Upload
sadbera-delibasic
View
283
Download
29
Embed Size (px)
Citation preview
BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
UNIVERZITET U ISTOČNOM SARAJEVU
PEDAGOŠKI FAKULTET BIJELJINA
SEMINARSKI RAD
PREDMET: TRANSPORTNA SREDSTVA
TEMA: ISTORIJSKI RAZVOJ SAOBRAĆAJA
Mentor: Student:Prof. Anto Gajić Stevo Mikanović
Br. Indeksa: 5/12-t
Bijeljina, Januar 2014. godina
Istorijski razvoj saobraćaja
SADRŽAJ
UVOD................................................................................................................................................3
1. POJAM SAOBRAĆAJA..........................................................................................................4
1.1. Saobraćajna geografija..........................................................................................................4
1.2. Definisanje saobraćaja i njegova uloga.................................................................................5
1.3. Mjesto saobraćaja u procesu društvene reprodukcije............................................................6
2. ISTORIJSKI RAZVOJ SAOBRAĆAJA................................................................................7
3. VRSTE SAOBRAĆAJA.........................................................................................................11
3.1. Železnički saobraćaj...........................................................................................................12
3.2. Drumski saobraćaj..............................................................................................................13
3.3. Vodeni saobraćaj ...............................................................................................................16
3.4. Rečni i kanalski saobraćaj .................................................................................................17
3.5. Vazdušni saobraćaj.............................................................................................................18
3.6. Cevovodni transport ..........................................................................................................19
ZAKLJUČAK.................................................................................................................................20
LITERATURA...............................................................................................................................21
Stevo Mikanović 5/12-t
Istorijski razvoj saobraćaja
UVOD
Rastom populacije u razvijenim, ali i u nerazvijenim zemljama, kao i rastom potrošnje,
proizvodnje i životnog standarda raste i potreba za transportom ljudi, informacija, robe, ili
sirovina, a samim tim i potražnja predmeta koji će imati ulogu transportera i proširenje
kapaciteta saobraćajnica. Saobraćaj prestavlja produžetak procesa proizvodnje. On
omogućava da se izvrši realizacija proizvedenih roba, jer se proces proizvodnje u društveno -
ekonomskom smislu smatra završenim tek kada roba dospe do potrošača. Kako bi roba
dospjela do potrošača neophodan je transport.
U nastavku rada će se prije svega definisati saobraćaj kao pojam, ali i istaći njegova razlika sa
transportom. Takođe će se istaći značaj i uloga saobraćaja od samog početka njegovog
pojavljivanja do danas. Zapravo, radi boljeg razumevanja saobraćaja kao privredne grane,
ali i kao faktora privrednog razvoja i njegovog značaja u oblikovanju ekonomskog prostora
posebna pažnja u nastavku posvetiće se istoriji njegovog razvoja, odnosno njegovoj istorijskoj
ulozi u privrednom razvoju prostora.
Nakon detaljno razrađene uloge i razvoja saobraćaja u srednjem vijeku, novoj eri i XX i XXI
vijeku, obradiće se vrste saobraćaja i u okviru te oblasti: železnički, drumski, vodeni, rečni i
kanalski, vazdušni saobraćaj i cevovodni transport.
Prema tome, cilj ovog rada je da se ukaže na međuzavisnost razvoja saobraćaja i transporta i
razvoja privrede i društva – u prošlosti i sadašnjosti, kao i na osnovne faktore i etape
dosadašnjeg razvoja saobraćajnih i transportnih sistema i moguće pravce razvoja u
budućnosti.
Stevo Mikanović 5/12-t
Istorijski razvoj saobraćaja
1. POJAM SAOBRAĆAJA
1.1. Saobraćajna geografija
U današnjem svetu skoro da se ništa ne konzumira na mestu proizvodnje, zbog čega se može
konstatovati da bi veliki broj proizvoda bio bezvredan da ne postoji razvijena transportna
mreža. Međutim, transportne troškove ne treba gledati kao prepreku rastu produktivnosti, već
obratno: oni povećavaju produktivnost privrede jer utiču na specijalizaciju lokacije. Razvoj
saobraćaja podstiče prostornu interakciju preko stimulacije specijalizacije lokacija jer ona
zahteva poboljšanje transporta kako bi se povezala mesta proizvodnje i mesta potrošnje. Sve
to za posledicu ima modernizaciju saobraćaja, a posredno i rast produktivnosti i efikasnije
korišćenje kapitala.
Saobraćaj je jedan od ključnih faktora za razumevanja ekonomske geografije, tako da se u
okviru ekonomske geografije razvila i posebna subdisciplina – saobraćajna geografija.
Saobraćajna geografija je grana ekonomske geografije koja proučava zakonitosti razvoja i
razmeštaja saobraćajne mreže i režim njene eksploatacije u zavisnosti od uticaja
prirodno-geografskih i društveno-geografskih faktora. Saobraćajna geografija deli se na:
Opštu saobraćajnu geografiju(bavi se teorijskim i metodološkim problemima);
Posebnu saobraćajnu geografiju(proučava pojedine saobraćajne grane);
Regionalnu saobraćajnu geografiju (proučava kompleksnu saobraćajnu mrežu
kontinenata, regiona, gradova).
Ekonomsko-geografski elementi saobraćaja su:
Saobraćajna infrastruktura (pruge, putevi, aerodromi, kanali, luke);
Saobraćajna sredstva (železničke kompozicije, kamioni, brodovi, avioni itd.);
Radna snaga (zaposleni u saobraćaju);
Obim i struktura predmeta prevoza (robe, putnika).
Stevo Mikanović 5/12-t
Istorijski razvoj saobraćaja
1.2. Definisanje saobraćaja i njegova uloga
Saobraćaj je jedan od najznačajnijih podsistema društvenog sistema, a vezan je za kretanja,
promjenu mjesta, koja proizilaze iz zadovoljenja ljudskih potreba. U najširem smislu
predstavlja djelatnost sa ciljem prevoza, prenosa ili premještanja objekata i informacija.
Zapravo, saobraćaj je aktivnost koja je “usmjerena na omogućavanje racionalnog savlađivanja
vremena i prostora za razne društvene potrebe”.
Saobraćaj datira od nastanka čovječanstva i smatra se jednim od najznačajnijih aktivnosti u
društvu. Osnova je civilizacijskog napretka i utiče na razvoj privrede, kulture, obrazovanja i
turizma. Danas je saobraćaj toliko razvijen da se i u najudaljenije krajeve može stići za 24h.
Pojavu saobraćaja nije moguće vremenski odrediti, ali je sigurno star koliko i samo
čovečanstvo. Proces promjene mjesta, prevoz ili prenos, odnosno, premještanje stvari , ljudi i
vjesti, kao ljudska proizvodna djelatnost stara je skoro koliko i ljudsko društvo. S tog razloga
prihvatljiv je termin saobraćajna djelatnost, a u cilju naglašavanja njenog proizvodnog
karaktera (prenos i prevoz, su uobičajni termini u svakodnevnom životu). Saobraćaj kao
samostalna oblast proizvodnje, predstavja društvenu organizaciju koja se od XVI vjeka počela
odvajati od drugih privrednih oblasti i koja se specijalizovala za obavljanje saobraćajne
delatnosti. Uobičajni nazivi su javni saobraćaj ili saobraćaj za treća lica. Iako je drugi izraz
adekvatniji, kao praktičniji će se upotrebljavati javni. Za samo kretanje, tj. prolazak
saobraćajnih sredstva ili tereta, putnika i vjesti kroz neki saobraćajni objekat ili čvor, koristiće
se izraz promet, ( promet putnka u terminalu; promet brodova u luci; promet vozova na pruzi;
promet pješaka na raskrsnici) mada se za pojedina od ovih kretanja upotrebljava u novije
vrijeme i izraz saobraćaj.1
Kako, pojam “saobraćaj”, kao cjelovit i sveobuhvatan naziv u mnogim zemljama ne
postoji ,često se ova društvena pojava izražava sa dva izraza transport ikomunikacije.
Saobraćaj će se shvaćati kao skupni, zbirni, naziv za transport i komunikacije.
Pojma transport- prevoz lica i stvari i prevoz lica i stvari i
Pojam komunikacija – prenos vijesti. prenos vijesti.
1 Integralni transport: Uvod u transport, Fakultet za mediteranske poslovne studije, http://www.fms-tivat.me, Tivat, 2012.god., str. 3-6.
Stevo Mikanović 5/12-t
Istorijski razvoj saobraćaja
1.3. Mjesto saobraćaja u procesu društvene reprodukcije
Ekonomska teorija polazi od stanovišta, da je saobraćaj jedna od osnovnih oblasti materijalne
proizvodnje ( četvrta oblast). Osim ekstraktivne industrije, poljoprivrede i industrije postoji
još i četvrta oblast materijalne proizvodnje, koja takođe, prolazi kroz različite stupnjeve
zanatskog, manufakturnog i mehaničkog rada –to je transportna industrija (Lokomotions
mehaničkog rada –to je transportna industrija (Lokomotions industrie) bilo da transportuje
ljude ili robu. Po svome ekonomskom karakteru transport robe i prevoz ljudi može biti
dvojako. Ono se može vršiti prvo, u okviru procesa proizvodnje pojedinih materijalnih
dobara, i drugo, u okviru saobaćajnog procesa.
Definisanje uloge saobraćaja u procesu društvene reprodukcije može se odrediti na sledeći
način:
prvo da je transportna djelatnost svrsishodna delatnost u kojoj proces rada predstavlja
proces prenošenja predmeta rada, sredstava za rad, odnosno robe i ljudi sa jednog
mjesta na drugo;
drugo, proces transporta, kao proces rada, predstavlja produžetak procesa proizvodnje
kada se radi o prevozu robe,
treće, to je produžetak procesa proizvodnje u oblasti prometa.
Da bi se neka vrijednost održala kao kapital, mora se neprekidno oplođivati i stoga stalno
mijenjati svoje pojavne oblike i kretati kroz različite faze procesa proizvodnje i prometa. U
tom kretanju kapital naizmjenično poprima tri oblika – pojavljujući se kao novčani, robni i
proizvodni kapital.2
2 Božić V., Novaković S.; Ekonomija saobraćaja, Ekonomski fakultet, Beograd, 2004., str. 215.
Stevo Mikanović 5/12-t
Istorijski razvoj saobraćaja
2. ISTORIJSKI RAZVOJ SAOBRAĆAJA
Efikasna distribucija robe i promet putnika je oduvek bio važan faktor za održavanje
ekonomske kohezije, još od doba starih carstva do modernih država danas u svetu. Sa
tehnološkim i ekonomskim razvojem, sredstva za postizanje tog cilja su značajno evoluirala.
Tako je i razvoj saobraćaja u tesnoj vezi sa prostornim razvojem ekonomskog sistema. Čitav
istorijski period razvoja saobraćaja moguće je pratiti od preindustrijskog do savremenih
saobraćajnih mređa na poćetku XXI veka, a kroz pet velikih faza, gde se svaka odlikuje
specifičnim inovacija u transportnom sektoru.
Pre pojave parne mašine i inovacija u industrijskoj revoluciji krajem XVIII veka, nisu
postojale nikakave forme motorizovanog saobraćaja. Transportna sredstva su se mahom
vezivala za životinjsku tegleću snagu u kopnenom saobraćaju ili za snagu i pravac duvanja
stalnih vetrova u pomorskom saobraćaju. Bilo je ograničenja u količinama robe koja se
prevozila, kao i u brzini transporta ljudi i roba. Vodeni saobraćaj je bio najviše razvijen i
najefikasniji, tako da su gradovi na obalama mora ili velikih reka trgovali sa udaljenim
regionima i na taj način zadobijali veću ekonomsku, političku i kulturnu moć i veći uticaj nad
okolnom teritorijom. Zato nije ni iznenađujuće što su se prve civilizacije razvile upravo u
dolinama velikih reka, kako zbog dobrih uslova za bavljenje poljoprivredom, tako i zbog
trgovine (npr: doline Tigra i Eufrata, Nila, Inda, Ganga, Hoang Hoa). Kako je efikasnost
transportnog sistema u ovom periodu bila izuzetno niska, tako je trgovina uglavnom imala
lokalni karakter. Iz perspektive regionalnih ekonomija, u takvom okruženju uticaj grada na
okolni prostor kroz trgovačke veze bio je najviše do 50 km u prečniku. Međunarodna trgovina
je i tada postojala, ali su proizvodi kojima se trgovali spadali u kategoriju luksuzne robe (bili
su izrazito skupi i dostupni malom broju bogatih), jer je bilo reč o začinima, svili, vinu,
parfemima – robi koja je do Evrope dovožena čuvenim Putem svile. U takvom okruženju, bilo
je teško govoriti o bilo kakvom urbanom sistemu, već pre o relativno samostalnim
ekonomskim sistemima sa vrlo ograničenom trgovinskom razmenom. Ipak, kao najpoznatiji
izizeci ovog pravila jesu čuvena Rimska imperija i Kinesko carstvo. Oba carstva su tokom
svoje istorije posvećivale velike napore izgradnji saobraćajne mreže, pokušavajući na taj
način da održe kontrolu nad svojom velikom teritorijom tokom dužeg vremena. Rimljani su
bili poznati graditelji puteva, te su tako prvo premostili kopnene provincije na Apeninskom
Stevo Mikanović 5/12-t
Istorijski razvoj saobraćaja
poluostrvu, a potom i u drugim delovima carstva, povezujući velike gradove u Mediteranu.
Kako je carstvo raslo, tako se putna mreža razvijala i dostigla u jednom trenutku 80000 km
odlično izgrađenih puteva (III vek). Sa druge strane Zemljine kugle, Kinesko carstvo je bilo
daleko poznatije po ozgradnji sistema kanala i rečnom saobraćaju. Ti kanali činili su sitem
pod nazivom Veliki kanal (neki delovi i danas postoje).
Tokom perioda XIV-XVII veka ovaj sistem dostigao je dužinu od 2500 km,povezujući
Peking na severu i Handžou na jugu sa obolaom mora na istoku (dva velika rečna basena
Jangcekjanga i Hoanhoa). Tokom srednjeg veka trgovina se intenzivirala i to trgovina
pomorskim putem. Plovidbe su bile intenzivne La Manšom, Severnim morem, Baltičkim
morem i Mediteranom, gde je bilo skoncentrisano i najviše luka (Venecija, Barselona,
Lisabon, Bordo, Hamburg, Norvič, London). Najviše se trgovalo grožđem, vinom, vunom,
drvetom, kamenom, sa soli, ili nekim luksuznim robama. Tokom XIV veka pojavili su se
savremeniji i brži brodovi (karavele i galeoni). Evropljani su krenuli u traganje za novim,
alternativnim i pomorskim putem za bogatu Indiju jer su padom Carigrada 1453.godine Turci
konačno presekli kopnene rgovačke puteve sa Bliskim i Dalekim Istokom. Tom prilikom,
pošto je reč bilo o jedrenjacima, glavni uslov i faktor plovidbe bili su stalni vetrovi i kretanje
morskih struja, pa su tako i traganja za alternativnim pravcima bila znatno uslovljena ovim
prirodnim faktorima. Ipak, Evropljani su krajem XV i tokom XVI i XVII veka uspeli da
otkriju američke kontinente, oplove Afriku, naprave kružnu turu oko Zemljine kugle, otkriju
Australiju, plove po Okeaniji, i na taj način znatno prošire granice i mogućnosti pomorskih
saobraćajnih pravaca. U tom periodu smenjivalo se nekoliko velikih pomorskih sila: Španija i
Portugalija, Holandija, Engleska. Do kraja XVII veka najveći deo kolonija u svetu držali su
Evropljani i zahvaljujući njima odvijala se intenzivan kolonijalna trgovina, korišćenjem pre
svega pomorskog saobraćaja. Nakon treće faze u razvoju saobraćaja, Nove era, koja je bila
povezana sa industrijskom revolucijom i primjenom parne mašine u konstruisanju savremenih
saobraćajnih sredstava, četvrta faza, Moderna era, u razvoju saobraćaja započinje krajem XIX
vijeka (od 1870). Karakteriše je dalji razvoj željezničkog saobraćaja ( razvija se u Evropi i
Sjevernoj Americi, ali se gradi i u siromašnim djelovima Afrike i Azije kao oruđ e za
uspješno osvajanje resusrsnih dobara u tim zemljama od strane kolonijalnih posjednika.
Potom se događaju epohalni pronalasci telegrafa i telefona čime započinje era telegrfsko-
telefonskog saobraćaja, odnosno, kasnije, era savremenih telekomunikacijskih sredstava. 3
3 Ibidem, str. 115-118.
Stevo Mikanović 5/12-t
Istorijski razvoj saobraćaja
Sa druge strane, ako su automobili značajno uticala na razvoj drumskog saobraćaja, to je bilo
još uvjek u sferi prometa putnika. Promet roba, početkom, a saobraćaja, to je bilo još uvjek u
sferi prometa putnika. Promet roba, početkom, a posebno tokom XX vijeka, uslovljen je
povećanjem obima proizvodnje i potrošnje roba u svim sverama.
Peta faza, početak XX vijeka, označio je i pojavu jednog novog vida saobraćaja – avionskog.
Nakon prvog leta balonom, 1783. godine, prvi znaničan let obavila su braće Rajt 1903.
godine, čime započinje era avionskog saobraćaja. U toku XX vijeka razvio se i
telekomunikacioni saobraćaj, u kome su poslednje decenije XX vijeka bile obojene prodorom
Interenta i internet veza kao posebnog vida komunikacija. Brza modernizacija svih sredstava
transporta ,tokom druge polovine XX vijeka, učiniće saobraćaj važnim faktorom oblikovanja
ekonomskog prostora.4
Tabela 1. Uslovi i faktori koji utiču na saobraćajne troškove
Uslovi Faktori Primeri
Geografija Distance, prirodna geografija, dostupnost
Plovidba između Francuske i Engleske vs. Plovidba između
Francuske i Holandije
Tip proizvoda Pakovanje, težina, kvarljivost
Prevoz uglja
Prevoz cveća ili vina
Ekonomije obima Veličina prevoznog sredstva
A 747 u poređenju sa 737 (putnici)
A ULCC u poređenju sa VLCC (tovar)
Tržišna neravnoteža Prazan hod Trgovina između Kine i SAD
Infrastruktura Kapacitet, ograničenja, uslovi korišćenja
Između država
Moda Kapacitet, ograničenja, uslovi korišćenja
Autobus u poređenju s automobilom
Zakoni i propisi tarife, sigurnost, vlasništvo Evropska Unija
4 Integralni transport: Uvod u transport, Fakultet za mediteranske poslovne studije, http://www.fms-tivat.me, Tivat, 2012.god., str. 3-6.
Stevo Mikanović 5/12-t
Istorijski razvoj saobraćaja
Saobraćajna modernizacija rezultirala je u geografskoj nauci u određene pojave: troškovno –
prostornu i vremensko – prostornu kompresiju. Reč je o progresivnom smanjenju
transportnih troškova i vremena putovanja između tačaka u prostoru. Jeftiniji i efikasniji
vidovi saobraćaja proširili su načine na koje sve saobraćaj oblikuje prostor i doprinosi rastu i
razvoju urbanih prostora. Promenjeni su oblici saobraćajne dostupnosti u gradovima. Na
primer, američki gradovi su izrasli iz pešačkih i zaprežnih gradova (1800-1890), do gradova
sa električnim kolima (1890-1920) i gradova automobilske ere (1920-1945), ere autoputeva
(1945-1970), ere suburbanih centara (1970-1990) i ex-urbane ere gradova (1990 - danas).
Osim što su transportni troškovi smanjeni, razvoj saobraćaja je doprineo smanjenju vremena
putovanja (rastojanje od 640 km, između Edinburga i Londona (V.Britanija) smanjeno je sa
20000 minuta koliko je trebalo kočijama 1658. godine, na 60 minuta avionom danas).
Vazdušni saobraćaj je najbolji primer prostorno – vremenske kompresije. Tridesetih godina
XX veka avionu DC-3 bilo je potrebno između 15 i 17 sati leta da pređe prostor od istočne do
zapadne obale SAD. Moderni avioni to rastojanje danas prelaze za 5 sati.
Stevo Mikanović 5/12-t
Istorijski razvoj saobraćaja
3. VRSTE SAOBRAĆAJA
Osnovne vrste savremenog transporta su – železnički, vodni (morski, rečni), drumski,
vazdušni, cevovodni, žičani i bežični saobraćaj. Pojedinačno sve ove vrste čine saobraćjne
mreže, a zajedno formiraju jedinstven saobraćajni sistem regiona ili sveta. Istorijski
posmatrano, najbrže od svih razvijao se automobilski, potom cevovodni, pa vazdušni
saobraćaj. Povećan je i značaj morskog saobraćaja, ali je gotovo u svim zemljama sveta
pogoršana pozicija železničkog saobraćaja.
Veći deo svih saobraćajnih sredstava i saobraćajnica koncentrisan je u razvijenim zemljama.
Na njih otpada značajan deo prometa tereta i putnika svetskog transporta. Zemlje u razvoju su
znatno slabije obezbeđene saobraćajnom infrastrukturom, nego razvijene i to značajno utiče
na njihove konkurentske pozicije u svetskom ekonomskom sistemu.
Slika 2. Podela saobraćaja prema prirodnoj sredini u kojoj se obavlja
Među regionalnim saobraćajnim sistemima posebno se izdvajaju: saobraćajni sistem
Severne Amerike, koji je vodeći u svetu po ukupnoj dužini saobraćajnica (oko 30% svetske
saobraćajne mreže) i po prometu tereta većine vrsta saobraćaja; saobraćajni sistem EU, koji
prevazilazi sisteme drugih regiona po gustini mreže i frekvenciji kretanja; saobraćajni sistem
ZND (10% svetske saobraćajne mreže), koji zauzima prvo mesto po ukupnom obimu prevoza
Stevo Mikanović 5/12-t
VRSTE SAOBRAĆAJA
KOPNENI VODENI VAZDUŠNI BEŽIČNI
Drumski
Železnički
Cevovodni
Žičani
Morski
Rečni
Kanalskiи
Jezerski
Avionski
Helikopter
Raketni
Satelitski
Radio
TV
Telekomu-nikacije
Istorijski razvoj saobraćaja
tereta. U ostalim regionima sveta saobraćajni sistemi su još u fazi formiranja, pri čemu je još
uvek velika uloga teretnog saobraćaja, dok su neke vrste savremenog saobraćaja slabo
razvijene ili ih uopšte nema (železničke pruge, cevovodni transport). Između pojedinih vrsta
saobraćaja traje konkurentska borba. U toj borbi suštinski značaj imaju ne samo cene usluga,
nego i brzina prevoza, sigurnost, regularnost, količina i cena operacije pretovara (utovara,
istovara) i dostave. Pri prevozu masovnih tereta često je brzina transporta malo važna, dok u
prevozu ljudi na velike daljine ima odlučujući značaj.
3.1. Železnički saobraćaj
Železnički saobraćaj danas zauzima drugo mesto po obimu prevoza tereta (posle morskog) i
putnika (posle automobilskog). Po ukupnoj dužini mreže puteva (oko 1,2 mil. km) on zaostaje
iza automobilskog i vazdušnog transporta. Njegova glavna funkcija jeste prevoz masovnih
industrijskih i poljoprivrednih tereta na velika rastojanja (ugalj, čelik, žito) iz čega mu
proizilazi i karakteristične osobine - masovnost prevoza, veća sigurnost, regularnost kretanja i
manja zavisnost od prirodnih uslova, vremena i godišnjeg doba u odnosu na druge vrste
saobraćaja.
Istorijski posmatrano, za početak železničkog saobraćaja može se uzeti pojava prve parne
lokomotive Džordža Stivensona (1825), koja je provozila putnike na relaciji Stokton –
Darlington (Engleska), brzinom 15 km/h. Veoma brzo nakon pojave prve, stiže i druga parna
lokomotiva od strane istog pronalazača, 1829. godine, pod nazivom Rocket, koja postiže
brzinu od 56 km/h.
Slika 3. Lokomotiva Rocket, 1829.g.
Stevo Mikanović 5/12-t
Istorijski razvoj saobraćaja
Već naredne godine uspostavlja se prva komercijalna linija sa lokomotivom Rocket između
dva grada – linija na relaciji Mančester – Liverpul (Engleska). Sa druger strane Atlantika, u
SAD železnički saobraćaj doživljava svoju pravu afirmaciju. Prva pruga otvorene je 1830.
godine na liniji Baltimor – Ohajo, a prva transkontinentalna linija, Njujork – San Francisko,
puštena je u rad 1869. godine. Železnica je u SAD imala i važnu istorijsku ulogu u
„osvajanju“ „Divljeg zapada“, odnosno širenju kolonija doseljenika u zapadne delove
današnje teritorije SAD.
Železnica je uspostavila prve urbane sisteme i omogućila pristup resursima i tržištima
prostranih teritorija. Ona se vremenom veoma modernizovala, tako da se danas razvijaju nove
vrste železničkog transporta – lokomotive na vazdušnom ili magnetnom jastuku, monošinske
pruge, železničke linije s automatskim obrtanjem pravca, superbrzi vozovi. Elektronsko
praćenje i sigurnosni uređaji su povećali tačnost i bezbednost železničkog saobraćaja, a
vremenom je postao i integralni deo unutargradskog javnog prevoza (metro)
U svetu postoje velike razlike u nivou razvoja železničkog saobraćaja, posmatrano po
regionima i zemljama (dužina pruga, gustina mreže, stepen elektrifikacije železničkih pruga).
Globalni trend je smanjivanje dužine železničkih pruga, posebno u razvijenim zemljama, a
nove pruge se grade samo u pojedinim (Rusija, Kina).
3.2.Drumski saobraćaj
Drumski saobraćaj ima vodeću ulogu u prevozu putnika u svetu (80% svetskog prometa
putnika), ali i roba na kratka i srednja rastojanja (“od vrata do vrata”). Među drugim vrstama
saobraćaja, drumski saobraćaj je vodeći i po dužini mreže saobraćajnica (24 mil. km, ili 70%
svetskog saobraćajnog sistema). Ipak, drumski saobraćaj se svrstava u red „mlađih“
saobraćajnih grana.
Njegova istorija započinje u drugoj polovina XIX veka i obeležena je razvojem motora sa
unutrašnjim sagorevanjem. Karl Benc 1885. godine konstruiše prvi automobil sa unutrašnjim
sagorevanjem na tri točka, koji se smatra pretečom modernog automobila. Iste godine Gotlib
Dajmler konstruiše preteču današnjeg motocikla, a godinu dana kasnije isti čovek konstruiše
prvi automobil na četiri točka.
Stevo Mikanović 5/12-t
Istorijski razvoj saobraćaja
Godina 1913. se smatra za prekretnicom u industriji automobila jer se tada u Fordovim
fabrikama automobila uvedi pokretna proizvodna traka. U periodu od 1909-1927. godine
Fordove fabrike su proizvele 15 miliona automobila (čuveni model „TT“), koji su preplavili
američko tržište.
Zasluge za razvoj automobilskog saobraćaja imaju još i Rudolf Dizel i dvojica sinova Adama
Opela, potom Lui Reno, Mišelin (zasluga za pronalazak pneumatske gume, ali je Danlop prvi
patentirao pneumatsku gumu za automobile 1890. godine), Milde, Dore, Porše, Frederik i
Čarls Rojs, Dizraeli (napravio dvoetažni autobus), Vinčenco Lančija. Američki veterinarski
lekar. 5
Slika 6. Karl Benc za volanom svog automobila (1885)
Najveći automobilski park na svetu imaju najrazvijenije zemlje: SAD, Japan i Nemačka.
Dok u Zapadnoj Evropi i u manjem stepenu Severnoj Africi, Japanu i Australiji preovlađuju
laki automobili, u zemljama u razvoju Afrike, Azije i ZND polovinu voznog parka čine
kamioni, autobusi i druga specijalna vozila. U Kini je taj procenat veoma visok (oko 90%), a
Kina ima lakih automobila koliko i Saudijska Arabija, koja je sto puta manja po broju
stanovnika, i samo dva puta više nego mala zemlja Luksemburg. Veliki broj motocikla,
bicikla i rikši u Kini, Indiji i drugim azijskim zemljama, zamenjuje automobile u gradskom
saobraćaju.
Od ukupnog broja automobila u svetu, koji danas prelazi 650 miliona, oko 80% je
koncentrisano u zemljama Severne Amerike (oko 250 mil., od kojih 200 mil. u SAD),
5 Geografja saobraćaja, georgije.ekof.bg.ac.rs , str. 9.-10.
Stevo Mikanović 5/12-t
Istorijski razvoj saobraćaja
Zapadnoj Evropi (preko 200 mil.) i Japanu (preko 50 mil). Prosečna snabdevenost
automobilima u svetu je 11,6 stanovnika po automobilu.
Za razvoj drumskog saobraćaja nije, međutim, samo važna industrija automobila, već je od
presudne važnosti izgrađenost drumske infrastrukture. Prvi asfaltirani put je izgrađen 1901.
godine u Monte Karlu, a četvrt veka kasnije u Italiji je izgrađena prva automagistrala.
Izgradnja automagistrala razvila se u Nemačkoj tridesetih godina XX veka, kada je nacistička
Nemačka imala plan da izgradi mrežu autoputeva u Evropi sa centrom u Berlinu.
Najveću ukupnu dužinu automobilskih puteva imaju SAD (5 mil. km, ako bi se sabrale
površine automobilskih puteva u SAD, dobila bi se površina ravna Velikoj Britaniji (244.000
km2), Francuska, Australija, Kanada, Rusija, Indija. Brazil je izgradio dobre autoputeve
prema unutrašnjosti, a u cilju osvajanja i naseljavanja Amazonije i drugih predela (magistrala
Brazilija – Belen, Transamazonika, Nord-perimetral). Kina, takođe, gradi puteve prema
unutrašnjosti.
Najrazvijeniju mrežu autoputeva u svetu imaju SAD (1/4 ukupne dužine svih puteva),
Kina, Japan, Indija, Rusija, evropske zemlje. Evropa po gustini autoputeva prevazilazi sve
ostale regione sveta, ali po drumskom teretnom saobraćaju prvo mesto zauzimaju SAD.
Modernizacija drumskog saobraćaja ide u dva pravca – modernizacija automobilskog parka
i modernizacija drumske mreže. Zahvaljujući specijalizaciji i izradi vozila za specijalne
namene i tečne terete (kontejnetovoza, panelovoza, rashladnih trejlera), drumski saobraćaj je
počeo uspešno da konkuriše železničkom transportu.
Za razliku od železničkog, drumski saobraćaj stvara dosta ekoloških problema. Na drumski
saobraćaj otpada preko 40% antropogenog zagađivanja atmosfere. Zbog toga u razvijenim
zemljama prelaze na bezolovni benzin i katalitičke neutralizatore odrađenih gasova. Time se
smanjuju zagađenja u gradovima i urbano-industrijskim aglomeracijama. U Zemljama
Zapadne Evrope, Japanu i J. Koreji visok procenat automobila koristi gas i dizel gorivo.
Perspektivni pravac ekološke modernizacije voznog parka je i usavršavanje elektromobila,
posebno za gradski saobraćaj.
3.3. Vodeni saobraćaj
Stevo Mikanović 5/12-t
Istorijski razvoj saobraćaja
Vodeni saobraćaj obuhvata celokupan saobraćaj koji se odvija an vodenim površinama (moru,
jezerima, rekama, kanalima). Međutim, daleko najveći značaj u okviru vodenog saobraćaja
ima morski saobraćaj.
Morski saobraćaj obezbeđuje oko 4/5 ukupnog transporta u međunarodnoj trgovini, pri
čemu je posebno veliki udeo prevoza tereta (nafta i naftni derivati, a u porastu su
međunarodni morski prevozi rasutih tereta, posebno uglja, žita, nerudnih sirovina ruda, uglja,
žita). Morskim transportom se preveze preko 5,5 mlrd. t tereta godišnje. Morski transport
preveze relativno mali deo ukupnog fizičkog obima prevezenog tereta, ali zbog velikog
prosečnog rastojanja (7-8 hilj. km) na njega otpada 60% od ukupnog svetskog prevoza robe.
Uporedo sa interkontinentalnim, međunarodnim transportom, morski transport ostvaruje u
velikom obimu prevoz tereta sa velikom i malom kabotažom u granicama svoje zemlje.
Istorija pomorskog saobraćaja je veoma duga (još od Feničana, preko starih Grka i Rimljana,
pa sve do srednjeg veka i Velikih geografskih otkrića). Međutim, za današnji morski
saobraćaj od velike važnosti su događaji sa početka XIX veka:
uspostavljene prvih redovnih pomorskih linija širom sveta, posebno između Evrope i
Severne Amerike (saobraćaj na njima su održavali brzi jedrenjaci – kliperi, čiji je
razvoj kulminirao u periodu 1840-1870);
pronalazak prvog broda na mehanički pogon (Clermont), koga je konstruisao 1807.
godine Robert Fulton (“Klermon” je održavao redovan saobraćaj na reci Hadson,
SAD);
prvo putovanje parobrodom preko Atlantika - parobrod Savannah je prvi prešao
Atlantik 1919. godine (Njujork – Liverpul) za 29 dana;
prva redovna transatlantska putnička linija uvedena je 1838. godine;
krajem XIX veka u Baltičkom moru počinju da koriste prve feribote za prevoz
železničkih kompozicija. 6
Slika 8. Clermont, 1807. godina
6 Ibidem, str.11
Stevo Mikanović 5/12-t
Istorijski razvoj saobraćaja
Po obimu tereta i proizvodnosti rada morski saobraćaj prevazilazi sve druge vrste
saobraćaja. Cena prevoza tereta morskim putem je najniža od svih vrsta saobraćaja.
Proizvodnost rada u morskom transportu je 5-6 puta veća, nego u železničkom i rečnom, a
cena je gotovo 2 puta manja nego u tom vrstama transporta. Najefikasnije je korišćenje
morskog saobraćaja pri prevozu tereta na velika rastojanja, dok je morski prevoz u
unutrašnjem prometu (mala kabotaža) manje efikasan.
3.4. Rečni i kanalski saobraćaj
Rečni i kanalski saobraćaj obavlja se po plovnim kanalima i rekama i njegove pozitivne
karakteristike su: visok prevozni kapacitet (na dubokim rekama), relativno male cene prevoza
i niski troškovi za organizaciju plovidbe. Razvoj i geografija rečnog saobraćaj u velikoj meri
određuju prirodni uslovi. U tom pogledu velike mogućnosti za razvoj rečnog saobraćaja imaju
one zemlje kroz koje protiču plovne reke, odnosno koje imaju izgrađene plovne kanale:
zemlje Severne i Latinske Amerike, Evrope i Azije. U Evropi mrežu plovnih puteva
sačinjavaju reke Sena, Rajna s pritokama, Laba, Odra, Visla, Dunav, Sava, Dnjepar,
Volga, Don i druge. Ukupna dužina plovnih reka i kanala sveta iznosi 550 000 km, od
kojih gotovo polovina otpada na Rusiju i Kinu (preko 100 000 km svaka), SAD (preko 40) i
Brazil (30 000 km). Po ukupnom prometu tereta unutrašnjih vodnih puteva prvo mesto
zauzimaju SAD, drugo – Kina, treće – Rusija, dalje slede Nemačka, Kanada, Holandija.
Što se tiče kanala, oni su odigrali značajnu ulogu u promovisanju pomorskog, ali i rečnog
saobraćaja. Suecki kanal prokopan je 1869. godine, a posle rekonstrukcije osamdesetih
godina XX veka može da propusti veće tankere s naftom iz Persijskog zaliva. Drugi veliki
kanal u pomorskom saobraćaju je Panamski kanal, koji spaja Atlantski okean sa Tihim
okeanom i značajno skraćuje plovidbu.
Stevo Mikanović 5/12-t
Istorijski razvoj saobraćaja
Rečni kanali su veoma česti, a među njima se po značaju izdvaja kanal Dunav-Majna-Rajna,
dug je 171 km, širok 12 m i može da propušta brodove nosivosti do 1500 tona. Godine 1959.
je završen dubokovodni put na reci Sv. Lorenc, koji je otvorio Velika jezera za morski
saobraćaj, a kanal Viland povezao je jezera Iri i Ontario, preko teritorije Kanade. Albertov
kanal u Belgiji je, takođe, dosta opterećen plovni put, a prokopan je između reka Mas i Šelda.
3.5. Vazdušni saobraćaj
Vazdušni saobraćaj je najbrži vid saobraćaja kojim se danas prevoze putnici i roba, ali je i
najskuplji. Ima posebno veliki značaj u međunarodnom prevozu putnika na velikim
distancama. Infrastrukturu vazdušnog transporta predstavlja mreža aerodroma
međunarodnog i lokalnog značaja. Aerodromi imaju ulogu da upravljaju letovima, primaju
putnike, organizuju njihove usluge. U međunarodnim vazdušnim vezama učestvuje preko
1000 aerodroma.
Najveći aerodromi sveta (od 30-70 miliona putnika godišnje) nalaze se u SAD (Njujork,
Čikago, Atlanta, Dalas, Los Anđeles), u V. Britaniji (London), Japanu (Tokio), Francuskoj
(Pariz), Nemačkoj (Frankfurt na Majni). Ove zemlje, zajedno s Australijom, Kinom,
Rusijom i Holandijom, čine deset vodećih vazdušnih država (po broju putnika) sveta.
Slika 9. Deset najvećih putničkih aviokompanija, 2000 (u hiljadama putnika)
Stevo Mikanović 5/12-t
Istorijski razvoj saobraćaja
3.6. Cevovodni transport
Cevovodni saobraćaj je relativno mlađi, ali ekspanzivan vid saobraćaja, koji služi za transport
tečnih, gasnih i rasutih vrsta proizvoda. U najvećem obimu cevovodima se transportuje zemni
gas, nafta i derivati nafte. Gasovodi i naftovodi (ukupna dužina u svetu dostiže 1,8 mil. km2)
najviše su rasprostranjeni u naftonosni i gasonosnim regionima Severne Amerike (SAD,
Kanada), ZND (Rusija), Bliskog i Srednjeg Istoka, ali i teritoriji EU koja uvozi velike količine
nafte i gasa. Po obimu rada cevovodnog saobraćaj na prvom mestu je Rusija (više od
polovine svetskog prometa u toj vrsti transporta).
Slika 7. Transaljaski naftovod
Za početak razvoja cevovodnog transporta smatra se 1865. godina, kada je u SAD izgrađen
prvi naftovod dužine 6 km. Danas je najduži gasovod gasovod koji polazi iz Jamburga
(poluostrvo Jamal u Rusiji) do Nemačke - naftovod „Družba“. On počinje u Povolžju
(Rusija) i pruža se preko Budimpešte, Bratislave do Švedta u Nemačkoj (ukupno 5500 km).
U Evropi se cevovodi pružaju od uvoznih luka ka unutrašnjosti kontinenta, npr. Đenova –
Ingolštadt (650 km) – naftovod. Od ukupne dužine cevovoda, oko 60% se nalazi u SAD, 9%
u Latinskoj Americi, 7% u Kanadi, 5% na Bliskom i Srednjem Istoku. Od magistralnih
gasovoda, 70% svih gasovoda je skoncentrisno u SAD, a veliki deo gasovodne mreže
poseduju i zemlje ZND-a. U SAD su pristupili izgradnji produktovoda (za benzin, mleko,
brašno, mlevenu rudu i koncentrate, ugalj), tako da se cevovodni transport počinje koristiti i u
drugim granama privrede, odnosno za prenos drugih proizvoda i sirovina, osim nafte i gasa.
Stevo Mikanović 5/12-t
Istorijski razvoj saobraćaja
ZAKLJUČAK
Efikasna distribucija robe i promet putnika je oduvek bio važan faktor za održavanje
ekonomske kohezije, još od doba starih carstva do modernih država danas u svetu. Sa
tehnološkim i ekonomskim razvojem, sredstva za postizanje tog cilja su značajno evoluirala.
Tako je i razvoj saobraćaja u tesnoj vezi sa prostornim razvojem ekonomskog sistema.
Saobraćajna mreža se gradi u cilju olakšavanja prostorne interakcije, odnosno prevoza roba,
ljudi i prenosa informacija između država, gradova, regiona. Saobraćajne mreže veoma
variraju u zavisnosti od stepena njihove kompleksnosti i stepena povezivanja čvorišta u
prostoru. U tom kontekstu, saobraćajni tokovi predstavljaju razmenu potražnje i ponude na
različitim lokacijama. Istorijski posmatrano, razvoj saobraćajne mreže reflektovao je procese
industrijalizacije i urbanizacije. Obrađujući vrste saobraćaja i osvrćući se na njihovo
pojavljivanje i razvoj, kroz istoriju može se zaključiti da u Evropskoj Uniji dominatnu ulogu
imaju drumski i pomorski transport. I pored brojnih nedostataka koji su vezani za drumski
saobraćaj kao što su velika potrošnja energije i zagađenje životne sredine, on je uspeo da
zadrži vodeću ulogu i to pre svega zahvaljujući velikoj elastičnosti. Sposobnost da može da
preveze bilo koju količinu robe na bilo koju udaljenost i dopremi robu „od vrata do vrata“
doprinelo je da stekne ključnu prednost u odnosu na ostale vidove transporta. Evropska Unija
uvozi velike količine nafte i sirovina koji zahtevaju prevozna sredstva velikih kapaciteta a
najpodobnija za to su prevozna sredsta vodenog transporta. Pored velikih transportnih
kapaciteta niski troškovi značajno utiču na upotrebu ovih prevoznih kapaciteta. Železnica je
izgubila značaj koji je imala krajem 19. i početkom 20. veka ali modernizacija železničke
mreže i konstrukcija „brzih vozova“ uticala je da se održi na relativno stabilnom nivou.
Avionski transport je najzastupljeniji po pitanju prevoza putnika i to zahvaljujući velikim
brzinama kao i pojavi „low cost“ kompanija koje su omogućile niže cene prevoza i tako
pristup ovog vida transporta širem segmentu potrošača. Cevovodi su neprikosloveni po
pitanju prevoza nafte i naftnih derivata što i utiče na dalji razvoj ovog vida transporta.
Iz svega do sada navedenog može se zaključiti da je tržište transportnih usluga izuzetno
razvijeno i da i pored imperfektnosti i prisustva državne regulative postoji snažna
konkurencija pojedinih vidova transporta. Sa daljim razvojem i širenjem tržišta Evropske
Unije nastaviće se investiranje u celokupni transportni sektor jer je on neophodan za
funkcionisanje i razvoj moderne evropske ekonomije.
Stevo Mikanović 5/12-t
Istorijski razvoj saobraćaja
LITERATURA
1. Božić V., Novaković S.; Ekonomija saobraćaja, Ekonomski fakultet, Beograd, 2004.,
Internet:
1. Geografja saobraćaja, georgije.ekof.bg.ac.rs ,
2. Integralni transport: Uvod u transport, Fakultet za mediteranske poslovne studije,
Tivat, 2012.god., .http://www.fms-tivat.me,
3. Integralni transport: Uvod u transport, Fakultet za mediteranske poslovne studije,
Tivat, 2012.god., http://www.fms-tivat.me.
Stevo Mikanović 5/12-t
Istorijski razvoj saobraćaja
Stevo Mikanović 5/12-t
Istorijski razvoj saobraćaja
Stevo Mikanović 5/12-t