8 istraoutdoor

kale

nd

ar

LIPANJ

Istralandia run & slide23. lipnjaBrtonigla, Aquapark IstralandiaZabavna utrkaTrči se 5 km kroz kompleks vodenog parka i okolnim stazama, no pravo iznenađenje slijedi na cilju. Najveća novost ove godine je dječja utrka.Prijave: do 15. lipnjaKotizacija: 100 kuna odrasli, 50 kuna djeca

SRPANJ

Marići trail21. srpnjaMarići (Kanfanar)Trail utrkaUtrke Marići trail u večernjim satima 21. srpnja, u dužini od 5 ili 10 km, bit će pravi doživljaj za vas

MTB Radini22. srpnjaRadini (Brtonigla)18. ljetna biciklijadaRuta vijuga okolicom Brtonigle i priobaljem sjeverozapadne Istre, duga je oko 30 kilometara i kreirana tako da sudionici upoznaju svu raznolikost lokalnog kraja

Rekreativna biciklijada28. srpnjaKanfanarPopularna dječja biciklistička rekreativna manifestaciju u povodu tradicionalne pučke fešte Jakovlja. Staza je duga 10 km, vozi se asfaltiranom cestom. Prijave se vrše putem e-adrese grafika@pu.t-com.hr ili neposredno prije početka biciklijade

rija hrane, odjeća za sve vremenske i nevremenske uvjete, kompasi, karte, lampe, baterije za dvije noći, prva po-moć, oprema za penjanje, nož, zviždalj-ka, dokumenti za slučaj da prijeđemo granicu, popisu nema kraja. Ako smo nešto i zaboravili, sad je kasno, snala-zit ćemo se po putu. U 9 ujutro ispra-ćeni smo pljeskom i otpraćeni u avan-turu. Nitko od nas u tom trenutku nije razmišljao o tome da nas od cilja dijeli 50 sati kretanja, već samo što ćemo doživjeti i vidjeti na putu. Rascjepkati utrku je ono što vjerojatno svakoga od nas dovede do cilja. Ako izdržim prvih par sati, onda mogu i još malo, pa još malo i u jednom trenutku shvatiš da si već na trećini. A što je onda zavr-šiti još jednu trećinu i privesti zadnju kraju? Idilične proljetne livadice pune boja i pogledi na Vipavsku dolinu po-tvrđuju nam da je ovo bila dobra ideja. Crne trešnje kao po narudžbi stvaraju nam se po putu, a ni murve nije nedo-stajalo. Kad već planiramo biti zadnji, onda barem nećemo propustiti sve ove gušte. Dan prolazi brzo i mi s bicikla prelazimo na treking. Igor ubrzo dobi-va nadimak Gandalf, zbog grana koje su mu poslužile kao štapovi, pa se uz ćakulu spuštamo prema rijeci Vipavi kao Frodova družina iz Gospodara pr-stenova. Putem sa sobom skupljamo i 50-ak krpelja i nekako nam se tem-po prema vodi naglo pojača. Nas smo dvoje u životu imali svega par krpelja, ali ovo danas je izvan zdrave pameti. Rijeka Vipava je tako blizu civilizaci-je, a tako divlja i šumovita. U sumrak ostavljamo kajake i krećemo u šetnju prema tranziciji. Noć je divna, topla i ugodna i zaboravljam na umor, spa-vanje i sve što me čeka. Samo želim hodati u ovom miru i uživati u toplom povjetarcu na koži. Sati prolaze brzo i nešto poslije ponoći organizatori nas dočekaju s toplim obrokom i iznena-

đenjem samo za nas, kruhom od ba-nane i čokolade. Poznavajući našu iz-birljivost, traseri Meta i Žine sami su nam ispekli kruh da nam slučajno ne-što ne bi usfalilo. I onda ti nemoj vo-ljeti pustolovnu zajednicu. Denis ne pokazuje nikakve naznake umora, pa i Urška zanemaruje obećanje da ćemo spavati i nastavljamo dalje. Par zapu-štenih tunela i puteva kasnije zora nas napuni novom energijom i stižemo do duboke jame čiji ulaz nije dao nasluti-ti što nas čeka.

Bapski tempo

U mrklom mraku rukama se lovimo za sve nježne oblike na putu i pažljivo koračamo između silnih stalaktita i sta-lagmita. Kakve divne dvorane podze-mlje skriva, možda malo pretjerujem sa svojim strahom od pećina. Dan drugi ne prolazi nam brzo i tehnički tereni za bicikl Uršku i mene pretvaraju u dvije babe koje idu na plac i razgovaraju o glupostima. U šali govorim da nas do cilja dijeli još samo jedan dan i shva-ćam ironiju situacije. Jedan dan se u pustolovnoj utrci stvarno čini kao još malo. S obzirom na naš bapski tempo knap smo s limitima, pa odlučujemo preskočiti Soču i treking te nastavi-ti biciklom. Prepakiravanje ruksaka na tranziciji, koja minuta sna, osvježenje lubenicom i vrijeme je da se otisnemo u drugu noć. Za razliku od prve, ova se činila kao da nema kraja, a i nad-morska visina nam je ukrala onaj to-pao povjetarac. Omotam vrećice od sendviča oko koljena da me griju i san koji me lovi razbijam čestim naletima adrenalina uzrokovanim čudnim šum-skim zvukovima. Zanimljivo je da se nikad nisam osjećala ovako ugodno i sigurno na grobljima pokraj kojih smo par puta prošli. Toliko ugodno da je Ur-ška predložila da odspavamo na jed-nom od njih. Imamo vodu, lampaši daju

Duge pustolovne utrke s ra-zlogom imaju ekipe po če-tvero. Završit ćeš ju jedino ako si dio ekipe i u trenucima kad želiš odustati prebrodiš krizu da ne zezneš ostale. Bit će trenutaka kad ćeš ti po-moći nekome i kad će netko pomoći tebi

“A je tebe kaj strah?”, kroz odsjaj čeone lampe pi-tam Uršku, na što mi ona potvrdno klima glavom. “Ajmo još malo prema zadnjoj kontroli, pa ako

će nam se činiti prestrašno, vraćamo se natrag.” Tri je ujutro i nas smo dvije s orijentacijskom kartom usred šume negdje oko mjesta Lokve u Sloveniji. Re-kle smo Igoru da možemo sve pronaći same i neka on slobodno malo odmori. Upute kako se ponašati u slučaju su-sreta s medvjedom detaljno smo pro-čitale, ali trenutno se ne mogu sjetiti niti jednog. Jedino što mogu je svaki put kad ugledam blještave oči viknu-ti i racionalizirati da je to samo puž, a ne nešto veće od mene. Ova se šuma na ulasku činila tako pitoma, a sad, kad se 3D mapa u glavi malo posložila, shvaćam da se krećemo po mostići-ma oko neočekivano dubokih vrtača. Sablasne se sjene pojavljuju sa svih strana naših svjetlosnih snopova. Pri-hvaćam strah i nastavljamo dalje. Sve smo dalje od mjesta polazišta i šuma se čini sve strašnija. Pogledamo kartu i smjer u kojem bismo trebale krenuti, pa obje bez riječi krećemo u suprot-nom. Toliko hrabre baš nismo.

Frodova družina

Sjedim na plaži pored Urške, dan pri-je onog našeg biciklističkog pothvata Hvar-Zagreb, i u šali predložim - “Urša, zakaj ne bi ti šla z nami na Adventu-re Race Slovenia? To ti je skor doma. Fajn nam bo.” Urška mirno digne po-gled s knjige, pogleda me, pa bez rije-či vrati pogled nazad na knjigu. Barem sam probala. Skočim u more razmisli-ti postoji li još koji način za nagovori-ti ju, ali znam da ona nije netko koga se može nagovoriti. Uzvik me trgne iz plutajućeg razmišljanja - “Ej! Šla bi! Kaj vse rabim za to tekmo?”

U Ajdovščini smo. Dan prije početka pedeset satne pustolovne utrke po Sloveniji. Igoru, Urški i meni pridružio se Denis, prijatelj iz Labina s jedna-ko krhkim insomnijačkim iskustvom kao i nas dvije. S obzirom da Igor zbog gležnja još ne smije trčati, plan je da idemo polako i uživamo u ovom po-dužem izletu. Krenut ćemo na zače-lju i držati poziciju do cilja. Svatko od nas primio se pripreme koje su vje-rojatno kompleksnije od priprema za uspon na Mt. Everest. Servis i pripre-ma bicikala, spremanje 40.000 kalo-

impressumGlavni urednik: Robert FRANKUrednik: Nenad JANKOVIĆGrafičko oblikovanje: Dean PAUS

Izdavač: Glas Istre novine d.o.o. PulaPrilog izlazi jednom tjedno

www.croatia.hr

ugodno noćno svjetlo, kreveti su tvr-di, ali vlasnicima vjerojatno ne bi sme-talo malo društva. Tijela su nam sve hladnija, pa se po prvi puta veselimo usponima i grozimo spusteva. Svatko nestaje u svojim mislima i kao sjene krećemo se uzbrdo prema zori. Mož-da je ipak vrijeme za malo odspavati, nikamo nam se ne žuri, a izgledamo kao četiri pijanca koja vijugaju po ce-sti. Padamo u travu i u sekundi tone-mo u tvrd san. Budi me zora ili možda hladnoća u kostima. Na satu vidim da je skoro 6 i moj otupjeli mozak zaključi da spavamo već 2 sata, a ne 30 mi-nuta. Optimistično budim ostale i kri-vo im kažem koliko smo spavali, pa svi uvjereni da smo odmorni krećemo da-lje. Nismo daleko od vrha i jedino što nam ostaje je dugi spust do cilja i pra-vog kreveta. Slomljenog morala silnih uspona, nas dvije odbijamo otići na još jedan visinski treking, pa liježemo na livadu s pogledom na cilj. Volonteri nas ponude kavom i obavijeste da Nizo-zemci nisu bili toliko točni u pronala-sku kontrola kao mi i da nismo zadnji. Kakva tuga, oduzeli su nam toliko ču-vano začelje kolone. Ovo drugo jutro nam opet prividno sakrije umor i slije-ćemo se u nizinu. GPS uređaj u našoj torbi organizatore u cilju obavještava da stižemo, pa nas dočekaju pljeskom i pjenušcem. 50 sati muvinga, svega sat spavanja, a mi se nismo pošteno ni posvađali. Nikakvih tenzija, nikakvih nesuglasica, kao da smo svi na table-tama za smirenje. Duge pustolovne utrke s razlogom imaju ekipe po če-tvero. Završit ćeš ju jedino ako si dio ekipe i u trenucima kad želiš odusta-ti prebrodiš krizu da ne zezneš osta-le. Bit će trenutaka kad ćeš ti pomoći nekome i kad će netko pomoći tebi, ali na kraju ovog kratkog i intenzivnog zbližavanja imat ćete vezu snage koju samo pustolovci znaju.

SNOWBOARDERICA ANA I PUSTOLOV IGOR život u pokretu

Veza snage koju samo pustolovci znaju

kale

nd

ar