Istorija i Razvoj Fotografije

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Istorijat i Razvoj fotografije

Citation preview

Seminarski radFotografija

Sadraj:Uvod ... 3Istorija..... 3Fotograf .. 5Vrste fotografa ... 5Fotografska oprema ... 5Fotoaparat .. 6Digitalni fotoaparat 8HDR . 12Astrofotografija 13Makrofotografija .. 13Fotografija u novinarstvu . 14Pravilo treine .. 15Zanimljivosti 16Pregled vanijih dogaaja u istoriji fotografije .... 18Zakljuak .. 20Literatura .. 21

UvodFotografijaje tehnikadigitalnogilihemijskogzapisivanja prizora iz stvarnosti na sloju materijala koji je osetljiv nasvetlostkoja na njega pada. Re je nastala od grkih rei phos("svetlo") i graphis("crtanje") iligraph, koje zajedno imaju znaenje "crtanje pomou svetlosti". Istim nazivom se oznaavaju i tehnika delatnost i umetnika disciplina.Istorija

Slika 1Opisana u starom veku od Aristotela, kamera opskura je, naroito od vremena renesansepa nadalje, sluila slikarima i arhitektima kao pomono sredstvo u prenoenju crteaiz prirode. Njom su se sluili, u sline, crtake svrhe, i pioniri fotografije:Nieps,DageriTalbot. Oni su poznavali principe optikog prenoenja slike iz prirode pomou svetlosti, ali je svaki na svoj nain nastojao da sliku fiksira i sauva je zauvek. Najraniju sliku nainjenu uz pomo svetlosti ikamere opskuredobio je1826. godine FrancuzNisefor Nijeps. On je upotrebio metalnu plou premazanu tenim rastvorom bitumena (asfalta) i izloio u kameri opskuri. Ekspozicija je trajala 8 sati. Ta fotografija (popularno nazvana Pogled na golubarnik) sauvana je, a otkrio ju je1952. godine istoriar fotografije Helmut Gernshajm (Slika 1). Francuski slikar panorama i pozorinog dekora (scenografija)Luj Mande Dagerusavrio jeNijepsovpostupak - sa kojim je prethodno sklopio ugovor o usavravanju - unevi u proces soli srebra i dobio prve fotografije na posrebrenoj ploi1837. godine. Dve godine kasnije, 19. avgusta1839. Dagerovo usavreno otkrie je zvanino objavljeno pred francuskom Akademijom nauka i poklonjeno svetu pod nazivomdagerotipija. Taj dan se smatra roendanom fotografije. Dager je posrebrenu plou izlagao jodnoj pari, a nevidljivu sliku uinio vidljivom tako to ju je razvijao (izazvao) u pari ive i fiksirao u rastvoru natrijum sulfita (tj. kuhinjske soli).Dagerotipijesu bile unikati i mogle su se posmatrati samo pod odreenim uglom.EnglezVilijam Henri Foks Talbotje nezavisno zapoeo svoje eksperimente1835. godine kada je dobio prve fotografske minijature na papiru. On je primenio drugaiji postupak koji je nazvaokalotipija(gr. lepi otisak). Kasnije, pod pritiskom svoje porodice i javnosti promenio mu je naziv utalbotipija. Talbot je ukameru opskuruunosio papir prepariran srebrnim hloridom i tako dobijao negativ, od koga se, prosvetljavanjem (tj. kopiranjem) mogao dobiti neogranien broj pozitiva. Time je postavljen princip negativ-pozitiv na kome poiva savremena fotografija. Talbot je izneo u javnost svoje otkrie u Londonu, samo nekoliko meseci posleDagera. Krajem etvrte decenije dolo je do unoenja stakla kao podloge za fotografski negativ (otkrie Nieps de Sen Viktora iz 1847), a1851. Frederik Skot Arer upotrebio je kolodijumsku emulziju kao nosioca fotoosetljivog sloja. Zahvaljujui kolodijumskoj, tzv. mokroj ploi fotografija je postala pristupanija, pa je zapoeo njen prodor u sve grane ivota. Godine1871. Englez Riard Li Medoks objavio je mogunost proizvodnje tzv.suve ploena bazi elatinske emulzije. Tim otkriem, a naroito uvoenjemceluloidnog filmakao nosaa emulzije (Dord Istmen,1888.) zapoinje razdoblje industrijske proizvodnje fotografskog materijala.Sva prethodno pomenuta otkria odvijaju se na podruju crno-bele fotografije. Prve eksperimente sa bojom izveo je francuski muziar Luj Dik Doron oko 1868-69. Mada je dobio neke primerke fotografija u boji (a sauvana je Pogled na Angulem, 1877) postupak je bio sloen za izvoenje i nije imao veeg odjeka u javnosti. Za prodor fotografije u boji zasluna subraa Ogist i Luj Limijer,1904. Oni su izumeli postupak sa obojenim zrncima krompirovog skroba (Autohrom) i to je prvi praktino primenljiv postupak za fotografiju u boji, uveden u fotografsku praksu1907. godine. Meutim, do ire primene boje u fotografiji dolazi posle1930. sa usavravanjem filma u boji, najpre od nemakog proizvoaa Agfa, zatim i od amerikog Kodaka. Naredno veliko otkrie na tom polju je trenutna polaroid-fotografija (izum Edvina Landa,1947.) kojom se neposredno posle snimanja dobija gotov pozitiv.

FotografFotografje osoba koja profesionalno fotografie, odnosno obavlja fotografsku delatnost. U uem smislu se uvek misli na fotografa koji radi u foto-ateljeu i obavlja razne vrste fotografskih usluga (snima za dokumenta, razvijafilmovei izraujefotografije), dok u irem smislu fotograf obuhvata itav spektar specijalizovanih zanimanja.Sve jednostavnija fotografska tehnika omoguuje i laicima da naprave fotografiju, ali se strunost fotografa ogleda u poznavanju fotografskih vetina - manipulisanje svetlou i vizuelnim formama, razumevanje prizora (sadraja fotografije) itd. Primarno fotografsko obrazovanje podrazumeva poznavanje upotrebe fotoaparata i geometrijske optikekao delafizikekoji izuavasvetlost. Osnovni proizvod fotografa jefotografijau materijalnoj ili digitalnoj formi.Vrste fotografa Fotograf zanatlija (osoba koje fotografie u fotografskoj radnji), Fotoreporter, Umetniki fotograf, Modni fotograf, Reklamni i industrijski fotograf, Fotoamateritd.Fotografska opremaZa fotografisanje, fotograf koristi:fotoaparat, fotografski blic, studijski blic, pozadinu, reflektujui panel, kiobrane za rasvetu i dr.Za izradu fotografija kodklasine fotografijese koriste aparat za poveavanje sa ostalim priborom (kadice, tipaljke, dozne za filmove itd.), a kod digitalne fotografije raunar i tampa/ploter. I klasine i digitalne fotografije se mogu izraivati pomou procesnih maina.

Fotoaparat"Camera obscura" (lat. "mrana komora" ili "zamraena prostorija") je kutija (svetlonepropusna opna bilo kakvog oblika) ije unutranje ploe ne doputaju odraz svetlosnih zraka (moraju biti obojene crnom mat bojom ili jo bolje, prekrivene crnim filcom). Na stranici kutije izbuena je manja rupa. Kroz taj sitan otvor ("mlaznicu svetla") svetlosni zraci spolja, ulaze u mranu komoru i projektuju sliku motiva pred kamerom po itavoj unutranjosti komore. Ukoliko se u mranu komoru stavi fotoosetljiva ploa, tj. list materijala koji je osetljiv na svetlost, a koji moe biti hemijski (npr. "fotografski film" ili "foto papir") ili digitalni ("senzor"), moe se napraviti snimak motiva. Mrana komora osnova je za sve dananje kamere (foto aparate, filmske, video, ili digitalne kamere) ta vie, ona postoji u svim savremenim kamerama, a predstavlja prostor izmeu objektiva (otvora sa sistemom soiva, kojim je zamenjena rupica) i fotoosetljive povrine na koju se snima. Skup soiva (objektiv) fokusira (izotrava) projekciju motiva na povrinu snimanja, kao uveavanu ili smanjenu sliku motiva pred objektivom.Veina fotografskih aparata ima mogunost podeavanja sledeih vrednosti: fokus (kojim se izotrava projekcija motiva to je na nekoj udaljenosti od objektiva), blenda (otvorenost objektiva, to je vei otvor blende na fotoosetljivi sloj pada vie svetla) ekspozicija (trajanje proputanja svetla kroz objektiv, to je dua ekspozicija na film pada vie svetla).Osim toga, fotograf moe odabrati: objektive raznih arinih duina (zavisno o tome kakvo uveanje motiva se eli dobiti na snimku) i filmove razliite osetljivosti (kojom je odreena koliina svetla potrebnog da bi neki motiv bio snimljen dovoljno osvetljeno).Jeftini aparati nemaju mogunost menjanja (nekih ili svih) navedenih vrednosti, a oni obini automatski (tzv. "idiot-kamere") ugraenim mikroprocesorom sami procenjuju najbolju kombinaciju traenih vrednosti za uspean snimak.Motiv je dobro "fokusiran" ako se na snimku vidi jasno (tj. "otro" sa to vie detalja). Ako je motiv dalji ili blii od podeene udaljenosti snimanja on postaje mutniji ("neotar") i razgovetno je vidljivo sve manje njegovih detalja. Radi se o dubinskoj otrini snimka. Ako je "fokusiran" motiv u prednjem planu, tada e pozadina motiva motiva biti neotra (i obrnuto, "fokusiranom" pozadinom dobit emo mutan snimak motiva u prednjem planu). Ako se eli dobiti otar snimak motiva u prednjem i pozadinskom planu tada treba smanjiti otvor blende, tada treba produiti i trajanje ekspozicije proporcionalno smanjenju otvora blende. Ove vrednosti su meusobno zavisne, a kod boljih fotoaparata automatski se usklauju. Treba meutim napomenuti da e dinamiki (pokretni) motivi produetkom trajanja ekspozicije biti snimljeni u pomaku ("razmazano").

Digitalni fotoaparatBrz razvoj novih tehnologija u svim sferama ljudskog rada nije zaobiao ni podruje fotografije. Razvijeni su fotoosetljivi senzori koji svetlosne signale pretvaraju u elektrine signale. Razvoj fotoosetljivih senzora je napredovao do te mere da oni nisu vie u stanju da samo detektuju prisustvo svetlosti, nego u da odrede i intenzitet svetlosti. Senzori su veoma mali, te mnogo senzora sloenih u jedan ip omoguuju oitavanje slike visoke rezolucije. Te osobine senzora uinile su ih pogodnim za primenu u fotografiji. Medijum za prihvatanje i uvanje informacija kod analognog foto aparata je foto osetljivi film. Kod digitalnih fotoaparata za prihvatanje informacija o svetlosti se koristi fotoosetljivi senzor, a za uvanje memorijska kartica. Digitalni fotoaparati uglavnom poseduju i mali LCD ekran kojim je olakano kadriranje fotografija, ali i pregled fotografija koje se nalaze smetene na memorijskoj kartici. Ukoliko nam se neka fotografija ne svia, mogue je tu fotografiju obrisati i time osloboditi prostor na kartici za smetanje novih slika. Broj fotografija koji se moe uvati na memorijskoj kartici zavisi od rezolucije senzora i memorijskog kapaciteta kartice. Ove osobine digitalnih foto aparata uinile su ga veoma pogodnim za primenu u obrazovanju. Svaki nastavnik je sada u stanju da za svoj predmet pripremi fotografije odreenih predmeta, bia ili pojava bez detaljnog poznavanja principa rada fotoaparata. Takoe je ubrzan i uproen nain izrade fotografije, (nema razvijanjafilma, korisnik ne mora da eka da ispuca ceo film pa da ga onda razvija), odmah po fotografisanju se vidi razultat fotografisanja pa ga je mogue ponoviti dok se ne dobije eljeni rezultat. Fotografije je veoma lako prebaciti na raunar, dodatno ih obraditi, izdvojiti neke detalje, ubaciti komentar ili datum, zatim ih odampati na kolor tampau. Poto su fotografije u digitalnom obliku veoma ih je lako ubaciti u multimedijalnu prezentaciju koja prati predavanja, ili postaviti na web sajt za uenje na daljinu.Digitalni aparat radi na gotovo istom principu kao i analogni fotoaparat sa tom razlikom da u fokusnoj ravni ne lei vie film, ve senzor koji ima zadatak da pretvori svetlosne signale u elektrine impulse, usmerene na fokusnu ravan kroz sistem soiva. Senzor zaduen da obavlja ovu funkciju zove se CCD (charge-coupled device) senzor. Kada CCD senzor pretvori svetlosne signale u elektrine, oni se kao takvi prosleuju analogno-digitalnom pretvarau, koji ih zatim pretvara u digitalni zapis. Digitalni zapis se zatim obrauje u procesoru digitalnog fotoaparata, koji je zaduen da od takvih informacija stvori standardne datoteke tipa JPEG, TIFF, RAW ili neki trei zapis, koji se zatim smeta u internu memoriju fotoaparata ili na eksternu memorijsku karticu (Slika 2).Konstrukcija digitalnog fotoaparata je veoma slina konstrukciji analognog fotoaparata. Ali za razliku od analognog aparata, digitalni fotoaparat ima neke komponente specifine samo za njega, na prvom mestu mislimo na: Slika 2Senzor za sliku, Mali LCD ekran za pregled slike, Procesor i radna memorija za obradu slike sa prateim programima i Memorijsku karticu za skladitenje digitalnih fotografija umesto filma.Za pretvaranje svetlosnog signala u elektrini impuls zadueni su senzori koji rade u dve tehnologije: CCD senzor i CMOS (Complementary Metal Oxide Semiconductor) senzor.Prvi CCD senzor je napravljen pre od oko tridesetak godina, predstavio ga je Kodak, davne 1986. godine. To je ujedno prvi mega pikselni senzor sa tadanjih neverovatnih 1.4 miliona piksela. Obe vrste senzora su napravljene na bazi poluprovodnika i integrisanih kola ali su po konstrukciji izrade veoma razliita. Na poluprovodnikoj podlozi se nalazi mrea poluprovodnikih elemenata, osetljivih na svetlost, koji u direktnom kontaktu sa svetlou, pretvaraju svetlost u elektrini signal. U zavisnosti od inteziteta svetlosti koji padaju na poluprovodnik, zavisie i jaina elektrinog signala. Broj poluprovodnikih elemenata sadranih na sezoru, odreuje broj mega-piksela digitalnog fotoaparata. Proporcija je da svaki poluprovodniki element senzora predstavlja jedan piksel digitalne fotografije. Do faze pretvaranja svetlosnog fotona u elektrini signal, tehnologija rada CCD i CMOS senzora se ne razlikuje. Razlike u radu ova dva senzora nastaju u principu prosleivanja elektrinog signala do analogno-digitalnog pretvaraa digitalnog fotoaparata (A/D konvertor). Svetlosni foton se u senzoru pretvara u elektrini signal koji se potom prosleuje pojaalu, koji ima zadatak da signal pojaa u pogodan oblik za konano pretvaranje u digitalni format u analogno-digitalnog pretvaraa. Na izlasku iz A/D pretvaraa, dobija se izvorni (digitalni) oblik slike, koji je dobio naziv RAW format (nekompresovani oblik). Treba imati na umu da ovaj format po svom obliku zauzima jako mnogo memorijskog prostora. U zavisnosti od postavljenih formata za snimanje, koji se zadaju digitalnom fotoaparatu, slika se potom memorie u izvornom formatu ili se prosleuje procesoru na dalju obradu (kompresiju). Zadatak procesora digitalnog fotoaparata jeste da sliku od izvornog formata kompresuje u format koji zahteva manje memorijski kapacitet, obino je to format JPEG (Slika 3).

Radna memorijaInterpoliranje i obradaPikseli sa senzora slike i AD pretvaraa

JPEGTIFFTRAWDigitalizacija

Slika 3

Digitalna slika se u sledeoj fazi proputa kroz procesor digitalnog fotoaparata, gde se potom skladiti u internu memoriju fotoaparata ili na memorijske kartice. Skladitenje moe biti u RAW formatu (ne kompresovani format), ujedno i format bez gubitaka na kvalitetu slike ili u nekom od formata za kompresiju, (na primer JPEG ili TIFF). Ako se slika kompresuje, potrebno je u procesoru izvriti procese obrade i interpolacije slike u cilju dobijanja manje izlazne datoteke.Kod CCD senzora, elektrini signali se skupljaju na jednom mestu, signali se uzimaju piksel po piksel, red po red, dok kod CMOS senzora signal se uzima sa tano odreenog piksela. Prednost CCD senzora u odnosu na CMOS senzor jeste velika osetljivost na svetlost, to uzrokuje bolji kvalitet slike. Prednost CMOS je brzina prenosa podataka, to je veoma bitno za jedan digitalni fotoaparat. Tendencija je da se postigne to vea brzina okidanja i brzina snimanja informacija. CCD senzori su nali veliku primenu u visoko kvalitetnim i profesionalnim digitalnim fotoaparatima, zbog velikog kvaliteta slike.Svaki poluprovodniki element senzora je osetljiv na intezitet svetlosti, ali ne i na boje. Za dobijanje boje u slici, koriste se filteri za tri osnovne boje: crvena, plava i zelena (RGB paleta). RGB kombinacija boja u filteru je sasvim dovoljna da bi se verno prikazale sve boje iz spektra. Objektiv je veoma vaan deo digitalnog fotoaparata - kamere. To je cev kroz koju se svetlost prosleuje u kameru. Objektiv je sastavljen iz sistema soiva koji su zaduene za prelamanje i usmeravanje svetlosti na digitalni senzor fotoaparata. Svaki objektiv ima svoje karakteristike, na osnovu kojih se odreuje za koje potrebe se upotrebljava odreeni objektiv. Profesionalni aparatati tipa SLR imaju izmenjive objektive, tako da u zavisnosti od vrste, tipa slike i specifinih potreba korisnika, zavisi izbor objektiva. Sve objektive karakteriu tri vrste parametara: Koliina svetlosti (luminantnost), Duina (fokusna duina izraena u mm) i Ugao snimanjaKoliina svetlosti je parametar koji direktno zavisi od blende aparata. Blenda je parametar koji definie koliki je otvor na ulazu u objektiv kamere, i oznaava se sa 2.0, 2.8,.... To znai, da ako je otvor 2.0 (dvostruko vei), onda e kroz otvor objektiva biti proputeno na senzor aparata, etiri puta vie svetlosti (slika 4).

Slika 4Drugi parametar direktno utie na faktor poveanja koje postie sistem soiva u objektivu digitalne kamere. Ona se meri na sledei nain: fokus se postavlja na poziciju beskrajnog fokusiranja dalekog objekta (predmeta slikanja). Potom se izmeri duina u milimetrima od optikog centra (najee je to posledjnje soivo u objektivu) do senzora digitalnog fotoaparata. Dobijena vrednost (u mm) se naziva fokusna duina. To upravo znai, da to je fokusna duina vea, mo aparata da uvea eljeni objekat je bolja, ali mo uveavanja ne zavisi samo od fokusne duine. Ugao kamere je veoma bitan parametar, ako korisnik hoe da ostvari to bolje rezultate uveavanja i zahvatanja to veeg polja snimanja. Ugao snimanja predstavlja celokupnu duinu (rastojanje) od senzora kamere do poslednjeg soiva objektiva. Ugao snimanja se izraava u stepenima, standardni objektivi imaju ugao snimanja od 46 stepeni, to je ugao koje vidi ljudsko oko. Ako objektiv ima vei ugao snimanja od 46 stepeni, onda govorimo o irokougaonom objektivu. HDRHDRiliHDRIje skup tehnika u fotografiji i obradi slike koji omoguavaju prikaz veeg opsega osvetljenja nego klasine digitalne fotografije. Svrha HDR-a je verniji prikaz irokog opsega osvetljenja koji se nalazi u pojedinim scenama, na primer slabo osvetljenim slikama ili pri zalascima Sunca.Skraenica potie iz engleskog jezikaHigh dynamic range imagingi u prevodu znai veliki promenljivi opseg slikanja.Fotografije je mogue slikati klasinim digitalnim fotoaparatima. Da bi se zabeleili vei nivoi osvetljenja, neophodno je slikati vie fotografija sa razliitim nivoima osvetljenja, tj. sa razliitim duinama ekspozicije. Ova tehnika se zovebreketing(engl.Bracketing) i na digitalnim fotoaparatima se uglavnom obeleava sa tri preklapajua pravougaonika od kojih je jedan osvetljeniji, a jedan tamniji od srednjeg.Obradom na raunaru se iz tog seta fotografija pravi prava HDR fotografija. Postoji vie formata zapisa HDR fotografije. Klasini izlazni ureaju nemaju mogunost prikaza HDR slika, pa je neophodno tehnikama mapiranja tona (engl.Tone mapping) prilagoditi tu sliku za prikaz na tzv. ureajima sa malim nivoima osvetljenja.AstrofotografijaAstrofotografija je fotografija nebeskih tela i pojava. Samo malo vremena je bilo potrebno pa da se objektiv foto-kamere usmeri ka nebu. Ve 1840.Don Dreper, lekar, filozof, istoriar i hemiar (u to vreme su ueni ljudi imali vie zanimanja kao to vidite i iz ovog primera) je slikao je Mesec (Slika 5).

Slika 5Astrografjeoptikiifotografskiinstrument za snimanje i posmatranjesvemirskihtela i letelica.Uastronomijiastrograf je ahromatskiteleskopsa fotografskim ureajem. Montiran je tako da se moe pomerati oko dve meusobno upravne ose (asovna i deklinaciona). Pomou satnog mehanizma prati prividno kretanje nebeskih tela (zvezda).Slui zafotometrijskaispitivanja nebeskih tela isazvea, sastavljanje karata neba i odreivanjekoordinatanebeskih tela.Za potrebe svemirskih istraivanja astrograf je posebno napravljen teleskop sa mogunou snimanja kao fotografski aparat, pa se njime mogu pratitisvemirske letelice.MakrofotografijaNaziv makrofotografija podrazumeva fotografiju veu od prirodne veliine objekta, izolovanu od okoline pomou dubinske otrine i naglaenu samo nekim detaljima.

Fotografija u novinarstvu

Slika 6Jednostavnim reima, to je prianje prie fotografijama. Ali ono nije samo to, to je istovremeno i prenoenje istine. Foto novinarstvo prua informacije i zabavlja. Foto-novinar nije tek neko ko ode na neko deavanje i snimi par snimaka, on mora dati puni uvid itaocu. Foto-novinarstvo je postalo sastavni deo naeg ivota u vreme drugog svetskog rata, kada su snimci sa ratita prenosile porodicama kod kue ono to se deava. Svaki dan se oslanjamo na foto-novinare. Foto-novinar sve vie postaje videograf, ali u svakom sluaju, radi se o prianju prie vizuelnim sredstvima umesto reima. Fotografije prave ili unitavaju novine. Samo su novine Wall Street Journal preivele sve ove godine bez fotografija na svojim stranicama. Svakako, rei same mogu preneti pristrasnost i vienje osobe koja ih je napisala. Fotografije se vide i shvataju kao nepromenjiva istina. Fotografije nas vizuelno povezuju sa priom i pomau nau identifikaciju sa njom. Fotografi koji rade na polju novinarstva moraju shvatiti da njihov zadatak nije samo da snime fotografiju i da za to budu plaeni. Oni uivaju veliki nivo poverenja javnosti, a koji se ne sme ni u kom sluaju naruiti.Etika foto-novinara mora biti prva i primarna misao na umu fotografa dok belei istoriju. Tokom godina, fotografije su bivale lairane na razne naine, a istinski fotograf nastoji da postigne da fotografije koje su prikazane na stranama njihove publikacije budu tane. Kao foto-novinar, morate shvatiti da nije va posao da pravite vesti, nego da ih beleite. Dakle, ako fotografiete sastanak dva dravnika i pomerite ih da biste snimili bolju fotografiju, vi menjate istinu. Promenili ste scenu. Sa digitalnim dobom u kojem se nalazimo postaje sve vee iskuenje zakopati otkopani lic, ukloniti neugledni oiljak sa neijeg lica, ili okrenuti fotografiju da dobije na vizuelnoj privlanosti, ali sve ovo predstavlja la, a mi moramo sauvati na kredibilitet. Pravilo treinePravilo treine je jedna od kompozicijskih tehnika u fotografiji i drugoj vizuelnoj umetnosti poput slikarstva. Prema pravilu,slikaje podeljena u devet jednakih delova, i to sa dve horizontalne i dve vertikalne crte jednako razmaknute. Time nastaju etiri preseka u koja se obino smeta glavni objekat na slici. Ovakva kompozicija slici daje vie energije, interesa i veu napetost, od jednostavnog smetanja objekta u centar, to moe delovati monumentalno, nepokretno i eventualno neinteresantno.Kodhorizonta, u pravilu treine on se smeta na gornju ili donju horizontalnu crtu. Dakle, prema pravilu treine, za komponovanje se koriste treine i preseci tih treina. Pravilo treine se javilo oko1845. godine, tada primenjeno u slikarstvu.Slika na desnoj strani prikazuje kompoziciju po pravilu treine. Horizont je smeten na donju horizontalnu crtu ime je fotografija podeljena na dva dela, zemlja 1/3 i nebo u 2/3. Drvo, kao glavni objekat, je smeteno u jedno od preseka, koja se nazivaju i energijske take (Slika 7).

Slika 7

ZanimljivostiNekada, ako ste eleli da slikate drvo u parku morali ste da na sebe natovarite opremu od 50-tak kila. To je bilo u vreme kolodijumske fotografije (sredina 19-og veka) koja je davala odline rezultate, ali je podrazumevala veliku opremu jer se sve moralo raditi na brzinu, tj. dok je kolodijum jo bio vlaan. Da se ne bi teturali u prirodi pod tolikim teretom, bogatiji fotografi su iznajmljivali nosaa. Neki su opremu stavljali na posebna kolica, a bogatiji bi je stavljali na koije itd. A najveu kameru u 19-tom veku imao je izvesni John Kibbela, fotograf amater iz Glazgova. Njegova kamera je bila toliko velika da je imala svoje tokove i vukao ju je konj.

Slika 8Posebno zanimljiva kamera bila je jedna u obliku pitolja. Zvala se, logino, pistolgraf. Konstruisao ju je izvesni Thomas Skaif negde sredimo 19-og veka i reklamirao kao vrlo brz fotoaparat, zgodan za slikanje dece. Pistograf je bio dobar aparat i sve je bilo u redu dok jednog dana Skaif nije otiao da slika kraljicu Viktoriju. Uperio je aparat, opalio i - onda je imao dug razgovor s policijom. Morao je da rasklapa aparat da bi objasnio njegovu bezazlenost i tako upropastio snimak. Izgleda da je Herel termin snap shot skovao 1860. godine imajui na umu upravo taj fotoaparat, kada je govorio o mogunosti snimanja brzinom hica", tj. snap shot.Uporedo sa foto-aparatom razvijala se i podloga za fotografiju. Maja 1850-te hartija za fotografiju su poele da se premazuje belancetom kako bi se dobila fina sjajna povrina. Takva fotografija je postala vrlo popularna pa je najvei proizvoa ove hartije, drezdenska Albuminpapirer Fabrik, devedesetih godina 19. veka troio dnevno po 60 000 jaja, tj. oko 18 miliona godinje.

Slika 9U poetku ekspozicije su morale da traju, vrlo dugo i da bi se napravio portret, foto studiji su imali posebne drae za glavu kako model ne bi pomeranjem pokvario snimak (Slika 9). Uzgred, rani fotografi su u svojim oglasima posebno naglaavali da grupni portreti nisu skuplji od pojedinanih, to mnogim muterijama poetnicima nije ilo u glavu. Neki fotografi su meutim naplaivali skuplje deje portrete jer mala deca nisu mogla dugo da miruju pa bi se snimak kvario i fotograf je morao da koristi vie ploa za snimanje. Ali 1843 je pariski dagerotipist Marc Antoine Gaudin reio i taj problem. On bi pre otvaranja blende mladom modelu rekao: Sad gledaj u kutiju pa e da izae ptiica". Ne treba ni pominjati da ptiica nikad nije izletela, ali trik funkcionie evo ve vie od 1,5 vek.Amerikanci, Britanci itd. pre nego to kljocnu aparatom, svom modelu kau: Say chees" jer izvgovaranje te rei natera lice da napravi prijatan smeak.

Pregled vanijih dogaaja u istoriji fotografije 1826 -Nisefor Nijepsje napravio prvu fotografiju panorame.Vreme ekspozicijeje bio ak 8 sati. 1835 -Viljem Foks Talbot jenapravio svoju vrstu slike, takozvanu talbotipiju. 1839 -Luj Dagerpatentira novu vrstu fotografije -dagerotipiju. 1839 - Viljem Foks Talbot patentira prvi raireni postupak fotografije -kalotipija. 1839 - Don Herel razvije fikser i napravi prvi stakleni negativ fotografije. 1851 - Frederik Skot Arer je predstavio razvijanje sa emulzijom. 1854 - Andre-Adolf-Juden Dezderi je predstavio prvu sliku-vizitku. Predstavio i rotirajuu kameru, koja je mogla da napravi 8 ekspozicija na jednom negativu. 1861 -Dejms Klerk Maksvel jenapravio prvu fotografiju u boji. 1868 - Luj Dukos du Hauron patentira barvnu fotografiju, ije boje zavise od duine ekspozicije. 1871 - Riard Madoks pronalazi elatinastu emulziju. 1876 - F. Harter i V. C. Drifild obrauje senzibilnost filma na ekspoziciju - senziometrija. 1878 - Idverd Mujbrid je napravio prvu brzu fotografiju konja u galopu. 1887 - Film od celuloida. 1888 - Kodak razvija prvu kameru za iroku upotrebu. 1887 - Gabrijel Lipman razvija postupak reprodukcije slika u boji po principu interferencije. 1891 - Tomas Edison inventira kinetoskopsku kameru - pomine fotografije. 1895 -August i Luj Lumijerpredstavljaju prvu kinematografsku kameru. 1898 - Kodak predstavlja prvu kameru koja se otvara kao harmonika. 1900 - Kodak predstavlja legendarnu kameru Brovni. 1901 -Kodakrazvija film od 120 mm. 1902 - Artur Korn razvija tehnologiju za fototelegrafiju. 1907 - Autokrom Lumjer - prvi proces barvne fotografije na tritu. 1912 - Kodak predstavlja film od 127 mm. 1913 - Kinemakolor - prva komercijalna kamera za filmove. 1914 - Kodak razvija autografik sistem, koji omoguuje pripis rei na negativ fotografije za vreme ekspozicije. 1923 -Dok Harodl Edgertonpronalazi ksenonski fle. 1925 - Lejka predstavlja film od 35 mm, koji je jo danas u irokoj upotrebi. 1932 - Dizni snima prvi video u boji "Flowers and Trees" 1934 - Predstavljena je kartua od 135 mm, to je olakalo upotrebu filma od 35 mm. 1936 - Kodak predstavlja film od vie slojeva. 1937 -Agfapredstavlja svoj novi kolor film. 1939 - Agfa razvija prvi moderni film za kamere. 1942 - Kodak predstavlja svoj prvi film u bojiKodakolor. 1947 - Denis Gabor pronalaziholografiju. 1948 - Predstavljena je kamera Hazelblad. 1948 - Edvin H. Lend predstavljaju prvu Polaroid kameru. 1957 - Predstavljen prvi Pentaks Asai SLR kamera. 1959 -Nikonpredstavlja svoju seriju F. 1959 -AGFApredstavlja prvu automatsku kameru Optimu. 1961 - Juden F. Lali opisuje kako bi trebao da radi senzor u digitalni kameri. 1963 - Kodak predstavlja Instamatik. 1964 - Prvi Pentaksov Spotmatik ogledalo-refleksna kamera. 1973 - Fejrajld Kondukot razvija prvi vei digitalni senzor. 1975 - Kodak je napravo vei napredak ka digitalnom ipu. 1986 - Kodak predstavlja prvi senzor (ip) od 1 Megapiksela. 2005 - AgfaFoto objavljuje steaj. Agfa filmovi nestaju sa trita. 2009 -Nobelovu nagraduza Fiziku dobijaju pronalazaiCCDsenzora.

ZakljuakUporedo sa fotografijom razvijao se i foto hardver. Dakle, danas nije nikakvo udo imati fotoaparat, pogotovo kad niste probirljivi. Ponekad aparat kupite ak i ako ga ne elite. Svaki moderan mobilni telefon ima ugraen fotoaparati i to sasvim solidnih karakteristika - eleli vi to ili ne. I nosite ga sa sobom a da toga moda niste ni svesni. Danas se fotografija koristi u skoro svim sferama ivota, u svim naukama, u obrazovanju, u umetnosti, u novinarstvu, u regulisanju saobraaja, Ukratko reeno Jedna slika hiljadu rei.

Literatura http://fotografija.hr/wiki/index.php?title=Fotoaparat datum preuzimanja: 22.11.2010. http://blog.b92.net/text/13555/Kako%20je%20postala%20fotografija/ datum preuzimanja: 22.11.2010. http://sr.wikipedia.org/sr- el/%D0%A4%D0%BE%D1%82%D0%BE%D0%B3%D1%80%D0%B0%D1%84%D0%B8%D1%98%D0%B0 datum preuzimanja: 22.11.2010. http://hr.wikipedia.org/wiki/Fotografija datum preuzimanja: 22.11.2010. http://sr.wikipedia.org/sr/%D0%A4%D0%BE%D1%82%D0%BE%D0%B3%D1%80%D0%B0%D1%84 datum preuzimanja: 22.11.2010. http://sr.wikipedia.org/sr/%D0%A5%D0%94%D0%A0 datum preuzimanja: 22.11.2010. http://www.fashionstudio.info/teme/foto-novinarstvo/ datum preuzimanja: 22.11.2010. Dragan, Solea (2006): Obrazovna tehnologija, Sombor: Uiteljski fakultet

- 21 -