53
Rumba Rumba je ples Kubanskog porekla. Njeno ime Rumba potiče iz XIX veka gde se opisuje kao strastveni zavodljiv ples, gde devojaka izazovnim pokretima kukova zavodi svog muškarca. Sama reč Rumba znači ples, slavlje. Rumba predstavlja čitavu porodicu ritmova, jednako kao i stil plesanja. Son, Danzon, Guagira, Guaracha i Naningo su sve Rumba plesovi. Rumba predstavlja kombinacju afričkih ritmova i španskih melodija. Potiče iz Afrike i dolazi na Kubu i u Novi Svet u XVI veku tokom dovoženja robova iz Afrike. Izvorni narodni ples Rumbe predstavlja seks pantomimu između muškarca i žene. Koristi stakato ritmove i bubnjeve koji naglašavaju energične pokrete plesača. Ples se najviše razvio na Kubi, iako su se slični pokreti pojavili i na nekoliko drugih Karibskih ostrva. Tačno značenje stila se pomalo razlikuje na svakom ostrvu. Kubanska rumba je osnova za Mambo i Cha cha. Rumba je prvo stekla popularnost na Havani osamdesetih godinama. Sa tako snažnim seksualnim prizvučjem, Rumba je često bila potiskivana i zabranjivana, jer je smatrana kao blud i potencijalna opasnost. Tokom godina zabrane kabaretska Rumba je postala popularna, a ujedno je bila i društveno prihvatljiva.

Istorijat i Karakteristike Plesova

Embed Size (px)

DESCRIPTION

istorijat i karakteristike plesova mladen josic dif fa

Citation preview

Page 1: Istorijat i Karakteristike Plesova

Rumba

Rumba je ples Kubanskog porekla. Njeno ime Rumba potiče iz XIX veka gde se opisuje kao strastveni zavodljiv ples, gde devojaka izazovnim pokretima kukova zavodi svog muškarca. Sama reč Rumba znači ples, slavlje.

Rumba predstavlja čitavu porodicu ritmova, jednako kao i stil plesanja. Son, Danzon, Guagira, Guaracha i Naningo su sve Rumba plesovi. Rumba predstavlja kombinacju afričkih ritmova i španskih melodija. Potiče iz Afrike i dolazi na Kubu i u Novi Svet u XVI veku tokom dovoženja robova iz Afrike. Izvorni narodni ples Rumbe predstavlja seks pantomimu između muškarca i žene. Koristi stakato ritmove i bubnjeve koji naglašavaju energične pokrete plesača.

Ples se najviše razvio na Kubi, iako su se slični pokreti pojavili i na nekoliko drugih Karibskih ostrva. Tačno značenje stila se pomalo razlikuje na svakom ostrvu. Kubanska rumba je osnova za Mambo i Cha cha.

Rumba je prvo stekla popularnost na Havani osamdesetih godinama. Sa tako snažnim seksualnim prizvučjem, Rumba je često bila potiskivana i zabranjivana, jer je smatrana kao blud i potencijalna opasnost. Tokom godina zabrane kabaretska Rumba je postala popularna, a ujedno je bila i društveno prihvatljiva. Postavljeni su razni kabaretski komadi koji su često sadržale plesanje Rumbe.

Rumba je prvi put stigla u SAD 1913.godine, a doneli su je Lew Quinn i Joan Sawyer. Tokom dvadesetih godina interesovanje je bilo malo, sve do1929. kada je Xavier Cugat oformio Latin American Style orkestar.  On i njegov orkestar svirali su širom zemlje i pojavljivali su se u nekim od prvih zvučnih filmova. Do kraja tridesetih postali su najbolji latino orkestar tadašnjice.

Big Bend varijanta rumbe je skoro duplo brža i prvo je bila popularna u SAD tokom 1930-tih. Ova vrsta plesa se ponekad nazivala Rhumba sa h.

Tridestih godina dolazi Rumba u Evropu. “The Peanut Vendor” je prvi Rumba slager koji osvaja i ovaj kontinent. U pocetku je ritam bio

 

Page 2: Istorijat i Karakteristike Plesova

brzi, tek kasnije je zamenjen za sporiji.

1935.-te godine, George Raft je igrao ulogu suave plesača u filmu "Rumba", mjuzikl u kojem je junak napokon osvojio ljubav voljene (Kerol Lombard) kroz njihovu uzajamnu strast prema plesanju.

1940-tih godina je Son bio popularan ples srednje klase na Kubi- sporija i prefinjenija verzija izvorne rumbe. Sporiji stil je i Danzon, ples bogatog Kubanskog društva, u kojem su se plesali veoma mali koraci. Dame su plesale veoma nežne pokrete kukovima, dok su istovremeno savijale i opružale kolena, što je bilo veoma seksi! Neki plesači kažu da su ovo najerotičniji latino plesovi. Son Montuno, vrsta Son-a ali sa više truba i klavira, postao je krajnji izraz Kubanizma.

1990-tih Gypsy Kings-i spojili su Rumbu sa Flamenkom.Tako se Rumba mešala tokom vremena, stvorila sebi poštovanje, zadobila današnju formu, a među takmičarske plesove su je uvrstili 1964.-te. Rumba je osnova za dobro latino plesanje i pomaže da izoštrite svoj osećaj za ritam, tajming i kontrolu muzike.

Njena muzika je: nežna, prijatna, spora, sinkopirana, povučena, suzdržana. Osim na klasičnu plesnu muziku, ona se može plesati na nekoliko pop pesama.Muzički takt: 4/4Tempo: 27-29 bpm (takta u minuti)

Cha Cha Cha

Originalno potiče od mamba i rumbe. Doživeo je svoju ekspanziju 1950- tih godina i od tada je verovatno najpopularniji društveni ples. Naziv cha-cha potiče sa Haitija, i odnosi se na deo zvona, koji je stvarao "cha-cha" zvuk. To zvono se čuvalo i koristilo kao instrument. Prema nekim izvorima naziv potiče od karakterističnog šuštećeg zvuka, koje su proizvodile cipele na parketu dok se plesao trostruki mambo korak.

1940.-te je Mambo  preplavio SAD, ali je bio brz i dosta težak za igranje. Tako su muzičari usporili Mambo, i Cha-Cha-Cha je rođen. 1954.-te je zadobio titulu najomiljenijeg plesa, a Palladium na Brodway-u se oznacava kao mesto rodjenja Cha cha cha.

Veruje se da je 1951.-te godine Kubanski violinista i kompozitor Enrique Jorrin doveo cha cha ritmove na Kubanske plesne podijume.

Page 3: Istorijat i Karakteristike Plesova

U Evropi su ga po prvi put predstavili  Gerd i Trante Handrich, na Kongresu Udruženja Nemačkih Plesnih Učitelja, 1957-e godine.

Cha-cha-cha se formirao kao ples, te se sada pleše uz širok spektar muzike, od autentičnih latino ritmova, pa sve do sadašnje pop muzike. Ples se sastoji od tri brza koraka (trokorak) i dva sporija koraka na udarcima jedan i dva. Čist, jasan ritam i vesele figure sa puno varijacija su odlike ovog plesa, a oni su ujedno i razlog da mu se i Vi prepustite i pokušate da plešete cha cha cha.

Medju Latino Americke plesove su ga uvrstili 1961. godine.

Takt: 4/4Tempo 30-32 bpm

Paso Doble

Paso Doble je živahan teatralan španski ples, razvijen u Francuskoj. Paso Dobl u bukvalnom prevodu znači "dvokorak", pa se uvek pleše u duplom taktu (npr. 4/4 taktu).

Ples je zasnovan na konceptu borbe sa bikovima. Koriste se scene iz borbi sa bikovima, kao i muzika koja se pušta tokom borbi za vreme matadorovog ulaska u arenu (paseo) ili tokom prolazaka neposredno pre ubistva (faena). Muškarac igra matadora, a žena je ponekad njegov plašt (cappa), a ponekad i sam bik.

Ovo je ples gde muškarac stvarno ima svoju predstavu. On pleše ponosno, uspravnih leđa, zabačenih ramena, i uzdignute glave. Njegovi koraci su oštri, progresivni i izvode se po principu peta-stopalo, u obliku marša. Okvir je širi, držanje je čvršće, i za razliku od većine latino plesova ima veoma malo ili nimalo pokreta kukovima. Žena igra manje značajnu ulogu – uglavnom simbolizuje njegov plašt. Ona se kreće se lepršavo po podijumu zajedno sa muškarcem, oko zamisljenog bika, a njihovi pokreti su prožeti elementima Flamenka i podsećaju na borbu u areni. Ples kulminira kada čovek ubija bika – u pitanju je jedan od najdramatičnijih plesova koje ćete ikada videti.

Paso Doble je veoma koreografski ples, koji se uglavnom pleše na takmičenjima, pre nego kao društveni ples. Muzika je nastala od Espana Cani (španskog ciganskog plesa), koji ima pauze na tačno određenim mestima tokom pesme.

Paso Doble se uči tek nakon određenog vremena kada se savladaju jednostavniji plesovi.Svoju današnju formu je dobio u Francuskoj, a među takmičarske

 

Page 4: Istorijat i Karakteristike Plesova

plesove je uvršten 1959-te godine.

Muzika: veličanstvena, energična, oštra, poletna, jasno struktuirana. Sastoji se od marširajućeg uvodnog dela koji podseća na Flamenko ritam, i dva glavna dela-fraze, sa tačno označenim vrhuncima, kojoj se koreografija prilagođava. Najčešće puštan Paso Doble je “Espana Cani”Takt: 2/4Tempo: 60-62 bpm

Samba

Reci Samba, i ko neće pomisliti na Karneval u Riu?

Samba je ples afričkog porekla, prastari ples naroda, koji je pri trgovini robovima stigao do Brazila. Prvobitno se rasprostranio na obalama Brazila-Rio, Sao Paolo, Pernambuko, Bahia, Maranhao, a danas, Samba vlada nad brazilskim muzičkim životom. Njen pokretljiv, vatreni, originalni ritam obogaćuje reperoar mnogih plesnih orkestara.

Samba je najčuvenija od svih muzika koje su nastale od Afričke i Portugalske muzike u Riu de Ženeiru. U Brazilu ima mnogo vrsti Sambe; od više elegantnih koje se plešu u salonima, do divljeg nesputanog popularnog plesanja, koje se dovodi u vezu sa karnevalom. Naziv Samba potiče od Angolske reči sembe, ili religioznog ritma, i odnosi se na karakteristične pokrete kukova. Seckani, kratki pokreti simbolizuju pokrete robova u lancima.

Niko zapravo ne zna ko je prvi stvorio Sambu, ali je verovatno da je u pitanju grupa okupljena oko Tia Ciate, davne 1917.-te godine. Tada je Pelo Telefone snimio pesmu „Donga i Mauro Almeida“. I raniji snimci su bili prepoznati kao Samba, ali se ova pesma smatra prvim istinskim snimkom Sambe. Ona je izvela Sambu iz geta i prezentovala je široj publici.

1928.-te godine je Ismael Silva i grupa samba kompozitora oformila prvu školu Sambe. Oni su unapredili muzički žanr kako bi ga prilagodili da se bolje uklapa u karnevalsku paradu. U tom periodu radio je postao veoma popularan i povećao je popularnost sambe širom Brazila. Samba je postala  zvanična brazilska muzika, a „Aqarela do Brasil“ prva brazilska himna u inostranstvu.

Sofisticirani umetnici kao što su Dorival Caymmi, Custódio Mesquita, Harivelto Martins,  Pedro Caetana, vodili su sambu različitim putevima. Tako se ona vremenom razvila u različitim pravcima, koji su i dan danas veoma popularni na karnevalu. Jedan stil sambe je stvoren od strane belaca srednje staleži, a to je bossa nova.

Carmen Miranda popularizovala je sambu izvan Brazila putem svojih filmova, i uvela je brazilske ritmove u SAD i Evropu. Od tada samba je doživela metamorfozu, a koraci su postali više stilizovani i standardizovani.

Page 5: Istorijat i Karakteristike Plesova

Visoko urbanizovana područja dovela su do stvaranja prvih popularnih noćnih klubova (gafleiras), koji su proizvodili sopstveni sinkopirani stil nazvan „samba-choro“ ili „gafleira samba“. Takođe 30-tih godina nastala je i „samba de breque“- gde su koristili pauze u muzici koje su bile ispunjene govorima nalik rap-u. U Sao Paolu i Bahiji Samba je poprimila delove lokalnih kultura.

10 godina kasnije samba je ponovo bila na radiju. Uzurpirana diskom i brazilskim rokom Samba se ponovo pojavila u predgrađu Ria de Ženeira kao pagoda, nova samba, koristeći instrumente slične tam-tamovima i banjos-u. Koristio se prost govor, nalik svakidašnjem slengu.

Samba ima veoma upečatljive i raznolike ritmove koji su sastavni deo svake pesme, što obogaćuje muziku i donosi uzbuđenje prilikom slušanja. Često se naziva i kao "južno-američki valcer", jer sadrži podizanje i spuštanje, što su pokreti vični valceru.

U Evropu je Samba stigala dvadesetih godina, ali nije odmah postala popularna zbog tada valdajuće Čarlston groznice. Za svoje mesto se izborila tek u ’50-tim godinama, a među takmičarske plesove su ga uvrstili 1959.-te godine.

Muzika: osrednje brza, lagana.Takt: 2/4Tempo: 52-54bpm

 

Page 6: Istorijat i Karakteristike Plesova

Paso Doble

Paso Doble je živahan teatralan španski ples, razvijen u Francuskoj. Paso Dobl u bukvalnom prevodu znači "dvokorak", pa se uvek pleše u duplom taktu (npr. 4/4 taktu).

Ples je zasnovan na konceptu borbe sa bikovima. Koriste se scene iz borbi sa bikovima, kao i muzika koja se pušta tokom borbi za vreme matadorovog ulaska u arenu (paseo) ili tokom prolazaka neposredno pre ubistva (faena). Muškarac igra matadora, a žena je ponekad njegov plašt (cappa), a ponekad i sam bik.

Ovo je ples gde muškarac stvarno ima svoju predstavu. On pleše ponosno, uspravnih leđa, zabačenih ramena, i uzdignute glave. Njegovi koraci su oštri, progresivni i izvode se po principu peta-stopalo, u obliku marša. Okvir je širi, držanje je čvršće, i za razliku od većine latino plesova ima veoma malo ili nimalo pokreta kukovima. Žena igra manje značajnu ulogu – uglavnom simbolizuje njegov plašt. Ona se kreće se lepršavo po podijumu zajedno sa muškarcem, oko zamisljenog bika, a njihovi pokreti su prožeti elementima Flamenka i podsećaju na borbu u areni. Ples kulminira kada čovek ubija bika – u pitanju je jedan od najdramatičnijih plesova koje ćete ikada videti.

Paso Doble je veoma koreografski ples, koji se uglavnom pleše na takmičenjima, pre nego kao društveni ples. Muzika je nastala od Espana Cani (španskog ciganskog plesa), koji ima pauze na tačno određenim mestima tokom pesme.

Paso Doble se uči tek nakon određenog vremena kada se savladaju jednostavniji plesovi.Svoju današnju formu je dobio u Francuskoj, a među takmičarske plesove je uvršten 1959-te godine.

Muzika: veličanstvena, energična, oštra, poletna, jasno struktuirana. Sastoji se od marširajućeg uvodnog dela koji podseća na Flamenko ritam, i dva glavna dela-fraze, sa tačno označenim vrhuncima, kojoj se koreografija prilagođava. Najčešće puštan Paso Doble je “Espana Cani”Takt: 2/4Tempo: 60-62 bpm

 

Page 7: Istorijat i Karakteristike Plesova

Jive

26. Marta 1926.-te godine, Savoy dvorana otvorila je svoja vrata u Nju Jorku. Ta dvorana je postigla momentalan uspeh sa svojim velikim plesnim podijumom. Noćno plesanje privuklo je većinu najboljih plesača u oblasti Nju Jorka. Podstaknuta prisustvom najboljih plesača i sjajne muzike, muzika u Savoy-u je uglavnom bila Swinging Jazz.

Jedne večeri 1927.-me, lokalni plesni entuzijasta zvani"kratki George", posmatrao je neke parove kako igraju. Kada ga je novinar pitao koji ples oni to plešu, slučajno se dogodilo da su se do njega našle novine sa člankom nazvanim "Lindy Hops The Atlantic", i on je samo odgovorio Lindi Hop. I upravo se taj ples smatra za jednog od predaka Jive-a.

Jive (džajv), je međunarodno priznat naziv za sve njegove pretke, i zapravo spoj svih njih: ’30-tih godina - Lindi hop, Bluz, Sving; 40-tih Bugi-Vugi, Bibop i ’50-tih Rock’n’Roll. Ove plesove, koji su tada bili popularni u SAD, američki vojnici su preneli u Evropu, tačnije u Englesku tokom II svetskog rata. Oni su vrlo brzo su doživeli svoju slavu, jer je njihova muzika takva, da pokreće i poziva na ples i stare i mlade. Posle rata je Boogie uzeo primat u muzici.

Engleski učitelji su uobličili ovaj elegantan ali i dalje živahan ples-Jive. Uz malo sporiju muziku, 1968.-me godine je zadobio svoje mesto među Latino Američkim plesovima, i značajno promenio imidž plesa, čineći ga uzbudljivijim i bezbrižnijim.

Page 8: Istorijat i Karakteristike Plesova

Muzika: brza, pokrena, temperamentna, bezbrižna, osvajajuća, puna životne energije, vesela, mladalačka.Takt: 4/4Tempo 42-44 bpm      

 

Engleski Valcer

Valcer, ples rođen u predgrađu Beča i u Alpskom predelu Austrije. Još u XVII veku, valcere su svirali u dvoranama Habzburškog dvora, a okretne igre su plesali seljaci u Austriji i Bavariji čak i pre tog vremena.

Do kraja XVIII veka, ovaj stari seljački ples je bio prihvaćen od strane visokog društva, i tro-četvrtinski takt se zauvek ucrtao u istoriju. Ma koliko je bio popularan, valcer je kritikovan na moralnoj osnovi, od strane onih koji su se protivili bliskom držanju i brzom okretanju. Najviše neslaganja moglo se čuti od strane starijih generacija, ali se retko spominjala činjenica da je kraljica Viktorija bila vična i ekspert za standardne plesove, kao i da je posebnu ljubav gajila prema valceru.

Na sreću, nasilna neslaganja su nestala i valcer je stvorio uzbudljivu i raznovrsnu karijeru, razvivši se danas u dva prihvatljiva oblika, od kojih oba oslikavaju glavne karakteristike plesa. Poznati su kao Engleski Valcer i Bečki Valcer.

Page 9: Istorijat i Karakteristike Plesova

Ranije popularni sporiji ritmovi su iziskivali da se načini i sporija, komotnija varijanta valcera. Tako je rođen spori valcer engleza, koji je vrlo brzo postao našao svoje mesto. Melodična, novija muzika, sa lirskim notama, osvojio je i mlade i stare.

Sam ples vodi poreklo od plesa zvanog Boston, koji je kod nas bio poznat po imenu francuski valcer. Da bi se Boston dobro plesao, bio je potreban izuzetan sluh i plesno umeće, tako a su samo dobri plesači uspevali dočarati lepotu ovog plesa. Iz tog razloga se nije masovno rasprostranio. 1929.-te je ovaj ples zamenjen za spori engleski valcer, koji je temeljen na pravilnoj formi i strogom ritmu. Međutim lako ga je savladati zahvaljujući njegovim ritmičnim pokretima koji se plešu uz sentimentalnu muziku. Zahvaljujući svemu tome Engleski Valcer je zadobio titulu najharmoničnijeg plesa.

Muzika: nežna, harmonična i pitoma, koja poput viska naglašava svaki prvi udarac.Takt: 3/4Tempo:30 bpmKarakteristika: kretanje uz ekstremna podizanja i spuštanja.

 

Page 10: Istorijat i Karakteristike Plesova

Tango

Tango je jedan od najfascinantnijih plesova. Poreklom sa Zapadnih Anda, tango su preneli u Novi Svet španski doseljenici, koji su se na kraju vraćali u španiju ali pod crnačkim i kreol utacijima.

Poreklo samog plesa takođe je neodvojivo od života i duha argentinskog naroda, i glavnog grada Buenos Airesa. Porelo njegovog naziva je pak diskutabilno. Naziv “Tango” proistice iz reči “tambor” (bubanj), i označava slavlje, koje je praćeno zvukom bubnjeva južno amerikanaca. Međutim, ista reč se pojavljuje početkom XIX veka u Brazilu i na Kubi, i označava solo ples ili ples u paru.

Priča o Tangu kao standardnom plesu, potiče od gaučosa u nižim slojevima Buenos Ariesa. Oni su nosili pantalone do listova (gauchos) i duboke čizme, odlazili su u noćne klubove pune ljudi i zamoljevali lokalne devojke za ples. Obzirom da se gaučosi nisu kupali, dame bi pogled držale ka laktu njihove desne ruke, držeći glavu zabačenu unazad. Njena desna ruka bila bi nisko na njegovom kuku, kod njegovog džepa, tražeći novac zbog toga što je igrala sa njim. Muškarac je plesao u krivudavom stilu jer je podijum bio mali sa okruglim stolovima oko kojih se plesalo.

Najznačajniji plesni i muzički uticaj, imali su kubanska habanera i argentinska milonga. Iz njihove mešavine je argentinac, Rodrigez osnovao Tango. Moderni tango, Tango Argentino, se prvenstveno rasprostranio u lukama i obalama Buenos Airesa, i na zapadnoj obali La Plata. Namera je bila prikazati plesno seksualni odnos prostitutki i njihovih klijenata. Tada su ovaj ples plesali posetioci javnih kuća, međutim od početka XX veka on je postao ples balova u Argentini.

U Evropu je stigao 1907.-me godine, i prvo je zadivio Pariz .  Predstavljao je romantičnu pomamu, koju je preneo milionima idol nemog filma Rudolf Valentino u filmu "Četiri jahača apokalipse". U početku se pojavljivao  u špansko-argentinskim lokalima, ali je vrlo brzo postao društveno priznati ples. Prvo takmičenje u Tangu je održano u Nici, a 1912.-te je izbila prava Tango groznica u Evropi. Organizovani su tango-parti, tango-čaj, tango takmičenja, postojala je tango moda.1920.-te i 1921.-ve su englezi preformulisali ovaj južno američki tango. Godine 1922.-ge  održali su tango konferenciju u Londonu i uvrstili su ga među engleske stilove. 1929.-te ja zadobio krajnju formu, koju su i nemci preuzeli. Sentimentalni “Tango Argentino” zamenjen je sa engleskom varijantom tanga kojeg karakterisu oštri pokreti-prvenstveno glave i strastvena kretanja unapred.

Tango nije tako intenzivno intiman poput Argentinskog Tanga, zbog toga što plesači odražavaju regularno držanje tipično za društvene plesove. Iako je njegovo poreklo delom iz latioameričkih zemalja, Tango se ne smatra latinoameričkim plesom jer ne sadrži Kubanski pokret.

Karakteristika: brzo, naglo zaustavljano, energično kretanje, kao i naizmenično nastupanje strastvene dinamike i napetih pauza.   Takt: 2/4Tempo: 33-34

Page 11: Istorijat i Karakteristike Plesova

 

Bečki Valcer

Muzika Bečkog valcera je elegantna, grandiozna i puna strasti. Ples je divan i pravo ga je zadovoljstvo gledati. Tvorci ovih zadivljujućih melodija bili su: Štraus, Šubert, Šopen, Čajkovski, Sibelijus i Ravel. Ovaj ples je od najstariji od svih. Njegovo ime potiče od nemačlke reči “waltzen” (okretati se) i odnosi se na okretanje nogu na klizavom parketu.

Sam ples vodi poreklo iz XII veka, od davnih davnih, starih, austrijskih narodnih igara, kada je bio poznat po imenu “Koppaldei”. Nekoliko vekova parovi su ga plesali vrteći se u krug oko iste tačke, držeći pritom jedni druge veoma blisko.

U XVI veku se iz ovog plesa razvio ples “Indler’, koji je i danas poznat bajorski narodni ples. Kasnije je iz njega proizašao ples po imenu “Deutsche” i ples “Langus”. Kod izvođenja Langusa, plesači su imali zadatak da jednu dugačku dvoranu proplešu sa što manje okreta. Vlasti su ga zabranili sve do XVIII veka. Na kraju XVIII i početkom XIX veka, ovi plesovi su se premestili u gradove i tada su ga stanovnici Beča ponovo popularizovali po imenu “Waltzer’.

U Berlinu je bio zabranjen sve do 1918-te, ali je bio prisutan na balovima u Minhenu. Njegova melodična muzika je brzo osvojila srca svih generacija, i valcer je pored balova, zadobio svoje mesto i na pozornicama. Broj obožavaoca je još više porastao kada ga je i Bečka opera predstavila. 1782-ge godine, Goethe je izdao svoju knjigu pod nazivom “Nekoliko reči o

Page 12: Istorijat i Karakteristike Plesova

valceru”. Umesto da ga plešu na seoskim imanjima i tavernama, počeli su ga plesati u impozantnim dvoranama Beča. Skakutanje i udaranje je pretvoreno u glatke kližuće pokrete kroz prostrane, uglačane podijume.

Valcer je prošao kroz razne faze razvoja, dok je današnja verzija mešavina Bostona i raznih kasnijih varijanti valcera. Učitelj na Austrijskom dvoru, Karl von Mirkowitsch ga je uvrstio među takmičarke plesove. Zahvaljujući njemu je 1951.-te godine priznat kao standardni ples.

Muzika: brzo ploveća, temperamentna, poletnaTakt: 3/4Tempo: 50-60 bpm

 

Foxtrot

Ples Foxtrot potiče iz starog plesa “Onestep”-a i “Rag”-a. Onestep je stigao u Evropu iz Amerike 1910.-te godine, i brzo je postao poularan zahvaljujući svojim jednostavnim pokretima. Čak se sa svojom popularnošću mogao takmičiti sa Tangom, a istsnuo je i Valcer. Za Rag je karakterističan korak koji se igra sa savijenim kolenima.

Page 13: Istorijat i Karakteristike Plesova

Foxtrot nastaje u leto 1914.-te, kada je Vaudevillian Harry Fox, kao deo svoje tačke, izvodio „trotting steps to ragtime music“, i tako su ljudi njegov ples nazvali "Fox's Trot".

U porastu slave sjajnih plesača Vernona i Irene Kastles došlo je do fenomena kopiranja svakog njihovog pokreta nakon povratka iz Pariza 1912-ge godine. Zajedno sa novim trendovima, Foxtrot je za čas postao najoriginalniji i najuzbudljiviji od svih društvenih plesova.

Ubrzo je i svetska plesna elita je pokušavala da savlada neobičan stil kretanja, kada je veoma talentovan amerikanac G.K. Anderson došao u London, i zajedno sa legendarnom Žozefin Bradliosvojio mnoga takmičenja. Postavljena je osnova za stil koji danas znamo kao Foxtrot.

Enleski učitelji su radili na njegovom daljem razvoju, i 1922.-te godine je dobio današnju formu. 1924.-te se razdvojio na jednu sporiju varijantu-Slowfox, i jednu brzu, pod imenom Quickstep. Slowfox je zasnovan na linearnoj varijaciji, produženih, klizećih koraka, dok je Quickstep najvedriji, najveseliji društveni ples. Posle drugog svetskog rata se stilom mnogo menjao, tako što su ga dopunili sa poskocima i ritmičnim koracima.

Foxtrot predstavlja najznačajniji razvoj u standardnim plesovima. Kombinacija brzih i sporih koraka dozvoljava više fleksibilnosti, i pruža značajno veće plesno zadovoljstvo, nego korak ili dvokorak, koji se ranije plesao. Postoji mnogo više varijanti Foxtrot-a nego bilo kog drugog plesa, i na neki način predstavlja ples koji se najteže uči.

Muzika: lagana, suzdržana, melodična, pravilna. Eleganciju ovog plesa naglašava saksofon, klarinet ili violina.Takt: 4/4-skiTempo: 28-30 bpm

  

Page 14: Istorijat i Karakteristike Plesova

Quickstep

Iako muzika za Quickstep zvuči kao brzi Foxtrot, Quickstep se smatra kao spoj između Valcera i Čarlstona. Ples sadrži lagane visoke pokrete stopala kao u Čarlstonu, kao i "lebdenje kroz prostor" karakteristično za Valcer.

Mi učimo društveni Quickstep i Foxtrot zajedno usled sličnosti muzike, a na društvenom nivou mnogi ljudi plešu Quickstep kao brzi Foxtrot. Quickstep je standardni takmičarski ples.

Muzika: izuzetno brza, vesela, virovita, virtuozna. Karakteristični instrumenti su truba i saksofon.Takt: 4/4Tempo: 50 bpm

  

Page 15: Istorijat i Karakteristike Plesova

Salsa

Poreklo Salse pronalazimo u istoriji društva Latinske Amerike i Kariba. Ono što danas podrazumevamo pod Salsom, jeste proizvod viševekovnog muzičkog i kulturalnog uticaja. Značenje reči „Salsa“ jeste pikantno ljuti sos, ukus, začin što se zapravo odnosi na mešavinu različitih ritmova. U početku ovaj izraz se odnosio na ritam, ali je kasnije i sam ples poprimio ovaj naziv.    Ono što danas nazivamo Salsom, rodilo se  60-tih godina. Ovo je bio period pun konflikta, kada je puno kubanskih i Porto Rikanskih emigranata stiglo u Nju Jork. Oni su postali niži stalež ali su se borili da sačuvaju svoju kulturu i nasleđe. Njihova zajednica je sačinjavala takozvani „Spanish Harlem“. Pojavom Bitls-manije i pop muzike koja je tada bila u usponu, karibska muzika se našla u senci, ali krajem 60-tih godina su se pojavili novi zvuci i ideje, koje su se pomešale sa muzikom crnaca, rok muzikom i afričkim folklorom. Još jedna novina je bila ta, što su uveli nove instrumente (električnu klavijaturu), tako da je muzika izgubila na originalnoj čistoti, ali je istovremeno dobila jedan grublji, buntovnički, ritmičan zvuk.Salsa je zapravo, na jedan poseban način plesan Mambo. Ova dva plesa su vrlo slična ritmički, u koracima i atmosferi koju odaju. Razlike se najviše ispoljavaju u naglašavanju ritma, i u tome što je Salsa u svojim figurama i koracima više zadržala autentičnost.Prava Salsa je spontana i komplikovana muzika, a sam ples je vrlo pikantan, veseo, vatren i poletan. Njegov ritam može biti spor ili jako brz. Tokom nastanka razvila su se dva različita stila, kubanski i porto rikanski stil.

Page 16: Istorijat i Karakteristike Plesova

Ime kubanske Salse je u originalu „Casino“, kako ga i da danas zovu na Kubi, Majamiju i na mnogim drugim mestima. Kubanska Salsa je predak svih današnjih stilova Salse. Njeno glavno obeležje je stilizovano prikazivanje svakodnevnih dešavanja. Tokom vremena se razvila iz plesa verskih rituala, u ples, koji se pleše u paru. Današnji istoričari plesa ga zovu „plesom bez pravila“ jer je svaki pokret dozvoljen, i sam ples proizilazi iz unutrašnje slobode plesača, i prirodnih reakcija na ritam.Porto Rikanska Salsa se pojavila posle „Casino“-a. U 50-60-tim godinama, otvaranjem velikog broja plesnih klubova, pojavila se potreba osnivanja jednog novog,  plesa koji će zameniti,  tada postojeći, pomalo nesređen ples „Casino“. Tako su osmislili osnovnovni korak, pozajmljen od Rumbe i Mamba, koji se provlači kroz svaku figuru ovog plesa. Naime, da bi se Salsa mogla plesati širom sveta, morali su ga staviti među jedinstvene korake i ritam. Kasnije je ovaj „ples sa pravilima“ imao i povratni uticaj na svoje rodno mesto Kubu, gde se iz njega razvio grupni kubanski ples, Rueda De Casino (parovi formiraju krug, a vođa objavljuje svaku sledeću figuru).Ralika u podučavanju Salse po raznim školama, gotovo da i nema, obzirom da se ples sastoji od osam osnovnih figura. Razlike među stilovima proizilaze iz različitih tehnika koraka, okreta, držanja tela, i upotrebe „Cross Balance“-a. „Cross Balance“ figure izjednačavaju pokrete kukova sa pokretima ramena i ruku suprotnih pravaca. Ova tehnika se uči samo u najboljim školama Salse. Kreativnost Salse proizilazi iz njegove transponacije, sto omogućava povezivanje osam osnovnih figura u bezbroj kombinacija. Pod transponacijom podrazumevamo kada plesač zadržava osnovnu strukturu figure ali ga ulepšava sa različitim elementima.

Karakteristike: okreti rukom, velika varijacija koraka. Ono u čemu se još razlikuje od Mamba je da se koraci mogu irati sa blago savijenim kolenima, dok se kod Mamba to ne toleriše.Muzika: brza, pokretljiva, virovita, žustra, zbog mešanja različitih ritmova ritmički komplikovana, sinkopirana, slična Sambi.Takt: 4/4, naglasak na prvoj četvrtini.Tempo: 36-52 bpm (taktova u minuti)

 

Page 17: Istorijat i Karakteristike Plesova

Swing

Swing je prohujao kroz Sjedinjene Američke Države ranih 30-tih, i bio je vrlo popularan tokom 40-tih godina.Predstavnik je Big Bend ere, gde su se muzičari cenili po tome kako njihova muzika njiše. Karakteriše ga jedan bezbrižan, opušten stil. Varijacije jednog koraka, duplog koraka i trokoraka čine Sving adaptivnim na razna tempa muzike, od umereno sporih do vrlo brzih.  Swing je grupa uličnih plesova , koji su se razvili od Lindy Hop-a. Tri su glavna oblika Swinga: East Coast Swing, West Coast Swing i Lindy Hop, ali tu su još i Balboa, Jitterburg i Boogie-Woogie, Charleston i Jive, koji su takođe sve forme Swing-a.Kasnih 20-tih godina Lindy Hop se probijao gde god su se ljudi provodili. Međutim, svoj dom i ime je zadobio tek otvaranjem plesne dvorane Savoy u Harlemu 1926-te godine. Ljudi su ga plesali uz muziku napoznatijih bendova države. Svakim danom su se rađali novi koraci, a takmičenja subotnjih večeri su proizveli odlične plesače. Bilo je veliko uživanje gledati njihov performans isto koliko su i oni uživali u samom plesu. Kada se već činilo da ne može postati bolje, mladi plesač Frankie Manning je sačinio prve korake u vazduhu i Lindy Hop je poleteo. Glavne crte ovog plesa su otvorenost stila ka improvizaciji i mogućnost prilagođavanja koraka koji se broje na osam i na šest. Najčešće se pleše uz džez, ali ambiciozni plesači ga igraju i uz bluz, rock & roll, pa čak i uz hip hop. West Coast Swing se razvio 30-tih i 40-tih godina kao stilska varijacija. Pristanici ostaju na malom prostoru, što im uskraćuje mogućnost da se kreću levo i desno, ali poboljšava mogućnost okretanja levo i desno. West Coast Swing se pleše uz bluz i rock & roll.East Coast Swing je jednostavnija varijacija koja se broji na šest. Zovu ga još i „Triple-Step

Page 18: Istorijat i Karakteristike Plesova

Swing“, „Six-Count Swing“, „Rock-a-billy“, ili „Jitterburg“. On ima vrlo jednostavnu srtukturu i tehniku stopala, osnovne korake i stil. Popularan je zbog svoje elegantne, opraštajuće prirode, i često se igra uz spori, srednji ili brzi tempo džeza, bluza, ili rock & roll-a.Boogie Woogie je evropski ples koji odgovara East Coast Swing-u, pleše se uz raznu rok muziku, bluz ili boogie-woogie muziku, ali ne i uz džez. Slobodno vođstvo i improvizacija su njegove karakteristike, i ono u čemu se razlikuje od ostalih plesova.Balboa je ples koji se broji na osam, iziskuje snažni kontakt među partnerima, i brzu tehniku nogu. Ona se igra u bliskom, zatvorenom držanju, sa dodirivanjem grudnih koševa plesača. Vrlo je popularan kada svira brzi džez (od 180 do 320 udaraca u minuti) i/ili kada je limitiran prostor. Pravi plesači Balboe kažu: „Mi Vam ne možemo reći kako se Balboa pleše, ali Vam možemo reći kada ne plešete Balbou.“

 

Mambo

Ples Mambo potiče sa Kube, iz vremena nastanjivanja Haitanaca. Značenje reči Mambo stojiza žene na Haitima, koje su imale ulogu isceljitelja, konsultanta,  isterivača đavola, duhovnog savetodavca, proročica.Mambo je izašao pred javnost 1940-te godine. Fuzija Swinga i Kubanske muzike proizvela je ovaj fascinantan ritam i stvorio ovaj senzacionalan novi ples Mambo.

Page 19: Istorijat i Karakteristike Plesova

Perez Prado je bio taj, koji ga je predstavio u noćnom klubu La Tropicana na Havani 1943-te godine. Odavde su ga lansirali dalje drugi veliki lideri Latino Američkih bendova kao što su Tito Puente, Xavier Cugat i Tito Rodriquez. Ovo je ples sa mnogo uticaja afričkog i kubansko džeza, Hip-Hopa, pa čak i baleta. Modificirana verzija Mamba je prezentovana javnosti u plesnim stidijima, hotelima i noćnim klubovima na Majamiju i Nju Jorku. Mambo groznica nije dugo trajala, i danas je mambo ograničen na napredne plesače. Učitelji se slažu da je on jedan od najtežih plesova. Njegov najznačajniji doprinos je u osnivanju plesa Cha cha cha.Mambo je ponovo postao popularan zahvaljujući mnogim filmovima i čoveku po imenu Edi Tores. Edi je Nju Jorški profesionalac i Mambo fanatik, plesač, instruktor i koreograf. Postao je poznat kao „Mambo kralj latino plesova“. On je odlučan da predstavi plesačima, kako on veruje, autentični klubski stil mamba, koji je u 90-tim godinama poznat kao Salsa.

Popularne pesme su „Mambo Italiano“, „Papa loves mambo“, „Mambo#5“, „ I saw mommy do the mambo“, „They were doin the mambo“, „Dance city“, i godinama izuzetno popularni albumi Mambo King Orchrestra, koji prizivaju dane slave Tito Puenta i Tito Rodrigeza.

 

Merengue

Page 20: Istorijat i Karakteristike Plesova

Merengue je nacionalni ples Dominikanske Republike. Poreklo dolazi od priče o robovima koji su bili vezani jedan za drugog, koji su bili primorani, prisiljeni da vuku jednu nogu na ritam bubnjeva dok su sekli šećerne trske. Moguće je da je ovaj ples uzeo svoje ime i karakteristike od laganog i penušavog slatkiša sačinjene od šećera i belanceta.Obzirom da je Merengelagan, plesljiv i u osnovi zabavan ples, on se nije plesao samo na plesnim priredbama na Dominikanskoj Republlici, već i na Karibima i Južnoj Americi. Sama muzika je vesela i zavodljiva, a tekst često sadrži doskočice, šale, igre rečima na španskom.

Merenge je odličan način da se upoznate sa Kubanskim Pokretom, što je način na koji se telo pokreće i latino plesovima.

 

Argentinski Tango

Zlatno doba ovog plesa su kasne 40-te i rane 50-te, kada se postepeno iz javnih kuća Buenos Airesa polako probija do elegantnih Pariških salona. Smatran je kao“ples plesača“, i njegov jedinstven ritam omogućuje odličan trening za tajming i tehniku stopala, kao i izgradnju osnova za svaki ples.

Page 21: Istorijat i Karakteristike Plesova

Od nedavno je postao izuzetno popularan ples, delom kroz interpretaciju slepog plesača u filmu „Scent of a Woman“, sa Al Pacinom u glavnoj ulozi, i kroz razne mjuzikle koji predstavljaju Tango: „Tango Argentine“, „Tango x 2“ i „Forever Tango“

Argentinski Tango je intenzivno intiman, kako ga plesači često plešu obraz do obraza, upliću svoje noge na vrlo komplikovan način što odaje izuzetno senzualan efekat.

 

Akrobatski rock'n' rollopis

SPORTSKI PLES KOJI OBJEDINJUJE ROCK AND ROLL GLAZBU, PLESNU UMJETNOST I

GIMNASTIČKE ELEMENTE To je fantastična kombinacija ritma, dinamike i atraktivnosti. Iz

Amerike 60-tih godina rock'n'roll ritam stigao je u Europu. Akrobatski rock'n'roll nastao je

polovinom 70-tih godina, a u vrlo kratkom vremenu postao je nevjerojatno popularan na

čitavom europskom kontinentu. Osnovna ideja koja je stajala iza pojave tog plesa , bilo je

povezivanje plesne umjetnosti, rock'n'roll kulture i gimnastičkih elemenata. Taj ritmičan i

dinamičan ples osvojio je srca mnogih. Rock'n'roll se plesao u Njemačkoj, Švicarskoj i Italiji

gdje je i stavljen u natjecateljske okvire. Danas je to sport koji se sastoji od nebrojenog niza

kombinacija plesnih figura i raznovrsnih akrobacija. U svom vrhunskom obliku – u

međunarodnoj seniorskoj A kategoriji akrobatika i ples

su razvijeni do savršenstva, a uvode se sve teži i teži

gimnastički elementi – slobodna salta u svim oblicima,

twist, visoko curenje, rotacije partnerice oko svoje osi i

druge figure u zraku "od kojih zastaje dah".

Page 22: Istorijat i Karakteristike Plesova

LATINO-AMERIČKI PLESOVI

Od 1955. godine na amaterskim europskim prvenstvima, te od 1960. godine na svjetskim prvenstvima u početku su prikazivana četiri plesa: Samba, Rumba, Cha-cha-cha i Passo Doble. Uglavnom su ih osvajali francuski parovi. O pripadnosti Rumbe i Tanga bila su različita mišljenja. Rumbu su često spominjali kao šesti standardni ples, a Tango su, zbog svojih latinsko-američkih korijena, ubrajali u latinsko-američke plesove, kao četvrti ples. Tek je 1961. godine odlučeno, da će se Tango plesati kao peti ples u standardnim plesovima. Istovremeno je Rumba dobila svoje mjesto pored Cha-Cha-Cha, Sambe i Paso Doble-a, kao četvrti latinsko-američki ples. Jive je tek 1968. godine dobio mjesto, kao peti ples u natjecateljskoj grupi latinsko-američkih plesova, te priznavanje od strane Svjetskog saveza amaterskih plesača. Na kraju pedesetih godina XX. stoljeća, latinsko-američki plesovi su ušli u programe plesnih škola, a mladi su masovno pohađali plesne škole. S tehnikom latinsko-američkih plesova bavili su se i Englezi, koji su postavili temelje i danas važeće tehnike. Knjiga Waltera Lairda The Technique of Latin American Dancing, izdana 1964. godine, postala je i ostala temeljem latinsko-američkih plesova.Danas poznatu formu Paso Doble-a stilizirali su tadašnji francuski plesni učitelji i plesači. Na današnjim plesnim natjecanjima plesni parovi plešu Sambu, Cha-Cha-Cha, Rumbu, Paso Doble i Jive, sad već od davne 1968. godine.Ono, što smatram jako važnim: karakter plesa mora se pokazati, otplesati, odglumiti sa maksimalno pravilnom tehnikom. Bez karaktera, ples je mrtav, bez tehnike, gubi se brzina, jačina pokreta - sve je mlitavo.

Page 23: Istorijat i Karakteristike Plesova

Samba

Samba je zbirno ime više plesnih formi, koje su crni robovi sa sobom prenosili iz svoje domovine Konga, Sudana i Angole tijekom proteklih stoljeća u novu zemlju, Brazil. U to vrijeme ovaj ples je bio jako popularan, a nosio je ime "semba", što označava tipično gibanje kukova. Kod bantu naroda ekstazni ples je bio središte i osnovna karakteristika vjerskih (kultnih) proslava. Ova afrička plesna kultura se raširila i na obalama Brazila, a ples su udomili i Rio, Sao Paolo, Pernambuco, Bahia i Maranhao.

Pored tog plesnog izraza, popularan je bio i ples u krugu. U središtu kruga je plesao jedan plesač ili par. Ove plesove Brazilci su nazivali Batuque, Lundu ili Samba, a označavali su gibanje, odnosno proslave. Najpopularniji ples po krugu bio je "samba de moro", što možemo smatrati prethodnikom moderne sambe. Glazba Sambe proizlazi iz vjerske (kultne) glazbe drevne Afrike. Glavni instrumenti (bubnjevi, zvona) su uglavnom afričkog podrijetla. Brza, živahna glazba poticala je plesno gibanje. Tijekom plesa parovi obraćaju pažnju ne samo na gibanje unaprijed po prostoru, nego i na oživljavanje takozvanog Bounce-gibanja. Ovo gibanje nastaje savijanjem gležnjeva i koljena.

Page 24: Istorijat i Karakteristike Plesova

Karakter: živahna, ugodnaGibanje: cik-cak smjerovi,"paradiranje" i kruženje u prostoru ili na mjestuTakt: 2/4Tempo: 50 taktova/min.Naglasak: na drugom udarcuDizanje i spuštanje: Samba bounce akcijaDinamika: težina; sada i odjednom; fleksibilno

Tipična Samba bounce akcija postiže se savijanjem i ispružanjem koljena i gležnja potporne noge. Svako savijanje i ispružanje traje po 1/2 udarca. Stupanj korištenja bounce-a nije isti u svakoj figuri; neke figure imaju malo, a neke uopće nemaju tu akciju.

Samba gibanje trebalo bi prikazati "paradiranjem" po krugu u prostoru uz pokazivanje publici, ponekad bez gibanja po prostoru, ostajući na jednom mjestu.

U Plesnom centru Zagreb plesne tečajeve Sambe i ostalih Latino-američkih plesova možete pohađati kroz početnu plesnu poduku, naprednu plesnu poduku, individualnu plesnu poduku ili plesnu poduku za djecu.

Danas, Samba gospodari u brazilskom glazbenom životu. Svake godine u čast svjetski poznatom karnevalu u Riu, rađaju se nove Samba melodije. Nama je na ovim prostorima odlazak na Karneval skupa zabava, ali atmosfera u Riu je neopisiva. Nažalost, ovakva manifestacija ima i svoju tamnu stranu. Kada povorka od više stotina tisuća ljudi krene ni kamen na kamenu ne ostaje; događa se da ljudi jednostavno budu pregaženi.

Godine 1910. iz Brazila u Europu stigao je ples pod imenom maxixe, koji je plesni par vrlo tijesano pripijao, ali ples nije imao većeg uspjeha. U natjecateljskim krugovima ovaj brazilski ples ponovno se pojavljuje 1924. i '25. godine pod imenom Samba. Samba je tek iza II. svjetskog rata uvrštena na stalni repertoar plesnih orkestara. Jedan jako pojednostavljen oblik sambe 1948-49. godine postaje vrlo popularan.

Page 25: Istorijat i Karakteristike Plesova

Samba je izborila svoje mjesto na plesnom parketu svojom lakoćom i bezbrižnošću. Plesači se jednom vrstom valovitog gibanja u tijelu kreću po dvorani, a ono proizlazi iz gibanja zdjelice. U europsku formu sambe udomaćili su se i elementi gibanja podrijetlom iz Afrike.

Cha-Cha-Cha

Cha-cha-cha je ples koji proširuje obitelj latinsko-američkih sportskih plesova. Taj ples se uvrštava među najnovije pojave u razvoju afro-kubanske glazbe, isto kao i mambo, prvotno je postojala samo glazbena forma. Umjetno stvoren ples, varijanta Rumbe i Mamba. Relativno brz, pleše se na malom prostoru, izričito pun ideja i zaigran ples. Kreator cha-cha-cha glazbe je jedan glazbenik iz Havanne, Enrique Jorrin, koji je 1953. godine razvio sporiji mambo-cha-cha-cha iz prebrzo odsviranog mamba, ali nije stekao pravu slavu tim pokušajem. Mjesto "rođenja" Cha-Cha-Cha je Palladium na Brodwayu u New York-u. Samo ime Cha-Cha-Cha može se smatrati ritmičkim dijelom glazbe, što glazbenici razumljivo i jasno "izražavaju", a plesači interpretiraju kroz tri mala koraka.

Karakter: drzak, živahan, strastvenGibanje: stacionarno, par se giba u suprotne i u iste smjeroveTakt: 4/4Tempo: 30 taktova/min.

Page 26: Istorijat i Karakteristike Plesova

Naglasak: na prvom udarcuDizanje i spuštanje: nemaDinamika: odmjereni pokreti, odjednom, teško direktan i slobodna gibanja

U ovom plesu naglasak je na nogama i stopalima. Koreografija ne bi smjela dozvoliti previše prostornog gibanja. Velika pažnja se mora posvetiti usklađenosti ritma i pokreta.

U Plesnom centru Zagreb plesne tečajeve Cha-cha-cha i ostalih Latino-američkih plesova možete pohađati kroz početnu plesnu poduku, naprednu plesnu poduku, individualnu plesnu poduku, plesnu poduku za djecu ili plesove za svadbene svečanosti.

Chassé-i su slijed od tri koraka, koje plešemo u osnovnoj formi cha-cha-cha. Moramo obratiti pažnju, da širina koraka ne prelazi širinu naših kukova. Chassé možemo plesati s okretom ili bez, naprijed, natrag, na stranu ili na mjestu. Kao rezultat prijenosa težine na ispruženu nogu nastaje gibanje kukova za vrijeme plesa. Važno je, da se svjesno ne radi "umjetni zamah" kukova, nije elegantno. Prirodno gibanje kukova nikad ne izgleda pretjerano. Kubanska glazba, odnosno ples prvo je osvojio Sjevernu Ameriku, gdje je od 1954. godine postao najomiljenijim plesom. Isto tako i Europa je bila otvorena prema plesovima i glazbi latinsko-američkog porijekla, i vrlo brzo u više zemalja Cha-Cha-Cha je postao vrlo popularan (npr. u Njemačkoj, 1957. Gerd i Traute Hadrich prvi puta su prikazali ples na kongresu Društva plesnih učitelja Njemačke). Svojim čistim, jasnim ritmom te veselim figurama, mnogobrojnim varijacijama ovaj ples se brzo probio. Karakteristika mu je, da se skoro svaka njegova osnovna figura može prenijeti u rumbu. Naravno, mora se paziti, da interpretacija prenesenih figura uvijek bude u skladu s karakterom plesa. Tijekom plesa, plesni parovi se osjećaju slobodnim, karakterizira ih dobro raspoloženje i međusobna očaranost. Samouvjereni, malo se poigravaju s partnerom, a istovremeno i s gledateljima.

Cha-Cha-Cha je kao i svi ostali latino-američki plesovi 1961. godine uvršten u natjecateljske plesove. Od onda je među omiljenijim natjecateljskim latino-američkim plesovima. Glazba je brza, dadrska, temperamentna i isprekidana. Zanimljivo je da se Cha-Cha-Cha može plesati i na disco i pop glazbu.

Page 27: Istorijat i Karakteristike Plesova

Rumba

Rumba je inače zbirno ime više kubanskih parovnih plesova. Riječ Rumba je već odavno poznata, znači - "blagdan" ili "ples". Tijekom plesa miješaju se lirični s erotičnim elementima, a što se glazbe tiče, bogata je afro-kubanskim ritmovima. Iz ovih ritmova razvile su se dvije vrste plesova: Habanera u XIX. te Modern

Page 28: Istorijat i Karakteristike Plesova

Rumba u XX. stoljeću, koje su u bliskom međusobnom srodstvu. Glazba se svira ili sporo, kao što je u Europi kasnije popularna Rumba-Bolero; ili u bržem tempu, kao u Rumbi-Guaracha i "kubanskoj rumbi".

Karakter: erotična, osjećajna i strastvenaGibanje: stacionarno, prostorno, klizanje, tečno s naglascimaTakt: 4/4Tempo: 27 taktova/min.Naglasak: na četvrtom udarcuDizanje i spuštanje: nemaDinamika: teško, ritmički pokreti, koraci su jaki i direktni

Naglasak je na gibanju tijela, akciji kukova, koje nastaje kontroliranim prenošenjem težine s jedne na drugu nogu. Svaki pokret traje 1/2 udarca, a akcija tijela pojavljuje se u drugoj polovici udarca.

Veliku pažnju treba posvetiti dinamici i usklađenosti ritma i pokreta, da bi proizveli kontinuirano gibanje s potrebnim kontrastima i osjećajnošću. Tijelo nikada ne prestaje mijenjati svoj oblik. Pokreti rukama proizlaze iz središta tijela i rezultat su gibanja tijela!

Pažnju treba posvetitii prezentaciji stopala, odnosno artikulaciji gibanja. Stopala su stalno u kontaktu s podom. Partner mora osjećajno voditi partnericu rukama i imati na umu ideju o njenom kretanju.

U Plesnom centru Zagreb plesne tečajeve Rumbe i ostalih Latino-američkih plesova možete pohađati kroz početnu plesnu poduku, naprednu plesnu poduku, individualnu plesnu poduku, plesnu poduku za djecu ili plesove za svadbene svečanosti.

Rumba je u Europu stigla 1930. godine preko New Yorka. Prvi Rumba-hit bio je "The peanut wendor", koji je osvojio cijeli svijet. Prve koreografije izradili su Englezi, a zatim su ih preuzeli i Francuzi i Nijemci. Između 1931. i 1933. godine Rumba se nije baš probila, jer je većina nije znala plesati. Najčešće su plesali

Page 29: Istorijat i Karakteristike Plesova

foxtrott korake dodajući im gibanje kukova. Novi zalet je dobila nakon 1945. godine zahvaljujući Francuzima. Zajedno s njima rumbom su se bavili i Englezi. Tijekom dva "Rumba-rata" (1956-58 i 1961-63) raspravljali su o standardizaciji tehnike rumbe. Sučeljavali su se tzv. "Cuban style", kojeg je izvjesni Francuz, Pierre, razvio iz mamba u Engleskoj, i "Square Rumba", spori Rumba-Bolero, kojeg je razvio Lucien David u Francuskoj. "Rumba-rat" je završio tako, da je međunarodni odbor odlučio, da se Rumba može graditi na dva osnovna koraka. Na kraju se proširio "Cuban Style" s obzirom, da su se skoro svi parovi koristili ovim stilom. Današnje plesne škole se isto koriste ovim stilom.

Ovaj ples karakterizira erotska igra, vruće ljubavno natjecanje. U puno figura pokazuje se umjetnost ženskog zavođenja. U međusobnoj konverzaciji žene i muškarca, žena se dvoumi između predanosti i odbijanja, a muškarac između privlačenja i neovisnosti. Izraz toga postiže se sa snažnim gibanjem kukova i zdjelice. U opisima iz XIX. stoljeća, rumbu prikazuju, kao strastven, zavodljiv ples u kojem se žena trudi zavesti muškarca izazovnim gibanjem kukova. Gibanje kukova je tipičan element Rumbe, koje nastaje prijenosom težine na ispruženu nogu, ali pri tome je bitno, da ne stvaramo "umjetno gibanje kukova" što nikako nije elegantno. Prirodno gibanje kukova neće se nikada doimati pretjeranim. U interesu kreiranja estetskog i lijepog plesa u rumbu su unijeti različiti jazz elementi.

Od 1964. godine Rumba je priznata, kao natjecateljski ples i od tada je neizostavni program latino-američkih pleso

Page 30: Istorijat i Karakteristike Plesova

Paso Doble

Paso Doble je porijeklom španjolski ples, glazbua pleše se uz glazbu španjolske koračnice. U Španjolskoj ples se sam po sebi ne prikazuje na plesnom podiju, a ako da, izvodi se u samostalnoj verziji na pozornici. Paso Doble je poznat već od dvadesetih godina XX. stoljeća, kada su zvali pantomimom koride (bikoborbe). Današnja forma je razvijena u Francuskoj, gdje su ga u početku plesali baletni umjetnici, a tek kasnije se razvila show i natjecateljska varijanta.

Karakter: ponos i dostojanstvo, španjolski, s dodatkom Flamenko korakaGibanje: prostorno i progresivno, kruženje i koračanje, pokreti s plaštem

Takt: 2/4Tempo: 62 takta/min.Naglasak: lagani na prvom udarcuDizanje i spuštanje: ima u nekim figuramaDinamika: koračanje (koračnica) je čvrsto i direktno

U Plesnom centru Zagreb plesne tečajeve Paso Doble-a i ostalih Latino-američkih plesova možete pohađati kroz početnu plesnu poduku, naprednu plesnu poduku, individualnu plesnu poduku, plesnu poduku za djecu ili plesove za svadbene svečanosti.

Page 31: Istorijat i Karakteristike Plesova

Naglašava se stalno, trodimenzionalno mijenjanje oblika tijela, "začinjen" Flamenko pokretima uz korištenje ruke, laktova, zglobova i prstiju. Za kreiranje ispravne interpretacije dinamike, koriste se stopala, točnije pete. Karakteristične su linije: Spanish, Press line; dizanja i flamenko tepovi.

Paso Doble prikazuje koridu u kojoj plesač preuzima ulogu toreadora, a plesačica crvenog plašta. Plesač i plesačica se zajedno gibaju oko zamišljenog bika, tijekom čega izvode flamenko elemente i stilizirane figure, koje podsjećaju na borbu u areni.

Osnova plesa je "Paso Doble" (dvokorak), naglašeno postavljanje pete i jastučića stopala te ritmički putujući koraci. Jedan od karakterističnih elementa je Appel, korak, koji se pleše energično, na jednom mjestu na jastučiću stopala, blagim spuštanjem koljena. Appel je često uvodni korak mnogih figura.

Karakter "Paso" plesača uveliko određuje motiv koride. Od plesača, kao matadoratoreadora očekuje seskoro pretjerani ponos, hrabra odlučnost i elegancija, a od plesačice svjesna udaljenost, velika fleksibilnost i brzina - sve, kao posljedica plesaču prepuštene uloge vođenja. Za ovaj ples je potrebna velika koncentracija, "vatra" i prigušena samokontrola. Koraci se izvode zatezanjem cijele mišićne strukture. Samo se tako može postići za ovaj ples karakteristično kratko, brzo gibanje te izvođenje kontroliranih poza. Potporna noga je uvijek blago savijena.

Od 1959. godine Paso Doble je uvršten u krug latino-američkih natjecateljskih plesova, kao četvrti natjecateljski ples.

Glazba: dostojanstvena, poletna, energična, oštra koračnica, jasno strukturirana - uvod, dva glavna dijela s točno određenim vrhuncima (frazirana).

Page 32: Istorijat i Karakteristike Plesova

Jive

Jive je međunarodno priznato ime jednog plesa, koji ima više vrsta, međusobno bliskih afro-američkih predaka. Članovi ove obitelji su na početku tridesetih godina XX. stoljeća Lindy Hop, Blues i Swing. Ove plesove su pratili u četrdesetima hit plesovi tih vremena, kao što su Boogie-Woogie, Jitterbug i Beebop, a u pedesetima priključio im se i Rock and Roll. Karakteristika ovih plesnih formi je - još i u današnje vrijeme - glazba, koja privlači na ples, koja je ritmičkim naglašavanjem privlačila i privlači mlade i stare podjednako.

Karakter: ritmički, "kick"-ovi i "flick"-oviGibanje: nije progresivno, od i do "gibajućeg centra"Takt: 4/4Tempo: 44 takta/min.Naglasak: na drugom i četvrtom udarcuDizanje i spuštanje: nemaDinamika: odjednom, direktna i lagana gibanja

U Plesnom centru Zagreb plesne tečajeve Jive-a i ostalih Latino-američkih plesova možete pohađati kroz početnu plesnu poduku, naprednu plesnu poduku,

Page 33: Istorijat i Karakteristike Plesova

individualnu plesnu poduku, plesnu poduku za djecu ili plesove za svadbene svečanosti.

Miješaju se stilovi Jitterbuga i Boogie Woogia - kick-ovi i flick-ovi te gibanje torza i kukova.

Ove plesove su razvijali i koreografijski dopunjavali u SAD-u udomaćenim slobodnim stilovima, a u Europu su stigli zahvaljujući američkim vojnicima. U plesu prevladava slobodan stil gibanja i akrobatski elementi, koji su u krugu mladih brzo postali popularni. Nakon rata, glavna glazbena smjernica postao je Boogie, ali su suci tražili jednu umjereniju formu, da bi tu formu "uklopili" u plesne dvorane. Tako su engleski učitelji formirali - koristeći nešto sporiju glazbu - elegantni, ali ipak živahni Jive. Ples je dosta vezan uz jedno mjesto, a koraci se sastoje u najvećem dijelu od Rock i Chassé elemenata. Jive je uočljivo živahan, mlađahan, veseo, temperamentan, ritmički ples u kojem plesni parovi svojim koracima ističu glazbeni naglasak.

Jive je najživahniji ples među latino-američkim plesovima. Na natjecanjima, pa i u plesnim školama uglavnom začara mlade ljude. Godine 1968.godine uvršten je u krug latinsko-američkih natjecateljskih plesova, kao peti natjecateljski ples.

Glazba: brza, poletna, temperamentna, očaravajuća, bezbrižna, vesela...

Ples - (eng. dance, franc. danse, njem. Tanz, tal. danza) je ritmično pokretanje tijela prema zvucima glazbe (rjeđe bez glazbe), pojedinačno, u parovima ili u skupinama. Ples prati čovjeka od pamtivijeka, a još i crteži u spiljama pokazuju čovjeka kako pleše. U svojim počecima, ples je bio motorička reakcija na određene emocije, na pojačano veselje, strah, žalost, ljubav ili mržnju. Motoričke reakcije na ta uzbuđenja bili su živahni, iracionalni, ali vrlo izraženi sljedovi pokreta, koji su višekratnim uzastopnim ponavljanjem poprimili određeni ritmički obrazac i pretvorili se u ples.Riječ ples koristimo za pokret ljudskog tijela bilo kao vrstu umjetnosti (balet) ili kao vid druženja (socijalizacije), duhovne ili neke druge ritualne ili zabavne namjene.

Smisao i funkcija plesa

Page 34: Istorijat i Karakteristike Plesova

Osim što povoljno djeluje na metabolizam i fizičku spremnost organizma, pomaže pri opuštanju kod fizičkog umora i psihičke napetosti, obnavlja duhovnu snagu pojedinca i pruža vrhunski užitak, što je bitno za ostvarivanje ravnoteže u životu.Ples nije samo gibanje u ritmu muzike, on zahtijeva rad svakog dijela tijela čime se poboljšava koordinacija, te razvija koncentracija i brzina razmišljanja i pamćenja putem zabave i opuštanja. Sve to potencira bolju radnuspremnost, a učenicima olakšava učenje i uči ih disciplini i organizaciji vremena kako bi i u daljnjem životu uspješno usklađivali obiteljske i poslovne obaveze i razonodu.S obzirom na današnji ubrzani način života, praćen stalnim stresovima, ples je idealni lijek za poboljšanje psihofizičke kondicije, jer oslobađa dugotrajno nakupljanu negativnu energiju.

Šta je ples?

Ples je ritmičko pokretanje tijela, obično u skladu sa muzikom i u ograničenom prostoru s ciljem izražavanja ideja ili emocija, oslobađanja energije ili jednostavno uživanja u samom pokretu. Ples je jedna od najstarijih umjetnosti, a prisutna je u svakoj kulturi svijeta. Motivi plesa mogu biti: obredni, svečani, religijski, magijski, teatralni, društveni, estetski...

Ples je trodimenzionalna umjetnost. Prostorna komponenta ritma je očigledna, nižu se ravna i kružna kretanja kroz prostor, kombinovano sa udaljavanjem i približavanjem. Dinamiku i njen ritam određuje izmjenjivanje napetih i opuštenih, jakih i slabih pokreta, kratkog ili dugog vremenskog trajanja. Još jedna važna komponenta je tok pokreta: slobodan, impulsivan ili vezan. Prisutnost sve četiri komponente ritma posebnost je plesa. Većina ostalih umjetnosti ima ih manje, pa moraju posjedovati načine i sredstva za virtualno dočaravanje komponente koja im nedostaje.

Ples je društvena aktivnost, prisutna u cijelom svijetu. Ples je jezik koji ne poznaje granice. On pokretima izražava emocije. Zato i može doprijeti do ljudi različitih nacija, vjera, obrazovanja i starosne dobi. Ples nudi radost i nadahnuće onima koji plešu i onima koji gledaju. Ples obogaćuje i hrani dušu čovjeka.

Zašto baš ples?

Najnovija istraživanja pokazuju da je upravo ples odlična vježba i za koordinaciju. Uz brzo hodanje, bicikl i plivanje, ples je jedan od oblika takve aerobne vježbe. Što se intenziteta tiče, mjerljiv je sa bilo kojim drugim sportom, ali mnogo je zabavniji od džoginga ili sličnih aktivnosti na otvorenom, koje su nekima potpuno neatraktivne. Prilikom plesa povrede su veoma rijetke , a kad je riječ o rekreativnom plesu, mogli bismo reći da ih zapravo i nema!

Page 35: Istorijat i Karakteristike Plesova

Ples:

 - podiže tonus cijelog tijela

 - popravlja držanje i ravnotežu

 - razvija stabilnost i fleksibilnost

 - umanjuje stres i napetost

 - gradi samopouzdanje

 - obogaćuje društveni život.

 

Ples poboljšava koordinaciju pokreta, koordinaciju rada mišića, kao i opuštanje mišića. Uz to, jača tetive i ligamente, a zglobove čini pokretljivijim i to kod svih starosnih grupa. Svaki instruktor plesa će zahtijevati da obratite pažnju na pravilno držanje, što će kao posljedicu imati spriječavanje oštećenja diskusa                             ( međupršljenska hrskavica kičme ).

Ples donosi fizičko zadovoljstvo i dobro je sredstvo u borbi protiv stresa, jer prijatni ritmički pokreti podstiču lučenje hormona zadovoljstva ( serotonina ), hormona kreativnosti, a nakon nekog vremena luči se i endorfin, još jedan hormon zadovoljstva.

Prema kratkom prikazu nekih aspekata uticaja plesa na zdravlje koji su objavljeni 1994. godine ( Mayo Foundation for Medical Education and Research iz Rochestera ) pokazalo se da je energetska potrošnja tokom plesanja relativno visoka. Tokom 30 minuta plesanja troši se između 200 i 500 kcal. Takođe za jedan dan plesanja napravi se toliko koraka, koliko je potrebno za prelazak udaljenosti od 7 km.

Samba

 

Samba je zbirno ime više plesnih formi, koje su crni robovi sa sobom prenosili iz svoje domovine Konga, Sudana i Angole tijekom proteklih stoljeća u novu zemlju, Brazil. U to vrijeme ovaj ples je bio jako popularan, a nosio je ime "semba", što označava tipično gibanje kukova. Kod bantu naroda ekstazni ples je bio središte i osnovna karakteristika vjerskih (kultnih) proslava. Ova afrička plesna kultura se raširila i na obalama Brazila, a ples su udomili i Rio, Sao Paolo, Pernambuco, Bahia i Maranhao.

Pored tog plesnog izraza, popularan je bio i ples u krugu. U središtu kruga je plesao jedan plesač ili par.

Page 36: Istorijat i Karakteristike Plesova

Ove plesove Brazilci su nazivali batuque, lundu ili samba, a označavali su gibanje, odnosno proslave. Najpopularniji ples po krugu bio je "samba de moro", što možemo smatrati prethodnikom moderne sambe. Muzika sambe proizlazi iz vjerske (kultne) glazbe drevne Afrike. Glavni instrumenti (bubnjevi, zvona) su uglavnom afričkog podrijetla. Brza, živahna muzika poticala je plesno gibanje. Tijekom plesa parovi obraćaju pažnju ne samo na gibanje unaprijed po prostoru, nego i na oživljavanje takozvanog Bounce-gibanja. Ovo gibanje nastaje savijanjem gležnjeva i koljena.

Danas, samba gospodari u brazilskom muzičkom životu. Svake godine u čast svjetski poznatom karnevalu u Riu, rađaju se nove samba melodije. Nama je na ovim prostorima odlazak na Karneval skupa zabava, ali atmosfera u Riu je neopisiva. Nažalost, ovakva manifestacija ima i svoju tamnu stranu. Kada povorka od više stotina tisuća ljudi krene ni kamen na kamenu ne ostaje; događa se da ljudi jednostavno budu pregaženi.

Godine 1910. iz Brazila u Europu stigao je ples pod imenom maxixe, koji je plesni par vrlo tijesano pripijao, ali ples nije imao većeg uspjeha. U takmičarskim krugovima ovaj brazilski ples ponovno se pojavljuje 1924. i '25. godine pod imenom samba. Samba je tek iza II. svjetskog rata uvrštena na stalni repertoar plesnih orkestara. Jedan jako pojednostavljen oblik sambe 1948-49. godine postaje vrlo popularan.

Samba je izborila svoje mjesto na plesnom parketu svojom lakoćom i bezbrižnošću. Plesači se jednom vrstom valovitog gibanja u tijelu kreću po dvorani, a ono proizlazi iz gibanja zdjelice. U europsku formu sambe udomaćili su se i elementi gibanja podrijetlom iz Afrike.

Karakteristike

Karakter: živahna, ugodnaGibanje: cik-cak smjerovi,"paradiranje" i kruženje u prostoru ili na mjestuTakt: 2/4Tempo: 50 taktova/min.Naglasak: na drugom udarcuDizanje i spuštanje: Samba bounce akcijaDinamika: težina; sada i odjednom; fleksibilno

Interpretacija

Tipična Samba bounce akcija postiže se savijanjem i ispružanjem koljena i gležnja potporne noge. Svako savijanje i ispružanje traje po 1/2 udarca. Stupanj korištenja bounce-a nije isti u svakoj figuri; neke figure imaju malo, a neke uopće nemaju tu akciju.

Samba gibanje trebalo bi prikazati "paradiranjem" po krugu u prostoru uz pokazivanje publici, ponekad bez gibanja po prostoru, ostajući na jednom mjestu.

 

Cha-cha-cha

 

Cha-cha-cha je ples koji proširuje obitelj latinsko-američkih sportskih plesova. Taj ples se uvrštava među najnovije pojave u razvoju afro-kubanske glazbe, isto kao i mambo, prvotno je postojala samo muzička forma. Umjetno stvoren ples, varijanta rumbe i mamba. Relativno brz, pleše se na malom prostoru, izričito pun ideja i zaigran ples. Kreator cha-cha-cha muzike je jedan muzičar iz Havanne,

Page 37: Istorijat i Karakteristike Plesova

Enrique Jorrin, koji je 1953. godine razvio sporiji mambo-cha-cha-cha iz prebrzo odsviranog mamba, ali nije stekao pravu slavu tim pokušajem. Mjesto "rođenja" cha-cha-cha je Palladium na Brodwayu u New York-u. Samo ime cha-cha-cha može se smatrati ritmičkim dijelom glazbe, što glazbenici razumljivo i jasno "izražavaju", a plesači interpretiraju kroz tri mala koraka.

Chassé-i su slijed od tri koraka, koje plešemo u osnovnoj formi cha-cha-cha. Moramo obratiti pažnju, da širina koraka ne prelazi širinu naših kukova. Chassé možemo plesati s okretom ili bez, naprijed, natrag, na stranu ili na mjestu. Kao rezultat prijenosa težine na ispruženu nogu nastaje gibanje kukova za vrijeme plesa. Važno je, da se svjesno ne radi "umjetni zamah" kukova, nije elegantno. Prirodno gibanje kukova nikad ne izgleda pretjerano. Kubanska muzika, odnosno ples prvo je osvojio Sjevernu Ameriku, gdje je od 1954. godine postao najomiljenijim plesom. Isto tako i Europa je bila otvorena prema plesovima i muzici latinsko-američkog porijekla, i vrlo brzo u više zemalja cha-cha-cha je postao vrlo popularan (npr. u Njemačkoj, 1957. Gerd i Traute Hadrich prvi puta su prikazali ples na kongresu Društva plesnih učitelja Njemačke). Svojim čistim, jasnim ritmom te veselim figurama, mnogobrojnim varijacijama ovaj ples se brzo probio. Karakteristika mu je, da se skoro svaka njegova osnovna figura može prenijeti u rumbu. Naravno, mora se paziti, da interpretacija prenesenih figura uvijek bude u skladu s karakterom plesa. Tijekom plesa, plesni parovi se osjećaju slobodnim, karakterizira ih dobro raspoloženje i međusobna očaranost. Samouvjereni, malo se poigravaju s partnerom, a istovremeno i s gledateljima.

Cha-cha-cha je kao i svi ostali latinsko-američki plesovi 1961. godine uvršten u takmičarske plesove. Od onda je među omiljenijim natjecateljskim latinsko-američkim plesovima. Muzika je brza, dadrska, temperamentna i isprekidana. Zanimljivo je da se cha-cha-cha može plesati i na disco i pop glazbu.

 

Karakteristike

Karakter: drzak, živahan, strastvenGibanje: stacionarno, par se giba u suprotne i u iste smjeroveTakt: 4/4Tempo: 30 taktova/min.Naglasak: na prvom udarcuDizanje i spuštanje: nemaDinamika: odmjereni pokreti, odjednom, teško direktan i slobodna gibanja

 

Interpretacija

U ovom plesu naglasak je na nogama i stopalima. Koreografija ne bi smjela dozvoliti previše prostornog gibanja. Velika pažnja se mora posvetiti usklađenosti ritma i pokreta.

 

Rumba

 

Page 38: Istorijat i Karakteristike Plesova

Rumba je inače zbirno ime više kubanskih parovnih plesova. Riječ rumba je već odavno poznata, znači -  "ples". Tijekom plesa miješaju se lirični s erotičnim elementima, a što se muzike tiče, bogata je afro-kubanskim ritmovima. Iz ovih ritmova razvile su se dvije vrste plesova: habanera u XIX. te modern rumba u XX. stoljeću, koje su u bliskom međusobnom srodstvu. Muzika se svira ili sporo, kao što je u Europi kasnije popularna rumba-bolero; ili u bržem tempu, kao u rumbi-guaracha i "kubanskoj rumbi".

Rumba je u Europu stigla 1930. godine preko New Yorka. Prvi rumba-hit bio je "The peanut wendor", koji je osvojio cijeli svijet. Prve koreografije izradili su Englezi, a zatim su ih preuzeli i Francuzi i Nijemci. Između 1931. i 1933. godine rumba se nije baš probila, jer je većina nije znala plesati. Najčešće su plesali foxtrott korake dodajući im gibanje kukova. Novi zalet je dobila nakon 1945. godine zahvaljujući Francuzima. Zajedno s njima rumbom su se bavili i Englezi. Tijekom dva "rumba-rata" (1956-58 i 1961-63) raspravljali su o standardizaciji tehnike rumbe. Sučeljavali su se tzv. "Cuban style", kojeg je izvjesni Francuz, Pierre, razvio iz mamba u Engleskoj, i "Square Rumba", spori rumba-bolero, kojeg je razvio Lucien David u Francuskoj. "Rumba-rat" je završio tako, da je međunarodni odbor odlučio, da se rumba može graditi na dva osnovna koraka. Na kraju se proširio "Cuban Style" s obzirom, da su se skoro svi parovi koristili ovim stilom. Današnje plesne škole se isto koriste ovim stilom.

Ovaj ples karakterizira erotska igra, vruće ljubavno natjecanje. U puno figura pokazuje se umjetnost ženskog zavođenja. U međusobnoj konverzaciji žene i muškarca, žena se dvoumi između predanosti i odbijanja, a muškarac između privlačenja i neovisnosti. Izraz toga postiže se sa snažnim gibanjem kukova i zdjelice. U opisima iz XIX. stoljeća, rumbu prikazuju, kao strastven, zavodljiv ples u kojem se žena trudi zavesti muškarca izazovnim gibanjem kukova. Gibanje kukova je tipičan element rumbe, koje nastaje prijenosom težine na ispruženu nogu, ali pri tome je bitno, da ne stvaramo "umjetno gibanje kukova" što nikako nije elegantno. Prirodno gibanje kukova neće se nikada doimati pretjeranim. U interesu kreiranja estetskog i lijepog plesa u rumbu su unijeti različiti jazz elementi.

Od 1964. godine rumba je priznata, kao takmičarski ples i od tada je neizostavni program latino-američkih plesova.

 Karakteristike

Karakter: erotična, osjećajna i strastvenaGibanje: stacionarno, prostorno, klizanje, tečno s naglascimaTakt: 4/4Tempo: 27 taktova/min.Naglasak: na četvrtom udarcuDizanje i spuštanje: nemaDinamika: teško, ritmički pokreti, koraci su jaki i direktni

Interpretacija

Naglasak je na gibanju tijela, akciji kukova, koje nastaje kontroliranim prenošenjem težine s jedne na drugu

nogu. Svaki pokret traje 1/2 udarca, a akcija tijela pojavljuje se u drugoj polovici udarca.

Veliku pažnju treba posvetiti dinamici i usklađenosti ritma i pokreta, da bi proizveli kontinuirano gibanje s potrebnim kontrastima i osjećajnošću. Tijelo nikada ne prestaje mijenjati svoj oblik. Pokreti rukama proizlaze iz središta tijela i rezultat su gibanja tijela!

Pažnju treba posvetitii prezentaciji stopala, odnosno artikulaciji gibanja. Stopala su stalno u kontaktu s podom. Partner mora osjećajno voditi partnericu rukama i imati na umu ideju o njenom kretanju.

 

Page 39: Istorijat i Karakteristike Plesova

Paso doble

 

Paso doble je porijeklom španjolski ples, pleše se uz muziku španjolske koračnice. U Španjolskoj ples se sam po sebi ne prikazuje na plesnom podiju, a ako da, izvodi se u samostalnoj verziji na pozornici. Paso doble je poznat već od dvadesetih godina XX. stoljeća, kada su zvali pantomimom koride ( borbe bikovima). Današnja forma je razvijena u Francuskoj, gdje su ga u početku plesali baletni umjetnici, a tek kasnije se razvila show i takmičarska varijanta.

Paso doble prikazuje koridu u kojoj plesač preuzima ulogu toreadora, a plesačica crvenog plašta. Plesač i plesačica se zajedno gibaju oko zamišljenog bika, tokom čega izvode flamenko elemente i stilizirane figure, koje podsjećaju na borbu u areni.

Osnova plesa je "paso doble" (dvokorak), naglašeno postavljanje pete i jastučića stopala te ritmički putujući koraci. Jedan od karakterističnih elementa je Appel, korak, koji se pleše energično, na jednom mjestu na jastučiću stopala, blagim spuštanjem koljena. Appel je često uvodni korak mnogih figura.

Karakter "paso" plesača uveliko određuje motiv koride. Od plesača, kao matadoratoreadora očekuje seskoro pretjerani ponos, hrabra odlučnost i elegancija, a od plesačice svjesna udaljenost, velika fleksibilnost i brzina - sve, kao posljedica plesaču prepuštene uloge vođenja. Za ovaj ples je potrebna velika koncentracija, "vatra" i prigušena samokontrola. Koraci se izvode zatezanjem cijele mišićne strukture. Samo se tako može postići za ovaj ples karakteristično kratko, brzo gibanje te izvođenje kontroliranih poza. Potporna noga je uvijek blago savijena.

Od 1959. godine paso doble je uvršten u krug latino-američkih takmičarskih plesova, kao četvrti takmičarski ples.

Muzika: dostojanstvena, poletna, energična, oštra koračnica, jasno strukturirana - uvod, dva glavna dijela s točno određenim vrhuncima (frazirana).

 Karakteristike

Karakter: ponos i dostojanstvo, španjolski, s dodatkom Flamenko koraka.Gibanje: prostorno i progresivno, kruženje i koračanje, pokreti s plaštem.

Takt: 2/4Tempo: 62 takta/min.Naglasak: lagani na prvom udarcuDizanje i spuštanje: ima u nekim figuramaDinamika: koračanje (koračnica) je čvrsto i direktno

Interpretacija

Naglašava se stalno, trodimenzionalno mijenjanje oblika tijela, "začinjen" Flamenko pokretima uz korištenje ruke, laktova, zglobova i prstiju. Za kreiranje ispravne interpretacije dinamike, koriste se stopala, točnije pete. Karakteristične su linije: Spanish, Press line; dizanja i flamenko tepovi.

 

Page 40: Istorijat i Karakteristike Plesova

Jive

 

Jive je međunarodno priznato ime jednog plesa, koji ima više vrsta, međusobno bliskih afro-američkih predaka. Članovi ove obitelji su na početku tridesetih godina XX. stoljeća Lindy Hop, Blues i Swing. Ove plesove su pratili u četrdesetima hit plesovi tih vremena, kao što su boogie-woogie, jitterbug i beebop, a u pedesetima priključio im se i rock and roll. Karakteristika ovih plesnih formi je - još i u današnje vrijeme - muzika, koja privlači na ples, koja je ritmičkim naglašavanjem privlačila i privlači mlade i stare podjednako.

Ove plesove su razvijali i koreografski dopunjavali u SAD-u udomaćenim slobodnim stilovima, a u Europu su stigli zahvaljujući američkim vojnicima. U plesu prevladava slobodan stil gibanja i akrobatski elementi, koji su u krugu mladih brzo postali popularni. Nakon rata, glavna glazbena smjernica postao je boogie, ali su suci tražili jednu umjereniju formu, da bi tu formu "uklopili" u plesne dvorane. Tako su engleski učitelji formirali - koristeći nešto sporiju glazbu - elegantni, ali ipak živahni jive. Ples je dosta vezan uz jedno mjesto, a koraci se sastoje u najvećem dijelu od Rock i Chassé elemenata. Jive je uočljivo živahan, mlađahan, veseo, temperamentan, ritmički ples u kojem plesni parovi svojim koracima ističu muzički naglasak.

Jive je najživahniji ples među latino-američkim plesovima. Na takmičenjima, pa i u plesnim školama uglavnom očara mlade ljude. Godine 1968.godine uvršten je u krug latino-američkih takmičarskih plesova, kao peti takmičarski ples.

Muzika: brza, poletna, temperamentna, očaravajuća, bezbrižna, vesela...

 

Karakteristike

Karakter: ritmički, "kick"-ovi i "flick"-oviGibanje: nije progresivno, od i do "gibajućeg centra"Takt: 4/4Tempo: 44 takta/min.Naglasak: na drugom i četvrtom udarcuDizanje i spuštanje: nemaDinamika: odjednom, direktna i lagana gibanja

Interpretacija

Miješaju se stilovi Jitterbuga i Boogie Woogia - kick-ovi i flick-ovi te gibanje torza i kukova.