srednjovjekovlja. O tome e u posebnom poglavlju biti vie rijei.Sauvano je nekoliko izvora koji potvruju da se mjesto Cetina nalazilo nedalekood grada Vsinja (Sinja). Kada su Spliani i kraljevi tridesetniari 1371. godineoptuili katelane Vsinja, avine i Bistrice da su isplanirali pljaku bosanskihtrgovaca koji su se s kupljenom robom iz Splita vraali u Bosnu, cetinski je knezsazvao skup u mjestu Cetini i pred crkvom manje brae iz Cetine (in loco Cetineet ante aciem ecclesie ratrum minorum de Cetina).35 Kada je cetinski kraj tekostradao u osmanskome pohodu krajem 15. stoljea, papa Inocent VIII. udijelio je30 A. MILOEVI, Arheoloka topogra ja Cetine, 209.31 Budui da mjetani i susjedi tu gradinu nazivaju Bilokapina gradina, ona bi se pod takvim imenomtrebala navoditi i u popularnoj i znanstvenoj literaturi.32 Petar K. BAI, Grad Kamiak na Krci, Jadranska Vila, br. 11, 1. XI. 1929., 169.33 P. K. BAI,Grad Kamiak, 169.34 Stjepan GUNJAA, Najstarija poznata katastarska mapa Sinja, u: Arheoloka i historijska batinaCetinske krajine. Zbornik Cetinske krajine. Knjiga 2, Sinj, 1981. [i.e. 1949.], 173-174.35 V. RISMONDO,Pomorski Split , 21; SOLDO,Cetina srednjovjekovna upanija, 83-84.


7/21


23. travnja 1492. oprost grijeha svima koji na Duhove (in die esti Penthecostes)pohode crkvu Sv. Marije izvan zidina grada Vsinja u Splitskoj biskupiji (eccle-sia beate Marie extra muros castri Fsignii Spalatensis diocesis) te dadnu milodar

za njezin popravak i za popravak utvrde Nutjak, smjetene blizu rijeke Cetinereene biskupije i blizu granica i mea spomenutih uraka (castrum Nuciach,situm prope umen Cetina dicte diocesis, et prope con nes et limites dictorumTurchorum).36 Hrvatske irilike isprave koje se s jaanjem opservantizma pojav-ljuju u cetinskom kraju 1430-ih godina redovito su pisane u mjestu Cetini podSinjem.37

Gunjaa u lanku iz 1957. pie da je iz arhiva Splitske kurije davno dobio oddr. Lovre Katia prijepis jednoga dokumenta iz god. 1378. koji mu je potvrdioto da su Nelipii stolovali ba u samom utvrenju castrumu Sinju te da suranjevci imali samostan u njegovu podgrau Cetini.38 Donosimo krau verzi-

ju toga dokumenta koji je Gunjaa ponovno prepriao u radu iz 1977. godine:Margareta, koja je oko 1378. godine postala udovica Ivana Nelipia, pozvala je sve svoje katelane na zbor u Sinj jer ju je nedavno sa svojim drutvom napao,zaveden avoljim duhom, bivi suprugov potkatelan Ivan Dminojevi. Ona se,naime, vraala s veernje mise iz crkve Sv. Marije u Cetini. Dminojevi je, kae,nju i njezinu pratnju zaustavio i zaprijetio joj da nee ui iva u Sinj. Spas joj jestigao u tili as jer su njezini ljudi istrali iz Sinja i kamenjem odbili napad.39 Dminojev se nakon tog dogaaja morao opravdati nashodukako se to nazivalou mjestu Cetini odnosno knetvu (ut dicebatur ad sahodam vocabulo loci Cetinesive comitatus), dakle na zbornom mjestu u podgrau Cetini, pred mnotvom (inmagna copia) i pred kanonikom Ivanom ibenaninom kojeg je Splitski kaptolzbog vjerodostojnog svjedoanstva poslao kao izaslanika.40 Nakon toga Gunjaa vie nikada nije posumnjao da se Cetina s crkvom i samostanom Male braenalazila pod zidinama grada Sinja.41

Je li u srednjovjekovnom mjestu Cetini postojala jo koja sakralna graevina kojabi govorila u prilog njezinoj ubikaciji pod zidine grada Sinja? Iz undacijske jeisprave cetinskoga ranjevakog samostana, odnosno iz sintagme kojoj prethodineitak dio ([...] et qualibet alia constitutione contraria nequaquam obstantibus

iure parochialis ecclesiae ac cuiuslibet alterius), J. A. Soldo iitao postojanje upne

36 Vetera monumenta Slavorum, 533.37 Hrvatski spomenici. Acta Croatica, zbirku I. Kukuljevia i R. Lopaia popunio i za tisak prirediouro URMIN, Zagreb, 1898., 136.38 S. GUNJAA,Tragom istraivanja prolosti Sinja, br. 3.762, 22. III. 1957., 2, br. 3.763, 23. III. 1957.,3; S. GUNJAA,Kratak pregled prolosti Sinja, 15.39 S. GUNJAA,Kratak pregled prolosti Sinja, 15.40 S. GUNJAA,Tragom istraivanja prolosti Sinja, br. 3.762, 22. III. 1957., 2, br. 3.763, 23. III. 1957., 3.41

S. GUNJAA,Kratak pregled prolosti Sinja, 15.


8/21


crkve jer papa opominje da ranjevci ne smiju ometati rad upnika u Cetini.42 Najvjerojatnije je rije o upnoj crkvi Sv. Petra koja bi zbog apostolskog titularamogla biti na prilino starim temeljima. Zasad za nju znamo tek iz jedne note

kaptolskog registra u Splitu, odnosno iz parnice koja se vodila pred Splitskimkaptolom 1377. godine kada se meu svjedocima spominje Nika iz Kotora, popi rektor crkve Sv. Petra u Cetini.43 Rije je o vrijednoj obavijesti jer uz postojanje jo jednoga sakralnoga zdanja u Cetini govori i o srednjovjekovnoj glagoljakojprisutnosti u cetinskom kraju. Krajem srednjega vijeka spominje se jo jedanpop glagolja podrijetlom iz Cetine, Juraj Cetinjanin, prvi olipski upnik, koji jeprestravljen osmanskom pljakom i paleom 1476. godine prebjegao s cetinskimstanovnitvom na otok Olib.44 U Glagoljskom olipskom zborniku od god. 1476.1860. , koji se uva u upnom arhivu u Olibu, na 370-371. stranici pie da je popJuraj Cetinjanin donio kri iz Cetine koji se kao relikvija i danas tuje na Olibu.45

IV.

Glavne zasluge za dolazak ranjevaca u cetinski kraj pripadaju Ivanu Nelipiukoji je kao i drugi hrvatski velikai poticao dolazak i osnivanje ranjevakih sa-mostana na svojim posjedima. Franjevcima su se okruivali svi ondanji hrvatski velikai: ubii,46 Frankapani, Babonii (Blagajski), Kurjakovii, kasnije i Zrinskite mnogi drugi. Bosanska elita takoer. Franjevci su u hrvatska podruja stizaliponajprije iz june Italije iz koje je stigla i nova kraljevska anuvinska dinastija.Da su ranjevci Bosanske vikarije bili povezani s talijanskim jugom, svjedoi iApulijska kustodija koja je izravno bila u njezinu sastavu od 1391. do 1446. go-dine.47 Nakon gubitka Apulijske kustodije i gaenja vie desetaka samostana uBosni vrlo je bio upitan i opstanak Bosanske vikarije. Uzevi u obzir da su ranjev-ci vjeran papin red, a Anuvinci vjerni papini vazali, moe li se zakljuiti da suranjevci bili i ljudi od povjerenja anuvinskoga kralja, odnosno da su imali nje-govu podrku? Jesu li im svojevremeno pomogli u dobivanju Apulijske kustodije?Je li Apulijska kustodija Bosanske vikarije bila jedan od anuvinskih projekatapovratka na istonojadransku obalu i zalee? Jesu li im ranjevci svojim vjerskim

42 CD, XII, 1914., 407; J. A. SOLDO,Cetina srednjovjekovna upanija, 67.43 Vladimir RISMONDO, rogirsko i splitsko zalee u nekim dokumentima iz druge polovine 14. ipoetka 15. stoljea,Radovi Filozo skog akulteta u Zadru Sveuilita u Splitu, 14-15, 19751976., 492-493.44 Ivan MILE I, Arkeologino-istorine crtice s hrvatskih otoka,Viestnik hrvatskoga arkeologino- ga drutva, 6, 1884. br. 3, 118; I. MARKOVI,Sinj i njegovo slavlje, 12.45 Pavao KERO,Popis glagoljskih kodeksa Zadarske nadbiskupije, Zadar, 2008., 76.46 Damir KARBI, Utjecaj velikakog roda ubia na razvoj ranjevaca u Hrvatskoj i Dalmaciji s po-sebnim osvrtom na skradinsko-bribirsko podruje, u:Zbornik o Pavlu Posiloviu, ibenik i Zagreb,2001., 147-166. Rije je o lanku koji je paradigmatski primjer odnosa hrvatskoga srednjovjekovnogplemstva i srednjovjekovnih ranjevaca.47

D. MANDI,Franjevaka Bosna, 235-236.


9/21


i kulturnim poletom pomagali tijekom 14. stoljea u polaganom podinjavanjuhrvatskih krajeva i hrvatskoga plemstva? Navedene teze, kolikogod bile neoprav-dane, ne bi se smjelea prioriodbaciti.

Da bi opstao rod Nelipia, Vladislava i njezin malodobni sin Ivan Nelipi mo-rali su 1345. godine prisegnuti na vjernost kralju Ludoviku Anuvincu, prepu-stivi mu svu svoju oevinu desno od Krke.48 Kralj ga je nagradio darovavi muzauzvrat kraljevski grad Sinj s krajem koji se naziva Cetina (castrum regale Zynvocatum cum districtu eius Cetina appellato) te utvrdu Breevo s poljem kojese naziva Polje (castrum Brechewo cum campo qui vocatur Pogle).49 Od stare jedjedovine Nelipi uspio zadrati tek utvrdu Kamiac na Krki (castrum suumhereditarium Chamichech).50 Budui da je cetinski kraj jo od narodnih vladarabio ili u vlasti splitskih nadbiskupa ili pod vlasteoskim rodovima, Ivanu Nelip-iu vjerojatno nije bilo lako uspostaviti vlast nad niim cetinskim plemstvom.Primjerice, krajem 1350-ih imao je problema s plemenitom braom Grubiimakoji mu nisu plaali porez (census) i vrili slube (servicium) jer su ga oito draliravnopravnim sebi nakon to su se samovoljno svrstali meu plemie dvanae-stero plemena kraljevine Hrvatske koji nisu podlijegali ni lokalnom ni kraljevuoporezivanju.51 Nakon to je na parnici u Zadru 1360. godine ustanovljeno da suoni zaista cetinski plemii, ali i to da ne pripadaju plemiima dvanaestero ple-mena kraljevine Hrvatske, cetinski je knez rijeio sluaj u svoju korist.52 Modamu je pritom naruku ila injenica da su Nelipii od 1345. godine bili vjernikraljevi vazali.Franjevci su kao nova vjerska i drutvena snaga bili itekako potrebni Ivanu Ne-lipiu u cetinskom kraju. Da su cetinski ranjevci bili u dobrim odnosima s kra-ljevim pristaama, svjedoi i oporuka dugogodinjega trogirskog kneza FranjeJurjevia iz 1377. godine, kraljevskoga viteza iz Zadra i ovjeka od kraljeva povje-renja u Dalmaciji, koji je izriito ranjevcima u Cetini oporuno ostavio 60 sitnihlibara za kupnju odjee.53Ivan Nelipi je, vjerojatno s anuvinskom preporukom,traio da se ranjevci Bosanske vikarije trajno nasele u njegovu knetvu upravou vrijeme njegova sukoba s niim cetinskim plemstvom. Dozvola za podizanjesamostana napisana je 30. travnja 1357. u Avignonu i vrlo je brzo stigla u Cetinu.

Franjevci koji su se skrasili pod zidine Nelipieva Vsinja (Sinja) podii e ugledrodu Nelipia u cetinskom kraju jer su, izmeu ostaloga, bili prvi redovnici koji

48 Ante BIRIN,Knez Nelipac i hrvatski velikaki rod Nelipia, Zagreb, 2006., 69-70.49 CD, XI, 1913., 249-252; A. BIRIN,Knez Nelipac, 70.50 A. BIRIN,Knez Nelipac, 210.51 omislav RAUKAR,Hrvatsko srednjovjekovlje. Prostor, ljudi, ideje, Zagreb, 1997., 204.52 omislav RAUKAR,Seljak i plemi hrvatskoga srednjovjekovlja, Zagreb, 2002., 32-35.53 Branka GRBAVAC, Prilog prouavanju ivotopisa zadarskog plemia Franje Jurjevia, kraljevskog viteza,Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i drutvene znanosti HAZU , 22, 2004.,

44, 48.


10/21


su se nakon dueg vremena naselili u cetinskome kraju. Posljednji su redovnici ucetinskom kraju bili benediktinci, koji su u doba narodnih vladara imali opatijuSv. Mihovila na dananjem lokalitetu Meljaa u susjednim Brnazama.54

Spomenuta je isprava zapravo bula pape Inocenta VI. koji obavjetava general-nog ministra ranjevakog reda da je Ivan Nelipi stekao pravo dovesti u svojuzemlju (in terra sua Cetinae) ranjevce koji e osnovati i sagraditi nov samostan(unus locus ratrum vestri ordinis de novo undetur et construatur ).55 Dva je uvje-ta papa postavio pred hrvatskog velikaa: da se moraju uvati neokrnjena pravaupne crkve([] et qualibet alia constitutione contraria nequaquam obstantibusiure parochialis ecclesiae ac cuiuslibet alterius) i da samostan mora biti na pri-kladnu i pristojnu mjestu (in loco tamen ad hoc congruo et honesto) u kojem bise moglo uzdravati dvanaest ranjevaca (duodecim ratres [] decenter valeant sustentari).56 Prikladno i pristojno mjesto svakako je moralo biti nadomak gra-da Vsinja (Sinja), a ne u vrlikoj Cetini koja je od Nelipieva Vsinja (Sinja) uda-ljena dobrih etrdeset kilometara. Iako je vrliki kraj bio rubni posjed Nelipia,57 teko je vjerovati da bi se velika, koji je tek prije desetak godina stigao u cetinskikraj, usudio graditi samostan toliko daleko od svoje sredinje utvrde ili grada. Uzsamostan je dograena crkva posveena Blaenoj Djevici Mariji, tipinoj ranjevakoj zatitnici,58 zajedno sa zvonikom, grobljem, ostalim zgradama i drugimnunim radionicama za dolian ivot ranjevaca (cum ecclesia seu oratorio, cam- panili, campana, cimiterio, domibus et aliis necessariis ofcinis et ad opus ratrumdicti vestri ordinis).59

Samostan je, prema undacijskoj ispravi, oito imao neke radionice neophodneza vlastito uzdravanje, a s vremenom je dobio i pisarsku prostoriju jer je dostasauvanih isprava upravo potpisano pod sintagmom u samostanu Male brae uCetini pod Sinjem. Stoga se Cetina pod Vsinjem mogla razvijati kao trgovaka varo dijelom zahvaljujui ranjevcima.

54 Stjepan GUNJAA, Starohrvatska crkva i kasnosrednjovjekovno groblje u Brnazima kod Sinja,Sta-rohrvatska prosvjeta, 4 1955., 85-134; Ivan OS OJI,Benediktinci u Hrvatskoj i ostalim naim krajevima,sv. II, kon, 1964., 531-532 (karta), 540; Ivan BO ICA Ante ARI, to je ostalo od Meljae. Zapisbrnakoj starohrvatskoj crkvi i kasnosrednjovjekovnom groblju na Mijoljai,Brnaka strana, 1 2005.,2-9.55 CD, XII, 1914., 406.56 CD, XII, 1914., 406-407.57 Ante BIRIN, Cetinski knez Ivani Nelipi ban naih kraljevstava Dalmacije i Hrvatske, u:Hu-manitas et litterae: ad honorem Franjo anjek (Zbornik u ast Franje anjeka), (ur. Lovorka orali iSlavko Slikovi), Zagreb, 2009., 298.58 Osim to su srednjovjekovni ranjevci bili osobiti promicatelji kulta Blaene Djevice Marije, posveta je ranjevakoj crkvi u Cetini mogla je neposredno doi preko najstarije, ujedno i najreprezentativnijeranjevake crkve Sv. Marije u kontinentalnoj Dalmaciji, one od Bribirskih knezova (ubia) na Bribiru.Ona je, naime, bila uzorom svim ranjevakim i velikakim crkvama na junohrvatskome prostoru (usp.D. KARBI,Utjecaj velikakog roda ubia, 151).59

CD, XII, 1914., 406-407.


11/21


V.

Povijesna vrela sauvala su nam imena nekih ranjevca koji su ili djelovali ucetinskom samostanu ili su bili podrijetlom iz cetinskoga samostana: Filip izVenecije,60 Juraj iz Cetine (Georgio de Cetina),61 Peregrin iz Aragonije (Peregrinusde Aragonia),62 Bartol iz Alvernije,63 Bla iz Dubrovnika (Blasius de Ragusio),64 Martin Vukonja (de Vulconia)65 ili Vukovanin,66 uvan (Ivan) iz Korule,67 Do-minik iz Cetine,68 Petar iz Korule (Petrus de Corzula),69 Juraj ( gwardianus deCetina),70 Dubrovanin Franjo de Croce,71 Filip iz Dubrovnika,72 Luka iz Cetine(Luca de Cetina)73 ili Luka Sinjanin.74 Franjevci su navedeni kronolokim slije-dom ivota i djelovanja u cetinskom i u drugim samostanima Bosanske vikarije izmeu 1370-ih i 1460-ih godina. Geogra ska odrednica u njihovu imenu nemora odmah znaiti i njihovo podrijetlo. Za veinu se ne zna jesu li opsluivali

Pravilo svetoga Franje na konventualski ili na opservantski nain, jer je cetinskisamostan Sv. Marije do 1438. godine bio kuom i jednih i drugih. Prijelomnorazdoblje kada se cetinski samostan odreuje za opservantizam jesu 1430-te kada je Bosanska vikarija sve jasnije postajala opservantskom pokrajinom, ponajprijezahvaljujui silnom angamanu ra Jakova Markijskoga, najaktivnijega promica-telja opservantizma 15. stoljea u ranjevakom redu. Nakon to je papa EugenIV. 1437. godine ranjevcima Bosanske vikarije udijelio mnoge povlastice (mul-ta indulsit privilegia) jer su ranjevci Bosanske vikarije ustrajali za irenje vjere,borbi protiv varki krivovjeraca i trpjeli su surovost uraka (Fratres Vicariae Bo-

snae, pro de propaganda et contra haereticorum dolos, Turcarumque eritatemtuenda patiebantur ),75 taj je utjecajni propovjednik, bosanski vikar i katoliki sve-60 V. RISMONDO,Pomorski Split , 106.61 Krsto S OI, Rukopisni kodeksi samostana sv. Frane u ibeniku,Croatia Sacra, 3 1936., 26; PetarRUNJE, Srednjovjekovna ranjevaka kustodija u Cetini (Sinju),Gospa Sinjska, 36 2009., 82.62 P. RUNJE,Srednjovjekovna ranjevaka kustodija, 83.63 D. MANDI,Franjevaka Bosna, 80.64 ime JURI,Graa za bibliogra ju Cetinske krajine do 1980. Zbornik Cetinske krajine. Knjiga 3, Sinj,1982., 82.65 . JURI,Graa za bibliogra ju, 82.66 P. RUNJE,Srednjovjekovna ranjevaka kustodija, 83.67 Hrvatski spomenici, 136.68 AB, 168-169.69 P. RUNJE,Srednjovjekovna ranjevaka kustodija, 83.70 . JURI,Graa za bibliogra ju, 129.71 Annales Minorum seu trium ordinum a sancti Francisco institutorum(dalje: Annales Minorum), to-mus XIII, ed. Luca Wadding Hibernus, Clara Aqua (prope Florentiam), 1932., 289; D. MANDI,Fra-njevaka Bosna, 124.72 AB, 262.73 AB, 262.74 P. RUNJE,Srednjovjekovna ranjevaka kustodija, 83.75

Annales Minorum, XI 1932., 25.


12/21


tac ve sljedee godine od Generalne uprave Franjevakog reda zatraio da se izBosanske vikarije protjeraju svi oni koji se ne pridravaju opservantskog nainaivota.76 Otvorenoj su pobuni pribjegli mnogi ranjevci Bosanske vikarije poevi

od konventualaca pa do umjerenih opservanata. Zatitu su nali u varadinskogbiskupa ra Ivana iz Korule koji je prije biskupske slube od 1432. do 1435. biona elu Bosanske vikarije.77Budui da je taj Korulanin 1419. godine zajedno s ce-tinskim kustosom ra Martinom Vukonjom uspjeno na rimskome sudu zastupaocetinske i zahumske ranjevce oko pitanja crkvene desetine Splitske crkve, moese pretpostaviti da je izgradio odreeni autoritet i potovanje kod cetinske subra-e. Kao bosanski vikar uputio je 1434. godine molbu cetinskomu knezu IvaniuNelipiu da oslobodi Dminoslava Vehojevia i njegove potomke od svjetovnihpodavanja jer je Vehojevi uao u slubu crikvi sv. Marije poda Vsinjem s onomzemlom ku mu smo zaminili za njegovu kr .78

Zbog moguih kontakata s bivim bosanskim vikarom i aktualnim varadinskimbiskupom, koji je u netom spomenutom dogaaju na hrvatskoj irilici zabiljeenkao brat uvan iz Korule, te zbog protivljenja opservantizmu kao jedinoj mo-guoj varijanti samostanskog ivota, ranjevci iz Cetine otvoreno su se pobuniliprotiv ra Jakova Markijskog 1438. godine. Voa pobune bio je ra Dominik izCetine, moda i cetinski gvardijan, kojeg je vikar u pismu generalu ranjevakogreda proglasio neznalicom, budalastim i skandaloznim ranjevcem (ignoranteet phatuo ac scandaloso ratre Dominico de Cestna),79 jer mu je prilikom njegovaposjeta Cetini zabranio ulazak u samostan i nije mu dopustio da propovijeda ucrkvi Sv. Marije.80 akvo skandalozno ponaanje cetinskih ranjevaca bilo je go-tovo bez presedana jer su ra Jakova Markijskog, prema svjedoanstvu njegovapratitelja ra Venancija, traili biskupi, pojedini gradovi, vojvode, kraljevi ak i car Sigismund da propovijeda u njihovim crkvama.81 Fra Dominik je skupa sistomiljenicima morao iste godine napustiti cetinski samostan te se sklonio urankapanski Senj. Moda je ak morao otii i do Italije da se opravda pred gene-ralom ranjevakog reda jer je na tome inzistirao opservantski vikar.82 Sumnjamoda je bio neznalica, budalast i skandalozan ranjevac, prije e biti da je ra Do-minik iz Cetine bio meu posljednjim cetinskim ranjevcima koji su se protivili

opservantskoj iskljuivosti.76 Anelko BARUN,Svjedoci i uitelji. Povijest ranjevaca Bosne Srebrene, Sarajevo Zagreb, 2003.,119.77 Isto, 119.78 Hrvatski spomenici, 136.79 Iako je Fermendin jasno naznaio da je rije o Cetini (AB, 168-169), a u historiogra ji najee neprepoznaju geogra sko podrijetlo toga ranjevca te se biljei kao ra Dominik iz Cisterne(!) (A. BARUN, Svjedoci i uitelji, 119).80 AB, 169; . JURI,Graa za bibliogra ju, 104.81 Ignacije GAVRAN, I sveci znaju pogrijeiti, u:Putovi i putokazi, knjiga 1, Sarajevo, 1988., 67.82

AB, 169.


13/21


U cetinskom je samostanu vjerojatno ivio i ra Bartol iz Alvernije, jedan od prvihpromicatelja opservanatizma u Bosanskoj vikariji, ovjek koji je imao najdui vi-karski sta u povijesti Bosanske vikarije (13661375; 13781408).83Umro je 1414.

godine u naem cetinskom samostanu u Gornjoj Hrvatskoj (Fr. Bartholomeus[...] vita unctus est in conventu nostro Cettinensi, in Croatia superiori) i pokopan je upravo ondje u kapeli sv. Katarine (ibidemque capella s. Catharinae sepultus).84 Samostanska kapela Sv. Katarine vjerojatno je podignuta krajem 14. ili poetkom15. stoljea u Cetini pod Sinjem, moda u doba kneza Ivania Nelipia, koji jenajstariju ker i nasljednicu djedovine nazvao upravo imenom te svetice.85 aj jeknez na prijelazu stolje jedno vrijeme bio najmoniji velika Hrvatskoga Kra-ljevstva juno od rijeke Zrmanje.86 Kapela Sv. Katarine u kojoj je pokopan raBartol iz Alvernije najvjerojatnije je sruena te je od brakoga kamena nanovosagraena kao crkva 1441. godine kada su cetinskim knetvom vladali braa a-lovci.87 Pretpostavljamo da se nalazila tik uz cetinski samostan i crkvu Sv. Marije.Budui da su braa alovci kao novi cetinski gospodari jo vidali rane od tekeborbe za Sinj iz 1436. godine,88 mogue je da su se crkvom Sv. Katarine nastojalidokazati u cetinskom kraju, dodvoriti cetinskomu stanovnitvu i ranjevcima skojima su prethodni gospodari prema svemu sudei imali dobre odnose.

VI.

U starijoj je historiogra ji prevladavalo miljenje da je ra Bartol iz Alvernije po-

kopan u crkvi Sv. Katarine u Cetini kod dananje Vrlike u Dalmaciji.89

Pretpo-stavljalo se, dakle, da je u vrlikom selu Cetini, na izvoru rijeke Cetine, postojaoranjevaki samostan s crkvom Sv. Katarine.90 Dok je samostan navodno stradaos osmanskim zauzimanjem vrlikoga kraja, crkva se uspjela ouvati zahvaljujuipravoslavnomu stanovnitvu koje je crkvi promijenilo ime u crkvu sv. Spasa.91 Iznimna ouvanost arhitekture ranosrednjovjekovne crkve Sv. Spasa, kult kojegase promovirao ranakim angamanom na ranosrednjovjekovnome hrvatskom83 D. MANDI,Franjevaka Bosna, 65, 73.84 Isto, 80.85 Radoslav LOPAI, Spomenici rakih Frankopana,Starine JAZU , 25 1892., 322. Katarina je kaoIvanieva prvoroena ki zarukama s Anom Frankapanom 1411. godine postala batinicom svoje dje-dovine.86 A. BIRIN,Cetinski knez Ivani Nelipi , 289.87 C. FISKOVI,Umjetniki obrt , 131-132.88 Vjekoslav KLAI,Povijest Hrvata: od najstarijih vremena do svretka XIX. stoljea, knjiga 3, Zagreb,1982., 161.89 Stjepan ZLA OVI,Franovci drave presvetog Odkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji, Zagreb, 1888.,33; I. MARKOVI,Sinj i njegovo slavlje, 8; Stjepan ZLA OVI, Franjevaki samostan u Cetini. Bl.Gospe u Sinju,Gospa Sinjska, 1 1922., br. 7, 106-108; D. MANDI,Franjevaka Bosna, 80-81.90 S. ZLA OVI,Franovci drave, 33; I. MARKOVI,Sinj i njegovo slavlje, 8.91 D. MANDI,Franjevaka Bosna, 81.


14/21


teritoriju ponajvie u kninskoj okolici,92 inspirirala je ranjevake pisce za pripovijest da je vrliki ili gornjocetinski kraj neupitno bio obojen ranjevakim iden-titetom u srednjem vijeku. S. Gunjaa pak 1957. godine pie da je ime crkve Sv.

Spasa u selu Cetini iz IXX. stoljea, da ga je potvrdio arheoloki nalaz iz godine1948. kad se pronaao kod crkve natpis iz njene davne unutranjosti i na njemuse ita da je crkva bila posveena Kristu, a Spas (Salvator) je samo njegov atributu kojemu se, eto, ovo ime i sauvalo.93

Piui 1960-ih knjigu Franjevaka Bosna. Razvoj i uprava Bosanske Vikarije iProvincije 1340.1735. , nau jo uvijek najbolju sintezu o ranjevakome sred-njovjekovlju, D. Mandi nije previe provjeravao izvore za ranjevake samostaneBosanske vikarije u dalmatinskom zaobalju. Vjerovao je rezultatima ranjevakihpovjesniara iz Dalmacije, njihova je zapaanja s dostupnim i novim vrelima in-korporirao u svoj tekst, pa tako i to da je na izvoru rijeke Cetine nedaleko od Vrli-ke postojao u srednjem vijeku ranjevaki samostan. Pronaavi izvor u kojem senavodi da je 1414. godine bosanski vikar ra Bartol iz Alvernije umro u cetinskomsamostanu i da je pokopan u kapeli Sv. Katarine, napisao je da se cetinski samo-stan nazivao samostanom Sv. Katarine.94

Manjak kritinosti prema nezaobilaznu Mandievu autoritetu kad je rije o sred-njovjekovnoj ranjevakoj prolosti uzrokom je razliitih, pa i pogrenih inter-pretacija. ako je u katalogu izlobe Dalmatinska zagora (ne)poznata zemlja M. Ani takoer naveo da je u vrlikom selu Cetini postojao ranjevaki samo-stan.95 Po njegovu su miljenju ranjevci 60-ih godina 14. stoljea preuzeli duo-brinitvo nad Vlasima izmeu Cetine i Neretve jer je s njima redovita hijerar-hija Katolike crkve imala velikih potekoa i jer su vlaki katuni lokalizirani naprostoru istono od Neretve imali vrlo neobino shvaanje kranstva, odnosnoorganizacije i rituala povezanih s njime.96 Ova je teza naila na plodno tlo i kodD. Roksandia u njegovu traganju za religijskom kulturom dinarskih Vlaha/Morlaka od 14. do 16. stoljea.97 Aniu je jedna od vlako- ranjevakih povezni-ca upravo samostan Cetina, koji je bio osnovan u blizini vrela istoimene rijeke,kako bi omoguavao relativno laku dostupnost bilo zimskim bilo ljetnim vla-

92 eljko RAPANI,Predromaniko doba u Dalmaciji, Split, 1987., 167; Carol HEI Z, Architectureet liturgie en France de lpoque carolingienne a lan mil,Hortus artium medievalium, 1, 1995., 57-73;omislav MARASOVI,Dalmatia praeromanica. Ranosrednjovjekovno graditeljstvo u Dalmaciji. 1. ra-sprava, Split Zagreb, 2008., 175.93 S. GUNJAA,Tragom istraivanja prolosti Sinja, br. 3.761, 21. III. 1957., 3.94 D. MANDI,Franjevaka Bosna, 80.95 Mladen ANI, Srednjovjekovni Vlasi kontinentalne Dalmacije, u:Dalmatinska zagora nepo-znata zemlja, Zagreb, 2007., 166.96 Isto, 166.97 Drago ROKSANDI, Dinarski Vlasi/Morlaci od 14. do 16. stoljea: koliko identiteta?, u:Spomeni-

ca Josipa Adameka, (ur. Drago Roksandi i Damir Agii), Zagreb, 2009., 216.


15/21


kim panjacima.98 eko je povjerovati da su cetinski ranjevci, iji se samostannalazioextra muros castri Fsignii Spalatensis diocesis,99 pratili stoare u njihovojispai po Dinari i drugim brdima.

Neupitno je rije o zabuni s imenom jer se srednjovjekovna Cetina kao ekonimiskljuivo odnosio na sinjsko podgrae. Ime je sinjskomu srednjovjekovnompodgrau dala ili rijeka Cetina, koja je ak do sredine 20. stoljea plavila vei dioSinjskog polja i time bila nadomak gradu Sinju, ili pak starohrvatska Cetinskaupa ili upanija analogno Krbavskoj upi ili upaniji koja je mjesto tik do Ud-bine.100 Nema podatka kako se vrliko selo Cetina nazivalo u srednjem vijeku.Mogue je da se nazivalo Vrilom jer se tako navodi u crkvenim spisima s kraja 17.stoljea.101Zanimljivo je i tee objanjivo da nekoliko kilometara udaljenoj Vrliciime potjee od vrela rijeke/vrha rike. Pretpostavlja se da je razvoj vrlikoga imena

tekao kronolokim slijedom ovako:*vrh Rky > Vrh Rika> Vrhrika> Vrlika.102

Poznavatelji srednjovjekovne vrlike prolosti vjeruju da je srednjovjekovna VrhRika s izvora rijeke Cetine prenijela ime na neto udaljeniji grad Vrliku koja senalazi podno srednjovjekovne i novovjekovne utvrde Prozor.103Latinske su inai-ce imena srednjovjekovne Vrlike sljedee:Verchreca, Vercherica, Werhlichky , Ver-lecnensisi Varchirioc.104

VII.

Cetinski samostan Sv. Marije mogao je odmah ili ubrzo po osnutku postati jed-nim od kustodijskih sredita Bosanske vikarije. Prijeporno je o kojoj je kustodijirije. Dok su dalmatinski povjesniari na temelju jedne splitske oporuke iz 1367.godine105 i jednoga splitskog notarskog upisa iz 1372. godine106skloniji miljenjukako je Cetina zarana postala sreditem Cetinske kustodije, dotle su bosansko-hercegovaki povjesniari zbog nespominjanja Cetinske kustodije u popisu ku-stodija i samostana ra Bartola iz Pise uvjereni kako je Cetina u to doba bila samo98 M. ANI,Srednjovjekovni Vlasi, 166.99 Vetera monumenta Slavorum, 532-533.100 Mile BOGOVI, Pomicanje sredita Krbavske biskupije od Mateja Marute do imuna Koiia

Benje, u:Krbavska biskupija u srednjem vijeku, (ur. Mile Bogovi), Rijeka i Zagreb, 1988., 52-54; MilanKRUHEK Zorislav HORVA , Sakralna arhitektura Like i Krbave na podruju Krbavsko-modrukebiskupije, u:Krbavska biskupija u srednjem vijeku, ur. Mile Bogovi), Rijeka i Zagreb, 1988., 190-191.101 Slavko KOVAI, Vijesti iz crkvenih arhiva o Cetinskoj krajini pod urcima, u:Sinj i Cetinska kraji-na za vrijeme osmanlijske vlasti. Zbornik Cetinske krajine. Knjiga 4, (ur. Ante Miloevi), Sinj, 1989., 154.102 O imenu Vrlika/Vrljika u hrvatskoj onomastici vidi: Danijel ALERI, Imotski toponimi Vrlika iliVrljika i Matica,Rasprave i prilozi Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 22 1996., 5-15.103 Ante MILOEVI,Vrlika: starohrvatska upa Vrh Rika, Split, 1997., 9.104 Josip Ante SOLDO,Sveti Spas u Vrhrici: povijesno-kritika rasprava o hrvatskoj sakralnoj i kulturnojbatini u dananjem selu Cetini kraj Vrlike, Split, 1990., 32.105 P. RUNJE,Srednjovjekovna ranjevaka kustodija, 82.106 J. A. SOLDO,Cetina srednjovjekovna upanija, 81.


16/21


u sastavu Duvanjske kustodije (Custodia Dulmnae).107 reba naglasiti da je tajpopis sauvan u ranonovovjekovnim prijepisima i da je datiran oko 1400. godine.Duvanjska je kustodija prema tome imala samostan u Stonu (Stagni), Novom na

Neretvi (Novi Castri), Imotskom (Ilmotae), Cetini/Sinju (Cetini), Bistrici/Livnu[Betuzae] i Glamou (Glamozh).108 Budui da je nekim samostanima ve samaubikacija nejasna, a popis ra Bartola iz Pise izriito ne navodi koji je samostansredinji, ne preostaje nita drugo doli domiljanje. Valjalo bi zapaziti da se u po-pisu samostan u Stonu ne nalazi sluajno na prvome mjestu jer je Ston za razlikuod ostalih spomenutih mjesta jo u ranome srednjovjekovlju bio i biskupijsko iregionalno sredite. Jedina bi mu konkurencija u popisu i to samo zbog ugleda imoi cetinskih gospodara Nelipia mogla biti Cetina. to je s ostalim mjestimaili samostanima iz popisa?O svakom bi se od navedenih samostana mogla ispriati zanimljiva i pomalo kon-troverzna pripovijest, ali bi podulje zadravanje na svakom samostanu udaljilorad od glavne teme. Novi na Neretvi je, primjerice, u nepunih deset godina nakonosnutka (1349.) promijenio tri dravne domene.109 Imotski je samostan najprijebio osnovan na ruevinama benediktinske opatije podno grada Imote (Imotsko-ga) na izvoru rijeke Vrljike,110 ali je zbog osmanske opasnosti 1430-ih premjetenu Proloko blato.111 Budui da su imena imotskoj Vrljiki i gornjocetinskoj Vrliciistoga znaenjskog podrijetla (vrh rika), zbog njihove jezine homonimije katka-da zacijelo dolazi i do zabune pri utvrivanju to kamo pripada.112

Iz popisa ra Bartola iz Pise najnejasniji je toponimBetuzae. Prireivai toga izvo-ra u zbirci Annales Minorum naveli su ga zato u uglatoj zagradi. Mandi jeBetu-zaeubicirao u duvanjsko mjesto Blauj pored omislavgrada.113Iako Mandi nijespomenuo da je Blauj bio sredite Duvanjske kustodije, mnogi ga zbog Mandi-eva autoriteta smatraju kustodijskim sreditem ranjevakih samostana izmeuCetine i Neretve.114 No o blaujskome samostanu, osim navedenoga, nema nika-

107 D. MANDI,Franjevaka Bosna, 228; Robert JOLI,Duvno kroz stoljea, omislavgrad i Zagreb,2002., 149-150; A. BARUN,Svjedoci i uitelji, 91; Andrija ZIRDUM,Povijest kranstva u Bosni i Herce- govini, Plehan, 2007., 212.108 Annales Minorum, IX 1932., 294.109 D. MANDI,Franjevaka Bosna, 229-230.110 I danas oko izvora rijeke Vrlike/Vrljike uva istoimeni ekonim Vrlika/Vrljika (D. ALERI,O imenuVrlika/Vrljika, 5).111 Ante UJEVI,Imotska krajina, Imotski, 1991., 19.112 Jo je 1921. godine P. Skok upozorio na skupinu vrlo starih junoslavenskih toponima koji su nastalipojednolanjivanjem dvolanih sintagma sastavljenih od prijedlogavrh i rijenoga imena u genitivu.Najglasovitiji je pritom srednjovjekovni toponimVrhbosnakojim je prvotno oznaavana upa na izvorurijeke Bosne (Petar SKOK, Prilozi k istraivanju srpsko-hrvatskih imena mjesta,Rad JAZU , 224 1921.,140).113 D. MANDI,Franjevaka Bosna, 228.114 Marijan UGAJ, Bosanska vikarija i ranjevci konventualci,Croatica Christiana periodica, 13, 1989,

br. 24, 18-19, 26; R. JOLI,Duvno kroz stoljea, 150.


17/21


kva spomena u srednjovjekovnim vrelima. Vrlo je mogue da jeBetuzaepogrenozapisanaBistrica, livanjsko podgrae, u kojem se nalazio ranjevaki samostan Sv.Ivana Krstitelja. Rije je o samostanu koji uz visovaki ima najmanje povijesno-

ga diskontinuiteta u irem dalmatinskom zaobalju. Osnovan je jo poetkom 14.stoljea potporom bribirskih knezova ubia, tadanjih livanjskih gospodara, i uzbribirski se samostan Sv. Marije smatra najstarijim ranjevakim samostanom udalmatinskome zaobalju.115 Moda nije sluajno da je taj livanjski samostan po-sveen sv. Ivanu Krstitelju, obiteljskom zatitniku bribirskih knezova ubia, kojemu su u ast bribirski knezovi podigli i ranjevaki samostan u Skradinu.116 Uliteraturi se nerijetko Bistrica mijea s Livnom te se znade nai da je livanjski krajimao dva ranjevaka samostana (jedan u Livnu, a drugi u Bistrici).117 Na kartisamostana Bosanske vikarije (13401517), D. Mandi biljei u cetinskom krajuak tri ranjevaka samostana u Sinju, Vrlici i Cetini.118

Reorganizacijom Bosanske vikarije, koja je poetkom 15. stoljea postigla svoj te-ritorijalni vrhunac, od Duvanjske su kustodije stvorene Stonska i Cetinska kusto-dija.119Cetinska se kustodija vie puta spominje u izvorima tijekom 15. stoljea.120 U posljednjim je danima svoga postojanja 1506. godine Cetinska kustodija ima-la samostane u Cetini-Sinju (Cethinae), Klisu (Classajae), Skradinu (Cardonae),Visovcu (Bissonachi), Vrljici/Imotskom (Veochonici),121 Kninu (Tininii) i Karinu(Karay ).122 Veina je navedenih samostana ugaena ve u prvoj polovici 16. sto-ljea.

VIII.U srednjem se vijeku cetinski ranjevci, to je prvi uoio J. A. Soldo, nisu baviliupnikim poslom.123 o je vjerojatno naznaeno i u undacijskoj listini samo-stana kada papa opominje da ranjevci ne smiju ometati rad upnika u Cetini115 Usp. Bono M. VRDOLJAK, Franjevaki samostan sv. Ive u Livnu tijekom 14. i 15. stoljea, u:Livanj-ski kraj u povijesti, (ur. Boko Marijan), Split i Livno, 1994., 115-125.116 D. KARBI,Utjecaj velikakog roda ubia, 147.117 M. UGAJ,Bosanska vikarija, 19. (i na vie mjesta).118 Ignacije GAVRAN,Suputnici bosanske povijesti. Sedam stoljea djelovanja bosanskih ranjevaca, Sara- jevo, 1990., 29.119 D. MANDI,Franjevaka Bosna, 237-239; P. RUNJE,Srednjovjekovna ranjevaka kustodija, 82-83.120 P. RUNJE,Srednjovjekovna ranjevaka kustodija, 82-84. Prema dosadanjim su spoznajama cetin-ski kustosi bili: ra Filip iz Venecije (1372, 1376) ra Peregrin Aragonski (1398), ra Bla Dubrovanin(1417) ra Martin Vukovanin (1419), ra Petar iz Korule (14441450), ra Filip Dubrovanin (1464) ira Luka Sinjanin (1464).

121 Franjevaki samostan u Imotskoj krajini bio je od 1343. do 1453. godine smjeten na veoma zgodnui lijepu mjestu kod izvora ponornice Vrljike (A. UJEVI,Imotska krajina, 100). Vrlika kao mikrotopo-nim iv je meu stanovnicima Proloca i danas uz sam izvor rijeke Vrljike (D. ALERI,O imenu Vrlika/ Vrljika, 6).122 Annales Minorum, XV 1933., 397.123

J. A. SOLDO,Cetina srednjovjekovna upanija, 67.


18/21


(et qualibet alia constitutione contraria nequaquam obstantibus iure parochialisecclesiae ac cuiuslibet alterius).124 Budui da su se pastoralnim radom u Cetinibavili popovi glagoljai Splitske nadbiskupije, cetinski ranjevci nisu izlazili da-

leko iz djelokruga svoga samostana i svojih crkava. Kada su Osmanlije poeliozbiljno ugroavati njihove nepokretne posjede i imovinu, posebno uoi i nakonpada Sinja 1513. ili 1516. godine, ranjevci se povlae iz Cetine. Iako su ivjeli uistoj vikariji, ranjevci iz hrvatskih krajeva, zapadnih dijelova Bosanske vikarije,imali su drukiji stav prema Osmanlijama u odnosu na ranjevce iz Bosne. Nisuse htjeli prilagoditi novim politikim okolnostima. Za razliku od njih, bosanskisu ranjevci odmah po padu Bosanskoga Kraljevstva zatraili od Osmanlija do-putenje (ahdnamu) za djelovanje pod njihovom vlau.125 Cetinski su ranjevcinapustili svoj samostan s posljednjim hrvatskim braniteljima avine, Nutjaka,ravnika i Sinja te su se sklonili u samostane u Hrvatskome primorju. Danas se uranjevakom samostanu na rsatu uva njihov trag u listinama koje su ponijelisa sobom iz Cetine.126 Odlaskom ranjevaca iz Cetine poetkom 16. stoljea nikada nije uspjela zaivje-ti Franjevaka provincijaBosna Croatiakoja je nakon raspada srednjovjekovneBosanske vikarije 1514. godine dobila samostane u junoj Hrvatskoj.127 rag Bo-sne Croatie,kasnije Hrvatsko-slovenske provincije sv. Kria i dananjeHrvatske ranjevake provincije sv . irilai Metoda, u srednjovjekovnoj Cetini vidi se i potome to je arhiv srednjovjekovnoga cetinskog samostana dospio u Hrvatsko pri-morje, iji su samostani pripadali istoj provinciji, a kasnije je dio samostanskogarhiva prenesen u ranjevaki samostan u Ljubljani.128

IX.

Danas nema ni jednoga kamenog traga od srednjovjekovnih crkava i ranjeva-koga samostana u Sinju. ragovi su poeli nestajati s osmanskom prisutnou ucetinskom kraju. Srednjovjekovna se Cetina otada spominje samo kao podgra-e ili varo sinjske tvrave. Prema popisima Bosanskog i Klikog sandaka za1528. i 1550. godinu sinjska se varo navodi kao mjesto bez stalno nastanjenogstanovnitva.129 Mogui se trag srednjovjekovne crkve Sv. Marije opaa na vespomenutoj mletakoj katastarskoj mapi iz 1709. godine gdje je juno od sinj-skih zidina ucrtan poloaj Stara Crkva (Chiesa Vecchia), no taj se isti zapis gubi

124 CD, XII, 1914., 407; J. A. SOLDO,Cetina srednjovjekovna upanija, 67.125 Dubravko LOVRENOVI, Milodraka zakletva,Bosna ranciscana, 1, 1993., br. 1, 141-153.126 Josip Ante SOLDO,Zlato na grudima Majke. Kratka povijest 300 godina tovanja Gospe Sinjske, Sinj,1987., 13.127 Franjo Emanuel HOKO,Franjevci u kontinentalnoj Hrvatskoj kroz stoljea, Zagreb, 2000., 23-24.128 Usp. G. REMONIK,Ostaci arhiva, 5-56.129 Fehim D. SPAHO, Grad Sinj u turskoj vlasti, u:Sinj i Cetinska krajina za vrijeme osmanlijske vlasti.

Zbornik Cetinske krajine. Knjiga 4, (ur. Ante Miloevi), Sinj, 1989., 57.


19/21


ve nakon 1715. godine.130Navedeni poloaj po svoj prilici odgovara zapadnomudijelu dananje Kule u Sinju.131 J. A. Soldo je pretpostavio da je ta stara crkvaak nakratko zaivjela u posljednjem desetljeu 17. stoljea.132Bilo kako bilo, bez

arheolokoga se istraivanja jamano nee rijeiti zagonetka o postojanju i smje-taju crkve i ranjevakog samostana u srednjovjekovnoj Cetini.Vrlo je malo srednjovjekovnih relikata u cetinskom kraju. Ve je u kasnom sred-njovjekovlju malo bilo onih koji su znali da je u Brnazama kraj ruevina rano-srednjovjekovne crkve Sv. Mihovila postojao benediktinski samostan. Rijetki suznali za selo Stolac koje se prema izvorima ini vanim mjestom cetinskoga krajau razvijenom srednjem vijeku.133Nije se znalo ni za mjesta Godarac i Pe.134Naj-postojanijima su se pokazala imena nekih dananjih mjesta.135Cetinska je akavi-ca nestala u cetinskome kraju najvjerojatnije s posljednjim Cetinjaninom koji je

poetkom 16. stoljea bjeao iz zaviaja k moru. Nestala je kolektivna memorijana srednjovjekovne odlinike cetinskoga kraja: Nelipie, Berislavie, alovce,piranie, Virevie kao i na mnogobrojne manje poznate i nepoznate obiteljii rodove: Dminojevie, Dehojevie, Dubravie, Sankovie, Roevie, Vukie,Ostojie, Prodanie, Koie, Goleevie, Vojnovie, Grobaie, Grubie, Draevi-e, Draivojevie, Vitkovie, Kustraie, Poznanovie, Papraie, Garaldie, Du-die, emerovie itd.136 ako je nestalo sjeanje i na cetinske ranjevce, njihov samostan i crkve jer jecetinska srednjovjekovna povijest poetkom 16. stoljea doivjela znatan mate-

rijalni i demogra ski diskontinuitet. Ako se to o davnoj prolosti pria, pie S.Gunjaa 1957. godine, onda je to povezano za urke jer je novo stanovnitvostvarno dolo na podruje brisane tradicije te dodaje mjestu Cetini ni traganema u predaji.137 Znalo se samo da je najjaa utvrda u tom kraju Sinj, 15.000koraka od mora, 3.000 koraka od rijeke ilurija, smjetena na uzvisini koja je

130 S. GUNJAA,Najstarija poznata katastarska mapa Sinja, 173-174.131 A. MILOEVI, Arheoloka topogra ja Cetine, 194.132 J. A. SOLDO,Sinjska krajina, 167.133 Ante JADRIJEVI, Ubikacija mjesta Stoca u Cetini,Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku,63-64 19611962. (i.e. 1969.), 193-197.134 S. GUNJAA,Tragom istraivanja prolosti Sinja, br. 3.761, 21. III. 1957., 3.135 U jednome od posljednjih dokumenata srednjovjekovne cetinske povijesti iz 1480. godine spominjese desetak cetinskih mjesta koja su pripala Korvinovim pristaama iz Poljica:Ztwdenczi et Zwthyzele indistrictu Chachwyna, Bythychy, Rebach et Hrovatza, Kamenmozth, Kosswthy, Mochyla, Wedryne, Perwt-hycza(Vjekoslav KLAI, Prilog za povijest Poljica u XV. stoljeu,Vjestnik Zemaljskog arkiva, 16 1914.,40-44). Za preivjela imena cetinskih mjesta, usporedi: S. GUNJAA,Tragom istraivanja prolosti Si-nja, br. 3.761, 21. III. 1957., 3.136 Veina se navedenih imena nalazi u listini rankapanskih privilegija Vlasima nekadanjega cetin-skoga kneza Ivania Nelipia iz 1436. godine (Hrvatski urbari, svezak 1, ur. Radoslav Lopai, Zagreb,1894., 8).137 S. GUNJAA,Tragom istraivanja prolosti Sinja, br. 3.761, 21. III. 1957., 3, br. 3.763, 23. III. 1957., 3.


20/21


21/21


Franciscan friary and the church of St. Mary in the Sinj suburb of Cetina: anexample of historical discontinuity

Ivan BoticaInstitute o Croatian History Faculty o Humanities and Social SciencesUniversity o ZagrebIvana Luia 310000 ZagrebRepublic o Croatia

Summary

Tis essay, based on historical sources and Croatian historiography, con rms theexistence o medieval Cetina, a suburb below the southern city walls o Vsinj(medieval Sinj) that was the location o a Franciscan riary with an older church,o St. Mary (Marija) and a more recent church, o St. Catherine (Katarina). Teexistence o this monastery eliminates the possibility o a Franciscan riary in the village o Cetina near Vrlika. Te riary o Cetina at the oot o the walls o Vsinjbelonged to the western part o the Bosnianvikarija, on the territory o which theFranciscan Province o Bosnia Croatia was ounded in 1514 .During the feenth century, the riary was the centre o the Cetinakustodija. Teriary was ounded in 1357 with the support o Ivan Nelipi and it was continu-ally materially backed up by the leaders o the Cetina nobility, mainly the Nelipiand the alovac amilies. It began to decline with the Ottoman invasion in theCetina region in the second hal o the feenth century, to virtually disappearwith the Ottoman occupation o Sinj in the early sixteenth century.In the early modern era, the riary disappeared rom the collective memory, so inthe seventeenth century the Franciscans o Bosnia Argentina erected a new riary

in the town o Sinj. Tey made no mention o the old riary o Cetina, located inanother part o the city, but rather credited their existence to this area credits tomigrations and the pastoral ministry they ran voluntarily in the Cetina region.

Keywords: Bosnianvikarija, city o Vsinj (Sinj), Cetina site, St. Marys church, St.Catherines church, historical continuity and discontinuity

Documents

IVAN BOTICA Franjevački samostan i crkva Svete Marije u Sinju