Opis kursaOpis kursaOpis kursaOpis kursa

Ovaj kurs će polaznicima ponuditi osnovne informacije o karakteru, specifičnostima,

glavnim sadržajima i krajnjim dometima islamske kulture Bošnjaka, što uključuje:

• Porijeklo b-h muslimana;

• Grad i gradski život (transformacija srednjovjekovnih naselja u gradove islamskoga

tipa);

• Pismo, knjiga i obrazovanje;

• Žena i porodica;

• Sakralna i profana arhitektura;

• Duhovna kultura.

TekstoviTekstoviTekstoviTekstovi

• M. Hadžijahić i dr., SLAVENSKO-MUSLIMANSKE SKUPINE NA BALKANU

• M. Imamović, PROCES PRIHVATANJA ISLAMA U BOSNI

• Adem Handžić, O FORMIRANJU NEKIH GRADSKIH NASELJA U BOSNI U

XVI STOLJEĆU (ULOGA DRŽAVE I VAKUFA)

• Adem Handžić, O GRADSKOM STANOVNIŠTVU U BOSNI U XVI

STOLJEĆU

• Ismet Kasumović, ŠKOLSTVO I OBRAZOVANJE U BOSANSKOM EJALETU

ZA VRIJEME OSMANSKE UPRAVE

• Alija Bejtić, SPOMENICI OSMANLIJSKE ARHITEKTURE U BIH

• Munib Maglajlić, SKICA ZA PREGLED BOŠNJAČKE KNJIŽEVNOSTI

• S.H. Nasr, ŽENA U PORODICI I DRUŠTVU

• Dina Nadarević-Sijamhodžić, PRAVA DJECE U ISLAMSKOJ PERSPEKTIVI

FIN

NAPOMENA

Kliknuti na tekst, kako biste odmah otvorili stranicu na kojoj se nalazi.

Proces prihvatanja islama u Bosni

Prihvatanje islama od najve}eg dijela bosanskog stanovni{tva i asimili-

ranje islamske civilizacije na tlu Bosne predstavlja najizrazitiju i najzna-

~ajniju pojavu i crtu njene moderne povijesti. Islam, skupa sa srednjovje-

kovnom bosanskom herezom, koja mu je prethodila, ~ini duhovnu vertikalu

Bosne i Bo{njaka i njihovu bitnu povijesnu odrednicu. Historijska nauka

nije ni do danas ovaj fenomen uspjela sustavno razjasniti. Njemu se pristupa,

sli~no kao fenomenu Crkve bosanske i bosanskih krstjana, sa puno emocija

i strasti, ali i sa brojnim predrasudama, sve do otvorenog krivotvorenja

prirode i karaktera etni~ke i vjerske strukture Bosne prije i u toku procesa

{irenja islama.

Vrlo je danas ra{ireno popularno bo{nja~ko mi{ljenje i uvjerenje da

su bosanski muslimani "ogromnom ve}inom potomci starih bogomila bosan-

skih, koji su sa~injavali ve}inu ili masu naroda bosanskoga za doba narodne

dr`ave". Po tom shvatanju, usljed stalnih napada katolicizma i pravoslavlja

na pripadnike Crkve bosanske, prihvati{e ovi islam i tako se "u~vrsti{e

pomo}u ove uzvi{ene vjere sa tvrdim bedemima od navale obiju crkava."

^in prihvatanja islama po tome se mi{ljenju desio u jedan mah i masovno,

odmah po padu Jajca, u junu 1463, jo{ dok je sultan Fatih boravio u Bosni.

Padom Jajca, kao stolnog grada Kraljevine, nastupio je navodno "~as isla-

mizacije". Po tom predanju, 36.000 bogumilskih porodica pohrlilo je pod

Jajce da se pokloni sultanu Mehmedu II Fatihu. Oni su tu svi zajedno i

odjednom prihvatili islam i tako postali muslimani. Tu se odmah trideset

hiljada za vojsku sposobnih Bo{njaka zaklelo sultanu "na njegovu zastavu

kao janji~ari".

Stariji histori~ari i drugi pisci dr`e da je ova tradicija vjerodostojna.

Oni se pri tome pozivaju na tzv. Janji~arski kanun ili zakon, odnosno na

jedan njegov prepis, koji je 1724. sa~inio u Istanbulu neki Mustafa ^elebi.

Tu se na prvom mjestu isti~e da je Bosna izuzetak u odnosu na sve ostale

pokrajine Carstva, kada je u pitanju kupljenje djece za janji~arski od`ak.

Dok je u ostalim pokrajinama praksa i zakon uzimati samo kr{}ansku djecu

u ad`ami–oglane, dotle je u Bosni "zakonom odre|eno da se samo uzimaju

muslimanski sinovi i primaju odmah u carske saraje i ba{~e". Bo{njaci su

138

stekli ovo povjerenje i povlasticu jo{ dok je sultan Fatih "osvajao Bosnu",

tako {to se "ve}ina naroda poklonila njegovoj sili i odmah pre{la na islam".

Kad je vidio da svi "najedanput (bir ugurden) primi{e islam", sultan im

re~e da oni nisu "hr|av narod". Na to im je jo{ dodao da mogu od njega

tra`iti {ta `ele. Bo{njaci mu na to odgovore da mole da se i njihova djeca

uzimaju u ad`ami–oglane. Njihovoj je molbi udovoljeno i od tada je "zakonom

zajam~eno" da se "muslimanska djeca iz Bosne, bila obrezana ili neobrezana,

bez joklame (pregleda) moraju primati u saraje".

U prilog Janji~arskom zakonu, odnosno tvrdnji da je islam u Bosni

odmah i odjedanput prihva}en od velikog dijela stanovni{tva, u literaturi

se ~esto navode i drugi izvori koji govore kako je sultan Fatih iz Bosne

odveo mnogo roblja. Tako turski ljetopisac i histori~ar Dursun-beg, koji je

pratio Fatiha prilikom pohoda na Bosnu, pi{e da se doma}i svijet u pojedinim

nahijama sklonio po te`e pristupa~nim mjestima i prirodnim utvrdama,

odakle Osmanlije "toliko roblje povedo{e" da to ne bi "kadar bio popisati

ni najvje{tiji pisar". Dursun-beg dalje pi{e da je nakon zauze}a Jajca "po-

bjedonosni sultan" naredio da se iz grada izvedu svi zarobljenici, "kojih je

bilo bezbroj mnogo". Neke od njih sultan je ispoklanjao svojim vojskovo|ama

i spahijama, a drugima je dopustio da "ostanu u gradu". Sli~no je 1601.

pisao i Mauro Orbini u svom Kraljevstvu Slavena, tj. da je Mehmed II iz

Bosne "gotovo ve}inu plemstva odveo u Aziju u ropstvo". Ni Dursun-beg,

kao neposredni svjedok i u~esnik doga|aja, niti Orbini ne znaju ni{ta o

masovnom prihvatanju islama pod Jajcem 1463. godine.

Savremeni poljski hroni~ar Jan Dlugosz zabilje`io je da je sultan Fatih

prilikom osvajanja Bosne "do 100.000 osoba oba pola odveo u ropstvo, od

kojih je 30.000 sna`nih mladi}a uvrstio u jani~are". Apostolski vizitator,

Albanac Petar Masarechi pisao je 1624. o masovnom prihvatanju islama

od strane silom pokatoli~enih bosanskih krstjana. Masarechi vjeruje da je

do toga do{lo zato {to su se mnogi "sje}ali krivovjerja i usljed toga bili

slabi u vjeri, pa su prilikom dolaska Turaka u Bosnu lahko prelazili na

islam da sa~uvaju svoju slobodu".

Teorija o Janji~arskom zakonu, odnosno o naglom i jednokratnom pri-

hvatanju islama od strane velikog broja Bo{njaka te{ko da mo`e izdr`ati

historijsku kritiku. To je mi{ljenje bez stvarnih dokaza, a osim toga i bez

osje}anja i smisla za dinamiku historijskih zbivanja. Prihvatanje islama u

Bosni bilo je jedan proces ~ija se postepenost i dinamika mogu pratiti prije

svega na osnovu osmanskih deftera, ~ijem se prou~avanju u Bosni pristupilo

tek poslije 1945. godine.

Pored toga, mno{tvo podataka o tom procesu pru`aju i izvje{taji, u

pravilu dobro obavije{tenih, papskih vizitatora. Ovi primarni izvori pokazuju

139

da je proces prihvatanja islama u Bosni trajao 250 godina. U XV odnosno

do po~etka XVI st. taj je proces tekao prili~no sporo i ne bez oscilacija,

zastoja i retorzija. Prihvatanje islama se intenzivira tokom XVI st., posebno

nakon Moha~ke bitke 1526, {to se kao proces nastavlja kroz cijelo XVII

stolje}e. Proces prihvatanja islama je prakti~no trajao sve do posljednja

dva desetlje}a pred austro–ugarsku okupaciju, samo {to u XVIII i XIX st.

nije imao tako dramati~an tok kao u prvih 150–200 godina osmanske

vladavine. Jednom rije~ju, sama priroda historijskih procesa, pogotovo tako

slo`enog kao {to je prihvatanje islama, u jednoj zemlji burnih vjerskih

previranja, kakva je ve} stolje}ima prije pojave islama na njenom tlu bila

Bosna, dovodi u pitanje vjerodostojnost Janji~arskog zakona.

Autori koji smatraju da ovaj zakon sadr`i vjerodostojan model prihvatanja

islama u Bosni, kao ~ina koji se desio u jedan mah i masovno, pozivaju

se na njegov rukopis, koji je, kako je naprijed navedeno, nastao 1724, {to

zna~i 250 godina poslije doga|aja o kojima govori. Kroz tih 250 godina

brojna predanja i mitovi su se prepleli sa stvarnim doga|ajima. Sam tekst

Janji~arskog zakona svjedo~i da je pisan iz odre|enog historijskog iskustva

i perspektive, uz oslonac na usmenu tradiciju nastalu u me|uvremenu. U

posljednjim re~enicama rukopisa Janji~arskog zakona se ka`e da su "musli-

manska djeca iz Bosne", odgajana u carskom saraju, kao pametna i darovita

"ve}inom do{la do najve}ih ~asti u dr`avi". Jasno je da se ovakva tvrdnja

nije mogla izre}i 1463. kada je Janji~arski zakon navodno progla{en, nego

tek iz perspektive i iskustva od preko dva stolje}a, tokom kojih su mnogi

Bo{njaci napravili vrlo uspje{nu karijeru u osmanskoj dr`avnoj i vojnoj

hijerarhiji.

Broj od preko 30.000, ili po nekim autorima preko 36.000 ljudi, oku-

pljenih pod Jajcem po~etkom juna 1463, sasvim je nestvaran i nepojmljiv.

Pitanje je kako bi se toliki broj ljudi tu prehranio, kada se je, kako je

naprijed ve} navedeno, sam sultan Fatih povukao sa vojskom u unutra{njost

Carstva, odmah po zauze}u Jajca, upravo usljed nedostatka hrane za ljude

i stoku. Isto je i sa brojem od navodno 30.000 dobrovoljno regrutiranih

vojnika u samo jednom danu. Ako se taj broj uporedi sa ~injenicom da je

cijeli janji~arski korpus u Fatihovo doba brojao oko 8.000 ljudi, a u doba

Sulejmana Veli~anstvenog oko 12.000, onda se vidi da se tu, u najmanju

ruku, radi o proizvoljnom pretjerivanju.

Brojnost pokupljenog i odvedenog roblja iz zemlje nije nikakav dokaz

o ranom masovnom prihvatanju islama u Bosni. To je roblje slu`ilo za

demografsku obnovu Carigrada, a ne za islamiziranje osvojene zemlje. Cari-

grad je ve} u V st. imao oko milion stanovnika. Gradski atar koji su opasivale

dvostruke visoke zidine, ukupne du`ine oko 45 km, bio je ~ak ve}i nego

140

{to je toliko stanovni{tvo zahtijevalo. Od latinskog osvajanja 1204. stanov-

ni{tvo grada je stalno opadalo, tako da je 1437. u gradu bilo svega oko

40.000 du{a. Ra~una se da je 1453. u Carigradu bilo svega oko 50.000

stanovnika, uklju~uju}i tu i izbjeglice iz okolnih bizantskih mjesta. Savre-

menici su zabilje`ili da je grad bio toliko opustio da su se unutar zidina,

umjesto nekada{njih stambenih zgrada i ku}a, prostirali vo}njaci i veliki

vinogradi, osobito uz manastire. Unutar zidina nekad velikog i jedinstvenog

metropolisa, nalazio se zapravo ve}i broj raznih zbijenih gradova i sela,

me|usobno odijeljenih prostranim poljoprivrednim zemlji{tem. Sultan Me-

hmed II u{ao je 29. V 1453. na ~elu svojih odreda u jedan prakti~no pust

grad. Me|u malim brojem onih koji su u Carigradu ostali nakon njegovog

pada, bili su Jevreji u ~etvrti Balat, na kraju zaljeva Zlatni rog. Ostali

stanovnici koji su pre`ivjeli osvajanje ve}inom su pobjegli iz grada. Da bi

obnovio opustjeli grad sultan Fatih je odredio da se iz svakog ve}eg osvojenog

grada tre}ina stanovni{tva odvede u Carigrad i tamo stalno nastani.

Zahvaljuju}i takvoj demografskoj politici i obnovi grada, u Carigradu

je krajem vladavine sultana Mehmeda II Fatiha ve} bilo 16.324 doma}instva.

Ako se uzme da se, po konzervativnom prora~unu, jedno doma}instvo u

prosjeku sastojalo od pet ~lanova, onda to zna~i da je grad tada imao oko

100.000 stanovnika. Od toga su otprilike polovinu ~inili muslimani, jednu

~etvrtinu pravoslavni Grci, a ostalo etni~ki razli~iti Evropljani, zatim Jevreji,

Ermeni i Cigani. Sultan Mehmed II je na taj na~in u raznim dijelovima

Carigrada izme|u 1459. i 1475. naselio stanovnike iz Amasre, Stare i Nove

Fokeje, Trapezunta, Korinta i Argosa, Karamanije, Eubeje i Kafe. Prema

rije~ima jednog savremenika, J. M. Angiolelloa, za "kratko vrijeme novi

stanovnici su sebi izgradili prekrasne domove i crkve".

Takva demografska politika se zadr`ala izgleda i u doba Sulejmana I

Veli~anstvenog. Sultan Sulejman je nakon zauze}a Beograda, tada najju`nije

ugarske varo{i i tvr|ave, 28/29. VIII 1521, jedan dio zarobljenika, uglavnom

Srba, koji su uz Ugare ~inili ve}inu mje{ovite kr{}anske posade grada,

poslao u Carigrad. Oni su naseljeni u jednoj mahali u jugozapadnom dijelu

Carigrada, u blizini Beogradske kapije (Belgratkapi). Ovi naseljenici iz

Beograda podigli su jednu {umu o okolici grada koja se i danas zove

Beogradska {uma (Belgratorman). Doseljenici iz Beograda su se, kao i

ve}ina ostalih ratnih zarobljenika razli~itog jezika i etniciteta koji su prije

njih naseljeni u Carigrad, vremenom asimilirali i i{~ezli me|u etni~kim

Turcima, a vjerovatno dijelom i me|u Grcima.

Popularno uvjerenje da su pripadnici Crkve bosanske listom pohrlili

da prihvate islam ne odgovara dru{tvenoj zbilji Bosne u prvim decenijama

osmanske vladavine. Prije osmanskog osvajanja na tlu Bosne su postojale

141

i borile se za opstanak i prevlast tri crkve. Sve do posljednje decenije

postojanja bosanskog kraljevstva dr`avna politika nije ni jednu od njih

posebno podr`avala. Tek 1450. kralj Stjepan Toma{ je stao na stranu ka-

toli~ke crkve i po~eo odobravati i podr`avati progon bosanskih krstjana i

njihovo nasilno pokatoli~avanje. Odatle se ~esto misli da su mnogi nasilno

pokatoli~eni krstjani izdali zemlju 1463, bez otpora predali tvrde gradove

Osmanlijama i otvoreno stali na njihovu stranu. Bilo je slu~ajeva predaje

gradova i prelaska na stranu Osmanlija, ali je bijeg iz Bosne, ne samo

katolika nego i bosanskih krstjana, bio znatno ~e{}a pojava. Me|u bjegun-

cima je bilo najvi{e pripadnika sitne vlastele. Naj~e{}e su bje`ali u Dalmaciju

i Italiju, gdje su se kao nekada{nji heretici brzo stopili sa katolicima.

Bje`alo je dijelom i pravoslavno stanovni{tvo iz Huma u susjedne zemlje.

Oni pripadnici Crkve bosanske koji su ostali u zemlji i ve} 1463.

prihvatili islam pokazali su neka kolebanja u pogledu svojih vjerskih uvjere-

nja. Tako se ve} iste 1463. oko 400 ja~ih "doma}ih Turaka" odmah pridru`ilo

ugarskom kralju Matiji Korvinu prilikom njegovog pohoda i osvajanja Jajca.

O iznevjeravanju islama i izdaji dobrog dijela bo{nja~ke posade u Jajcu

tom prilikom, svjedo~i i Konstantin Janji~ar, koji je kako je ve} naprijed

spomenuto, predao kralju Matiji tvr|avu Zve~aj. On pi{e da su Bo{njaci

koji su se "predali Turcima" i "s Turcima bili u gradu i varo{i" silom zauzeli

jednu gradsku kulu na koju je bio podignut osmanski bajrak, koji su odmah

bacili "i po~eli tu}i Turke". Kad su to Ugari vidjeli "odmah su `ivo doletjeli"

i "iz te kule po~eli prodirati u varo{", sve dok je nisu potpuno osvojili.

Mada zauzet ratom u Moreji, sultan Fatih je odmah poku{ao povratiti Jajce,

koje je sa 30.000 vojnika bezuspje{no opsjedao. Vide}i da grad ne mo`e

brzo osvojiti, digao je opsadu. Prilikom opsade zarobljeno je 200 branitelja

grada, uglavnom nekada{njih bosanskih krstjana, koje je sultan poveo u

Carigrad i ondje ih kao kaznu za izdajstvo pogubio.

Na to izvjesno vjersko kolebanje nekada{njih bosanskih krstjana ukazuje

i jedan sid`il iz 1465. godine. Tu se ka`e da je sultan Fatih u selima oko

Jajca "podijelio i ostavio u vlasni{tvo zemlje" onim "patarenima koji su

pre{li na islam". Kako su "isti patareni iznevjerili islam i opet pre{li na

kr{}anstvo" kada je kralj Matija osvojio Jajce, to je sultan kada je ponovno

do{ao u oblast oko Jajca "te nevjerne patarene" li{io vlasni{tva nad zemljom

i protjerao ih u Anadoliju.

Muslimansko stanovni{tvo u Bosni je po vlastitom zahtjevu bilo obuhva-

}eno obavezama davanja hiljadu djece za janji~arski podmladak, ali ne

prije XVI stolje}a. Prvi takav slu~aj desio se tek 1515. godine. Tokom XVI

st. to je ponovljeno vi{e puta. Muslimanska djeca iz Bosne uzimana su

uglavnom u dvorsku, a rje|e u vojnu slu`bu. Pored Bo{njaka, povlasticu

142

da daju djecu u ad`ami–oglane imali su jo{ jedino albanski muslimani i

pripadnici kavkaskog plemena Abaza. Takva djeca i momci se u dokumen-

tima ~esto spominju kao "sunetli oglan". Za bo{nja~ku djecu se pored toga

koristio termin "potur oglan". Sigurno da su muslimani u Bosni i drugdje,

nastoje}i da se dev{irmom obuhvate i njihova djeca, o~ekivali odre|ene

pogodnosti i prednosti, ne samo za te mladi}e nego i za sebe, ina~e njihov

postupak ne bi imao smisla. U praksi su muslimanska djeca iz Bosne

uzimana u ad`ami–oglane samo ako to njihovi roditelji i oni sami uistinu

`ele.

Osmanska dr`ava nije vodila nikakvu slu`benu politiku prevo|enja

nemuslimana u islam. Prozelitizam i misionarstvo su strani islamu. U tom

smislu u osmanskoj dr`avi nije vo|ena nikakva organizirana vjerska propa-

ganda u kojoj bi u~estvovali pripadnici uleme. Kao u~eni i vjerski obrazovani

ljudi, oni su po~injali djelovati tek po{to bi se stanovni{tvo na odre|enom

podru~ju priznalo muslimanima. Tek tada se javljala potreba da se ovi novi

muslimani podu~e u vjeri, {to je bio zadatak uleme.

Ko je htio dobrovoljno je primao islam, a nad onima koji su ostali u

svojoj vjeri nije vr{eno nikakvo nasilje niti utjerivanje u novu vjeru. Naprotiv,

njima je bila zajam~ena vjerska sloboda, ukoliko pla}aju d`izju, odnosno

hara~. Me|u prvim aktima koje je sultan Fatih donio po osvajanju Carigrada

bila je sve~ana povelja o postavljanju Genadija II za patrijarha pravoslavne

crkve. Pored toga, sultan je odmah imenovao i haham-ba{u (nadrabina),

kao vjerskog poglavara cjelokupne jevrejske zajednice u Carstvu. Obojica

su imali sjedi{te u Carigradu, kao prijestolnici Carstva. Nakon osvajanja

Bosne, sultan je, kako je ve} istaknuto, posebnom poveljom (ahdnamom)

zajam~io franjevcima slobodu vjerskog rada, a time i slobodu vjeroispovijesti

katolicima u Bosni. Ovaj akt sultana Fatiha ustvari je omogu}io katoli~koj

crkvi i njenim sljedbenicima da opstanu u Bosni.

Franjevci su prije dolaska Osmanlija imali u Bosni, uklju~uju}i tu i

Hercegovu zemlju, ukupno 39 samostana. Mnogi se od njih ne spominju u

ranim osmanskim defterima jer su tokom ~estih ratovanja sru{eni i o{te}eni,

ili su ih njihovi redovnici jednostavno napustili. Neki od tih franjeva~kih

samostana, kao u Fo~i, Jajcu, Zvorniku, Srebrenici i Biha}u, pretvoreni su

u d`amije. Jedan general franjeva~kog reda na{ao je u Bosni 1508. deset

franjeva~kih samostana.

S druge strane, mada se Srpska patrijar{ija u Pe}i ugasila skoro isto-

vremeno sa nestankom srpske dr`ave na tom prostoru, nije nestalo Srpske

crkve, ~iji su episkopi do{li pod jurisdikciju autokefalne Ohridske arhiepis-

kopije, u kojoj je vode}a mjesta uglavnom dr`alo gr~ko sve}enstvo. Ohridska

arhiepiskopija je uglavnom po{tivala ono {to je ostalo od srpskog crkvenog

143

naslije|a, kako bi tim oja~ala svoje pozicije prema Carigradskoj patrijar{iji.

Srpska crkva je nastavila djelovanje me|u svojim pripadnicima, uz jed-

novremena nastojanja da se obnovi njena autokefalnost, odnosno nezavisnost

prema Ohridskoj arhiepiskopiji.

Autokefalnost Srpske pravoslavne crkve obnovljena je 1557. uspos-

tavljanjem Pe}ke patrijar{ije. Toj odluci sultan Sulejmana I Veli~anstvenog

doprinijela je ~injenica da su Srbi, kao pripadnici pomo}nih vojnih redova,

imali zna~ajnu ulogu prilikom osmanskih ratovanja i osvajanja u Podunavlju.

Posebnu ulogu odigrali su Srbi prilikom osvajanja Banata 1551–52. Oni

ne samo da su bili uklju~eni u veliku vojsku Sulejmana Veli~anstvenog

nego su, kao ~lanovi gradskih posada u ugarskim tvr|avama po Banatu,

svojom predajom ustvari omogu}ili Osmanlijama da brzo osvoje tu zemlju.

Pe}ka patrijar{ija je imala preko 40 mitropolita i episkopa. Ona je pod

svojom crkvenom jurisdikcijom dr`ala dio sjeverne Makedonije i isto~ne

Bugarske, zatim Srbiju, Crnu Goru sa Zetskim primorjem, Srijem, Banat,

Ba~ku i Bosnu, te naselja Srba u Hrvatskoj, Dalmaciji i Ugarskoj. Pe}ka

patrijar{ija, odnosno Srpska crkva je imala feudalni status i organizaciju,

sa brojnim feudalnim povlasticama. Bila je najve}i hri{}anski i op}enito

jedan od najkrupnijih feudalnih zemljoposjednika u balkanskim pokrajinama

Osmanskog carstva.

Jo{ prije obnove Pe}ke patrijar{ije Srpska crkva je slobodno djelovala,

a pojedinim manastirima dodjeljivani su zemlji{ni posjedi kao timari. Na

toj materijalnoj osnovi pojedine crkve i manastiri nabavljaju i {tamparije

radi {irenja liturgijskih knjiga. Prva {tamparija nabavljena je u Veneciji

1519. i prenijeta je u Gora`de, u crkvu. Sv. \or|a, koju je 1446. podigao

herceg Stjepan Kosa~a. [tamparija je tu radila do 1523. godine. Kasnije

su pri ve}em broju manastira radile manje {tamparije. U Bosni je, uprkos

zakonskih smetnji, podignuto vi{e srpsko–pravoslavnih manastira, posebno

u Zvorni~kom sand`aku. Tako se u jednom defteru iz 1548. spominje manastir

Papra}a u nahiji Bira~. Ne{to kasnije spominju se manastiri Tamna kod

Teo~aka, Ozren, Lomnica kod [ekovi}a, Vozu}a i Gostovi} na Krivaji i dr.

Novi manastiri su ~esto podizani i na ru{evinama nekada{njih franjeva~kih

samostana. Uz podizanje novih, obnovljeni su i ponovno oslikani freskama

i stari, o{te}eni i padu skloni hramovi.

Pe}ka patrijar{ija je od seobe, zapravo od povla~enja oko 30.000 Srba

1690. sa austrijskom vojskom u zemlje preko Save i Dunava, pod vo|stvom

patrijarha Arsenija III ^arnojevi}a, sve vi{e zapadala u politi~ke i finansijske

te{ko}e. Uporedo s tim, rastao je pritisak Carigradske patrijar{ije na dr`avu

da se patrijar{ijska stolica u Pe}i povjeri nekom od gr~kih crkvenih veli-

kodostojnika. Pe}ki patrijarsi su se sve ~e{}e nelojalno dr`ali prema

144

osmanskim vlastima, posebno u ratu 1737–39, a 1765. se otkrilo da patri-

jar{ija duguje ogromnu sumu novca bogatom carigradskom Grku \or|u

Spatarisu, koji je pod optu`bom za izdaju osu|en i obje{en, a imovina mu

konfiscirana u korist dr`ave. Dug je trebalo platiti dr`avi, a blagajna Pa-

trijar{ije u Pe}i bila je prazna. Carigradski patrijarh Samuil Hanceris se

ponudio da izmiri te dugove, uz uslov da se Pe}ka patrijar{ija stavi pod

njegovu jurisdikciju. Fermanom sultana Mustafe III 11. IX 1766. ukinuta

je Pe}ka patrijar{ija, a sve njene eparhije do{le su pod izravnu vlast cari-

gradskog patrijarha.

O {irini autonomnih prava i feudalnih povlastica koje su Pe}ka patri-

jar{ija, odnosno Srpska crkva, u`ivale u Osmanskom carstvu najbolje svjedo~i

sam Arsenije III, koji je u ratu izdao dr`avu i priklju~io se Austrijancima.

Po dolasku u Srijem, na austrijsku teritoriju, on je odmah zatra`io da se

Srpskoj crkvi i tu da autonomija "kakva je postojala pod Turcima". Carskim

privilegijem od 21. VIII 1690. on je postao poglavar Srpske crkve u Austriji.

Autonomija utvr|ena ovim privilegijem te{ko se provodila u djelo, usljed

velikog otpora katoli~ke crkve i ugarskih feudalnih magnata.

Nemuslimanima su u Carstvu povjeravane i vrlo osjetljive slu`be. U

po~etku se me|u nemuslimanima susre}u spahije, nahijske vojvode, ~uvari

tvr|ava i ostali vojnici, pripadnici svih vojni~kih redova, osim janji~arskog.

Kasnije su nemuslimanima, posebno Grcima i pravoslavnim Albancima,

~esto povjeravane vrlo suptilne diplomatske misije. Osmansko carstvo je

upravo kao islamska dr`ava bilo vjerski trpeljivo, daleko od duhovne sku~e-

nosti i isklju~ivnosti Bizanta i Srbije, te zapadnog evropskog katolicizma i

protestantizma. Nasuprot kozmopolitizmu Osmanskog carstva, kr{}anski se

svijet usko dr`ao principa prisilne istovjetnosti dr`ave i vjeroispovijesti, {to

je najjasnije formulirano odredbama augsbur{kog vjerskog mira 1555. go-

dine: Cuius regio, eius religio (^ija je zemlja, njegova je i vjera).

Bez obzira na sve to, u odre|enoj epskoj tradiciji i literaturi, posebno

u srpskoj i hrvatskoj historiografiji, stalno se ponavlja i podr`ava teza da

se proces prihvatanja islama "odigrao u znaku fizi~ke i psiholo{ke prinude".

Tu je tezu najdosljednije razvio i formulisao Radovan Samard`i} 1991. u

studiji Prodor islama u jugoisto~nu Evropu. Na drugoj strani, tu staru tezu

hrvatske historiografije sa`eo je jo{ ranije (1967) O. Dominik Mandi} u

knjizi Etni~ka povijest Bosne i Hercegovine. Veliki izvorni materijal koji

pisac tu donosi tako je protuma~en da – osim katolika koji su, po njemu,

jo{ od najranijeg srednjeg vijeka bili nacionalno osvije{}eni Hrvati i njihovih

navodnih progona – u cijeloj Bosni nikog drugog nije bilo i ni{ta se drugo

u njenoj historiji nije ni dogodilo.

145

Tvrdi se da je "svako primanje nove vere stvar prinude", ~ak i kada

se "preobra}enik" u trenutku prihvatanja novih uvjerenja subjektivno tako

ne osje}a. Ljudi su, po tome, prihvatili islam u op}oj duhovnoj depresiji.

Osmanska osvajanja Balkana i Panonije su trajala skoro dva stolje}a, tokom

kojih su Osmanlije vi{e puta tako porazile i potukle razne kri`arske i

kr{}anske vojske da je kroz nekoliko nara{taja do{lo do demoralizacije i

potpune duhovne dezorijentacije unutar razdrobljenog balkanskog i panon-

skog hri{}anskog i kr{}anskog svijeta. Toj op}oj demoralizaciji, usljed stalnih

vojnih poraza, Osmanlije su doprinosile izazivanjem "neuhvatljivih smutnji"

kojima su dalje razgra|ivane uredbe i tradicije zate~enog kr{}anskog sta-

novni{tva. U tome su Osmanlijama i{li na ruku "mnogi otpadnici od hri{}an-

stva", posebno umi{ljeno premudri Grci, za koje se sa `aljenjem konstatira

da su "zlehudi pomo}nici Turcima" uglavnom "ostali u staroj veri".

U takvoj duhovnoj situaciji tvrdi se da su islam prihvatili uglavnom

razni prikra}eni i odba~eni elementi, te kojekakve druge levente (pers.

besposli~ar, gotovan). Tako se navodi da su novu vjeru primali "robovi da

bi im skinuli sind`ire", na smrt osu|eni, prijestupnici koje je vlastita sredina

odbacila, uhode, razni pustolovi i besku}nici. Tu su i kmetovi koji su htjeli

da se oslobode feudalne zavisnosti, ali i imu}niji ljudi, kao sitna vlastela,

seoski knezovi i gradsko stanovni{tvo, radi o~uvanja svog dru{tvenog statusa.

Uz sve to, kao dokaz za navodno prisilno {irenje islama, ~esto se tvrdi da

su Osmanlije pokretale iz Anadolije i naseljavale na Balkan razli~ita musli-

manska, uglavnom turska plemena i razne manje dru{tvene grupe.

Kao najizrazitiji primjer prisilnog {irenja islama srpska historiografija

uzima "danak u krvi". U cijelom mno{tvu onih koji su se razli~itim putevima

uspinjali do najvi{ih polo`aja u Carstvu, ropski slu`e}i osmanskoj dr`avnoj

ideji, izdvajali su se dje~aci i mladi}i pokupljeni "dankom u krvi", a zatim

godinama odgajani za sna`ne janji~are, carevu tjelesnu gardu i visoke ~asnike

i dostojanstvenike. Uzeta kao cjelina, ta skupina ljudi je navodno bila glavni

nosilac "potonje islamizacije". Po tome mi{ljenju, oni koji su u mladosti

silom regrutirani u janji~arski podmladak, a kasnije dospjeli do visokih

zvanja i polo`aja u Carstvu, uticali su da u njihovom zavi~aju ~itava sela

i manje oblasti napuste kr{}anstvo. Kao tipi~an primjer za takvu tvrdnju

uzima se rod Sokolovi}a, sa velikim vezirom Mehmed-pa{om na ~elu, koji

je navodno "preobratio u muslimane mnoga sela i kasabe gornjeg Podrinja".

Tvrdnje da je {irenje islama podrazumijevalo ~in sile i prisile nemaju

utemeljenja u izvorima. One vi{e govore o nacionalisti~kim i drugim opte-

re}enjima i predrasudama njihovih sastavlja~a i zastupnika, nego {to do-

prinose obja{njavanju i rasvjetljavanju jednog slo`enog historijskog procesa,

kao {to je bilo {irenje islama u Bosni i okolnim zemljama. Ve} sama

146

~injenica da je taj proces stolje}ima trajao uvjerljivo pokazuje da islam

nikome nije silom nametan.

Besmislene su tvrdnje da su islam prihvatali ljudi u ropstvu i razni

odba~eni elementi ili oni koji su `eljeli do}i do vi{eg dru{tvenog polo`aja.

Islamski propisi podsti~u muslimane da osloba|aju robove i zarobljenike.

S druge strane, prihvatanje islama nije zna~ilo da }e neko samim tim ~inom

biti oslobo|en rajinskog statusa, popraviti dru{tveni polo`aj ili postati imu-

}an. U ~isto islamskim dijelovima Carstva, u prvom redu u Anadoliji, raju

su ~inili isklju~ivo muslimani. Sve do druge polovine XVIII st. u Bosni je

ve}inu seljaka ~inila muslimanska raja, od koje se, kako je ve} naprijed

navedeno, jedan broj nije oslobodio polo`aja feudalne zavisnosti sve do

kraja Prvog svjetskog rata.

S druge strane, Bosna je cijelo vrijeme osmanske uprave bila puna

muslimanske sirotinje, dok je istovremeno u Carstvu, posebno u njegovim

velikim gradovima, `ivjelo i uspje{no poslovalo na hiljade manje ili vi{e

imu}nih trgovaca – Grka, Ermena, Srba, Vlaha, Cincara, Jevreja i drugih,

koji nikada nisu ostavili svoju kr{}ansku, uglavnom pravoslavnu, odnosno

jevrejsku vjeru. Sli~no je bilo i sa bojarima u Vla{koj i Moldaviji, koji su

sa~uvali svoje feudalne posjede i povlastice, ne `rtvuju}i pri tome vjeru.

U Bosni je od kraja XVIII i po~etka XIX st. ekonomski veoma oja~ao

pravoslavni srpski trgova~ki sloj, koji se unutar sebe povezivao, kako po-

slovnim tako i rodbinskim vezama. Ve} su tada srpski trgovci imali velikog

udjela u bosanskoj spoljnoj, uglavnom izvoznoj trgovini. U isto vrijeme je

sli~an slu~aj bio u Beogradskom pa{aluku, gdje su, posebno nakon Svi-

{tovskog mira 1791, srpski trgovci, kao veliki izvoznici stoke u Austriju,

privredno veoma oja~ali. Ovaj vode}i dru{tveni sloj, pored ekonomske mo}i,

ste~ene upravo u osmanskom poretku i sistemu odnosa, sve otvorenije tra`i

za sebe i politi~ku vlast, {to je rezultiralo Prvim srpskim ustankom.

Tvrdnja o navodnom planskom naseljavanju razli~itih muslimanskih

plemena i grupa iz Anadolije na Balkan, kao jednom od odlu~uju}ih ~inilaca

u procesu {irenja islama, ne mo`e se odr`ati kada joj se suprotstave stvarne

~injenice. Prije svega, prostrana Anadolija je bila slabo naseljena, pa je i

sama u prvim stolje}ima Carstva bila zemlja imigracije. Izvjesne turske

etni~ke kolonizacije bilo je na podru~ju Trakije (Istrand`a–Istranca), a

sasvim neznatno u daljim evropskim pokrajinama Carstva. Etni~kih Turaka

u Bosni zapravo nije ni bilo. One Turke koji su poslom ili slu`bom dolazili

u Bosnu, doma}i muslimanski svijet je dr`ao strancima, nazivaju}i ih Turku-

{ama. Rijetko je koji ostajao stalno u Bosni. Ukoliko bi ostao, brzo bi se

asimilirao i slavizirao, utapaju}i se u bosansko–muslimansku slavensku

masu. U nauci je na osnovi valjanih antropolo{kih istra`ivanja utvr|eno da

147

su na cijelom ju`noslavenskom prostoru upravo bosanski muslimani, odnosno

Bo{njaci, "naj~i{}i Slaveni".

Da bi na svaki na~in obezvrijedila islam, muslimane, Turke i Bo{njake,

srpska nacionalisti~ka historiografija, bez ikakvih ograda, tvrdi da je pri-

hvatanje islama bio ~in "ljudske zbunjenosti i kolektivnog maloumlja". Takvo

stanje je, po tome, vladalo tamo gdje su crkvene prilike bile nesre|ene, a

vjerovanja povr{na i pro`eta sinkretizmom i hereti~kim u~enjima. Kao tipi~an

primjer takvog stanja i odnosa uzima se Bosna, koja je "{apatom" pala

Osmanlijama u ruke. Pored nejasnih i navodno zbunjenih vjerskih osje}anja,

kao uzrok navode se tako|er razmirice, sva|e i otvoreni sukobi me|u krupnim

bosanskim velika{ima. Nasuprot Bosni, u tom pogledu se isti~e navodni

primjer Srbije, u kojoj je bilo "velikih duhovnih predvodnika", kakav je bio

Sava Nemanji}. Zahvaljuju}i tim duhovnim predvodnicima, narod je u Srbiji

navodno postao "duhovno sre|en" i "zbli`en u Hristu", te upu}en na pravi

smisao i sadr`aj svoje vjere.

U vezi sa navedenim tvrdnjama o dezintegraciji srednjovjekovne bosan-

ske dr`ave usljed velika{ke samovolje, mora se primijetiti da ni u jednoj

okolnoj balkanskoj i panonskoj zemlji stanje nije bilo bitno druk~ije, posebno

ne u Srbiji i ugarsko–hrvatskoj dr`avi. Krupni zemaljski gospodari su nakon

smrti cara Du{ana (1355), zapravo raskomadali srpsku feudalnu dr`avu na

vi{e "udelnih kne`evina" i oblasti. Srpska feudalna dr`ava bila je zahva}ena

rasulom i velika{kom neslogom i neredom jo{ u vrijeme kada je Bosna pod

Tvrtkom I bila u punom usponu. Kako je ve} istaknuto, osmanska osvajanja

bosanskog kraljevstva trajala su 77 godina (1386–1463), skoro jednako

kao i srpske feudalne dr`ave (1371–1459), pa se za Bosnu ne mo`e re}i

da je lahko i bez otpora pala. Ni tvrdnja o otpornoj duhovnoj snazi svetosavlja

ne mo`e opstati kada se zna da je veliki dio stanovni{tva na prostoru izme|u

Jele~a, odnosno Novog Pazara, Gornjeg Podrinja, Polimlja, uklju~uju}i tu

i isto~nu Hercegovinu, vrlo rano prihvatio islam. Tako se i u srpskoj his-

toriografiji sa `aljenjem ~esto konstatira da je do masovnog prihvatanja

islama do{lo u zemlji u kojoj je nekada nastalo Miroslavljevo evan|elje i

gdje su u manastiru Mile{evi po~ivale mo{ti sv. Save. Stara Ra{ka je tako

bez ikakve prisile postala vremenom jedna prete`no muslimanska zemlja,

sa razvijenim gradovima bosansko–orijentalnog tipa, iz kojih se proces pri-

hvatanja islama postepeno {irio na seoska podru~ja. U tim nekad ~isto

pravoslavnim krajevima islam su prihvatala cijela sela, a ~itav proces je

po~injao obi~no tako {to bi islam prvo primilo seoski knez i trgovci stokom

koji su poslovali sa Dubrovnikom.

Po~etkom XVI st. pravoslavno stanovni{tvo u velikom broju i u drugim

krajevima prihvata islam. Tako je monah Marko Trebinjac zabilje`io 1509.

148

kako su mnogi bez prisile ostavili pravoslavlje i primili islam. Na isto

vrijeme i pojavu ukazuje i pop Vuk, koji je 1516. u Sarajevu zapisao da

"u te dane u toj zemlji bija{e veliko umno`enje agarenskih ~eda, a pravoslavne

vjere kristianske u toj zemlji veliko umanjenie."

Plima prihvatanja islama od strane brojnih pojedinaca, ali i cijelih

sela, nastavila se i nakon obnove Pe}ke patrijar{ije i u~vr{}enja njene

jurisdikcije nad srpsko–pravoslavnim eparhijama u Bosni, Slavoniji i Dal-

maciji. Isto tako, ni sloboda vjerskog djelovanja i misionarstva franjevaca

u Bosni nije presjekla proces prihvatanja islama. Podaci o {irenju islama

me|u katolicima redovno se ni`u u izvje{tajima papskih vizitatora iz Bosne.

Kao {to postojanje manastira Mile{eve, nekada{njeg "rasadnika srpskog

svetosavlja" nije djelovalo na okolno stanovni{tvo da ne prihvati islam, isto

tako ni stari franjeva~ki samostani, Kraljeva Sutjeska, Kre{evo i Fojnica,

kao glavna upori{ta katolicizma, nisu uspjeli sprije~iti da katoli~ko stanov-

ni{tvo vremenom u znatnom broju prihvati islam, i to upravo na naju`em

podru~ju njihovog evangelisti~kog rada, na podru~ju izme|u Zenice, Kaknja,

Visokog i Kiseljaka. Pored toga, franjeva~ke starje{ine u Bosni su, jednako

kao pe}ki patrijarsi, u svakoj pogodnoj prilici istupali kao neprijatelji osmanske

dr`ave. Najpogodnija prilika za to bio je austro–turski rat (1683–1699), u

kojem su se Srbi 1690. iselili, odnosno povukli zajedno sa austrijskom

vojskom preko Save i Dunava. U kontekstu istog rata bosanski katolici su

tako|er imali svoje seobe, kada su se povukli sa vojskom Eugena Savojskog,

prilikom njegovog upada u Bosnu i spaljivanja Sarajeva 23/24. X 1697.

godine. Sam Eugen Savojski zapisao je tada u svoj ratni dnevnik da se

nada da }e pokupiti sve kr{}ane u Bosni i odvesti ih "nazad preko rijeke

Save". Prema franjeva~kim podacima, u cijeloj Bosni, uklju~uju}i i Herce-

govinu, ostalo je svega oko 25.000 katolika i 29 franjeva~kih redovnika.

Svi ostali katolici, ne{to preko 70.000, oti{li su sa Eugenom Savojskim u

Slavoniju ili sa usko~kim serdarom Stojanom Jankovi}em u mleta~ku Dal-

maciju. Nakon toga, srpsko–pravoslavno stanovni{tvo broj~ano je nadma{ilo

katolike u Bosni. U samoj Bosni, neposredno pred i poslije osmanskog

uni{tenja bosanskog kraljevstva, u sve tri vjerske organizacije, Crkvi bosan-

skoj te katoli~koj, ali i pravoslavnoj crkvi vladalo je rasulo. Osmanske vlasti

su, polaze}i od islamskog u~enja i svojih dr`avnih interesa, poduzele naprijed

ve} spomenute mjere da se stanje u katoli~koj, ali i pravoslavnoj crkvi

stabilizira. [to se ti~e preostalih bosanskih krstjana, oni koji nisu odmah

prihvatili islam mogli su se povu}i u sferu svoje duhovne privatnosti, slobodni

od strahovitog katoli~kog prozelitisti~kog pritiska i progona. Uprkos tome,

neta~na je teza, koja se rano pojavila u historijskoj literaturi, da su islam

prihvatili odmah i bez otpora skoro svi bogumili ili patareni. Ve} je Franjo

149

Ra~ki pisao (1869–70) da su patarene u Bosni naslijedili "sada{njimi bosan-

skimi Muslemani". Ra~ki se pitao kako je u Bosni nestalo patarena, "do~im

se kr{}anska vjera i u jednoj i u drugoj crkvi sa~uvala". Njegov odgovor

je da su bosanski i humski velika{i, ukoliko se nisu iselili iz "nesretne jim

ota~bine", onda "iz koristi i u lasti" ili "na silu" prihvatili "vjeru svojih

gospodara". Kao primjere nasilnog prihvatanja islama Ra~ki navodi jednog

sina Hercega Stjepana i djecu posljednjeg bosanskog kralja, Stjepana Toma-

{evi}a. Ra~ki je ovdje ipak zapao u protivrje~nost, jer nespojivo je tvrditi

da su vjerske prilike i odnosi u Bosni ve} pripremili prostor za islamiziranje

bogumila ili patarena, a u isto vrijeme govoriti o nasilnom prihvatanju

islama.

U novijoj je literaturi Aleksandar Solovjev neposredno vezivao islami-

ziranje Bosne za "nestanak bogumilstva". Navodno su bogumili najednom

pre{li na islam sa uvjerenjem da je Muhammed (a. s.) onaj Paraklet, "duh

utje{itelj", koga je Isus najavio svojim u~enicima na Tajnoj ve~eri.

U jednoj tradicionalnoj bo{nja~koj literaturi, uglavnom amaterskog ni-

voa, ~esto se {pekulira sa sli~nostima izme|u manihejskih u~enja i islama,

te da odatle izviru neke navodne predisponiranosti bogumila da prihvate

islam. Takva teza je u nauci odavno oborena. Mo`e se re}i da nisu vjerski

nego politi~ki razlozi bosanske krstjane pribli`ili Turcima–Osmanlijama,

kao nosiocima islama. Progon i nasilno pokatoli~avanje pripadnika Crkve

bosanske od strane dvojice posljednjih bosanskih kraljeva dovelo je do

njihovog skoro potpunog uni{tenja u "kraljevoj zemlji". Mnogi bosanski

krstjani su bje`ali u "hercegovu zemlju" pod za{titom hercega Stjepana, a

neki su, posebno starje{ine Crkve bosanske, izbjegli u Bugarsku, gdje su

na{li uto~i{te kod svojih vjerskih srodnika, bugarskih pavlikijana. Tako su

u Bosni nastale prilike u kojima se moralo birati izme|u grube katoli~ke

prozelitisti~ke kampanje posljednjih bosanskih kraljeva i Turaka–Osmanlija

u njihovom pobjedonosnom nastupu. Mnogi izvori iz tog vremena svjedo~e

o proturskim raspolo`enjima i osje}ajima me|u bosanskim krstjanima, ali

i me|u {irokim slojevima selja{tva. Otvorena proturska orijentacija ili prosto

vjerska ravnodu{nost u uslovima rasula Crkve bosanske, logi~no su mnoge

pojedince vodili prihvatanju islama.

Sli~no je bilo i u susjednoj Slavoniji, koja je u srednjem vijeku bila

usko vezana za vjerska i duhovna kretanja u Bosni. Kao {to se svojevremeno

po Slavoniji {irilo iz Bosne patarensko u~enje, tako je sa uspostavljanjem

osmanske vlasti na ovom podru~ju do{lo do pravog vala prihvatanja islama.

Velik broj slavonskih seljaka prihvatio je islam ve} poslije prvog dodira sa

Turcima–Osmanlijama. Zagreba~ki biskup [imun Erdödy je pisao 24.

XI 1536. da "sigurno mo`e potvrditi da je poslije zauze}a Broda, vi{e od

150

40.000 ljudi napustilo kr{}anstvo, pored onih koji su uzeti kao robovi. Sve

vi{e i vi{e ljudi to ~ini, u nadi da }e ostatak svog `ivota provesti u mirnijim

vremenima." To ukazuje na ~injenicu da su Osmanlije, u odnosu na raniju

srednjovjekovnu bosansku ili hrvatsko–ugarsku vlast, donosile daleko vi{e

mira i sigurnosti. Deset dana kasnije biskup je pisao caru i kralju Ferdinandu

da "na`alost, ovi bijedni ljudi prihvataju muhamedansku vjeru u o~ajanju

odbacuju}i vjeru Krista Spasitelja. To je toliko masovno da su me moji

vlastiti vazali u podru~ju tvr|ave Sopje (kod Podravske Slatine) napustili,

priznavaju}i vlast Turaka."

Osmanlije, sude}i po savremenim i kasnijim tursko–osmanskim hroni~a-

rima i drugim piscima, nisu razlikovale niti su se trudile da razlikuju

bosanske krstjane od katolika i pravoslavnih. Rasprave o zamr{enim vjerskim

pitanjima, u kojima je srednjovjekovni kr{}anski ~ovjek sa stra{}u i krajnjom

isklju~ivo{}u u~estvovao – ~esto i oru`jem, kad u `aru verbalnog obra~una

ponestane drugih dokaza i argumenata – nisu bile primjerene islamu. To

ne zna~i da je islam bio po{te|en unutra{njih previranja, sinkretizma i

raskola. Do raskola na sunije i {iije do{lo je ve} u prvom stolje}u islama,

odnosno po~etkom druge polovine VII stolje}a. Time su ustanovljena dva

pravca u {erijatskom pravu, odnosno op}enito u islamu.

Pristalice prvog, sunijskog pravca su smatrale da je jedino Muhammed

a. s. mogao vjerodostojno tuma~iti Kur’an. On je to za `ivota radio tako {to

je izri~ito ili pre{utno odobrio ili zabranio neko ~injenje ili ne~injenje.

Nakon njegove smrti ni jedan pojedinac, pa ni halifa, nema pravo intervenirati

u {erijatskom pravu. Nasuprot tome, {iije su vjerovale da je Bo`iji Poslanik

za svog prvog nasljednika odredio Aliju te da hilafet dalje prelazi na Alijino,

tj. Poslanikovo mu{ko potomstvo. Alija i njegovi izravni potomci su kao

imami nepogre{ivi, tako da njihove izreke i tuma~enja {erijata imaju isti

zna~aj kao i Muhammedovi hadisi.

@elja jednog broja muslimana da ustanova hilafeta ili imamata u islamu

ostane unutar Poslanikove porodice i ku}e ostala je politi~ki neostvarena.

Kako je politi~ki {iizam nai{ao na sna`an otpor u islamskom svijetu, to se

{iijska energija usmjerila na vjersko polje djelovanja. U uskoj vezi sa {iizmom

su razni, ~esto misti~ni, dervi{ki redovi, odnosno tarikati. Osnovno zna~enje

rije~i tarik ili tarikat jeste put, zapravo na~in pou~avanja i upu}ivanja u

vjersku praksu. Odatle su i {iizam i dervi{ka bratstva ili redovi uvijek bili

i ostali priznati i organizirani oblici vjerskog `ivota u islamu.

Polaze}i od takvog vjerskog i politi~kog iskustva, Osmanlije se nisu

mogle niti `eljele zanimati za doktrinarne vjerske razlike i sukobe u Bosni.

U skladu sa svojom dugoro~nom politikom, cilj osmanske dr`ave u Bosni,

jednako kao i drugdje, sastojao se u {to br`em zavo|enju njenog admini-

151

strativno–vojnog i agrarnog ure|enja. To je ure|enje bilo tako projektirano

da dr`avi osigura dvije stvari. Prvo, ljude, odnosno vojnike koji }e ratovati,

i drugo, poreze, odnosno novac kojim }e se to pokrivati. Da li }e neko u

svemu tome, prije ili kasnije, prihvatiti islam, dr`avu nije posebno zanimalo

niti je novu vjeru ikome nametala. U starijoj literaturi je bila prili~no

ra{irena, ali zato ni{ta manje pogre{na, teorija da je islam u Bosni prihva}en

tako {to je po osvojenju Bosne cjelokupno doma}e kr{}ansko plemstvo

pre{lo na vjeru osvaja~a, kako bi zadr`alo svoje feudalne posjede. Ova

teorija je nau~no oborena ve} tridesetih godina ovoga stolje}a, ali kako se

jo{ susre}u njeni zagovornici, neophodno je u vezi s tim dati nekoliko

napomena.

Uvjerenje da je sva stara bosanska vlastela prihvatila islam kako bi

sa~uvala svoje posjede, predstavlja jednu od popularnih predrasuda koje

su se javile u narodnoj epici i raznim predanjima. To rasprostranjeno i do

kraja pojednostavljeno narodno shvatanje procesa prihvatanja islama sa`eto

je izrazio P. P. Njego{ 1847. u Gorskom vijencu: "Postado{e lafi ratarima /

Istur~i se plahi i lakomi." Samo nekoliko godina kasnije (1851) franjevac

Ivan Franjo Juki}, pod pseudonimom Slavoljub Bo{njak, u svom glavnom

djelu Zemljopis i poviestnica Bosne, ka`e za bosanske muslimane da su

"postali od zlo~estijeh krstjanah, koji svoje gospodstvo ne znaju}i druk~ije

uz~uvati, potur~i{e se". Juki} dalje pi{e da im je "novi zakon (tj. vjera,

islam) osigurao imanja i bogatstva, oslobodio od hara~a i svakog danka,

dopu{tao svako dielo grije{no, bez truda i rada mogli su gospodarstvo pro-

voditi". U biti isto stanovi{te iznio je 1878. i Vjekoslav Klai}. U djelu

Bosna, podatci o zemljopisu i poviesti, on pi{e da su bosanski begovi bri`ljivo

~uvali "svoje starinske povlastice i povelje od kr{}anskih vladara, da ih

iznesu na vidjelo, ako Bosnom zavlada koji kr{}anski vladar". Na isti na~in

je proces prihvatanja islama tuma~io Jovan Cviji}, poznati i priznati antro-

pogeograf. On je 1918. u studiji La péninsule Balkanique – Géographie

humaine, utvrdio da je, "kako se ~ini", bosanska vlastela "za vrijeme turske

najezde" vrlo "lahko primila muhamedansku vjeru da bi o~uvala svoju nad-

mo}nost i da bi se mogla osvetiti Ugarima koji su je po `elji papinoj naro~ito

gonili". Kasnije je sli~no pisao Milan Prelog u dvotomnoj knjizi Povijest

Bosne u doba osmanske vladavine.

Takvih tradicionalnih shvatanja procesa prihvatanja islama dr`ao se i

Ivo Andri}, koji je 1924. u svojoj disertaciji Razvoj duhovnog `ivota u Bosni

pod uticajem turske vladavine utvrdio da je "bosanski vlastelin", kako bi

spasio "svoju zemlju i svoje tle", bez oklijevanja "prihvatio vjeru osvaja~a".

Po{to je stara vjera "zatajila", bosanski vlastelin je odmah svoj zemlji{ni

posjed, prava i povlastice nastojao ~vrsto i trajno vezati "za propise i for-

152

mulacije nove vjere". Ovo svoje navodno nau~no uvjerenje, uz mnoge pred-

rasude prema islamu i muslimanima, na koje mu je kao mentor u svom

referatu skrenuo pa`nju ve} profesor dr. Heinrich F. Schmid, Andri} }e

dosljedno provla~iti kroz skoro sva svoja knji`evna djela.

Histori~ari koji su poku{avali nau~nom metodologijom utemeljiti tezu

da je prihvatanje islama u Bosni vezano u prvom redu za odr`anje zemlji{nog

posjeda dokazivali su da je u pogledu agrarnog ure|enja osmanska Bosna

u su{tini ostala ono {to je bila u doba Kotromani}a, tj. jedna feudalna,

veoma raspar~ana zemlja. Osim toga, u historiografiji se vjerovalo da je

bosanska vlastela, koja je vjerski uglavnom pripadala "bogumilskoj sekti",

prva prihvatila islam jer je ve} iz iskustva borbe sa katoli~kom crkvom

nau~ila da "trguje sa vjerskim uvjerenjem". ^injenica da je Bosna od druge

polovine XVIII st. pa do pred kraj osmanske vladavine, sa svojim ajanima

i kapetanima, prili~no osamostaljenim u odnosu na bosanskog vezira i cen-

tralnu vlast u Carigradu, veoma podsje}ala na srednjovjekovnu Bosnu, sa

njenom osiljenom krupnom vlastelom i slabom vla{}u vladara, navodila je

mnoge na zaklju~ak da su agrarni odnosi u Bosni za "turske vlade" samo

nastavak agrarnog stanja u kojem se zemlja nalazila prije dolaska Osmanlija.

Pored intelektualne inercije i nedostatka historijskih izvora, na dugo

zadr`avanje takvog mi{ljenja imala je svog uticaja, kako je to primijetio

Vasa ^ubrilovi}, "i politika". U nacionalnom je interesu bilo za vrijeme

turske i austrijske vlade u Bosni i Hercegovini prikazivati muslimansko

plemstvo kao neposredne potomke srednjovjekovne bosanske vlastele. Sma-

tralo se da se tako me|u muslimanskim plemstvom podi`e narodna svijest

i osje}anje narodne solidarnosti u borbi za oslobo|enje i ujedinjenje. Isto-

vremeno se time `eljelo ista}i jugoslavensko, ustvari srpsko, navodno his-

torijsko pravo na Bosnu.

S druge strane, "sami bosanski begovi" su {irili takve pri~e kad god

su to nalazili za shodno i korisno. U pravilu su to uvijek ~inili kada bi im

zatrebao politi~ki oslonac u {irokim slojevima bo{nja~kog naroda protiv

Carigrada i Be~a ili kada im je bilo neophodno da se pozovu na svoj

legitimitet radi o~uvanja svojih zemlji{nih povlastica i pogodnosti u rje{a-

vanju agrarnih pitanja. U to se mije{ala, na jednoj strani, nacionalna ro-

mantika, a na drugoj, odre|eni begovski, vite{ki ponos, {to sve skupa nije

imalo ~vrste veze sa stvarnim stanjem, odnosno sa nau~nom istinom. Sredi-

nom tridesetih godina V. ^ubrilovi} je u studiji Poreklo muslimanskog

plemstva u Bosni i Hercegovini utvrdio, {to je potvr|eno kasnijim istra`iva-

njima, da su agrarni odnosi u Bosni XIX st. rezultat unutra{njeg razvoja,

kako Osmanskog carstva op}enito tako i nje same, kao najisturenije grani~ne

osmanske pokrajine.

153

Uvjerenje da je bosanska vlastela prihvatila islam kako bi "bez truda

i rada" mogla svoje gospodstvo provoditi, pokazuje svako odsustvo poznavanja

karaktera i prirode osmanskog vojno–administrativnog i zemlji{nog ure|enja.

Svaki bosanski vlastelin koji se uklju~io u taj sistem, kao u`ivalac timara

i spahija, provodio je najve}i dio godine u aktivnoj vojnoj slu`bi kao rat-

nik–konjanik. Prema tome, prihodi koje je po zakonu ubirao sa svog posjeda

nisu mu dolazili ni bez truda, ni bez rada, naj~e{}e vrlo krvavog. [tavi{e,

vlastelinu koji se odlu~io da se uklju~i u timarski sistem nije bilo uop}e

neophodno da postane musliman. Kao {to je ve} naprijed istaknuto, u prvim

decenijama osmanske Bosne spahije kr{}ani su bili sasvim uobi~ajena po-

java. Neki stariji pisci, kao Vladislav Skari}, tvrde da su se kr{}ani spahije

u Bosni zadr`ale sve do velikog austro–turskog rata (1683–1699). Od tada

postepeno i{~ezavaju, uglavnom zato {to su neki smatrani nedovoljno pouz-

danim ili zato {to su njihovi spahiluci ustupani muslimanskim spahijama

koji su ostali bez posjeda nakon osmanskog povla~enja iz Ugarske, Slavonije,

Like i Dalmacije.

^ubrilovi} je na osnovi starih srpskih zapisa i natpisa zaklju~io da

stara vlastela, posebno na podru~ju isto~ne Bosne, isto~ne Hercegovine,

stare Ra{ke i Crne Gore, nije morala napu{tati staru vjeru i prihvatati islam

da bi sa~uvala zemlji{ne posjede. Mogla ih je sa~uvati ostaju}i u svojoj

hri{}anskoj ili kr{}anskoj vjeri, uz uslov da se primi vojne ili neke druge,

po dr`avu korisne slu`be. U prvim decenijama osmanske vladavine ~esto

se susre}u kr{}ani na visokim polo`ajima u slu`bi bosanskog sand`ak-bega.

Oni se koriste za razne diplomatske misije, slu`e kao pisari, tuma~i i ljekari.

Tokom sedamdestih godina XV st. na dvoru bosanskog sand`ak-bega nalazio

se kao d`erahba{a (glavni ranar ili hirurg) neki Vlah Svinjarevi}.

Pored toga, u historiji i evoluciji krupnog zemljoposjeda u Bosni za

vrijeme osmanske vladavine bilo je bezbroj prekida, lomova i promjena,

tako da se uop}e ne mo`e govoriti o nekom kontinuitetu izme|u o~eva i

sinova. Krupni muslimanski zemljoposjed u Bosni nastao je kao posljedica

njenog osobenog geopoliti~kog polo`aja, dru{tveno–ekonomskog i politi~kog

razvoja, jo{ od kraja XVI stolje}a. Veliki muslimanski zemlji{ni posjed,

koji su u XIX i po~etkom XX st. vidjeli Juki}, Klai}, Andri}, Prelog i

drugi, u pravilu nije imao nikakve neposredne veze sa feudalnim ustrojstvom

srednjovjekovne Bosne i njenim vlastelinskim rodovima.

Stari hrvatski histori~ar i politi~ar Tadija Smi~iklas tvrdi da se u Sla-

voniji, nakon {to su Austrijanci u Be~kom ratu iz nje potisli Osmanlije, ni

jedan kmet vi{e nije sje}ao ni imenom niti po predanju svog predosmanskog

zemaljskog gospodara. Bo{nja~ke su spahije dr`ale posjede u Slavoniji i

154

Ugarskoj sve do osmanskog poraza u velikom Be~kom ratu, kada su se

povukle na prostore ju`no od Save i Dunava.

Padom Bosne pod osmansku vlast (1463) istovremeno je nestalo njenog

krupnog plemstva. Sultan Mehmed II Fatih u Bosni je postupio jednako

kao u drugim zemljama koje je ma~em osvojio. Svuda gdje su mu `ivi pali

u ruke vladari i velika{i pokorenih zemalja, sultan ih je dao pogubiti. Tako

je postupio i prilikom osvajanja Carigrada, Trapezunta i Moreje. Kada je

osvojio Bosnu, sultan Fatih je naredio da se pogube pripadnici krupnog

plemstva, Kova~evi}i i Pavlovi}i, zatim sam kralj Stjepan Toma{evi} i sva

sa njim zarobljena vlastela. Jedan dio vlastele, prije svega sitne, ostao je

u zemlji, nastoje}i se uklju~iti u novi vojno–administrativni poredak. Nave-

deni postupak prema bosanskom kralju i njegovoj krupnoj vlasteli bio je

u skladu sa osmanskom politikom da se u svakoj novoosvojenoj zemlji

uni{ti staro plemstvo. Na tu ~injenicu ukazali su jo{ u XVI i XVII st.

dvojica tada najboljih evropskih poznavalaca Osmanskog carstva, Antonio

Meravino Genovese i Englez Paul Rycaut.

Fizi~ka likvidacija vladara, krupne vlastele i velikodostojnika, kao na~in

razra~una sa nosiocima vlasti u osvojenim zemljama, nije bio osmanski

izum. Takva praksa je na Istoku postojala i odr`avala se jo{ od vremena

starih Asiraca i Babilonaca. Ideja je bila da se u narodu pokorene zemlje

u korijenu sasije~e iluzija da jo{ postoji stara dr`ava. U tom smislu i Hasan

Kafija Pru{~ak u svom djelu Nizam-ul-alem savjetuje vladara da pobije|enom

neprijatelju "ne ostavlja prvake, jer mr`nja ne izlazi iz njihovih srca, nego

ostaje i prelazi na potomke". Tako je u praksi starih bliskoisto~nih dr`ava,

u osvojenoj zemlji, glavama biv{ih nosilaca vlasti postavljana jasna i odlu~na

granica izme|u starog i novog re`ima.

Sna`na i na svoje prerogative veoma osjetljiva centralna osmanska vlast

u principu nije u svojoj blizini podnosila nikakvu nasljednu aristokratiju.

Sultan je bio nosilac cjelokupne vlasti i pred njim su svi podanici bili

jednaki. On je svojom voljom mogao svakog sposobnog roba podi}i na

polo`aj sand`ak-bega, beglerbega i velikog vezira, ali je istovremeno svakog

od njih mogao uvijek degradirati na status obi~nog roba. Tako zasnovana

uprava i dr`ava nije mogla ni pomi{ljati da u ratom osvojenoj Bosni ostavi

doma}u vlastelu, bez obzira na okolnost {to bi prihvatila islam, makar i sa

sjenkom feudalnih povlastica i politi~ke mo}i kojima je raspolagala u svom

kraljevstvu.

Jedinu sponu sa starim bosanskim feudalnim poretkom i novim osman-

skim ure|enjem predstavljali su sinovi pogubljene krupne i srednje vlastele,

koji su zarobljeni i odvedeni u Carigrad i druge velike gradove u unutra{njosti

Carstva. Oni primaju islam, {koluju se, ratuju i prave karijeru u osmanskoj

155

dr`avnoj hijerarhiji. Tom su krugu pripadali Sinan-pa{a Borovini}, Musta-

fa-beg Juri{i}, Mustaj-beg Milivojevi}, Mehemed-beg Obrenovi}, Hasan-beg

Mihailovi}, Skender-beg Vranje{evi}, Mustafa-beg Bogojevi} (Dautpa{i}),

Ali-beg Vlahovi} i dr. Najpoznatiji me|u njima bio je sin hercega Stjepana,

Ahmed Hercegovi}, koji je u tri maha obna{ao polo`aje velikog vezira:

1500, 1502. i 1511. godine. Ve}ina njih je, idu}i za slu`bom i karijerom,

dobijala posjede u raznim pokrajinama daleko od Bosne. Jedan manji broj

je dolazio u Bosnu, ali ve} u zreloj dobi i sa iskustvom u upravno–vojnoj

ili sudskoj slu`bi, sa zadatkom da kao visoki carski ~inovnici upravljaju

zemljom svojih predaka. Po islamsko–osmanskoj tradiciji oni su, kao uprav-

nici sand`aka i drugi visoko ~inovnici, svojom graditeljskom djelatno{}u i

svojim vakufima dali zna~ajan doprinos urbanom razvitku bosanskih gradova

i unapre|enju kulturno–prosvjetnog `ivota bosanskomuslimanske sredine.

Jednom rije~ju, bili su u ve}ini dobro etablirani u novom osmanskom poli-

ti~kom i dru{tveno–ekonomskom poretku.

[to se ti~e kasnijeg bosanskomuslimanskog plemstva, ono je bilo razli-

~itog porijekla. Veliku ve}inu su ~inili potomci obi~nih bosanskih ljudi,

kako muslimana tako i kr{}ana, koji su svojom sposobno{}u i vojnim za-

slugama dospjeli do visokih polo`aja, zvanja i posjeda. Jedan, skoro neznatan

broj, predstavljaju potomci visokih osmanskih ~inovnika neslavenskog pori-

jekla (Turci i Perzijanci), ~iji su o~evi slu`ili u Bosni, tu dobili timare ili

zijamete i tu kona~no ostali. Takvi su bili ^engi}i, Miralemi, Atlagi}i,

Ulamapa{i}i, Skenderpa{i}i i vjerovatno Laki{i}i i Malko~i–Dugali}i. Napo-

kon, tre}u, tako|er malobrojnu grupu, ~ine potomci nekada{nje bosanske

vlastele. To je svega nekoliko porodica: Kova~evi}i, Sijer~i}i, Todorovi}i,

Ljubovi}i, Brankovi}i i Stani~i}i, a mo`da se jo{ u najvi{e dva–tri slu~aja

mo`e pretpostaviti predosmansko bosansko vlastelinsko porijeklo. Za ~e-

tiri–pet begovskih porodica mo`e se osnovano pretpostaviti da su bile ne-

bosanskog, robovskog porijekla. To su vjerovatno Isabegovi}i, Pijalepa{i}i

i Vlahovi}i. Neke od nekad mo}nih i poznatih obitelji iz prvog stolje}a

osmanske vladavine vremenom sa potpuno i{~ezle. To je bio slu~aj sa

Minetovi}ima, potomcima Mehmed-bega Minetoglua, prvog bosanskog san-

d`ak-bega. Potpuno su tako|er i{~ezli Tardi}i, Borovi}i, Katu{i}i i neki

drugi. Na drugoj strani, neke porodice gube zemljoposjede i ostaju samo

nasljedne mutevelije (upravnici) svojih vakufa (Jahjapa{i}i i Boljani}i).

Bosna je Osmanskom carstvu dala devetericu velikih vezira. Svi su se

oni na tom polo`aju nalazili u razmaku od svega 67 godina, od prvog,

Rustem-pa{e Opukovi}a (1544) do posljednjeg, Kujund`i Murat-pa{e

(1607–1611). Dvojica najznamenitijih me|u njima bili su Opukovi} i Me-

hmed-pa{a Sokolovi}. Opukovi}, a dijelom i Sokolovi}, slu`bovali su za

156

vrijeme Sulejmana Veli~anstvenog, kada je Osmansko carstvo bilo na vrhun-

cu svoje mo}i.

Kukuljevi}–Sakcinski tvrdi da je Rustem-pa{a bio sin nekog Radoja

Opukovi}a iz Mostara, {to je kasnije nastojao potkrijepiti i Hamdija Kre-

{evljakovi} pozivaju}i se na stare turske pisce. Na drugoj strani, S. Ba{agi}

je utvrdio da je Rustem-pa{a bio rodom iz Skradina u Dalmaciji. Tu ga je,

navodno skupa sa starijim bratom, budu}im Sinan-pa{om, zarobio 1521.

neki Bekta{, vojvoda hercegova~kog sand`aka Mehmed-bega. Vjerovatno

da je najbli`i istini Rustem-pa{in savremenik i dobar poznavalac tada{njih

prilika u Osmanskom carstvu, Mle~anin F. Navagero, koji ka`e da je Rustem-

-pa{a bio rodom "iz jednog sela pokraj Sarajeva". O vremenu njegovog

dovo|enja u Istanbul i {kolovanja nema pouzdanih podataka. Zna se da je

kao sposoban ~ovjek brzo napredovao u slu`bi. Sultan Sulejman ga je dr`ao

"razboritim, punim vrlina i veselog duha". Nakon slu`be na dvoru, bio je

beglerbeg u Anadoliji i Dijarbekiru. U Istanbul se vratio kao ~etvrti vezir

Porte. Istovremeno se o`enio omiljenom sultanovom k}erkom Mihrimah

(Sun~ani mjesec), "poznatoj po svojoj ljepoti i bogatstvu". Sultanija Mihrimah

je bila k}erka glasovite Hurem-sultanije, na Zapadu poznatije pod imenom

Roksalena. Kao najdra`a od `ena sultana Sulejmanova, kojoj je bio odan,

"i vi{e nego {to prili~i samodr{cu", Roksalena je bila izuzetno uticajna

li~nost, neobi~no vje{ta u svim haremskim i dvorskim politi~kim spletkama.

Rustem--pa{a je, kao njen zet i {ti}enik, ve} u prolje}e 1541. postavljen

za drugog vezira u Carskom divanu. U tom svojstvu Rustem-pa{a je u~estvo-

vao u devetom velikom Sulejmanovom ratnom pohodu, ~iji je cilj bio Budim.

Prema narodnoj pjesmi Car Sulejman uzimlje Budim, koju je Kosta Hörmann

zabilje`io u Sarajevu, zauze}e Budima bila je Sulejmanova zavjetna obaveza,

koju mu je na samrti ostavio otac, sultan Selim I. U pohod na Budim

Sulejman je krenuo na solsticij, 22/23. VI 1541. godine. Glavna bitka za

Budim vodila se 21. VIII 1541, pod Gerhardovim brdom u blizini grada,

u kojoj su Bo{njaci, predvo|eni tada{njim bosanskim sand`akom Ulama-

begom, porazili i rastjerali ~ete Ferdinanda Habsbur{kog, koje su opsjedale

Budim, gdje se nalazila kraljica Izabela, udovica kralja Ivana Zapolje, ina~e

sultanovog {ti}enika, sa jednogodi{njim Zapoljinim sinom. Nakon {to su

bosanske spahije razbile opsadu Budima, janji~ari su se u grad, kako ka`e

Hammer, "neopazice i miroljubivo u{uljali" i odmah putem telala objavili

`iteljima sigurnost `ivota i imovine, ako dobrovoljno predaju oru`je i mirno

prime janji~are. Tako je Budim, glavni grad Ugarske, 29. VIII 1541, ta~no

na petnaestogodi{njicu bitke na Moha~u, do{ao pod osmansku vlast. Sam

sultan u{ao je u Budim 2. IX 1541, gdje je u crkvi "Na{e drage Gospe",

koju je namijenio da postane prva d`amija Budima, obavio namaz. U svim

157

doga|ajima oko Budima Rustem-pa{a je igrao zna~ajnu ulogu, ali ne kao

ratnik, nego kao diplomata i pregovara~ oko mirne predaje grada.

Na polo`aj velikog vezira Rustem-pa{a je do{ao marta 1544. godine.

To je bilo du`e mirno razdoblje, po{to je sultan Sulejman, svojim ratnim

uspjesima i svojom mo}i nametnuo isto~nom Mediteranu, Balkanu i velikom

dijelu srednje i isto~ne Evrope "osmanski mir" (Pax Ottomanica). U tim

uslovima Rustem-pa{a je kao veliki vezir mogao iskazati svo svoje diplomat-

sko umije}e. Me|u ostalim, Dubrov~ani su mu se ~esto obra}ali kao "svom

za{titniku i srodniku i kao onome koji je njihova jezika". Nakon {to je

okrivljen za smrt sultan-zade (princa) Mustafe, Rustem-pa{a je pao u sul-

tanovu nemilost, pa mu je oduzet dr`avni pe~at. Vje{ta i mo}na Roksalena

uspjela je 1555. vratiti svog zeta na polo`aj velikog vezira, na kojem se

odr`ao sve do smrti 1561. godine.

Rustem-pa{a je za `ivota stekao ogroman imetak, koji je kao vakif

tro{io za podizanje brojnih zadu`bina. Samo u Istanbulu izgradio je d`amiju,

medresu, karavan–saraj, hamam i kutubhanu (biblioteku). Gradio je i po

drugim gradovima i krajevima Carstva, posebno u Bosni. Tako je u Sarajevu

podigao ~uveni Brusa–bezistan, han i most preko @eljeznice na Ilid`i i

druge objekte. Ve}inu njegovih gra|evina projektirao je sam Mimar Sinan,

najve}i osmanski arhitekt.

Najstariji Rustem-pa{in brat, Sinan-pa{a, bio je hercegova~ki sand`ak-

-beg, a potom kapudan-pa{a, odnosno admiral cijele osmanske flote. Mla|i

brat Mehmed-beg, zvani Kara|oz-beg, ostao je zapam}en kao graditelj vi{e

zadu`bina u Mostaru, me|u kojima je najpoznatija Kara|ozbegova d`amija.

Zna se da je Rustem-pa{a imao dva sina i jednu k}erku, koja je bila udata

za velikog vezira Ahmed-pa{u. Stariji sin sultan-zade Mustafa-pa{e bio je

1592. kli{ki sand`ak-beg, a poginuo je skupa sa Hasan-pa{om Predojevi}em

pod Siskom 1593. godine.

Neophodno je dati jo{ nekoliko napomena o dev{irmi, kao o navodnom

najizrazitijem vidu "nasilne islamizacije". Na prvom mjestu, nema osnove

da se odlu~no zaklju~i da su oni pojedinci koji su putem ad`ami–oglana

do{li do visokih polo`aja u Carstvu, kao takvi prevodili u islam na svom

rodnom kraju ~itava sela i kasabe, kako se tvrdi za Mehmed-pa{u Sokolovi}a

da je u~inio u gornjem Podrinju. Prije svega, taj je kraj bio zahva}en

procesom prihvatanja islama dobrih 120 godina prije pojave Mehmed-pa{e,

kao visokog carskog dostojanstvenika. Preko gornjeg Podrinja vodio je glavni

put koji je povezivao Skopsko kraji{te sa Vrhbosnom, odnosno kasnije

Rumeliju sa Bosnom. Skoro pola stolje}a prije pada Bosne na tom se prostoru

javljaju prvi muslimani me|u Bo{njacima, pa se tu za njihove potrebe grade

d`amije, od kojih se najstarijom smatra ona u Ustikolini, kako je ve} spome-

158

nuto, podignuta tridesetih godina XV stolje}a. Osim toga, kao urbano naselje

kasaba se uspostavlja upravo podizanjem d`amije. U kasabi skoro u pravilu

isklju~ivo `ive muslimani, pa tu Mehmed-pa{a nije imao potrebe bilo koga

"prevoditi na islam". Mehmed-pa{a je `ivio i djelovao cijelo jedno stolje}e

kasnije. U vrijeme sultana Sulejmana I Veli~anstvenog mladi je Sokolovi},

kao {kolovan i okretan dvorjanin, koji se ve} istakao u ratu sa Ugarskom

i Austrijom (1526–1533), obavljao razne du`nosti u carskom saraju. Ve}

1543. bio je zapovjednik dvorske stra`e (kapid`iba{a). Tri godine kasnije,

poslije smrti velikog admirala Hajrudina Barbarose, postavljen je na njegovo

mjesto kao kapudan-pa{a. Za dalje ratne zasluge, posebno na Istoku u

perzijskoj vojni, Mehmed-pa{a je 1555. dobio polo`aj tre}eg vezira. Tokom

tog rata Osmanlije su prvi put uspostavile vezu i saradnju sa svojim etni~kim

i jezi~kim srodnicima s one strane rijeke Amu Darje (anti~ki Oxus), odnosno

sa uzbe~kim hanom, gospodarom Samarkanda i Buhare. Osnova te saradnje

bila je borba protiv perzijskog {aha kao zajedni~kog protivnika.

Svi ovi vojni i diplomatski uspjesi otvorili su put Mehmed-pa{i ka

polo`aju prvog ~inovnika Carstva. Taj je polo`aj Mehmed-pa{a dobio imeno-

vanjem za velikog vezira 28. VI 1565. godine. U toku svog posljednjeg

velikog pohoda protiv habsbur{ke Ugarske, umro je pod opsjednutim Sigetom

6. IX 1566, sultan Sulejman Veli~anstveni. Dva dana kasnije, 8. septembra,

janji~ari su na juri{ zauzeli Siget. Tom prilikom je poginulo svih {est stotina

posljednjih branilaca grada, koje je osobno predvodio hrvatski ban Nikola

Zrinski. Sam Zrinski, "ugarski Leonida", `iv je zarobljen i odmah pogubljen.

Njegovu odrubljenu glavu Mehmed-pa{a je poslao svom ne}aku, Gulabi-agi,

budimskom namjesniku, sa zadatkom da je proslijedi do Be~a na ugarski

carski dvor. U me|uvremenu, Mehmed-pa{a je uz pomo} carskog {titono{e

D`afer-bega i tajnog pisara Feriduna, pod te{kim okolnostima, uspio pune

tri sedmice sakriti od vojske i ostalih carskih dostojanstvenika sultanovu

smrt. Takva mjera, s ciljem da se izbjegnu neredi i osigura bezbolan prenos

vlasti na novog sultana, primijenjena je ve} prilikom smrti Mehmeda I i

Mehmeda II Fatiha te Selima I, ali ne tako dugo i ne pod tako izuzetnim

okolnostima. Mehmed-pa{a je smjesta, po posebnom ~au{u, poslao pismo

prestolonasljedniku, svom puncu Selimu, koji se tada nalazio u Kutahiji,

s nalogom da smjesta preko Carigrada krene za Beograd, gdje se uputio i

veliki vezir sa glavninom vojske. Novi sultan Selim stigao je iz Carigrada

u Beograd za svega 15 dana. Tek tada je Mehmed-pa{a objavio vojsci da

je sultan Sulejman Veli~anstveni umro i da je Selim II novi sultan.

Time se Mehmed-pa{a Sokolovi} kona~no u~vrstio na polo`aju velikog

vezira. Njegova mo} i uticaj dostigli su do tada nevi|ene razmjere za jednog

velikog vezira. Odatle je austrijski diplomata, histori~ar i za~etnik moderne

159

evropske osmanistike, Joseph von Hammer, jo{ 1830. primijetio da je umjesto

"za vladavine Selima II", bolje kazati "za vladavine velikog vezira Sokolovi}a".

Tu ~injenicu su zapazili ve} Sokolovi}evi savremenici, kao mleta~ki bajlo

(ambasador) u Carigradu, Mario Cavalli, koji je ve} 1567. pisao svojoj vladi

da je Mehmed-pa{a "prvi vezir", "onaj koji caruje u Turskoj". Cavalli je

zaklju~io da je Mehmed-pa{a "svojom pame}u i razborito{}u" potpuno za-

slu`io toliku vlast. Takav svoj polo`aj Mehmed-pa{a je nastojao zadr`ati i

po stupanju na prijestolje Selimovog nasljednika, Murata III (1574–1595),

ali se naglo pove}ao broj njegovih neprijatelja, kako me|u dvorjanima tako

i me|u carigradskom ulemom. Na dvoru je opoziciju Mehmed-pa{i predvodio

defterdar Kara Uvejs-pa{a, a me|u ulemom se po neprijateljstvu prema

velikom veziru najvi{e isticao carigradski muftija [emsudin Ahmed-ef. Ka-

dizade. Sokolovi} je pao, vjerovatno kao `rtva zavjere, tako {to ga je 11. X

1579. u njegovom saraju ubio neki dervi{, porijeklom iz Bosne, koji je

navodno do{ao da od vezira ne{to moli i da tra`i milostinju. Ubica je po

nekim piscima bio pristalica ili pripadnik hamzevijskog reda. Osniva~ ovog

sinkreti~kog islamsko–bogumilskog reda i njegovog u~enja bio je Hamza

Bali Bo{njak iz Gornje Tuzle. On je odveden u Carigrad i nakon ispitivanja,

kao heretik osu|en na smrt i pogubljen 6. VI 1573. godine. Ubistvo Mehmed-

-pa{e moglo bi, prema tome, biti i ~in osvete.

Mehmed-pa{a Sokolovi} je u ime Sulejmana Veli~anstvenog, jo{ pod

osvojenim Sigetom, okupio i dr`ao vojnu snagu Carstva u svojoj ~vrstoj

ruci, ne samo za tri sedmice poslije sultanove smrti nego i tokom narednih

13 godina, koliko je bio na polo`aju velikog vezira. Za to vrijeme, dr`e}i

se na~ela sultana Sulejmana, Mehmed-pa{a je odr`avao Carstvo na vrhuncu

vojno–politi~ke mo}i i kulturno–prosvjetnog i graditeljskog procvata, na

koje ga je uzdigao najve}i osmanski vladar.

Veliki vezir Mehmed-pa{a nije bio prvi visoki osmanski dostojanstvenik

porijeklom iz roda Sokolovi}a ~iji su razli~iti ogranci `ivjeli na prostoru od

Glasinca do Drine i Lima. Prvi koji je iz roda Sokolovi}a putem ad`a-

mi–oglana napravio karijeru u Carstvu krajem XV i u prvoj polovini XVI

st. bio je Deli Husrev-pa{a. On je jo{ 1516. imenovan za namjesnika u

Konji, a zatim je redom bio beglerbeg Dijarbekira, [ama (Damask), Halepa

i Rumelije. Ve} 1535–36. susre}e se na polo`aju egipatskog valije, kada

je imenovan za ~lana vezirskog vije}a. Deli Husrev-pa{a imao je dva sina:

Kurd-bega, koji je umro 1572. na polo`aju sand`ak-bega u Nigdu, jugoisto~no

od Ankare i Mustafa-agu, koji je izgleda `ivio na svom zijametu u Bosni,

po{to je ukopan u [eti}ima kod Rogatice, gdje mu se mezar i danas nalazi.

Drugi Sokolovi} koji je napravio visoku karijeru u Carstvu bio je Mustafa-pa{a

Lala, koji je do{ao u carski saraj uz pomo} Deli Husrev-pa{e, svog starijeg

160

brata. Mustafa-pa{a Lala bio je stalno protivnik svog ro|aka Mehmed-pa{e

Sokolovi}a.

Poznato je da je Mehmed-pa{a dovodio svoje najbli`e ro|ake u Carigrad

i da su mu sestra i otac primili islam. Sestra [emsa se udala za Sinan-bega

Boljani}a, hercegova~kog sand`aka. Otac Dimitrije je dobio ime D`emaludin

Sinan-beg. Za njega se zna da je bio mutevelija jednog Mehmed-pa{inog

vakufa, utemeljenog u Bosni. Kasnije, kako su skoro svi njegovi najbli`i

ro|aci postigli uspje{nu vojno–upravnu karijeru, veliki vezir Mehmed-pa{a

nije se zanimao za dovo|enje novih ljudi iz svog kraja u Carigrad, nego

se, pored dr`avni~kih poslova, posvetio podizanju svojih brojnih zadu`bina

i vakufa {irom Carstva. Tako je u svom rodnom selu Sokolovi}ima kod

Rudog izgradio d`amiju, mekteb, musafirhanu i vodovod. Mehmed-pa{ine

zadu`bine razasute su po Carigradu, Edirnama, Halepu, Medini, Be~kereku

u Banatu, Beogradu te po Bosni, gdje je ostao zapam}en najvi{e po gradnji

mostova. Smatra se da je Sokolovi} podigao tri do pet mostova izuzetnog

privrednog zna~aja i velike graditeljske ljepote. To su }uprija na Drini u

Vi{egradu, Arslanagi}a most u Trebinju, Vezirov most u Podgorici, most

na u{}u @epe u Drinu i vjerovatno Kozju }upriju u Sarajevu. Ovi i drugi

mostovi u Bosni grade se u sklopu velikog obnavljanja putne mre`e i trgo-

va~kih prometnica, koje se vr{i u Carstvu tokom XVI st., u doba Sulejmana

Veli~anstvenog i njegovog nasljednika Selima II. Taj zama{ni poduhvat

provode u djelo uglavnom dvojica velikih vezira Bo{njaka, Rustem-pa{a

Opukovi} i Mehmed-pa{a Sokolovi}.

Nema podataka da je Mehmed-pa{a Sokolovi} gradio kr{}anske vjerske

objekte po Bosni, kao {to su to ~inili neki drugi visoki carski dostojanstvenici

porijeklom Bo{njaci. Tako je, primjera radi, Osman-pa{a Bo{njak u svom

rodnom selu Kazanci, na hercegova~ko–crnogorskoj granici, sagradio d`a-

miju sa medresom i crkvicu. D`amiju, ~ije su se ru{evine raspoznavale do

poslije Drugog svjetskog rata, uni{tio je jo{ {ezdesetih godina XVII st. Bajo

Pivljanin (Nikoli}), poznati hajdu~ki ~etoba{a u mleta~koj slu`bi.

Ako Mehmed-pa{a Sokolovi} nije sam podizao pravoslavne crkvene

objekte, sigurno je kao visoki carski dostojanstvenik znatno uticao na odluku

osmanske dr`ave da 1557. obnovi Pe}ku patrijar{iju. Za prvog patrijarha

postavljen je Makarije Sokolovi}, po predanju iguman ili arhimandrit sve-

togorskog manastira Hilandar. Op}enito se pogre{no smatra da je Makarije

bio Mehmed-pa{in brat. To se tvrdi na osnovi posrednih izvora. Tako je

njema~ki putopisac Stephan Gerlach pisao 1575. da je obnovitelj Patrijar{ije

bio brat velikog vezira. Mnogo kasnije, u XIX stolje}u, zapisao je hroni~ar

manastira Trono{e kod Loznice da je patrijarh Makarije bio brat tada{njeg

velikog vezira i da je od njega dobio hati{erif da obnovi "sve manastire i

161

crkve". Oba ova kasnija zapisa previ|aju ~injenicu da u vrijeme obnove

Patrijar{ije Mehmed-pa{a nije jo{ bio veliki vezir, nego po rangu tre}i vezir.

Velikim vezirom postat }e tek osam godina kasnije. Neposredni svjedok,

spomenuti mleta~ki bajlo M. Cavalli, pi{e u jednom svom izvje{taju iz

augusta 1558. da mu je jedan sve}enik, Dubrov~anin, vikar bosanskog

nadbiskupa, rekao kako je nedavno postavljeni "srpski patrijarh gr~kog

obreda" do{ao na taj polo`aj zahvaljuju}i podr{ci "svog strica, koji je pa{a".

Patrijarh je dobio od sultana berat da mu "svi kr{}ani, i latinskog i gr~kog

obreda, pla}aju jednake namete".

Turski hroni~ari, koji su bili veoma obavije{teni o u`oj porodici velikog

vezira, znaju da je imao dva brata i njihov `ivotni put prate sve do sultanova

saraja. Odatle se mo`e zaklju~iti da Makarije nije mogao nikako biti Mehmed-

-pa{in sinovac. Nije mu to mogao biti ~ak ni u prvoj pobo~noj liniji, jer je

poznato da je Mehmed-pa{in ro|eni stric rano primio islam, pa mu se ne

zna ~ak ni za ro|eno ime. U izvorima se spominje kao Rustem-beg Sokolovi},

sa tri sina: Dervi{-pa{om, Ali-begom i Ferhad-pa{om. Prema tome, pravi

Mehmed-pa{in sinovac bio je Ferhad-pa{a, kli{ki i bosanski sand`ak-beg

i prvi beglerbeg Bosanskog ejaleta. [to se ti~e Makarija, on je mogao biti

samo neki dalji Mehmed-pa{in ro|ak, s obzirom na ~injenicu da je rod

Sokolovi}a bio veoma razgranat.

Nacional–romanti~arska je zabluda da je Mehmed-pa{a radio na obnav-

ljanju Pe}ke patrijar{ije zato {to se sje}ao svog porijekla i bio mu privr`en.

Mehmed-pa{a, kao ~lan vezirskog vije}a, sigurno nije bio bez uticaja prilikom

dono{enja odluke da se obnovi Srpska patrijar{ija, ali to ne treba vezivati

ni za kakva osje}anja niti sentimentalna sje}anja, nego isklju~ivo za procjenu

osmanskih dr`avnih interesa. Mehmed-pa{a Sokolovi} je kroz svoj odgoj u

Edirnama, gdje je stekao prvo islamsko obrazovanje, te kasnije kroz vojevanje

po Ugarskoj, u~estvovanje u pohodima na Bagdad i Perziju, te slu`bovanje

na dvoru postao, kako pravovjerni musliman tako i pravi Osmanlija. On je

od po~etka do kraja bio i ostao iskreno privr`en svom novom zakonu, koji

je po~eo u~iti kada mu je bilo ve} 16–18 godina. Mehmed-pa{a je bio

temeljito islamski obrazovan i kao musliman moralno veoma postojan i

smiren u svojoj vjeri. Njegovo cjelokupno dr`anje i djelovanje pokazuje da

on u tom pogledu nije imao nikakvih sumnji. Za njega su kr{}anstvo i

jevrejstvo bile religije Bo`ijeg otkrovenja koje prethode islamu. U skladu

sa islamskim u~enjem, on je prema jevrejstvu i kr{}anstvu, uklju~uju}i tu

i pravoslavlje, imao jasan stav trpeljivosti i pru`anja dr`avnih garancija

njihovim sljedbenicima kao zimijama, odnosno pripadnicima za{ti}enih ma-

njima. Izvan tog strogo islamskog stava, Mehmed-pa{a prema hri{}anstvu

nije imao niti je mogao imati bilo kakvih drugih naklonosti i osje}anja. Sve

162

je ostalo bilo podre|eno politi~kim interesima osmanske dr`ave, koje je on

veoma dobro shvatao i pronicljivo zastupao. Mehmed-pa{a Sokolovi} se

svim svojim ogromnim znanjem i velikom snagom borio da osmanskoj dr`avi

sa~uva njene ~vrste islamske temelje. Njegovo pona{anje pokazuje da je

smatrao da opasnost po te temelje mo`e do}i prije od muslimanskog for-

malno–logi~kog vjerskog misticizma, nego od nekog hri{}anstva prema kojem

se vodi dosljedna islamska politika. U tom smislu, Mehmed-pa{a se o{tro

suprotstavljao muslimanskim sinkretisti~kim i hereti~kim u~enjima i pok-

retima {to, me|u ostalim, pokazuje i ~injenica da je kao veliki vezir ve}

prve godine svoje slu`be dao pogubiti Hamzu Bo{njaka. Nalaze}i se de-

cenijama na visokim i isturenim polo`ajima Carstva, sa kojih pa`ljiv i

o{trouman posmatra~ mo`e daleko vidjeti, Mehmed-pa{a je, kao pronicljiv

~ovjek, sigurno mogao sagledati mnoge opasnosti koje prijete osmanskoj

dr`avi, me|u kojima janji~arski red nije bio na posljednjem mjestu.

Ve} je istaknuto da se dev{irma, odnosno kupljenje djece i mladi}a

za popunu janji~arskog od`aka i obavljanje du`nosti na dvoru, ne mo`e

smatrati glavnim ~iniocem u procesu {irenja islama, pogotovo ne u Bosni.

U najstarijim osmanskim izvorima dev{irmom se ozna~avalo pravo na uzi-

manje do petine zarobljenika u novoosvojenom "nevjerni~kom" gradu, rje|e

cijeloj zemlji. Tursko–osmansko predanje datira prvo regrutiranje zarob-

ljenika za posebne odrede u doba sultana Orhana, a nastanak janji~arskog

korpusa vezuje se za prve godine vladavine Murata I. To se mi{ljenje

ukorijenilo u nauci najvi{e zahvaljuju}i starom tursko–osmanskom histori-

~aru Idrisu Bitlisiju, koga Halil Inalcik odre|uje kao "sunijskog histori~ara"

koji je pisao krajem XV i po~etkom XVI st. (umro 1520). Bez obzira na

to op}eprihva}eno mi{ljenje, ipak se u nauci jo{ ne zna godina kada je

osnovana ustanova dev{irme u njenom u`em zna~enju, tj. kao uzimanje

kr{}anske djece za janji~arski podmladak. Solunski mitropolit Isidor Glabas

`ali se 1395, {to zna~i u doba Bajezita I, zbog "uzimanja djece po nare|enju

emira". Po onome {to 1430. pi{e Sinan-pa{a `iteljima Janjine, tj. da }e ih

po{tedjeti odvo|enja u zarobljeni{tvo ako mu se pokore, moglo bi se zaklju~iti

da su posebne ~ete jo{ u doba Murata II regrutirane od ratnih zarobljenika.

S druge strane, u novijoj historiografiji se sve ~e{}e susre}e mi{ljenje da

je upravo Murat II uspostavio dev{irmu, a da je dotada{nje regrutiranje

janji~ara iz reda ratnih zarobljenika spadalo u ustanovu pend`ika (pencik),

po kojoj je sultanu pripadalo pravo da primi jednu petinu svih ratnih zaroblje-

nika. Ako je dev{irma u svom u`em zna~enju postojala ranije, onda je

sultan Murat II mogao biti njen obnovitelj, nakon {to je do{lo do zastoja i

prekida u razvoju ove ustanove u vrijeme gra|anskog rata u osmanskoj

163

dr`avi (1402–1413). U svakom slu~aju, zna se da je Murat II izvr{io reformu

janji~arskog korpusa.

Tursko–osmanski histori~ari i pravnici su se sporili oko pitanja da li

je dev{irma u saglasnosti sa {erijatom. Idris Bitlisi je tvrdio da je dev{irma

u skladu sa {erijatom jer je ve}ina zimija, odnosno nemuslimana, silom

pokorena. Nasuprot tome, Saddedin, drugi poznati tursko–osmanski his-

tori~ar iz XVI st., smatrao je da dev{irma predstavlja povredu prava zimija.

On je ipak dozvolio njenu mogu}nost na osnovi {afiijskog u~enja, po kojem

oni koji su primili kr{}anstvo poslije objave Kur’ana, odnosno poslije 622,

ne spadaju u "narod knjige", pa prema tome nemaju ni pravo na polo`aj

zimija. Po tome, na Balkanu bi samo Grci imali status zimija, dok bi

istovremeno ogromna slavenska selja~ka masa, koja je krajem VI i po~etkom

VII st. preplavila bizantske balkanske pokrajine, bila li{ena tog statusa.

Bez obzira na ove pravno–teorijske nesuglasice, u na~elu je svo kr{}an-

sko stanovni{tvo evropskih pokrajina Carstva, a ne{to kasnije i azijskih,

bilo obuhva}eno dev{irmom. Smatra se da je u Maloj Aziji bilo prvo obuh-

va}eno dev{irmom podru~je nekada{njeg Trapezuntskog carstva dinastije

Komnina, ~ije je stanovni{tvo bilo kr{}ansko. Odatle se dev{irma pro{irila

na ostale maloazijske oblasti Carstva. Posljednji slu~aj dev{irme u Anadoliji

zabilje`en je 1623. godine. Od dev{irme su bila izuzeta gradska djeca, za

koju je dr`alo da su ve} obrazovana u svojoj vjeri, a osim toga, manje su

sna`na i zdrava od seoske mlade`i. Ali i tu je povremeno bilo izuzetaka.

Zabilje`eno je, naprimjer, da je u XVI st. dev{irma u nekoliko navrata

kupljena u Atini. Cjelokupno kr{}ansko stanovni{tvo Carigrada, uklju~uju}i

tu i Galatu, kao naselje raznih evropskih, uglavnom talijanskih trgovaca,

bilo je izuzeto od dev{irme. Izuzeto je bilo stanovni{tvo Rodosa i Hiosa, a

tako|er Vla{ke i Moldavije. Ermeni su u po~etku tako|er bili izuzeti od

dev{irme, ali ima znakova da su joj kasnije povremeno podvrgavani. U

Evropi i na Balkanu su se ukorijenile predrasude da je dev{irma uzimana

redovno i u pravilnim razmacima od 4–5 godina, a nekad i ~e{}e, te da je

uziman utvr|eni postotak djece, po nekima desetina, pa navodno petina ili

~ak jedna tre}ina.

Brojni historijski izvori pokazuju, me|utim, da dev{irma nije obavljana

ni u pravilnim razmacima niti u odre|enom postotku. Kupljenje djece za

ad`ami–oglane odvijalo se zapravo prema potrebi. Tako za vladavine Mehme-

da II Fatiha dev{irma ustvari nije ni provo|ena, kako usljed stalnog priliva

zarobljenika, po osnovi pend`ika, tako i usljed ograni~enosti broja janji~ara

na korpus od 8.000 do 10.000 ljudi. Kasnije je dev{irma tako|er nare|ivana

u neredovnim razmacima, u~estalije tokom XVI st., dok se od po~etka

narednog stolje}a polahko gasi. Po~etkom XVII st. janji~arski od`ak ve}inom

164

je popunjavan iz muslimanskih redova, uglavnom janji~arskim sinovima.

Mleta~ki bajlo Foscarini pi{e u jednom izvje{taju iz 1637. da u cijelom

Carstvu ve} punih dvanaest godina nisu kupljeni ad`ami–oglani. Godinu

dana kasnije nare|ena je iznenada jedna dev{irma, koja je prema Josephu

von Hammeru bila posljednja koja je obavljena u Carstvu. Upravo je te

1638. obavljena, me|u ostalim, posljednja dev{irma i na podru~ju dijelova

dana{nje Srbije. Jednom rije~ju, ustanova dev{irme je u praksi primjenjivana

uz mnoge izuzetke i varijacije, kako od jednog do drugog dijela Carstva

tako i po vremenskim razmacima u kojima je provo|ena, pa se ne mo`e

govoriti o nekom njenom jedinstvenom modelu. U svakom slu~aju, godine

1637/38. ukinuta je ustanova dev{irme. Od tada, kako je to 1651. izri~ito

tra`io janji~arski vo|a Bekta{-aga, "u slu`bu Velikog gospodara" primana

su isklju~ivo djeca janji~ara. Engleski diplomata Paul Rycaut, koji je nakon

{estogodi{njeg slu`bovanja u Carigradu objavio 1668. svoj, danas ve} "kla-

si~ni izvje{taj" o stanju Osmanskog carstva (The Present State of the Ottoman

Empire), izri~ito navodi da je ve} tada dev{irma bila "potpuno zaboravljena".

Mada rijetko, dev{irma je ipak kupljena i kasnije, sve do po~etka XVIII

st., ali ne radi popunjavanja borbenih janji~arskih redova, nego samo za

potrebe carskog saraja. Da je dev{irma postala sasvim rijetka i neredovna

mo`e se zaklju~iti iz jedne odredbe mirovnog ugovora, kojim je 1672.

Poljska ustupila Osmanskom carstvu Volino–podoljsku visoravan u zapadnoj

Ukrajini. Na insistiranje poljske strane, ~lanom 3. ugovora, odre|eno je da

su `itelji Podoljske za{ti}eni i izuzeti od regrutiranja, "ako se naredi dev-

{irma".

Proizvoljne procjene o broju pokupljene djece koje daju razni evropski

putopisci, a nacionalisti~ka historiografija balkanskih kr{}anskih naroda

nekriti~ki prihvata i iskori{tava, ne odgovara stvarnom stanju. Ra~una se

da je najmanje 200.000 djece na Balkanu pro{lo kroz sistem dev{irme

tokom oko dva stolje}a primjene ove ustanove. To je u prosjeku godi{nje

iznosilo oko hiljadu djece. Broj djece za kupljenje bio je odre|ivan tako

da je jedan dje~ak, obi~no u dobi od 14 do 18 godina, uziman na svakih

40 ku}a.

Mada je broj mlade`i koja je putem uklju~ivanja u ad`ami–oglane

prihvatila islam bio ipak ograni~en, ta je ~injenica imala vi{estruk uticaj

na historiju Osmanskog carstva. Kako je znatan broj ad`ami–oglana nakon

zavr{enog {kolovanja i obuke slu`io na dvoru, a bio slavenskog porijekla,

to je njihov jezik "usa|en u srce osmanske dr`ave". Jedan zapadni posmatra~

zabilje`io je 1595. da je "slavenski", poslije turskog i arapskog, tre}i jezik

Carstva. Nekoliko decenija kasnije J. H. Hottinger je zapazio da se "turski

jezik rijetko kada ~uje na sultanovu dvoru", jer su "cijeli dvor i ve}ina

165

magnata" bili "renegati" iz slavenski govore}ih zemalja. "Slavenski" se nije

govorio samo u Saraju, nego je to istovremeno bio i jezik ve}ine janji~ara.

Janji~ari su vrlo rano po~eli ispoljavati samovolju i neposlu{nost prema

pojedinim vezirima, tra`e}i stalno ve}e plate i druge povlastice za svoje

porodice. U biti je, kako je pisao Stanford Shaw, trijumf "balkanskog ele-

menta" unutar "osmanske vladaju}e klase kroz sistem dev{irme" doveo do

sloma osmanskih finansijskih i administrativnih ustanova i bio uzrokom

"kasnijeg propadanja Carstva".

O~ito je da regrutiranje u ad`ami–oglane nije moglo biti osnovom procesa

{irenja islama. To posebno nije bio slu~aj u Bosni, gdje je selja{tvo ~inilo

osnovni demografski supstrat u procesu masovnog prihvatanja islama. Pro-

vo|enje dev{irme u Bosni je imalo vi{e svojih osobenosti. Ve} je poznato

da su od po~etka XVI st. dev{irmom u Bosni bili obuhva}eni i muslimani.

Izgleda da su muslimani u Bosni davali ve}i broj ad`ami–oglana nego

kr{}ani. Iz jednog nedatiranog spiska, poimeni~no nabrojanih 60 dje~aka,

u dobi izme|u 13 i 19 godina, regrutiranih u kazi Novi Pazar, vidi se da

su 44 bili muslimani, a 16 kr{}ani.

U Bosni su postojale tri kategorije stanovni{tva koje su bile obuhva}ene

dev{irmom: muslimani, poturi i kr{}ani. Izvori pokazuju da prilikom kup-

ljenja dev{irme nije uvijek bilo jasno ko sve potpada pod obavezu dev{irme.

U sve tri je grupe bilo pojedinaca koji su `eljeli da oni sami ili njihova

djeca budu uzeta u ad`ami–oglane. Na drugoj strani, jednako tako pojedini

pripadnici sve tri grupe nastojali su izbje}i dev{irmu. Svi su oni o~ito od

dev{irme o~ekivali neke koristi, ne samo za svoju djecu nego i li~no za

sebe. U protivnom, njihovo pona{anje ne bi imalo smisla.

U takvoj situaciji vr{ene su razne zloupotrebe, a ~esto je dolazilo do

poku{aja prevare i podmi}ivanja, s ciljem da neko bude uzet ili izostavljen

pri kupljenju ad`ami–oglana. U carskoj zapovijesti iz 1589. o kupljenju

a`ami–oglana u Bosanskom ejaletu, bosanskom se beglerbegu na kraju

poru~uje: "^uvajte se da ne biste od koga {to uzeli." Jaja-ba{e koji su

rukovodili regrutiranjem mlade`i za ad`ami–oglane dali su pokupiti vi{e

djece nego {to im je carska naredba to dopu{tala. Vi{kom djece su zatim

trgovali u svoju korist. Mito (ru{vet) su davali, kako kr{}ani tako i muslimani.

Kr{}ani su, naro~ito u po~etku, znali davati mito da se upravo njihovo

dijete pokupi, kako bi barem za jedno ~eljade rije{ili pitanje egzistencije.

Osim toga, mnogi su mislili da }e imati neke koristi ako im dijete postane

odabrani carski vojnik ili ~ak neki dostojanstvenik. Kako su muslimani u

Bosni bili obuhva}eni dev{irmom, to je u tom pogledu bio manji pritisak

na kr{}ane. U jednoj carskoj zapovijedi (beratu) upu}enoj 1565. "kadijama

Bosne, Hercegovine i Klisa" izri~ito se ka`e da je "ve}ina mladi}a" koja je

166

iz njihovih kadiluka do tada uzimana u ad`ami–oglane "bila obrezana", {to

zna~i da se radilo o muslimanskoj djeci. Francuski diplomat Auguste Boppe

izvje{tava 1624. kako se u Sarajevu sa kr{}anima dobro postupa. Oni su

u mogu}nosti da iskupe svoju djecu od odvo|enja u janji~arsku slu`bu,

daju}i sultanovim izaslanicima 30–40 talira "od glave". Kako o`enjeni dje~aci

ili mladi}i nisu uzimani u a`ami–oglane, to su roditelji ~esto vrlo rano

`enili svoje sinove. Jedinci tako|er nisu kupljeni, kako se ku}a i imanje

ne bi zapustili i ugasili, a dr`ava ostala bez jednog poreskog obveznika.

Na drugoj strani, kadije su u Bosni spre~avale jaja-ba{u da uzima

obrezane mladi}e. Kadije se zapovije{}u iz 1565. upozoravaju da to ne

~ine. Pri tome im se nare|uje samo da paze da "obrezani mladi}i budu od

tamo{njih starih mje{tana", a ne od onih "koji su kasnije do{li samo da bi

postali ad`ami–oglani". Takvi su ~esto dolazili "s vana" u Bosnu obrezani

samo "da bi bili uzeti u ad`ami–oglane", {to inicira da se radi o kr{}anskim

mladi}ima koji se la`no, "s varkom i prevarom", poturaju kao Bo{njaci.

Zato se kadijama nare|uje da omogu}e da se "od obrezanih mladi}a od

tamo{njih starih mje{tana uzmu oni koji odgovaraju, kao {to je to i do sada

uzimano".

Nejasno}a pri provo|enju dev{irme u Bosni bilo je i kasnije, {to se

vidi iz carskih zapovijesti izdatih 1573. i 1578. kadijama bosanskog, her-

cegova~kog i kli{kog sand`aka, te iz berata naslovljenog 1589. na bosanskog

beglerbega. U zapovijesti iz 1573. na prvom mjestu se isti~e da je "uobi~ajeno

da se u spomenuta tri sand`aka" ad`ami–oglani za janji~arsku du`nost

"kupe od sve raje". Kadijama se u tom smislu nare|uje da ne prave nikakve

smetnje anadolskom agi Ferhad-agi, koji je upu}en da iz njihovih kadiluka

kupi ad`ami–oglane "bili oni od kr{}ana ili od potura" (Potur taifesi). Na

kraju, kadijama se nare|uje da se ne protive "davanju podesnih s motivacijom

da su oni obrezani".

Kako je u tom pogledu o~ito bilo nekih nesporazuma, to je ova carska

zapovijest u biti ponovljena pet godina kasnije, tj. 1578. godine. Kadijama

"u sand`acima Bosanskom, Hercegova~kom i Kli{kom" nare|uje se da kad

do|e anadolski aga treba, "u smislu berata koji se nalazi u njegovoj ruci",

da mu omogu}e da kupi ad`ami–oglane, "bili oni od kr{}anske ili musli-

manske raje". Stoga im se na kraju nare|uje da se ne suprotstavljaju imeno-

vanom zato {to "oni nisu kr{}anski sinovi".

U carskoj zapovijesti iz 1589. bosanski beglerbeg se podsje}a da se

"i obrezani sinovi potura" (Potur ogullari), koji su "od davnina" i "po starom

na~inu uzimani iz Bosanskog ejaleta, ali koji ne znaju turski, smatraju kao

ad`ami–oglani". Beglerbegu Halil-pa{i nare|uje se da se dobro ~uva da ne

bi, suprotno carskoj zapovijesti, umije{ao "mladi}e od drugih pod izgovorom

167

da su to sinovi potura". Jednako kao oni {to ne znaju turski, tako se oni

koji su se turcizirali, odnosno "usvojili turske obi~aje" (Türklesmes) ne smiju

uzimati u ad`ami–oglansku slu`bu.

Navedene carske zapovijedi jasno pokazuju da je proces prihvatanja

islama u Bosni bio vrlo postepen, posebno kada je rije~ o selja{tvu, koje

je ~inilo veliku ve}inu bosanskog stanovni{tva. Ve}ina seoskog stanovni{tva

u Bosni je prihvatila islam u jednom procesu koji je trajao oko 150 godina.

Iz navedenih carskih zapovijesti jasno se vidi dinamika kojom je obavljana

dev{irma i njeni ograni~eni ciljevi pa se odatle mo`e zaklju~iti da janji~arstvo

nije u Bosni bilo niti moglo biti osnovom masovnog prihvatanja islama.

Pouzdani izvori postoje samo za pet kampanja kupljenja ad`ami–oglana za

janji~arsku du`nost tokom XVI st., kada je dev{irma bila naj`ivlja. U Bosni

se pouzdano zna da je dev{irma obavljena 1515, 1565, 1573, 1578. i 1589.

godine. Izme|u 1565. i 1589. dev{irma je obavljana u razmacima od osam,

pet i jedanaest godina. To pokazuje da je dev{irma, kako je ve} konstatirano,

provo|ena neredovno i prema potrebi. Jo{ se ne zna da li je u jednom

razdoblju od 50 godina (1515–1565) vr{ena dev{irma. Mo`e se samo pret-

postaviti da je u spomenutom rasponu obavljena bar tri do ~etiri puta. Sve

je to, me|utim, daleko od neke masovnosti i pripremanja podloge za nasilno

prihvatanje islama.

Na neosnovanost tvrdnji o nasilnom "{irenju islama" jasno je odgovorio

Vladislav Skari} jo{ 1940. godine. On je na osnovi izvora ustanovio da je

"krivo mi{ljenje da se na Balkanskom poluostrvu islam {irio naglo i da je

slu`beno {iren silom". Tu ~injenicu Skari} potkrepljuje jednim logi~kim

argumentom, koji je vrlo o~it, tj. "da XIX vijek ne bi zatekao ni jednog

hri{}anina, niti bi bilo i jedne crkve i manastira da je islam {iren dr`avnom

silom". Islam su jednostavno "{irile prilike i ljudske okolnosti".

Odatle je svako nastojanje da se za ~injenicu masovnog prihvatanja

islama u Bosni na|e neko navodno historijsko obja{njenje usmjereno u

prvom redu na negiranje Bo{njaka. Cilj svih spomenutih teorija o "islami-

zaciji" jeste da se nametne teza kako je "Bo{njacima njihov muslimanski

identitet nametnut i efemeran". Mnogi autori razli~itog kr{}anskog opred-

jeljenja misle i pi{u da je {irenjem islama u Bosni nastupila neka "du{evna

praznina". Tako je pisao austrijski arheolog Moriz Hoernes, jedan od is-

tra`iva~a ~uvenog neolitskog naselja u Butmiru, a kasnije urednik poznatih

Nau~nih saop}enja iz Bosne i Hercegovine (Wissenschaftliche Mitteilungen

aus Bosnien und der Hercegovina). Predhistorija mu nije bila dovoljna pa

se olahko, poput mnogih drugih, u svojim (Dinarische Wanderungen, 1881)

Dinarskim putovanjima upustio u antropologiju i historiju Bosne. Hoernes

}e tu jezgrovito izraziti tvrdnju koju su drugi, manje ili vi{e op{irno varirali,

168

tj. da je jedna bo{nja~ka generacija, "po cijenu svojih lovi{ta, {tala i oru`nica

`rtvovala vjeru svojih predaka". To uporno nametanje krivice Bo{njacima,

usljed navodne izdaje pradjedovske vjere, te poricanje islama kao univer-

zalnog shvatanja svijeta, stalno je prisutno u balkanskom intelektualnom

svijetu. Taj privid navodne intelektualne pozicije, a kojom se Bo{njaci

ustvari `ele eti~ki diskvalificirati, najjasnije je sadr`ano u rije~ima Ive

Andri}a da njegovu disertaciju "ne bi trebalo shvatiti kao kritiku islamske

kulture kao takve, ve} jedino kao kritiku onih posljedica do kojih je do{lo

usljed njenog preno{enja na jednu hri{}ansku, slavensku zemlju". Ta navodna

historijska obja{njenja su zapravo nehistorijska, jer polaze od postavke da

je kr{}anstvo imanentno Bosni. Naprotiv, svi su barbari, uklju~uju}i tu i

Slavene, kr{}anstvo primili uz dobru prisilu, bilo papsku, bilo bizantsku.

[to se Bosne ti~e, ona nikad nije ni bila kr{}anska zemlja u smislu pripadanja

Rimu ili Bizantu.

Poruka je u tom smislu jasna: Bo{njaci bi jednostavno morali biti sve

drugo, samo ne ono {to ustvari jesu, tj. bosanski muslimani. U krajnjoj

liniji, proces prihvatanja islama od strane Bo{njaka zapravo ne tra`i nikakvo

obja{njenje. To je jednostavno jedna historijska ~injenica koja samu sebe

obja{njava. Mogu ta obja{njenja biti legendarna i mitska, kao {to je pri~a

o navodnom Janji~arskom zakonu, ali njima nisu potrebna nikakva tuma-

~enja, a jo{ manje pravdanja. Makar se radilo i o mitu, mora se znati da

svaka legenda ili predanje samo za sebe govori i samo sebe opravdava.

Svako ko je `elio napraviti karijeru u strukturi ili hijerarhiji osmanske

dr`ave u na~elu je od po~etka XVI st. morao biti musliman. U po~etku je

put da se to postigne bilo svrstavanje u janji~arski korpus. To posebno va`i

za balkanske narode, uklju~uju}i tu na prvom mjestu Bo{njake. Svakom

se sposobnom pojedincu ulaskom u janji~arski korpus otvarala mogu}nost

da u strukturi Carstva napravi karijeru. Svi oni koji su se smatrali musli-

manima, pripadnicima jedne nadmo}ne civilizacije, svjesno su se i politi~ki

osje}ali Osmanlijama. Bo{njaci su se tu posebno isticali, o ~emu, na putu

kroz Bosnu, od Be~a do Carigrada, 1530. svjedo~i Slovenac Benedikt Kuri-

pe~i~ (Kuripe{i}), tuma~ austrijskog izaslanstva. On pi{e da su svi osmanski

"janji~ari i najbolji slu`benici, ~inovnici i kapetani redom Bo{njaci". Oni

se u Carstvu "smatraju najboljim, najpo`rtvovanijim i najvjernijim ljudima

koji vole da se dr`e pravim Turcima". Od ostalih Turaka razlikuju se "ok-

retno{}u i ljepotom", a "ljep{e se i nose nego Turci".

Jo{ je u doba Bizanta dolazak u Carigrad, kako je pisao poznati bizantolog

Steven Runciman, "bio prirodan cilj svakog slavoljubivog ~ovjeka, jer je

Carigrad bio nesumnjivo sredi{te Carstva". U tom se pogledu polo`aj, zna~aj

i uloga Carigrada ni~im nisu promijenili poslije Fatihovog ulaska u ovaj

169

grad 29. V 1453. godine. U Bizantskom carstvu, dodu{e, putovanje nije

mnogo ohrabrivano iz prostog razloga {to je "naseljene zajednice bilo lak{e

oporezovati i nadzirati". Ipak su sposobni i preduzimljivi mladi ljudi, kakav

je bio obi~ni konju{ar iz Makedonije, a kasnije car Vasilije Makedonski

(867–886), uspijevali da na|u na~in da do|u u Carigrad. Isto je bilo u

Osmanskom carstvu. Prava rijeka avanturista, raznih rasa i jezika, nastojala

je oku{ati sre}u u Carigradu, kao gradu svih gradova. U Osmanskom carstvu

stalno se putovalo. Svjedo~e o tome mnogi hanovi, mostovi i karavan–saraji,

podizani s ciljem da se na|u na usluzi brojnim putnicima–namjernicima.

Pored trgovaca, posebno su pokretljivi bili dervi{i, a brojnim hodo~asnicima

dr`ava je na putu uvijek izlazila u susret i podsticala ih da ne posustanu

na putovanju do Meke i Medine. Sve je to Osmanskom carstvu davalo

izuzetan kosmopolitski karakter i ugo|aj.

Na postupnost procesa prihvatanja islama ukazuje srazmjerno dugo

postojanje kategorije potura u demografskoj strukturi Bosne. Koliko je pozna-

to, poturi se prvi put slu`beno spominju 1539. u Kanunnami za bosanski,

hercegova~ki i zvorni~ki sand`ak. Tu se propisuje da se od nemuslimana

ispend`e napla}uje 25 ak~i, a od potura koji je o`enjen 22 ak~e. Od punoljet-

nog a neo`enjenog potura uzima se na ime ispend`e 20 ak~i. Iz ove kanun-

name izlazi da o`enjeni poturi pla}aju godi{nje na ime ispend`e 22 ak~e,

upravo koliko i muslimani posjednici ~ifluka. Istovremeno su poturi–momci

pla}ali koliko i sinovi muslimana koji su `ivjeli sa ocem u istoj porodici.

Du`e ili kra}e postojanje potura u pojedinim dijelovima Bosne sasvim

je logi~no. Historija svijeta pamti bezbrojne idejne i vjerske prevrate, te

smjene razli~itih vlasti i re`ima. Nikada se nije desilo da je jedan novi

vjerski i idejni sustav odmah izbrisao u nekom narodu sve tragove njegovog

prethodnog duhovnog `ivota. To nije bio slu~aj ni u Bosni, pa bilo da su

islam prihvatali bosanski krstjani, katolici ili pravoslavni. Islam su bez

sumnje u Bosni svi prihvatali, mada su nekada{nji patareni ili bogumili

naj~e{}e jo{ dugo zadr`avali neke manje ili vi{e skrivene ostatke svojih

ranijih vjerovanja.

Tako stari pravni histori~ar Dubrovnika Konstantin Vojnovi} pi{e da

je jedan katoli~ki sve}enik izjavio pred inkvizicijom 1550. kako su mu se

neki povjerili da posjeduju patarenske knjige. On je pri tome odbio da oda

imena tih ljudi jer je to saznao prilikom njihove ispovijedi. Ne{to kasnije,

oko 1566, o postojanju patarena izvje{tava i neimar Hajrudin, graditelj

Starog mosta u Mostaru. On se u vrijeme zastoja radova na mostu, usljed

nabujalosti Neretve od proljetnih ki{a, zanimao za okolinu pa je zapisao

da u selima oko Milkovi}a ima "ne{to seljaka" koji su "stare vjere" i zovu

se "patareni". Mauro Orbini je smatrao da se Crkva bosanska odr`ala sve

170

do 1502. godine. Po njemu, tada je nestalo njenih pristalica, odnosno pata-

rena, kako ih Orbini prema rimokatoli~koj tradiciji naziva. Kasniji izvori

pobijaju ovu Orbinijevu tvrdnju.

Poturi se spominju u mnogim kasnijim izvorima, osobito u zapisima

evropskih putnika i diplomata, ali i u turskim spisima. Najrazu|eniji je u

tom pogledu jedan rukopis anonimnog tursko–osmanskog pisca iz 1585,

odnosno njegov prepis iz 1640, u kojem se me|u ostalim govori o prihvatanju

islama u Bosni i o bosanskim poturima. Autor na prvom mjestu isti~e da

je u pro{lo doba u vilajetu Bosna bila kr{}anska vjera. Kad je "bilo su|eno,

da se ovaj vilajet osvoji" i da se u njemu zavede "sud i uprava" osmanske

dr`ave, onda je radi popisa stanovni{tva upu}en u Bosnu kao sultanov

izaslanik (muhrir) neki Mesih-pa{a. On je zatekao narod u strahu od velikih

davanja, pa usljed toga zanemaruje svoja imanja, iako Bosna vodom, zrakom

i ljepotom zemlje odska~e od ostalih pokrajina. Mesih-pa{a je dostavio o

tome izvje{taj Porti, sa zahtjevom da se ukine d`izja, ali mu to nije dozvoljeno.

Kako zemlja ne bi dalje propadala, Mesih-pa{a, kao razborit ~ovjek, u

dogovoru sa uglednim starcima, uredi da iz svakog sela poneko od mu{karaca

primi muslimansko ime, kako bi im se na taj na~in oprostila d`izja. U

skladu s tim dogovorom, svako svoje ime dade prevesti na turski. Kome je

bilo ime @ivko, prozove se Jahja, kome je bilo ime Vuk, uzme ime Kurt,

Gvozden postane Timur i tako redom. Umjesto d`izje, koja je time ukinuta,

odre|eno je da se na svaku selja~ku ba{tinu napla}uje jedan dukat.

Navedeni rukopis je nastao 120, odnosno 180 godina poslije doga|aja

koje opisuje, pa je pitanje koliko se mo`e prihvatiti kao sasvim vjerodostojan

historijski dokument. Neka njegova posredna potvrda mo`da se mo`e na}i

jedino u zbirnom defteru vilajeta Hodidjed iz 1455, u kojem postoji odre|eno

odstupanje od uobi~ajene osmanske poreske prakse. Vilajet Hodidjed je

bio prva stalna osmanska upravno–vojna teritorijalna jedinica na tlu Bosne.

Njen sumarni popis izvr{en je osam godina prije fetha i uspostavljanja

Bosanskog sand`aka 1463. godine. Napla}ivanje dukata po svakoj ba{tini,

umjesto d`izje i drugih davanja, moglo je biti samo privremeni ustupak,

prije kona~nog osvajanja Bosne i zavo|enja stalnog osmanskog agrarnog i

vojnog ustrojstva.

Bez obzira na to, vjerska kategorizacija bosanskog stanovni{tva koju

anonimni autor daje mo`e se za razdoblje XVI i XVII st. smatrati ta~nom.

Svijet se po tome u Bosni podijelio u tri grupe. Prva grupa, "koja se povela

za svjetiljkom Bo`je upute, spasila se bezvjerstva". To su bili pravi muslimani.

Druga grupa, koju su ~inili kr{}ani, dr`e}i se kur’anskog na~ela "vama

va{a, a meni moja vjera", ostade tako "u propasti bezvjerstva". Najzad, tre}u

grupu, koju autor naziva "kolebaju}a", ~inili su poturi. Rije~ potur autor

171

obja{njava kao "polumusliman", a za takve Kur’an ka`e da su "goveda ili

jo{ gori". Poturi uzimaju dvostruke zapise, i od hod`e i od popa. Oni ~uvaju

"bezvjerske propise", ali "boje}i se poni`enja paze na ehlisunitski put".

Ve}ina savremenih katoli~kih autora iskazivala je prema poturima izu-

zetnu vjersku i prozelisti~ku revnost. U tom smislu o poturima kao skrivenim

kr{}anima pisao je Jeronim Zlatari}, navodno potomak stare bosanske vlas-

tele koja je po padu bosanskog kraljevstva na{la uto~i{te u Dubrovniku.

On je jula 1599. boravio u Bosni s ciljem da se osobno uvjeri o stanju i

raspolo`enju naroda. Zlatari} je spadao me|u one katoli~ke posmatra~e

Bosne koji su vjerovali da }e u trenutku obra~una sa Turskom kr{}anski

svijet imati podr{ku me|u poturima. O tome je, po ovla{tenju bosanskog

biskupa fra Franje Bali~evi}a, izvijestio iste godine austrijskog cara Rudolfa

II. Zlatari} je uvjeravao cara i nadvojvodu Ferdinanda da bi u slobodnom

stanju svi poturi "dragovoljno primili sveto kr{tenje". Ova je procjena bila

pogre{na i to se u praksi nije desilo. Razvoj je i{ao drugim pravcem.

O obi~aju da u jednoj porodici samo njen starje{ina prihvati islam

pisao je 1610. barski nadbiskup Marino Bizzi. On pi{e da ima slavenskih

krajeva "u kojima su se istur~ile starje{ine, a `ene i ~eljad su sva jo{ bila

u kr{}anstvu". To je prete`no bio slu~aj me|u manje–vi{e nomadskim sto~a-

rima, koji su jo{ uvijek `ivjeli u nekoj vrsti plemenske organizacije, koja

je svojim pripadnicima pru`ala za{titu i ve}u nezavisnost od feudalnih veza,

nego kada su u pitanju stalno naseljeni zemljoradnici. O poturima je krajem

XVI st. tako|er pisao talijanski histori~ar Montalbano, prvo u spisu Rerum

Turcarum Comentarius (Komentar o turskim stvarima), a zatim 1630. u

djelu Turci Imperii Status (Polo`aj Turskog carstva). Montalbano ka`e da

se u "kraljevstvu Bosni" nalaze i ljudi "zvani potur", koji nisu "ni kr{}ani,

ni turci". Oni se obrezuju, ali se ipak smatraju za najgore vjernike. Prema

Montalbanu, krajem XVI st. je u biv{em bosanskom kraljevstvu bilo mno{tvo

onih koji su u ne~emu bili muslimani, a u ne~emu kr{}ani, mada ni jedno

ni drugo nisu pravo ni potpuno ispovijedali.

Zato ih ni pravi muslimani, ni kr{}ani, posebno katolici, nisu smatrali

nikakvim vjernicima. Naj~e{}e su dr`ani za grube i neotesane seljake. Ve}

je Zlatari} izvje{tavao da su poturi "seljaci muslimani", koji su veoma brojni

a ima ih "nekoliko puta vi{e nego katolika".

Muhamed Hevai Uskufi protuma~io je 1631. u svom bosansko–turskom

rje~niku (popularni Potur–[ahidija) rije~ potur kao seljak ili selja~ina. On

doslovno ka`e da se "selo re~e köy, a Potur köylü". U istom smislu o

poturima govori narodna pjesma: "Otur, potur (tj. Sjedi, selja~e), ne der’

opanaka, / ovdje nema za te djevojaka." Za same opanke, kao tradicionalnu

selja~ku obu}u, u narodu se govorilo "poture", kako to jasno proizlazi iz

172

jedne pjesme: "Hodi, dragi, otura, / nemoj derat’ potura!" Isto se tako za

selja~ke ~ak{ire ka`e "poturlije". Jedna narodna pjesma kazuje: "Mor~ak{ire

(ljubi~aste ~ak{ire) poskida{e, / poturlije obuko{e." Mula Mustafa Ba{eskija

rije~ju potur ozna~ava prostog ~ovjeka iz naroda koji je primio islam, dok

Evlija ^elebi tim nazivom ozna~ava sve Bo{njake.

Dr. Safvet-beg Ba{agi} je smatrao da su se poturima na turskom jeziku

ustvari nazivali patareni ili bogumili. On to izri~ito tvrdi u svom rukopisnom

rje~niku turcizama. Rije~ poturluk Ba{agi} je obja{njavao kao "balinsko

neotmjeno pona{anje". U tom smislu Ba{agi} navodi nekog bega koji je

pred hod`ama izjavio kako su mu poturi tek "silom sljedbenici". Prema

poturima su se ~esto diskriminatorski pona{ale i osmanske vlasti. Iz sid`ila

sarajevskog kadije, posebno iz jednog zapisnika od 10. IX 1566. nedvojbeno

se kao svjedoci razdvajaju poturi od pravih muslimana. U navedenom ano-

nimnom spisu iz 1585. tvrdi se ~ak da su vladari svojevremeno zabranjivali

mije{anje potura sa Turcima. Odre|ena diskriminacija prema poturima ogle-

dala se tako|er u postojanju u nekim mjestima, naprimjer u Travniku,

njihovih posebnih mahala i mezarja.

Nasuprot ovako ra{irenom mi{ljenju o poturima, kao najprimitivnijem

selja~kom sloju u Bosni, Paul Rycaut, spomenuti engleski diplomat iz {ezde-

setih godina XVII st., smatrao ih je urbanim i vojni~kim elementom, ~ija

su vjerska shvatanja pro`eta melanholijom i stoicizmom. Poturi su ve}inom

zanatlije i trgovci na malo. Pored toga, mnogi od njih `ive kao vojnici na

granicama Bosne i Ugarske. Rycaut smatra da su svi oni sljedbenici islamske

sekte kadezadeli, koju jedno stolje}e kasnije Ba{eskija spominje pod imenom

kadi}i. Ovu je sektu osnovao i {irio neki Bigali-ef., koji je `ivio i djelovao

u vrijeme sultana Murata IV (1623–1640). Bigali-ef. je uveo u tradicionalne

islamske molitve vi{e novih obrednih pravila i postupaka, posebno kod

ukopa umrlih. Rycaut navodi da je ova sekta najvi{e ra{irena me|u musli-

manima u Rusiji i me|u raznim kr{}anskim odmetnicima.

Bosanski poturi su, kao pripadnici sekte kadezadeli, veoma ta~ni i

gorljivi u izvr{avanju vjerskih obreda i propisa. Oni su pri tome, kako tvrdi

Rycaut, jako prijetvorni, odnosno "farisejski". Dok na jednoj strani "~itaju

Evan|elje na slavenskom jeziku, koje dobijaju iz Moravske i susjednog

grada Dubrovnika", dotle istovremeno "radoznalo izu~avaju tajne Kur’ana

i zakona na arapskom jeziku" ({erijata). Da ih ostali muslimani ne bi smatrali

"sirovim i nepismenim oni afektiraju sa dvorskim perzijskim". Poturi se u

Bosni, dodaje Rycaut, obrezuju i istovremeno "gnu{aju slika i znaka kri`a".

Dugo zadr`avanje potura u Bosni nikako se ne mo`e tuma~iti, kako je

to mislio A. Solovjev, "duplim moralom bogumila". Poturi se nikako ne bi

mogli ubrajati u neke "dvovjerce", skrivene patarene ili kr{}ane, odnosno

173

"{arene", kako su dvovjerci jo{ u XIX st. nazivani me|u Vasojevi}ima u

Polimlju. Dvovjerstvo je bilo posebno ra{ireno me|u Albancima. Takvi su

pojedinci nazivani "ljarmani", {to na albanskom upravo zna~i "razne boje".

Oni su se, kako je pisao Leopold Ranke, sretali jo{ i u drugoj polovini XIX

stolje}a.

Poturi su nakon prelaznog razdoblja postali emotivno najprivr`eniji

islamu. Mada izvori od kraja XVII st. sve rje|e spominju taj naziv, on se

u povremenoj upotrebi zadr`ao sve do druge polovine XVIII stolje}a. Glasoviti

isusovac Daniel Farlati u svom djelu o crkvenoj historiji Balkana, Illyricum

sacrum, objavljenom u Veneciji 1751, ve} vi{e ne zna za naziv potur, nego

muslimanske gor{ta~ke sto~are naziva balijama. Upravo u to vrijeme, sredi-

nom XVIII st., cijela Bosna je bila zahva}ena velikim muslimanskim selja~-

kim bunama, koje su trajale deset godina. Bosanski namjesnik Mehmed-pa{a

Kukavica, koji je poslije mnogo muka i krvi uspio kona~no ugu{iti ove

bune (1757), u svojim izvje{tajima centralnim vlastima u Carigradu, pobu-

njene muslimane seljake naziva jo{ rije~ju poturi.

[to se ti~e balija, koje spominje Farlati, oni su se kao poseban dru{tveni

sloj najdu`e zadr`ali na podru~ju Podvele`ja i srednjeg toka Neretve, na

prostoru od Konjica, preko Jablanice do Dre`nice. Op}i nivo njihovog vjer-

skog obrazovanja bio je sve do pred kraj XIX st. prili~no nizak. Bez obzira

na ~injenicu {to se u praksi poturi, odnosno balije nisu uvijek u svemu

pridr`avali mnogih islamskih propisa i obi~aja, ipak su strogo po{tovali

neke islamske ustanove. To su na prvom mjestu prihvatanje muslimanskih

imena, zatim obrezivanje i striktno odbacivanje svinjetine u ishrani.

Stvarno duhovno sa`ivljavanje sa islamom moglo je do}i i dolazilo je

tek sa protokom vremena, stalnim u~enjem i vr{enjem propisanih vjerskih

obreda. Taj je proces tekao sporo, jer u prvo vrijeme {irenja islama u

najve}em dijelu Bosne nije bilo dovoljno imama. U pravilu je samo u

utvr|enim gradovima postojao za potrebe vojske po jedan imam, koji je i

sam bio mustahfiz, odnosno ~lan tvr|avske posade. Stanje se u tom pogledu

postepeno mijenja, nastankom seoskih muslimanskih naselja i kasaba, sa

ure|enim mahalama, okupljenih oko muslimanskih kulturnih ustanova, kao

{to su d`amije, mesd`idi, tekije i imareta. Tu su ve} stvoreni uslovi za

redovnu vjersku poduku i pouku. Hod`e su kao imami predvodili vjernike

u molitvi, dok su mualimi i ostali vjerski slu`benici u~ili njihovu djecu

svemu {to treba znati svaki dobar musliman. Odrasli su, jednako kao i

djeca, u~ili na jednom stranom jeziku molitve ~iji su pravi i puni smisao

tek po~injali postepeno shvatati i prihvatati. To se dalje pamtilo za cijeli

`ivot i nosilo u sebi kao su{tina vlastitog muslimanskog bi}a. Od toga

174

svjesno vi{e nije moglo biti nikakvog odstupanja niti ikakvih kompromisa

sa nekim drugim saznanjem ili `ivotnim iskustvom.

[irenje islama u Bosni je usko povezano sa nastankom i razvojem

gradova. Ova su se dva procesa me|usobno uslovljavali i preplitali. Asimili-

ranje islama ne mo`e se posmatrati odvojeno od razvoja gradova. Istovremeno

bi razvoj bosansko–orijentalnog grada bio nemogu} bez muslimanskog seos-

kog stanovni{tva i njegovog priliva u grad. S druge strane je op}a urbanizacija

Bosne nakon dolaska Osmanlija podsticala i ubrzavala proces prihvatanja

islama od strane okolnog seoskog stanovni{tva. Iz redova tog stanovni{tva

u najbli`e kasabe doseljavaju se prete`no seoske zanatlije, uglavnom radi

sticanja gradskih poreskih povlastica.

Op}enito se mo`e re}i da su u Bosni, posebno u gradovima, pravljeni

neki ustupci u odnosu na vjerske propise, kada je u pitanju tro{enje i

u`ivanje alkoholnih pi}a. Tu je odre|ena tadicionalna kultura ~esto pre-

ovladavala jer je, uprkos vjerskoj zabrani, rakija bila u neku ruku "nacionalno

pi}e" Bo{njaka. Vino se uglavnom izbjegavalo, ali su se tro{ile razne {ire.

Evlija ^elebi me|u sarajevskim pi}ima spominje na prvom mjestu "nevareno

vino", odnosno muselez, {to na arapskom zna~i {ira ili mo{t. Sli~no pi}e

^elebi je na{ao i u Blagaju, gdje se spravljalo od divljih {ipaka. Muselez

se u jednoj narodnoj pjesmi spominje skupa sa {erbetom: "[ta je hajrula

da nije Bosna potekla {erbetom, a Neretva muselezom." U Sarajevu se

tro{ila, kako pi{e ^elebi, i hardalija, jedna vrsta mladog vina kojem su

dodavani goru{ica (hardalija) i drugi za~ini. Hardaliju u Bosni spominje i

Paul Rycaut. Kao specijalitet Sarajeva Evlija ^elebi isti~e ramazaniju, pi}e

koje se "pravi od gro`|a" i "s nogu obara ~ovjeka". Me|u glasovitim pi}ima

Banje Luke, Evlija ^elebi spominje peloniju, vjerovatno ekstrakt pelina, te

nane-rakisi, ili modernim jezikom re~eno, mentol-liker. U Bosni se spravljala

i pila i medovina, poznato pi}e starih Slavena.

Op}enito se mo`e re}i da je u Bosni u jednom razdoblju od oko 150–200

godina do{lo do sveobuhvatnog asimiliranja islamske civilizacije u svim

oblastima ljudskog `ivota. Tu je ipak postojala razlika izme|u grada i sela.

Dok je u gradovima islam u pogledu vjerskih du`nosti i `ivotnih pravila i

obi~aja dosljedno po{tovan i primjenjivan, dotle se u zaba~enim selima

~esto sretala jedna heterogena vjerska praksa.

Tako je za podvele{ke balije, koje su do 1629. bili katolici, zabilje`eno

krajem XIX st. da "ne vr{e redovno propise Muhammedove vjere", ne kupaju

se i "rijetko idu u d`amiju". Posebno je zabilje`eno da "ne kriju `ene kao

drugi muslimani". Muslimanka tu "ide otvorena lica". Obavlja sve poljske

radove, ~uva stoku i pri tome, uz kakav ru~ni rad pjeva – "da se razlije`u

brda i doline". U ku}i slobodno stupa u razgovor sa strancem, pa makar

175

bio "i inovjerac". Savremenici su zabilje`ili da se u mnogim krajevima

Hercegovine, zatim u okolini Cazina, dolini rijeke Rame i drugdje, musli-

manke nisu krile sve do pred kraj XIX stolje}a.

U pravilu, djevojke se u odre|enim dru{tvenim slojevima nisu krile

sve do udaje. O tome svjedo~i u svojim pismima Ahmed D`evdet-pa{a, koji

je kao carski mufeti{ (inspektor) boravio u Bosni 1864. kako bi proveo

organizaciju nove vojske. On pi{e kako u Bosni "djevojke od dvadeset do

dvadeset i pet godina hodaju i a{ikuju bez fered`e". Umjesto fered`e, pi{e

D`evdet-pa{a, Bosanke "pokrivaju glavu {alom i jednom rukom dr`e}i oba

kraja idu vrlo uljudno". Izgleda da je obi~aj pokrivanja lica kod muslimanki

u Bosni prevladao tek poslije austro–ugarske okupacije. Na to ukazuje i

navod arhimandrita, kasnijeg sarajevskog mitropolita, Save Kosanovi}a, da

se do okupacije BiH "malo koja turska djevojka zaklanjala". One "od ni`e

klase" i danas po Sarajevu raznose i prodaju slatko mlijeko "po domovima

bez razlike" (muslimanskim ili nemuslimanskim), "zagrnute {arenim bo{~ama

i lica otkrivena".

U zaba~enijim krajevima, uglavnom u sjevernoj i dijelovima isto~ne

Hercegovine, pravi muslimanski obred u~vr{}en je u prvim godinama po

austro–ugarskoj okupaciji. Jo{ u godinama neposredno pred Okupaciju pros-

vjetiteljski su me|u muslimanskim planincima, posebno u konji~kom i

jablani~kom kraju, djelovali mostarski alimi, me|u kojima se svojim pros-

vjetiteljskim radom naro~ito isticao Omer-ef. Humo. Za kona~no privo|enje

tamo{njih muslimana pravim islamskim obi~ajima posebno je zaslu`an Ibra-

him-beg Ba{agi}, koji je prvih godina poslije okupacije slu`bovao kao ko-

tarski predstojnik u Konjicu. On je u selima oko Jablanice i po Vele`u

zatekao povr{no islamizirano stanovni{tvo, koje je narod pogrdno nazivao

balijama. Ibrahim-beg je otkrio, me|u ostalim, da se nisu vjen~avali pred

kadijom, nego prema svojim mjesnim obi~ajima, pred nedou~enim seoskim

hod`om. Odmah im je doveo prave hod`e i odredio da se sva dotada{nja i

budu}a vjen~anja moraju obaviti pred kadijom. Time je vjerovatno u Bosni

dovr{en proces {irenja islama kao odre|enog kulturnog modela i `ivotne

filozofije.

Taj proces u njegovom cjelokupnom povijesnom trajanju dr. Muhamed

Had`ijahi} je svojevremeno predstavio jednim grafi~kim modelom. Po tome

se proces prihvatanja islama mo`e pratiti i predstaviti kroz {irenje nekoliko

koncentri~nih krugova. U prvom se krugu nalazi grad, odnosno kasaba ili

{eher, sa d`amijama, mektebima, medresama, tekijama i drugim islamskim

kulturnim, prosvjetnim i dobrotvornim ustanovama. Iz takvog urbanog jezgra

islamski uticaji prodiru u neposrednu okolinu grada, koja predstavlja drugi

krug islamiziranja. Tre}i krug prodora islama ~ine `upni krajevi i doline

176

rijeka, du` kojih ~esto idu zna~ajne prometnice koje povezuje ve}a i manja

urbana sredi{ta. Najzad, ~etvrti krug ~ine podru~ja izvan glavnih puteva i

~esto te{ko pristupa~ni planinski krajevi, udaljeni od gradskih sredi{ta,

gdje `ivi uglavnom sto~arsko stanovni{tvo.

U svakom novom muslimanskom naselju prvo zdanje je po pravilu bila

d`amija. Uzroci prihvatanja islama bili su vrlo slo`eni. Kod mnogih su ljudi,

iz razli~itih razloga, sigurno postojale odre|ene individualne psiholo{ke

predispozicije prema novoj vjeri i njenoj civilizaciji. Izvjesno je da su veliki

osmanski ratni uspjesi i pobjede nad smetenim i posva|anim kr{}anskim

vladarima i feudalcima djelovali vrlo sna`no na mnoge savremenike. Os-

manlije su donosile jednu novu kulturu i civilizaciju, utemeljenu u gradskom

na~inu `ivota kojem hedonizam nije bio stran. Pored toga, vrlo je zna~ajna

~injenica da su me|uljudski odnosi u islamu na~elno pro`eti jednako{}u

i dru{tvenim dinamizmom, {to je bio sna`na i privla~na suprotnost u odnosu

na imobilnost balkanskih feudalnih dru{tava.

Tu privla~nu snagu islama posredstvom Osmanlija opazio je ve} posljed-

nji bosanski kralj Stjepan Toma{evi}, koji se uo~i same propasti svoga

kraljevstva bespomo}no `alio papi Piu II. Kralj je pisao sa varljivom nadom

i krajnjom neizvjesno{}u da }e mu u posljednji ~as prite}i u pomo} neki

kr{}anski savez sa papom na ~elu. Stjepan Toma{evi} pi{e da su Turci u

njegovoj kraljevini "sazidali nekoliko tvr|ava i pokazuju se ljubazni prema

seljacima, obe}avaju}i da }e svaki od njih biti slobodan koji k njima otpadne.

Prost um seljaka ne razumije prevaru, te misli da }e ta sloboda uvijek

trajati. Lako je mogu}e da }e narod, ovim varanjem zaveden, od mene

otpasti, ako ne vidi da sam tvojom vla{}u oja~an. Ni vlastela ne}e se dugo

odr`avati u svojim gradovima ostavljena od seljaka."

Ovo pismo jasno ukazuje da je osnovna masa "novih muslimana" u

Bosni potekla iz selja~kog stale`a, mada je sto`ernu ta~ku u procesu pri-

hvatanja islama predstavljao grad. Vjerovatno ve} odatle poti~e pogre{na

predstava da su bosanski muslimani uglavnom gradski element. Ta~no je

da su Bo{njaci sve do Drugog svjetskog rata imali apsolutnu ve}inu u

ukupnom gradskom stanovni{tvu u BiH. Bo{njaci su stolje}ima bili i ostali

najbrojnije gradsko stanovni{tvo u BiH, ali je od ukupnog njihovog broja

sve do Prvog svjetskog rata preko dvije tre}ine `ivjelo na selu. Tako je

1910. od ukupno 273.203 stanovnika koji su `ivjeli u tada{njih 66 bosan-

sko–hercegova~kih gradskih naselja, Bo{njaka bilo 141.225. ili 50,76 %.

Ali taj broj Bo{njaka, gradskih `itelja, ~inili su tek 23,07 % u odnosu na

ukupno tada{nje bo{nja~ko stanovni{tvo, ~iji je broj iznosio 612.137. To

zna~i da je selja{tvo ~inilo apsolutnu ve}inu bo{nja~kog stanovni{tva, od-

177

nosno 470.912 ili 76,93 %. Ovakva struktura bo{nja~kog stanovni{tva po-

sljedica je cjelokupnog toka i dinamike procesa {irenja islama.

Prema popisnom defteru iz 1468/69. na prostoru tada{njeg Bosanskog

sand`aka bile su svega 332 muslimanske ku}e, od kojih 264 seoskih i 68

gradskih. Kr{}anskih ku}a bilo je 37.125, sa 8.770 neo`enjenih kr{}ana i

147 udovica. Broj muslimana se kroz narednih petnaest godina pove}ao za

oko trinaest puta. Iz sumarnog deftera Bosanskog sand`aka vidi se da su

tu 1485. godine ve} bile 4.134 muslimanske ku}e. Uz to, navode se poimenice

1.064 odrasla neo`enjena muslimana. Istovremeno su popisane 30.552 kr{-

}anske ku}e, zatim 2.443 neo`enjena kr{}anina i 48 udovica.

Samo ~etiri godine kasnije, u defteru iz 1489. popisano je u Bosanskom

sand`aku ne{to manje kr{}ana, uz blagi porast muslimana. Tako je kr{}anskih

ku}a bilo 25.068, sa 4.026 neo`enjenih i 1.332 udovice. Muslimanskih

domova bilo je 4.485, uz 2.348 neo`enjenih muslimana. U posljednja dva

popisa nije obuhva}eno podru~je Hercegovine, koja je 1470. izdvojena u

poseban sand`ak.

Prema daljim katastarskim defterima u razdoblju 1520–1535. bilje`i

se ustaljen rast muslimanskog stanovni{tva u tada{nja tri sand`aka ili live

na prostoru Bosne. U livi Bosna bilo je ukupno 16.935 muslimanskih i

19.619 kr{}anskih domova. Hercegova~ki sand`ak, kao prostorno manji i

slabije naseljen, brojao je 7.070 muslimanskih i 9.588 kr{}anskih domova.

Zvorni~ki sand`ak, koji je obuhvatao sjeveroisto~nu Bosnu, sa vi{e naselja

na desnoj obali Drine, brojao je istovremeno 2.654 muslimanske, prema

13.112 kr{}anskih ku}a. Iz toga se vidi da je proces {irenja islama u prve

tri decenije XVI st. na podru~ju zvorni~kog sand`aka bio ne{to sporiji nego

u bosanskom i hercegova~kom sand`aku. Podaci iz deftera za Zvorni~ki

sand`ak iz 1528, 1533. i 1548. pokazuju da se broj muslimana na tom

podru~ju kretao oko 30 do 40 posto od ukupnog stanovni{tva. Sre|ivanjem

prilika u ovoj oblasti, nakon Moha~ke bitke 1526, postepeno se pove}ava

udio muslimana u ukupnom stanovni{tvu. Ova je oblast op}enito bila slabije

naseljena nego Bosanski sand`ak i Hercegovina. Zvorni~ki sand`ak-beg je

jo{ i 1541. pozivao vla{ke knezove i primi}ure da nasele ovo podru~je

"svojom rajom", uz znatne poreske povlastice. Sredinom XVI st. proces

{irenja islama u Zvorni~kom sand`aku bio je usporen, prije svega usljed

izvjesne krize timarsko–spahijskog sistema te finansijske krize i inflacije.

Ra~unaju}i prema jednoj konzervativnoj procjeni da je svako doma}instvo

brojalo prosje~no pet ~lanova, poznati turski histori~ar Omer Lütfi Barkan

je na osnovi navedenog broja ku}a izra~unao da je u tre}oj deceniji XVI

st. u Bosni `ivjelo 344.325 stanovnika, od kojih su 38,7 % bili muslimani.

178

U drugoj polovini XVI st. op}i pokret {irenja islama dobio je takvo

ubrzanje na prostoru Bosne da je 1580. osnovan Bosanski ejalet kao najvi{a

administrativno–vojna teritorijalna forma u Osmanskom carstvu. Proces pri-

hvatanja islama bio je posebno intenzivan i masovan na prostoru Bosanskog

sand`aka. On se kao sredi{nji i najve}i sand`ak Bosanskog ejaleta prostirao

od Kosovske Mitrovice na jugoistoku do Cazinske krajine na sjeverozapadu.

Bosanski sand`ak se tako prostirao isto~no od Drine, presijecaju}i rijeke

Lim i Ibar, na prostoru dana{nje Srbije, odnosno obuhvataju}i cijelo podru~je

kasnijeg Novopazarskog sand`aka. Tako je sand`ak Bosna, sa svojih 55

nahija i 14 kadiluka, zahvatao i pokrivao jednu ~etvrtinu cjelokupnog prostora

Bosanskog ejaleta. Pored Bosanskog sand`aka, u sastav Bosanskog ejaleta

ulazili su sand`aci Klis u Dalmaciji sa 42 nahije, odnosno sedam kadiluka,

Zvornik, uklju~uju}i Loznicu, [abac i Krupanj u Srbiji, sa 31 nahijom i

10 kadiluka, Hercegovina, sa dijelovima dana{nje Crne Gore i ukupno 25

nahija, Cernica (Pakrac) ili Za~asna (^azma) u Slavoniji, sa 13 nahija i tri

kadiluka, te Krka (Lika) sa 30 nahija i dva kadiluka. Kasnije su u sastav

Bosanskog ejaleta u{li i sand`aci Po`ega u Slavoniji, sa sedam kadiluka te

Biha}, sa kadilucima Kamengrad i Biha}.

Op}i popis Bosanskog sand`aka iz 1604. zasniva se na privrednoj i

vjerskoj strukturi stanovni{tva, kako gradskog tako i seoskog. Rezultati ovog

popisa pokazuju izuzetno brzo {irenje islama. U Bosanskom sand`aku ukupno

je bilo 64.721 ku}a, od kojih su 45.941 bila muslimanska doma}instva,

sa 4.979 zdravih neo`enjenih mu{karaca, {to zna~i potencijalnih ku}nih

doma}ina. Kr{}anskih ku}a, ra~unaju}i zajedno katoli~ke i pravoslavne,

bilo je svega 18.891. To zna~i da je odnos bio 71 % muslimana prema

29 % kr{}ana. Za tada{nje prilike i privrednu strukturu veliki je broj musli-

mana spadao u kategoriju gradskog stanovni{tva. U gradovima je bilo ukupno

9.845 muslimanskih ku}a, uklju~uju}i 2.429 punoljetnih samaca. Musli-

mansko selja{tvo, odnosno raja brojala je 36.098 ku}a sa 1.550 neo`enjenih.

Gradsko muslimansko stanovni{tvo ~inilo je tako 21 %, a raja ili selja{tvo

preostalih 79 % od ukupnog muslimanskog stanovni{tva. To pokazuje da

je muslimanska raja u sand`aku Bosna 1604. bila dvostruko brojnija od

kr{}anske raje. Me|u muslimanskom populacijom jedna petina bila je ur-

bano, a ~etiri petine poljoprivredno stanovni{tvo.

Sa ovim podacima iz deftera od 1604. uglavnom se sla`u procjene

zapadnih, prete`no slu`benih, katoli~kih putnika i posjetilaca Bosne. Naj-

izrazitiji me|u njima bio je {ibenski kanonik Ivan Tomko Mrnavi}, kasniji

bosanski biskup, koji je starinom bio porijeklom iz Bosne. On je 1623.

putovao svojom starom domovinom i budu}om dijecezom i o tome napisao,

u vidu izvje{taja papi Urbanu VIII, knjigu Opis Bosne. Mrnavi} je pisao da

179

kr{}ani "radi nemara" kr{}anskih vladara da oslobode Bosnu, svakim danom

slabe, kako u svojoj nadi tako "i u broju trajnim otpadima", tj. prelascima

na islam. Govore}i u "op}im potezima", pisao je Mrnavi} papi, "sada su

dvije tre}ine stanovni{tva Turci, (tj. bosanski muslimani), a jedna tre}ina

kr{}ani, od kojih ve}i dio gr~kog obreda". Sli~no je 1628. pisao i Atanasije

Grgi~evi}, izaslanik austrijskog cara Ferdinanda II. On je ustanovio da "u

ovom Kraljevstvu", tj. Bosni, "{izmatika (pravoslavnih) ima ve}i broj nego

katolika". "Turaka", posebno onih "koji obra|uju zemlju", "mnogo je ve}i

broj nego katolika i {izmatika". Jedino je apostolski vizitator, Albanac Peter

Masarechi 1624, u svojoj vjerskoj gorljivosti vidio da u Bosni ima preko

150.000 katolika, a pravoslavnih polovina od toga broja. On je tako|er

procijenio da muslimani u Bosni ~ine tri ~etvrtine stanovni{tva i da op}enito

uzev{i "ima vrlo mnogo sela u kojima nema ni jednog kr{}anina". Masarechi

ka`e da se geografski Bosna prostire od Novog Pazara do Hrvatske, 15

dana u duljinu, te od Save do mora, 8 dana hoda u {irinu, ne ra~unaju}i

tu Hum i Popovo polje. Tako se krajem XVII st. na prostoru od Metohije,

na istoku, do Like, na zapadu, te od Slavonije, na sjeveru, do Dalmacije,

na jugu, obrazovala velika i gusta aglomeracija muslimanskog stanovni{tva,

slavenskog porijekla i jezika. To je stanovni{tvo u jezi~kom, etni~kom i

politi~kom smislu op}enito u Osmanskom carstvu smatrano Bo{njacima,

odnosno bo{nja~kim narodom.

180

SEPARAT ORIJENTALNI INSTITUT U SARAJEVU

PRILOZI ZA ORIJENTALNU FILOLOGIJU I ISTORIJU JUGOSLOVENSKIH NARODA POD TURSKOM VLADAVINOM

SV. III-IV, 1953.

ALIJA BEJTIĆ

SPOMENICI OSMANLIJSKE ARHITEKTURE U BOSNI I HERCEGOVINI

UVOD

Brojni i mnogovrsni arhitektonski spomenici turskog perioda u Bosni i Hercegovini čine velik i vrlo važan dio kulturne baštine tih dviju zemalja. Njih i danas ima tu na hiljade, a u prošlosti ih je bilo i mnogo više. Duh te ahitekture došao je, istina, izvana, ali su same spomenike podizali o svome trošku sinovi tih dviju pokrajina, gradili su ih, klesali i usklađivali s prilikama i shvaćanjima okoline najvećim dijelom domaći ljudi, i muslimani i kršćani. Ti su spomenici služili u prošlosti različitim potrebama, religioznim, prosvjetnim, sanitarnim, saobraćajnim i drugim. No, mi danas, u potpuno izmijenjenim prilikama materijalne i umne kulture, ne gledamo više, općenito uzevši, na tu namjenu i utilitarnost tih spomenika. Oni su za nas danas važniji po svome kulturno-historijskom i umjetničkom značenju. Oni su vidljivi dokumenti svoga vremena, ogledalo shvaćanja, težnji i umjetničkog izražavanja naših naroda u minulim vijekovima, a mnogi od njih, bilo pojedinačno ili u cjelini, imaju i trajnu umjetničku vrijednost. Stoga ti spomenici zaslužuju našu punu pažnju i zaštitu. Ti isti razlozi nameću nam i potrebu hitne naučne obrade tih spomenika, tim prije, što ta arhitektura, koliko je god mi konzervirali i čuvali, ipak malo pomalo mijenja strukturu i nestaje.

No, i pored svih tih važnih razloga mi u prošlosti, nažalost, nismo iskazivali dužnu pažnju prema toj grani našeg kulturnog naslijeđa. U našoj literaturi vrlo je malo radova, u kojim je data makar i kraća građevna i estetska analiza tih spomenika, a ti su nam podaci vrlo važni. Ono, što je pisano o toj arhitekturi, odnosi se gotovo odreda na samu povijest pojedinih, i to zapaženijih monumenata, a takvo pisanje ne može prikazati tu arhitekturu u njenome pravom svjetlu, niti može pobuditi onaj pravi interes za te spomenike. Nužno su, dakle, potrebni, dapače i nerazdvojivi i jedni i drugi podaci. Prvi nam daju analizu i ocjenu umjetničke vrijednosti spomenika, a drugi osvjetljavaju vrijeme i uslove, pod kojim su oni nastajali i dalje se razvijali. Prvi nam time pobuđuju potreban interes i odnos prema tim spomenicima, a to je neobično važno, a drugi opet ukazuju na put, kojim će se doći do pravilne ocjene i, usto, upotpunjuju naše znanje o toj arhitekturi.

Prvi uslovi za stručnu i sistematsku naučnu obradu tih spomenika stvoreni su kod nas tek nakon Oslobođenja osnutkom Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine i Orijentalnog instituta u Sarajevu. Ta prava ustanova stavlja pod zaštitu države sve vrednije spomenike i sistematski prikuplja tehničke snimke i opće podatke o arhitekturi i povijesti pojedinih objekata, a Orijentalni institut ima opet poseban odjel za izučavnje orijentalne umjetnosti u jugoslavenskim krajevima.

U okviru izdanja Orijentalnog instituta ovaj rad predstavlja prvi prinos na izučavanju te umjetnosti u Bosni i Hercegovini. On je nastao jednim dijelom pribiranjem arhivalne građe i literature u toku zadnjih desetak godina, a drugim, mnogo većim, proučavanjem tih spomenika na samome terenu, u okviru rada u Zemaljskom zavodu za zaštitu spomenika kulture. Obzirom na širinu problematike i opseg publikacije, u kojoj izlazi, rad nema pretenzija, da dade detaljnije podatke i dublju analizu arhitekture, o kojoj govorim. Za to treba još mnogo rada i mnogo više prostora.

Svrha je ovoga prinosa u prvome redu ta, da se dade sistematika i opći orijentacioni pregled tih spomenika, zatim značajke pojedinih tipova, udio Orijenta i naših naroda u stvaranju te umjetnosti, te, konačno, da se preko svega toga ukaže na vrijednost tih spomenika i na njihovu važnost u formiranju naše kulture.

Druga je zadaća ovoga rada ta, da dade najpotrebnija pomagala za daljnji studij. U tu sam svrhu naveo sve važnije izvore i štampane radove, koji se odnose na tu arhitekturu, i za koje ja znam. Kažem važnije, jer je ostalo još podosta sitnijih podataka u izvorima u literaturi, a osobito reporterskih članaka po raznim listovima, koje ja nisam smatrao potrebnim ovdje donositi. Jedan dio izvora i literature, što se ovdje donose, upotrebljen je za ovaj rad, ali je svakako veći ostao potpuno neiskorišten. Smatram, da će se tim važnim podacima znatno olakšati rad svima onima, koji se u svojoj glavnoj ili sporednoj struci zanimaju za tu arhitekturu, i, svakako, pospješiti izučavanje jednog tako plodnog područja naše kulturne prošlosti, na kojem mogu raditi i deseci ljudi čitav svoj vijek, a da opet ostane još dosta posla i za druge.

Neki izvori i radovi navode se na više mjesta, pa se tamo, radi uštede prostora, citiraju u skraćenom obliku, a ovdje donosim o njima sve potrebne podatke:

IZVORI Vakufname (zakladne povelje) u Vakufskoj direkciji u Sarajevu iz godina 1462-1878

(citiram: Vakufname). Sidžili (zapisnici) sarajevskog šeriatskog suda u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u

Sarajevu iz godina 1551-1552 (br. I), 1564 -1567 (br. II), 1727-1728 (br. IV) te 1762-1852 (br. III i VII-LXXXV). Citiram: Sidžili.

Manuscripta turcica u Orijentalnom institutu u Sarajevu (citiram: Manuscripta turcica I).

Manuscripta turcica u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu (citiram: Manuscripta turcica II).

Hadžihusejnović Salih, Muvekit, Tarihi dijari Bosna, sv. I-II, prijepis u Gazi Husrevbegovoj biblioteci s autografa (citiram: Muvekit).

Kronika Muhameda Enverije Kadića (rukopis na turskome) u Gazi Husrevbegovoj biblioteci.

Evlija Celebi Seyahatnamesi, sv. V i VI, Istanbul 1315/1897 i 1318/1900 (citiram: Evlija Čelebija). Nepouzdan prijevod S. Kemure u Glasniku Zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu (GZM), god. XX/1908.

Kemura, Sejfudin Fehmija ef., Javne muslimanske građevine u Sarajevu, GZM XX/1908-XXIII/1911 (od god. XXI/1909 naslov: Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe).

Šabanović, Hazim, Dvije najstarije vakufname u Bosni, Prilozi II/1951, str. 5 -38.

LITERATURA Bejtić, Alija, Banja Luka pod turskom vladavinom. Arhitektura i teritorijalni razvitak

grada u XVI i XVII vijeku. Naše starine, godišnjak Zem. zavoda za zaštitu spomenika kulture

i prirodnih rijetkosti, sv. I/1953, Sarajevo 1953, str. 91-116 (citiram: Naše starine I/1953, str. 91-116).

Bosna, list za vilajetske poslove, vijesti i javne koristi, Sarajevo 1866 -1878. Hadžimulić, Mustafa, Islamske javne zgrade turskog perioda u Mostaru, Novi Behar X

(Sarajevo 1936-1937), str. 274 -275 (citiram: Novi Behar X, str. 274 -275). Knoll, dr. Petar, O muslimanskoj umjetnosti u Bosni, Književnik II/1929, Zagreb, str.

443 -456 (citiram: Knoll). Kreševljaković, Hamdija, Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini (1463-1878). Sarajevo.

Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, knj. XXXI, Zagreb 1935, str. 55-178 (citiram: Esnafi i obrti I i strane Zbornika). - Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini (1463-1878). II. Mostar. Zbornik za narodni život i običaje, knj. XXXV, Zagreb 1951, str. 61-138 (citiram: Esnafi i obrti II). - Vodovodi i gradnje na vodi u starom Sarajevu, Sarajevo 1939.

Stix, Edmund, Das Bauwesen in Bosnien und der Hercegovina vom Beginn der Occu-pation durch die österr.-ung. Monarchie bis in das Jahr 1887, Wien 1887.

Truhelka, dr. Ćiro, Gazi Husrevbeg, njegov život i njegovo doba. Glasnik Zem. muzeja XXIV/1912, str. 91-232.

Spomenica Gazi Husrevbegove četiristogodišnjice, Sarajevo 1932, (radovi H. Kreševljakovića, ing. M. Bajlona, M. E. Dizdara i dr.).

Mostarski stari most. Napredak, Sarajevo, 1932, br. 11 -12. Karađozbeg i njegovo doba. Novi Behar VII/1933-34, str. 36-41. Arhitektonski spomenici turskog perijoda u Mostaru. Nova Evropa XXIX/1936,

Zagreb, br. 7 i 8, str. 232-235. Istočnjačka arhitektura u Hercegovini. Glasnik Jugosl. prof. društva, knj. XVII, sv.

11-12 (juli-avgust 1937), str. 1056 -1059. Islamski kulturni spomenici turskog perioda u Bosni i Hercegovini. Glasnik Islamske

vjerske zajednice (IVZ), god. VII/1939, Sarajevo, str. 1-12, 43-53, 77-90.

I

OPĆE ZNAČAJKE I NOSIOCI

RAZVITAK GRAĐEVINARSTVA I GRADOVA

Padom utvrđenih kraljevskih gradova Bobovca, Visokog i Jajca godine 1463 bi zauvijek zapečaćena sudbina bosanskog kraljevstva. A kada još godine 1482 pade i Herceg-Novi, posljednje uporište zemalja hercega svetoga Save, najveći dio teritorija današnje Bosne i Hercegovine uđe u sklop carstva turskih sultana i pod neposredan utjecaj orijentalne kulture. Time je otpočelo jedno posve novo razdoblje u političkoj i kulturnoj povijesti tih dviju pokrajina. Veći dio domaćeg žiteljstva, progonjen zbog patarenstva od strane Rima i ugarskih kraljeva, a na drugoj opet strani namamljen povlasticama, koje mu je pružalo tursko zakonodavstvo, gotovo listom primilo je vjeru, običaje i način života novoga gospodara. A s vjerom, načinom života i drugim tekovinama orijentalne kulture postepeno biše poprimljene i gotovo sve grane islamske umjetnosti, od kojih su neke došle poslije na ovome tlu do osobitog izražaja. Tada je ovamo presađena i istočnjačka građevna umjetnost - nužno formiranje prostora za život čovjeka i zajednice po kanonima osmanlijske građevne škole kao sinteze perzijske, arapske i bizantijske umjetnosti. Tada je uz to građevinarstvo ovamo preneseno i ono osebujno umijeće plasiranja građevnih objekata u prirodi i izgrađenom prostoru - umjetnost, koja je u ono doba bila svojstvena samo orijentalnim islamskim narodima. I od tih svih grana orijentalno-islamske umjetnosti, koje se udomaćiše i na našem

tlu, svakako su te dvije posljednje ponajbrže prodrle i dostigle visok uspon i po broju i po vrijednosti spomenika. U vrlo kratku razdoblju, koje ne prelazi ni čitavo jedno stoljeće, nikoše ovdje ne stotine, nego hiljade po obliku i namjeni najrazličitijih arhitektonskih objekata, nastadoše iz temelja čitava naselja i gradovi posebnog tipa. Time bi takorekući preko noći izmijenjena fizionomija tih dviju zemalja, i dat im specifičan, orijentalni izraz, koji se i dan-danas tu zrcali.

Tko su bili osnivači tih brojnih objekata javnog značenja i lijepe umjetničke vrijednosti? Država se malo brinula o razvitku duhovne i materijalne kulture. Njezina briga bila je u tome smislu jedino izgradnja i popravak tvrđava, puteva i mostova, vojno-strateških, dakle, objekata, ali ni to nije bilo uvijek plaćano iz državne riznice, nego je često udaran i namet na vilajet. U tome pogledu još je manje dalo društvo kao kolektiv. Proizlazi, da su osnivači tih spomenika odreda bili pojedinci, a to nam potvrđuju i brojni pisani dokumenti. Iz tih se isprava, dalje, vidi, da su ti osnivači pripadali svima staležima i slojevima tadašnjeg društva - od šejhul-islama i velikog vezira u Stambolu, pa do imama sarajevske mahalske džamije i onog posljednjeg obrtnika.

Petnaesto i šesnaesto stoljeće bjehu doba gotovo stalnog zveketa oružja na granicama turske carevine, i nije bilo takorekući godine, a da Bošnjaci i Hercegovci nisu vojevali bilo na bosansko-hrvatskoj granici i Panoniji, bilo pak po gudurama i poljanama Rusije i daleke Perzije. Te vojne, od kojih se najveći dio svršavao pobjedom turskog oružja, donosile su zemlji i pojedinim turskim vojskovođama ogromne materijalne prihode, a upravo te vojskovođe, kako nam svjedoče i suvremeni pisani spomenici, bili su glavni nosioci građevne umjetnosti i utemeljači gotovo svih većih spomenika petnaestog i šesnaestog stoljeća. Dakle, akumuliranje bogatstva bilo je od osnovnog značenja za razvoj te arhitekture.

Još nešto. Spomenute su vojne utjecale na razvoj arhitekture i izgradnju naselja i jednim drugim putem. Vojska je, naime, neproduktivan elemenat, a potrebe su joj velike. Ona je stoga organizirala ovdje uz glavne drumove, kojim se kretala u 15. i 16. stoljeću, nadirući prema Dalmaciji, Hrvatskoj, Slavoniji i Ugarskoj, prve zanate, najprije, dakako, za potrebe svoje, a poslije i ostalog svijeta. Postepeno se niže dućan do dućana, a u neposrednoj blizini podiže se istodobno džamija i karavan-saraj za potrebe vojske i putnika, i tako nastaje čaršija -zametak budućeg grada. U ta nova naselja sve više pridolazi izokolno seljaštvo, prihvaća se zanata i trgovine i postepeno proširuje grad izgradnjom stambenih i drugih objekata. Tako se stvara u ovim zemljama gradski, odnosno zanatlijski i trgovački stalež, koji, udružen u esnafe ili cehove, razvija relativno jaku gradsku privredu i postaje jedan od primarnih nosilaca građevne umjetnosti, osobito umjetnog zanatstva, kroz čitav turski period.

Na razvoj te arhitekture utjecao je, međutim, još jedan neobično važan faktor, a to je religiozni osjećaj, kojim su bili prožeti islamizirani dijelovi naših naroda. Islam, naime, traži od svojih sljedbenika trošenje imetka i u opće, društvene svrhe i obećaje im za to veliku nagradu. Otud brojni osmanlijski državnici, paše, veziri, tefterdari i drugi službenici, mahom sinovi ove zemlje, ubijeđeni u ispravnost učenja islama, od svojih ogromnih prihoda, koji se sastojahu najčešće od ratnog plijena, podižu po Bosni i Hercegovini svoje zadužbine, a za uzdržavanje ostavljahu u vakuf ili zakladu imetak u novcu, zemlji, dućanima i drugim privrednim objektima. U njihovim vakufnamama uvijek se ističu pojedine odredbe iz Kur'ana kao spiritus movens njihovih nastojanja u tome smislu. Iz tih istih razloga za tim visokim i imućnim državnicima ne zaostaje u granicama svojih mogućnosti ni obični, građanski stalež, trgovci i sitni obrtnici, pa ni žene iz mahale. U Sarajevu su, na pr., podigli svoje džamije i ostavili lijepo imanje za njihovo uzdržavanje po jedan buzadžija, nalčadžija, pačadžija i sarač, a tako su isto dvije sestre, djevojke, tkajući na stanu platno sagradile u tom istom mjestu jednu česmu, koja je stajala uzgor sve do god. 1895. A takvih primjera ima na stotine.

Na tim osnovicama nicali su po Bosni i Hercegovini brojni objekti sakralnog, društvenog, prometnog, privrednog i stambenog značenja: Upravo iz tih zadužbina izrasli su

još do druge polovine sedamnaestog stoljeća mnogi gradovi tih dviju pokrajina. Ostavit ću postrani ogromne vakufe 15. i 16. stoljeća u Sarajevu, Mostaru, Foči, Čajniču, Banjoj Luci, Tuzli i drugim mjestima, koji su uveliko pospješili razvitak tih mjesta, a navest ću ovdje samo tri nova i vrlo karakteristična primjera izgradnje i razvitka naših gradova pod turskom vladavinom.

Prostor na lijevoj obali Lima, na kome do one katastrofalne poplave te rijeke od god. 1896 stajaše stara kasaba Rudo u višegradskom kotaru, bješe polovicom 16. stoljeća pust, neizgrađen i zvaše se Ruda njiva. Kako je taj kraj bio tada daleko od grada (najbliži je bio Višegrad), ukazala se opća potreba, da se tu osnuje kasaba. I tada je ondašnji bosanski sandžak, a kasniji budimski vezir i sin onoga kraja Mustafabeg (Mustafa-paša) Sokolović, stričević velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića, zatražio od sultana darovnicu na spomenutu njivu, da na njoj sagradi svoje zadužbine i osnuje kasabu. A kad je tu darovnicu dobio, počeo je o svome trošku graditi na toj njivi i do kraja god. 1558 sagradio džamiju, mekteb, karavan-saraj, most na Limu, javno kupatilo, mlin s četiri vitla, dvije stupe s kožarskim dućanima i više drugih dućana. Time doista biše udareni jaki privredni temelji novoj kasabi, koja se otada prozvala Rudo i lijepo razvijala.

Poput Rudog nastao je i današnji Mrkonjićgrad u zapadnoj Bosni. Devedesetih godina 16. stoljeća bješe to neznatno seoce zvano Gornje Kloke, a čitav kraj tegoban i opasan za putnike i trgovce, koji tuda prohode, pa je nešto prije god. 1591 visoki dostojanstvenik na carskom dvoru kizlaraga Bejazi Hadži Mustafaga, sin Muhamedbegov, rodom iz toga sela, sagradio tu masivnu džamiju i uz nju mekteb, javno kupatilo, vodovod, karavan-saraj, pekaru i dvadeset i četiri dućana. Usto je vakufnamom od 1. džum. II 1003. (15. II 1595.) ostavio još 674.000 akči, da se daju u zajam mjesnim obrtnicima i trgovcima, pa više knjiga (biblioteka!) i četiri velika komada zemljišta s pripadajućim gajevima. To mjesto otada se zove Novo Jajce, a od novijeg vremena Varcar ili Mrkonjićgrad.

Do godine 1643 nije bilo ni Nove Kasabe u istočnoj Bosni, u vlaseničkom kotaru. Cio taj kraj zvaše se dotada Jadar po istoimenoj rječici, koja tuda protiče i ulijeva se podno drevne tvrđave Kušlata u Drinu. Tu je između godine 1641 i 1643 budimski muhafiz, carski vezir i serdar Musa-paša, rodom na svu priliku iz sela Vikoča kod Foče, sagradio veći broj zadužbina i time zasnovao kasabu. A prije toga poslao je Visokoj Porti molbu ovoga sadržaja: U selu Gojkovići u nahiji Birač, a sandžaku bosanskom, put vodi kroz klanac. Prije je tu bio jedan han, pa je izgorio, te se putnici nalaze u velikoj neprilici. Osim toga, što imaju poteškoće pri samom putovanju, konače u tome selu po kućama siromašne raje zajedno s čeljadima kućevlasnika te ih time uznemiruju i prave im štetu, pa se raja zbog toga raštrkala i rasula. Na temelju toga traži visoko dopuštenje, da na spomenutom mjestu napravi džamiju i dva hana, i da uz dopuštenje vlasnika zemlje kupi u spomenutom selu šest komada baštinske zemlje, koje spadaju u filurdžijske zemlje, i koje su kao takve zavedene s filurdžijskim prihodima od 1890 akči u defteri-hakaniji. Moli, dalje, da na tome mjestu osnuje kasabu, i da žiteljstvo te kasabe bude oprošteno od svih daća osim poreza (resm) na baštinsku zemlju, što će ga samo mutevelija (upravitelj) budućeg njegova vakufa davati svake godine državi, te da se u žiteljstvo toga mjesta poslije toga nema prava miješati nitko od strane države, paša, vojvoda ni ostalih državnih službenika.

Molbi je udovoljeno carskim fermanom od poč. džum. II 1051 (7-16 IX 1641), i Musa-paša je izatoga podigao tu džamiju, mekteb, dva karavan-saraja, dvadeset i pet dućana, zatim tvornicu koža (tabhanu) s pet radiona i dolapima, stupu za tučenje ruja i šiške za potrebe kožara te mlin s četiri vitla, sve na rijeci Gornjem Jadru. Usto je uvakufio za uzdržavanje zadužbina jedan vinograd, dvije bašče, oranice i livade uz te bašče, pa dva sela u Jadru i cijelo imanje zvano Gojkov čifluk. Još je ostavio i 150.000 akči s odredbom, da se daju u zajam trgovcima i obrtnicima uz određenu kamatnu stopu. Kad su sve te zadužbine bile dovršene,

Musa-paša je dao napisati vakufnamu i legalizirao je 1 reb. I 1053 (20 V 1643) na sudu u Budimu.

Izvori i literatura: Vakufname (i uz njih druge isprave) br. 96, 194, 263 i mnoge druge -Šabanović, Prilozi II/1951 - Kreševljaković, Sarajevo do Gazi Husrevbega, Spomenica Gazi Husrevbegove četiristogodišnjice - A. Bejtić, Uloga vakufa u izgradnji i razvitku naših gradova, kalendar Narodna Uzdanica za god. 1944.

URBANIZAM

Pogledamo li geografsku kartu Bosne i Hercegovine, odmah će nam udariti u oči, da su svi gradovi tih dviju pokrajina izrasli u kotlinama pojedinih rijeka i neposredno uz stare drumove, kojima se u srednjem vijeku i kasnije, u tursko doba, odvijao živahan kiridžijski promet. To nam kazuje, da su prometne veze, voda i plodnost tla bili odlučujući faktori kod lokaliziranja pojedinih gradova i većih naseobina. Velik utjecaj u tome imale su osobito prometne potrebe. U prijašnja vremena sav se teret prenosio na dužim relacijama na konjima, mazgama i devama, i našim drumovima kretale su se iz dana u dan trgovačke i ine karavane, često sa stotinu, dvije pa i više samo tovarnih grla. A takve karavane trebale su na izvjesnom odstojanju, osobito u gorovitim i hajdućljivim predjelima siguran konak, pa su se upravo radi njih podizali na takvim mjestima kiridžijski hanovi i ogromni karavan-saraji, a uz ta prenoćišta nastanjuju se odmah i obrtnici, u prvom redu oni, čije je usluge trebala karavana i njezini pratioci. Na taj način udario se temelj mnogim varošima ne samo u Bosni i Hercegovini, nego na cijelom Balkanskom poluotoku, a osobito na vrlo frekventnom t. zv. Carigradskom drumu (»Stambolska džada«), koji je povezivao unutrašnjost Balkanskog poluotoka sa Carigradom i Malom Azijom. A da su upravo iz tih, prometnih potreba nastale mnoge naše varoši, imamo izravne dakaze u spomenutim zakladnim poveljama osnivača Mrkonjićgrada i Nove Kasabe, gdje se izričito navode te potrebe. Svi ti gradovi turskoga doba razvijali su se još od svoga zametka u dvije odjelite zone. Jednu čini čaršija - središte obrta, trgovine i prometa - a drugu mahale - stambene površine grada. Čaršija je uvijek u središtu grada, gdje se sastaju putevi sa svih strana, a mahala uvijek na posebnu prostoru i izvan jačih prometnih arterija. Čaršija u ravnini i kotlini, na udaru tranzitnog druma, a mahala gore u strani, po okolnim padinama i brežuljcima. To separiranje karakterna je crta ne samo gradova Bosne i Hercegovine, nego i svih ostalih na muslimanskom Orijentu.

U manjim mjestima čaršija se proteže duž jedne, i to glavne ulice (prolazni put!), a u većim pak mjestima, kakvo je Sarajevo, sastojala se iz čitave mreže uskih uličica, vezanih uvijek uz glavni, tranzitni drum. Pogledamo li pak na koji su način plasirane mahale i kuće po okolini, rekli bismo na prvi pogled, da je sve u nekom neredu i proizašlo iz trenutačnih potreba, ali kad uđemo u srž problema i uživimo se u taj milieu, onda tek otkrivamo, da je to plod težnji da se što manjim sredstvima što bolje ugodi čovjeku, za koga se sve to i gradi.

Pri gradnji kuće odabiralo se mjesto, odakle će se imati što ljepši pogled na prirodu i okolinu. Kuće se stoga plasiraju ubrdu, kuća izmiče kući u vertikalnom smislu, kako bi jedna drugoj ostavila slobodan vidik na dolinu. To je bio stalan građevni zakon, on, doduše, nije bio nigdje pisan, ali se ipak do njega mnogo držalo. Kult susjedstva bio je neobično velik. A upravo iz tih želja i takvih komšijskih obzira nastale su one terasaste površine naših gradova, tako se razvilo staro Sarajevo, Foča, Travnik, Maglaj i mnoga druga mjesta. Gdje pak konfiguracija tla nije dopuštala slobodne vidike na prodolu, tu se čovjek snalazio na drugi naćin: kuću je izmakao u horizontalnom smislu, a na katu napravio ćošak ili erker i time osigurao slobodan vidik duž čitave ulice i na jednu i na drugu stranu.

Gdje god su dopuštale mogućnosti, domaći je čovjek rado podizao kuću i kraj same tekućice vode. A i ondje, gdje nije mogao s kućom izaći izravno na rijeku, opet se snašao i osigurao kući vodu provođenjem makar i malog rukava kroz kućnu avliju. A to je činio iz dva

razloga. Jedan su sanitarne potrebe, do kojih se vrlo mnogo držalo, a drugi je želja za nesmetanim uživanjem u svježini i šumovima te vode. Gradovi Bosne i Hercegovine bogati su tekućom i izvorskom vodom i puni primjera takve izgradnje, ali stari Travnik kao da je sve nadmašio. U njemu voda protiče gotovo kroz svaku avliju, i svuda se čuje njezin žubor. Tamošnji potok Bašbunar, koji je bio još jači do god. 1893, dok jedan njegov dio nije uzet u gradski vodovod, očito ne teče svojim prirodnim koritom, i držim, da ga je današnjim putem provela ljudska ruka, da kućama osigurava svježinu i čistoću, a i da, usto, pogoni mlinove i stupe u samome naselju. Desilo se to svakako prije god. 1706, kad pada prvi poznati spomen Bašbunara u današnjem koritu, a najvjerojatnije još u 16 stoljeću. Iz tih istih razloga je, smatram, bio proveden i jedan rukav vrela Mošćanice neprirodnim koritom preko Vratnika i Kovača u Sarajevo. U Gazi Isabegovo doba (1462) taj potok jamačno nije još tekao tuda, jer bi Gazi Isabegu inače bilo lakše izgraditi svoje mlinove na tome potoku, negoli praviti veliku branu i podizati razinu rijeke Miljacke. Daljnja karakterna osobina stambenih površina gradova na prostoru nekadašnje Turske jest jako naglašeno zelenilo - bašča s raznolikim cvijećem i lisnatim drvećem, kojega grane dopiru do samih kućnih prozora. Čovjek tu nastoji produžiti tu prirodu i u samu kuću, pa cvijeće gaji i u vazama po pendžerima. Kuća se želi unijeti u prirodu, a priroda u kuću. U starim gradovima na tome području nije bilo današnjih javnih parkova. Nije bilo ni potrebe za njima. Svaka je kuća imala vlastiti i mnogo intimniji perivoj s rodnim voćkama i zelenilom. A ti česti kućni perivoji davali su čitavu gradu vrtni karakter i dovodile pojedine površine u međusoban sklad i estetsku cjelinu. Foča, na pr., i Goražde u Podrinju te Donji Vakuf u dolini Vrbasa zadržali su taj vrtni karakter do dana današnjega.

Taj kult vode i zelenila bio je u Bosni, zna se pouzdano, još od početka turske vladavine vrlo razvijen.1 Odakle te pojave? Nisu li one došle ovamo zajedno s Turcima, a oni ih preuzeli od susjednih pustinjskih Arapa, kojima su oaze s vodom i palminim zelenilom vrlo mnogo značile u životu? Izvori i literatura: J. Pospišil, Die Sarajevoer Stadtregulirung, Sarajevoer Tagblatt od 18, 19 i 20 XI 1909 te 15 i 25 I 1910. - Isti, Bosnische Stgdte, Der Stadtebau (Berlin) god. 8, sv. I (januar 1911), str. 6-9. - Isti, Unterwegs zur Baukunst, Monatsheft der Wiener Bau-industrie-Zeitung XXXIV, sv. 3. (decembar 1916). - I. Bach, Arhitekt Josef Pospišil, Hrvatska revija XVI/1943 br. 11. - J. Cvijić, Balkansko poluostrvo i južnoslovenske zemlje, Zagreb 1922, str. 299-303. -P. Gaković, Tipovi muslimanskih naselja u Bosni, Razvitak (Banja Luka) VII/1940, str. 250-262, str. 250-262, 286-292. - V. Skarić, Postanak Sarajeva i njegov teritorijalni razvitak u 15. i 16. vijeku, GZM XLI/1929. -D. Grabrijan, J. Neidhardt, Z. Didek, Sarajevo i njegovi trabanti. Arhitektonsko-urbanistička razmatranja uoči izrade nacrta za regulaciju grada Sarajeva. Tehnički vjesnik (Zagreb) XLIX/1942, br. 1-9. - Naše starine 1/1953, str. 91-116. -Nedim Filipović, Neki novi podaci iz ranije istorije Sarajeva pod Turcima. Pregled (Sarajevo), br. 7-8 (juli-avgust 1953), str. 67-76.

MATERIJALI

Drvo i kamen ponajglavniji su materijali bosansko-hercegovačke arhitekture turskog perioda. Kršna Hercegovina, doduše, svuda rabi gotovo samo kamen, ali drvetom bogata Bosna podjednako i jedno i drugo. Iskonski i uvijek plemeniti, oni se na bosanskom tlu čas

1 Još god. 1530 sretaju se obje te osobine, na pr., u ljetnikovcu Gazi Husrevbega u Glavogodini kraj Sarajeva. Te su godine pozdravili tu Gazi Husrevbega austrijski poklisari Josip Lamberg i Nikola Jurišić, i Benedikt Kuripečić, tumač toga poslanstva, ovako je u svom poznatom Itinerariumu opisao susret s Gazi Husrevbegom i njegov ljetnikovac: »Pošto gospoda prođoše kroz prve redove (misli: dvorjanika) do vrata ili do hladnika, načinjena od lijepog zelenog granja, kroz koji je bio proveden mali potočić, pokloniše pred gospodom dva pašina vrhovna komornika svoje glave vrlo pošteno, a dlanom ruku se dohvatiše vlastitih prsa; njima su se i gospoda (misli: poklisari) jednako naklonili. Zatim uđoše u hladnik, gdje je paša (koji bijaše velik i krupan čovjek) sjedio u svom visokom dostojanstvu, a na zemlji, po travi, pod njegovom nogom, bijaše krasna serdžada.« Truhelka, Gazi- Huarevbeg, str. 132-133),

nenametljivo izmjenjuju (Brusa bezistan i izokolni dućani u Sarajevu), čas se opet nadopunjuju u živopisnim oblicima (Gušića kuća u Banjoj Luci). Građevine javnog karaktera, kakve su, na pr., kupolaste džamije, kupatila, bezistani, neki mostovi i dr., građene su i u jednoj i u drugoj pokrajini od temelja do tjemena od kamena, od toga je materijala čak i unutrašnji namještaj i sav arhitektonski dekor u tim građevinama (minbera i mahfil u džamiji, kume i estrade u kupatilu itd.). Objekti pak profane arhitekture, kakve su, na pr., stambene kuće, hanovi, dućani i dr., imaju u Bosni ili mješavinu i jednog i drugog materijala, ili su čitavi samo od drveta (vodenice, hambarovi i kuće brvnare u planinskim predjelima).

Odnos domaćeg graditelja prema tim građevnim materijalima nije isti. Domaća arhitektura gotovo negira kamen kao dekorativni materijal, i u tome je oprečna oblikovanju srednje vjekovne arhitekture u ovim stranama. Ta specifičnost graditeljstva na našem terenu infiltrirana je ovamo zajedno s oblicima iz istočne islamske arhitekture, koja u potpunosti negira kamen i svuda ga prekriva bujnom plošnom ornamentikom. Otud su i kod nas kamene plohe građevina turskog perioda gotovo odreda prekrivene žbukom, čak je preličen i unutrašnji kameni namještaj u tim građevinama. Kamen, dakle, ovdje ima, izuzevši tek nekoliko primjera (Ali-pašina džamija i Hadži Sinanova tekija u Sarajevu), samo konstruktivnu funkciju. Drvo, naprotiv, svugdje zadržaje prirodan izgled i strukturu i gdje je konstruktivni elemenat i gdje je arhitektonski dekor. Ono, dakle, uz čisto konstruktivno ima istodobno i dekorativno značenje.

Tamo pak, gdje je bilo ekonomičnije i svrsishodnije, javlja se kod profanih građevina mjesto kamena jedan drugi materijal. To je ćerpić, na suncu sušena opeka od obične gline, kojoj je primiješana poradi veće čvrstoće pljeva ili isjeckana slama. Ćerpić se i dan-danas rabi osobito u nizijskim mjestima, gdje kamena uopće nema, ili je kamenolom daleko od gradilišta. Ćerpić se radije rabi već i stoga, što prevoz i obrada kamena iziskuje mnogo veći trud i trošak, negoli izrada ćerpića, koja se obavlja u neposrednoj blizini gradilišta. Kod svih zgrada u tim mjestima, koje nemaju monumentalan karakter, od ćerpića su izvedeni i nosivi i pregradni zidovi. Foča i staro Sarajevo su, na pr., gotovo čitavi izgrađeni od toga materijala.

Kad smo kod ćerpića, ovdje valja spomenuti još jednu vrstu opeke, koju su rabili graditelji na ovome području. Dužina i širina te opeke gotovo je ista kao kod današnje tvorničke, samo je tanja upravo za polovinu i mnogo boljeg kvaliteta. Sreta se samo u građevinama šesnaestog vijeka. Upotrebljavala se samo za gradnju svodova i kupola monumentalnih objekata, gdje je dolazila sama ili miješana sa sedrom. Je li se ona proizvodila ovdje, ili se dobavljala odnekle sa strane, teško je zasada reći.

Pokrovni pak materijal veoma je različit u ovim dvjema pokrajinama. Hercegovina i u ovom slučaju rabi kamen - škriljevačke ploče - jedno, zbog nestašice drveta i, drugo, zbog velikih vjetrova, koji tamo vladaju. Bosansko pak selo i većina gradova u toj pokrajini upotrebljavali su ponajčešće dasku u strug od bukovine ili jelovine (šimla). Neka opet mjesta, kakva su, na pr., Sarajevo i Foča, imala su poseban pokrovni materijal - ćeremit. To je utorena vrsta opeke, koja se, koliko se zna, proizvodila kod nas u Foči i Sarajevu. Sarajevskim ćeremitom i danas su prekrivene gotovo sve stare zgrade u tome mjestu i bližoj okolini, a fočanskim opet one u Foči i čitavu gornjem Podrinju, od Foče do Ustiprače.

U Sarajevu je još krajem 15 i početkom 16 stoljeća, pa i kasnije, radila na Borku tvornica ćeremita i druge glinene robe, a osnovao ju je Abdulhalimaga, ćehaja bosanskog sandžakbega Skender-paše, i u vakufio za svoju džamiju na Mutnom Potoku. Kasnije se ćeremit radio i na prostoru Bakarevića ciglane. U Foči se pak izrađivao, zna se, na više mjesta u neposrednoj okolini grada: na Tekiji, u Patkovini, u Oplazićima na Brodu i nešto niže današnje željezničke stanice. To posljednje mjesto i danas se zove po tome Ćeremedžinica.

U starije doba ovdje se upotrebljavalo kao pokrovni materijal i olovo. Njime su bili pokriveni svi kupolasti objekti u ovim dvjema pokrajinama. Bio je to veoma skup pokrov, jer je za jednu i omanju građevinu ove vrste trebalo po stotinu i više tovara olova. Taj se metal

još od davnih vremena pa sve do sedamnaestog stoljeća dobivao u zemlji, ponajviše u okolini današnjeg mjestanca Olova, po čemu je to mjesto i dobilo ime, a otada se gotovo isključivo dobavljao sa strane. U danima prvog srpskog ustanka i pod austro-ugarskom okupacijom Bosne i Hercegovine s mnogih starih građevina olovo bi skinuto i upotrebljeno u ratnu municiju, a kupole ostaše neke gole i prepuštene same sebi, a neke prekriše bakrenim ili cin-čanim limom. Izvori i literatura: Kemura, GZM XXII/1910, str. 291.

GRADITELJI

Već sam karakter bosansko-hercegovačke arhitekture turskog perioda kazuje, da su ovdje nekad radili turski umjetnici i da su upravo oni bili ti, koji su prenijeli tu arhitekturu i u naše strane. A to nam potvrđuju i pisani dokumenti. Pojava i djelovanje tih umjetnika u ovim krajevima posve je razumljiva kada se zna, da su ove dvije zemlje stoljećima bile i politički i kulturno vezane za Carigrad i Malu Aziju. Ti turski graditelji dolazili su ovamo i radili u šesnaestom stoljeću, kad se ovdje najviše gradilo i kad su nastali oni najljepši i najvredniji spomenici u ovim krajevima. Od njih su nam poimence poznati Sinan, najveći turski graditelj minulih vremena (1489-1588), koji je zidao čuvenu ćupriju Mehmed-paše Sokolovića na Drini u Višegradu (1571-1577), zatim imare i saraj istoga paše i u tom istom mjestu, i, na svu priliku, projektirao Gazi Husrevbegovu džamiju u Sarajevu (građena 1530),2 potom Hajrudin, graditelj nadaleko poznatog mostarskog starog mosta (1566) i tvrđave u Makarskoj (1568), te Ramadanaga, koji je, prema Evliji Čelebiji, zidao elegantnu džamiju Aladžu u Foči (1550).

U šesnaestom stoljeću mnogo su ovdje radili i dubrovački graditelji. Među njima bijaše vrsnih klesara i posebnih majstora, koji su zidali svodove, a upravo je te Bosna u ovo doba ponajviše trebala. Godine 1506 zaključilo je dubrovačko Vijeće umoljenih poslati ondašnjem bosanskom namjesniku Feriz-begu na njegovu molbu dubrovačke majstore, i to dva zidara i četiri »magistros cognore«, da mu grade banju u Sarajevu, a do dvadeset i četiri godine poslije toga (1530) isto to vijeće šalje u Sarajevo pet majstora kamenara i jednog tesara, koji će nadgledati rad i obavljati finije klesarske radove na Gazi Husrevbegovoj džamiji, koja se upravo počela graditi.

Dr. K. J. Jireček zna - po svoj prilici na temelju dubrovačkog arhiva - da su ovdje radili čak i talijanski majstori. On navodi, da su tu zidali mostove, ali, nažalost, ne spominje izričito njihovih imena niti mjesta, u kojim su radili. No, od šesnaestog stoljeća naovamo sve se više javljaju i domaći graditelji. Jednim dijelom bijahu to neimari (tur. mimar), projektanti i poduzimači većih objekata, a drugim, mnogo većim, majstori-praktičari ili, kako ih ovdje zvahu, dunđeri, koji su sve izrađivali sami - od zidanja temelja pa do izrade prozora i rezbarija u drvetu. I dok je djelatnost stranih majstora ovdje bila tek povremena - dobavljali su ih samo vrlo imućni pojedinci, jer je njihov rad obzirom na uzdržavanje, a i samu vrsnoću posla bio veoma skup - domaći graditelji rade

2 Sinan je, prema djelu Tezkerettil-Ebniye (»Popis građevina«), koje je napisao on sam ili netko od njegovih nasljednika, po raznim mjestima turske carevine podigao ništa manje nego 131 džamiju, 55 medresa, 7 viših škola, 19 mauzoleja, 14 imareta, 3 bolnice, 6 velikih vodovoda, 8 mostova, 16 karavan-saraja, 33 saraja, 6 velikih podzemnih skladišta i 35 kupatila. Iako je gradio više od pedeset godina, ipak toliki broj čini se nevjerojatnim. Blizu je stoga pameti, da su tu uneseni i radovi njegovih učenika. Gazi Husrevbegove džamije nema u tome popisu. Pretpostavka, da je i nju bar projektirao, temelji se na usmenom saopćenju jednog učenjaka iz Carigrada, koji je prilikom proslave Gazi Husrevbegove četiristogodišnjice god 1932 rekao u Sarajevu prof. Hamdiji Kreševljakoviću, da je osobno vidio u Carigradu Sinanove nacrte za tu džamiju. - O tome velikom graditeljskom duhu Istoka izišle su u Carigradu god. l031. dvije zasebne knjige iz pera Ahmeda Refika: Mimar sinan (biografija) i Mimar Sinan (895-996) hayatina ve inşaatina dair H a z i n e i E v r a k t a mevcut D i v a n h ü k ü m l e r i n i h a v i d i r (dokumenti),

ovdje stalno i imaju uvijek pune ruke posla. Na glasu nekada bijahu dunđeri iz Osata kod Srebrnice (uža specijalizacija: tesari), koji su, uzgred neka je spomenuto, imali i poseban, dunđerski jezik, pa oni iz Popova Polja i Ljubinja u Hercegovini (klesari), zatim oni iz Skoplja (Bugojno), koji su bili i tesari i klesari. Dosta ih je išlo na pečalbarski rad i izvan granica Bosne i Hercegovine.

Ti majstori bili su osobito brojni i vrsni u Sarajevu, gdje se uvijek mnogo gradilo i popravljalo. U 16 stoljeću tu su živjeli i radili dvojica naših neimara: Nedžar Hadži Ibrahim i Mimar Sinan. Oni su tu o svome trošku podigli i po jednu džamiju, koje su i danas uzgor. A jedan službeni popis sarajevskih kršćana iz godine 1788 sačuvao nam je imena dvojice neimara (Staniša i Tanasije) i 77 dunđera, a nešto prije, godine 1762 broj sarajevskih dunđera bješe dvostruko veći (146). Iz raznih se isprava vidi, da su to bili, kao i drugdje, mahom kršćani, a u tome mjestu imali su i svoj esnaf, kojem su pripadali još dogramadžije (drvorezbari), taščije (klesari), sujoldžije (majstori koji prave i popravljaju vodovode), ćeremidžije (izrađivači ćerpića i ćeremita), zatim kaldrmedžije i trgovci građevnim materijalom.

Domaći graditelji nisu se upuštali u građevine kompliciranijih i težih konstruktivnih rješenja. U 15 i 16 stoljeću, kad su se podizale takve građevine, njima je za to nedostajala građevna tradicija, a kasnije, kad su znatno oslabile ekonomske snage zemlje, takvi se objekti gotovo i ne grade. Otud su domaći graditelji usredotočili svoj rad na profanu, osobito stambenu arhitekturu i dali na tome području djela lijepe umjetničke vrijednosti. Njihova umjetnička sposobnost ispoljila se osobito u ispravnom izboru i upotrebi građevnog materijala, u osjećaju za boje, oblike i proporcije, za ekonomičnost i svrsishodnost prostora, a nada sve u umijeću smještaja objekta u prostoru. I kad god vidim na slici onaj skup romantičnih i slobodno postavljenih vodenica na Plivi kod Jajca i na Rami pri njenom samom izvoru, ili pak koju staru kuću bosanskih sunčanih mahala, uvijek se sjetim tih domaćih samoukih umjetnika i onog slikovitog opisa bosanskog dunđera, što ga je dao arhitekt Josef Pospišil, koji je mnogo proučavao i cijenio rad tih majstora. »Jednoga dana« - veli on - »pojavi se u susjednom vrtu vlasnik s domaćim graditeljem, koga ovdje zovu dunđerom. Zaustave se obojica na mjestu, gdje se tlo valovito ispriječilo na obronku. Dunđer promatra drveće, tlo, okolinu, baci pogled na Sarajevo, što se pružilo na podnožju obronka, izvadi iza pojasa nekoliko pripravljenih kolčića, odmjeri koracima i u jednom i u drugom smjeru određene razmjere te zabode u krajeve tih crta svoje kolčiće. Tada dođe glavni dio posla. Ispituje se, koje bi drveće moralo biti žrtvovano. Kolčići se premjeste nešto nizbrdo, i jedna lijepa kruška je spašena. Dunđer pogleda uzbrdo prema obronku i sa zadovoljstvom ustanovi, da buduća zgrada ne će nimalo smetati drugoj nekoj tuđoj kući, što se tamo gore nalazi. Ostavit će joj slobodan pogled na dolinu prema gradu. Tada uze dunđer promatrati, hoće li sunce u svom dnevnom ophodu davati kući dovoljno svjetla i topline. Ustanovi, da će s istočne strane dolaziti sve do podneva, premda je susjedna kuća prilično blizu. - U nagibu brijega ima i izvora. Ne će li kuća biti vlažna? Ne će, jer se gradilište spušta malo i postrance. -Bit će, dakle, sve u redu. -Treba li nakon toga još i osnova, izvedena na crtaćoj dasci?« - pita se Pospišil. Izvori i literatura: Sidžili XI 24, 26, 57, 58; XXVIII 113; XXXI 172, 176; XL 160; XLI 6, 26, 66, 92, 96, 152; XLII 90, 118; XLIII 130; XLIV 14, 16; XLV 68; XLVII 115, 120, XLVIII 118; XLIX 149. -Truhelka, Tursko-slovjenski spomenici, GZM XXIII/1911, str. 208. - Isti, Gazi Husrevbeg, str. 153. - Jireček, Trgovački drumovi i rudnici Srbije i Bosne u Srednjem vijeku, preveo Đ. Pejanović, Sarajevo 1951, str. 133. - Kemura, GZM XXI/1909, str. 533. - Kreševljaković, Esnafi i obrti I, str. 151-155. - J. Tubinović, Esnafski običaji u Sarajevu, Bosanska Vila 1887 - R. Muderizović, Sarajevski nekrologij Mula Mustafe Bašeskije, GZM XXXI/ 1919, str. 47 - J. Pospisil, Untenvegs zur Baukunst, Monatsheft der Wiener Bauindustrie-Zeitung XXXIV, sv. 3, str. 24-25. - J. Bach, Arhitekt Josef Pospišil, Hrvatska revija XVI/ 1943, str. 596-597. - Knoll, O muslimanskoj umjetnosti u Bosni. - L. Grđić-Bjelokosić, Banalački (radnički, dunđerski) jezik, GZM XII/1900. -B. Đ. Kojić, Stara gradska i

seoska arhitektura u Srbiji, Beograd 1949, str. 11-12. - Kreševljaković, Prilozi povijesti bos. gradova pod turskom upravom, Prilozi 11/1951, str. 120-123.

II

SPOMENICI

DŽAMIJE

Ideologija osmanlijske feudalne klase bio je islam, i stoga su stare Osmanlije u svima osvojenim mjestima među prvim objektima podizali upravo džamiju. A oko te prve džamije, koja se obično prozvala imenom sultana, za koga je mjesto osvojeno, i koja s prvim izokolnim dućanima, kao i na Zapadu u srednjem vijeku crkva, postaje jezgro i središte grada, poslije se izgrađuju daljnje džamije po svim okolnim muslimanskim mahalama. Otud su džamije relativno najbrojniji spomenici osmanlijske arhitekture na čitavu prostoru bivše turske carevine. Prve džamije u Bosni nikle su negdje polovinom petnaestog stoljeća. Ne zna se sigurno, koja je najstarija. Narodna tradicija to tvrdi za onu u Ustikolini u jugoistočnoj Bosni, a to nije nemoguće, jer je taj kraj došao u sastav turske države prije ostalih naših krajeva. Kasnije se one nižu po svima mjestima s muslimanskim življem i, prema službenim podacima Ulema Medžlisa, pred drugi svjetski rat bilo ih je u te dvije pokrajine 1173. U samome Sarajevu sagrađeno ih je 108 (danas ih ima 87).

Naše džamije u biti nose sve oznake džamija osmanlijske arhitekture, koja ja razvila tu vrstu građevine u nešto drugačijem, oblikovno čednijem pravcu u odnosu na takve spomenike Egipta i Perzije. Samo su naše džamije prostorno mnogo manje od velebnih džamija Jedrene i Carigrada i nekih drugih u Maloj Aziji. A to je i razumljivo kad se ima u vidu, da su se zemaljska materijalna dobra najvećim dijelom gomilala u Carigradu. Otud se nijedna naša džamija ne nameće svojom glomaznošću, već se svojim čistim plohama i čednim dimenzijama potpuno ukomponirala u svoju okolinu. A to vrijedi i za sve ostale spomenike te arhitekture u našim stranama.

Većina naših džamija u tlocrtnoj šemi ima čisti kvadratični oblik (centralna građevina!). Tek ih nekoliko, i to kasnijih, imaju nešto izduženiji oblik, a jedina Gazi Husrevbegova u Sarajevu (građena 1530) i Ferhad-pašina u Banjoj Luci (1579) imaju razvedenija tlocrtna rješenja.

Sve džamije, pa tako i naše, karakterizira centralni unutrašnji prostor - orta ili orta-jeri - u kojem se izravno na tlima i ćilimima obavlja bogoslužje.3 U sredini prednjeg zida toga prostora je mihrib, polukružna niša, gdje stoji imam kad predvodi vjernike pri zajedničkoj molitvi. U desnom prednjem uglu je minbera ili, tačnije, minber (propovjedaonica) u vidu uzdignutog jednokrakog stubišta s lučnim prolazom, balustradom sa strana i nekom vrstom baldahina na vrhu. Uz lijevi pobočni zid je ćurs, s kojeg se drži propovijed na materinskom jeziku, a pozadi prostora je duž čitave širine ili samo u jednoj polovini takozvani mahfil ili musandara, omanji prostor na kamenim ili drvenim stupovima, koru slična galerija, gdje za vrijeme klanjanja stoji mujezin.

To su glavni i jedini elementi unutrašnjeg prostora svake džamije. Na vanjskoj pak strani s obje strane ulaza nalazi se nešto uzdignuta sofa ili trijem, koji služi kao zaklon od oborina, a i za obavljanje molitve, kad je džamija prepuna ili zatvorena. Džamiju redovito opasuje manje ili veće dvorište ili harem (atrium) s povisokim zidom unaokolo. U sredini toga 3 Arapi za taj prostor imaju riječ l i v a n.

prostora je šadrvan ili negdje u uglu obična česma s vodom za umivanje. Taj zatvoreni prostor sa sofama pred samom džamijom je smišljen psihički posrednik i prijelaz između ulice - svijeta buke - i džamije - mjesta tišine - i džamija se ne da ni zamisliti bez ta dva elementa.

Daljnji bitan elemenat svake džamije jest munara4 koja donekle akcentira čitavu, inače pretežno horizontalno razvijenu građevinu. Za razliku od crkvenih tornjeva, koji se izdižu iz same mase objekta, munara je takorekući prislonjena uz građevinu, i to redovito s desne strane; s lijeve je tek ondje, gdje je to zahtijevala bolja optička veza između toga objekta i čaršije (Sulejmanija u Travniku, bivša Serdarija u Rogatici). Četverokutno ili poligonalno široko kameno podnožje, za koje se sačuvao kod nas izraz ćup, prelazi preko profiliranih kamenih oblika u visini džamijskog krova u uži poligonalni valjak, koji u svom gornjem dijelu nosi konzolno isturenu i često stalaktitnim ornamentima potkićenu kružnu galeriju ili šerefu, s koje mujezin poziva na molitvu. Iznad šerefe je kaca, nad kacom šiljast i stošcu sličan krov prekriven olovom, bakrom ili cinčanim limom i okrunjen većim pozlaćenim alemom, na kojem je ispod koplja ili mizraka nanizano nekoliko pozlaćenih jabuka.

Takav oblik imaju sve kamene munare naših džamija.5 On ne pokazuje one suptilne rasčlanjenosti i prebogate plošne ornamentalne muskulature egipatskih munara, ali ipak djeluje na gledaoca ozbiljno, dostojanstveno, elegantno. Međutim, na našem i čitavom prostoru bivše turske carevine ima velik broj munara i posebne konstrukcije s posve drugačijim gornjim završetkom. Građene su u cijelosti od drveta, mnogo su niže, a u likovnom smislu donekle podsjećaju na oblike nekih perzijskih munara (Velika džamija u Teheranu).

Obzirom na izbor građevnog materijala i vertikalnu razvedenost prostora posebno se ističu džamije s kamenom kupolom nad kvadratičnim prostorom. Kod tih džamija četiri masivna kamena zida prelaze preko stalaktitima ispunjenih trompa u tambour, nad kojim leži kube ili kupola u obliku odsječka kalote. Takve džamije osobito resi kameni trijem sa sistemom stupova, koji nose tri kupolice. A taj ures još više pojačavaju arhitektonski dekor i plošna ornamentika. I jedno i drugo došlo je do snažnog izražaja u toj vrsti džamija. Arhitektonski dekor ogledava se u najrazličitijim formama lukova, kapitela, baza i drugih elemenata. Osobito je čest indijski stalaktitni ornamenat različitih varijacija. Njega sretamo ne samo kod ovih džamija, nego i svih ostalih kupolastih objekata. Tu on čini i konstruktivni prijelaz iz kvadratičnog dijela objekta u tambour, na kojem leži kupola, a u mnogim džamijama još resi nišu mihraba i donji dio šerefe na munari. U plošnoj pak ornamentici ističu se jake boje i stilizirani orijentalni ornament arabeska i vegetabilne i geometrijske varijacije. Aladža džamija u Foči i Gazi Husrev-begova u Sarajevu su primjeri, gdje je ta plošna kolorna ornamentika došla do punog i majstorskog izražaja. Sve takve džamije doimlju se stoga ugodno i intimno. Unutrašnji prostor nad visokom kupolom čini se većim i veličanstvenijim, nego što uistinu jest, a taj se dojam, bez sumnje, ima pripisati još izbalansiranim i tokom vremena sračunatim proporcijama toga prostora. Austro-ugarska okupacija Bosne i Hercegovine zatekla je trideset i osam takvih džamija u ove dvije pokrajine. Među njima se svojom arhitekturom osobito ističe čuvena Gazi Husrevbegova (1530), Careva (1565) i Ali-

4 Izraz minaret nije poznat u našem narodnom jeziku; on je došao k nama u novije vrijeme preko literature. 5 Iznimku čine dvije kamene munare u Hercegovini sasvim jednostavnog i arhaičnog tipa s četiri otvora u vrhu, koji nadomještaju šerefe. Jedna je bila u Mostaru uz Fatima-kaduninu džamiju (sagrađena prije 1620, a porušena 1946) i imala je oblik četverokutnog tornja s piramidalnlim završetkom, a druga je uz džamiju u Kotezima kod Ljubinja i ima kružni oblik. Daljnje odstupanje od uobičajenog tipa čini i munara glavne džamije u Bijeljini, koja ima, mimo sve naše munare, dva šerefeta. No, ta su šerefeta tu iz novijeg vremena.

pašina (1561) u Sarajevu, pa Aladža u Foči (1550), Kara-đozbegova u Mostaru (1570), Sinanbegova u Čajniču (1582), Ferhad-pašina u Banjoj Luci (1579), Kalaun Jusuf-pašina u Maglaju (1584) i Kizlaragina u Mrkonjićgradu (prije 1591).

Ostale naše džamije završavaju se ravnim drvenim stropom i niskim, četverostrešnim krovom s pokrovom od ćeremita (Sarajevo i Gornje Podrinje), šimle (bosansko selo) ili kamenih ploča (Hercegovina). Među njima se osobito ističu priproste, ali slikovite seoske džamije s drvenom munarom. Takve džamije redovito su gradili domaći majstori - dunđeri.

Posebno valja istaknuti još nekoliko zanimljivih konstruktivnih rješenja naših džamija. Strop u Magribije džamije u Sarajevu ima oblik bačvasta svoda a izveden je sav iz drvenog materijala (1766). U džamiji Tabačici u Mostaru, Handaniji u Pruscu (1617) i Gazanferiji u Banjoj Luci (kraj 16. stoljeća) mjesto običnog, ravnog stropa je drvena kupola pod četverostrešnim krovom. Sulejmanija pak džamija u Travniku (današnja zgrada je iz god. 1816) počiva čitavom površinom na bezistanu a bivša džamija u Kulen-Vakufu bila je situirana nad samom ulicom, tako da se ispod nje kroz prokopu sličan prolaz odvijao čitav promet s jedne obale Une na drugu.

Izvori i literatura: Vakufname br. 1, 10, 28, 29, 96, 98, 110, 120, 141, 145, 184, 194, 197, 202, 209, 215, 236, 263, 295, 296, 299, 300, 307, 319, 320, 332, 352, 358, 452, 534, 696, 708, 727, 757, 760. - Kemura, GZM XX/1908 - XXIII/1911 – Šabanović, Prilozi II/1951. – Isti, Ko je osnovao sarajevsku Ferhadiju. Gl. Vrhovnog isl. Starješinstva IV/1953 (Sarajevo), str. 32-40. -Kreševljaković, Džamija i vakufnama Muslihudina Čekrekčije, Gl. Isl. vjerske zajednice VI/1938, str. 17-38. - Isti, Turalibegov vakuf u Tuzli, ibidem IX/1941, str. 10-17, 40-55. - Truhelka, Gazi Husrevbeg. - M. Mujezinović, Turski natpisi u Sarajevu iz XVI vijeka, Prilozi II/1951, str. 95-114 - Evlija ČelebijaV i VI - E. Stix, Das Bauwesen in Bosnien u. der Herzegovina - J. Pospišil, Wie man in Bosnien Djamijen baute, Der Bautechniker (Wien) XXXVI, br. 1 (1 I 1916) str. 1-3 - Knoll, O muslimanskoj umjetnosti u Bosni - Zarzycki, Arndt, Stratimirović, Aladža-džamija u Foči, GZM III/1891 - H. M. Handžić, Osnivač najljepše džamije u Bosni (Aladža džamija u Foči), Jugoslavenski list (Sarajevo) od 23. VI 1939 - Kreševljaković, Džamija Hodže Kemaludina u Sarajevu, El-Hidaje (Sarajevo) III/1939-40, str. 149-152 - M. Zarzycki, Varošica Ustikolina, GZM III/1891 - O. Zuhrić, Najstarija džamija u Bosni, Novi Behar IV/1930-40 - A. Aličić, Livanjske džamije, Gl. IVZ IX/1941, str. 373-395 - Novi Behar VII/1933-34, str. 36-41 - Gl. Jug. prof. društva,VII-VIII 1937. - Nova Evropa XXIX, br, 7-8 - Gl. IVZ VII/1939, str. 5-12, 43-44 - Kalendar Narodna Uzdanica 1940., str. 112-130 - H. Nametak, Ćejvan Kethoda, mostarski dobrotvor, Novi Behar IX/1935-36, str. 317-319 - Isti, Mostarske džamije i njihovi vakufi, Novi Behar X/1936-37, str. 271-274 - Isti, Vakufnama Derviš-paše Bajezidagića, kalendar Narodna Uzdanica 1940, str. 187-192 - M. Bajlon, Arhitektonske osobine Gazi Husrevbegovih građevina, Spomenica Gazi Husrevbegove 400-godišnjice, str. 28-30 - A. Bejtić, Ćamilija džamija i njen vakuf u Travniku, Gl. IVZ X/1942, str. 143-148 - Isti, Pačadži Hadži Nesuhova džamija i mahala u Sarajevu, El-Hidaje VI/1942-43, str. 317-322 -A. Muftič, Mosche und Stiftung Ferhad-paša's in Banja Luka, Leipzig 1941 - Naše starine 1/1953, str. 91-116.

MEKTEBI

U prvo doba islama džamija nije bila samo bogomolja, nego je usto imala obilježje i javnoga zborišta, upravnog središta, sudišta i brojnih drugih institucija. Tu se u to rano doba sticahu i prvi temelji pismenosti i obrazovanosti, pa su džamije, prema tome, bile i prve pučke škole. Od drugog pak halife Omera (634-644) počinju se osnivati prva posebna pučka učilišta ili mektebi. Otada se mektebi podizahu uz džamije i bijahu vrlo brojni.

Već prvi osnivači naših džamija uz te objekte podižu i mektebe i ostavljaju bogate zaklade za uzdržavanje tih škola, nastavnika, pa i učenika. Kasnije se te škole i zaklade za njihovo uzdržavanje sve više množe po svima naseljima s muslimanskim življem, i gotovo je svaka mahala uz džamiju imala i svoj mekteb. Tako, na pr., samo Sarajevo imalo je krajem sedamnaestog stoljeća trideset i dvije takve škole i sve su propale u požaru Sarajeva god.

1697. A u tom istom mjestu bila su u minulim stoljećima i dva posebna mekteba: jedan za šegrte, a drugi za hizmećarice (kućne pomoćnice). Prvi je radio do 1912, a drugi do početka ovoga stoljeća. Išlo se tu za tim, da ne ostanu bez osnovne naobrazbe u čitanju i pisanju ni šegrt ni hizmećarica, koji nisu mogli na vrijeme pohađati tu školu, nego su morali rano otići za zaradom i kruhom. A to nam sve kazuje, da je osnovna pismenost, bar u gradu, morala biti u prijašnja vremena dobro razvijena.

Iako se do tih početnih škola mnogo držalo, arhitektura tih objekata, kako kod nas, tako, čini se, i na Istoku, ne odaje nešto osobito, još manje monumentalno. Te građevine nisu čak imale ni posebnog tipa. Kod nas su ih redovito gradili domaći majstori, i u vanjskoj arhitekturi ničim se nisu razlikovali od obične domaće stambene kuće. Obično su to bile male, prizemne i neugledne zgrade, i koje su se do danas od njih sačuvale - kako zgodno reče jedan naš pisac - više bi mogle poslužiti kao tužitelji naših predaka, gdje su zatvarali nedužnu djecu, negoli kao djela znatnije umjetničke vrijednosti. No, bilo je svakako i boljih zgrada. Kao primjer navodim samo spomenuti šegrtski mekteb u Sarajevu, u Kazandžijskoj čarsiji (tačnije u Oprkanju). Školske prostorije su uzdignute na kat (nad tri trgovačke magaze), prostrane i insolirane sa tri strane nizom većih prozora, koji u svako doba dana i godine upuštaju unutra dovoljno svjetlosti i sunca. Spomenik je i danas uzgor i dobro očuvan, a potječe iz god. 1783. Izvori i literatura: Vakufname 1, 28, 96, 145, 148, 184, 194, 534, 696. - Sidžili II 193, 435; XIII 18, 19; XIV 36; XXI 157; XXII 178; XXXI 154; XXXIV 11; XXXIX 165; XLII 95, 144, 145; LV 171; LXXV 249; LXXIX 276 - Manuscripta turcica I 903 -Kemura, GZM XX/1908-XXIII/1911 - H. M. Handžić, Dva popisa sarajevskih mekteba, El-Hidaje VI/1942-43, str. 119-123 - Evlija Čelebija V i VI. - A. Bejtić, Prosvjetne prilike u Novom Seheru polovicom XVIII stoljeća, El-Hidaje VII, str. 132-135. - Kreševljaković, Husrevbegov mekteb, Spomenica Gazi Husrevbegove 400-godišnjice, str. 43-45. - S. M. Traljić, Posebni mektebi za šegrte i sluškinje u Sarajevu, El-Hidaje III, str. 38 - A. Bejtić, Elči Hadži Ibrahim-pašin vakuf u Travniku, El-Hidaje V/1941-42, str. 276.

MEDRESE

To su škole, u kojim se sticala srednja i viša naobrazba. I one su se razvile iz džamije. Prve su nastale u jedanaestom stoljeću. Prijeporno je, kada je nastala prva i gdje, u gradu Nejsaburu ili u Bagdatu. Sigurno je samo to, da je prvu medresu u tom posljednjem mjestu osnovao god. 1065 Nizamul-Mulk vezir seldžučkih sultana Alp Arslana i Melik Šaha, i da je Nizamul-Mulk prvi uveo plaće nastavnicima i stipendije. Tu njegovu medresu, koja se po njemu prozvala Nizamijja, gradio je od god. 1065 do 22 IX 1067 arhitekt Ebu Seid Safi a za njezino uzdržavanje osnivač je uvakufio dućane oko nje i druge nekretnine, koje su donosile godišnji prihod oko 60.000 ondašnjih zlatnih dinara (dukata). Od toga doba počinju te škole cvasti i nicati i po ostalim muslimanskim zemljama. U prvo doba medresa se razlikovala od džamije jedino time, što je imala prostorije za smještaj učenika (internat). Poslije je ona dobila zaseban tip, a čini se, da su ga uveli i ustalili upravo Osmanlije. Karakteristika medrese toga novog tipa je u tome, što se ona potpuno odvojila od džamije i smjestila negdje u njezinu blizinu, i što joj se prostorije nižu u dva ili četiri trakta oko manjeg ili većeg dvorišta sa šadrvanom na sredini, koje je redovito popločeno kamenom, opasano bar sa dvije strane trijemom i arkadama i uvijek zatvoreno od vanjskog svijeta sa sve četiri strane. U dužem jednom ili dva trakta su sobe za po jednog ili dvojicu slušača, a sučelice glavnom ulazu je zajednička predavaonica ili dershana, u kojoj slušači sjede na tlima i prave halku ili krug oko predavača. Prema tome, da li je osnivač bio manje ili više imućan, i medrese su pravljene u dva ili četiri trakta, od drvenog materijala ili kamena tesanca, s običnim dvostrešnim krovom ili pak s impozantnim kupolama i kupolicama.

Prvu medresu toga samostalnog tipa kod Osmanlija osnovao je god. 1360 sultan Orhan, a njega poslije slijede u tome i ostali sultani, njihovi dostojanstvenici i drugi imućniji ljudi. U 15 i 16 stoljeću izgrađene su u Carigradu medrese sultana Fatiha i one sultana

Sulejmana, zvane Medarisi-seman (osam medresa kao osam viših i nižih odjeljenja), i te se i danas smatraju najznamenitijim i u građevnom smislu najimpozantnijim na čitavu prostoru bivše turske carevine.

Taj turski tip medrese prešao je i u naše strane. Prva medresa na prostoru Jugoslavije nastala je u Skoplju na Vardaru. Osnovao ju je krajiški vojvoda i sultanov namjesnik u Skoplju Gazi Ishakbeg god. 1445 i svojom zakladnicom od te godine odredio beriva predavaču (muderisu) i stipendije učenicima od prihoda velikog broja nekretnina, što ih je u tu i u druge svrhe uvakufio. Kada je pak i gdje nastala prva medresa u Bosni, ne može se još u-tvrditi. Prva poznata je ona, što ju je sagradio bosanski namjesnik Ferizbeg između 1505 i 1512 u Sarajevu. Ne zna se, od kakve je građe bila, jer je potpuno propala u požaru god. 1697. Bila je povisoko ubrdu, i na nju i danas sjeća naziv tamošnje četvrti Medrese. Vremenski je, međutim, moguće, da je još i prije sagrađena koja u istočnoj Bosni. Ona je mogla nastati svakako samo u Foči, koja je već polovinom šesnaestog stoljeća slovila kao izgrađen i vrlo napredan grad.

Drugu poznatu i danas uopće najstariju medresu u Bosni i Hercegovini sagradio je god. 1537 ondašnji bosanski namjesnik Gazi Husrevbeg, također u Sarajevu. Kasnije objekti te vrste niču i po mnogim ostalim većim i manjim mjestima tih dviju pokrajina, i tokom turske vladavine sagrađeno ih je, koliko se zna, u četrdeset i sedam mjesta nešto više od sedamdeset. Takvu školu imala su čak i mala mjesta Počitelj, Blagaj na Buni, Jeleč kod Foče, Rača i mnoga druga, i u svim tim mjestima bijahu čak i kakve-takve zaklade za plaćanje predavača i potpomaganje učenika.

Većina tih medresa bila je, međutim, od slabog materijala, od ćerpiča i drveta, i trag im se u požarima i drugim nepogodama davno zameo, ali ih je svakako bilo i od kamena i majstorski građenih. Do danas su se očuvale iz starijeg doba tek dvije kao odlični predstavnici te vrste spomenika na ovome tlu. Jedna je Gazi Husrevbegova u Sarajevu, a druga Šišman Ibrahim-pašina u Počitelj u na Neretvi. Gazi Husrevbegova medresa, koja u, početku nosaše ime Seldžukija po osnivačevoj majci Seldžuki, a kasnije K u r š u m 1 i j a po olovu (kuršum = olovo), kojim je prekrivena, građena je od kamena tesanca i u četiri trakta. U tri je dvanaest posve jednakih i kvadratičnih sobica, presvedenih kupolicama, a u četvrtom, u dnu zgrade i sučelice ulazu je prostrana dershana, također presvedena kupolom. Vrlo intimni atrij, kroz koji se vidi tek komadić neba, resi šadrvan na samoj sredini malog prostora, i kolonada kamenih stupova, koji nose daljnje i nešto manje kupolice trijema, što teče oko atrija na svečetiri strane. »Razmotrimo li na planu arhitektonski raspored te medrese, opažamo, da je tu problem mjesnog rasporeda upravo klasično riješen i stvorena arhitektonska cjelina, koja, premda dimenzije zgrade nisu nimalo impozantne, u svakoga proizvađa dojam monumentalnosti. Tu ne djeluje na promatrača ni masa, ni tehnička tegoba, nego ona dugotrajna, uzorna umjetnička tradicija, koja odlikuje orijentalnu građevnu umjetnost, koja, uza svu starost i dugovječnost ostaje uvijek mlada, uvijek svježa« (Truhelka). Poseban akcent daju toj građevini visoki, stalaktitima urešeni portal i niz šiljastih i vrlo precizno izvedenih kamenih dim-n'jaka, što se viju iznad portala i kupolica.

Lijepe je umjetničke vrijednosti i počiteljska medresa, samo je ova građena u dva trakta (kutni oblik) i danas je s običnim, jednostrešnim krovom nad trijemom, ali su i tu sve sobice presvedene kupolom. Ima pet soba za stanovanje učenika i dershanu. Sagrađena je oko god. 1665, jer je na godinu prije tuda prošao Evlija Čelebija i donio u Počitelj osnivačevoj majci pismo i vijest, da joj sin Ibrahim, koji je u ono doba bio ćehaja (tajnik) velikog vezira Fadil Ahmed-paše Ćuprilića, šalje majstore, koji će tu graditi medresu, kupatilo i han. Izvori i literatura: Vakufname br. 1, 11, 123, 132, 166, 237, 366, 696, 700, 717, 749 -Sidžili I 21, 27-30, 32, 37; II 102, 104, 153, 165, 169, 182, 299, 355, 466; VIII 8; IX 77;

X 148; XII 4; XV 13; XVII 61, 69, 94; XL 1; XLVI 139; XLVII 95; LXII 126; LXXIX 16, 26, 355, 357-358; LXXXII 247-8; LXXXV 36, 98 -Manuscripta turcica II 35, 206 –Muvekit sub god. 1179, 1188, 1274 -Kronika M. E. Kadića I 196, 281, 298; II 62, 68, 69; V 119-121; VI 23/11; XI 174; XXIII 352; XXIV 39, 45, 47, 134, 136; XXVI 73-4, 116, 122, 185-210 - M. E. Dizdar, Nastavni zavodi kod starih Arapa, Tridesetgodišnji izvještaj Šeriatske sudačke škole u Sarajevu, Sarajevo 1917, str. 2-27 -Kemura, GZM XX/1908, str. 483-5; XXII/1910, str. 109-122 - Evlija Čelebija V i VI - Kronika Mula Mustafa Bašeskije, GZM XXX 1918 -Truhelka, Gazi Husrevbeg, 169-175, 220-229 - M. E. Dizdar, Gazi Husrevbegova medresa, Spomenica G. H. 400-god., str. 46-57- M. Bajlon, Arhitektonske osobine Gazi Husrevbegovih građevina, ibidem 28-30 - H. M. Handžić, Povodom četirista godišnjice Gazi Husrevbegove medrese u Sarajevu, kalendar Narodna Uzdanica 1937, str. 29-48 - Novi Behar VII/1933-34, str. 36-41 - Glasnik IVZ 1/1933, br. 2, str. 42-48, br. 3, str. 30-47 – Glasnik IVZ VII/1939, str. 44-45 - E. Stix, Das Bauvvesen in Bosnien u. Herzegovina S. M.Traljić, Medresa Hadži Ismaila Misrije, El-Hidaje 11/1937-38, str. 136-137 M. Hadžimulić, sir. 274 - H. Buljina, Iz poviesti banjalučkih medresa, Gl. IVZ XII/1944, str. 100-165 - Naše starine I/1983, str. 99 -Kreševljaković, Počitelj na Neretvi, kal. Narodna Uzdanica 1934, str. 38 - V. Skarić, Sarajevo i njegova okolina, Sarajevo 1937, str. 72, 181, 144, 146-147 - A. Bejtić, Elči Hadži Ibrahim-pašin vakuf u Travniku, El-Hidaje V/1941-42, str. 232-240, 283-288.

TEKIJE

Islamski misticizam, koji je mnogu misao crpio iz novoplatonizma i budizma, pružio je svoje žile po svima krajevima s muslimanskim življem i ostavio duboke tragove ne samo u književnosti, nego i u privatnom životu muslimana. Plodno tlo nalazio je osobito među zanatlijskim građanstvom, a neki esnafi priznavahu pojedine istaknutije mistike čak i za svoje pokrovitelje. Pristaše toga religiozno-filozofskog pravca, d e r v i š i, koji se dijele u više redova, obavljali su u početku svoje obrede u sporednim dijelovima džamije, koji su se zvali arapskim imenom z a v i j e ili r i b a t. Kasnije se za te potrebe uspostavljaju posebne ustanove i nose naziv t e k i j e.

Odmah iza dolaska Turaka pojedini derviški redovi raširili su se i u našim stranama, i za turskog doba nije bilo u Bosni i Hercegovini većega mjesta bez bar jedne tekije. Često su to obične stambene kuće, tačnije rečeno, privatni stan kojega derviškog starješine ili š e h a, ali ih ima i posebnih oblika i iz kamenog materijala. U takvim zasebnim tekijama bitna je s e m a h a n a. To je oveća i ćilimima prekrivena prostorija, u kojoj derviši obavljaju posebne obrede, a često i takve, s kojim ortodoksni islam nema nikakve veze. U toj prostoriji je u zidu i mihrab za zajedničko bogoslužje. U zgradi se gotovo redovito nalazi i stan za šeha ili običnog čuvara tekije. U većim pak tekijama bila je usto i posebna prostorija musafirhana gdje su nalazili besplatno konačište strani šehovi, obični derviši i drugi putnici. Sve te prostorije nižu se negdje samo u prizemlju, a negdje i u dvije etaže. Derviši borave u tekiji tek u određene dane tjedna i godine, pa, prema tome, tekija nije nipošto istovjetna s kršćanskim manastirom; islam, naime, ne poznaje isposničkog niti kaluđerskog života.

Prvu tekiju u Bosni i Hercegovini podigao je, koliko se zna, god. 1462 posljednji vojvoda t. zv. Zapadnih strana (1440-1463) i drugi bosanski sandžakbeg (1464-1470) Gazi Isabeg u Sarajevu na današnjoj Bembaši. Prvotna zgrada, dakako, nije se sačuvala. Bila je od ćerpića i drvenog materijala (gornja etaža), pa je više puta gorjela i obnavljana. Današnja zgrada, koja se, držim, ne razlikuje mnogo oblikom, a još manje veličinom od one prve, potječe iz prošloga stoljeća. U tom istom mjestu kasnije su izgrađene i mnoge druge tekije, tako da već Evlija Čelebija, koji je tuda prošao polovinom 17. stoljeća, ističe u Sarajevu četrdeset i sedam mjesta, gdje se derviši sastaju. No, od svih je u građevnom smislu uz Gazi

Isabegovu na Bembaši najvrednija H a d ž i S i n a n o v a, što se uzdiže na slikovitu brežuljku uvrh Sagrdžija. Građena je gotovo sva od kamena, u dvije etaže i u dva trakta ili »kraja« (kutni oblik), koji opasuju malo i intimno središnje dvorište pokaldrmljeno kamenom oblutkom i zasađeno unaokolo bujnom niskom vegetacijom. Osobito joj impozantno djeluje pročelje, izvedeno od neožbukana kamena tesanca. Osnovao ju je na ime oca Hadži Sinana god. 1640 vezir Silahdar Mustafapaša, koji je do godinu izatoga pogubljen u Temišvaru. Hadži Sinan je umro 1639 i pokopan u turbetu kraj te tekije. Valja još napomenuti, da je ta tekija vremenski posljednji vredniji spomenik osmanlijske arhitekture u Sarajevu.

Od ostalih tekija u našim stranama poznata je bila ona na Oglavku u fojničkom kotaru (osnovana početkom prošlog stoljeća), a kao građevina vrijedne su spomena još ona na Tekiji u Foči i na vrelu Bune u Blagaju. Svetri su i danas uzgor.6 Izvori i literatura: Vakufname 120, 184. -Sidžili II 203, 423; VIII 4, 8; IX 119, 120; XVIII 167; XXI 99, 118, 152, 153, 155; XXIX 173; XXX 26; XXXVI 187; XXXIX 169, 170; XLIV 32; LVI 66, 80; LXIII 5; LXVIII 85; LXXI 175; LXXV 18, 39, 41; LXXVIII 167; LXX 40 -Manuscripta turcica II 953, 1141, 1198 -Kronika Kadića VI 32 (II), 100; VIII 26 (II); X 101; XI 70; XV 20, 320 (II); XIX 22, 29, 34; XXII 69, 89, 112; XXIII 158, 366; XXIV 353; XXV 179, 341; XXVI 76, 194, 251: XXVII 343 - Sabanović, 9-28 - Kemura, GZM XXII/1910, str. 54-58; 589-618; XXIII/1911, str. 183-187 - Evlija Čelebija V i VI - Š. Sikirić, Derviskolostorok es szent sirok Boszniaban, Budapest 1918 - Isti, Sarajevske tekije, Narodna starina (Zagreb) sv. 14, knj. VI. br. 1 (1 XII 1927), str. 77-79 - Isti, Tekija na Oglavku, kal. Gajret 1941, str. 42-51 - M. Kalabić, Hadži Sinanova tekija, GZM H/1890 - A. Bejtić, Elči Hadži Ibrahim-pašin vakuf u Travniku, El-Hidaje V/1941-42, str. 229-230 -Isti, Skender-pašina tekija, Novi Behar XVI/1944, str. 24-26 -M. Hadžimulić, str. 275. - Dž. Čelić, Musafirhana blagajske tekije, Naše starine 1/1953.

HANIKAH

To je ustanova slična tekiji, ali se od nje razlikuje u tome, što je hanikah ne samo mjesto za religiozno-mistične obrede, nego ujedno i škola za izučavanje teorije misticizma. Po tome se često zvaše i h a n i k a h m e d r e s a. Koliko se dosad zna, u našim krajevima bila su svega dva hanikaha, oba u Sarajevu. Jedan je osnovao nešto prije god. 1531 Gazi Husrevbeg uz svoju džamiju i medresu, a drugi negdje polovinom sedamnaestog stoljeća Š e j h I b r a h i m-e f e n d i j a B i s t r i g i j a.

Gazi Husrevbegov hanikah više je puta stradavao u požaru i obnavljan. Bio je uzgor sve do god. 1931, a tada bi uslijed nerazumijevanja ondašnje sredine najvećim dijelom porušen, da ustupi mjesto novoj medresanskoj zgradi, današnjoj nakaradnoj dvokatnici, koja silno remeti skladnost horizontalno razvijene arhitekture toga kraja.7 A po svom konstruktivnom i tlocrtnom rješenju bio je to osobito zanimljiv objekt i odličan predstavnik orijentalnih spomenika te vrste u našim stranama. Upravo stoga prenosim ovdje gotovo u cijelosti opis toga hanikaha, što ga je napisao dr. Ćiro Truhelka god. 1912., dok je spomenik bio još relativno dobro očuvan:

»Vrata, premda danas fali gornji dio dovratnika, bila su slično udešena, a gore stalaktitima (koji danas fale) uriješena, kao i u medrese, a toliko zanimljivije od onoga u Kur-šumliji, što je dugoljastijega oblika. To predvorje bilo je sa tri strane opasano kolonadama od vitkih stupova, koje ograđuju prilično uzahan trijem, a svod toga trijema je utoliko zanimljiv, 6 Vakufski sabor za Bosnu i Hercegovinu donio je 12 III 1952 zaključak o prestanku rada tekija na području Bosne i Hercegovine, a na temelju toga zaključka donio je u tome smislu i Ulema Medžilis odluku, koja je izašla u Glasniku Vrhovnog isl. starješinstva god. III br. 5—7 za maj—juli 1952, str. 199. 7 Danas je u njoj Filozofski fakultet.

što je jedna polovina krstoliko, druga bačvasto presvođena, te time predstavlja neki mješoviti tip svodovlja, koji mi inače na drugim građevinama nije poznat. Posred ovih arkada bijaše otvoreni i m p l u v i u m, kroz koji se vidi vedro nebo, a sred impluvija bijaše sebilj (ša-drvan), bez koga u Orijentu ne možemo zamisliti monumentalne građevine. »Oko ovog atrija (dvora) redaju se sobe derviša, kojima je ovaj hanikah bio namijenjen, ali i njihov raspored je utoliko zanimljiv, što im vrata ne idu direktno na trijem, nego u ovaj ide između dvije i dvije sobe smjerom trijema okomito poredan uski hodnik, a u njemu se desno i lijevo nalaze vrata, koja vode u obje sobe, što ih hodnik dijeli. Ovaj raspored ima to dobro svojstvo, da je prema trijemu ostalo prostranije pročelje za prozor, i tako je svaka soba vidnija, negoli bi bila, da je valjalo na istoj strani smještavati i vrata. Takih hodnika ima s desne strane četiri, a s lijeve bilo je njih tri. Soba je bilo prvobitno četrnaest, dočim je u jugozapadnom ćošku bila simahana, koja je zapremala prostor triju soba i trijema pred njima, te je služila za obavljanje zikra. Tako je prvobitno bilo u hanikaha, prema ustanovama vakfije, svega petnaest prostorija.

»U dno peristila hanikaha smještene su nuzgredne prostorije: u sredini kuhinja, desno komora, a lijevo kupaonica i nuznici.«

Drugi, Bistrigijin hanikah, bio je u Bistriku, uz samu Gazi Mehmedbegovu džamiju. Okolna mahala i danas nosi po njemu ime B i s t r i k-M e d r e s e. Arhitektura prvobitne zgrade nije nam poznata. Danas je to obična zgrada prizemnica od ćerpića i drvene građe i s dvije prostorije, u kojima se u posljednje vrijeme obavljahu samo derviški obredi. Prvi šeh i predavač u tome hanikahu bio je sam osnivač Ibrahim-efendija. Umro je god. 1659 i pokopan kraj Careve džamije u Sarajevu. Izvori i literatura: Manuscripta turcica I 1508 -Man. turcica II 985 - Kronika M. E. Kadića V 109; XIX 330; XXIV 40; XXV 128,. 154, 383; XXVIII 379-. Truhelka Gazi Husrevbeg, 176-180, 200, 216 - Kemura, GZM XX 481-2; XXII 249-50 -Kresevljaković, Hanikah, Spomenica Gazi Husrevbegove četiristogodišnjice, str. 57-59

SAHAT-KULE I MUVEKITHANE Sve do god. 1878 vrijeme se u Bosni općenito računalo po starom orijentalnom običaju od zalaska sunca i brojilo dva puta po 12 sati. Akšam (zalaz sunca) bio je uvijek tačno u 12 sati. No, kako je astronomski zalaz sunca u razno godišnje doba varirao, bilo je potrebno mjeriti visinu sunca i prema njemu udešavati, pravije rečeno, pomicati sat. To mjerenje vršilo se u starije doba jednostavnom tahtom, ili, potpunije, rub-tahtom od drveta, t. j. astrolabom u obliku kvadranta, a u novije doba modernim sekstantom na zrcala. Taj posao obavljao je u pojedinim mjestima koji imam ili nastavnik medrese (muderis), a u Sarajevu je to vršio poseban službenik, zvan muvekkit.

Džepni satovi bijahu kod nas u prvim stoljećima turske vladavine dosta rijetki, jer su bili vrlo skupi, a potrebe za tačnim vremenom dosta velike. Upravo zbog toga od druge polovine šesnaestog stoljeća naovamo grade u našim stranama pojedini imućnici po većim naseljima visoke tornjeve ili sahat-kule s uređajem za otkucavanje, a negdje i pokazivanje vremena po a la turca satu. Takvi objekti podizali su se obično u blizini koje džamije, u gradskoj tvrđavi ili na kojem drugom uzdignutom mjestu. U suštini su to zapravo kopije romaničkih crkvenih zvonika Srednje Evrope, odakle su ih Turci i preuzeli. Prva sahat-kula na prostoru bivše turske carevine nastala je na našem terenu, u Skoplju na Vardaru. Sagrađena je između 1566 i 1572, a sat za nju donesen je iz zauzetog Sigeta. Taj podatak sačuvao nam je jedan Francuz, koji je prošao kroz Skoplje 1572 i u svojim putopisnim bilješkama zapisao, kako su Turci doveli i majstora iz Sigeta, koji vodi brigu o tom javnom satu i prima za to veliku plaću. Taj putopisac posebno ističe, kako Turci vole i cijene satove, i da je to jedini javni sat u cijeloj Turskoj. Na prostoru pak Bosne i Hercegovine prva poznata sahat-kula nastala je u Banjoj Luci uskoro iza te skopaljske, između god. 1579 i 1587. Sagradio ju je ondašnji bosanski namjesnik Ferhad-paša Sokolović uz svoju džamiju Ferhadiju. To se raza-

bire iz njegove zakladnice iz te posljednje godine. Tu se, doduše, sahat-kula izričito ne spominje, ali se određuje plaća službeniku, koji će voditi brigu o javnom satu, a posve je jasno, da je taj sat mogao onda stajati samo na sahat-kuli. Držim, da je to bila i uopće prva sahat-kula, koja je proradila na tlu Bosne i Hercegovine. Ona je i danas uzgor, ali u svom gornjem djelu znatno preinačena i ne služi više svojoj svrsi.

Kasnije se sahat-kule redaju i po drugim krajevima, i do kraja turske vladavine sagrađena je dvadeset i jedna u devetnaest mjesta, i to po dvije u Sarajevu i Travniku, a po jedna u Foči, Mostaru, Stocu, Trebinju, Počitelju, Nevesinju, Livnu, Ostrožcu kod Bihaća, Gradačcu, Gračanici, Gornjem i Donjem Vakufu, Pruscu, Banjoj Luci, Tešnju, Maglaju i Jajcu. Sahat-kula u tom posljednjem mjestu zapravo i nije objekt te vrste, nego obična tvrđavska kapi-kula, u koju su smjestili sat sa zvonom. Od tih sahat-kula danas više nema jedne u Sarajevu i one u Stocu, ali ni one, koje su uzgor, nisu sve čitave.

Sve te sahat-kule na bosansko-hcrcegovačkom tlu, osim jednog jedinog izuzetka,8 građene su od tesane sedre ili pak od pritesana kamena vapnenca, sve gotovo po istome kalupu i s manje ili više umjetničkih pretenzija. One od sedre su svakako mnogo dopadljivije, jer je sam građevni materijal omogućavao bolju, precizniju izradu. Kod onih pak od vapnenca tesani kamen stavljao se čisto iz konstruktivnih razloga samo na uglove; u ostalim dijelovima ugrađivao se i običan kamen lomljenik, pa su se takve sahat-kule redovito žbukale i krečile.

Veličina tih spomenika prilično je različita. Stranica kvadratične osnovice kreće se od 2 m do 5,5 m. Visine pak još su različitije. Najmanja, ona u Donjem Vakufu, iznosi oko 10 m, a najviša, Gazi Husrevbegova u Sarajevu, 28 m.

Izrazitije oblikovne varijacije kod tih objekata opažaju se tek u gornjem dijelu, gdje su smješteni sat i zvono. Da se glas zvona može nesmetano širiti prema vani, kod jednih su u svečetiri zida ostavljeni otvori u obliku prozora svedenih na luk, a kod drugih je to opet omogućeno time, što se šatorasti krov razdijelio u horizontalnom smislu u dva dijela, međusobno nešto rastavljena, i u taj otvor onda smjestilo zvono (Prusac, Donji Vakuf, Maglaj). Vrlo zanimljivo rješenje. Kod tih prvih upadljive su osjetne razlike i u obliku samih otvora. Jedne imaju čisti orijentalni luk u obliku magaraćeg hrbta, što upućuje na rad istočnih majstora, a druge, kakva je, na pr., stolačka, koja je porušena prije tridesetak godina, i ona trebinjska, što ju je osnovno nešto prije 1729 Osman-paša Resulbegović, imaju gotovo polukružan luk - očevidan rad i oblikovanje majstora dalmatinske obale.

Od svih tih sahat-kula svakako je najizrađenija i najimpozantnija Gazi Husrevbegova u Sarajevu, koja i danas služi svojoj svrsi te pokazuje i otkucava vrijeme po starom računanju kao i prije stotinu i više godina. Podataka nema, kad je nastala, samo je postojala već u drugoj polovini sedamnaestog vijeka. Nekoliko je puta restaurirana. Nešto prije god. 1834 potrošeno je za njezin popravak trideset tovara tesane sedre. Posljednji veći popravak bio je god. 1875. Tada joj je gornji dio nadozidan (današnji oblik), a taj posao obavili su isti majstori, koji su u isto vrijeme gradili i mjesnu novu pravoslavnu crkvu.

Rekao sam, da je u Sarajevu vrijeme mjerio poseban službenik muvekkit. Mjerenje je obavljao u posebnoj zgradi muvekithani. Dvije su takve ustanove bile u Sarajevu, jedna pri ulazu u Carevu džamiju, a druga u sjeverozapadnom uglu harema Begove džamije. U građevnom smislu ne čine neki poseban tip, ali ih ipak valja spomenuti, jer su to jedini primjeri te ustanove u Bosni i Hercegovini. Muvekithanu kraj Careve džamije osnovao je god. 1854 o svome trošku Fadil-paša Šerifović, a do godinu iza toga uvakufio je bosanski valija Mehmed Huršid-paša jednu kuću u blizini s odredbom, da trećinu stanarine uživa na ime plaće muvekit te muvekithane. Bila je to zgrada na kat u stilu ondašnje stambene 8 Tu iznimku činila Je drvena sahat-kula na Vratniku u Sarajevu. Sagrađena je god. 1874. Nije bila duga vijeka. Porušena je do nekoliko godina, jer konstrukcija nije bila dobro učvršćena, pa su se mahaljanl bojali, da je vjetar ne obori, i da se time šteta ne nanese.

kuće i s ćoškom isturenim prema dvorištu, ispočetka slobodno situirana u desnom uglu džamijskog dvorišta, a kasnije (1872) joj prizidaše i drugo krilo (lijevo) za imama i hatiba Careve džamije. Muvekithanu pak u haremu Begove džamije podigao je Husrevbegov vakuf god. 1859. Prizemna je to zgrada vrlo čednih dimenzija i s jednom jedinom prostorijom. Postoji i danas, i u njoj sjedi službenik, koji upravlja satom na susjednoj sahat-kuli. Prvi muvekit u toj muvekithani bio je Salih-efendija Hadžihusejnović, po samoj toj službi bolje poznat pod imenom Muvekit, koji je iza sebe ostavio jedno astronomsko djelo i poznatu Povijest Bosne u rukopisu. Vršio je tu službu ravnih trideset godina. Umro je 12 III 1888 i pokopan u groblju na Vinogradu. Izvori i literatura: Vakufname br. 1, 209, 251 -Sidžili LXIII 28, 59; LXXV 36 -Kronika M. E. Kadića XVIII 339; XIX 109; XX- 29; XXVI 185-210 -Kemura, GZM XX/1908, str. 480 -Truhelka, Gazi Husrevbeg, 168-169, 183 -Kreševljaković, Spomenica G. H. 400-gbdišnjice, str. 63-64 -S. M. Traljić, Sarajevski grad Vratnik, Sarajevo 1937, str. 38 -Hadžimulić, N. Behar X/1936-37, str. 275 -Naše starine 1/1953, str. 103. -M. Dinić, Tri francuska putopisa XVI veka o našim zemljama, Godišnjica N. Čupića XLIX, str. 102.

ČESME I SADRVANI

Čista voda bila je potrebna za piće i druge kućne potrebe, ali u svim muslimanskim naseljima još za propisano kupanje i svakodnevno obredno umivanje. Upravo zbog tih potreba nije se dalo ni zamisliti imalo veće naselje bez čiste tekućice vode, i još u 15 i 16 stoljeću bi izgrađena u Bosni, Hercegovini i ostalim zemljama Balkanskog poluotoka sva sila vodovoda i česama. Građeni su po gradovima, selima pa i putevima između gradova i sela. Prvi vodovod u Bosni, koliko se zasad dokumentarno zna, sagradio je Gazi Isabeg u Sarajevu nešto prije god. 1462, a iza toga se, u 16 stoljeću i kasnije, takvi objekti grade i po svim ostalim mjestima Bosne i Hercegovine. Zadnjih godina turske uprave u ovim stranama samo je, primjerice, Sarajevo imalo 68 samostalnih vodovoda u ukupnoj dužini do 55 km. Voda je tekla isprva osobitim glinenim, a kasnije i drvenim cijevima, t. zv. čunkovima. Među vodovodima te prve vrste bješe ih vrlo lijepe i dobre tehničke izrade. Kao primjer spominjem samo onaj u Prači, iz 16 stoljeća, koji je opskrbljavao mjesno kupatilo i bar jednu česmu. Tu glinene cijevi nisu polagane izravno u zemlju, kao kod većine ostalih starih vodovoda, nego u manji četvrtast prokop, koji je na cijeloj dužini bio izgrađen od samih kamenih ploča. Djelomično se do danas očuvao.

Duž takvih vodovoda građen je jedan ili više izljevnih objekata, već prema jačini vodovoda. A među tim objektima svakako bijahu najbrojnije česme. One su se podizale obično uz džamije i gotovo u svim mahalama. Jedne su bile u zidu kojeg drugog, većeg objekta, a druge opet posve samostalno situirane. Te druge bijahu monumenti naročite vrste: kameni kubus s krovom na jednu, dvije ili četiri vode i veliko kameno korito u podnožju toga kubusa, iz kojeg teče voda na jedno ili više izljevnih mjesta ili lula. Korita su uvijek klesana iz cijelca kamena. Čini se, da ih je dobar broj nastao od srednjovjekovnih stećaka, koji se, nažalost, sve do naših dana upotrebljavahu tu i tamo i kao običan građevni materijal za kuće i druge objekte. Korito, na pr., u Ćemaluši mahali u Prači i nekoliko drugih u Sarajevu i okolini posve jasno kazuju, da su klesani od stećaka. Na nekim se čak zadržala i stara ornamentika. No, u starije doba te česme, očito, nisu imale samo svrhu, da opskrbljuju ljude vodom, nego i da kao arhitektonski monumenti djeluju u svojoj okolini. Oblikovanju tih objekata graditelji su pridavali veliku pažnju, i mnogi od tih spomenika i dandanas predstavljaju prava majstorska djela. A to dokazuju vrlo izbalansirne proporcije, pomna klesarska i zidarska obrada i oni vanredno klesani vitičasti orijentalni lukovi, koji rese i naglašuju pročelje i izljev mnogih cesama, kao da je graditelju takvih česama, očito, lebdjela pred očima misao, da te minijaturne monumente dovede u što veći sklad s niskim mahalskim krovovima i djevojkama, koje su u ibricima i đugumima nosile vodu s tih česama. U starome Sarajevu, Travniku,

Banjoj Luci, Foči i nekim drugim mjestima sve do danas se očuvalo više takvih spomenika, a mnogi od njih jednako služe svojoj svrsi.

Pojedinci su gradili česme kao svoje zadužbine ne samo po naseljima, nego i po usamljenim planinskim putevima. Samo su tako mogle nastati one drvene česme gotovo pri vrhu planine Gnjile na starom putu između Rogatice i Goražda, koje još u prvoj polovini sedamnaestog stoljeća posebno ističe jedan strani putopisac, i koje i danas postoje, zatim čuvene Careve vode na Romaniji, koje se pripisuju sultanu Mehmedu Fatihu, osvajaču Bosne, i čiji nam ostaci (neobično lijepo klesani kvaderi, korito i žljebovi, sve od kamena, čini se, opet od stećaka) kazuju, da je to nekad bio vrlo lijep građevni spomenik, pa česme na vrelu Rotim u selu Rotimlji kod Stoca i mnoge druge.

Da se žedni prolaznik može vode napiti, postojahu po gradovima i česme posebna tipa, t. zv. sebilji, u kojim je bio poseban službenik, koji je punio kove i besplatno pojio prolaznike. Čini se, da ih je bilo u više naših mjesta, ali ih je u Sarajevu sigurno bilo nekoliko. Posljednji je bio u Sarajevu, a sagradio ga je god. 1755 ondašnji bosanski namjesnik Mehmed-paša Kukavica i ostavio imetak za uzdržavanje toga objekta i plaćanje čovjeka, koji će služiti ljude u njemu. Stajao je na Baščaršiji. Kako se vidi iz jednog očuvanog foto-snimka, bješe to mala i masivna građevina kvadratična oblika s jednom prostorijom, u kojoj je sjedio poseban službenik i punio kove. Ta lijepa građevina imala je otvore i slobodan pristup sa svečetiri strane, a završavala se blagim vijencem i malom kupolom. God. 1891 spomenik bi porušen i na istom mjestu sagrađen novi sebilj, a god. 1913 prenesen je na današnje mjesto. S tim spomenikom nestalo je kod nas starih sebilja.

Istoj svrsi, kojoj i česme, služe, općenito uzevši, i šadrvani, samo što se oni grade u javnim kupatilima i dvorištima džamija, medresa, tekija, karavan-saraja i nekih drugih većih i impozantnijih objekata. Prvenstvena im je, međutim, zadaća, da daju vodu većem broju osoba u isto vrijeme za obredno umivanje! I oni, usto, imaju svrhu, da djeluju plastično i dekorativno u svojoj okolini, koja je posve različita od mahale. Iz tih razloga šadrvan se po svojoj konstrukciji i arhitekturi bitno razlikuje od česama. Osnovni elemenat tu je kameni bazen s više unaokolo poredanih izljeva ili česama. Pred svakom je česmom omanji i nešto uzdignut kameni kvader, na kojem stoji onaj, koji uzima abdest. Okolo je niska i lagana drvena balustrada, isprekidana s više prilaza k bazenu, a s unutrašnje strane te ograde poredane su drvene klupe za odmor. Iz same pak sredine bazena uzdiže se manji ili veći kameni stup, kroz koji odozdo prema gore teče voda. Taj stup nosi jednu, dvije ili tri vanredno oblikovane kamene čaške, koje, redajući se prema gore, bivaju sve manje i pliće. Voda izlazi do na vrh stupa i odatle se onda preljeva iz jedne čaške u drugu, dočaravajući mlazovima i šumovima romantičnu sliku.9 Sva je ta naprava zaogrnuta laganom željeznom, mrežom u vidu lukovice ili kruškaste kupolice, a cio opet prostor nadvisuje krov na šest ili osam poligonalno postavljenih laganih drvenih stupova. Taj krov je kod boljih šadrvana u obliku kupole, prekrivene olovom, ili je obični strmi šatorasti krov od kamenih ploča na šest ili osam voda, kakav se vidi osobito u Hercegovini. Šadrvanu je domovina, kako i samo ime kazuje, Perzija. Od Perzijanaca poprimili su ga Arapi i Turci, i prvi ga raširili po Arabiji, Siriji, Egiptu i Španjolskoj, a drugi po Maloj Aziji i Balkanskom poluotoku. U našim stranama bješe ih nekada gotovo po svim mjestima, ali ih je tokom vremena većina propala. Do danas su se održala dva u Mostaru, u dvorištu Karađozbegove i Koski Mehmed-pašine džamije, i po jedan pred glavnom džamijom u Sarajevu, Čajniču, Jajcu i Banjoj Luci. Najviše ih je, svakako, bilo u Sarajevu, glavnom gradu, a tu je nastao i najljepši spomenik te vrste u ovim stranama. To je šadrvan u dvorištu Begove džamije. Današnji oblik potječe iz god. 1892, i kažu, da je vjerna kopija šadrvana Ulu-džamije u Brusi, ali je na tom istom mjestu stajao šadrvan još od god. 1530, a podigao ga

9 Odatle je upravo u perzijskome i nastao naziv š a d r v a n („veselotok“).

je sam Gazi Husrevbeg. Prije ovog današnjeg šadrvana bješe tu šadrvan u biti iste koncepcije, samo nešto drugačijih detalja, kako nam to kazuje i jedna očuvana fotografija, a napravljen je god. 1707. Bazen u tom starom šadrvanu bio je od bosanske miljevine i čistog kružnog oblika, visok 1,5 m, a 4 m u promjeru. Izvori i literatura: Vakufname br. 1, 145, 194, 399, 646, 717 -Sidžil LXXVI 249 -Kronika M. E. Kadića II 70 -Kemura, GZM XX-XXIII -Naše starine, 1/1953, str. 91-116 -Ph. Ballif, Wasserbauten in Bosnien und der Hercegovina, I u. II Theil, Wien 1899 -Kreševljaković, Vodovodi i gradnje na vodi u starom Sarajevu, Sarajevo 1939, i brojni drugi izvori, navedeni u tom posljednjem djelu.

HAMAMI

Muslimanska vjera zahtjeva od svojih sljedbenika, osim peterokratnog umivanja, i pranje tijela bar jednom tjedno. A za te potrebe grade se još od početka islama po svim muslimanskim domovima kućne banjice, a poslije i po gotovo svim naseljima javna kupatila ili hamami. Taj običaj došao je zajedno s osmanlijskom vlašću i u naše strane i našao tu vrlo široku primjenu. Osim kućnih banjica ili hamamdžika, gotovo sva naselja Bosne i Hercegovine imađahu i bar po jedno javno kupatilo. Odatle proizlazi, da Istok i dijelovi naše zemlje bjehu nekada u sanitarnom smislu na daleko većem stupnju, negoli zemlje zapadne Evrope toga doba. Izuzimajući drevne Helene i Rimljane, kod kojih je smisao za higijenu tijela bio vrlo razvijen, osobito kod prvih, ljudi su se u velikom dijelu Evrope počeli redovno kupati tek prije stotinjak godina. Najveći crkveni i svjetovni dostojanstvenici nisu se uopće kupali, i to su smatrali svojom osobitom vrlinom. I dok takvu sliku imamo na Zapadu još početkom prošloga stoljeća, Sarajevo još u šesnaestom vijeku ima, osim brojnih kućnih banjica, sedam javnih kupatila. U tome istom stoljeću imaju u Bosni javno kupatilo i mala Prača, Kladanj, Blagaj na Buni, Rudo, Kostajnica i Jasenovac i druga isto tako omanja mjesta, a do kraja sedamnaestog vijeka sagrađeno je pedeset i šest takvih kupatila u četrdeset i mjesta u samoj Bosni i Hercegovini.10

Svakome hamamu najviše je trebala voda i vatra. Upravo zbog toga polagala se posebna pažnja kod projektiranja i izvedbe tih objekata, pa su svi masivni i veoma solidno izvedeni od samoga kamena. Pritom se mnogo pažnje pridavalo i likovnom izrazu takvih objekata, pa se unutrašnjost oblaže bogatim dekorom, a cio objekt prekriva kupolom i kupolicama, koje tom objektu pribavljaju posebnu draž.

Prema svrsi, kojoj treba da služi, i samoj metodi kupanja, unutrašnji prostor hamama dijelio se u više prostorija. Posjetnik je ulazio najprije u š a d r v a n, najveću prostoriju u hamamu s odjeljcima za svlačenje i šadrvanom na sredini, po kojem se ta dvorana i prozvala. To je bila neka vrsta čekaonice i sale za odmor i zabavu poslije kupanja. U manjim hamamima iz šadrvana ulazilo se izravno u prostoriju za kupanje ili h a 1 v a t, a u onim većim išlo se iz šadrvana najprije u k a p a l u k - omanju prostoriju za svlačenje preko zime - a odatle na m e j d a n, međuprostor, na kojem se obavljala masaža, pa tek onda u halvate. U tim toplim halvatima, kojih je bilo i po više po većim hamamima, u dva ili tri ugla stajale su niske kamene estrade, a između njih mala kamena korita ili k u r n e, često urešene vanrednim klesarskim dekorom, u koje je iz zida tekla topla i hladna voda, a iz njih se onda grabila posebnom posudom s u s a k o m i razljevala po tijelu.

Na suprotnoj strani od ulaza u hamam, a iza halvata bio je u posebnoj prostoriji prostrani rezervoar ili h a z n a s obrnuto postavljenim kotlom za grijanje vode. Topla voda iz rezervoara odvodila se cijevima do pojedinih izljeva u halvatima, a samo loženje i 10 Da sanitarna slika tadašnje Bosne bude potpunija, napominjem, da su, na pr., Sarajevo i Banja Luka još u šesnaestom stoljeću imali i javne zahode. One u Sarajevu uspostavio je o svome trošku nešto prije god. 1526 Muslihudin Čekrekčija, osnivač današnje Čekrekčijinice džamije u vrhu Baščaršije, a one u Banjoj Luci bosanski beglerbeg Ferhad-paša Sokolović prije 1587 godine. Obadva ta osnivača postavili su svojim vakufnamama iz navedenih godina i posebnog službenika, koji će se brinuti za čišćenje tih zahoda.

zagrijavanje obavljalo se iz posebnog prostora ć u 1 h a n a, koji je uvijek bio jednu etažu niže od šadrvana i prostorija za kupanje. Princip zagrijavanja samih prostorija hamama provodio se slično kao i kod rimskih terma: ispod čitavog hamama bio je onizak prostor na kamenim stupovima, kroz koji je iz ložionice u istoj etaži strujao topal zrak zajedno s dimom i zagrijavao pod od većih kamenih ploča i zidove prostorija, tako da je temperatura, idući prema izlazu, sve više opadala. Dim se odvodio napolje posebnim glinenim cijevima, koje su bile smještene obično u unutrašnjem zidu glavne prostorije, šadrvana.

To su bitne prostorije u svakome hamamu. One se u raznim hamamima osjetno razlikuju po međusobnom komponiranju i samoj veličini, i na našem terenu, za razliku od džamije, medrese i nekih drugih spomenika, nisu poznata ni dva hamama s jednakom tlocrtnom osnovom.

Takvi hamami građeni su samo za muškarce ili samo za žene, pa za jedne i druge, ali u razne dane, ili u razno doba dana (do podne za muškarce, a poslije podne za žene). Bilo je, međutim, i dvostrukih hamama, kojim su se služila istodobno oba spola. Po spoljašnjem obliku to je jedna zgrada, ali su unutra odjeli za muške i ženske potpuno odijeljeni i posve simetrično nanizani duž podužne osi. I jedan i drugi odjel imali su zasebne i potpuno jednake prostorije, a oba jedan, zajednički rezervoar i prostor, odakle se zagrijavao hamam. Takvih kupatila nije bilo mnogo na našem tlu.

Unutrašnji uređaj i arhitektonski dekor naših hamama bio je često bogat i ukusan. To se opažalo osobito u prvoj dvorani, šadrvanu, koji je bio i najreprezentativnija prostorija hamama. Naokolo poredane sećije i jastuci, a u većim hamamima i posebne galerije na kolonadi stupova, koje su povezivali lagani lukovi, sve u izrezbarenom drvetu, pružali su posjetiocu ugodan odmor i razonodu poslije kupanja uz čibuk, nargilu i crnu kavu. Taj, samo Orijentu svojstveni ugođaj još je više pojačavala visoka kupola i mlazovi bistre vode, što su pljuštali na šadrvanu u sredini dvorane. Odmor poslije kupanja u toj dvorani, osobito u ženskom odjelu, znao se kadikad pretvoriti u pravi teferič i zabavu, koja je trajala od jutra do mraka.

Prvi poznati hamam u Bosni sagradio je Gazi Isabeg u Sarajevu nešto prije god. 1462 na mjestu današnje banje kod Careve džamije. Od kasnijih hamama bili su kao građevni spomenici osobito vrijedni dva u Mostaru i po jedan u Stocu, Počitelju i nekim drugim mjestima, ali svojom tehnikom i veličinom, bez sumnje, sve natkriljuje Gazi Husrevbegov dvostruki hamam u Sarajevu, nastao nešto prije 1557 godine. On i dan-danas stoji uzgor i jedini još predstavlja potpuno očuvani tip starih orijentalnih zatvorenih kupatila u Bosni i Hercegovini. Ostali su uslijed različitih, a najviše materijalnih okolnosti davno propali, a mnogima se više ne zna ni za trag. Izvori i literatura: Šabanović, Prilozi II/1951, str. 9, 19, 31, 35 -Kreševljaković, Banje u Bosni i Hercegovini (1462-1916), drugo popravljeno i prošireno izdanje, Sarajevo 1952, te brojni drugi izvori i literatura, navedeni u tom zadnjem djelu.

DUĆANI, MAGAZE I DAIRE

Potrebama obrta i trgovine služili su brojni dućani orijentalnog tipa i mahom od drvene građe, zatim robna spremišta od vatrosigurnog materijala odostraga većine dućana ili magaze i posebna trgovačka skladišta ili daire. D u ć a n i su redovito zgrade prizemnice, nizane u dva nasuprotna bloka jedna do druge. Većina ih je vrlo skromnih dimenzija i u uskoj vezi s mjerilom čovjeka, koji tu posluje. Najmanji je oko 1,5 m širine. Unutrašnja je razina većine dućana 50-75 cm iznad ulice, a kod nekih obrtničkih jednaka je uličnoj, ili je tek neznatno uzdignutija, da ne bi voda s ulice ulazila unutra. Svi ti dućani zatvaraju se s tri drvena kapka, koje Turci zovu k e p e n k, a po njima onda i naši stari trgovci i zanatlije ć e f e n k ili ć e f e n a k. Kapci se redaju u

vertikalnom smislu, a okreću se oko horizontalne osi, i kad se dućan otvara, dva gornja, koja su međusobno vezana šarkama, preklope se jedan po drugome i zakvače za strop, a donji se dovodi u horizontalan položaj i osloni na nekoliko kolčića, i na njemu sjedi mušterija. Kad se ti kapci otvore, cijela ulična strana dućana potpuno je otvorena, i u dućanu se sve vidi, sva je roba izložena oku mušterije.

Ti sitni dućani, kojih strehu možeš gotovo rukom dohvatiti, redaju se s obje strane uske i krivudave ulice. Čitavu skupinu dućana i magaza u jednome bloku prekriva jedan, zajednički krov. Prostorije koriste razni trgovci i zanatlije, a krovište popravljaju i održavaju svi zajednički. Kooperacija u arhitekturi. Nekada tako bješe natkriven u nekim dijelovima stare sarajevske čaršije i sam prolaz, ulica između dućana. A takvo krovište iznad ulice održalo se u Banjoj Luci do dana današnjega.

Ti stari bosanski dućani orijentalnog tipa predstavljaju umjetninu u posebnom smislu. Ta se umjetnost ne ogleda u konstrukciji i arhitekturi pojedinih objekata, nego u cijelini, u ansamblu čitave čaršije, dapače i čitava krajolika. Oni kao individualiteti ne odaju ništa osobito, ali u onom aglomeratu krivudavih čaršijskih ploha i jednokatnih hanova, nešto većih kupola i kupolica te još viših džamijskih munara i zelenih topola čine čest te piramidalne arhitekture.

Ispred nekih naših dućana stajahu nekada još niži objekti, t. zv. k r e v e t a. To su također dućani, samo maleni i vrlo niski: u njima se čovjek nije uopće mogao ispraviti, nego je sjedeći obavljao svoj posao. Bili su redovito u natkrivenim dijelovima čaršije, pa su stoga uvijek imali ravan krov. U njima poslovahu samo siromašniji obrtnici. Takvih dućančića bilo je kod nas, koliko se zna, samo u Sarajevu i Visokom. Nekad ih je u tome prvom mjestu bilo preko tri stotine. U posljednje vrijeme tako bješe uređena u tome mjestu još čaršija Halvadžiluk. Ta čaršija izgorila je u oktobru 1908, i tada je nestalo i posljednjih kreveta u našim krajevima.

Iznad nekih dućana u Sarajevu i nekim drugim našim mjestima bijahu i posebne odaje, a služile su kao radionice pojedinih obrtnika. Jedna takva radionica očuvala se sve do danas u Kazandžijskoj čaršiji u Sarajevu.

M a g a z e su, kao što je već istaknuto, skladišta raznovrsne trgovačke robe. Redovito su prilično skromnih omjera i situirane odmah uz dućan, uz njegovu stražnju stranu i s ulazom iz dućana, ili, rjeđe, na zasebnom prostoru u bloku dućana, a građene su isto tako i u prizemlju većih trgovačkih hanova ili karavan-saraja, kako ćemo kasnije vidjeti. Robu je trebalo zaštititi od požara, koji je češće harao čaršijom, izgrađenom pretežno od drvene građe, i stoga su sve magaze građene tako, da ni odakle vatra ne može doprijeti unutra. Stijene magaze, debljine 70 do 80 cm, zidane su u tu svrhu sve od kamena ili od kamena i ćerpića, a i strop je isto tako posebno izveden: nad dizmom, t. j. istesanim hrastovim stropnim gredama, priljubljenim jedna uz drugu u ravnoj površini, nalazi se tanak izolacioni sloj guste kaše vapna te isušenih i izdrobljenih konjskih fekalija, po tome su postavljena dva ili tri sloja ćerpića u mortu s većim dijelom vapna, a preko svega toga debeo naboj od ilovače, po kojem u magazama po hanovima dolazi još nasip, blazenice i obični drveni pod prostorija na spratu. Debljina takvog stropa često seže i do 80 cm. Stoga kod širih magaza, gdje nosivost stropnih greda poradi svoje dužine, a i same težine stropa nije bila dostatna, teret stropa prenosi se preko poprečne drvene podvlake, jastuka i drvenog stupa ili ć u r s i j e na pod magaze, koji je uvijek popločan kamenom, jer drvo nije trajno na zemlji. Prag, dovratnici i nadvoj nad magaznim vratima izvedeni su redovito od kamena tesanca, a sama vrata s pouzdanim dubrovačkim bravama sva su od željeza. Od željeza su i kapci na prozorčićima, kroz koje dopire unutra oskudna svjetlost, a od istog su materijala i jaki demiri (rešetke) na tim prozorima, kako se ne bi mogao uvući unutra lupež, kad je kapak otvoren poradi zračenja magaze. Tako izgrađene magaze zvale su se a t e š t e r e m i n (pravilno: a t e š t e n-e m i n), t. j, vatrosigurno

skladište, i praksa je pokazala, da su uvijek odolijevale požaru, pa kad je plamen zahvatio i čitavu zgradu.

Do danas se očuvao lijep broj magaza u Sarajevu i Mostaru, a naročito u tom prvom mjestu. U sarajevskoj čaršiji bilo je magaza i u dvije etaže (dvije u Kazandžiluku i danas su uzgor), ali i takvih, koje su presvođene bačvastim svodom od sedre ili kupolom. Jedna pak magaza u Travniku, u Donjoj čaršiji, ukopana je sva u kamenu, u onom brijegu ispod sahat-kule.

D a i r a je zaseban skup trgovačkih magaza poredanih jedna do drugo okolo zajedničkog dvorišta11 i prekrivenih zajedničkim i obično jednostrešnim krovom. To su bila prava robna skladišta. Dvorište je zajedničko i nedjeljivo vlasništvo posjednika magaza, a u njemu se na konje tovarila i otovarala roba. U taj prostor ulazilo se kroz velika i na svod građena vrata, kroz koja može nesmetano proći i konj pod tovarom. Same magaze građene su po istim načelima kao i one uz dućane i po hanovima.

Takvih skladišta imalo je kod nas, koliko se zna, jedino Sarajevo. Prije osamnaestog stoljeća nema im nigdje spomena ni u tome mjestu, i čini se, da su se počele tu graditi poradi veće sigurnosti robe tek poslije onog katastrofalnog požara u god. 1697. U tome mjestu bješe nekada pet daira: jedna na Varoši uz staru pravoslavnu crkvu, druga u Kundurdžiluku, zatim H a d ž i G a z a n f e r o v a na Novoj Testi, H a dž i m u r a t o v i ć a u Halačima i H a dž i B e š l i j i n a kraj Careve ćuprije i Tabačke džamije. Od njih su danas još uzgor ona na Varoši i Hadžimuratovića u Halačima. Jedan dio Hadži Gazanferove daire porušen je god. 1865 prosijecanjern nove ulice od Baščaršije do Vijećnice, a ona u Kundurdžiluku i Hadži Bešlijina potpuno su propale krajem prošloga stoljeća: prva je stradala u požaru god. 1879, a podor joj sravniše 1898, a druga god. 1897 pri regulaciji korita rijeke Miljacke. Izvori i literatura: Kreševljaković, Esnafi i obrti I, str. 59-60, 62-63; Esnafi i obrti II, str. 64-68 -Isti, Kazandžijski obrt u Bosni i Hercegovini, GZM 1951, str. 191-195 -Isti, Sarajevske daire, Naše starine 1/1953, str. 163-166 -D. Grabrijan, Arhitektura na dohvatu čovječje ruke. Glasnik Jug. prof. društva XIX/1939 (i Novi Behar XIII/1939-40, str. 309-316).

BEZISTANI

To su posebni trgovački bazari po većim gradovima, koji su privlačili na sebe pažnju i kao impozantni građevni spomenici i kao veliki trgovački magazini, gdje je mušterija mogao kupiti raznu robu, što je tu dolazila i s Istoka i sa Zapada. Redovito su to kameni i vrlo masivni objekti, kako im požar i noćne skitalice ne bi mogli nanijeti znatnije štete. U Bosni ih je bilo svega šest: tri u Sarajevu, dva u Travniku i jedan u Banjoj Luci.

Prvi sarajevski i uopće bosanski bezistan sagradio je carski namjesnik G a z i M e h m e d b e g, sin spominjanog Gazi Isabega, negdje krajem petnaestog ili prvih decenija šesnaestog stoljeća. Bio je na istočnoj strani hana Kolobare. Potpuno je stradao u požaru god. 1842, i na njegovu prostoru kasnije biše izgrađene čaršije Velike i Male Trgovke ili Pazarbule s oko šezdeset dućana. Kakva je bila arhitektura toga bezistana, nije poznato, jer se njegov opis nije nigdje sačuvao.

Drugi bezistan u tome mjestu nastao je oko god. 1540, a sagradio ga je Gazi Husrevbeg, pa se i zvao njegovim imenom. Protezao se duž Kujundžiluka od današnje ulice Jugoslavenske armije do Ferhadije (današnje uliceVase Miskina) u dužini od punih 109 m. To je vrlo masivna kamena građevina bazilikalnog tipa. Uz dugi hodnik, natkriven

11 Daira je arapska riječ (daire) i u leksičkom smislu znači krug, kružnica, a tu vrstu skladišta označuje upravo po tome, što se magaze nižu oko dvorišta.

bačvastim svodom, poredano je dvije nasuprotne strane ništa manje nego pedeset i dva dućana. S vanjske strane, duž čitava Kujundžiluka, a današnje Gazi Husrevbegove ulice bio je i treći niz dućana s otvorima prema ulici. U unutrašnjost vodila su četiri velika i posebno naglašena ulaza: dva iz Kujundžiluka, a po jedan iz Ferhadije i današnje ulice Jug. armije. Osvjetljenje prostora tu je provedeno, kao kod kakve bazilike, nizom luneta ispod samog potkrovlja. Danas je još trećina toga spomenika u prvotnom obliku, ali ni ona više ne služi svojoj staroj svrsi.

Posve je drugačijeg tipa treći sarajevski bezistan, koji je sagrađen na južnoj strani hana Kolobare i Gazi Mehmedbegova bezistana, i koji i danas stoji cio uzgor. Podigao ga je god. 1551 uz ostale svoje zadužbine veliki vezir i sin Sarajeva ili najbliže okoline H r v a t R u s t e m - p a š a. Četverouglasti prostor (27 X 18 m) sa po jednim ulazom sa svečetiri strane prekriva šest posve jednakih kamenih kupola, koje se oslanjaju jednim dijelom na vanjske zidove, a drugim na dva snažna kamena stupa u unutrašnjosti, u dužoj osi zgrade. Oko tih stupova i okolo do zidova nekad se nizao dućan do dućana, a u tim dućanima prodavala se raznovrsna, mahom tekstilna roba, a ponajviše svila iz Bruse, pa se tako po tome gradu taj bazar i prozvao, B r u s a – b e z i s t a n o m. Dućani i iza njih masivne magaze s bačvastim svodovima od stare opeke poredani su tu i sa svečetiri vanjske strane zgrade, i oni čine suvislu cjelinu i u konstruktivnom i oblikovnom smislu s glavnim dijelom objekta. Sami način gradnje i komponiranja kazuju nam, da je cio taj sklop potekao u isto doba i iz ruku istih majstora.. Zbog smještaja tih vanjskih dućana i magaza prozori na bezistanu, koji upuštaju unutra primjernu svjetlost, postavljeni su tu visoko gore, gotovo ispod samog vijenca.

Od dva travnička bezistana jedan je bio u današnjoj Gornjoj čaršiji, i od njeg se samo dio sačuvao. Dok je bio cio, imao je četrdeset i sedam dućana. Sagradio ga je uz brojne ostale svoje zadužbine u tome i drugim mjestima bosanski namjesnik Mehmed-paša Kukavica sredinom 1757-1758 godine.12 Drugi travnički bezistan sagrađen je u Donjoj čaršiji i predstavlja jedinstven tip tih objekata u našim stranama. Nije to uopće samostalna zgrada, nego je izgrađena u sklopu današnje džamije Sulejmanije: u prizemlju je bezistan s dva ulaza s dviju nasuprotnih strana (sjeverne i južne), a na katu džamija. I danas je u vrlo dobrom stanju i ima ukupno dvadeset i sedam dućana. Deset ih je unutra, a sedamnaest s tri vanjske strane. S južne i zapadne strane bezistan resi impozantan trijem s kolonadom jakih kamenih stupova. Taj bezistan i džamija nad njim građeni su nekako u isto vrijeme, kad i Kukavičin bezistan u Gornjoj čaršiji. I bezistan, i džamiju podigao je ondašnji bosanski valija Šopa Salan Čamil Ahmed-paša.13

Bezistan u Banjoj Luci zadužbina je bosanskog beglerbega Ferhad-paše Sokolovića (1580-1588). U svojoj vakufnami, datiranoj sredinom safera 995 (treća dekada januara 1587), dao je samo ovu odredbu za nj: »I među spomenutim dućanima neka se na pogodan način sagradi jedan bezistan.« Prema tome, objekt je podignut negdje poslije god. 1587 iz sredstava Ferhad-pašina vakufa. Bio je u srcu donjošeherske čaršije, i davno je propao. Jedini poznati kasniji spomen i opis toga bezistana sačuvao nam je Evlija Čelebija. On na prolasku kroz Banju Luku god. 1652 opisujući to mjesto veli: »U čaršiji ima oko tri stotine dućana. Tvrdo zidani bezistan sa stotinu dućana, gdje se i danas s obje strane na vratima provlači gvozden

12 To se razabire iz samoga natpisa na bezistanu (reb. II 1171 = 18 XII 1757 -10 I 1758) i iz Kukavičine vakufname od 21 VII 1758 godine. U vakufnami se, dalje, uspostavlja i služba pasvandžije, koji će, uz dnevnu plaću od 3 akče, čuvati po noći taj bezistan od provalnika i požara. 13 Iz njegove se vakufname od 13 VIII 1757, dalje, vidi, da su bezistan i džamija nad njim podignuti na mjestu dotrajale (harabi) G a z i – a g i n e džamije. Današnje pak ime džamija nosi po poznatom beogradskom i bosanskom valiji Sulejman-paši Skopljaku, koji ju je nakon jednog požara obnovio god, 1816.

lanac, Ferhad-pašina je zadužbina.« A taj opis kazuje, da je to morala biti masivna, vrlo velika i impozantna građevina. Ako je Evlijin navod o broju dućana ta-čan, onda je to bio najveći bezistan na našem tlu, gotovo dva puta veći i od Gazi Husrevbegovog u Sarajevu.14 Izvori i literatura: Vakufname br. 209, 307, 696 -Kreševljaković, Esnafi i obrti I, 6-8 -Isti, Veliki vezir Rustem paša, kal. Narodna Uzdanica 1939, str. 77-94-Truhelka, Der Brussabesisten, Bosnische Post od 6 IV 1912 -Truhelka, Gazi Husrevbeg, 88-100 -Kreševljaković, u Spomenici G. H. 400-godišnjice, str. 65 -Bejtić, Ćamilija džamija i njen vakuf u Travniku, Glasnik IVZ X/1942, 143-148 -Asim Muftić, Mosche und Stiftung Ferhad Paša's in Banja Luka, Leipzig 1941, str. 34 1 47 -Naše starine 1/1953 str. 98, 99.

KARAVAN-SARAJI I HANOVI

To su javna svratišta, u kojim su nalazili prenoćište za se i za svoje konje ponajčešće kiridžije i trgovci, a onda i svi ostali putnici, posebno vojska. Građeni su na Orijentu i kod nas po svima putevima, kojim se odvijao imalo jači promet. Obzirom na samu namjenu, imaju posebno prostorno rješenje i donekle ustaljen tip. Domovina putničkih svratišta toga tipa je, kako i sami nazivi kazuju, Orijent, upravo Perzija, gdje su bili poznati, po saopćenju Herodota, još u starom vijeku.

U starije doba na Orijentu i kod nas ta dva naziva označavali su dvije vrste putničkog svratišta. K a r a v a n – s a r a j je zapravo, kako i samo ime kaže, veliki dvor, u kojem se mogla smjestiti čitava karavana tovarnih konja i trgovaca. Karakteriziraju ga, dakle, vrlo velike dimenzije. Uvijek je građen u dvije etaže i u četiri trakta, koji zatvaraju veće i prema gore otvoreno dvorište u središnjem prostoru plana. Gotovo redovito ima samo jedan ulaz, osiguran sa dva teška željezna krila, koja se preko noći zatvaraju. Taj ulaz seže uvis do stropa prizemnih prostorija, a širok je najmanje toliko, da kroza nj može nesmetano proći konj pod tovarom. Dvorište je obično kaldrmisano i ima negdje u kraju redovito bunar ili česmu. Tu se tovari i rastovara roba. Okolo dvorišta, s jedne ili više strana je širok trijem, a iza trijema, u karavan-saraju po gradovima, tvrde kamene magaze, u kojim su putnici i domaći trgovci držali robu. Uz neku stranu dvorišta je i prostrana staja za konje, bitna čest svih karavan-saraja i hanova. Negdje iz dvorišta ili do samoga glavnog izlaza smještene su jedne ili dvoje stube, koje vode na kat, raspoređen u odaje za putnike te upravitelja ili h a n dž i j u i poslugu konačišta. Handžijina je soba uvijek nad samim glavnim ulazom ili na suprotnoj strani dvorišta, sučelice ulazu, kako bi mogao imati slobodan pregled putnika, koji dolaze i odlaze. Putničke pak odaje nižu se u svečetiri trakta u dva reda, između kojih vodi prostran i kaldrmisan hodnik skroz unaokolo.

Tako velika konačišta gradili su samo vrlo imućni ljudi, mahom visoki državni službenici, kao svoje zadužbine. Glavna im je namjena bila da pruže najnužniju pomoć putnicima i da im osiguraju krov nad glavom po vrlo niskoj cijeni, koja kadikad nije bila dostatna ni za samo uzdržavanje objekta.

U karavan-saraju, u pravilu, putnik nije mogao nabaviti hrane ni za se ni za konje, nego je to obadvoje kupovao vani, u gradu u čaršiji, a na otvorenom putu u selu, a to je daljnja karakteristika karavan-saraja.

H a n je u leksičkom smislu analogan gostionici, to je, dakle, svratište, gdje se, pored konaka, mogla nabaviti i hrana. Već se po tome znatno razlikuje od karavan-saraja. Daljnja i još veća razlika je u samoj arhitekturi. Mnogo je čednijih dimenzija i, u pravilu, posve 14 Ne smije se nipošto identificirati ni po mjestu, ni po arhitekturi s onim današnjim t. zv. Šibićevim bezistanom, koji, uzevši strogo, i nije bezistan. Taj drugi objekt čini tridesetak običnih dućana s dvije strane uličice i obični drveni dvostrešni krov iznad ulice. Dućane je sagradio god. 1873 banjolučki trgovac Jusufaga Sibić za svoju tamošnju medresu, a krov je iznad ulice i tih dućana kasnije napravio mutevelija Sibićeva vakufa Hadži Hamid. Husedžlnovlć, i tada se taj sklop dućana nazvao bezistanom.

drugačijeg, jednostavnijeg tipa. U vanjskoj arhitekturi razlikuje se od obične stambene gradske kuće samo u tome, što nema ćošaka ili erkera. Nema tu članjenja na traktove i razvedenosti oko centralnog dvorišta, nego se svi, najnužniji prostori nalaze u jednom objektu i pod jednim, četverostrešnim krovom: u prizemlju staja i uz nju, do ulice, jedna veća soba za zajedničko konačenje i kraj nje druga, u kojoj je handžija gotovio kavu i jelo i dvorio goste. Veći pak i bolji hanovi obično su imali i nekoliko soba na spratu za konačenje putnika.

Međutim, dok se u hanu mogla nabaviti bar hrana, ni u hanu, niti u karavan-saraju nije bio običaj držati posteljine za putnike. Oko pola metra uzdignuti podij od golih dasaka, postavljen od zida do zida i u dužini ispruženog ljudskog stasa, bio je sav namještaj u tim konačištima, i putnik je sve nosio sam. U takvim konacima kiridžijama i običnim putnicima uzglavlje je bio samar ili sedlo, postelja konjsko ćebe ili serdžada, a pokrivač duga suknena kabanica. Imućniji pak ljudi, posebno visoki državni službenici, nosili su toliko posteljine i putničkog pribora sa sobom - kako se to vidi iz više isprava - da su time tovarili i po nekoliko konja.

Dok su karavan-saraji odreda bile zadužbine, hanovi su bili, naprotiv, mahom privatna dobra pojedinaca, koji su sami njima upravljali, ili ih davali u godišnji zakup drugome. Ima, međutim, više i takvih primjera, gdje ih podižu imućniji ljudi kao zadužbine, ili ih pojedinci kasnije daju u vakuf.

U pisanim turskim spomenicima s našega terena nazivi karavan-saraj i han javljaju se podjednako po prilici do druge polovine osamnaestog stoljeća, a otada naziv karavan-saraj sve više iščezava i ustupa mjesto nazivu han za obje te vrste konačišta. Ima čak isprava, doduše iz različitih vremena, u kojim se jedno konačište (na pr. Kolobara u Sarajevu) naziva i jednim i drugim imenom. To potiskivanje naziva karavan-saraj došlo je, držim, odatle, što su neki karavan-saraji u novije vrijeme doista postali i gostinjci, u kojim se mogla dobiti i hrana, i što je bilo mnogo više pravih hanova, i po tipu i po unutrašnjim uslugama, pa je tako najprije u narodu, a onda i u ispravama prevladao taj drugi naziv i postao oznakom i za jednu i za drugu vrstu konačišta.

Velik je broj i karavan-saraja i hanova postojao i radio po svima našim putevima sve do prvog svjetskog rata. Najviše ih je bilo, dakako, uz Carigradski drum, kojim se odvijao najjači promet i putnika i trgovačke robe. Prvo poznato putničko konačište u Bosni sagradio je i uvakufio Gazi Isabeg u Sarajevu. U njegovoj vakufnami, pisanoj između 1 II i 3 III 1462, navodi se pod imenom han. Iz te se vakufname, dalje, razabire, da je taj han stajao na istom mjestu, gdje i kasniji han Kolobara, koji je također pripadao Gazi Isabegovu vakufu. Da li je taj prvi han od svoga osnutka imao u građevnom smislu tip karavan-saraja, nije poznato, ali je izvjesno to, da je kasnija Kolobara bila po tipu pravi karavan-saraj, a po unutrašnjim uslugama gostinjac, u kojem se i kava pekla, a stare Sarajlije držali i političke zborove, i stoga se s pravom nazivaše i karavan-sarajem i hanom. Kolobara je bila jedan od naših najvećih i najljepših karavan-saraja. Mogao je primiti 400 putnika i 35 konja. Potpuno je izgorio 29 XII 1937, a posljednja mu je zgrada bila iz prošloga stoljeća.

Sarajevo je pod turskom vladavinom bilo vrlo jak privredni centar Balkana, i u njemu je iza toga prvog Gazi Isabegova konačišta izgrađen velik broj karavan-saraja i hanova. Austrougarska okupacija god. 1878 zatekla ih je u tome mjestu ravno pedeset, koji su bili čitavi i još radili, i u koje se, prema jednom službenom popisu iz te godine, moglo ukonačiti 2640 osoba i 1262 konja. Među njima svima bjehu osobito poznati po veličini, tipu i prometu, pored Kolobare, još Tašlihan i Morića han. Tašlihan je zadužbina Gazi Husrevbegova, a sagrađen je oko 1540 uz Gazi Husrevbegov bezistan, s kojim je bio i spojen sporednim vratima. Stajao je ondje, gdje je danas bašča hotela Evrope. Po tlocrtnom rješenju bio je pravi karavan-saraj na kat, a bješe izgrađen sav od kamena, pa se po tome i zvaše Tašlihan (»Kameni han«). Ali dok je kod drugih karavan-saraja unutrašnji trijem bio slobodan za tovarenje i rastovarenje robe po nevremenu, u Tašlihanu je taj prostor bio raspoređen u čitav

niz trgovačkih dućana, i po tome taj han činjaše iznimku među svim bosanskim hanovima i karavan-sarajima. Bio je tipični trgovački han, kakvih inače nije bilo na našem tlu. U četverouglastom dvorištu toga hana bio je i sebilj s više česama, a nad njim, na stupovima, zanimljivo, mala džamija, čija je zgrada morala praviti osobit optički ugođaj u svojoj okolini. U veliku staju toga hana moglo se smjestiti 70 konja, a u slobodne sobe na katu 20 putnika. Tašlihan je propao u požaru 8 VIII 1879, a god. 1912 raskopaše mu i posljednje zidine.

Morića han je također vlasništvo Gazi Husrevbegova vakufa, a podignut je u srcu nekadašnje sarajevske čaršije negdje krajem šesnaestog ili početkom sedamnaestog stoljeća. U pisanim izvorima zove se Drugi novi han Gazi Husrevbegova vakufa, a današnje je ime dobio negdje u prvoj polovini prošloga stoljeća po zakupniku Mustafagi Moriću i njegovu sinu Ibrahimu. I danas je taj han uzgor i predstavlja jedini sačuvani tip starih orijentalnih karavan-saraja u Bosni i Hercegovini. U svoje vrijeme mogao je primiti na konak 300 putnika i 70 konja.

Običnih hanova bilo je, kako navedoh, po svima našim gradovima i otvorenim drumovima, a od dosta brojnih pravih karavan-saraja bijaše poznat onaj na Kiseljaku, kojeg je podigao uz svoju džamiju neki Hadži Uvejs prije god. 1564, zatim Husejnbegov u Rogatici (1558), pa karavan-saraj Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu i Hadži Alijagin u Prači, oba iz 16. stoljeća, potom dva karavan-saraja budimskog vezira Musa-paše u Novoj Kasabi (1643) i mnogi drugi. U podizanju takvih objekata posebno su se istakli sandžakbezi Mustafa-paša Sokolović i Sinanbeg te beglerbezi Ferhad-paša Sokolović i Mehmed-paša Kukavica. Mustafa-paša Sokolović je sagradio i u vakufio polovinom šesnaestog stoljeća tri karavan-saraja: u Rudom, Goraždu i Mokrom kraj Sarajeva. Hercegovački pak sandžak Sinanbeg podigao je nešto prije 7 VI 1582, pored ostalih zadužbina u Čajniču i drugim mjestima, isto tako tri karavan-saraja: u Čajniču, Priboju na Limu i u kasabi Cerniku u kadiluku Velika, a sandžaku Začesna (Slavonija). Bosanski beglerbeg Ferhad-paša Sokolović, čini se, nadmašio je u tome sve svoje i predšasnike i nasljednike u ovim stranama. Osim karavan-saraja u Banjoj Luci, koga je podigao uz svoju džamiju Ferhadiju, i za kojeg određuje u svojoj vakufnami od 1587, da se u budućnosti prekrije olovom, podigao je i uvakufio još šest hanova: u Livnu, Ravnom, Dobrunu, Sogubini, Kratovu i Svinjaru. Od njegova hana u Dobrunu vide se i danas temelji kraj željezničke pruge i donjeg mosta na Rzavu, i po ostacima se razabire, da je to bila velika građevina (oko 36 : 17 m). Od kasnijih osoba posebno je zaslužan u tome pogledu Mehmed-paša Kukavica, rodom iz okolice Foče. I on je, poput Mustafe-paše i Sinan-bega, podigao tri karavan-saraja, jedan u Foči, a dva u Prljepolju, i god. 1758 uvakufio ih z aizdržavanje drugih svojih zadužbina u Foči, Travniku i Sarajevu. Njegov karavan-saraj u Foči danas je uzgor i ima tip većeg dvoetažnog hana sa širokim i na luk svedenim ulazom. Izvori i literatura: Vakufname br. 1, 17, 96, 131, 132, 145, 152, 166, 184, 194, 209, 237, 307, 366, 534, 690, 696, 708 -Sidžili II 28, 64, 135, 316, 444; VIII 5, 58; XIII 19-, XVI 40; XXI 54; XXV 42; XXVIII 83, 84; XXXI 62, 75, 91, 107; XXXII 158, 159; XXXVII 50*, 209; XXXVIII 57; XLI 89; XLV 101, 102, 104; LV 257; LVI 29; LVIII 53; LXVII 58; LXVIII 45-48, 51, 52; LXIX 61, 62, 83; LXXV 33, 35 -Monumenta turcica I br. 3363 -Kronika M. E. Kadića IV 121 (II); X 34 (II); XXVI 116/11 -Sabanović, Prilozi 11/1951, str. 9, 19 -Kreševljaković, Esnafi i obrti I, 9-14; Esnafi i obrti II, 68-69- Truhelka, Gazi Husrevbeg, 96-102 -Kreševljaković, Han Kolobara u Sarajevu, Novi Behar XI/1938, str. 202-206 -Isti, Morića han u Sarajevu, Arhitektura V/1951, br. 9-12, str. 92-94 -Sarajevski Tašlihan, Jugoslavenski list (Sarajevo) br. 161 od 1929 -Trojanović, Naše kiridžije, Etnografski zbornik SKA, knj. XIII, str. 50-56 -Novi Behar VII/1933, str. 36-41- Naše starine 1/1953, 91-116.

MOSTOVI

Od spomenika, koji su služili prometu i trgovini, svojom smjelom konstrukcijom i arhitekturom osobito se ističu kameni mostovi ili ćuprije, kojih i danas ima po mnogim našim rijekama i rječicama. Najveći dio tih starih turskih mostova u našim stranama građen je

veoma solidno od kamena tesanca na jakim pilovima u riječnom koritu, i svi su prema sredini manje ili više uzdignuti radi bržeg otjecanja vode s kolovoza. U ona starija vremena nije bio razvijen kolski promet, pa je kod tih svih mostova kolovoz razmjerno uzak, određen samo za prijelaz pješaka i konja pod tovarom i ograđen niskom kamenom ogradom - korkalukom. Kod boljih mostova iz te ograde izdiže se na srednjem djelu objekta kameni portal, u koji je uzidana ploča s natpisom o gradnji objekta. Takvih portala bilo je na nekoliko naših mostova. Otvori nad vodom među pilovima presvedeni su lukovima različitih omjera i oblika, a ima više primjera, gdje je korito rijeke premošćeno jednim jedinim lukom. Upravo ti jednolučni kameni mostovi, koji se poput duge viju u zakrivljenom luku iznad riječnog korita, dokazi su velike spreme i smjelosti starih graditelja, oni, usto, svojim masivom i elegantnim oblikom, koji se čini, kao da je iz sira isječen, djeluju na gledaoca. I kad se ima na umu, da u ondašnje doba nije bilo današnjih tehničkih pomagala, bez kojih se danas ne da ni zamisliti takav jedan rad, i da se nijesu poznavali zakoni statike, onda se čovjek upravo divi, s koliko su vještine, osjećaja i smjelosti izvođeni takvi objekti.

Neki mostovi imaju i karakteristične t. zv. štedne otvore u upornjacima i pilovima, a oni su nastali, jedno, radi uštede materijala i, drugo, poradi lakšeg otjecanja nabujale rijeke i smanjenja pritiska na masiv mosta. Neki pak mostovi na granicama i važnim prolazima imađahu na sredini i kapi-kule, koje su se preko noći zatvarale. Tu se carinila roba i obavljao pregled putnika, a u ratnim danima i držala jaka straža, koja je čuvala most i branila prijelaz neprijatelja. Te su kule bile obično izvedene od priprosto obrađene drvene građe te su stoga stajale u velikoj disharmoniji s pomno izvedenim kamenim masivom mosta i mnogo kvarile estetsku cjelinu glavnog objekta.

Graditelji tih kamenih mostova na našem tlu bili su iz raznih krajeva, iz Carigrada, Bosne, Hercegovine, Dalmacije, pa, kako je naprijed spomenuto, i iz Italije, ali su gotovo svi, zanimljivo, svoj rad strogo podređivali istočnjačkoj građevnoj koncepciji. Tek tu i tamo opaža se u oblicima lukova izvjesno odstupanje od tih tradicija. Među tim graditeljima svakako je bio najvještiji i najuzoritiji Kodža Mimar Sinan, koji je, uostalom, i započeo graditeljsku karijeru sličnim poslom, izgradnjom triju velikih lađa za prijevoz vojske preko Vanskog jezera u istočnom Anadolu u danima vojnog pohoda na Perziju.15

Od brojnih kamenih mostova turskoga sloga u našim stranama nekoliko ih se ističe upravo majstorskim oblikom i izradom. Takva je jednolučna Kozja ćuprija na Miljacki više Sarajeva na starom Carigradskom drumu, koja i danas stoji uzgor potpuno očuvana, i koje nam je prvi poznati spomen sačuvao mletački putopisac Katarino Ženo 1550 godine. Vrijedna je i Šeherćehajina ili Šeherija ćuprija u Sarajevu, koja je presvela Miljacku s pet okana (danas ih ima četiri, a peto, ono na lijevoj obali, zasuto je 1897), i koju je sagradio šeherćehaja (načelnik grada) Hadži Husejn 1620 godine. Njoj je i po obliku i po umjetničkoj izradi slična, dalje, današnja Latinska ćuprija s četiri okna na istoj rijeci i u istom mjestu. Sagrađena je god. 1798 troškom sarajevskog trgovca Hadži Abdulahage Brige, koji je u tu svrhu pred svoju smrt oporukom ostavio trećinu svoga imetka. Za gradnju toga mosta pozvan je iz Ljubinja neimar

15 Vrijedno je ovdje spomenuti i jednog domaćeg graditelja, koji se proslavio upravo tom gradnjom pontonskih mostova. Bio je to Abdulah-čelebija Muzaiferija. Podatke o njemu sačuvao nam je njegov savremenik Omer ef. Novljanin u svome poznatom djelu Ahvali gazevati der dijari Bosna o ratovanju pod Hekim-oglu Ali-pašom u god. 1737, 1738 i 1739, gdje se veli: »Kad je Hećimoglu Ali paša pošao iz Travnika ka Beogradu, na putu do tamo da bi olakšali prijelaz pješaka preko rijeka, koje im bijahu na putu, (koristili su se) vještačkim mostom, što ga je izumio Muzaferi-zade Abdulah-čelebija iz Sarajeva, čovjek s tisuću znanosti (hezar-fenni), vješt znanostima i prirodno nadaren, mostom, koji se dade rastaviti, a po potrebi natovario bi se na kola i sobom u boj ponio. Tako je na ovome putu na Drini uistinu bio postavljen, pa su svi pješaci brzo prešli preko njega.« Po tome opisu za toga graditelja znade i Hammer i naziva ga »Tausendkunstler«. Umro je u Sarajevu god 1163 (1750) i pokopan u groblju na Jekovcu.-Isp. opširnije o njemu članak Osmana A. Sokolovića: U Sarajevu je živio prije dva stoljeća jedan mjernik i izumitelj prenosnog mosta, Hrvatski dnevnik (Zagreb) od 17 III 1840 str. 20.

Risto i njegovih dvadeset majstora. Risto, međutim, nije došao, i gradnju je izveo neimar Jovan za 76 dana s klesarima Grgom, Trifkom i Ahmedom i brojnim zidarima. Tehnika mosta kazuje, da su ti domaći graditelji bili dorasli svome pozivu, i da su izveli djelo lijepe umjetničke vrijednosti. A kad se ima na umu, da je most sagrađen daleko izvan epohe one veličanstvene građevne djelatnosti u turskoj carevini, onda je sposobnost i umijeće tih graditelja još izrazitija. Dalje je vanredno uspio jednolučni most u Žepi na rječici Žepi, lijevoj pritoci Drine, svakako iz 16 stoljeća, zatim ćuprija na rijeci Bosni u Sarajevskom polju, pa Arslanagića most na Trebišnjici kod Trebinja, na kojem je bila i kapi-kula, i nekoliko drugih s više okana na rijeci Buni u Hercegovini. No, nad svima se svakako ističe nadaleko poznati stari most u Mostaru i čuvena ćuprija Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu. Oba spomenika resi solidna izvedba i vanredna elegancija i najmanjih detalja. I pored velebnosti tih objekata, na promatrača tu ne djeluje uopće težina mase, i u arhitektonskoj cjelini tih mostova došla je do snažnog izražaja istočnjačka građevna tradicija. Valja posebno naglasiti, da su ta dva mosta svratili na se jaču pažnju i narodnog pjevača, pa je i jedan i drugi opjevan u oduljim narodnim pjesmama.

Stari most u Mostaru premostio je korito široke Neretve jednim jedinim smjelim lukom, kojega raspon iznosi 29,40 metara. Most je visok nad razinom vode upravo 21 m, a širina mu je 4,30 m. Građen je hidžretske godine 974, a ta odgovara našoj 1566/67. Graditelj mu je turski neimar Hajrudin iz škole Kodža Mimara Sinana. Dvije kamene kule, što rese ovu ćupriju, i koje su štitile prelaz preko mosta, podignute su, vjerojatno, tek potkraj sedamnaestog stoljeća, u doba političke i ekonomske krize i vremenima četovanja Stojana Jankovića, a na svu priliku godine 1676, kako to kazuje i zapis, uklesan na lijevoj nozi mosta. Sokolovićev most u Višegradu premostio je brzu Drinu s jedanaest šiljastih lukova u ukupnoj dužini od 179,43 m! Rasponi tih lukova različite su veličine i kreću se između 5,20 i 14,79 m. Kolovoz mosta, kojega širina iznosi tačno 6 m, prema sredini je lakše uzdignut i s obje strane oivičen kamenom ogradom ili korkalukom. Visina pak mosta na najvisočijem dijelu, a to je središnji dio, iznosi pri normalnoj visini vode 13,80 m. Taj dio građevine urešen je s dva nasuprotna kamena izduženja, poput dva balkona. U izduženju prema izvoru rijeke je visoki kameni portal s natpisima, dok je u onom drugom sofa (5,50 X 3,50) za odmaranje prolaznika. Povrh obadva ta izduženja do 1886 stajala je i kapi-kula na kat od hrastova drveta.

Most na lijevoj obali rijeke izbija okomito na kamenu hrid i visoko iznad riječnog korita, pa je na tome mjestu nadovezan kameni podzid, koji gotovo u pravom kutu skreće kolovoz na desnu stranu i vodi u dužini od kojih 120 metara nizvodno sve do preko potoka Osojnice.

Cio most, i glavni masiv i silaz, zidan je posebnim kamenom tesancem, sedrom, koja se lako da obrađivati, i koja je dobavljana iz današnjeg mjesta Banje, 5 km nizvodno i na desnoj obali Drine, gdje se i danas vadi. Tesana sedra ugrađena je tu ne samo u vanjskoj strani, već i u čitavoj unutrašnjosti i u cijeloj dužini objekta. Tako obrađen i ugrađen kamen još veže, osim vapna, i obilje željeznih spona. Osim željeza u most je utrošena i velika količina olova. Njime su zaljevane željezne spone, a posebno je mnogo utrošeno u temelje stupova, kojim se obraćala osobita pažnja, i pri čijoj su se izgradnji trebali prebroditi najteži podvodni radovi.

Graditelj Sokolovićeva mosta bio je prvorazredan majstor. Već i po samome objektu može se zaključiti, da je to djelo Kodža Mimara Sinana, a za to imamo i pisani podatak u Popisu građevina, koga je sastavio on sam ili neki od njegovih učenika. Vrijeme gradnje mosta pokazuju dva natpisa, uzidana u portalu. Jedan ima hidžretsku godinu 979 (1571/72) a drugi 985 (1577/78). U oba se natpisa veli, da je sastavljač tih natpisa vidio građevinu dogotovljenu, ali će to biti običan locus communis, koji se sreta u gotovo svima turskim kronogramima na građevinama, i prva godina bez dvojbe označuje početak gradnje mosta, a druga završetak glavnih radova. Drugačije se ne da protumačiti postanak tih natpisa.

Na našim rijekama i rječicama bio je, pored kamenih, velik broj i drvenih mostova, ali su svi, razumljivo, davno dotrajali i propali. Među njima je bila i jedna osobita vrsta s lučnim otvorom iznad riječnog korita. Luk je bio konstruiran na majstorski način. Tesane drvene grede postavljale su se i vezale horizontalno jedna po drugoj, ali tako, da je svaki gornji sloj, počevši od lučnih uporišta, nadilazio donji prema sredini korita i u obliku peraja na ptičjem krilu, dok se grede nisu sastale gore pod samim kolovozom i tako formirale tjeme luka. Poznata su mi dva takva mosta na našim rijekama. Jedan je bio na Drini na Brodu više Foče, i putopisac Evlija Čelebija s divljenjem ga opisuje, a drugi je stajao na rijeci Prači, lijevoj pritoci Drine, niže današnje željezničke stanice Mesići-Rogatica, na vrlo starom putu iz Rogatice u Goražde i Gornje Podrinje. Ostaci konstrukcije toga drvenog mosta vidjeli su se još krajem prošloga stoljeća.

Neke mostove na našem tlu gradila je i popravljala država za vojne potrebe, ali ih je, svakako, najveći broj izgrađen troškom imućnijih pojedinaca. Neki se opet naši ljudi posebno istakoše podizanjem mostova. Tako, na pr., mnogostruki mostarski legator Mehmedbeg Karađoz sagradio je, kako se vidi iz njegove vakuf -name od početka marta 1570, tri mosta u Hercegovini: jedan na Buni blizu Blagaja, drugi na Listići u Blatu, a treći na Neretvi u Konjicu. Nešto kasniji hercegovački sandžak i čajnički legator Sinanbeg gradi veliki most na rijeci Limu u Priboju i nekoliko manjih na rječici Janjini kod Čajniča, a Ferhad-paša Sokolović nekako u isto vrijeme podiže dva mosta u Banjoj Luci, jedan, drveni, preko Vrbasa, a drugi, manji i kameni, preko rječice Crkvine. Drugi i kasniji pak mostarski legator Hadži Balija, sin Mehmedov, sagradio je početkom sedamnaestog stoljeća, pored drugih zadužbina, i dva mosta na rijeci Neretvi, jedan u Konjicu, a drugi u nahiji Glavatičevo, i svojom vakufnamom od početka maja 1612 ostavio lijep imetak u novcu i dućanima za njihovo uzdržavanje. Ali je bosanski vezir Mehmed-paša Kukavica i u tome nadmašio sve druge svoje zemljake. On je sam svojim troškom prije 21 VII 1758 podigao pet velikih mostova: dva u Foči (jedan na Drini, a drugi na Ćehotini) i po jedan na Limu kod Prijepolja, na Drini u Goraždu i na Bosni u Visokom. Sve se to vidi iz njegove vakufname od spomenutog datuma, u kojoj se određuju i prihodi, kojim će se ti mostovi uzdržavati. Izvori i literatura: Vakufname br. 1, 96, 120, 145, 184, 194, 209, 236, 452, 696, 708 -Sidžili II 216; V 29; VIII 58; X 26; XVII 61, 62; XVIII 50; XXI 100, 113; XXII 168, 169; XXIX 51, 158; XXXI 29; XXXIII 219; XXXV 40; XXXVI 23, 80, 168; XXXVII 82, 143, 184, 207; XXXVIII 146; XL 48, 158; XLI 6; XLII 132; XLIII 78, 148; XLVIII 56, 118, 196; LII 42, 111, 120; LIII 76; LIV 71; LVI 98; LIX 27; LXIII 35, 59; LXX 20; LXXIII 103; LXXV 62, 86, 89; LXXVII 39; LXXVIII 103; LXXX 99-101; LXXX 36 -Monumenta turcica I 805, 806, 807, 810, 812, 813, 1995, 2613 -Mon. turcica II 101, 102, 122, 151, 152, 197, 254, 318, 436, 522, 906, 966, 1045, 1061, 1662 -Kronika M. E. Kadića I 120, 122, 159, 163, 177, 201, 269, 277^ 282, 311; II 21, 22, 32, 33, 41, 71, 86, 251, 280, 331, 332; III 163; IV 73 (II), 173, 215, 216,' 222,' 268; V 129, 213; VI 34 (II), 200 (II); VII 229, 252, 255-257; VIII 328; IX 51 (II), 284, 307; X 3 (II), 279; XI 81, 84; XV 146; XVI 77, 78, 146; XIX 64; XXIV 305; XXV 314 -Bosna br. 14, 99, 108, 126, 172, 223, 234, 242, 247, 276, 354, 355, 385, 379, 396, 470 -Sabanović, Prilozi 11/1951-Evlija Čelebija V i VI -Kemura GZM XXII/1910 str. 122-123, 254-261 -Kreševlja-ković, Vodovodi i gradnje na vodi u starom Sarajevu, str. 197-212 -Kemurazade S. S. Fehmi, Kdprular, kalendar Gajret 11/1325, str. S6-60 -Salnama (Sarajevo) za 1290/1873 -Stix, Das Bauvvesen in Bosnien und der Hercegovina-- V. Radimski, Bišće-polje kod Mostara, GZM HI/1891, str. 159-192 -Napredak (Sarajevo) 1932, br. U i 12 -Novi Behar VII/1933, str. 40-41; VIII/1934, str. 177; IX/1936, str. 319 -Nova Evropa XXIX/1936, str. 232-235-- Gl. Jug. prof. druStva XVII/1937, str. 1058-1059-- Glasnik IVZ VI/1938, str. 26 i 29; VII/1939, str. 53, 77-79; IX/1941, str. 45-46 -Kalendar Narodna Uzdanica 1940, str. 112-130 -Hrvatski dnevnik (Zagreb) od 13 X 1940 -M. Hadžijahić, Kozija ćuprija u prošlosti,

N. Behar IX/1935, str. 17-18 -S. Delić, Ćuprija na mostu (kod Trebinja), GZM HI/1891 -Arslanagića most, kalendar Narodna Uzdanica 1880, str. 145-6 -H. M. Muhibić. Stara ćuprija u Mostaru, GZM 1/1889 -O. A. Balić, Stari most, Zora (Mostar) I br. 1 (15 II 1926) -Peez, Mostar und sein Kulturkreis; Leipzig 1891 -R. Michel, Mostar, Prag 1909 Fr. Babinger, Die Brticke von Mostar, Morgenblatt (Zagreb) LIII br. 115 od 15 V 1938 J. Neidhardt-Dž. Celić, Stari most u Mostaru, Naše starine 1/1953, str. 133-40 -I. Zdravković Opravka kula na starom mostu u Mostaru, ibidem 141-143 -D. Stratimirović, Stari most na Prači, GZM XXXVII/1925 -Z. Bogdanović, Višegradska ćuprija, Bosanska Vila 1888, str. 174-175 -K. Hormann, Ćuprija u Višegradu, GZM 1/1889 -Bosanska Pošta (Sarajevo) od 21 XI 1896 -Kadizade M. Enveri, Veziri azam Bosnali Sokolili Mehmet paša, kalendar Gajret 11/1325, str. 44-50 -D. Korkut, Obnova natpisa na Sokolovića mostu u Višegradu. GZM XLI/1929 -A. Resulbegović-Defterdarević, Grad Višegrad i okolica, Sarajevo 1934, str. 27-33 -Bejtić, Sokolovićev most na Drini u Višegradu, kalendar Narodna Uzdanica 1945 -Dž. Celić, Obnova Sokolovićeva mosta u Višegradu, Naše starine 1/1953, str. 177-181 -M. Mujezinović, Obnova natpisa na Sokolovićevu mostu u Višegradu, ibidem.

KULTURA STANOVANJA

Graditeljstvo bosansko-hercegovačkog sela nalazilo se pod turskom vladavinom uslijed prirođene konzervativnosti njegovih nosilaca takorekući u jednom zatvorenom krugu. Kuća se tu i po obliku, i po konstrukciji, i po materijalu, od kojeg je građena, uvijek oslanjala na stare tradicije i razvijala vrlo sporo16. Grad je, međutim, bio mnogo elastičniji. Orijent preko načina života utjecao je tu jače i na oblikovanje samog stambenog prostora, i stambena arhitektura u gradu kreće novim putevima i poprima drugačije oblike od onih, koji su vladali na tome području u srednjem vijeku. Tako nastaje u gradovima Bosne i Hercegovine stambena kuća posebnog, orijentalnog tipa, i u svom daljnjem razvoju doživljava u oblikovnom i umjetničkom smislu visok uspon. Turski utjecaj na našu kuću osjetio se vrlo rano. Još god. 1550 mletački poslanik Katarino Ženo na prolasku kroz Sarajevo ističe u svojim putopisnim bilješkama, da svaka kuća u tome mjestu ima svoju bašču i čardak. To ističu i kasniji strani pisci, a posebno Evlija Čelebija, koji takve kuće sreta po svima našim mjestima, kuda je prolazio. I sarajevski kroničar druge polovine osamnaestog vijeka Mula Mustafa Bašeskija spominje čardake i ćoškove sarajevskih kuća. A to sve kazuje, da su čardaci, ćošci i zelenilo, bitne česti turske stambene arhitekture, bili stalni pratioci i bosanske varoške kuće od prvih godina turske vladavine u ovim stranama. Razvoj i množinu te orijentalne kuće svakako su mnogo pospješivali stalni prilivi stanovništva sa sela, ali isto tako i brojni požari, poslije kojih su se morale kadikad iz temelja obnavljati i čitave gradske četvrti. Sarajevo je, na pr., godine 1697 austrijski princ Evgenij Savojski saždio u gomilu pepela, i sve stare kuće, koje danas vidimo u tome mjestu, izgrađene su poslije toga požara.

Osnovni oblik turske kuće prodro je u sve naše gradove, ali je u pojedinim regionima poprimio nešto drugačije ruho, i u unutrašnjosti i u vanjštini. Na tu promjenu utjecao je građevni materijal okoline, lokalni običaji, a ponajviše pokrajinski graditelji dunđeri, od kojih je svaki nastojao, da u svoj objekt unese i nešto specifično, svoje. Tako svaki kraj u Bosni i Hercegovini ima svoj lokalni građevni izraz, i opažaju se znatne razlike među kućama, na pr., Sarajeva, Foče, Vlasenice, Jajca, Banja Luke i drugih mjesta. To variranje osobito je osjetno u vanjskoj arhitekturi i u oblicima pojedinih konstruktivnih i dekorativnih elemenata. 16 Kao primjer navodim samo vrlo rašireno vjerovanje naroda, da d a m l a, t.j. kućna okapnica donosi zlo onome, koji na njezinu mjestu stoji. Zbog toga se kod gradnje kuće na starim temeljima strogo pazilo na to, i nova kuća nije nipošto smjela biti veća, da okapnica stare kuće ne bi došla na prostor nove kuće, gdje se kreću kućna čeljad.

Orijentalna kuća je svuda u Bosni i Hercegovini jednokatnica, s prizemljem i katom. Iznimku čini jedino Jajce, u kojem se ta kuća u bregovitu terenu razvila i u tri etaže. U svima tim kućama u prizemlju su halvati i halvatići - sobe, u kojim se zimuje - a ponegdje i gospodarske prostorije, posebno mutvak ili kuhinja, koja nikad nema stropa, nego je otvorena prema gore iznad čitave svoje površine. Negdje u prizemnom predsoblju ili hajatu smješteno je drveno stubište, koje vodi na divhanu, otvoreni prostor na katu, na koji se vežu spratne prostorije, i koji je često na vanjskoj strani ukrašen kolonadom lakih drvenih stupova i lukova. Na katu je gotovo isti raspored stambenih prostorija, kao i u prizemlju, samo su tu sobe nešto, veće i s mnogo više prozora. To su čardaci i čardačići, u kojima se ljetuje. Ulični dijelovi tih čardaka i čardačića obično su prošireni i izneseni nešto prema vani, nad ulicu, i razvedeni u čitav niz pendžera i sitnih drvenih mreža - mušebaka. To su opet ćošci koji kroz tri plohe otvaraju dobre vidike na ulicu i čitavu okolinu. U mnogim kućama na divhanu se veže i kamerija ili jazluk (Hercegovina), prema vani nešto iznesen prostor s mušepcima, čohom i jastucima, gdje kućna čeljad, posebno ženskinje, izjutra doručkuje i u predvečerje toplih dana najradije sjedi. Građena je od laganog i tesanog drvenog materijala i isturena prema vani kao i ćošak, samo u vidu polukruga ili na više uglova, te sama sobom djeluje vrlo slikovito.

Orijentalna kuća u Bosni nema namještaja po sobama u smislu evropskog konfora. Sav vidljivi namještaj je nepomična fotelja ili s e ć i j a, koja se proteže ispod prozora duž cijelog čeonog zida. Na njoj se čovjek odmara, a na njoj i spava. Visoka je upravo toliko, da čovjek može ugodno sjediti na njoj podavijenih nogu i kraj toga nasloniti se na niski parapet pendžera, kroz koji se otvara pogled u daljinu. Sav ostali prostor je slobodan, čist i zastrt šaranim ćilimom, pa nam se soba čini još širom, još prostranijom. U toj kući nema ni članjenja prostora za blagovanje, dnevni boravak i spavaći dio. Sve se odvija u istom halvatu ili čardaku izravno na ćilimu ili na sećiji bez imalo osjećaja prostorne skučenosti, kojom toliko u Evropi razbijaju glavu. Pa ipak tu je i sav potrebni pribor za objed i spavanje, čak i za kupanje. Trpezu tu zamjenjuje okrugla i niska s o f r a, koja se unosi iz mutvaka, i za koju može sjesti i petnaest osoba. Pod sofru se stere na ćilim velika plahta ili sofra-bošča, da se otpatci hrane ne razasipaju po ćilimu, a kad se sofra digne, pokupi se i sofra-bošča, i prostor opet ostaje slobodan i čist. Tu su i ormari, peć i kupaonica, samo izvan sobnog prostora i ugrađeni duž čitava stražnjeg sobnog zida u musandaru ili okolicu. Obično u srednjem dijelu te musandare ili okolice, koje širina iznosi oko 1 m, ugrađena je zemljana peć s glinenim lončićima, koji akumuliraju unutrašnju toplinu i postepeno je prenose u prostoriju, a s desne ili lijeve strane peći je b a n j i c a ili hamamdžik površine oko jednog četvornog metra. Voda se ljeva iz ibrika, a topla se u ibrik toči iz velikog glinenog vrča ili p e š n j a k a, koji stoji ugrađen u samoj peći do banjice, i koga zagrijavaju plinovi iz peći. U nekom dijelu okolice je i dušekluk, u kojem se, kako i samo ime kaže, drže dušeci, jorgani i jastuci preko dana. Uveče, pred spavanje, nastaje transformacija prostora. Vadi se iz dušekluka posteljina i stere po sećiji ili izravno po tlima, na ćilim, i dnevna se soba pretvara u spavaću.

Pred svakom je kućom manja ili veća a v l i j a, atrij, koji kući osigurava dobro provjetravanje i osvjetljenje. Sva je pokaldrmljena kamenom oblutkom i zasađena okolo lozom, cvijećem i drugim zelenilom, da kući daje hlad, ljepotu i miris. Tu je, prijeko od kuće, i ljetni mutvak, a u mnogim avlijama i bunar ili česma s pitkom vodom. S ulične strane avliju opasuje visoki zid, a gdje je bilo potrebno, po zidu se udarao još paravan od dasaka k a 1 k a n, da se spriječe pogledi nepozvanog oka izvana. U tome je zidu kapija na dva krila ili k a n a t a s velikim mjedenim halkama ili zvekirima, koji su služili mjesto današnjeg električnog zvonceta, a kraj kapije obično i mali prozorčić kapidžik, kroz koji se pogleda došljak, kad zakuca halkom, ako se ne će kapija odmah otvoriti, i kraj kojeg obično djevojka ašikuje. Neposredno uz avliju je uza svaku kuću i bašča sa šljivikom i povrćem, a tu negdje u

blizini su i posebna jednokrilna vrata k o n š i p k e, koja vode u avliju ili bašču prvoga komšije, do čijeg se prijateljstva mnogo drži.

Takve je kuće gradio obično srednji, zanatlijski stalež. Imućniji, međutim, ljudi imali su ponegdje i bogatije rješenje kuće. Takva se kuća sastojala iz dva zasebna ili međusobno spojena trakta, ili, kako se tu veli, kraja, a oba ta dijela imaju posebne avlije i sav potrebni prostor u unutrašnjosti. U jednome kraju stoji samo muškinje, a tu se i primaju muške posjete, i zove se s e 1 a m 1 u k. Drugi je opet određen samo za ženskinje i sitnu čeljad, i do toga dijela zabranjen je svaki pristup strancu, pa i daljnjem rođaku, pa se po tome taj kraj naziva h a r e m 1 u k. Ako su traktovi spojeni, onda je negdje u srednjem zidu takve stambene jedinice ugrađen poseban okrugli i vertikalno položeni ormarić ili č e k m e - d o 1 a f, koji se okreće oko svoje vertikalne osi, a njime se iz haremluka pretura jelo gostima u selamluku, a da žena ostaje neopažena. Tako spojene traktove obično veže i mali međuprostor, t. zv. m a b e j i n, preko koga se može preći iz jednoga kraja u drugi, i koji upotrebljava i muškinje i ženskinje. Tipične primjere takvih kuća pružaju nam bivša kuća Osman-paše Skopljaka u Glođinu sokaku u Sarajevu, od koje je model izložen u Etnografskom odjelu Zemaljskog muzeja, i Svrzina kuća u istome sokaku, koja i danas stoji uzgor potpuno očuvana. Prva ima rastavljene, a druga spojene traktove.

To su bitni elementi nekadašnje stambene varoške arhitekture ovih dviju pokrajina. Nema tu uopće isticanja statičkih funkcija pojedinih elemenata, niti renesansnog članjenja objekta na podnožje, trup i završetak. Nema tu ni dosljedno provedene simetrije. Bosanska kuća ovoga tipa podjednako voli i simetriju i asimetriju. Sva je razvedena u neke manje i veće nenametljive elemente.

Poseban tip starije muslimanske kuće u Bosni i Hercegovini predstavljaju visoke kamene kule iz naših narodnih pjesama, zapravo poluutvrđeni dvorci feudalaca i, po svoj prilici, izdanak stambene kulture srednjeg vijeka. To su četvrtaste, upravo kvadratične kamene zgrade sa dva, tri, pa i više katova. Ulaz u kulu redovito je nešto uzdignut i, radi sigurnosti, pomičan. U suterenu je zasvođen podrum, koji je kojegdje služio i kao tamnica, a u katovima su stambene i druge prostorije. Posljednji je kat gotovo redovito prekriven kupolastim ili bačvastim svodom od sedre, kako u kulu ne bi ušla vatra, ako bi napadač uspio zapaliti drveni krov. U tome su katu u zidovima puškarnice za odbranu u slučaju napada, a ponegdje i posebno građen otvor, mašikula, kroz koju se sipala vrela voda na neprijatelja. Neke kule imale su iznad toga kata još jednu etažu od drvene građe, i zidovi te etaže bijahu redovito razvedeni u niz prozora, a ponegdje i konzolno istureni na svečetiri strane. To je č a t m a, elemenat, koji je prenijet ovamo iz orijentalne kuće.

Te kule često spominju i opijevaju naši narodni pjevači u junačkim pjesmama. Evo jednog takvog zanimljivog opisa, kojim upravo počinje jedna poduga pjesma, što sam je prije trinaest godina zabilježio u Kukavicama kod Rogatice od narodnog pjevača starca Smaila Džafovića (umro 1941): Kulu gradi Mahmut paša Đedo, Oko kule bedem i avlija, na Udbini, na dugoj poljani, na avliji od čelika vrata, kulu gradi tri godine dana. preko vrata čelikli mandali. Kad je paša dogradio kulu, U avliju vodu uvodio, pokrio je lučevijem klisom, pa on vodi šadrvana gradi, a po njemu tenećetom žutim, u šadrvan vodu upustio, da mu bolje odgovara kula. namjestio četeres fiskija, Na vrh kule šiljak udario, naokolo drvene police, a na šiljku od zlata jabuku. zastire ih dibom i kadifom, Na jabuci alem kamen dragi, kad mu paše i veziri dođu, iz njeg biju mavi plamenovi, kad mu hodže i hadžije dođu, ševak daje poljem udbinskijem, kad mu age i begovi dođu,

pri njemu se vidi putovati, da posjeda jedan do drugoga, u po noći kano u po dana. da su redom oko šadrvana, Biserom joj strehu potkitio, da uzimlju turski avdes na se, na četiri ćoška udario, i džamiju paša načinio. postavio četiri prangije, Oko kule hendek iskopao, kada paši do nevolje dođe, a u hendek vodu ujavio. da pripali četiri prangije, Preko vode na čekme ćuprija, da sliježu brda i doline, da ne može niko prolaziti,. a da skuplja mlade Udbinjane, da Udbinu od kaura brane.

Takvih kula bilo je nekad oko stotinu u raznim mjestima Bosne i Hercegovine, a gradili su ih obično spahije i zaimi na svojim imanjima i kapetani po središtima svojih kapetanija. U samome Livnu, postojbini pjesmom opjevanih Atlagića, Firdusa i Ljubunčića, bijaše ih nekada dvanaest, a danas je uzgor jedina još Pirijina, ali je i ona već u ruševnu stanju. U tome mjestu bijaše velika i tvrda kula bega Firdusa. Iznad prizemlja imala je još četiri kata u kamenu. Porušena je god. 1921, a prestala je služiti svojoj svrsi još god. 1878. Nekako ista tolika bijaše i kula Sulejmanpašića u Odžaku kod Bugojna, samo što je ona još, po narodnom kazivanju, imala i čatmu iznad četvrtog kata. Do danas su joj se očuvale samo gole zidine. Zapalili su je god. 1831 pristaše Husein-kapetana Gradaščevića, i više nikad nije obnavljana. U građevnom smislu bijahu lijepe i dvije kule begova Čengića, jedna na Ratajima kod Foče, a druga u Odžaku kod Ustikoline, a obje su spalili četnici god. 1942. Danas ih još, koliko znam, ima svega sedam pod krovom: kula u Bijeloj između Gradačca i Bijeljine, zatim Gradaščevića kula u Gradačcu, kula u Bihaću pa ona Njuhovića i druga Hadžimešića u Slatini kod Foče te kula Rustempašića u Odžaku kod Bugojna i Kulenovića u Starom selu kod Mrkonjićgrada. U tim dvjema zadnjim i danas se stanuje.

Takve kule rijetko su gdje stajale same. Porodica, kojoj je kula pripadala, vremenom se namnožila, i prostor u kuli postao je pretijesan. Stoga se odmah do kule gradila i obična kuća za stanovanje. Takva kuća uz kamenu kulu zvala se o d ž a k, a tim imenom zvaše se po toj kući obično i cijelo naselje. U Bosni i Hercegovini danas ima četrnaest sela, dvije mahale i jedna varošica, koja otud nose ime Odžak ili Odžaci. Kula u sredini takva naselja uvijek je od nežbukana kamena, a odžak mješavina kamena, ćerpića i drveta. Kula se diže uvis, a odžaci se opet oko nje šire u horizontalnom pravcu i daju u estetskom smislu protutežu goloj i visokoj kamenoj masi. Vanredno lijep primjer takva balansa i mješavine materijala pružali su osobito odžaci i kula Čengića u Odžaku kod Ustikoline.

Ponutrica svih tih stambenih jedinica, i kuća, i kula, i odžaka, bila je od drveta i u najviše slučajeva bogato dekorirana rezbarijama različitih varijacija. Ornament tu prekriva gotovo sve vidljive drvene plohe: vrata, dolafe, rafove, svu musandaru ili okolicu i, posebno, strop ili šiše. U tim rezbarijama opaža se bogatstvo motiva istočnjačkog, ali i domaćeg, originalnog porijekla. Istočnjački se javljaju mahom u geometrijskom obliku, a domaći u biljnom, pa i likovnom. Od tih geometrijskih ukrasa dosta je čest prastari ornament u obliku svrtkaste zvijezde (Wirbelrosete), a među domaćim, likovnim, na prvom mjestu dolazi vijugava zmija. Tu i tamo može se još vidjeti, važno je istaknuti, i po koji ornament sa domaćih srednjovjekovnih stećaka, a u Beglerovića kući u Repovcima kod Konjica našao sam prije četiri godine ut. zv. šarenom halvatu i jednu rijetku likovnu kompoziciju, koja je, očito, preuzeta s hercegovačkih stećaka: lovački prizor s psima, koji tjeraju zeca, i lovcem, koji jaše na konju i u ruci drži, umjesto srednjovjekovnog koplja, nategnutu pušku! Svi su likovi u

živom pokretu i proporcionalno rađeni, i kompozicija odaje izvanrednu dinamiku i skladnost.17 Izvori i literatura: P. Matković, Putovanja po Balkanskom poluotoku 16. vieka. Rad Jug. akad. 62, str. 95 -Evlija Čelebija V i VI -R. Muderizović, Kronika Mula Mustafe Bašeskije, GZM XXX/1918, str. 46 -Stix, Das Bauwesen in B. und H. -R. Meringer, Pučka kuća u Bosni i Hercegovini (prijevod A. Lovrića), GZM XI/1899 -Isti, Das Volksthiimliche Haus in Bosnien und Herzegovina, Wien 1900 -M. Murko, Zur Geschichte des volksthii-mlichen Hauses bei den Suđslaven, Mitteilungen der Anthropologischen Gesellschaft in \Vien, 1906, str. 12-40, 92-129 (provjerio i proširio Meringerovu raspravu) -I. Purić, Pučka kuća u Bosni i Hercegovini, Vienac (Zagreb) XXXII/1900, str. 205-206, 221--22, 236-38 -Bosanska kuća (iz knjige: Bosna i Hercegovina na milenijskoj izložbi u Budimpešti), Sarajevski list XIX/1896, br. 145-146 -V. V. Vukasović, Narodna kuća i dom s pokućstvom u Dalmaciji, u Hercegovini i u Bosni, Zbornik za narodni život i običaje, knj. 1/1896 -J. Pospišil, Unterwegs zur Baukunst, Monatsheft der Wiener Bauindustrie-Zeitung XXXIV, br. 3 (decembar 1916) -J. Vancaš, Narodno graditeljstvo, Tehnički list (Zagreb) X/1928, str. 353-356 -M. Karanović, O tipovima kuća u Bosni, GZM XXXIX/1927 -S. Soldo, Tipovi kuća i zgrada u pređašnjoj Bosni i Hercegovini, Beograd 1932. -V. Ćurčić, Ugledna muslimanska kuća u Sarajevu, Narodna starina, knj. VI sv. 14, br. 1 (Zagreb 1 XII 1927), str. 79-92 -Grabrijan, Neidhardt, Didek, Sarajevo i njegovi trabanti, Tehnički vjesnik LIX/1942 -D. Grabrijan, Turska kuća, Novi Behar XI/1937, str. 9-12 -Isti, Orijentalna niša v Sarajevu, Arhitektura H/1949, br. 23-24, str. 45-61 -Isti, Naše orijentalne i savremena kuća, Problemi arhitekture in urbanizma L. R. Slovenije. I. posvetovanje arhitektov FLRJ Dubrovnik 1950, Ljubljana 1950, str. 105-115 -M. S. Pilipović, Prozor, Gl. Geogr. društva XVIII/1932, str. 1-16 -A. Kristić, Kreševska kuća, kalendar Napredak 1934 -K. Hormann, Hadžibegova kula u Hutovu, GZM H/1890 -Bejtić, Odžak na Vrbasu, Obzor LXXXI br. 5 od 7 I 1941 i El-Hidaje V/1941 (Sarajevo), str. 62-70 -V. Ćurčić, Drvorezbarstvo u Bosni i Hercegovini, kalendar Napredak 1934, str. 131-144 -M. Karanović, Duborezna soba u jednoj hercegovačkoj kuli, GZM XLIX/1937 - F. Hefele, Bosanska kuća. Glasnik društva za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu, IH/1888, str. 43-46.

MEMORIJALNA ARHITEKTURA

Brojnu i vrlo vrijednu vrstu spomenika orijentalne arhitekture u Bosni i Hercegovini čine upravo muslimanski nadgrobni spomenici. To su najčešće sniježno bijeli kameni nišani ili bašluci, zatim kameni oklopi, kubure i mnogovrsni mauzoleji ili, kako ih ovdje zovu, turbeta. Ljepota tih spomenika ogledava se u dotjeranim oblicima, klesarskoj tehnici i onoj širokoj i bujnoj kombinatorici ornamenata. Specifična vrijednost tih spomenika opaža se, dalje, i u cjelini, u onom osebujnom načinu plasiranja, koje je posve oprečno onome u zapadno-evropskim zemljama. Muslimanska groblja situirana su i u samoj sredini naseobine. Ta specifičnost svih starih gradova s pretežno muslimanskim stanovništvom proizišla je,

17 Daska s tom kompozicijom stajala je u gornjem dijelu okolice ili musandare. I sva ostala drvenina u tome halvatu bila je bogato izrezbarena čistim narodnim motivima (zmija, vijugava loza, cvijet), ali je najveći dio toga, nažalost, otišao na vatru. Taj bogati dekor i dao je ime toj sobi šareni halvat. Nasuprot tome halvatu stoji drugi, također izrezbaren, ali su tu motivi posve drugačijeg sastava; najvećim su dijelom, sudeći bar po onome, što je još ostalo, orijentalno-islamskog porijekla. Te rezbarije u oba ta halvata radili su god 1850/51 domaći dunđeri usta Mustafa i usta Nikola, koji su tih godina i samu kuću gradili, kako se to vidi iz dvaju natpisa više donjih i gornjih vanjskih vrata. Sedamdesetgodišnji starac Alibeg Alibegović iz Repovca kazao mi je, da se neimar Nikola prezivao Borić i da je bio iz obližnjeg sela Lisičića. Dalje mi je kazao i to, da su ona dva halvata rezbarili gotovo čitavu godinu. Okladili se majstori, tko će napraviti bolje šare, pa se zatvorili svaki u svoj halvat, i kroz čitavo vrijeme rada nijesu jedan drugome ulazili u sobu, da jedan od drugoga ne bi poprimio što od motiva i načina rada. Alibeg kaže, da je neimar Nikola Borić rezbario onaj drugi, orijentalni halvat.

držim, iz same muslimanske religije. Islam, naime, uči svoje sljedbenike, da se sjećaju svojih mrtvih uvodnom kur'anskom surom Fatihom u smislu učenja islama o zagrobnom životu. Otud su muslimanska groblja prekrila gotovo sve prazne površine u gradu, kuda se kreću ljudi: uz džamije, prometnije puteve, čak i uz same kuće - usred života čovjeka. Takva groblja, zasađena zelenilom i kamenim nišanima najrazličitijih veličina i oblika pretvorila su se u mirne i skladne zelene površine, bašče, koje starim gradovima daju osobit biljeg i čine bitnu čest njihove likovne fizionomije. »Pojedini spomenici - veli arhitekt Josef Pospišil u članku o muslimanskim grobljima u Bosni - čine se na prvi pogled tako slični, da čovjek pomisli, kako su jednaki... Tek kad ih izbliza promotrimo, otkrivamo razlike, koje su upravo tolike, da oni svi zajedno ne budu dosadno jednolični.«

N i š a n i su svakako najbrojniji, a ujedno i najzanimljiviji spomenici nadgrobne umjetnosti bosansko-hercegovačkih muslimana. To su kameni stupci različitih veličina i oblika. Obilježavaju grob obično po dva, jedan više glave, a drugi niže nogu, i stoje na grobu najčešće sami, a kojegdje i sa santračem, četvrtastim i duguljastim tesancima, koji prave rub groba u obliku četverokuta. Prednji je nišan ili b a š 1 u k uvijek prilično veći od zadnjega. Manji su nišani usađeni izravno u tlo, a oni veći, teži, kojegdje su poradi veće stabilnosti uglavljeni u posebno i šire kameno postolje u zemlji.

K a m e n, od koga su se klesali naši nišani, najčešće je vapnenac, siga ili aragonit i andezitni tuf zelene boje. Vapnenac je svakako bio najviše u upotrebi, jer je dosta otporan, podesan za izradu natpisa i, što je najvažnije, gotovo svuda rasprostranjen. Pored tih vrsta javlja se tu i tamo još glaukonitski lapor, zeleni diabaz i makedonski bijeli mramor, ali se taj zadnji nije klesao u Bosni, nego je, kako ću kasnije pokazati, obrađen uvožen.

T i p o v i nišana na našem tlu vrlo su različiti. Te razlike nisu toliko velike, koliko široke, i teško bi bilo postaviti tipove, u koje bi se svi mogli uvrstiti. Može se odrediti samo približna i ona najvidljivija tipizacija, a to je podjela tih nišana na t. zv. muške i ženske, zatim po pojedinim razvojnim epohama, po zanimanjima ljudi, čije grobove ti nišani obilježavaju, i po pojedinim, da tako kažem, klesarskim školama, kojih je bilo više na našem tlu i koje su se osjetno razlikovale među sobom u izboru, načinu obrade i oblikovanju materijala.

Razlika oblika muških i ženskih nišana vrlo je upadljiva. Muški su u svima epohama i klesarskim školama u pravilu građeni u obliku četverokutne ili osmerokutne prizme, a prednjak usto prelazi gore u tanki vrat i završava se isklesanim turbanom, kakav je pokojnik nosio. Ženski su nišani, naprotiv, gotovo redovito plosnati i većinom su oba jednako oblikovana i gore završena u vidu šiljastog luka. To su najuočljivije razlike između tih nišana, ali ih ima još više i drugih, koje ću kasnije navesti.

U razvoju pak oblika bosanskih nišana jasno se opažaju tri epohe: doba fetha, t. j. prve godine turskog gospodstva u ovim stranama, zatim kasniji vijekovi (16-18 st.), kad se turska vlast potpuno ustalila, a s njome i oblici nišana, i, najposlije, prošlo stoljeće, u kojem su reforme dale novi oblik i nišanima. Na tu prvu i najstariju epohu u razvoju bosanskih nišana ukazuje velik broj očuvanih spomenika. Nalaze se gotovo svuda po Bosni i Hercegovini pojedinačno ili u manjim skupinama, nekropolama, a narod kazuje, da označavaju grobove palih turskih vojnika i časnika, pa ih, po tome, zove šehitskim ili, rjeđe, gazijskim, a same nekropole šehitlucima. Osnovne značajke nišana te epohe jesu težina mase, arhaičnost oblika i dosta primitivna obrada. Sve to ukazuje, da su ti spomenici doista rađeni u burnim danima, na brzu ruku i u doba, kad tradicija novih oblika nadgrobnih spomenika u Bosni nije još bila potpuno utrta.

Narodna predaja veli, da je osvajač Bosne sultan Mehmed Fatih vodio sa sobom 12.000 klesara, koji su radili te nišane njegovim poginulim vojnicima. Ta je predaja neprihvatljiva već zbog tako visoka broja, a i zbog same činjenice, da pri osvajanju Bosne većih borba nije takorekući ni bilo. Ona je, bez sumnje, nastala na osnovi narodnog saznanja o zaista velikom broju tih arhaičnih nišana. Posve je razumljivo, da među tim nišanima ima

takvih, koji obilježavaju grobove palih boraca, i koje su radili turski klesari, ali je isto tako jasno, da ih je najveći dio nastao po osvojenju Bosne, na grobovima domaćih ljudi, koji su primili islam. Već same dimenzije i oblici tih nišana jasno ukazuju na oblikovni prijelaz izravno iz stećaka ili, još vidljivije, iz obeliska bosanskih k r s t j a n a. Taj prijelaz opaža se mjestimice i zorno na nekim starim nekropolama, gdje se na jednoj strani nalaze s t e ć c i bosanskih krstjana, a na drugoj opet arhaični nišani njihovih islamiziranih potomaka. Takva je, poimence, nekropola u Prečanima kod Trnova i u Brankovićima u rogatičkom srezu. Među nišanima u toj drugoj nekropoli stajaše kao najstariji ili jedan od najstarijih onaj Mahmuta Brankovića, »koji pogibe na boju despotovu«.18 Na nišanu je natpis u staroj bosanskoj ćirilici, koji sadrži to ime, a više njega i lik lava u propornju - grb kuće Brankovića. Tome je nišanu i po obliku i po ornamentici posve sličan obelisk »početnoga viteza vojvode Radivoja Oprašića«. Stajaše u Oprašićima, sat hoda sjeverno od Brankovića, pa već i to, a i ostala sličnost u obliku i ornamentici s nišanom konvertita Mahmuta Brankovića upućuju na to, da su oba spomenika potekla iz istoga doba i iz ruku istoga majstora.

Nišani kasnijih vjekova mnogo su čednijih dimenzija, ali se i u toj epohi nađe tu i tamo i pokoji vrlo velik, veći i od onih iz prvoga doba. Dapače, najveći poznati nišan u Bosni nastao je baš u toj drugoj epohi. To je nišan na grobu Omerage Bašića kod Bašića mosta na putu između Glamoča i Livna, iz 1798 godine. Visok je 4,7 m, a upravo mu je toliki i opseg, turbana! No, najveći dio nišana u toj drugoj epohi pokazuje pomniju klesarsku obradu. U oblikovanju završnog dijela muških nišana, turbana, na mjesto primitvnosti iz one ranije epohe i srednjega vijeka, kad su se likovi prikazivali više kao shema, kao ideogram, pridolazi sve više detaljiziranje i, rekao bih, realističko tretiranje. U toj epohi javlja se jasna težnja, da se nišanom interpretira stalež, kojem je pokojnik pripadao. A to se postizalo raznim oblicima turbana, jer je svaki stalež imao i svoj oblik kape.

Četrdesetih godina prošloga vijeka u Bosni su se počele provađati vojne reforme. Turski vojnici i svi ostali građani, osim svećenstva, po tim reformama, umjesto turbana nose od god. 1832 isključivo fesove, a oblik te kape počinje se otada javljati i na nišanima i kasnije zauzima sve veći mah. S oblikom fesa nastaje treća i, možemo je slobodno nazvati, dekadentna epoha u izradi nišana. Istina, proizvode se još stari oblici sa turbanom, ali stereotipni oblik s fesom sve više prevladava, radi se bez imalo individualnosti i umjetničkih pretenzija, kakve pokazuju oblici minulih vijekova.

U umjetničkom smislu svakako je najzanimljivija na bosanskim nišanima pojava interpretacije pokojnikova zanimanja, koje se izvodilo, kako sam naveo, raznim oblicima turbana. Takvim nišanima najviše obiluje ona druga i najduža epoha, i već se samo po tim oblicima turbana može znati, čiji grob obilježavaju ti nišani: derviša, hadžije, trgovca i zanatlije ili svećenika. Plastika kod muslimana, uslijed izričite vjerske zabrane, nije nikada razvijana, i ako ona uopće postoji, onda se njeni začeci nalaze upravo u tim oblicima nišana. Živi likovi, po islamu, ne smiju se ni slikati, niti modelirati, te je klesar nastojao prikazati pokojnika posrednim putem, preko vrste kape, koju je nosio, i na tome je putu dao djela lijepe umjetničke vrijednosti. A naš muzealac Đoko Mazalić nedavno je, istražujući okolinu Prusca, u blizini toga mjesta pronašao i opisao čak i jedan takav nišan, kojega gornji dio predstavlja u pravome smislu torzo ljudske glave.

K l e s a r s k e š k o l e ili, jasnije rečeno, klesari pojedinih regiona bili su daljnji čimbenici, koji su dovodili do raznolikosti naših nišana. Radili su dosta samostalno, po klesarskim i oblikovnim tradicijama, koje su se prenosile s oca na sina, i time proizveli osjetne razlike u formi i načinu dekoriranja nišana. Središta tih regiona bijahu dobri i jeftini kamenolomi, a to su bili, koliko znam, Sarajevo, Foča, Mostar, Vlasenica, Jajce i Bihać. Sarajevski, fočanski i mostarski klesari ili t a š č i j e klesali su nišane od vapnenca, vlasenički 18 Taj se nišan danas nalazi u botaničkoj bašči Zemaljskog muzeja u Sarajevu, u okviru one male nekropole srednjovjekovnih stećaka pred etnografskim paviljonom.

opet od zelenog andezitnog tufa, jajački od lakoobradive sige (aragonita), a bihaćki od posebne vrste vapnenca, koja i pored duge izloženosti suncu i kemijskim utjecajima ostaje uvijek bijela i vrlo otporna.19

Postoji, međutim, dobar broj nišana, koje nisu uopće radili naši klesari, nego su uvezeni gotovi sa strane. To su u prvome redu oni dugi i vrlo pomno obrađeni nišani od sitnozrnatog bijelog mermera.. Kamenolomi takva mermera nalaze se u Makedoniji, pa su otud i dobavljani i po turskom imenu Skoplja nazivani ušćupskim. Uvozili su se samo u šesnaestom stoljeću i prvih godina sedamnaestog. Većina ih ima natpise, ali i onim bez natpisa vrlo je lako odrediti porijeklo i vrijeme postanka: svi su vrlo dugi, a tanki i kvadratičnog presjeka s osnovicom od svega oko 10 cm. Koliko znam, do danas se sačuvalo oko tridesetak takvih nišana u Bosni: u Sarajevu, Prači, Foči, Ustikolini i Banjoj Luci, a bilo ih je sigurno i po drugim mjestima. Među njima poznata su mi i dva muška takva, koji čine znatno odstupanje od uobičajene forme: oba su građena u plosnatom obliku, imaju, dakle, potpuno formu ženskih nišana.

U osamnaestom i devetnaestom stoljeću sa strane su dobavljani i oni veliki nišani s gotovo baroknom ornamentalnom muskulaturom na grobovima nekih paša i drugih istaknutijih, a imućnijih osoba. Ima ih lijep broj na našem tlu, a svi su dopremani ovamo, čak iz Carigrada. Na to upućuje sama forma i ornamentika tih spomenika, a to i pisani dokumenti potvrđuju.

D e k o r naših nišana dosta je bogat i vrlo raznolik, i u umjetničkom smislu zaslužuje istu pažnju, koliku i sami oblici. Upotrebljeni motivi jednim se dijelom oslanjaju na stare domaće tradicije, drugim opet na orijentalnu ornamentiku, ali ih ima i pretežno čisto originalne invencije. U tome smislu svakako su najzanimljiviji i za nas najvažniji nišani iz prvih godina turske vladavine u ovim krajevima. Na njima su česti motivi mladi mjesec s vrhovima prema gore, zatim mač, sablja krivosjeklica, koplje, luk sa strijelom, topuz, čomaga (kijača) i balta. Predaje o značenjima tih motiva različite su, pa je teško protumačiti njihov pravi smisao. Može se samo pretpostaviti, da u najviše slučajeva označuju zanimanje ili život (upravo sport), kakav je volio provoditi pokojnik. Tome ornamentu pridružuju se i čisto figuralni ukrasi, a to su najčešće ptice i čitavi prizori lova sa sokolom. Valja napomenuti, da je u tim prizorima čovječji lik dat simbolički, putem ispružene šake. Na jednom jedinom nišanu, koji se nalazi ispod Jahorine u Govedovićima kod Sarajeva, čovječji lik u lovačkom prizoru prikazan je na konju, ali opet samo kao gruba silueta.

Svi ti ukrasi, osim onih čisto orijentalnih, nalaze se i na bosanskim stećcima, i pokazuju suvislu međusobnu vezu s njima i u oblicima i u načinu komponiranja. I to je jedan od zornih dokaza, da oni veliki nišani iz doba fetha čine neposredan prijelaz od stećaka ka kasnijim nišanima čednijih omjera i oblika. U ono doba, kad su ti prvi nišani nastajali, stara klesarska tradicija bila je još živa, i nisu je odmah mogli potpuno potisnuti propisi islama o zabrani likovnog iživljavanja. To su učinila tek kasnija stoljeća.

Na muškim nišanima one druge epohe javlja se još kojegdje pokoji lik oružja i oruđa, ali ga sve više potiskuje čisto ornamentalni ukras mahom geometrijskog sastava. Među tim ukrasima nađe se još kojegdje plastično usukano uže, koje zarubljuje bridove nišana, a od osamnaestog stoljeća naovamo tome pridolaze i cik-cak linije, kojegdje i plastične, ispod vrata nišana.

Osobito lijepi ukrasi sretaju se na mnogim ženskim nišanima iz te epohe, a mahom su u obliku stiliziranih cvjetova, lišća i grančica. Ti su ukrasi brojni i lijepi posebno na djevojačkim nišanima. Tim posljednjim svakako pripada i jedan nedatirani nišan u groblju kraj bivše Tekijske džamije u Rogatici, na kojem je gotovo jedinstvenom simbolikom

19 Upravo zi bihaćki nišani s tim osobinama privukli su pažnju naših mineraloga, te su u tome kamenu otkrili jednu posebnu, dotda nepoznatu vrstu vapnenca i dali joj, po Bihaću, stručni naziv b i h a c i t.

prikazana, možda, mladost: u dnu plohe ibrik (voda!), a iz njega izrasta vijugavi struk cvijeta s listovima i rascvjetalim čaškama.

Dekor mnogih nišana, i muških i ženskih, sjajno upotpunjuju i natpisi u arapskom pismu, koje je samo po sebi vrlo ornamentalno. Njih nema na nišanima iz petnaestog stoljeća.20 Iz šesnaestog stoljeća sačuvalo ih se do danas dvadesetak, i to mahom na nišanima skopaljske proveniencije. Vrlo su kratki i rese svečetiri plohe muških nišana. Još je manje nišana s natpisima, začudo, iz sedamnaestog stoljeća. Ti natpisi javljaju se u većoj mjeri zapravo tek od prve polovine osamnaestog stoljeća i otada pokazuju, po pojedinim regionima, različitu stilizaciju i u prozi i u stihu. Naime, svaki je centar u svako doba imao svoje sastavljače natpisa, koji su se u tome uvijek držali utrtih putova svoga kraja, pa su otud i nastajale te razlike.21 Svi se ti natpisi završavaju godinom, a neki čak mjesecom i danom smrti pokojnika, pa po tim i drugim podacima u tekstu predstavljaju vrijedan materijal za izučavanje prošlosti pojedinih razdoblja.

Daljnji muslimanski nadgrobni spomenici u Bosni, koji svoje porijeklo vuku s Orijenta, jesu oklopi i turbeta. I jedan i drugi spomenik prate uvijek i nišani. Oklopi su osobito česti u mjestima zapadne Bosne. To je zapravo prizmatični sarkofag, čija je donja ploha nešto veća od površine groba. Sastavljen je od kamenih i pomno obrađenih ploča, dolje ima postolje, a s gornje je strane obično otvoren i, na ženskim grobovima, zasađen sitnom vegetacijom (ruže i cvijeće). U krajevima gornje plohe usađeni su nišani, a postrane su plohe opet koje-gdje ispunjene ornamentima i izrekama na arapskom jeziku.22 Svakako najljepši primjeri takvih spomenika i, ujedno, starijih nišana na našem tlu nalaze se u Banjoj Luci u maloj nekropoli glasovitog vojskovođe i kliskog sandžaka M a 1 k o č-b e g a (umro 1565) i njegova sina Džaferbega (1560). Oklopi tu stoje na kamenom podiju (6 X 12 m), koji ih još više ističe, a obadva su vrlo pomno obrađena i sastavljena od ovećih ploča. Dugi su 2,40, široki 1,30, a visoki tačno 1 m. I ti oklopi i nišani na njima isklesani su od bijelog mermera, i po tome se vidi, da su rađeni izvan Bosne, vjerojatno u Makedoniji. Obadva Džaferbegova nišana imaju onaj iznimni oblik ploča, koji se javlja na ženskim grobovima. Taj oblik došao je tu na svu priliku zbog dugog natpisa, koji nikako nije mogao stati na uske površine muške forme nišana. 20 Iz toga doba natpise imaju samo tri takva spomenika, obelisk Mahmuta Brankovića, pravi nišan u Čadovini kod Rogatice na grobu braće Radilovića, Hasana i Ahmeta, koji su, zanimljivo, zajedno pokopani, te nišan nekoga Skendera u Fatnici kod Bileća. Ti natpisi nisu u arapskom pismu, nego u tradicionalnoj bosančici. 21 Među tim sastavljačima bio je u osamnaestom stoljeću osobito plodan i poznat pjesnik Šejh Mehmed-efendija Kuranija s pjesničkim imenom M e j 1 i. Njegovih natpisa ima po mnogim mjestima u Bosni na raznim objektima, a najviše ih je, dakako, u Sarajevu, i kad bi se svi sabrali na jedno mjesto, činili bi lijepu i vrijednu zbirku. On je sin Hadži Ismailov, a stanovnik Vekilharčove mahale u Sarajevu. Bašeskija u svome Nekrologiju sub god. 1195 bilježi, da se tada Mejlija zaputio s nekakvom molbom novom veziru Abdulah-paši Tefterdareviću u Travnik, i da ga je nadomak Travnika, u Docu, ubio grom. Na osnovu toga podatka pomno sam god. 1949. pretražio groblje kraj turbeta u Docu i doista našao tu Mejlijin grob. Očuvali su se samo dijelovi santrača i prednji nišan bez glavice. Na nišanu je natpis u osam redaka, a iz njeg se vidi, da je Mejlija zaista umro 1198 (1781) godine. 22 Počeste su osobito izreke El-genazetu merkebu kulli nasin rakibun, wel-qabru babu kulli nasin dahilun. (Mrtvački je sprovod lađa, u koju će se svatko ukrcati, a grob vrata, na koja će svatko ući) i Ja naziren bi qabri kun mutefekkiren bi emri. Emsin kuntu misleke, gaden tesiru misli (Gledaoče groba moga, budi zabavljen razmišljanjem o mome udesu: jučer sam ja bio kao ti, a sutra ćeš biti ti kao ja). Zanimljivo je, da se ta ista druga izreka sreta na ovome tlu i ranije, na bosanskim stećcima. Tako, na pr., na stećku Vignja Miloševića u Kočerinskom polju stoji: ne nastupaite na me: ja sam' bil' kako vi ste, vi ćete biti kako esam ja. Slična fraza nalazi se i na stećku u Prečkom polju ispod Treskavice: bratijo i družino, žalite me: ja sam' bil' jako vi a vi ćete biti kao i ja. No, u tim sličnostima ne trebamo tražiti neku neposrednu vezu i utjecaje, jer se ta ista formula nalazi i kod drugih naroda. Tako joj, na pr., potpuno odgovara ona stara talijanska: Io fui come sei tu -Tu sarai come son io: -Pensi a questo e va con Dio! (Ja sam bio kao ti, ti ćeš biti kao ja: misli na to i pođi s bogom).

T u r b e t a ili mauzoleji podizani su nad grobovima paša, šehova i nekih drugih istaknutijih ili imućnijih osoba. Neka su gradili pojedinci sami za sebe, druga su opet podizali nasljednici ili štovatelji pokojnika. U Bosni i Hercegovini danas ima još pedesetak takvih spomenika, a prije ih je bilo sigurno još toliko. Pokazuju, uglavnom, tri tipa: kupolasti zatvoreni, kupolasti otvoreni i obični, drveni tip.

Prvi tip ima u tlocrtnoj šemi uvijek pravilan ili približno pravilan oktogon, a zidan je redovito iz tesana i nežbukana kamena, mahom sedre ili sige. U okolnim zidovima su obično tri prozora s demirima, dva nasuprot jedan drugome, a naprama trećem je opet lijepim lukom nadsvođen ulaz u turbe, koji gotovo uvijek ima nadstrešnicu. Masivni i razmjerno dosta visoki zidovi prelaze u kamenu i olovom prekrivenu kupolicu obično preko trompa, ali tu i tamo i preko pandantiva. Na sred srijede unutrašnjeg osmerokutnog prostora je grobnica (negdje jedna, a negdje i dvije), uvijek obilježena praznim drvenim sarkofagom ili kuburom. Ta kubura na gornjem dijelu ima oštri hrbat, a sva je prevučena zelenom čohom. Više uzglavlja je drveni ili kameni stalak i na njemu od naravnog materijala turban, što ga je pokojnik nosio.

Takva turbeta gradila su se kod nas samo u šesnaestom stoljeću, i nema ih mnogo na našem tlu. Najbolji i najstariji očuvani predstavnici toga tipa su turbeta Gazi Husrevbega (umro 1541) i Muratbega Tardića, požeškog sandžaka i prvog mutevelije Gazi Husrevbegova vakufa (umro 1545). Oba su situirana jedno do drugoga s lijevu stranu Gazi Husrevbegove džamije u Sarajevu i oba imaju natpise. Tome istom tipu pripadaju, dalje, dva turbeta u Čajniču, jedno spomenutog čajničkog legatora i hercegovačkog sandžakbega Sinanbega (umro iza 1582) i njegove žene Šemse-kadune, sestre velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića, a drugo nekoga šeha Murat-dede. Od takvih turbeta ima još jedno omanje u Prači i sedam u Banjoj Luci. Od tih banjolučkih u građevnom su smislu svakako najljepše Ferhad-pašino, koje je sagradio sam Ferhad-paša nešto prije 1587, i Halil-pašino na polovini puta između Donjeg i Gornjeg Šehera i u blizini Malkočbegove nekropole. Tome istom tipu pripadalo je i turbe bosanskog sandžaka Kara Osmanbega, oca Malkočbega, koji je, prema Muvekitu, umro 1555 godine. Turbe se nalazi u Kopčićima kod Donjega Vakufa, a danas mu se vide još samo zidine.

Drugi tip turbeta u tlocrtu ima najčešće čisti kvadrat. Takvo je turbe otvoreno sa svih strana, a kupolu nosi kolonada od četiri ili osam stupova, često s vrlo pomno obrađenim bazama, kapitelima i lukovima. Sve je od tesana, kamena. Neka turbeta toga tipa, međutim, nemaju uopće one masivne, kamene kupole. Njen vanjski oblik tu samo imitira lagana žičana mreža, upeta u okolni zid. Unutrašnja je površina kod nekih takvih turbeta u razini same okoline, ili tek nešto uzdignutija, a kod drugih je opet tu visoki podij, a na njemu još i kameni oklop. Najstariji poznati i očuvani predstavnik toga tipa u Bosni jest vrlo elegantno turbe s kamenom kupolicom kraj Aladže u Foči, u kojem je pokopan Ibrahim-beg (umro između 17 i 27 VI 1550), sin osnivača Aladže Hasan-čelebije N a z i r a. Potpuno je istoga oblika, samo s visokim postoljem i turbe kraj poznate Sinanove tekije u Sarajevu, u kojem počiva sam Hadži Sinanaga (umro 1639) i njegova žena S a k i n a, kći Hadži Muhamedova (umrla 1619). Druga dva takva turbeta u Sarajevu na alifakovačkom groblju nastala su za čitav vijek kasnije i mnogo su slabije izrade. Oba je o svome trošku podigao sarajevski kadija Ahmed-efendija Jahja-zade, porijeklom Turkuša, i to jedno na grobu sina Mehmeda Jusufa (umro 1780), a drugo Jusuf-paši, zagonetnom bjeguncu iz Carigrada (umro između 1747 i 1757). Dva turbeta toga tipa sagrađena su i u Mostaru, a oba su s osam stupova i s žičanom kupolom. Jedno je uz Ćose Havadže džamiju, a u njemu su pokopani Hadži Mehmedaga Kreho i, vjerovatno, njegova žena. Potječe iz god. 1760. Žičana kupolica propala je davno, i vrh zida je prekriven kamenim pločama. Drugo je turbe mostarskog muftije i učenog pisca Šeh Juje Ejubovića (umro 1707), a podigao ga je pedesetih godina prošlog vijeka Ali-paša Rizvanbegović. Oba ta turbeta imaju čiste polukružne lukove, kakvi se vide i na romaničkim objektima obližnje dalmatinske obale, a to kazuje, da su te spomenike gradili

domaći majstori. Četiri slična turbeta sagrađena su i u vezirskom Travniku i svačetiri imaju žičanu mrežu umjesto kamene kupole. Jedno je u Šumeću uz kavanu »Derventa«, drugo na Varoši uz Jeni-džamiju, o ostala dva uz glavnu ulicu u Gornjoj Caršiji. Prvo je građeno na osam stupova, a podignuto je nad grobovima Sejha Mehmeda (umro 1780) i njegove žene (umrla 1782). U onom kod Jeni-džamije, koje je također s osam stupova, pokopan je bosanski vezir, rodom Sarajlija, A b d u 1 a h-paša Teftedarija (umro između 1 i 10 II 1785). Od ona pak dva turbeta u Gornjoj Čaršiji jedno, istočno, čuva uspomenu na bosanske namjesnike Muhsin-zade Abdulah-pašu (umro 1749) i Hadži Hafiz Ali Dželaluddin-pašu (umro 1822/3), a drugo (na uglu) je trećeg bosanskog namjesnika Perišan Mustafa-paše (umro krajem 1798). Prvo je građeno na kvadratnoj osnovi i s osam stupova, a drugo čini iznimku među sačuvanim turbetima ovoga tipa: podignuto je na pravilnoj šesterokutnoj osnovi i sa šest stupova na uglovima.

Bosanska turbeta trećega tipa posve su drugačije konstrukcije. U osnovici imaju kvadrat ili paralelogram, a građeni su od mješavine ćerpića, kamena i drveta. Kupole nemaju, nego su uvijek prekriveni daščanim krovom na četiri vode. To su zapravo vrlo jednostavne kućice, upravo kolibe, a podizao ih je najnužnijim sredstvima narod na grobovima derviša iz poštovanja prema takvim ljudima. Na sredini unutrašnjeg popođenog prostora je drveni kenotaf, kao i kod one prve vrste turbeta, a okolo ovčije kožice, na kojim se neuki svijet molio i tražio pomoć posredstvom tih derviša.

Takvih turbeta ima u mnogim našim mjestima. Između derviša i drugih ljudi, čije grobove prekrivaju takvi spomenici, sve do nedavno bijahu u narodu osobito poznati Behram-efendija u Banjoj Luci (prva pola 17. st), Sejh Ibrahim-dede u Docu kod Travnika (turbe ima natpise iz god. 1791/92 i 1830/31), Sejh Ilhami-baba Žepčak u Travniku (pogubljen 1821), Šejh Abdurahman Sirrija na Oglavku kod Fojnice (umro 1846, a turbe mu podigao Ali-paša Rizvanbegović), Ajvaz-dedo u Pruscu i neki drugi. Narodna predaja za Ajvaz-dedu veli, da je došao u Bosnu sa sultanom Fatihom i da je onome kraju velikih usluga učinio. Ta je predaja posve netačna. Ajvaz-dedin mit je svakako plod onih nesređenih prilika prve polovine 18. stoljeća. To jasno pokazuje arhitektura i turbeta i nišana u njemu. Turbe je, doduše, više puta popravljano, pa se ne zna pouzdano, kakav mu je bio najstariji oblik, ali to nedvojbeno potvrđuje kameni nišan uz prednji dio kenotafa. Natpisa na njem nema nikakva, ali se jasno vidi po obliku i ornamentici (trokutići ispod turbana), da pripada obilju takvih spomenika iz 18. stoljeća. Prema tome je predaja, koja Ajvaz-dedu veže za ranija vremena, obična zabluda. Izvori i literatura: Vakufname br. 184, 209 -Manuscripta turcica I 3436 --Man. turcica II 393 -Muvekit I sub god. 962; II sub 1206 i 1247 -Kronika M. E. Kadića X 12 (II); XIII 109, 361; XV 197, 198; XVI 287, 292; XXV 168 -Truhelka, Osvrt na sredovječne kulturne spomenike Bosne, Sarajevo 1914, str. 30, 60-61 -Isti, Gazi Husrevbeg, str. 162-166 -V. Skarić, Grobni natpisi braće Radilovića u Čadovini, GZM XXXIX/1927 -Kemura, GZM XX/1908-XXIII/1911 -M. Mujezinović, Turski natpisi u Sarajevu iz XVI vijeka, Prilozi 11/1951, str. 95-114 -Sabanović, Natpisi na nadgrobnim spomenicima Malkoč-bega i njegovog sina Džaferbega, ibidem 249-257 -Turbe Silahdar Abdulah paše Defterda-revića u Travniku, kalendar Gajret 1/1324, str. 149 -Turbe Muhsinzade Abdulah paše i Hadži Hafiz Ali Dželalije u Travniku, ibidem 150 -Naše starine 1/1953, str. 91-116 -Kreševljaković, Turbeta i mezari oko Begove džamije, Spomenica G. H. 400-godišnjice, str. 38-41 -Isti, Esnafi i obrti I, str. 151 -J. Pospišil, Aus mohamedanischen Friedhofen in Bosnien, Der Bautechiker XXXIV/1914 (Wien), br. 45 (uporedi Hrvatska Revija XVI/1943, br. 11) -Knoll, O muslimanskoj umjetnosti u Bosni -Muhamedanische Grabmalkunst, Mor-genblatt (Zagreb) od 24 XII 1932 -S. M. Traljić, Muslimanski nadgrobni spomenici, kalendar Narodna Uzdanica 1940, str. 192-210 -T. Potokar, Muslimanski nadgrobni spomeniki, Slovenec (Ljubljana) od 10 V 1936 -V. Ćurčić, Lov sa sokolom u Bosni i Hercegovini, kalendar Napredak 1937, str. 9-92 -D. Grabrijan, Muslimansko groblje, Novi Behar XI/1937 str. 71-73 -Š. Sikirić, Tekija na

Oglavku, kalendar Gajret 1941, str. 42-51 -Đ. Mazalić, Biograd ili Prusac, GZM 1951 -»Srđ« 1/1902 (Dubrovnik), str. 749-750.

OBRANBENA ARHITEKTURA

Rijetko u kojoj zemlji ima toliko starih utvrda i kula, koliko u Bosni i Hercegovini. Jedan dio tih utvrđenja nastao je u srednjem vijeku, a drugi, manji, pod turskom vladavinom. Te nove, turske utvrde imaju znatno drugačije i nove oblike, pa i stari, srednjovjekovni gradovi u tim novim prilikama osjetno mijenjaju svoje lice, i vojna arhitektura kreće tu novim putem.

Među razlozima, koji su označili put toj novoj vojnoj arhitekturi, bio je svakako od najodlučnije važnosti izum vatrenog oružja, koje se prvi put javlja u četrnaestom stoljeću, i koje su Turci mnogo upotrebljavali u svojim vojnim akcijama. Barut je iz temelja izmijenio način dotadašnjeg ratovanja, a time onda i oblik fortifikacionih objekata. Visoki bedemi i još visočije kule srednjovjekovnih gradova postali su tada izvrsna meta tome novom oružju, topovima, i bedemi se snižavaju i podebljavaju, a preostale kule služe otada samo kao stražarnice i osmatračnice. Istodobno pridolazi potreba i obrane istim oružjem, pa se unutar bedema, obično na uglovima tvrđave, izgrađuju novi i najvažniji obrambeni dijelovi, a to su bastioni ili t a b i j e, na kojim su se smještavali topovi za obranu. Te prepravke počele su se provoditi na tome tlu i prije Turaka, a pod turskom upravom su još jače pospješene. Lijepi primjeri takve prepravke starih gradova opažaju se u Jajcu, Tešnju, Vranduku i još nekim gradovima. Ali se to prilagođavanje utvrde novom načinu ratovanja iza pada Bosne vršilo i na jedan drugi način: stare kule i bedemi nisu se dirali, već bi se tabije podizale na neizgrađenom terenu u blizini, a onda cio prostor opasao novim bedemom. Karakteristične primjere takve dogradnje i proširenja nalazimo u Jezerskom, Bužimu i Vranograču na Bosanskoj Krajini.

Kamene utvrde na našem tlu bijahu u srednjem vijeku dvori feudalaca, u kojim su oni stanovali i iz kojih su se branili, a pod turskim gospodstvom dobivaju nešto drugačije značenje i postaju utvrđenim središtima stalnih i plaćenih turskih vojnih posada, koje su se dijelile u više rodova i imale u svakoj takvoj tvrđavi posebnog zapovjednika, dizdara. A za tu brojnu posadu trebalo je u tvrđavi i više prostora, u kojem će živjeti. Artiljerija je bivala sve opasnija, i kuće se nisu smjele graditi, da im neprijateljski top ne bi zapalio krov, pa su se u tu svrhu ispod kula i tabija pravile u zemlji dosta prostrane i na svod građene zemunice. Usto u tim turskim tvrđavama izrastaju i novi elementi, baština orijentalne kulture, a to su banjice za kupanje i džamija s munarom za posadu, koja se nije smjela udaljivati izvan bedema, a to sve bitno mijenja lice srednjovjekovnih gradova.

Dolaskom Turaka u ove strane nestalo je starih granica, a nastale nove prilike i potrebe. Mnoga dotadašnja utvrđenja izgubila su pomicanjem granica stratešku važnost, pa su odmah u početku ili kasnije napuštena. Mnoga su opet takva utvrđenja po važnijim prolazima i pograničnim mjestima posve nanovo sagrađena, a to su tvrđave u Mostaru, Trebinju, Žepču, Derventi, Tuzli, Gradačcu, Duvnu, Prijedoru, Banjoj Luci, zatim Donji grad. u Srebrenici, Novi grad u Ključu, Donji grad u Kozarcu, Novi Novi u Bosanskom Novom, i, napokon, Novi grad u Stijeni na Bosanskoj Krajini, koji je ujedno i najtvrđi turski grad u Bosni i Hercegovini.

Srednjovjekovni gradovi na Istoku imali su mnogo duže bedeme, negoli oni na našem tlu u srednjem, pa i novom vijeku. Tamo su oni opasivali i štitili i gotovo cijelo naselje pod tvrđavom. Zanimljivo je, da Turci nisu raširili taj tip grada na našem tlu. Jedine takve primjere kod nas pokazuje stari grad u Jajcu i Vratnik u Sarajevu, gdje gradski bedemi obuhvataju i dobar dio varoši. Ne zna se, kad su nastali bedemi u Jajcu, a oni oko Vratnika u Sarajevu započeli su se graditi 1729 i s malim prekidima završeni tek 1739 godine. Nije čudo,

da je gradnja toliko trajala, jer je površina, koju ti bedemi obuhvataju, razmjerno ogromno velika.

Bedema oko naselja bilo je, istina, i po nekim drugim našim varošicama, ali su oni tu posve drugačije konstrukcije i tipa. Nisu građeni od kamena, nego, uglavnom, od drvenog materijala, ponajčešće od hrastovine. Konstrukciju su činili brvna ili jako kolje, opleteno šeperom, te debeo nasip zemlje izvana. Oko toga nasipa bio je obično dubok i širok rov, zvan hendek ili šarampov. Iznad glavnog ulaza u unutrašnjost stajala je posebna visoka stražarnica, također od drveta, a u unutrašnjosti je negdje bila kula za barut i streljivo te jedna ili više tabija. Takve utvrde zvale su se palanke i građene su mahom u naseljima, koja su se sterala na ravnici, pa se to ime često prenosilo i na samo naselje. Takve su utvrde bile, na pr., u Kupresu, Kobašu, Čovki, Brčkom, Zalomu itd. Nije se nijedna očuvala. Na njih još samo sjeća više lokaliteta, koji se zovu Palanka.

U poglavlju o stambenoj arhitekturi opisao sam i kamenu kulu od više katova, u kojoj su živjeli turski feudalci sa svojom porodicom. Ovdje ću napomenuti još samo to, da je takav isti oblik kule po mnogim našim mjestima služio u druge, upravne i obrambene svrhe. Jedne su građene po središtima nekih kapetanija, i u njima su kapetani uredovali, a druge su opet podizane izvan tih sjedišta, po važnim prolazima, i u njima su stajali vojnici kapetanije kao straža na putu, gdje je prolaz bio opasan. Neke od tih obrambenih kula imale su i bedem oko dvorišta, pa su bile kao kakve male tvrđave. Takva je, na pr., bila kula u klancu Lipeta kod Konjica, a pripadala je mostarskoj kapetaniji.

Po mnogim našim klancima i pograničnim mjestima umjesto kamenih kula, kojih je gradnja bila skupa i dugotrajna, podizane su utvrde manjih mjera i jednostavnijeg oblika. To su zgrade s jednim katom. Prizemlje je uvijek ozidano iz kamena i imalo je niz puškarnica ili mazgala za obranu, a kat je bio od drvenog materijala, gotovo redovito od hrastovine. Takve utvrde zvale su se čardaci, a bilo ih je mnogo osobito prema Slavoniji, Hrvatskoj, Dalmaciji i Crnoj Gori. Do nas nije nijedan dopro, ali im čest spomen pa i opis i danas u narodu čuva narodna junačka pjesma.

Sve te vrste utvrda podizala je i održavala država o svome trošku, ali se kadikad u tu svrhu udarao i namet na narod, a ima nekoliko i takvih primjera, gdje su sami zapovjednici na svoj račun popravljali svoju utvrdu. O radovima na izgradnji ili popravku tvrđave brinuli su se u ime države bina-emin (građevni povjerenik) i bašmimar ili sermimar (glavni graditelj) Bosanskog pašaluka. I jednog i drugog službenika postavljao je bosanski vezir, prvoga za svaku gradnju posebno, a drugoga stalno. Bina-emin je bio upravni, komercionalni službenik, a bašmimar uvijek stručna osoba, koja je ustanovljavala potrebu i troškovnik izgradnje ili popravka te davala projekt i izvodila samu gradnju.

Na izgradnji ili popravku tvrđave radili su čerahori, zidari, lagumdžije i dunđeri. Svi su ti majstori bivali domaći ljudi, najvećim dijelom kršćani. Zidari (duvardžije), lagumdžije i dunđeri radili su pod plaću, a čerahori besplatno, jer je postojala nametnuta obaveza nekih sela, da daju besplatne čerahore za gradnju i popravak utvrda, mostova i nekih drugih državnih objekata. Iz raznih se izvora zna, da je, na pr., Fojnica uvijek davala lagumdžije, a Mostar, Ljubinje, Prijedor, Zenica, Jajce i Srebrenica čerahore, zidare i dunđere. Ti domaći majstori odlazili su na rad i izvan Bosanskog pašaluka. Tako je, na pr., god. 1685 došao u Mostar ferman, da Hercegovački sandžak opremi 300 majstora kršćana za popravak grada čak u Budimu. A god. 1693 izdat je ferman, kojim se traži, da Bosna pošalje 300 majstora zidara, kamenara i tesara za popravak bedema beogradske tvrđave. Sve to upućuje, da su domaći ljudi bili majstori svoga zanata, a to potvrđuju i brojni očuvani spomenici, koje su oni izvodili. Izvori i literatura: Ferman u Vakufskoj direkciji u Sarajevu br. 96 -Sidžili V 48, 86, 91; XI 24, 26, 57, 58; XXVIII 113; XXX 172; XXXI 176; XL 160; XLI 6, 26, 66, 92, 96, 152; XLII 90, 118; XLIII 130; XLIV 14, 16; XLV 68; XLVII 115, 120; XLVIII 118; XLIX 149 -

Mostarski sidžil u Orijent. institutu u Sarajevu br. 965 -Manuscripta turcica I 4930 -Man. turcica II 136, 165, 218-222 -Isprava u Orijentalnoj zbirci Jug. akademije u Zagrebu br. 10 -Truhelka, Pabirci iz jednog jajačkog sidžila, GZM XXX/1918 -St. Novaković, Palanka -palanga -poluga -brvenik, Godišnjica N. Cupića 11/1878 -Truhelka, Naši gradovi, Sarajevo 1904 -D. Mazalić, Stari grad Jajce, GZM 1952 -S. M. Traljić, Sarajevski grad Vratnik, Sarajevo 1937 -Ing. E. Steinman, Nalaz temelja stare turske tvrđave u Petrinji, Tehnički vjesnik (Zagreb) LIX/1942 -Kreševljaković, Kapetanije i kapetani u Bosni i Hercegovini, Godišnjak Istoriskog društva Bosne i Hercegovine 11/1950 -Isti, Prilozi povijesti bosanskih gradova pod turskom upravom, Prilozi 11/1951 -Isti, Naši stari gradovi, Naše starine 1/1953, te brojni drugi izvori i literatura, navedeni u toj posljednjoj studiji.

ZAVRŠNE MISLI Osmanlijska arhitektura nastala je kao poseban podmladak islamske umjetnosti u Maloj Aziji i razvijala se uporedo s osmanlijskom državom. Kad je presađena na Balkan i u Bosnu, još se nalazila u fazi razvoja, bez ustaljenih oblika i formirane građevne tradicije. Taj razvoj na našem tlu može se posve jasno pratiti i na pojedinim spomenicima. Pogledamo li, na pr., tlocrt Ajasbegova hamama u Sarajevu iz god. 1477, pa tlocrt džamije hercegovačkog krajišnika Hamzabega, što je do drugog svjetskog rata stajala u Ortakolu u Foči, i druge ostatke spomenika iz petnaestog vijeka - svuda se zapaža neodređenost formi, traženje novih i boljih oblika. Ta, može se reći, početna faza ove arhitekture traje na čitavu prostoru turske carevine sve do prve pole šesnaestog stoljeća, upravo do glasovitog graditelja Kodža Mimar Sinana (1489 -1588) i njegovih vrsnih učenika. Od njihova doba osjeća se znatan napredak u građevnoj umjetnosti prema onoj iz ranija dva stoljeća. Arhitektura u toj drugoj fazi ima potpuno izbalansirane oblike i već ustaljenu građevnu tradiciju. Uvod u tu novu fazu osmanlijske arhitekture na našem tlu bile su Gazi Husrevbegove građevine u Sarajevu, koje su u četvrtom deceniju šesnaestog stoljeća na svu priliku gradili Mimar Sinan i njegovi učenici. U tome stoljeću nastao je, kako u Bosni, tako i na širokom prostoru turske carevine najveći broj onih vrijednih spomenika te umjetnosti, i to stoljeće može se s punim pravom označiti, kako se ono kaže, zlatnim vijekom osmanlijske arhitekture i umjetnosti uopće. Takav se zamah nikada poslije toga stoljeća nije osjetio. Iz toga proizlazi, da je razvoj osmanlijske arhitekture po svima pokrajinama, pa tako i na našem području potpuno kongruentan s osvajanjima i širenjem ekonomske moći osmanlijske države. Počevši već od polovice sedamnaestog stoljeća, a osobito od onog katastrofalnog poraza turske vojske pod Bečom 1683, tursko oružje doživljava neuspjeh za neuspjehom, a u stopu s time opada i građevna umjetnost. Dakako, da se taj nazadak osjetio i na našem području. Nema više onih bogatih zadužbina i sjajnih spomenika šesnaestog stoljeća, a ako se koji objekt i osnuje, on je prema onim iz 16. stoljeća ponajčešće male umjetničke vrijednosti. Tu i tamo niče još pokoja džamija, medresa, ćuprija ili kupatilo, ali se najveći dio građevne djelatnosti svodi, uglavnom, na popravke i podizanje manjih objekata, kao što su, na pr., drveni mostovi preko manjih rijeka, česme, manji hanovi, stambene kuće i drugo.

U svim tim arhitektonskim spomenicima Bosne i Hercegovine, što nastadoše tokom turskoga gospodstva u ovim stranama, utjecaj orijentalne umjetnosti i duh Orijenta nepobitan je. No, ti utjecaji Orijenta nisu nipošto eklektički poprimljeni. Domaći graditelji i žiteljstvo poprimivši te orijentalne oblike uvijek su ih prilagođavali ekonomskim prilikama svoje sredine i domaćim tradicijama i tako ih transformirali u gotovo specifičan arhitektonski izraz. To nam najbolje dokazuje arhitektura stana, koja je ujedno i najobilnija na našem tlu.

Bosansku arhitekturu turskoga perioda karakterizira horizontalizam, ekonomičnost i vezanje za mjerilo čovjeka. Otud se nijedan spomenik te arhitekture, pa ni onaj javni, ne nameće svojom glomaznošću, već se svojim čistim plohama i čednim dimenzijama skladno

ukomponirao u svoju okolinu. Široki slojevi esnafskog građanstva osjetili su funkcije pojedinih oblika te arhitekture i potpuno se saživili s tim oblicima. Ta je arhitektura stoga nenametljiva, ona gotovo korespondira s motriocem. Ona je više strukturna, slikovita i pejsažna, negoli monumentalna. Velika je razlika između spomenika te arhitekture, izraza ondašnje životne stvarnosti, i kasnijih velebnih palača u evropskim pseudo-stilovima te monumenata maursko-egipatske građevne škole (Vijećnica u Sarajevu), koji stoje u punoj disharmoniji s okolinom i koji su ostali potpuno odvojeni od shvaćanja naroda. I koliko je god ta arhitektura u svojoj biti vezana za strane, orijentalne oblike, ona je na ovome tlu poprimila i specifičnu, domaću notu, pa je slobodno smijemo označiti i našom. Te spomenike, istina, nadahnuli su ljudi izvana, ali su ih gradili, klesali i dotjerivali naši ljudi. A upravo taj kolorit Orijenta i domaćih tradicija daje Bosni i Hercegovini u arhitektonskom smislu posebnu fizionomiju i odvaja ih od ostalih naših zapadnih i sjevernih pokrajina. A u tome upravo i jest vrijednost te arhitekture. RESUME LES CONSTRUCTIONS D'ARCHITECTURE TURQUE EN BOSNIE ET EN HERZEGOVINE Lorsqu'au XVeme siecle, les Turcs penetrerent jusqu' au coeur de la penin-sule balkanique, une epoque entierement nouvelle commenca dans l'histoire poli-tique et culturelle de la Bosnie et de l'Herzegovine. Par suite, les habitants de ces deux provinces tomberent sous 1* influence directe de la culture orientale et par l'intermediaire des religions et des coutumes ils adopterent progressivement toutes les branches de l'art islamique. Deux de ses branches ont atteint la une impor-tance toute particuliere: l'architecture turque et la singuliere facon orientale de placer les constructions dans la nature et les lieux habites. Au cours d'une periode tres breve qui ne depasse pas meme un siecle s'eleverent la des centaines, voire des milliers d'ouvrages d'architecture tres differents tant par leur forme que par leur destination, ce qui donna naissance a des agglomerations et des villes entieres d'un style tout particulier. C'est ainsi que le cote plastique de la Bosnia et de l'Herzegovine se trouva change presque du jour au lendemain et que ces-provinces acquirent leur expression orientale specifique qui s'est conservee jusqu'a nos jours. Parmi les ouvrages d'architecture civile, les maisons d'habitation sont certai-nement les plus nombreuses et les plus interessantes par leur architecture interie-ure, et parmi les edifices religieux cinq mosquees, par leurs minarets, donnent a ces provinces un cachet expressif. A cote de ces deux categories de construction il y avait encore bon nombre de »mekteb« et de »medresa« (ecoles primaires et secondaires) de »tekija« et »hanikah« (couvents et ecoles de derviches) de »sakat-kula« (clochers) pour indiquer et sonner l'heure sur une horloge a la turque, ensuite des »česma« et »šadrvan« (fontaines) des »hammam« (bains publics), ensuite les etablissements de vente: bouticjues, magasins, »daira«, »bezistan« caravanserails et »han«, enfin des monuments commemoratifs et d'architecture militaire. Les fondateurs de ces nombreux ouvrages se recrutaient pour la plupart parmi les indigenes de toutes classes et toutes professions. Les architectes eux-m£mes furent tout d'abord pour la plupart des maitres turcs, mais avec le temps ils furent evinces par les indigenes et les maitres de la cote dalmate. L'architecture de la periode turque dans -ces regions est caracterisee par les lignes horizontales et la construction a l'echelle de 1' homime c'est pourquoi tous les ouvrages s' adaptent harmonieusement a leur entourage. Les memes raisons font que cette architecture ne s'impose pas mais qu'elle corespond presque a l'ob-servateur, elle est plutot structurale, picturale et pavsagiste que monumentale. Et precisement ces cotes specifiques de

l'architecture separent ces deux pays des autres provinces yougoslaves, excepte la Macedoine, et en constituent la valeur speciale. Pour la premiere fois cette etude essaie de donner une vue d'ensenble systematique et generale de ces constructions ensuite de souligner les caracteres de leurs differents genres aussi bien que la part respective de l'Orient et des peuples indigenes dans la creation de cet art. On a eu soin d' y ajouter les elements nćcessaires pour une etude approfon-die de ces constructions: a la fin des chapitres sont mentionnees les sources connues et la bibliographie des clii'fćrentes auestions.

Munib Maglajlić SKICA ZA PREGLED BOŠNJAČKE KNJIŽEVNOSTI Znakovi vremena, zima-proljeće 2000, vol. II, dvobroj 7/8, str. 181-202.

ABSTRACT

Munib Maglajlić u ovom tekstu daje kratak pregled bošnjačke književnosti: počevši od usmene književnosti i njenih različitih oblika u prozi i stihu, i to pojedinačno definira i u osnovnim crtama opisuje lirsku pjesmu, baladu i romansu i epsku pjesmu s jedne strane, te daje podatke o junacima ovih pjesama, donosi podatke o strukturi usmene priče, njenim podvrstama i opisuje ih. Također, kratko predstavlja književnost poznatih autora, i to od srenjevjekovne - sa dragocjenim pismima, darovnicama i poveljama bosanske vlastele, preko književnosti osmanskog perioda - kako na orijentalnim jezicima, tako i alhamijado - u prozi is stihu, sa gazelima, kasidama, tahmisima, mesnevijama, epitafima, didaktičkim i mističkim spjevovima, sa jedne, i putopisima, filozofskim i teološkim raspravama, historijskim kronikama i pravnim djelima sa druge strane,uz pregled imena autora.

Treći segment bošnjačke književnosti kojeg Maglajlić predstavlja u ovom tekstu jeste književnost austro-ugarskog perioda, gdje uz karakteristike književnih ostvarenja daje i osnovna imena autora i uz same nazive djela, smještajući ih u prostor i vrijeme, izriče i suštinske podatke o djelima i pravcima kojima pripadaju, kao i općim, kulturnim i društvenim pojavama u kojim ovakvi autori i ovakva djela izrastaju. Međuratna i savremena bošnjačka književnost su također dijelom ove skice, gdje autor također pominje najznačajnija imena, pravce i djela suvremene bošnjačke književnosti, i jezgrovito daje informaciju o njihovim osnovnim svojstvima.

SKICA ZA PREGLED BOŠNJAČKE KNJIŽEVNOSTI

Kao i u primjeru drugih nacionalnih književnosti, bošnjačka književnost se također odvija u dva glavna toka, koje čine usmena književnost, na jednoj i pisana književnost, na drugoj strani. Uobičajeno je da se usmena književnost razmatra izvan dijahronijske razdiobe, tj. žanrovski (lirska pjesma, balada, epska pjesma, usmena predaja i sl.), dok je u primjeru pisane književnosti uobičajen pristup posredstvom dijahronijske podjele (npr. srednjovjekovno, osmansko, austrougarsko, razdoblje između dva svjetska rata i sl.), a onda se u okviru svakog izdvojenog razdoblja dalje vrši žanrovska podjela različitih vrsta lirske pjesme, dramskih te proznih oblika (roman, pripovijest, pripovijetka, kratka priča i sl.).

USMENA KNJIŽEVNOST

Bošnjačka usmena književnost zabilježena je u raznolikim i razuđenim oblicima, u rasponu od najkraćih (poslovica, zagonetka, pitalica i sl.) do najdužih (epovi i od preko dvanaest hiljada stihova). Kao cjelina, bošnjačka usmena književnost se može dalje dijeliti na onu koja je

oblikovana stihom, na jednoj, te onu u prozi, na drugoj strani. Prvu skupinu djela oblikovanih stihom čine različite vrste lirske pjesme, drugu balade i romanse, a treću bošnjačka epika. Bošnjačka usmena književnost u prozi može se podijeliti na: priče o životinjama, bajke, novelističke, šaljive i druge priče sa izrazitim crtama fabuliranja, na jednoj, te legende, predaje i anegdote te druge kratke prozne oblike u kojima fabula nije razvijena (npr. poslovica i vic), na drugoj strani.

Lirska pjesma

Među lirskim vrstama bošnjačke usmene književnosti posebno se izdvaja ljubavna pjesma sevdalinka (prema turcizmu sevdah - ljubav, ljubavna čežnja, zanos), nastala u sredinama većih i manjih gradskih sredina oblikovanih pod istočnjačkim utjecajem, nakon propasti Bosanskog kraljevstva i pada srednjovjekovne Bosne pod osmansku vlast. U sevdalinci je došlo do plodotvornog spoja istočnjačkih elemenata sa zatečenom slavenskom tradicijom.

U muzičkom pogledu je to vidljivo u prožimanju starobosanskog poravnog napjeva sa raličitim melizmima i tzv. prekomjernom sekundom. Najčešći oblici stiha u sevdalinci su epski (nesimetrični) deseterac, simetrični i nesimetrični osmerac, jedanaesterac, trinaesterac te lirski (simetrični) deseterac, obično u rasponu od 5 do 15 stihova. Melostrofu, tj. oblik pjevane strofe, odlikuju raznoliko izmjenjivani pripjevi. Pjevana je u različitim prilikama, bez muzičke pratnje ili uz pratnju saza te u novije doba harmonike. Sevdalinka je na upečatljiv način izrazila osjećanje ljubavne radosti, snovite čežnje ili treperavog iščekivanja susreta sa voljenim bićem, ali i ponor beznađa i ljubavnog očajanja te osjećanje bezizlaza, usljed neostvarene ili neuzvraćene ljubavi, vjerolomstva i iznevjerenog očekivanja. Posebnu odliku sevdalinke čine lokalna obilježja: u brojnim primjerima ova je pjesma zapamtila sasvim određene pojedince, djevojke i mladiće koji su ljepotom, držanjem ili učešćem u zgodama oko ašikovanja privlačili pažnju usmenih lokalnih pjesnika. Ušavši jednom u pjesmu, ove su ličnosti započinjale svoj "novi život", u zamršenom toku koji je najčešće teško pratiti: junaci opjevanih zbivanja potiskivani su novim zgodama, koje su imale svoje vedre ili tužne sudionike. Najranija vijest o sevdalinci vezana je za drugu polovicu XVI st., ali je ova pjesma vjerovatno nastala još ranije. Sevdalinka je plodotvorno odjeknula i u lirici bošnjačkih pjesnika novijeg doba (Bašagić, Ćatić, Đikić, Humo i dr.).

Od ostalih lirskih vrsta zavrjeđuju pažnju pjesme uz rad, svadbene, uspavanke i šaljive. Pjesme uz rad pjevane su uz žetvu žita, uz rad oko kukuruza, duhana, vinove loze, maslina. Čule su se na zajedničkim poslovima (mobama) kada je trebalo plodove ljeta pripremiti za jesen i zimu. Svadbene pjesme pratile su različite dijelove svadbenih običaja, u skladu sa islamskim životnim načelima i praksom (uz kretanje svatova, uz traženje nevjeste, uz krnanje mlade, uz svođenje mladenaca i sl.). Raznovrsnu skupinu bošnjačkih lirskih pjesama čine uspavanke. Pjevane nad djetetom u bešici, izražavale su materinsku želju za sprječavanjem uroka i posvemašnjim zaštićavanjem čeda. Na raznovrsnost uspavanki ukazuju već i različiti oblici stiha kojima je spjevana: sedmerac, simetrični i nesimetrični osmerac, epski deseterac. Šaljive pjesme spadaju među one lirske vrste koje su slabije bilježene i općenito manje proučavane. Znatnu

rasprostranjenost u bošnjačkoj sredini imale su pjesme u kojima smijeh izvire iz veselih zgoda koje izaziva nespretni mladić u silnoj želji da se što prije nađe u blizini drage. Vedrim humorom odlikuju se neke šaljive pjesme u kojima smijeh izaziva nakaradno prikazivanje supruga. Jedan broj šaljivih pjesama zasnovan je na "događanju nemogućeg". Zbivanje u nekim šaljivim pjesmama slikovito je preneseno u životinjski svijet. Šaljivim pjesmama pripadaju također one koje su odrasli pjevali maloj djeci u cilju uveseljavanja i zabave. Zapravo su ove pjesme dio igre i za njihovo potpunije razumijevanje neophodan je opis koji objašnjava tok igre i mjesto pjesme u njenom toku

Balada i romansa

Balada i romansa prisutne su u bošnjačkoj usmenoj književnosti u raznolikim i razuđenim oblicima. Termin balada čuva sjećanje na vezu ove pjesme sa plesom (prema tal. balare - plesati) uz koji je u zapadnoevropskim književnostima pjevana. U bošnjačkoj baladi plesu odgovara žensko kolo, u kojem je pjevana poravnim napjevom, najčešće bez pripjeva i melizama svojstvenih sevdalinci. Bošnjačka usmena balada oblikovana je najčešće stihom desetercem, uglavnom epskim (nesimetričnim), rijetko lirskim (simetričnim), te osmercem (mnogo češće simetričnim nego nesimetričnim), kao i trinaestercem, u rasponu od petnaestak do preko dvije stotine stihova.

U ženskom dijelu repertoara pjevana je na sijelima u kolu i mimo njega, skupno i pojedinačno (ponekad uz okretanje tepsije kao pratnju). U muškom dijelu repertoara pjevana je obično uz pratnju saza, a u novije doba harmonike, pa i violine. S obzirom na tematski raspon, bošnjačka balada može se podijeliti u šest skupina, s mogućnošću daljnje podjele: o djevojci zle sreće, o smrću rastavljenim dragim, o zlosretnoj nevjesti, o nesretnim supružnicima, o ojađenim roditeljima, o različitim sukobima u porodici. Stradanje smrću rastavljenih dragih - u kojoj tragično zbivanje izaziva materino nametanju sinu nevoljene nevjeste - jedna je od najomiljenijih tema u bošnjačkoj baladi, o čemu svjedoči više desetina zabilježenih varijanata, u kojima se smjenjuju imena dragih (Omer i Mejrema, Mujo i Ajkuna, Mehmed i Fata i sl.).

Brojnošću se izdvajaju također pjesme iz treće skupine, o tzv. smrznutoj nevjesti, koja na putu u novi dom prolazi kroz oluju i susnježicu, kao predskazanje ledenog dočeka u mladoženjinoj kući, koji za nju bude koban. Kao i u primjeru sevdalinke, lokalna obilježja čine jednu od glavnih odlika bošnjačke balade i predstavljaju njezinu osobenost: znatan dio ukupnog bošnjačkog baladičnog pjevanja vezan je za nekoliko pjesama sa lokalnim obilježjima, koje predstavljaju pjesničko uobličenje određenih mjesnih ili pokrajinskih zbivanja koja su privukla pažnju usmenih pjesnika, hroničara i očevidaca. Teme kao što su pogubljenje braće Morić ili na smrt osuđenog Ibrahim-bega (Kusture) - u usmenoj predaji "hafiza Kusture" - u Sarajevu, te pogibija Hifzi-bega Đumišića kod Bijeljine bile su toliko privlačne da su prenošene začuđujuće dugo te daleko od zavičaja pjesme. Tu spada i jedan broj manje rasprostranjenih lokalnih pjesama, a ovoj skupini pripada svakako najznamenitija bošnjačka i južnoslavenska balada općenito - Hasanaginica (1774), koja pjeva o nekoj davnašnjoj obiteljskoj tragediji u bošnjačkoj aginskoj porodici, a

sukob junaka u njezinoj osnovi tragičan je nesporazum među supružnicima, koji, u skokovitoj radnji tipičnoj za većinu balada, neodgodivo vodi raspletu.

Višestruko je zanimljiva za proučavanje bošnjačke balade pjesma o pogibiji sarajevskih janičarskih prvaka Morića, Hadži Mehmeda i Ibrahim-age, kolovođa bune iz sredine XVIII st., koja u neprekinutom usmenom prenošenju živi dulje od dva stoljeća, a o opjevanom događaju sačuvane su i usmene predaje, i svjedočenja ljetopisaca-savremenika, i pjesnički zapis u obliku tariha na turskom jeziku. Romansa je pjevana na sličan kao i balada, ali vedrijim napjevom, a uobličena je najčešće epskim desetercem te trinaestercem, sedmercem i jedanaestercem, u manjem rasponu stihova od balade. Tematski se može podijeliti u četiri skupine: o nestašnom i preduzimljivom momku (djevojci), o ljubavnom nadgovaranju, o strasnom susretu, o ljubi u nevjeri. Vedrina je temeljna crta bošnjačke romanse. Na drukčiji način od balade, koja u žalobnom tonu pjeva o stradanju pojedinca, izazvanom tragičnom osjetljivošću, različitim strastima i osjećanjima ili izvanjskom silom - romansa vedro, često i sa humorom i raspusno, pjeva o ljubavi koja pobjeđuje. Doživljaj svijeta zato je u romansi općenito vedriji nego u baladi, za čije junake nema izlaza ni izbavljenja. Romansa pjeva o ljubavi razdragano i poneseno, izričući na taj način i pohvalu životu. Ljubav, tačnije ljubavna igra, u romansi je shvaćena kao vrhunaravni smisao života.

Epska pjesma

Najstariji poznati sloj bošnjačke epike vezan je za prostor srednje Bosne, na kojem izrasta njezin središnji junak, Đerzelez Alija. U oblikovanju epskog Đerzeleza značajno učestvuje historijski Gurz Ilyas, o kojem upečatljivo svjedoči njegov savremenik, turski hroničar Ibn Kemal. Epski Đerzelez ulazi tako, još za života svoga historijskog prednika, na "velika vrata" u bošnjačku usmenu epiku. Epski životopis ovog junaka bogatiji je od svih drugih bošnjačkih junaka, on se susreće i nadmeće sa najvećim brojem suparnika iz suprotstavljenih tradicija, o njemu, njegovoj snazi, njegovom konju, njegovom oružju, biljezima koji svjedoče o njegovim epskim podvizima i slično kazuju brojne predaje. On je jedini bošnjački epski junak -u stoljetnom snu, skriven u pećini u planini - čiji se spasilački dolazak očekuje u odsudnom času za život njegova naroda. Pjesnici bošnjačke epike su oblikovali - kao suprotnost klasičnom epskom junaku -samosvojni lik poznat kao Budalina Tale (Od Orašca Tale, Ibrahim Tale), čijem je izrastanju doprinio historijski Tale Ličanin, buntovni Krajišnik koji je poginuo kod Banje Luke 1637. godine.

Nastanak lika Budaline Tale s razlogom je doveden u vezu sa čaušem svatovskog veselja, čiji je izgled dao usmenom pjesniku osnovu za građenje junaka iz kojeg je progovorio čovjek iz naroda sa obje noge na zemlji, koji je suprotstavljen uobičajenom sjaju klasičnog epskog junaka:"...Nema Tale kadifli čakšira, nego čohane otrcane; nema na njem zlatom vezenih ječerma, nego ćurak od medvjeda, rukavi poderani; ne pokriva njegovu glavu kapa zrdalija ili

finofes, već kapa od jazavca ili kao što na jednom mjestu vele, kapa od dva vuka. Na kapi nema junačkih čelenaka, nego trista praporaca. Ne nosi on toke i ilike, ni pozlaćene šipke, da mu sablja ne okači pleća. Ne steže se mukademom pasom, već ličinom, a nema ni okovanih pala, nego nosi čavlenu batinu, u kojoj je do pet stotina i hiljada klinaca..." (N.Tordinac) Tale umije što drugi ne umiju; Tale može što drugi ne mogu; Tale smije što drugi ne smiju. I ništa neće biti neočekivano od ovog nepredvidivog junaka, "naherenog delije" (R.Durić), jer svi - i na "turskoj" i na "kaurskoj" strani - znadu da je Tale jedan i jedinstven. Neponovljiv. Nepodmitljiv i nepotkupljiv. Smiješan i strašan istovremeno. Nehajan prema sebi i svome i nesebičan do samozaborava. Istinski plemić milosrđa koji sve dijeli i sebi ne ostavlja ništa. Najveći bekrija bošnjačke usmene epike. Šeret do urnebesa i pogubno istinoljubiv u isti čas. Ali nadasve, Tale je neumorni veseljak i šaljivdžija - "čauš naše narodne pjesme", kako je primijetio Tordinac, tj. pokretač i glavni junak svih urnebesnih lakrdija krajišničkog četovanja. Kralj smijeha, bez podsmijeha, osim na vlastiti račun. Junak "bajatijeh leđa" (R. Durić), koji može ponijeti i podnijeti što drugi ne mogu, što je uzrok njegovog dubokog urastanja u tlo pučkog kazivanja. Ličko i zapadnobosansko krajište također je pjesnički zavičaj mlađeg razvijenog sloja bošnjačke epike, čiji su naizrasliji junaci Mustaj-beg Lički i braća Hrnjice, prije svega Mujo i Halil. Neosporni zapovjednik bošnjačkog krajišničkog četovanja, Mustaj-beg Lički je u svom epskom liku objedinio osobine i sažeo ugled i vojničku slavu nekoliko bihaćkih kapetana, od razdoblja s kraja XVI do vremena Mustaj-bega Hasumovića iz druge polovice XVII stoljeća (Đ. Buturović).

U oblikovanju epskog Muje Hrnjice važan udio je po svemu sudeći dao neki Mustafa Turčalović, koji se spominje u carskom fermanu upućenom Mehmed-paši Vuči, povodom burnih događaja u Krajini 1637. među šestericom Krajišnika čije je glave sultan tražio, povjerovavši da su oni prilikom uzimanja otkupa za jednog uglednog sužnja prisvojili četrdeset hiljada groša. Međutim, naspram oskudnog životopisa historijskog pretka Muje Hrnjice, stoji u narodnoj tradiciji, u usmenoj predaji, raskošna epska biografija ovog junaka, opjevanog u velikom broju krajišničkih pjesama. Sačuvane su predaje o Hrnjičinu porijeklu, dolasku u Krajinu, obznanjivanju junaštva, neranjivosti olovnim metkom, pogibiji napadom iz potaje, iz busije. Kao i drugi znameniti epski junaci, Mujo ima čudesnog, nepobjedivog konja, čiji se tragovi, zajedno s tragovima njegova koplja, pokazuju s koljena na koljeno, zna se za njegovu kulu u Kladuši, njegov bunar, njegov grob u Petrovoj gori i slično, sve to u znaku njegovih opjevanih pothvata, u kojima je često u društvu svoje braće i drugih krajiških epskih junaka. Legendarno je premoćno odnijelo prevagu nad historijskim, pjesma je prekrilila zbilju, epski je junak - ponijevši sjećanje na historijsku ličnost - u brojnim pjesmama bezbrojnih neznanih usmenih pjesnika proživio svoj "novi život", bujna predaja, a ne štura povijest roji asocijacije kada se spomene njegovo ime. Visok stupanj samosvojnosti bošnjačke epike, kao važne etape u razvoju ukupne balkanske epike, utvrdio je niz glasovitih istraživača u stoljetnom slijedu, od F. Kraussa i L. Marjanovića, preko M. Murka, G.Gesemanna, M. Parrya, M. Brauna, A.Schmausa, do A. B. Lorda i Đ. Buturović, koja ustanovljava da su značajke bošnjačke epike u "njenom višestoljetnom trajanju, u njenoj samoniklosti, samosvojnosti, utemeljenosti na povijesnim zbivanjima te u njenom izražavanju u više tipova i oblika, što je uvjetovalo mogućnost njene podjele (pjesme o junacima Krajine,

krajišnicima, unđurske pjesme, pjesme crnogorsko-hercegovačkog tipa)." Ista autorica je, na tragu istraživanja koja joj prethode, iznijela mišljenje da je dužina vrijednosna osobenost kojom se bošnjačka epika izdvaja na balkanskom prostoru, da je primanje islama bitno utjecalo na oblikovne tokove ovog pjesništva, na njegovo bolje čuvanje starobalkanskih tradicijskih obilježja, da je učešće Bošnjaka u društvenom životu velike Osmanske carevine njegove sadržaje učinilo raznovrsnijim, posebno one vojničke, od značaja za epiku, što je doprinijelo "ratničkom obilježju najstarijih slojeva usmene epike Bošnjaka" i konačnom prevladavanju "tipa krajišničke epike, tj. epike četovanja, mejdana, okršaja".

Činjenica da je najveći broj bošnjačkih epskih pjesama zabilježen u drugoj polovici XIX st., u vrijeme kada su se "Bošnjaci našli u bespuću i sigurno znali da nemaju zajednički put sa Osmanlijama", utjecala je na dulji vijek bošnjačke epike i bitno djelovala na njen daljni razvoj. Zahvaljujući činjenici o bujnom životu bošnjačke epike u vrijeme kada je u drugim nacionalnim književnostima na balkanskom prostoru i šire bila sasvim na izmaku, bilo je moguće da istraživači potraže u radu sa pjevačima iz Novopazarskog sandžaka, "živim Homerima", odgovor na "homersko pitanje". Tako je tridesetih godina ovoga stoljeća te nakon završetka Drugog svjetskog rata na području Novopazarskog sandžaka i drugdje zabilježena obimna epska građa koja je poslužila A.B.Lordu za razradu "teorije formule" o životu epike u danas već svjetski znamenitoj knjizi The Singer of Tales (Pjevač priča). Sažimanje rezultata obimnih i dugotrajnih istraživanja pokazuje da bošnjačka epika na balkanskom prostoru predstavlja "složenu i slojevitu epsku cjelinu" (Đ.Buturović).

Usmena proza

Usmena proza Bošnjaka može se podvesti pod uobičajenu književnoteorijsku podjelu na priče o životinjama, basne, bajke, novele, šaljive priče, predaje, poslovice... U odnosu na ovu vrstu umjetnosti riječi drugih naroda na istom prostoru, bošnjačka usmena proza odlikuje se nekim crtama koje su posljedica izravnog uticaja islama, s jedne, te upliva usmene književnosti islamskih naroda sa kojima su Bošnjaci dolazili u dodir: Turaka, Arapa, Iranaca, s druge strane. Ovaj je utjecaj ostvarivan u dva toka: izravnim doticajima -na putovanjima, na vojnim pohodima, u trgovačkim poslovima, te posredstvom pisane književnosti, čiji su prenosioci i tumači bili obrazovani pojedinci koji su učili turski, arapski i perzijski jezik, pripremajući se za različite vjerske, upravne i vojne službe u Bosni ili drugdje u Osmanskom carstvu.

Osim pozajmica na motivsko-tematskom planu, utjecaji su vidljivi i na razini likova, gdje je posebno upečatljiv primjer sa poznatim junakom turske šaljive priče, Nasrudin Hodžom, koji je urastao u bošnjačku usmenu prozu, poprimivši neka obilježja likova šaljive priče iz usmenog naslijeđa nove domovine, iz raznolike građe pričanja o Ćeli, Ćosi i drugim šaljivim junacima bošnjačkog usmenog pripovijedanja. Bošnjačka usmena proza općenito je nedovoljno istražena kao cjelina. Unitarističko shvaćanje o "nedjeljivosti korpusa" i nemogućnosti izdvajanja

pojedinih nacionalnih tokova na području usmene književnosti najvećeg dijela južnoslavenskog prostora imalo je posebno zahvalno tlo kada je riječ o usmenoj prozi. Građa bošnjačke usmene proze nalazi se u znatnom obimu već u najstarijoj objavljenoj zbirci (bosanske redovničke mladeži), čiji je sadržaj sakupljen u Bosni i Hercegovini sredinom XIX st. te kasnije u zbirkama N.Tordinca, K.Blagajića, V.Vrčevića i drugih, bez obzira na njihovu nacionalnu nominaciju, ali i u ondašnjim časopisima (Bosanski prijatelj, Bosanska vila, Behar). U kasnijem razdoblju, nakon završetka Prvog svjetskog rata, u bošnjačkim i drugim časopisima (posebno Novom beharu) objavljivana je raznolika građa bošnjačke proze, a u to vrijeme pojavljuju se i prve zbirke sa bošnjačkom nominacijom (A.Nametak). U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata sastavljaju se i nove zbirke bošnjačke usmene proze, nastale novim bilježenjem na terenu, ali se vrše i istraživački uvidi u građu (također A.Nametak), posebno kada je riječ o usmenoj predaji, za koju se može ustanoviti da predstavlja najistraženiju vrstu bošnjačke usmene proze. Proučavanja koja je na građi usmene predaje o Sarajevu obavila E.Smailbegović potkrepljuje tvrdnju o samosvojnim crtama bošnjačke usmene proze, koje izviru iz pripadnosti bošnjačkog naroda i njegove ukupne tradicije islamskom civilizacijskom okrilju. Predaje o evlijama ili "dobrim" i vidovitim pojedincima te čitav niz motiva u predajama o nastanku džamija, njihovih naziva i obilježja, o tekijama, grebljima, grobovima i turbetima, o vodovodima i česmama - samo pokazuju šta je sve nastalo kao samosvojna odlika bošnjačke usmene predaje pod izravnim islamskim uplivom. Svestranija istraživanja drugih bošnjačkih usmenih vrsta u tom pogledu tek predstoje i treba zamijeniti nerijetko proizvoljne ocjene o tzv. "orijentalnom repertoaru" bošnjačke pripovjedne i novelističke proze.

PISANA KNJIŽEVNOST

Srednjovjekovno razdoblje

Sačuvani spomenici pismenosti i književnosti, mada oskudni brojem, svjedoče o raznovrsnosti pisama i oblika. Rasprostranjenost grčkog i latiničkog pisma znatno je manja u odnosu na glagoljicu i bosančicu, koje su bile u svakodnevnoj upotrebi. Najstariji glagoljski spomenici srednjovjekovne Bosne i Huma su Grškovićev odlomak i Mihanovićev odlomak iz XII te Splitski odlomak s kraja XII ili s početka XIII stoljeća. Brojne su i glagoljske glose na spomenicima pisanim bosančicom, što upućuje na zaključak da se glagoljica zadržala kroz cijelo bosansko srednjovjekovlje. Spomenici pisani bosančicom brojniji su i raznovrsniji, a obuhvaćaju crkveno-kanonske apokrifne spise, pisane na crkvenoslavenskom jeziku bosanske recenzije, s rijetkim elementima živog narodnog govora, zatim povelje, darovnice, kao značajan izvor diplomatske pismenosti u kojima je njegovan narodni govor, te epitafi i zapisi, u kojima gotovo potpuno prevladava narodni jezik, kao i lijepa književnost, također pisana narodnim jezikom. Crkvene knjige uglavnom sadrže prijevode Novoga zavjeta (evanđelja), apostolska djela, novozavjetne poslanice i apokalipsu. U jeziku i pravopisu vide se tragovi iz kojih se može zaključiti da je riječ o prijepisima iz starih glagoljskih predložaka, a mjestimice u njima probija živi narodni govor. Najstariji su Hvalov zbornik, pisan 1404. za Hrvoja Vukčića, Mletački zbornik iz sredine XV st.,

koji je gotovo istovjetan s Hvalovim, Zbornik krstjanina Radosava iz druge polovice XV st., pisan za krstjanina Gojsaka. Najstariji i najljepši spomenik ove vrste je Miroslavovo evanđelje iz druge polovice XII st., pisano u Humu ili na dvoru bosanskog bana Kulina za humskog kneza Miroslava. Iz XIV i XV st. sačuvani su još Mostarsko, Srećkovićevo, Ljubljansko bosansko (Kopitarevo) i Nikoljsko evanđelje, te Odlomak petrogradskog apostola, Vrutoški rukopis, Daničićevo i Čajničko evanđelje, Aprakos kneza Lovanova, Evanđelje krstjanina Tvrtka Pripkovića, Treće beogradsko evanđelje, Mostarski listovi i Početije svijeta. Bosanski srednjovjekovni književni spomenici, bilo da su pisani glagoljicom ili bosančicom, najčešće se nalaze na pergamentu, a od druge polovice XIV st. i na papiru.U korpusu bosanske srednjovjekovne književnosti od posebne su važnosti povelje, pisma, darovnice i oporuke, nastali na kraljevskom ili banskom dvoru i državnoj kancelariji te u kancelarijama bosanskih plemića i oblasnih gospodara. Najstariji primjer sačuvan je u Povelji Kulina bana iz 1189. godine. Iz XIII st. sačuvane su povelje humskih knezova i četiri povelje bosanskog kneza Ninoslava. Uz spomenike ove vrste nastale u vrijeme Stjepana II Kotromanića u XIV st., vrijedne su pažnje i zanimljive povelje, darovnice i pisma pojedinih plemića, posebno Pavlovića, Kosača, Vukčića te Hercega Stjepana i njegovih sinova: Vladislava, Vlatka i Stjepana (kasnijeg velikog vezira Ahmeda Hercegovića). Književnom vrijednošću se posebno odlikuje epigrafika, koja se najčešće nalazi na stećcima, građevinama, sudačkim stolicama, kaznenim pločama, mauzolejima i sl. Mada se u ovim natpisima često susreću rasprostranjene sentence, "bosanski pjesnik je probijao oklop obrazaca, pa je ličnim odnosom, dubokim doživljajem, nabojem osjećanja i jezgrovitošću misli, a izazvanih tragičnim događajem, uobličavao izuzetnu pjesničku poruku i dostizao prepoznatljiv iskaz prvorazredne umjetnine" (F. Rizvanbegović).

Osmansko razdoblje

Prvi, veliki tok bošnjačke književnosti ovoga razdoblja obuhvaća književnost na turskom, arapskom i perzijskom jeziku, koja se u znatno slabijem rukavcu produžuje i u austrougarsko razdoblje. Velik broj pisaca (preko 300) okušavao se u različitim književnim vrstama, najčešće u stihu, koji je u istočnjačkim književnostima bio razvijeniji kao oblik izražavanja, ali i u prozi, koja je među bošnjačkim piscima bila najzastupljenija u ljetopisu i u putopisu o odlasku na hadž. Književnost na orijentalnim jezicima, oblikovana uglavnom u tradiciji istočnjačkih literature, nastajala je najvećim dijelom na tlu Bosne i tematski je za nju često veoma vezana (epigrafika, pjesme o gradovima, ljetopisi u kojima su bilježeni značajni događaji, putopisi s opisom bosanskih i stranih gradova kroz koje su hodočasnici prolazili). Za rodno tlo njezinih spisatelja ovu književnost veže i vidljiv rodoljubiv i domovinski ton te ponegdje utjecaj usmene književnosti maternjeg jezičnog izraza. Značajniji predstavnici: Nihadi (umro oko 1587), liričar i epigrafičar; Derviš-paša Bajezidagić (oko 1560-1603), pjesnik rodnog Mostara i ljubavni lirik; Medžazi (u. 1610), pjesnik prigodničarske lirike; Lamekani (u. 1624), pjesnik mistične lirike; Nerkesi (1592-1634), ljubavni lirik i pjesnik rodnog Sarajeva; Talib (u. 1674), pjesnik ljubavne lirike; Rešid (oko 1650 - oko 1715), epigrafičar; Fevzi Blagajac (u. 1747), pjesnik Bulbulistana na perzijskom jeziku; Huremi (XVIII st.); Sabit Užičanin (u. 1712), divanski pjesnik; Mejli

(1713-1781), plodni epigrafičar i pjesnik Sarajeva; Mula Mustafa Bašeskija Ševki (1731-1809), pjesnik i ljetopisac Sarajeva; Hadži Jusuf Hlivnjak (kraj XVI - sredina XVIII st.), putopisac; Sirri (1785-1847), mistični pjesnik; Habiba Stočević (1845-1890), pjesnikinja koja je u progonstvu u Turskoj sastavila jedan divan pjesama; Fadil-paša Šerifović (1802/3-1882), divanski pjesnik čiji se stihovi u najvećoj odnose na ljude, događaje i lokalitete u Bosni; Arif Hikmet (1839-1903), samosvojna pjesnička pojava, nepoćudna osmanskom sistemu, "posljednji turski klasik". Drugi, znatno slabiji tok bošnjačke književnosti u osmanskom razdoblju predstavlja alhamijado književnost, tj. književnost oblikovana na maternjem jeziku Bošnjaka, a dobrim dijelom pisana na arapskom pismu prilagođenom bosanskom jeziku.

Glavne književne vrste alhamijado književnosti jesu: kasida (pjesma panegiričkog, elegičnog ili vjerskog sadržaja), ilahija (pjesma u slavu Boga), hikjaja ili hićaja (vjerska priča, legenda), arzuhal (pritužba, molba, peticija, buntovna pjesma, poslanica), mahzar (kolektivna molba, pritužba), ljubavna pjesma, moralno-poučna pjesma. Ova književnost traje od sredine XVII do kraja XIX stoljeća, a glavni su joj predstavnici Muhamed Hevai Uskufi (oko 1601- poslije 1651), vjerski i didaktički pjesnik, koji je prvi sastavio tursko-bosanski rječnik, u stihovima (Magbuli arif ili Potur-šahidija, 1631), drugi po starini rječnik na južnoslavenskim prostorima općenito; u predgovoru rječniku kaže za sebe da je Bošnjak (Bosnevi), a svoj jezik materinskog izraza dosljedno naziva bosanskim (bosanca) i smatra ga izuzetnim među ostalim jezicima; Hasan Kaimija (u. 1680), pjesnik satiričnog i buntovnog izraza; Mehmed-aga Pruščanin (XVII/XVIII st.), moralno-poučni i satirični pjesnik; Razi (u. 1786); Seid Vehab Ilhamija (u. 1821), buntovni i satirični pjesnik; Abdurahman Sirri (u. 1847), pjesnik sufijskog usmjerenja; Umihana Čuvidina (1795-1870), pjesnikinja "na narodnu"; Mustafa Firaki (1775 - poslije 1827), pjesnik i ljetopisac; Fejzo Softa (XIX st.), pjesnik ljubavne lirike. Konačno, u osmanskom razdoblju uobličena je na bosanskom jeziku vrsta epistolarne proze koja je naporedna sa bošnjačkom usmenom epikom, a izrazom predstavlja produžetak govornog jezika i pisma srednjovjekovne Bosne. Sačuvana je u obliku krajišničkih pisama, u kojima je - kako je to ustanovio M.Rizvić - prisutno "epsko raspoloženje, suparnička događajnost i junačka ćudorednost". Bošnjački zapovjednici u osmanskoj službi pisali su ova pisma bosančicom na bosanskome jeziku, koji će se koristiti kao diplomatski i na osmanskom dvoru i upućivali ih preko tadašnje bosanske granice, hrvatskim časnicima u službi Austrije i Venecije, zagrebačkim kanonicima, mletačkim providurima, uskočkim starješinama u mletačkoj službi, dubrovačkim vlastima te plemenskim glavarima u Crnoj Gori. Sadržina ovih "knjiga", kako ih naziva narodna pjesma, najčešće se odnosi na pogranične sporove, koji se nastoje izgladiti i tada su pisma uobličena uljudno, s pozivanjem na dobrosusjedstvo, ali ponekad izbije iz njih i nestrpljivost, ironija pa i prijetnja. Malo je u njima spomena o bojevima, mejdanima i nasilju, a više "svjedočanstava o časti i zadanoj vjeri, o prijateljstvu, pobratimstvu i junačkom poštivanju" (Rizvić), kao u čuvenom pismu Mustaj-bega Ličkog uskočkom harambaši Petru Smiljaniću iz 1648. godine. M.Rizvić, koji je zapravo i ustanovio krajišnička pisma kao književnohistorijsku temu, u zaključku o ovoj pojavi kaže:"Mada se u nekima piše i o upadima, pljački blaga i odvođenju roblja, u njima se ponajviše

govori o razmjeni i otkupu sužnjeva, o ženidbama preko granice, trgovanju na obje strane, uzimanju pod zakup njiva, ali i o sažetim ljudskim sudbinama, što djeluje književno neposredno i živo."

Austrougarsko razdoblje

Nakon Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka (1839-1902), koji svojim zbornicima (Narodno blago, Istočno blago, I-II) predstavlja spoj prosvjetiteljstva i romantizma i nastavak književnih težnji iz osmanskog razdoblja, javljaju se prvi pjesnici koji su objavili zbirke pjesama na bosanskom jeziku. U većine je vidljiv utjecaj usmene lirike i istočnjačke poezije, a u nekih se očituju evropska pjesnička strujanja na prijelomu stoljeća.

Glavni predstavnici: Safvet-beg Bašagić - Mirza Safvet (1870-1934), koji je pjevao o ljubavi, rodoljublju, prijateljstvu i prolaznosti svijeta, ugledajući se na istočnjačke pjesnike, ali je pisao i budničke stihove sa historijskim sjećanjima i poeziju društvenokritičkog sadržaja (Trofanda iz hercegovačke dubrave, 1896); Musa Ćazim Ćatić (1878-1915), izrazom pripada pravcu pjesničke Moderne u južnoslavenskim književnostima, od koje se odvaja vezom sa savremenom turskom poezijom i tematsko-motivskim pozajmicama iz bošnjačke usmene lirike; njegovo pjesničko djelo označava upečatljivo usvajanje i uvođenje u bošnjačku književnost soneta kao evropske pjesničke forme. Ostali pjesnici ovoga razdoblja: Riza-beg Kapetanović (1868-1931), Avdo Karabegović Hasanbegov (1878-1900), Osman Đikić (1879-1912) i dr. Pripovijetka i roman, koji se u ovom razdoblju prvi put javljaju u bošnjačkoj književnosti, kao posljedica ulaska ovog naroda u zapadnoevropski kulturni krug, uglavnom su tematski usmjereni prema savremenim zbivanjima. Glavni predstavnici: Edhem Mulabdić (1862-1954), opisao događaje vezane za Okupaciju (1878) i život različitih slojeva bošnjačkog društva, odnos starog i novog, pitanje školovanja bošnjačke mladeži i prilagođavanja zahtjevima novoga doba (pripovijetke Na obali Bosne; romani Zeleno busenje, Nova vremena i dr.); Osman-Aziz, književni tandem koji su sačinjavali Osman Nuri Hadžić (1869-1937) i Ivan Milićević (1868-1950), zahvatili su tematiku iz života Bošnjaka nakon austrougarske okupacije i poteškoće koje su proistekle iz neophodnosti evropeizacije načina života, pri čemu su izložene kritici zastarjele društvene ustanove te iskazana prosvjetiteljsko-poučna nastojanja (romani Bez nade, Bez svrhe, pripovijetke Na pragu novoga doba i dr.); Šemsudin Sarajlić (1887-1960), pjesnik i pripovjedač (pripovijest Razija, pripovijetke Iz bosanske romantike); Nafija Sarajlić (1893-1917), u kratkim prozama bavila se položajem bošnjačke žene u savremenim prilikama (Teme). Bošnjačka drama se u austrougarskom razdoblju razvija u dva toka: (1) drama s povijesnom tematikom i (2) komedija s tematikom iz savremenog, mahom političkog života. Glavni predstavnici: Hamid Šahinović Ekrem (1879-l936), pisao drame s likovima iz nacionalne prošlosti i komedije s tematikom iz savremenog života (Hifzibeg, Zmaj od Bosne, Đavo pod čergom, Punica, Anđelija, Dva načelnika i dr.); Safvet-beg Bašagić, pisao rodoljubivo intonirane drame s povijesnom tematikom (Abdullah-paša i Boj pod Ozijom ili Krvava nagrada); Salih Kavazović (1873-1943); Husein Đogo Dubravić (1880-1961). U ovo razdoblje pada i pokretanje prvog bošnjačkog književnog časopisa (Behar, 1900), a zatim i drugih

(Gajret, Biser), koji uz "Muslimansku biblioteku" u Mostaru daju ovom razdoblju obilježje organiziranog književnog života. Književnom historijom u ovom razdoblju bavili su se Safvet-beg Bašagić (Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti) i Hamdija Kreševljaković (Kratak pregled hrvatske knjige u Herceg-Bosni od najstarijih vremena do danas).

Razdoblje između dva svjetska rata

U lirici je zamjetljiva prisutnost folklornih motiva i veza s usmenom ljubavnom pjesmom, ali je uočljiv i utjecaj evropskih pjesničkih strujanja, npr. ekspresionizma, što se ogleda i u formalnom oslobađanju, u lirici nevezanog stiha.

Društvena tematika okuplja pažnju jednog broja pjesnika usmjerenih prema političkoj ljevici. Glavni predstavnici: Hamza Humo (1895-1970), u početnoj fazi pod utjecajem ekspresionizma, a kasnije se vraća zavičajnim temama i oglašava kao ljubavni lirik hercegovačkog podneblja nadahnut sevdalinkom, s jasnim tragovima bogumilsko-islamske mitologije (Nutarnji život, Sa ploča istočnih, Grad rima i ritmova); Salih Alić (1906-1982), liričar impresionističke vokacije, okrenut pejzažu, sa posebnom sklonošću za sonet (Lirski akvareli, Lirski dnevnik); Hamid Dizdar (1907-1967), pretežno ljubavni liričar, zaokupljen hercegovačkim motivima (Arabeske, Zapisi u kamenu); Ilijas Dobardžić (1902-1945). Pripovjedačka proza u najzrelijih predstavnika odvaja se od folklornih usmjerenja i okreće savremenoj problematici i modernijem izrazu. Glavni predstavnici: Abdurezak Hifzi Bjelevac (1886-1972), u svojim romanima bavio se pitanjem iseljavanja Bošnjaka u Tursku i položajem muslimanske žene u novonastalim prilikama (Pod drugim suncem, Minka, Ana Zolotti, Melika, Rene Logotetides, Zidanje srećnog doma i dr.). Hamza Humo, pripovjedač lirske vokacije, a u jednom dijelu opusa hroničar društvenog raslojavanja bošnjačkog svijeta; pratio duševne potrese i provale strasti kod svojih junaka u atmosferi južnjačkog hercegovačkog podneblja, utkivajući i slavensko-bogumilske mitove u osnove svojih proza (pripovijetke Pod žrvnjem vremena, Ljubav na periferiji, Hadžijin mač i dr.; romani Grozdanin kikot, Zgrada na ruševinama, Adem Čabrić); Ahmed Muradbegović (1897-1972), u čijim se prozama, izravnije vezanim za savremena zbivanja, osjeća uticaj ekspresionizma (pripovijetke Haremske novele, Svijet u opancima , Nojemova lađa); Hasan Kikić (1905-1942), u prozama sa socijalnom tematikom prikazao život radnika i seljaka izloženih ugnjetavanju i atmosferu zaostale bosanske kasabe; predstavlja ključnu tačku u razvoju bošnjačke međuratne proze u znaku "socijalno-klasnog preobražaja" (romani Ho-Ruk i Bukve, pripovijetke Provincija u pozadini i dr.); Alija Nametak (1906-l987), pripovjedač u čijim je nerijetko veristički intoniranim prozama sačuvana opora i dokumentarno upečatljiva slika bošnjačkog sela i bošnjačkog društva općenito (pripovijetke Dobri Bošnjani, Za obraz); Enver Čolaković (1913-1976), pripovjedač lirske vokacije u slikanju prošlog (roman Legenda o Alipaši); Zija Dizdarević (1916-1942), koji je u svojim pripovijetkama dao proživljenu sliku bošnjačke kasabe. U drami se u jednom toku nastavlja tematska orijentacija iz prethodnog razdoblja, s težištem na obradi povijesnih likova, ali se javlja i mlađi naraštaj dramskih pisaca koji se okreću temama iz savremenog života, čiji su glavni predstavnici Ahmed Muradbegović (Na Božijem putu, Majka,

Bijesno pseto i dr.), Husein Đogo Dubravić (1880-1961), koji nastavlja komediografsku liniju bošnjačke književnosti iz austrougarskog razdoblja; Rasim Filipović (1909-1983), koji u ovom razdoblju objavljuje pozorišne "komade s pjevanjem".

Uz časopise Gajret i Novi behar, koji su u dvadesetgodišnjem toku izlaženja objavili obimnu i vrijednu književnu građu, tematski raspon ovog razdoblja upotpunjuje časopis Putokaz, koji predstavlja izraz ljevičarski usmjerenih bošnjačkih književnika uoči Drugog svjetskog rata. Književnom kritikom bavili su se - također ljevičarski orijentirani - Rizo Ramić (1907-1981), Akif Šeremet (1899-1939) i Safet Krupić (1911-1942).

Savremeno razdoblje

Liriku karakterizira paralelizam tokova u kojima se očituju različita pjesnička iskustva raznih pjesničkih naraštaja. Glavni predstavnici: Salih Alić (1906-1982), liričar impresionističke vokacije, okrenut pejzažu, s posebnom sklonošću za sonet; Skender Kulenović (1910-1978), najprije pjesnik ratnih poema u kojima je došla do izražaja njegova vitalistička vizija svijeta i svojevrstan panteistički aktivizam, a poslije istančani liričar okrenut sonetu, u kojem se osjeća ton rezignacije i stišane lirske kontemplacije (poeme Stojanka majka Knežopoljka, Ševa, Soneti I-II); Mak Dizdar (1917-1971), u prvom razdoblju pjesnik u čijoj se lirici prepliću socijalni i ljubavni motivi, a u najzrelijem dijelu opusa oblikovao je atmosferu srednjovjekovne patarenske Bosne i izrazio sav tragizam njezine povijesne sudbine, jezikom koji svoje polazište ima u srednjovjekovnim natpisima na stećcima (poema Plivačica, zbirke Vidovopoljska noć, Okrutnosti kruga, Kameni spavač i dr.). Izet Sarajlić (1930), pjesnik sa naglašenom sklonošću za "kolokvijalnu liriku" nevezanog stiha, koji se razvijao pod snažnim utjecajem ruskih pjesnika; Husein Tahmiščić (1931-1999), pjesnik sa usmjerenošću na moderni izraz u znaku nadrealističkih odjeka; Husein Bašić (1938), koji je folklornu građu zavičajnih predanja preobrazio u poetsku sliku ljudskog sukoba sa silama historije i prirode; Bisera Alikadić (1939), koja se u prevladavajućem lirsko-ispovjednom pjesništvu oglasila otvorenošću nespojivom sa tradicionalnim shvaćanjem tzv. "ženskog pisma"; Abdulah Sidran (1944), koji u bošnjačkoj lirici nastavlja liniju "komunikativne razgovjetnosti" i koji u razuđenom slobodnom stihu, pogodnom za govorenje, prijemčivom za slušaoca, najuspjelije pjesme ostvaruje u primjerima gdje se stapaju "čulni misterij i ezoterijski odjek duše"; Mubera Pašić (1945), kao izraziti predstavnik "antimimetičkog" postupka, nasuprot Sidranovoj komunikativnoj razgovjetnosti, iskazuje se kao pjesnik "iracionalnog pejzaža duše i posvemašnje razdešenosti antropološke slike svijeta" (Duraković); Džemaludin Alić (1947), liričar koji se priklonio meditativnom toku bošnjačkog pjesništva, oblikujući najuspjelije pjesme stišanim, elegično intoniranim stihovima. U srazmjerno mlađem te u najmlađem naraštaju bošnjačkih liričara samosvojan pjesnički glas stekli su Kemal Mahmutefendić (1942), Ibrahim Kajan (1944), Munib Delalić (1950), Hamdija Demirović (1954), Hadžem Hajdarević (1956), Džemaludin Latić (1957), Ferida Duraković (1957), Zilhad Ključanin (1960), Semezdin Mehmedinović (1960), Selim Arnaut (1962), Zijad Sarajlić (1962), Damir Uzunović (1965) i Mirsad Sijarić (1970). Noviju bošnjačku prozu karakterizira znatna

žanrovska i tematska raznovrsnost te različite inovacije u oblikovanju djela, a s protokom vremena sve je veću prevagu odnosio roman, kao najreprezentativnija književna vrsta modernoga doba. U pripovijetki je uočljivo proširenje raspona i s obzirom na teme i s obzirom na književni postupak: od pripovjedaka s ratnom i poratnom tematikom u socrealističkoj maniri do moderno oblikovanih proza s tematikom iz savremenog života.

Glavni predstavnici: Meša Selimović (1910-l982), najprije pisac proza s ratnom i savremenom tematikom, a poslije romanopisac koji se posredstvom vraćanja u prošlost bavi zapravo zapitanostima savremenog čovjeka, osobito u složenom odnosu pobunjenog pojedinca prema instituciji vlasti i sl. (zbirke priča Uvrijeđeni čovjek, Magla i mjesečina, romani Tišine, Derviš i smrt, Tvrđava i dr.); Alija Nametak, koji je u razuđenom pripovjedačkom opusu nastavio predratnu liniju dokumentarnog prikaza narodnog života, posebno zanimljivom u jezičkom sloju i živopisnoj lokalnoj boji, sa osobenim, reskim humorom (Ramazanske priče, Trava zaboravka, Tuturuza i Šeh Meco); Rasim Filipović, pisac romana sa savremenom tematikom, izrazitije zaokupljen ženskim likovima (Glumica, Doviđenja smrti, Ničija); Skender Kulenović, koji proširuje tematski raspon proze koja književno svjedoči o drami društvenog raslojavanja u bošnjačkoj narodnoj zajednici u austrougarskom te u razdoblju između dva svjetska rata (zbirka priča Divanhana, roman Ponornica); Ćamil Sijarić (1913-1989), pripovjedač u čijim je prozama zamjetljiv utjecaj usmenog pripovijedanja, okrenut u jednom dijelu opusa zavičajnim temama iz bošnjačkog sela u Sandžaku, a u drugom povijesnim temama (zbirke priča Ram-Bulja, Naša snaha i mi momci i dr.; romani Bihorci, Kuću kućom čine lastavice, Konak i dr.); Derviš Sušić (1925-1990), čije pripovijetke odlikuje dramatska linija fabuliranja; u romanima sa ratnom tematikom okrenut je humornom viđenju ljudi i prilika, a u romanima s tematikom iz osmanskog razdoblja bošnjačke povijesti zabavljen je položajem pojedinca u složenim historijskim okolnostima (zbirke priča Jabučani, Pobune; romani Ja, Danilo, Uhode, Hodža-Strah i dr.); Alija Isaković (1932-l997), prozaist zaokupljen ispitivanjem svijesti savremenog čovjeka u složenom odnosu prema duhovnom naslijeđu (zbirke priča Semafor, Taj čovjek; romani Sunce o desno rame, Pobuna materije); Muhamed Kondžić (1932-1996), pripovjedač koji je u pričama i romanima upečatljivo progovorio o dramatičnom položaju savremenog čovjeka, vraćajući se u okruženje osmanskog razdoblja prošlosti Bosne, slično Selimoviću i Sušiću (romani Noć nema svjedoka, Silicijum front, Žive muke); Sead Fetahagić (1935), zastupnik moderne egzistencijalističke proze u bošnjačkoj književnosti (zbirke priča Četvrtak poslije petka, Go čovjek na krečnjaku); Nedžad Ibrišimović (1940), pripovjedač i romanopisac koji je postupkom "toka svijesti" uspješno ponirao u zamršene slojeve bošnjačkog naslijeđa u sferi pojedinačnog i porodičnog (romani Ugursuz, Karabeg, Braća i veziri, zbirke priča Kuća zatvorenih vrata, Nakaza i vila i dr.); Bisera Alikadić (1939), prvi romanopisac među Bošnjakinjama, čije proze sa tematikom iz savremenog života imaju nerijetko autobiografsku potku (romani Larva i Krug); Jasmina Musabegović (1941), koja u moderno intoniranim prozama književno svjedoči o razdoblju za vrijeme i nakon završetka Drugog svjetskog rata iz perspektive bošnjačke porodice (zbirka proze Snopis, romani Skretnice i Most); Irfan Horozović (1947), pripovjedač i romanopisac sa sklonošću za fantastično u lirsko intoniranim prozama s temama iz bošnjačke

prošlosti, ali i dramatične sadašnjosti (zbirke proza Talhe ili Šedrvanski vrt, Karta vremena, Prognani grad i dr.; romani Kalfa, Sličan čovjek, Berlinski nepoznati prolaznik i dr.); Dževad Karahasan (1953), zastupnik "akademske proze" u bošnjačkoj književnosti, sa znatnim prodorom esejističke građe u pripovjedačko i romaneskno tkivo (zbirka priča Kraljevske legende, romani Istočni diwan i Šahrijarov prsten). Ostali predstavnici: Zaim Topčić (1920-1990), Husein Bašić (1938), Bajram Redžepagić (1939), Iso Kalač (1939), Nijaz Alispahić (1940), Melika Salihbeg Bosnawi (1945), Safeta Obhođaš (1951), Murat Baltić (1952), Zlatko Topčić (1955), Fatima Muminović (1956). Drama u ovom razdoblju, uz nastavak linije "drame u užem smislu" iz prethodnog razdoblja i komedije, dobija nove podvrste: radiodramu i televizijsku dramu. Dramu u užem smislu najuspješnije nastavljaju Skender Kulenović (Svjetlo na drugom spratu, Djelidba) i Alija Isaković (To, Generalijum, Hasanaginica ), dok komediografsku liniju, jasno izraženu i u austrougarskom i u razdoblju između dva svjetska rata, najuvjerljivije slijedi Fadil Hadžić (1922), pisac brojnih, društveno angažiranih komedija (Političko vjenčanje, Državni lopov, Čovjek na položaju i dr.). Najreprezentativniji predstavnici putopisa u ovom razdoblju bošnjačke književnosti su Zuko Džumhur (1920-1989) i Alija Isaković. Humorističko-satirički intoniranu prozu najuspješnije je u savremenom razdoblju njegovao Enver Enko Mehmedbašić (1935). Književnom historijom i književnom kritikom najintenzivnije su se bavili Salko Nazečić (1904-1970), Midhat Šamić (1907-1990), Midhat Begić (191l-1983), Muhsin Rizvić (1930-1994), Lamija Hadžiosmanović (1931), Đenana Buturović (1934), Hanifa Kapidžić-Osmanagić (1935), Hatidža Krnjević (1936), Kasim Prohić (1937-1984), Fehim Nametak (1944), Amir Ljubović (1945) i Enes Duraković (1947).

LITERATURA:

Munib Maglajlić, Od zbilje do pjesme. Ogledi o usmenom pjesništvu, Banja Luka 1983; Đenana Buturović, Bosanskomuslimanska usmena epika, Sarajevo 1992; Nikola Tordinac, Tale budaline ili čauš u narodnoj pjesmi, Pozor, 1884, 20, 1; 21, 1; 22, 1; Pjesme o Budalini Tali. Priredio Rašid Durić, Banja Luka 1983; Esma Smailbegović, Narodna predaja o Sarajevu, Sarajevo 1986; Mak Dizdar, Stari bosanski tekstovi, Sarajevo 1969; Biserje. Antologija muslimanske književnosti. Drugo, dopunjeno izdanje. Odabrao i priredio Alija Isaković, Opatija 1990; Safvet-beg Bašagić, Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti, Sarajevo 1912; Fehim Nametak, Pregled književnog stvaranja bosansko-hercegovačkih muslimana na turskom jeziku, Sarajevo 1989; Muhsin Rizvić, Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine, Sarajevo 1973; Muhsin Rizvić, Panorama bošnjačke književnosti, Sarajevo 1994; Enes Duraković, Predgovor u knjizi Antologija bošnjačke poezije XX vijeka, Sarajevo 1996, str.7-32; Enes Duraković, Predgovor u knjizi Antologija bošnjačke pripovijetke XX vijeka, Sarajevo 1995, str.5-28.

Piše: Mr. Dina Sijamhodžić-Nadarević

Viši asistent na pedagoškoj grupi predmeta

Fakultet islamskih nauka u Sarajevu

Objavljeno u: Glasnik Rijaseta IZ, juli-august (7-8)/2011

PRAVA DJECE U ISLAMSKOJ PERSPEKTIVI

Uvod

Kada posmatramo generalne principe koje sadrže bilo koja međunarodna deklaracija

ili konvencija o pravima djeteta, poput Deklaracije o pravima djeteta (1959), Konvencije o

pravima djeteta (1989) i drugih, nalazimo ih potpuno savršeno kompatibilnim u njihovom

širokom okviru sa principima islama u pogledu prava djeteta iskazanim prije više od 14 stoljeća.

Svaki društveni sistem, ukoliko ćemo ga nazvati demokratskim, mora pružiti svakoj osobi, a

naročito djeci i mladima temeljna prava. Kako ćemo i vidjeti ova temeljna prava djeci i mladima

u islamu dodijeljena su kao univerzalna prava koja vrijede za sve, bez obzira na boju kože,

pripadnost određenoj naciji i bez obzira na spol.

Islam pruža niz propisa o pravima djetetu kako u pogledu protektivnih (pravo djeteta

na zdravlje i život, pravo na zaštitu od fizičkog i svakog drugog oblika nasilja…), tako i u

pogledu participativnih prava (pravo na mišljenje, obrazovanje i ostvarivanje vlastitih potencijala

i dr.). Islamski vjerozakon polaže veliku pažnju da se osigura sve što je potrebno da bi se kreirala

zdrava psihološka klima za odgoj djece.

Prava djeteta prije rođenja

Islam naglašava prava djeteta čak prije njegovog rođenja a ogleda se u tome, kako je i

Poslanik a.s. poučavao muslimane, da čovjek pažljivo odabere buduću suprugu, ženu vjernicu,

dobrog karaktera.

Jedna interesantnu predaja koja se vezuje za Omera ibn Hattaba, koji je inače bio

poznat po svojoj pravednosti, kaže: Jedan čovjek došao je Omeru b. Hattabu i žalio mu se na

neposlušnost svoga sina. Omer je pozvao dječaka i govorio mu o neposlušnosti prema ocu i

obavezama koje ima prema ocu. Ali dječak je uzvratio: O Vladaru pravovjernih zar nema dijete

neka prava kod svojih roditelja? Omer je kazao: Naravno da ima. A koja su to prava, upita

dječak. Omer odgovori: da mu izabere majku (misleći da odgoj djeteta počinje i prije njegovog

rođenja tako što čovjek treba izabrati odgovarajuću suprugu koja će lijepo i odgovorno zajedno s

ocem odgajati djecu), potom je dodao: da djetetu da lijepo ime i da ga podučava Kur'anu. - O

Vladaru pravovojernih ali moj otac nije uradio ništa od toga - reče dječak. Nakon toga se h.

Omer okrenuo ocu i kazao mu: ti si se došao žaliti na neposlušnost djeteta a nisi ispunio svoje

obaveze prema njemu; ti si prije pogriješio prema svome djetetu nego što je on pogriješio prema

tebi.

Pravo djeteta na zaštitu života

Princip zaštite života nalazimo u Kur'anu i u Sunnetu. Pravo djeteta na život je

striktno zaštićeno. U Kur'anu, u suri Isra' (31. ajet) Uzvišeni Bog kaže: „Ne ubijajte djecu svoju

iz straha od neimaštine; i njih i vas Mi hranimo, jer je ubijati njih, doista, veliki grijeh“. Stoga,

abotrus je stogo zabranjen kao što je i prouzrokovanje pobačaja od strane neke druge osobe

kažnjivo.

Prenosi se da je neka žena bacila kamen na trudnicu, nakon čega je ova pobacila dijete.

Shodno tome, Poslanik a.s. je odredio da žena koja je bacila kamen treba platiti odštetu ženi koja

je pobacila. Islamski pravnici su procijenili da krvarina iznosti 50 dinara ili 600 dirhema u

slučaju da je pobačeni fetus rođen mrtav, međutim ukoliko se rodi živ pa kasnije umre, puna

krvarina je obavezna.

Dalje, shodno šerijatskom pravu, ukoliko žena počini prekršaj koji podrazumijeva

tjelesnu kaznu (kao što je šibanje), kazna će se odgoditi dok se ne porodi tako da dječiji život

bude siguran i dok se ona zdravstveno oporavi nakon porođaja.1

Pravo djeteta na zdrav život i ishranu

Djetetu u fazi embriona islamsko pravo posvećuje značajnu pažnju. Zahtijeva se od

majke da čuva fetus i čini sve što će prevenirati prekid trudnoće. Fetus ima pravo da bude

zaštićen od toga da bude izložen bilo kakvim štetnim utjecajima, konzumiranju štetnih suspstanci

kao što su alkohol, cigarete, droga, kao što je neuhranjenost i drugo. U šerijatu je poznat princip

da ni jedno ljudsko biće ne smije učiniti nešto čime bi nanijelo štetu sebi ili nekome drugome. U

tom smislu islam daje pravo trudnici da ne posti u toku mjeseca Ramazana ukoliko postoji

bojazan da bi post mogao naštetiti fetusu. Ona može i prekinuti post, s tim da će isti broj dana

napostiti kasnije.

1 Ibrahim Abdulla Al Marzouqi, Human Rights in Islamic Law, 2001, Abu Dhabi, AOE, 246 (Prema: Malik, Al Muwatta',vol. 2)

Pravo djeteta na dojenje

Kur'an i Sunnet daju djeci njihova prava i u pogledu prava u dojenju i čuvanju,

određujući dojenju rok koji treba biti dvije godine, onima koji žele da dojenje potpuno bude. U

slučaju da mjaka nije u mogućnosti da doji dijete, daje se drugoj ženi koja može dojiti, a

materijalne troškove snosi otac djeteta.

Pravo je djeteta i obaveza majke da dijete doji. U Kur'anu se kaže: „Majke doje svoju

djecu pune dvije godine. Ovaj period je za onoga ko želi da upotpuni period dojenja“ (II:233).

Pravo na ime i porijeklo

Pravo djeteta je i da mu roditelji nadjenu lijepo ime. Muhammed, s.a.v.s., kaže:

«Allahu najdraža imena su Abdullah i Abdurrahman». Cilj lijepih imena je da ima lijepo

značenje, značenje koje neće izazivati postiđenost kod djeteta, psihološko uznemiravanje i da

značenje tog imena podstiče na dobro. Muhammed, a.s. je nekim ashabima promijenio imena jer

njihovo ime nije imalo lijepo značenje.

Utvrđivanju porijekla djeteta islam poklanja veoma veliku pažnju. Jedan od razloga

zabrane nemorala je i nemogućnost utvrđivanja porijekla djeteta. Osoba koja zna ko su mu

roditelji zna svoje porijeklo, sigurna je od rodoskrvnuća i ponosi se svojim porijeklom. U

slučajevima iznajmljivanja materice trećim osobama, pozajmljivanja sperme i jajne ćelije to nije

moguće. Zato su islamski učenjaci na stanovištu da je ta radnja strogo zabranjena.2

Pravo na ljubav i razumijevanje u porodici

Istraživanja pokazuju koliki je značaj pažnje, milovanja i ljubavi prema djetetu u

ranom odgoju, a to je da dijete koje je rijetko milovano, ima mozak za oko dvadeset do trideset

posto manji nego što je prosječna veličina mozga utvrđena za tu dob.

Islam zahtijeva iskazivanje ljubavi i milosti prema djeci. Poslanik je bio izrazito

milostiv i insistirao je da se osobe moraju odlikovati ovim časnim svojstvom i plemenitim

osjećanjem. Allahov Poslanik je rekao: „Ne slijedi naš pravac ko nije samilostan prema našoj

djeci i ne zna za obaveze prema starijima.”

2 .217, 0222ياض، عبد اللطيف به سعيد الغامدي، حقوق اإلوسان في اإلسالم، أكاديمية وايف العربية للعلوم األمىية، الر

Kada bi Poslanik vidio nekog od svojih ashaba da ne pokazuje ljubav prema svojoj

djeci, žestoko bi ga ukorio. Prenosi se od Aiše, r.a.: “Jednom je Vjerovjesniku došao beduin koga

je upitao: „Ljubite li vi svoju djecu?‟ „Ne, nikada ni jedno nisam poljubio.‟ Na to mu je Poslanik

rekao: „A šta ja mogu kada ti je Allah oduzeo samilost iz srca‟!?”

Ebu Hurejre r.a. prenosi slijedeće: „ El-Akra' ibn Habes, beduin, vidio je Poslanika a.s. kako

ljubi svoga unuka i rekao: Ja imam desetero djece i nikada nisam poljubio ni jedno od njih.

Poslanik a.s. je rekao: Allah neće dati Svoju milost osobi koja nema milosti prema drugima.“

Poslanik bi odabirao najljepše riječi kada bi se obraćao i drugoj djeci. Pa kada je savjetovao

Džabira r.a. dok je bio dječak u vezi prikladnih manira prilikom uzimanja jela rekavši: Sinko moj,

spomeni Allahovo ime, jedi desnom rukom i jedi ispred sebe“. Upotrijebio je frazu „Ja bunejje -

sinko moj“ kao da se radi o njegovom djetetu. Još mnoštvo drugih primjera potvrđuju blagost,

samilost i ljubav Poslanika a.s. prema djeci i mladima.3 Pogledamo li u Kur'an, vidjet ćemo da su i

drugi poslanici a.s. savjetovali svoju djecu riječima 'ja bunejje' - moj voljeni sine. Hazreti Ibrahim a.s.

i Jakub a.s. savjetovali su svoje sinove na slijedeći način: “Sinovi moji! Allah vam je odabrao pravu

vjeru i nipošto ne umirite drugačije nego kao pravi muslimani (2:132). Nuh a.s. je oslovljaovao sina

riječima: O sinko moj, ukrcaj se s nama, ne budi s nevjernicima (Hud: 42). Jakub a.s. upozorio je

sinove: O sinovi moji ne ulazite na jednu kapiju već na razne kapije (Jusuf:67).4

Pravo djece na jednako ophođenje prema njima bez obzira na spol

Islamski vjerozakon na svoj način potvrđuje pravo na život bez diskriminacije prema

spolovima. Insistiranjem na apsolutnoj jednakosti i potpunoj pravdi, islam ne pravi razliku u

pogledu iskazivanja samilosti i roditeljske nježnosti između muške i ženske djece. Potvrda toga su

riječi Uzvišenog: „Pravedni budite (i žene i muškarci), to je najbliže čestitosti”. (El-Mâ‟ida: 8.).

Poslanik a.s. je insistirao na jednakosti i nepristrasnosti među djecom. Nu'man ibn Bešir

r.a. prenosi da je Poslanik a.s kazao: „Jednako se odnosite prema svoj svojoj djeci, jednako se

odnosite prema svoj svojoj djeci, jednako se odnosite prema svoj svojoj djeci“.

Veoma je jasno iz ovoga slučaja u kojem Poslanik a.s. tri puta naglašava da se roditelji jednako

odnose prema djeci, da roditelji ne smiju favorizirati jedno dijete u odnosu na drugo kada su u

3 Ekrem Bešir i Muhammed Rida Bešir, Odgoj djece u svjetlu Kur’ana i sunneta sa praktičnim primjerima za razne uzraste, Ilum, Bužim, 2007, str. 51. 4 Muhammed Hanif Abdul-Medžid, Možeš biti najsretniji otac, Libris, Sarajevo, 2008, str. 88.

pitanju materijalne stvari, ali se to isto tako odnosi na emocionalnu i psihološku dimenziju

ličnosti.

Prema drugom predanju koje počinje od Nu'man ibn Bešira r.a. o pravednosti prema djeci

prenosi se da je Poslanik a.s. rekao: „Prema djeci prilikom davanja poklona budite pravedni kao

što biste voljeli da i ona budu pravedna prema vama u dobročinstvu i lijepom ophođenju.“5

Kur‟an prekorava Arape koji su slavili rođenje muškog djeteta i izražavali tugu i

nezadovoljstvo zbog rođenog ženskog djeteta. Uzvišeni Bog osuđuje takve stavove u slijedećim

kur‟anskim ajetima: ”I kada se nekom od njih javi da mu se rodila kći, lice mu potamni i postaje

potišten, krije se od ljudi zbog nesreće koja mu je dojavljena: da li ovako prezren da je zadrži ili

da je u zemlju zarovi? Kako ružno oni prosuđuju! (En-Nahl, 58.-59.)

S obzirom na predislamsku praksu jako lošeg odnosa prema ženskoj djeci u hadisima često

nailazimo na podsticanja da se kćerke lijepo odgajaju, upravo da bi ljude oslobodio takvoga

lošeg tretiranja ženske djece. Abdulah b. Abbas pripovijeda kako je Poslanik a.s. rekao: „Onoga

ko dobije kćerku i uzdrži se od ukopavanja nje žive, kako je to činjeno u danima neznanja

(predislamski period) i ne odbije je niti dadne prednost sinovima u odnosu na nju, Allah dž.š.

primit će ga u Džennet.“ Poslanik a.s. nas je obradovao viješću da ako ispunimo obavezu

odgajanja kćerke, džennet je zagarantiran.

Džabir r.a. prenosi: Onome ko ima tri kćerke, dobro se brine o njima, udovoljava njihovim

potrebama i koji ih voli, džennet je osiguran. Poslanik a.s. je posavjetovao ummet: Ne

potcjenjujte djevojčice, jer i ja sam otac djevojčica.

Prenosi se da je Allahov Poslanik rekao: “Ko othrani dvije djevojčice do punoljetstva,

bit će sa mnom na Sudnjemu danu ovako, - pokazujući svoje sastavljene prste.” A drugom

prilikom je kazao: “Ko bude imao tri kćerke, bude strpljiv prema njima, bude ih hranio i oblačio

iz svoga imetka, one će mu biti zaštita od vatre.”

Pravo djeteta na mišljenje

U suri Es-Safat, Kur'an nam kazuje priču o poslaniku Ibrahimu a.s. i njegovom sinu

Ismailu a.s.

„ I mi smo ga obradovali dječakom blage naravi. I kad on odraste toliko da mu u poslu počne

pomagati, Ibrahim reče: O sinko moj u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa šta ti misliš? –

5 Ali Abd al-Halim Mahmud, Osnovi islamske pedagogije, El-Kelimeh, Novi Pazar, 2008, str. 63.

O oče moj – reče- onako kako ti se naređuje postupi; vidjećeš ako Bog da, da ću sve izdržati“

(Es-Saffat: 101-102)

Iako je poslanik Ibrahim a.s. dobio naredbu od Uzvišenog Allaha, on se ipak konsultirao

sa svojim sinom Ismailom. Ovaj primjer služi kao snažno uporište svim odgajateljima za

uvažavanje dječijeg mišljenja. Konsultiranje i uvažavanje dječijeg mišljenja daleko je

učinkovitije od pukog naređivanja. Kroz konsultiranje dijete će usvojiti vještine odgovornog

donošenja odluka i imat će jače ubjeđenje u vezi određene odluke koju donese. 6

Stoga, Kur'an i

govori o Ibrahimu a.s. kao uzoritom ocu i Ismailu a.s. kao uzoritom sinu.

Pravo na dobar odgoj i obrazovanje

Islamski koncept obrazovanja je u svim svojim vidovima sazdan od načela

demokratičnosti. Dokaz za to je i da je obrazovanje kao temeljno pravo dodijeljeno svim

pripadnicima muslimanske zajednice još prije četrnaest stoljeća, i to ne samo kao univerzalno

pravo, već mu je obrazovanje propisano i kao stroga dužnost. Obrazovanje ženske djece na istom je

nivou stroge individualne dužnosti kao i obrazovanje muške djece. U tom kontekstu se navodi i hadis

u kojem je Allahov Poslanik a. s. rekao: “'Tražiti znanje dužnost je svakog muslimana i

muslimanke'“.

Obrazovanje je visoko cijenjeno u islamu. Muslimanski učenjaci su razumijevali da

su prvi objavljeni ajeti o traženju znanja čitanjem i pisanjem, dokaz ranog islamskog respekta

prema znanju. Poslanik a.s. je u cilju brzog rasprostranjivanja pismenosti među ljudima, dao

instrukciju neprijateljskim zatvorenicima nakon bitke na Bedru da podučavaju muslimansku

djecu. Shodno tome, svaki zatvorenik je trebao podučiti desetero djece čitanju i pisanju u cilju

oslobađanja od zatvoreništva.7

Traženje znanja bilo je jedno od važnih razmatranja muslimanskih pravnika. Npr.,

Šafija r.a. je kazao: Ako narod u nekom mjestu prestane tražiti znanje, vladar ih treba natjerati da

traže znanje.

6 Ekrem Bešir i Muhammed Rida Bešir, Odgoj djece u svjetlu Kur’ana i sunneta sa praktičnim primjerima za razne uzraste, Bužim, 2007, str. 120.

7 Al Marzouqi, Human Rights in Islamic Law, str. 251.

Muslimanski učenjaci kao što su Ibn Hazm, El-Gazali, Ibn Arabi, Muammed b.

Abdullah (1076-1148), Ibn Haldun, Abdurrahman b. Muahmmed (1332-1406), postavili su i

određene kurikulume za edukaciju djece. 8

Pravo na materijalnu sigurnost i nasljedstvo

Trošenje na djecu nije samo stvar ovozemaljske motivacije, nego je stvarni zahtjev

vjere. Vjera nas uči da ispunjavamo prvo dječije potebe. Kur'anski ajeti reguliraju prava djece i u

onom što naslijeđuju od roditelja kako bi mogli započeti život u okrilju pravednosti prilikom

podjele nasljedstva. U Poslanikovom a.s. sunnetu stoji zabrana muslimanu potrošiti svu svoju

imovinu, makar i za opće dobro, ostavljajući nasljednike materijano zavisne i nezbrinute.

Ebu Hurejre prenosi od Poslanika a.s. da je rekao: ”Potroši novčić na Allahovom dž.š.

putu, jedan novčić u pomoći pri oslobađanju roba, jedan novčić kao znak milosti i jedan novčić

na članove svoje porodice. Najveću nagradu dobit ćeš za onaj novčić koji je utrošen na tvoju

suprugu i djecu. (Rijadus-salihin, str. 123)

Nebriga o djetetu je ogavan grijeh. Poslanik a.s. je kazao da čovjekova nebriga prema

onima koje hrani dovoljna je da se proglasi grješnikom.

Ebu Hurejre prenosi od Poslanika a.s. da je rekao: Osoba koja zarađuje na halal način

kako bi spriječila da djeca pružaju svoje ruke ispred drugih, ili da bi osigurala opskrbu za svoje

članove ili da bi učinila dobro djelo svom susjedu, srest će Allaha dž.š. na sudnjem danu, a

njegovo lice će blistati poput mjeseca.

Odgovornost skrbništva obuhvata ispunjavanje osnovnih potreba djeteta sve do njegove

zrelosti. To uključuje troškove pri djetetovom rođenju, hranu, odjeću, obrazovanje, zdravstvenu

zaštiti i drugo. Također uključuje troškove za dojenje, ukoliko ga doji druga žena. 9

Dobro je poznato da islam afirmira i pravo novorođenčeta djeteta da posjeduje imovinu i

pravo na naslijeđe.

Pored toga, uloga društva i države za potporu svih tih prava i podršku porodici je

značajna. Predaja govori da se u vrijeme h. Omera pomoć u smislu dječijeg dohotka davala

djetetu od njegoovg rođenja i povećavala se kako dijete odrasta. Prenosi se da je dječiji dohodak

bio obavezan nakon što dijete prestane dojiti, ali neki ljudi su uobičajavali da počnu ranije

8 Isto, str. 253-255. 9 Muhammed Hanif Abdul-Medžid, str. 37-39.

odvikavati dijete od dojenja kako bi ostvarili pravo na dječiji dohodak i to je bila praksa koja je

djecu lišavala njhovih prava na potpuno dojenje. Stoga je Omer b. Hattab izmijenio pravilo koje

će biti primjenjivo na dijete nakon rođenja. Plaćao se iznos od 100 dirhema godišnje za svaku

mlađu bebu. Taj iznos je povećavan na 200 dirhema za odraslije dijete dok ne dosegne punu

zrelost, nakon toga se iznos povećavao kao beneficija za socijalnu sigurnost koja je plaćana

odraslima. Osim ove novčane pomoći, djeca su dobivala i dodatnu opskrbu u vidu odjeće, hrane,

dok su djeca napuštena od strane roditelja imala pored godišnjeg i redovna mjesečna primanja.

Vrijedno je pomenuti da pomenuti princip još egsistira i da ga primjenjuju neke muslimanske

zajednice i vlade. Npr. Ujedinjeni Arapski Emirati plaćaju 400 dirhema mjesečno svakom djetetu

(1 funta=6,5 dirhema UAE). Novac se dodaje na plaću roditelja, dok se siročadi novčana pomoć

dodjeljuje na naknadu koju imaju u okviru socijalnog osiguranja.10

Prava siročadi

Islam svojim trajnim zakonodavstvom i vjerodostojnim uputama, starateljima i svima

drugima koji imaju bliže veze sa siročadima, naređuje da se na lijep način sa njima ophode, da

vode brigu o njihovim problemima i sigurnosti, da nadziru njihov odgoj i pravilno usmjeravanje

kroz život,

O čuvanju siročadi Kur‟an govori na više mjesta:

I pitaju te o siročadi. Reci: “Bolje je imanja njihova unaprijediti. A ako budete s njima zajedno

živjeli, pa oni su braća vaša.” (El-Bekare: 220.)

Zato siroče ne ucvili. (Ed-Duhâ: 9.)

Znaš li ti onoga koji onaj svijet poriče? Pa to je onaj koji grubo odbija siroče. (El-Mâ„ûn: 1.-2.)

Oni koji bez ikakva prava jedu imetke siročadi - doista jedu ono što će ih u vatru dovesti i oni će

u ognju gorjeti. (En-Nisâ:10.)

I Allahov Poslanik je više puta govorio o odnosu prema siročadi. Između ostalog,

Poslanik ističe i slijedeće: “Ja i skrbnik siročeta ćemo biti u Džennetu ovako - pokazujući to

kažiprstom i srednjakom.” (Hadis prenosi Tirmizi).

10 Ibrahim Abdulla Al Marzouqi, Human Rights in Islamic Law, 2001, Abu Dhabi, AOE, 248-249 (Fusn 106 ) See. Abu Yusuf 50, Islamic Declaration On human rights član 19 i 21)

Pravo na zaštitu od nasilja

Pravo na zaštita od tjelesnog kažnjavanja

U svojoj suštiti, sa pravilima i regulativama, islam djeci daje pravo na siguran život,

sigurno okruženje i dignitet.

Princip koji glasi “Nema nanošenja štete, niti uzvraćanja štetom“, a koji je izveden iz

hadisa Muhammeda a.s., islamski pravnici i učenjaci smatraju jednim od najvažnijih pravnih

načela koja je propisao islam. Na ovome principu su izgrađeni mnogi propisi u pogledu zaštite

pojedinca i društva u cjelini, pa tako i djeteta. Na temelju ovoga načela roditeljima niti bilo kome

drugom nije dozvoljena primjena sile nad djetetom, zloupotreba i iskorištavanje djeteta,

nanošenje tjelesnih, moralnih i svakih drugih vrsta povreda.

Šerijat zabranjuje bilo koji oblik ataka na ljudsko tijelo, uključujući udaranje ili druge

oblike tjelesnog nasilja (izuzev u slučaju šerijatski preciziranih kazni za određene prijestupe,

poput krađe i dr.). Stalno proučavanje hadisa nam govori da ni u jednom slučaju nije zabilježeno

da je Poslanik a.s. podigao ruku na dijete, ženu niti roba. Nije ih tukao niti korio. Ne postoji niti

jedan jedini incident zabilježen u knjigama hadisa.

Hazreti Aiša r.a. naglašava izuzetno ophođenje koje je Poslanik a.s. imao: „Poslanik a.s.

nikada nije podigao ruku na roba ili ženu, ili čak životinju. Kada god bi ušao u kuću, bio je

nasmijan ili dobro raspoložen“.

Hazreti Enes r.a. služio je Poslanku a.s. deset godina i u toku tog dugog perioda od deset

godina Poslanik a.s. mu nikad nije prigovarao. Hazreti Enes sam je rekao: „U periodu od deset

godina koji sam proveo u Medini služio sam Poslanika a.s.. U to vrijeme bio sam još dječak tako

da neki moji postupci nisu uvijek bili ugodni Poslaniku a.s. Ipak, u ovom dugom periodu od

deset godina, Poslanik a.s. nikada nije izgovorio ni 'Uh' i nikada mi se nije požalio riječima:

'Zašto si uradio ovo?' ili „Zašto si uradio to?“

Pravo na zaštitu od fizičkog i seksualnog nasilja

Oblikom fizičkog i seksualnog nasilja, smatraju se i obrezivanje žena i prerano sklopljeni

brakovi tzv. dječiji brakovi. Kur'an ne govori ništa izričito ili implicitno o ženskom obrezivanju.

Upotrebom općeg izraza 'Sunnet' u kontekstu obrezivanja žena, ustvari se želi ostaviti utisak da

obrezivanje žena pripada islamskoj praksi. Islamski učenjaci su se složili da se ni jedna predaja

koja govori o obrezivanju žena ne može pripisati Poslaniku a.s.

Dječiji brak također izaziva ozbiljnu štetu. Ne nalazimo nigdje u šerijatu specifikaciju

godina braka. Ono što postoji je fiksni standard mentalne zrelosti ili razboritosti.

Svemogući Allah je rekao u Kur'anu:

„I provjeravajte siročad dok ne stasaju za brak; pa ako ocijenite da su zreli, uručite im imetke

njihove.“ (IV:6). Jasno je da postoji razlika između dostizanja puberteta

i fizičke sposobnosti, s jedne strane i zrelosti i kvalifikacija za upravljanje životom na

drugoj strani. Bračni život zahtijeva da su i muž i ženu sposobni i zreli za život, što

nije moguće u slučaju prerano sklopljenih brakova.11

Pravo na zaštitu od izrabljivanja dječije radne snage

Svako dijete ima pravo na zaštitu od rada koji ugrožava njegovo zdravlje ili sprječava

njegovu naobrazbu i razvoj. Država utvrđuje najnižu starosnu granicu za dobijanje radne dozvole

i regulira sve uvjete rada. Zapošljavanje djece u teškom i opasnom radu spada u kategoriju

nanošenja nevolja i zla, čak ako se čini nenamjerno ili zbog neznanja. Ako kažemo, kao što

objašnjava šerijat, da je nanošenje štete zabranjeno, slijedi da težak rad za djecu nije dopušten.

Šerijat ne očekuje od ljudi da poduzimaju prenaporne zadatke, što jasno očituje kur'anski ajet:

"On vas je izabrao i u vjeri vam ništa teško nije propisao“ "(XXII:78). Uzvišeni Allah je također

je rekao: "Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate" (II:185). On je također rekao:

"Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih." (II:286).12

Pored navedenih postoji još mnoštvo drugih prava kojima islam štiti djecu i mlade

garantirajući im zdravo i sigurno odrastanje. Ukoliko roditelji, odgajatelji i društvo u cjelini

ispune svoje obaveze prema djeci pružajući im njihova prava, odgovarajuće obrazovanje, dobar

odgoj to će definitvno proizvesti bolju porodičnu atmosferu i bolje socijalno okruženje.

LITERATURA

1. Abd al-Halim Mahmud, Ali, Osnovi islamske pedagogije, El-Kelimeh, Novi Pazar, 2008.

2. Abdul-Medžid, Muhammed Hanif, Možeš biti najsretniji otac, Libris, Sarajevo, 2008.

3. Al Marzouqi, Ibrahim Abdulla, Human Rights in Islamic Law, Abu Dhabi, 2001.

4. Bešir, Ekrem i Muhammed Rida Bešir, Odgoj djece u svjetlu Kur’ana i sunneta sa

11

Children in Islam: Their Care, Development and Protection, UNICEF & Al-Azhar University-International

Islamic Center for Population Studies and Research, 2005, str. 7-9. Preuzeto (21.10.2010):

http://www.unicef.org/egypt/Egy-homepage-Childreninislamengsum%281%29.pdf 12

Isto, str. 10.

praktičnim primjerima za razne uzraste, Ilum, Bužim, 2007.

5. Children in Islam: Their Care, Development and Protection, UNICEF & Al-Azhar

University-International Islamic Center for Population Studies and Research, 2005, str. 7-

9. Preuzeto (21. 10. 2010). http://www.unicef.org/egypt/Egy-homepage-

Childreninislamengsum%281%29.pdf

6. Covenant on the Rights of the Child in Islam, Organization of the Islamic Conference

(OIC), 2004. Preuzeto (28. 9. 2010):

http://www.arabhumanrights.org/publications/countries/arab/child-rights-islam-04e.pdf - 0222ة للعلوم األمىية، الرياض، عبد اللطيف به سعيد الغامدي، حقوق اإلوسان في اإلسالم، أكاديمية وايف العربي .7