IRFAN HOROZOVI]

U SUMRAK PADAJU

JABUKE

*

BERLINSKI NE-

POZNATI PROLAZNIK

BO[NJA^KA KNJI@EVNOST U 100 KNJIGA

Urednik edicije

EMINA MEMIJA

Urednik

D@AFER OBRADOVI]

Priredio

D@AFER OBRADOVI]

Recenzent

JASMINA MUSABEGOVI]

Likovno oblikovanje

MEHMED ZAIMOVI]

Redakcioni odbor:

IRFAN HOROZOVI], MUNIB MAGLAJLI],

EMINA MEMIJA, JASMINA MUSABEGOVI],

FEHIM NAMETAK, D@AFER OBRADOVI]

ISBN 9958-820-31-5

KROZ NEPREDVIDIVE HODNIKE KNJIGA

I

Na posljednjoj stranici jedne od svojih brojnih knjiga

Irfan Horozovi} je zapisao re~enicu ~iji je smisao posve

korespondentan njegovom cjelokupnom knji`evnom stva-

rala{tvu, a koja, istovremeno, izra`ava sukus njegovog `i-

votnog opredjeljenja da prije svega, iznad svega i poslije

svega bude Pisac. Ta re~enica – „Pisati knjigu bez knjige,

beskrajnu onoliko koliko smo u beskraj zakora~ili, pisati

je prije ro|enja i poslije smrti, bez listova i korica, bez

svijesti o njenoj zaokru`enosti, knjigu puta, knjigu zrcalne

vode, knjigu plamsaju}eg zraka, pisati knjigu o~ima i sto-

palima, pisati je izvana i iznutra, pisati uhom i grlom, pisati

rebrom i sjemenom, pisati olovkom iz koje curi vrijeme,

pisati sve dok nam se tijelo ne rasto~i u tri ta~ke…„

1

–

mogla bi, {tavi{e, poslu`iti kao moto Horozovi}evog lite-

rarnog anga`mana, ali i kao {ifra za odgonetanje spiritus

movensa svake istinske predanosti ~arobnoj izazovnosti

pisanja po kojem je, kako bi to kazao M. Krle`a, „pisati

isto {to i disati“.

Irfan Horozovi} je doista pisac par exellence, i to kako

po svome iznimno zna~ajnom knji`evnom opusu, tako i

po onom specifi~nom stvarala~kom zanosu kojeg posjedu-

ju samo rijetki me|u onima koji se uobi~ajeno smatraju

piscima. Za njega je pisanje knjiga isuvi{e ozbiljan i ~astan

`ivotni poziv da bi ga ~ak i oni najdareniji i najvje{tiji

mogli olahko prihvatiti kao razonodu ili puki artizam. I

5

1 Irfan Horozovi}: Iluzionistov grob i lebde}a `ena, „Prosveta“,

Beograd, 1991, str. 130.

pored toga {to ~itaoci Horozovi}evih knjiga ~esto imaju

utisak kako se ovaj osebujni majstor stila i misaone i je-

zi~ke kombinatorike odve} bezazleno i non{alantno igra

rije~ima tvore}i od njih skladnu umjetni~ku tvorevinu, ka-

ko s lahko}om sklapa mozaik svoga imaginarnog svijeta

smislenosti, i kako, poput alkemi~ara, od „obi~nih“ rije~i

spravlja neobi~ni i blagotvorni napitak mudrosti, postupak

njegovog pravljenja „knjige svijeta od svijeta knjige“ (Mile

Stoji}) nezahvalan je i tegoban posao koji, pored stvara-

la~ke inventivnosti, zahtijeva i ogroman duhovni napor.

To pogotovo va`i za stvaraoce Horozovi}evog kova koji

svoju „knjigu bez knjige“ pi{u ~itavog `ivota, ne uspjeva-

ju}i je nikada dokraja zavr{iti. Njihova op~injenost knji-

gom dirljiva je koliko i strasna, pa nije ~udno {to ba{ u

pojavi knjige na civilizacijskom horizontu svijeta oni vide

najzna~ajnije otkri}e ljudskog uma. Prolaze}i „kroz ne-

predvidive hodnike knjiga“ (ovakvom sintagmom je nas-

lovljena jedna Horozovi}eva pri~a) njima se obi~no de{ava

da sami ne biraju knjigu koju }e pisati ili ~itati, nego knjiga

bira njih. Kao {to su Hegelovi „povijesni ljudi“ sredstvo

u slu`bi Apsolutnog duha preko kojeg on ispoljava stva-

rala~ke nakane svoga svjetsko – povijesnog o~itavanja,

tako su i pisci Horozovi}evog umjetni~kog profila u „funk-

ciji“ izra`avanja i objelodanjivanja uzvi{ene misije Knjige

i njezine su{tinske uloge gra|enja smislenijeg, boljeg i

ljep{eg svijeta nego {to se on u svome pukom fakticitetu

pokazuje.

Ovako poimanje poziva i „zadatka“ pisca u procesu

stvarala~ke artikulacije ljudskog duha zasigurno je jedna

od najzna~ajnijih teorijskih pretpostavki da bi se neki knji-

`evni opus mogao smatrati relevantnim i upe~atljivim, a

njegov autor istinskim i autenti~nim stvaraocem. A knji-

`evno djelo Irfana Horozovi}a je upravo takvo: klasi~no

6

po formi, a avangardno po sadr`aju, a on sam osoben,

osebujan i rasko{an pisac. U bosanskohercegova~koj, a

pogotovo bo{nja~koj knji`evnosti, te{ko je na}i tako kom-

pletnog i vjerodostojnog stvaraoca, koji je istovremeno i

klasi~an i moderan, svestran i vjeran samome sebi i svome

umjetni~kom opredjeljenju, nadahnut i „ozbiljan“, stvara-

la~ki kontemplativan i stilisti~ki minuciozan. Te{ko je ne

slo`iti se sa konstatacijom Mile Stoji}a da je „Horozovi},

mo`da, jedini pisac u Bosni i Hercegovini ~iji rukopis

posjeduje onu kosinu svojstvenu zapadnoevropskoj mod-

ernoj knji`evnosti“,

1

ali je isto tako nemogu}e izbje}i uti-

sak kako je Horozovi} jedan od najpregnantnijih tuma~a i

„kroni~ara“ bosanskog (i bo{nja~kog) duhovnog supstan-

cijaliteta. Njegov rafinirani postupak rekonstrukcije rasutih

krhotina smislenosti modernog svijeta samo je na prvi po-

gled usredoto~en na apstraktne, izvanvremenske i izvan-

prostorne okvire stvarnosti, a zapravo mu je u osnovi Bos-

na, njezina historijska usudnost, osebujnost i vi{ezna~nost.

Ta prednost Bosni i zaokupljenost bosanskim „motivima“

legitimira Horozovi}eva kao autenti~nog bosanskoherce-

gova~kog stvaraoca i svrstava ga u red onih pisaca ~ija je

ljudska i stvarala~ka opredjeljenost korespondentna povi-

jesnom bi}u Bosne, kakvi su naprimjer M. Selimovi}, D.

Su{i}, N. Ibri{imovi} i A. Sidran.

Utisak o stvarala~kom nadahnu}u Bosnom i tra`enju

inspirativnih poticaja u njezinoj historiji prisutan je ve} u

prvoj Horozovi}evoj knjizi – zbirci poezije Zve~ajsko bla-

go iz 1969. godine, a u tom je znaku bezmalo i cjelokupno

njegovo docnije stvarala{tvo. Taj je utisak naro~ito izra`en

u knjizi proze Talhe ili [edrvanski vrt – koja mo`da po-

7

1 Mile Stoji}: Babilonski vrt – Predgovor za knjigu Irfana Horo-

zovi}a Talhe ili šedrvanski vrt, „Svjetlost“, Sarajevo, 1991., str.

13.

najbolje odslikava osobenosti Horozovi}evog knji`evnog

postupka, ali ni{ta manje nije prisutan u, mo`da, njegovom

najzna~ajnijem i najreprezentativnijem ostvarenju – roma-

nu Imotski kadija. Ali, ~ak i u onim knjigama koje se

ponegdje tretiraju kao modernisti~ke, ili ~ak postmoder-

nisti~ke, i u kojima se pro{lost tretira na na~in metapovi-

jesnog o~itavanja vremenskih mijena, Horozovi} je zaoku-

pljen Bosnom: jedanput kao historijskim krajolikom, drugi

put kao „paradigmom“ ljudskog usuda, tre}i put kao ta-

jnom ili {ifrom, ~etvrti put kao riznicom neobuhvatne ra-

znolikosti `ivota.

Bilo bi, me|utim, posve pogre{no Irfana Horozovi}a

i njegovo stvarala{tvo bez ostatka situirati u okvire i zna-

~enjske atribucije bosanskohercegova~ke knji`evnosti bez

obzira koliko oni bili {iroki i vrijednosno relevantni. Na-

ime, njegovo knji`evno djelo prekora~uje sva regionalna,

nacionalna i kulturolo{ka ograni~enja, kao {to se opire i

svim `anrovskim, stilskim i knji`evnoteorijskim kli{eima.

Stoga je, u najmanju ruku, nedostatno, da ne ka`emo po-

gre{no, Horozovi}u kao stvaraocu tra`iti uzore u obras-

cima pomodnih literarnih trendova poput borhesovskog

strukturalisti~kog modernizma, a pogotovo u tzv. postmo-

dernisti~koj orijentaciji jednog dijela avangardno nastro-

jenih knji`evnih stvaraoca sa prostora biv{e Jugoslavije.

^ak i tvrdnja kako se on sam mo`e smatrati „jednim od

utemeljiva~a avangardne pripovjeda~ke proze u Hrvat-

skoj“,

1

koliko god bila ta~na i prihvatljiva, nekonsekventno

je izveden zaklju~ak o stvarnoj „intencionalnosti“ i karak-

teru Horozovi}evog „genetskog“ opredjeljenja da bude pi-

sac. Ako je, dakle, ta tvrdnja i ta~na, nije za njega i pro-

8

1 @eljko Grahovac: “@udnja je putokaz i klopka za putnika”, Izraz,

Sarajevo, jesen '99, str. 133.

gramski relevantna, jer se Horozovi}, ni u vrijeme onih

sedam-osam godina provedenih u Zagrebu, a niti kasnije,

nije trudio biti za~etnikom nekakvih avangardnih umjet-

ni~kih stremljenja; nije tra`io stvarala~ke uzore, a niti je

uznastojao biti nekome uzor. Od svoje prve do posljednje

knjige njegova osnovna preokupacija je biti i istrajavati

kao pisac – tragalac za ontolo{kom smisleno{}u svijeta i

samoprijegorni zagovara~ ni~im uvjetovane dostojanstve-

nosti ljudskog `ivota, pri ~emu knji`evno stvarala{tvo ima

zna~enje i snagu vjere a pisac predanog i nepokolebljivog

vjernika.

U tom pogledu njemu su „uzori“ svi oni korifeji veli-

~anstvene avanture ljudskog duha, kakvi su Shakespeare,

Cervantes, Goethe, Ibn Arabi... pa, dakako, i Gabriel Gar-

cia Marquez. Zato je posve razumljivo da je upravo Shake-

speare veoma prisutan u Horozovi}evim literarnim opser-

vacijama, ali ne kao `anrovski ili stilisti~ki uzor nego upra-

vo kao tragalac za smisleno{}u i dostojanstveno{}u ljud-

skog `ivota. Isto tako, Horozovi}ev „postupak“ istra`iva-

nja grani~nih situacija `ivota i poeti~ko-ironijskog poni-

ranja u somnabulisti~ka podru~ja svijesti na prvi se pogled

manifestira kao svojevrsna varijacija joneskovskog „teatra

apsurda“ ili, jo{ primjerenije, kao beketovsko prizivanje

virtualnog svijeta sjenki i utvara, a zapravo se radi o nje-

govom autenti~nom stvarala~kom ~inu, svojstvenom sva-

kom istinskom raskrivanju arhetipskih obrazaca svijeta kao

predlo{ku umjetni~kog stvaranja. To samo potvr|uje sta-

jali{te da istinski umjetnici nikad ne kopiraju, interpretiraju

ili se povode za drugim, a da svjetonazorska, eshatolo{ka,

stilisti~ka ili neka druga zna~enjska osobenost njihovih

tvorevina prije poti~e iz onog univerzalnog stvarala~kog

nadahnu}a imanentnog su{tini ljudskog poslanstva na ovo-

me svijetu, negoli od sposobnosti njihove stvarala~ke ko-

munikativnosti sa drugim umjetnicima.

9

II

Jednom je Paul Valéry napisao: „Rasko{ me ne pri-

vla~i. Ja ne gledam 'lepe stvari'. Mene privla~i da ih pra-

vim, zami{ljam, ostvarujem… Umetni~ko delo daje mi

ideje, poduke, ne zadovoljstvo. Jer moje je zadovoljstvo

da pravim, ne da podnosim. Ali delo koje mi name}e zado-

voljstvo, svoje dobro zadovoljstvo, nadahnjuje me po{to-

vanjem, strahom, ose}anjem nekakve vi{e snage.“

1

Ovaj stvarala~ki credo bi se, gotovo bez ostatka, mo-

gao primijeniti na knji`evno stvarala{tvo Irfana Horozo-

vi}a, odnosno na smisao i motive njegovog umjetni~kog

anga`mana. Naime, rijetko je ko toliko predan i zaokupljen

samim ~inom nastajanja i uobli~avanja umjetni~kog djela,

onom uzvi{enom naporu duhovnog produktiviteta kojim

se iz svijeta pukih priru~nih stvari izvode koherentne tvore-

vine stvarala~kog genija. Ba{ zato {to je za njega djelo-

vanje prioritetnije od djela, a sam ~in stvaranja va`niji od

stvorenog i ostvarenog, nije uputno njegov knji`evni opus

klasificirati i rangirati, a pogotovo ne prostorno i vremen-

ski ga situirati. Pogre{no je tra`iti mu po~etak i kraj, pre-

poznavati u njemu faze ili cikluse a, kako rekosmo, nije

ga ispravno ~ak ni `anrovski razvrstavati. Taj opus nema

tzv. uzlaznu niti silaznu putanju, nije odre|en trendovskim

zahtjevima i ne da se jednozna~no definirati. Njegova „pre-

poznata“ slojevitost prije je odraz unaprijed pretpostav-

ljenih metodolo{kih kli{ea izvjesnih „komentatora“ nego

{to je izraz strukturalnog „koncepta“ samih Horozovi}evih

djela. Stoga bi bilo primjerenije uobi~ajene pojmove in-

ventivnosti i koherentnosti, koji se neizostavno ve`u uz

Horozovi}evo stvarala~ko ime, pripisivati njegovom stva-

10

1 Paul Valéry: Malarme-Melan`, „Svjetlost“, Sarajevo, 1991., str.

223.

rala~kom postupku negoli njegovim knji`evnim ostvare-

njima.

Ako se u „analizi“ Horozovi}evog knji`evnog opusa

imaju na umu navedene konstatacije, onda samo uvjetno

mo`e biti relevantan postupak sistematsko-epistemolo{kog

valoriziranja njegovog djela. To zna~i da nam pri tome

uvijek izmi~e su{tina onog neponovljenog ~ina stvaranja

pi{~evog imaginarnog svijeta u kojem umjetni~ko djelo

anticipira `ivot i obrazla`e stvarni svijet. Ostajemo uskra-

}eni za neposredni uvid u magi~ni „mehanizam“ stvara-

la~kog laboratorija pisca, pa nam se ono ostvareno pri~i-

njava kao raison d'etre samog stvarala~kog postupka.Tada

umjetnika svodimo na mjeru i razinu pukog kreatora koji

zgotovljuje tvorevine svoje reminiscencije svijeta i koji se

ne bavi „stvari po sebi“ umjetni~kog stvaranja nego, sa

vi{e ili manje uspjeha, preparira i uobli~ava svijet profane

svakodnevice.

Takav postupak je pogotovo neprimjeren u slu~aju pis-

ca Horozovi}evog kova ~ije se djelo opire svakom pojed-

nostavljivanju, kli{eiziranju i knji{kom „prepri~avanju“.

Njegovo djelo nastaje po unutarnjem diktatu koje je Viktor

Hugo jedanput izrekao povodom Baudellairea: „On pos-

jeduje najve}i od svih kvaliteta pjesnika: ne li~i ni na

koga“.

I zaista, onaj ko se odva`i pro}i kroz „nepredvidive

hodnike“ Horozovi}evih knji`evnih ostvarenja, ko istinski

u|e u predjele njegovog literarnog univerzuma i ko, nepris-

trasno i pa`ljivo, razmakne zastore kojima ovaj vrsni maj-

stor semanti~ko-stilisti~ke „scenografije“ vje{to i ponekad

gotovo hermeti~ki zaogr}e svoj imaginarni panoptikum

`ivotnog sveobilja, taj }e se u njegovom fantazmagori~-

nom svijetu {edrvanskih vrtova, prognanih gradova, ne-

poznatih prolaznika, mrtvih pjesnika, ru`i~astih u~iteljica,

11

gluhonijemih kroja~ica, ma|ioni~ara, lebde}ih `ena, vrt-

nih patuljaka... osje}ati poput putnika koji se obreo u ne-

poznatoj zemlji u kojoj mu je odnekud sve poznato. Vir-

tuoznost Horozovi}evog literarno-stvarala~kog postupka

sastoji se u tome {to on stvari nikada dokraja ne definira,

ne daje im kona~no obli~je niti ih provocira na samoizra-

`avanje; on ~itatelja, nepretenciozno, tek upu}uje na kartu

vremena i sugerira mu izazov domi{ljanja i uobli~avanja

svoga vi{esmislenog i vi{ezna~nog svijeta himera, nago-

vje{taja i misaonih obrisa. Zato nas se taj njegov svijet

imaginarne stvarnosti doima kao arhetipska personifikacija

stvarala~kih prauzora i praoblika iz ~ega tek emaniraju

poticaji za samostvarala~ko dogra|ivanje `ivotnih zna~e-

nja i formi. Tom „postupku“ korespondentna je misao

Marcela Prousta: „[to ne moramo da odgonetamo, da os-

vjetljavamo osobnim naporom, {to je bilo jasno prije nas,

nije na{e. Od nas dolazi samo ono {to uspijemo izvu}i iz

tmina, koje su u nama i koje drugi ne poznaju.“

1

U tom smislu, Horozovi}ev literarni „prakontinent“

ima zna~enje transcedentalnog predlo{ka „figura otvorenih

zna~enja“ (K. Prohi}), a ako se njegov stvarala~ki postupak

izazivanja ~itatelja na do-gra|ivanje i do-mi{ljanje svoga

osobnog koherentnog svijeta mo`e podvesti pod pojam

anga`iranosti, onda je Irfan Horozovi} prototip anga`ira-

nog pisca. Me|utim, u smislu uobi~ajenog zna~enja ovog

pojma, tj. kao duhovnog i stvarala~kog napora na obrazla-

ganju ili mijenjanju svijeta puke stvarnosti, Horozovi} je

ponajmanje anga`irani knji`evnik jer on niti interpretira

niti imitira postoje}i svijet nego stvara svoj vlastiti. Taj

12

1 Navedeno prema Midhat Begi}: Umjetnost pripovijedanja–Mis-

cellanea, Djela I-VI, „Veselin Masleša“ – „Svjetlost“, Sarajevo,

1987, str. 37-38.

njegov izmi{ljeni svijet nije proizvod negacije, protesta ili

kritike stvarnoga svijeta, ali nam se ~esto ~ini smislenijim

i koherentijim, pa ~ak i stvarnijim od svijeta profane sva-

kodnevice koji po svojim manifestacionim obilje`jima ne-

rijetko izgleda nevjerovatan, zagonetan, neshvatljiv i ne-

~ovje~an. To se pogotovo ti~e njegove eti~ko-vrijednosne

dimenzije koja s vremena na vrijeme poprima karakter

antiteleolo{kog principa tog istog svijeta. Imaginarno zlo

nije nikada tako stra{no ko ono stvarno i djelatno, ~ak i

onda kada se doga|a drugima a ne nama.

Ve}ina Horozovi}evih knji`evnih ostvarenja, da ne ka-

`emo njegovo djelo u cjelini, u znaku je tematiziranja

odnosa doba i zla, pri ~emu taj motiv nigdje nije eksplicitno

nazna~en, ali se sa njim uvijek iznova susre}emo, kao {to

i svi njegovi poku{aji da se zlo nadvlada i zamijeni dobrim

poprimaju obilje`je pi{~eve preokupacije. Pri tome, kad

god se, umjesto opisivanja i dokumentaristi~kog objek-

tiviziranja zla, slu`i njegovim metafori~kim razotkriva-

njem, dopu{taju}i mu da se manifestira u svome elemen-

tarnom zna~enju, pisac posti`e u~inak primjeren svakom

istinskom umjetni~kom postupku, naime univerzalizaciji

motiva koji ga zaokuplja. To {to su novija Horozovi}eva

knji`evna ostvarenja ne{to vi{e od onih ranijih u znaku

propitivanja teleolo{kih i moralnih na~ela modernog svi-

jeta sasvim je razumljivo, ima li se u vidu koli~ina zla koje

je posljednjih petnaestak godina, sa svim svojim stravi~-

nim varijacijama, nahrupila u na{e `ivote i na{e nepos-

redno okru`enje. Pa ipak, i ovdje je na djelu pi{~eva „kon-

ceptualna majeutika“, odnosno postupak kojim se ostva-

ruje svojevrsno psihoterapeutsko prepoznavanje svijeta ko-

jeg je zlo obilato preplavilo i koji je stoga nasmrt bolestan.

Horozovi}, doista, omogu}ava svakom svome ~itatelju da,

13

pored prepoznavanja pakla u drugima, otkrije i svoje oso-

bne paklene dubine, da se suo~i sa sobom, svojom savje{}u

i „moralnim zakonom u sebi“, i to prije u Kantovom negoli

Freudovom zna~enju toga pojma. Uzgred, umje}e „ba-

bi~ke vje{tine“, kojom ovaj suptilni umjetnik – intelektu-

alac ispunjava upravo onaj Sokratov zahtjev dola`enja do

istine o samome sebi, svojstveno je samo rijetkim knji-

`evnim stvaraocima me|u koje, slu~ajno ili po prirodi stva-

ri, spadaju ba{ oni naprijed navedeni (Shakespeare, Goe-

the, Marquez i, dakako, Dostojevski).

Te{ko se me|utim, slo`iti sa nekim od Horozovi}evih

kriti~ara koji njegovom stvarala{tvu pripisuju atribuciju

pesimisti~ke literature, a pogotovo je nepravedno govoriti

o postapokalipti~kom zna~enju nekih njegovih djela. Ljud-

ska povijest nije kontinuirano doga|anje zla i be{~a{}a,

niti se, naprimjer, povijest ~ovje~anstva mo`e tuma~iti kao

„povijest no`a“ (aluzija na fabulu Horozovi}eve pripovi-

jetke „Prodavnica no`eva“, pri ~emu je no` personifikacija

svih ubojitih sredstava koja je ~ovjek „izumio“ zarad svoga

uni{tenja). Oni, pak, koji pribjegavaju zaogrtanju povijesti

metafizi~kim floskulama i instaliranju univerzalnosti prin-

cipa zla u njezino doga|anje poku{avaju, naj~e{}e svjesno,

amnestirati one koji zlo ~ine, a nerijetko i opravdati svoj

osobni udio u tome. Horozovi} zna da svijet sam po sebi

nije ni dobar ni zao, i da iza svakog ne~asnog i zlog ~ina

stoje stvarni ljudi.

Ako ih i ne imenuje (uostalom, to i nije zadatak umjet-

nosti nego politike i historije), on ih razotkriva, dopu{taju}i

im da sami prepoznaju sebe i svoje mjesto u danteovskom

pandemoniju ljudskog be{~a{}a.

14

III

Smisao knji`evnog anga`mana Irfana Horozovi}a mo-

gao bi se u najkra}em formulirati kao `udnja za iskonom,

tj. jasnim i ~istim polazi{tem svijeta u kojem se ljudski

`ivot iskazuje kao neodgonetljiva tajna i veli~anstveno ~u-

do. @udnja za iskonom istovremeno je i `udnja za jed-

nostavno{}u stvarala~kog raskrivanja i imenovanja stvari

u ~emu jezik igra odlu~uju}u ulogu. U duhu Heideggerova

iskaza: „Nijedna stvar ne mo`e da bude tamo gdje rije~

nedostaje“, Horozovi} postupkom bri`ljivog pomaganja

stvarima da se imenuju, dakle da steknu pravo na posto-

janje, izvla~i na svjetlo dana arhetipsko znakovlje svijeta.

Pri tome se njegova „majeuti~ka vje{tina“ pokazuje kao

heuristi~ko samoo~itavanje samih stvari, a njegov umjet-

ni~ki simbolizam kao svojevrsni nominalizam.

Horozovi} zna da je rije~ klju~ za rastvaranje ali i za

razumijevanje svijeta, te stoga nastoji svaku stvar, pojavu,

subjektivitet... ozna~iti pravom rije~ju. U tom pogledu on

va`i za najve}eg „jezi~kog ~istunca“ u savremenoj bosan-

skohercegova~koj knji`evnosti, a taj utisak je prisutan ka-

ko u njegovim najnovijim literarnim ostvarenjima, tako i

u onim ranim u kojima jezi~ki izraz nerijetko poprima

primarno vrijednosno obilje`je djela. On pa`ljivo i, reklo

bi se, sa osje}anjem sve~ane zanesenosti brusi svaku na-

pisanu rije~, odmjerava je i oslu{kuje, isku{ava i provje-

rava. Rije~ za Horozovi}a ima zna~enje relikvije, a mo`da

je njezino uzvi{eno zna~enje najbolje izra`eno stihovima:

Rije~ nikad ne umire.

Rukopisi ne gore .

Ponekad je mrak toliko dubok

Da ga samo bljesak rije~i mo`e osvijetliti.

1

15

1 Irfan Horozovi}: Knjiga mrtvog pjesnika, „Horus“, Zagreb, 1997,

str. 10.

Ako bismo postupkom strukturalisti~ke analize teksta

pro{li kroz „nepredvidive hodnike“ Horozovi}evog liter-

arnog djela, otkrili bismo njegovo nastojanje da svaka rije~

koju napi{e „blje{ti“ i „osvjetljava“ stvari koje ona ozna-

~ava. Insistiranje na zna~enjskoj snazi rije~i ponegdje ide

~ak i nau{trb umjetni~kog dojma njegovog djela, a posebno

njegove stilisti~ke i kompozicijske eksplikacije, ali on je

u toj nakani ustrajan od po~etka svoga bavljenja pisanjem

pa sve do danas. Ponekad nam se u~ini kako se hotimi~no

poigrava rije~ima, kako ih okre}e i postavlja u najpriklad-

niji polo`aj, domi{lja njihovo epistemolo{ko va`enje i po-

ku{ava proniknuti u njihovo „tjeskobno }utanje prije go-

vora“, kako bi to kazao Midhat Begi}. Iz pra{utnje koja se

ogla{ava samo samoj sebi Horozovi} izdvaja rije~i koje

zadobivaju zna~enje tvorila~kih elemenata svijeta, a nakon

svoje onti~ko-lingvisti~ke vivisekcije kroz njegov stvara-

la~ki postupak, koji ima zna~enje starogr~kog poiesisa, te

rije~i nisu vi{e „glasovi ti{ine“ (A. Malraux), nisu slova

na papiru, nego `ive i djelatne strukture koje govore, opo-

minju, „blje{te“, pjevaju, miluju, mame, nude se, vri{te,

uznemiravaju i zasijecaju u `ivo meso.

Ali, raz-otkrivanje svijeta putem njegovog poeti~kog

urje~avanja za Horozovi}a nije puka igra „rije~ima i stva-

rima“ niti isku{avanje pojmovne aparature lingvisti~ke

osebujnosti umjetnika, ono je tegoban napor ljudskog „sta-

novanja“ u svijetu, ali i ispunjavanje temeljne zada}e

umjetnika kao stvaraoca svoga imaginarnog svijeta. „^o-

vjekovo stanovanje treba da bude poezija i da se izvodi na

poetski na~in“,

1

tvrdi Heidegger, napominju}i kako, u

skladu sa zna~enjem pojma poiesis kojim su predsokra-

16

1 Martin Heidegger: Mišljenje i pevanje, “Nolit”, Beograd, 1982,

str. 150.

tovski Grci imenovali arhetipsko umjetni~ko stvaranje, ~o-

vjek na ovome svijetu treba “stanovati pjesni~ki” ukoliko

ho}e da bude istinski ba{tinik i ~uvar svijeta. U tome smi-

slu ~itav stvarala~ki anga`man Irfana Horozovi}a bi se

mogao ozna~iti kao “pjesni~ko stanovanje u svijetu”, a

njegovo knji`evno djelo kao djelatno zbivanje poiesisa. To

je vidljivo kako iz tematske strukture njegova djela, tako

i iz analize umjetni~kih postupaka kojima se slu`i pri obli-

kovanju svoga osnovnog stvarala~kog nauma: pravljenja

knjige svijeta od svijeta knjige.

Bri`nost, ekstati~na zaokupljenost i predanost samom

~inu stvaranja sa kojima se Horozovi} odnosi prema uzvi-

{enom poslanstvu umjetni~kog „popravljanja“ i dogra|i-

vanja nesavr{enosti svijeta svrstava ga, kako je to ranije

ve} nagla{eno, u red onih pisaca za koje je svaka svjeto-

nazorska i ideolo{ka atribucija nedostatna, a svako knji-

`evnoteorijsko i `anrovsko odre|enje njegovog djela me-

todolo{ki pogre{no. Naime, Horozovi} svoj temeljni stva-

rala~ki motiv nikada ne iscrpljuje jednom knjigom niti ga

jednozna~no elaborira. ^ak i one stvarala~ke preokupacije

koje proisti~u iz tog temeljnog motiva, pa bi se, uvjetno,

mogle imenovati pod-motivima, prisutne, recimo, u novi-

jim romanima Imotski kadija i William Shakespeare u Dar

es Salaamu, sve odreda nalazimo u njegovim ranim ra-

dovima Talhe ili [edrvanski vrt ili, naprimjer, u romanu

Kalfa iz 1988. godine. Oni se, dodu{e, variraju, smje{taju

u druge, ponekad i posve neo~ekivane kontekste, pojav-

ljuju sa druga~ijim intencijama i u razli~itim historijskim

okolnostima, ali nikad ne i{~ezavaju iz autorovih stvara-

la~kih vidokruga. Umjetni~ki razra|ene i tematski tran-

sponirane nalazimo ih u nekoj drugoj Horozovi}evoj knjizi

gdje nastavljaju upotpunjavati i dogra|ivati nikada dokraja

zavr{enu pri~u pi{~evog imaginarnog panoptikuma. Stoga

17

se, opet uvjetno, mo`e potvrditi ona naprijed izre~ena kon-

statacija kako Horozovi} ~itavog svog `ivota pi{e samo

jednu Knjigu – knjigu u kojoj se kaleidoskopski smjenjuju

prizori iz realnog i irealnog `ivota a ponaj~e{}e oni iz

fluidne izmaglice svijesti u kojoj se susre}u stvarno i fik-

cionalno; knjigu u kojoj su, hotimi~no, ali u stilisti~kom i

kompozicijskom pogledu maestralno, ukomponirani pro-

{lost i sada{njost, subjektivisti~ko i historijsko, psiholo{ko

i ontolo{ko; u kojoj se prepli}u i nadopunjuju pripovjeda~-

ki i poeti~ki postupci; u kojoj se slavi veli~anstvenost ljud-

ske slobode i uzvi{eno pregnu}e duha, ali istovremeno

razotkrivanju usudni putevi ljudske izgubljenosti u svijetu

i osvjetljavaju mra~ni ponori ljudskog be{~a{}a.

Bave}i se uvijek iznova osnovnim stvarala~kim mo-

tivom pravljenja svoje jedinstvene i sveobuhvatne Knjige,

Horozovi} se pri tome slu`i svim knji`evnim postupcima

i `anrovskim „tehnikama“, pa zato njegove knjige, uglav-

nom, odstupaju od uobi~ajenih literarnih formi. U njima

istovremeno prepoznajemo elemente pripovijetke, romana,

drame, dnevnika, kronike, a nerijetko i pjesme. Onda kada

mu za eksplikaciju odre|enih tematskih sadr`aja zatreba

specifi~an „medij“ izra`avanja, on ga pronalazi u onim

knji`evnim modalitetima u kojima se taj sadr`aj najcje-

lishodnije ispoljava. Naprimjer, on se odlu~uje na pisanje

knjige za djecu (a napisao ih je nekoliko i to vrlo uspje{nih)

ne zato {to mu je cilj da, pored ostalog, bude i dje~iji pisac,

nego zato {to osje}a da mu je za iskazivanje ideje koja ga

zaokuplja potreban stvarala~ki diskurs svojstven dje~ijem

poimanju svijeta. Kada mu je, pak, za izra`avanje te ideje

nedostatan narativni postupak karakteristi~an romanesknoj

ili pripovijeda~koj formi, on se slu`i dramskim izrazom.

A kada nijedna od ovih formi ne odgovara njegovim stva-

rala~kim zahtjevima, on koristi mogu}nosti pjesni~kog iz-

18

raza. Zato njegovom knji`evnom opusu nije svojstvena

nikakva „fazna“ klasifikacija uobi~ajena kod ve}ine drugih

autora.U tom smislu, Horozovi} je posve nepredvidljiv

pisac, jer nikad se ne zna ho}e li njegova sljede}a knjiga

biti u formi romana, zbirke pripovijedaka ili pjesama, dra-

me ili nekog jo{ – ne – prakticiranog knji`evnog izraza.

Ali, koliko god je Horozovi}evo knji`evno djelo `an-

rovski „neprecizno“ i polimorfno, ono je jo{ vi{e razu|eno

i „dinami~no“ u svojoj stvarala~koj eksplikativnosti. ^ini

se da bi se vi{ezna~nost i vi{eslojnost njegovog fikcional-

nog svijeta, koji se narativno izra`ava „semiotikom bri-

sanih navodnika“ (Enver Kazaz), mogla cjelishodnije i

adekvatnije iskazati nekom drugom umjetni~kom formom

negoli knji`evnim postupkom. Naprimjer muzikom, fil-

mom ili slikarstvom. Uostalom, poznato je da su Horo-

zovi}u upravo ova tri oblika umjetni~kog izra`avanja vrlo

bliska, da se u svojim mla|im danima bavio slikanjem, a

da se proteklih godina isku{ao i kao scenarist nekih svojih

dramskih ostvarenja. Ne bi bilo ~udno da ga u budu}nosti

filmski izraz i vi{e i ozbiljnije bude zaokupljao, budu}i da

njegovom nekonvencionalnom duhu ova umjetni~ka forma

nudi mogu}nost novih stvarala~kih postignu}a. Kao pred-

lo`ak za to bi mu mo`da mogao poslu`iti i briljantno na-

pisan roman Filmofil, djelo u kojem je Horozovi} iskazao

izuzetno umje}e koncipiranja moderne dramaturgije.

Budu}i da je upravo ovaj roman karakteristi~an za

Horozovi}eve stvarala~ke preokupacije, ali i za njegov sti-

listi~ki postupak „simultanog“ pra}enja radnje u kojem se

po sistemu preplitanja koncentri~nih krugova doga|aji zbi-

vaju, pro`imaju i razrje{avaju, nije se naodmet malo po-

drobnije osvrnuti na njega.

Mada se roman Fimofil doima kao fragmentarna `i-

votna hronika predstavnika triju generacija jedne bo{nja~-

19

ke porodice, u svom bitnom odre|enju to je roman o imagi-

narnom svijetu sjenki, uspomena i stvarnih likova iz jednog

prohujalog, sjetnog djetinjstva, kao i pri~a o vremenu ljud-

skog ludila, be{~a{}a i zlo~instva. Isto tako, {to je za Horo-

zovi}ev umjetni~ki interes i ina~e karakteristi~no, to je

roman o svim bitnim odrednicama `ivota, a filmski diskurs

ljudskih sudbina u romanu je najcjelishodniji na~in iskazi-

vanja `ivotnog kolopleta u kojem se nalaze njegovi likovi.

Horozovi}eva fasciniranost filmskom umjetno{}u i svim

onim {to je obuhva}eno pojmom „kinematografija“, nije

samo izraz njegovog umjetni~kog opredjeljenja, nego i

spoznaje da je svijet postao puki predlo`ak globalne po-

tro{a~ke industrije, kojoj je filmska tehnika najpregnant-

nije sredstvo izra`avanja. Pod svjetlo{}u filmskih reflek-

tora svijet se ~ini nevinim i rasko{nim, a svako ljudsko

djelo biva prera|eno u sverazumljivi scenarij, pa se i zlo-

~incu rezignirano poru~uje: „Jednog }e{ dana dojahati u

Den Haag!“

Ispod blje{tavila se, pak, zbiva stvarni `ivot; tegoban,

neobuhvatan i nerazumljiv; `ivot u kojem ne va`e nikakva

pravila, u kojem dobri i pravdoljubivi osvetnici, poput

karizmati~nog Zeba, `ive negdje daleko, neznano gdje.

„@ivot je sav u krugovima koji se me|usobno doti~u, ulaze

jedan u drugi, nestaju, {ire se ili skupljaju, potamnjuju.

Izgleda da je dovoljno samo malo, pa da iz jednog zako-

ra~i{ u drugi, posve neo~ekivan i nov, sa druk~ijim zako-

nima“

1

– ka`e Horozovi}. Sekvence `ivotnog slikokaza

doista i nalikuju magi~noj igri celuloidnog filmoskopa, ali

je ta igra u svom bitnom zna~enju popri{te su~eljavanja

stvarnog dobra sa stvarnim zlom, teatar u kojem su sve

20

1 Irfan Horozovi}: Filmofil, „Sejtarija“, Sarajevo, 2000, str. 189.

igre potro{ene i u kojem glavni junaci postaju statisti u

igrokazu bez scenarija, ogoljeni do svoje mra~ne nutrine.

U tom teatru apsurda i sveop}eg suspendiranja ljudskog

na ~udovi{no, zlo~in se opravdava izopa~enom proklama-

cijom da svako vrijeme neizostavno ima svoje povijesno

pravo na pripadaju}e mu poraze, a smrt namjesto `ivota

postaje predmetom umjetni~kog „stvarala{tva“. Filmofilija

se manifestira kao nekrofilija, ljubav kao grozomorno i`iv-

ljavanje nad bespomo}nom `rtvom, a nekada{nji se pri-

jatelji bacaju u duboke bosanske jame iz kojih se „ne izlazi

ni na Stra{nom sudu“.

Radnja Fimofila sa odvija poput odmotavanja trake

fragmentarnih sekvenci, ali nas taj postupak ni za trenutak

ne ostavlja ravnodu{nima. Tek zavr{ni kadrovi ovog ima-

ginarnog horora sklapaju okvir mozaika, u kojem sve stvari

dolaze na svoje stra{no mjesto. U tom smislu, ovaj obimom

neveliki, ali osnovnom idejom i umjetni~kim dojmom izu-

zetno vrijedni roman, doima se kao svojevrsno remek dje-

lo, potpuno kongruentno Horozovi}evoj spisateljskoj zre-

losti. U njemu ima ne{to od ekspresionisti~ke virtuoznosti

Hesseovog Stepskog vuka, i to se odnosi ~ak i na njegovu

kompozicijsku strukturu, ali za razliku od Hesseovog me-

tafizi~kog predlo{ka svijeta, kod Horozovi}eva se naprosto

radi o stvarnim `ivotnim doga|anjima. Ovdje je ljudski

`ivot zaista sveden na puku igru sli~nu ruskom ruletu, a

splet ljudskih sudbina podsje}a na game hearts – karta{ku

igru u~etvero. Ako tu i ima ne{to od metafizi~ke usudnosti

ljudske pustolovine u svijetu, onda je to ~injenica da, stje-

cajem stupidnih zakonitosti `ivota, onaj koji uz pomo} sile

i prisile vodi igru i prividno posjeduje najbolje karte, ne

zna i njezinog kona~nog pobjednika. [tavi{e, pokazuje se

kako je upravo on najve}i gubitnik.

21

Horozovi}, koji vje{tim i filigranskim oblikovanjem

radnje pravi svoj imaginarni film o filmofilu, svjestan je

okrutne bezobzirnosti vremena u kojem `ivi, i ovaj ga

roman, mo`da ~ak i mimo njegove volje, svrstava u red

na{ih najanga`iranijih pisaca. Iz svake njegove re~enice,

iz svakog iskaza i metafore izbijaju briga, strah, slutnja i

bunt umjetnika zato~enog u svom rodnom gradu, osu|enog

na podno{enje muke ~ovjeka kao civilizacijskog bi}a u

teroru barbarogenija bez premca i bez ikakvog ljudskog

opravdanja. Njemu se de{ava ono {to i svim drugim ba{-

tinicima i pobornicima sveop}eg humaniteta: osje}anje

zgranutosti i u`asnog stida zbog pripadnosti svijetu koji,

iz obijesti i koristoljublja, filmskom kamerom bilje`i na-

jdublje ponore ljudske du{e i ljudskog poni`enja.

[to se pak ti~e stilisti~ke „scenografije“ romana Fil-

mofil, ona je prepoznatljivo horozovi}evska. Dakle – lu-

cidna, iskri~ava, duhovita, suvremena. Jednom rje~ju –

majstorska. Mijenjaju}i pozicije pripovjeda~a i prate}i tro-

vremenski tok radnje, autor se doima kao doista vje{t film-

ski monta`er, „ska~u}i“ sa jedne scene na drugu, interpoli-

raju}i osnovnu ideju romana na sve „sporedne“ sekvence,

ali istovremeno zadr`avaju}i sve aspekte doga|anja u za-

datim romanesknim okvirima, on znala~ki uspijeva o~uvati

cjelovitost i koherentnost svoga djela. Ukr{tavanjem raz-

li~itih planova pripovijedanja Horozovi} pak posti`e slo-

jevitost i uzbudljivost toka radnje, {to njegovom ostvarenju

daje zna~enje modernog romana, zanimljivog i prihvat-

ljivog {iroj ~itala~koj publici.

Na sli~an je na~in struktuiran i roman Kalfa, djelo

kojim je nakon Talha, Horozovi} potvrdio svoj stvarala~ki

dignitet i sa kojim se legitimirao kao autenti~an i moderan

pisac osobenog senzibiliteta.

22

Kalfa po~inje i zavr{ava istom re~enicom: „Sje}anje

je rezbarena samo}a“. Rijetko koji iskaz bi kao ovaj uspio

tako vjerodostojno i „transparentno“ ozna~iti smisao nje-

govog knji`evnog anga`mana, ali i stvarala~kog postupka

imanentnog njegovom knji`evnom djelu. Doista, sve Ho-

rozovi}eve knjige produkt su sje}anja koje proisti~e iz

tegobnog i minucioznog rezbarenja onih lucidnih proplam-

saja duha omogu}enih stanjem stvarala~ke samo}e. U tak-

vom stanju, koje se opire svo|enju na puko umjetni~ko

nadahnu}e, Horozovi} je gotovo uvijek usred ili u blizini

onog Heideggerovog poieti~kog pregnu}a „raskrivanja bit-

ka“ („Poezija je ustanovljavanje bitka putem rije~i“, re}i

}e, u tom smislu, Heidegger), odnosno izvla~enja ~istih

kategorija smislenosti iz njihove zapalosti u bezobli~nu

tamu ni{tavila.

Stvarala~ko „rezbarenje samo}e“ za Horozovi}a pret-

postavlja suo~avanje pisca sa samim sobom, sa svijetom

pukog fakticiteta i sa povije{}u koja je i sama jedan slo-

jeviti, sedimentalni fakticitet zapao u bezobli~nost besmi-

sla. Horozovi}evski re~eno, povijest je stravi~no gluha i

„nerezbarena samo}a“ kojoj tek umjetnik, a ne znanstvenik

ili histori~ar, daje smisleno zna~enje i omogu}ava joj da

govori. Postupkom dola`enja povijesne zbilje do svijesti o

samoj sebi putem stvarala~kog sje}anja pisca, Horozovi}

se obilato poslu`io u Talhama, te romanima iz trilogije Psi

od vjetra i Imotski kadija, gdje sje}anje ima „zna~enje

fikcionalne dokumentarne ispovijesti“ kojom se „esejisti~-

nost i ispovijednost preslojavaju iz reda fikcionalnih ~inje-

nica u poredak historijskih dokumenata, na osnovu kojih

se onda odgoneta smisao povijesti, tj. njene tekstualnosti.“

1

23

1 Enver Kazaz: Predgovor romanu William Shakespeare u Dar

es Salaamu, „Šahinpaši}“, Sarajevo, 2005, str. 33.

U smislu „antropolo{kog“ situiranja ~ovjeka u vre-

menu, povijest za Horozovi}a ima zna~enje zavi~aja, i to

„beskrajnog zavi~aja“, kako glasi jedan ciklus njegovih

pripovijetki. Povode}i se za mi{ljenjem nekih komentarora

njegovog djela, moglo bi se zaklju~iti kako je to stva-

rala~ko stajali{te rezultat njegove rezigniranosti i razo~ara-

nosti u ljudsko dru{tvo i zbivanja proistekla iz najnovijih

ratnih strahota u njegovoj domovini. Me|utim, Horozovi-

}ev „bijeg“ u povijest kao beskrajni zavi~aj prije je izraz

njegove stvarala~ke „metodologije“ negoli je prouzroko-

van dru{tveno-politi~kim doga|ajima. Uostalom, jo{ u

Kalfi, romanu objavljenom 1988. godine, on je napisao:

Pokraj Vrbasa velika je gostionica otvorena.

Poslu`uju je Pirin~-Brdo i Kr~marica. Dolje sjede

Matija{ Korvin, Mihajlo Konstantinovi} i Gazi

Husrev-beg. Dolje sjede Ivani{ Korvin, Sofi Meh-

med-pa{a i Ferhad-pa{a Sokolovi}. Dolje sjede

Jagelovi}i i Habzburgovci. Dolje sjede Sokolovi}i

i Ferhadpa{i}i. Dolje sjede Vuk~i}i, Hrvatini}i,

Stipani}i. Dolje sjede Bori}i. Iza brda [ib prosipa

se na njih Mlije~na livada. Na trpezu njihovu ribe

izbacuje Crkvena. Od ~etiri grada jedna se kr~ma

sastala. Na jednom stolu pi{e Zemljanik, na drugom

Banja Luka, na tre}em Vrbas i na ~etvrtom Castra.

1

Vidimo kako su u gostionici, u kojoj su se sastala ~etiri

grada (a zapravo jedan – Banja Luka), za istim stolom na

okupu svi banjalu~ki uglednici iz pro{losti, sjede, piju i

meze, i od svakog od njih ponaosob zapo~inje povijest

ovog grada, svaki od njih je povijesna ~injenica prije negoli

Horozovi}ev sugra|anin, prije stanovnik povijesti negoli

24

1 Irfan Horozovi}: Kalfa, „Svjetlost“, Sarajevo, 1988, str. 229.

stanovnik grada. Tek }e ih pi{~eva fikcionalna projekcija

(u nekim drugim knjigama i na nekom drugom mjestu)

postaviti u smisleni krajolik „beskrajnog zavi~aja“ u kojem

}e oni postati stvarni ljudi.

Vidimo, tako|er, kreativnu snagu Horozovi}evog stva-

rala~kog postupka struktuiranja svijeta pomo}u fikcional-

nog simbolizma, pri ~emu tek pi{~eva imaginacija, u slo-

jevima pri~e, otkriva smisleni temelj ljudske egzistencije.

Kao u onoj pripovijetki „Zelena deva“, koju mnogi uzi-

maju za primjer Horozovi}evog interpoliranja ma{te i zbi-

lje, u kojoj pri~a nadilazi stvarnost pa ~ak i ~ovjekov um,

koji ne zna „kako }e se pri~a odvijati i zavr{iti, bez obzira

{to ona u tom umu i nastaje“,

1

`ivot dobija smisleno zna-

~enje tek u trenucima prekora~ivanja puke stvarnosti u

kojima se bri{e razlika izme|u stvarnog i mogu}eg, tvar-

nog i duhovnog.

IV

Praviti izbor, kojeg }e obuhvatiti samo jedna knjiga

pa ma kolika i kakva ona bila, iz knji`evnog opusa Irfana

Horozovi}a, istovremeno je lagan i te`ak posao. Lagan

stoga {to nije nikakav problem iz njegovih ~etrdesetak

knjiga izabrati potrebnu koli~inu kvalitetnog i zanimljivog

„materijala“, a te`ak zato {to se u ovom slu~aju kvantitet

ne ostvaruje nau{trb kvaliteta, pa, bezmalo, svako Horo-

zovi}evo knji`evno ostvarenje zavre|uje da se na|e u

„u`em izboru“. Jer, kako iz desetak vrhunskih knjiga pri-

povijetki izabrati njih ~etrdesetak a da se pritom bude u

uvjerenju da su to ba{ one najbolje i najreprezentativnije?

25

1 Muhidin D`anko: Strah od teksta, Centar za kulturu i obra-

zovanje, Tešanj, 1998, str. 150.

Kako od isto toliko Horozovi}evih romana odabrati onaj

koji }e biti „paradigmati~an“ za cjelinu njegovog djela, a

da pritom bude obimom taman toliki da ga se, zajedno sa

izabranim pripovijetkama, mo`e smjestiti u knjigu unapri-

jed zadatog broja stranica? Kako iz te knjige izbora izosta-

viti Horozovi}eve drame, pjesme i prekrasna literarna

ostvarenja za djecu?

Uz neizbje`nu primisao da je svaki izbor ove vrste, u

najmanju ruku, manjkav i problemati~an, po{lo se od pro-

sudbe, koja je prije proistekla iz osje}anja negoli uvjerenja,

da je „najja~i“ i najzanimljiviji aspekt Horozovi}evog knji-

`evnog opusa ipak njegov pripovijeda~ki postupak, od-

nosno umije}e gra|enja, struktuiranja i saop}avanja pri~e.

Drugim rije~ima, ~ini nam se da „stvar po sebi“ umjet-

ni~kog odno{enja prema svijetu ovaj osebujni pisac na-

jcjelishodnije i najupe~atljivije izra`ava preko svoje nara-

tivno-simboli~ke eksplikacije tzv. „predmetne gra|e“. U

tom smislu, vi{e pa`nje privla~i na~in, tj. stilisti~ki postu-

pak, na koji se ne{to saop}ava nego {ta se saop}ava, budu}i

da je svijet fikcionalne stvarnosti, u ovom slu~aju, pri-

marniji od svijeta stvarnih fikcija.

Zato nam se u~inilo shvatljivim i prihvatljivim da u

ovaj izbor Horozovi}evog knji`evnog stvarala{tva u|u,

prije svega, neke od njegovih pripovijedaka, a potom i

roman Berlinski nepoznati prolaznik, ~ime bi se, mo`da,

mogao zadovoljiti uvjet da knjige ove vrste budu reprezen-

tativni uzorak cjelovitog stvarala~kog opusa autora. Dodu-

{e, ukoliko ostajemo kod zahtjeva za, uvjetno re~eno, ko-

herentno{}u formalno-stilisti~ke recepcije Horozovi}evog

djela, onda je ponu|eni izbor posve korespondentan i zah-

tjevu za reprezentativno{}u. Iako pripovijetke zastupljene

u ovoj knjizi poti~u iz razli~itih zbirki i ciklusa, koje su

nastajale u vremenskom rasponu od pune 33 godine, te{ko

26

je u njima prona}i onu poznatu determiniranost vremenom

u kojem su pisane. To samo potvr|uje naprijed iskazani

utisak kako Horozovi} ~itavog `ivota pi{e svoju jedin-

stvenu, sveobuhvatnu Knjigu, i kako u njegovom pisanju

nema jasno izdiferenciranih stvarala~kih ciklusa i mijena.

Tu tematsku i stilisti~ku konsistentnost koja, u isto vrijeme,

za~u|uje i fascinira, nisu naru{ile ni sve historijske, dru{-

tvene, politi~ke i pomodarske okolnosti niti utjecaji, {to

opet, samo po sebi, govori o ukorijenjenosti ovog pisca u

svoj osobeni svijet umjetni~kog izraza.

U tom je smislu karakteristi~na upravo njegova pri~a

„U sumrak padaju jabuke“ prema ~ijem naslovu je i nazvan

izbor pripovijedaka za ovu knjigu.

Pri~a je nastala u vrijeme pi{~evog zato~eni{tva (ovdje

je na djelu ranije spomenuta „semiotika brisanih navod-

nika“, jer iako se ne radi o zato~eni{tvu u formalnom

smislu, ono je itekako stvarno i konkretno) u svome rod-

nom gradu, tokom stravi~nih godina agresije na BiH 1992-

1995, kada su „oslobodioci“ grada inaugurirali teror kao

na~in vladanja nad ljudima. U atmosferi strepnje i straha,

tri ~ovjeka sjede oslu{kuju}i no}ne {umove i i{~ekuju}i da

se kona~no pojavi smrt, ta „gospo|a u crnom“. Dok jedan

od njih, gotovo ravnodu{no, govori: „No}as }e pobiti sve

u na{oj ~etvrti. Ili zatvoriti. Tako sam ~uo. Iseljavanje ide

presporo po njihovom mi{ljenju. Ova no} bi to trebala

ubrzati“, drugi razmi{lja o „gospo|i u crnom“ i blijesku

njezine kose, vide}i prvi put u toj jezivoj rije~i njenu dvos-

trukost: sje~ivo, o{tro i „nestvarno kao da je iskovano od

mjese~ine“, i duge, sijede vlasi „ukru}ene od mrzline, a

svaka od njih sije~e kao britva“.

U tom stra{nom trenutku iz obli`njeg se vrta za~uje

tup udar nekog predmeta o zemlju. Od njegovog muklog

zvuka ~ovjek osje}a bol. Neizvjesnost i slutnja se poja~a-

27

vaju, ~ini se da je „gospo|a u crnom“ ve} tu, ogla{ava se

nekim od svojih bezbrojnih nagovje{taja. ^ovjek s no`em

u ruci, zvijer, granata?

Dok oslu{kuje zvuk ponovnog udara, jednog, pa jo{

jednog, dok mu se ti mukli udari pri~injavaju kao otkucaji

„usporenog svemirskog bîla“, iz stanja jezive obamrlosti

prekida ga glas svoga nevoljnog no}nog sabesjednika: „Pa-

daju jabuke u vrtu“.

Te no}i niko ih nije pohodio. Niko nije zakucao na

njihova vrata. Niko nije provalio niti zapucao. Niko nije

ubacio bombu.

Samo su padale jabuke.

U zoru su zvukovi i{~ezli.

Nekoliko mladi}a odvedeno je te no}i iz ~etvrti

do na{e, starac i starica ubijeni su u svojoj ku}i,

minirana je trgovina iz koje su prethodno iznesene

stvari, oteto nekoliko automobila i jedna je malo-

ljetna djevojka nestala. Bila je to posve mirna no},

kako je zapisano u svim slu`benim izvje{tajima.

1

Ova kratka maestralna pri~a, po na{em mi{ljenju, mo-

`e poslu`iti kao uzorak Horozovi}evog pripovijednog stva-

rala{tva. U njoj su, u malom, sadr`ani svi elementi i sve

osobenosti njegovog narativnog potupka: istovremena vi-

{ezna~nost i preciznost stilisti~kog iskaza, intelektualna

usredsre|enost na prostor i vrijeme, rafinirana emotivnost

i subjektivnost s mjerom i razlogom, izra`ajna ekspre-

sivnost posve modernog senzibiliteta i, nadasve, umije}e

gra|enja radnje na kontrastu i metafori.

28

1 Irfan Horozovi}: Bosanski palimpsest, „Durieux“, Zagreb, 1995,

str. 114.

A koliko je motiv ove pri~e, ali i ve}ine ostalih nje-

govih pri~a, personifikacijski „transparentan“, a u isto vri-

jeme i egzistencijalisti~ki stvaran, mogu posvjedo~iti samo

oni koji umiju u sumrak oslu{kivati zvukove padanja zrelih

jabuka dok okolo njih odjekuju eksplozije jednog podiv-

ljalog, neljudskog vremena, a smrt im se prikrada iz mra~-

nog vrta.

U tom stvarala~kom i `ivotnom kontrapunktu treba

tra`iti smisao i zna~enje Horozovi}evog knji`evnog stva-

rala{tva.

Uvr{tavanje, pak, romana Berlinski nepoznati prolaz-

nik u ovu knjigu motivirano je `eljom da se izme|u desetak

Horozovi}evih romanesknih ostvarenja prepozna i izdvoji

ono koje zadr`ava sve elemente njegove narativne voka-

cije, a istovremeno je tematski utemeljeno u vrijeme u`a-

sne avanture ljudskog duha personificirane divlja~kom ag-

resijom na pi{~evu domovinu. Obesmi{ljenost civilizacij-

skog napretka i suspendiranje povijesnog humaniteta na

razinu barbarstva u ovom se romanu manifestira pojmo-

vima izgnanstva, bezavi~ajnosti i gubitkom identiteta. No,

u ovom slu~aju ne radi se o pukom stanju duha proiza{log

iz povijesnog „otu|enja“ modernog ~ovjeka po kojem je

~itav svijet „u izgnanstvu“, nego je izgnanstvo nevoljnog

junaka ovog romana prouzrokovano ljudskom bestijalno{-

}u i zlo~instvom. Istina, bosanski izgnanik u Berlinu kroz

svoju zlehudu sudbinu isku{ava i „odisejsku potragu za

imaginarnom Itakom smisla“

1

modernog svijeta, ali nje-

gova muka ne poti~e ni iz kakvih metafizi~kih razloga,

nego je izraz onog zlog principa povijesti i be{}utnosti

svijeta ogrezlog u eti~kom nihilizmu.

29

1 Enver Kazaz: Predgovor romana William Shakespeare u Dar

es Salaamu, „Šahinpaši}“, Sarajevo, 2005. str. 22.

Upravo po ovoj tematskoj preokupaciji i po „stand-

ardnom“ horozovi}evskom literarnom postupku gra|enja

transcendentnog imaginarnog svijeta, ovaj se roman doima

kao njegovo „najmodernije“ knji`evno ostvarenje, iako se

i za njega, kao uostalom i za cjelokupno Horozovi}evo

djelo, mo`e kazati da je koliko moderno, toliko i klasi~no.

D`afer OBRADOVI]

30

U SUMRAK PADAJU

JABUKE

[EDRVANSKI VRT

PRI^A O BAGDADSKOJ RIBI

A kad nastade {esto {ezdeset i {esta no}, ona re~e:

– Doprlo mi je do u{iju, o sretni care, da se u to

vrijeme pojavio u Bagdadu neki trgovac suknom po

imenu Aladin Talha.

Garib je jo{ uvijek bio u indijskom Ka{miru, ~e-

trdeset dana, koliko mu je trebalo da poru{i ku}e i

mjesta gdje su se ljudi klanjali vatri i da mjesto njih

podigne male i velike d`amije, a Rad–[ah za to vrijeme

spremi kov~ege pune rijetkosti i poklona koji se ne

mogu opisati, pa sve to posla na la|e.

Zatim Garib sjedne na al–Kajlad`anova le|a, a

Sadan i al–D`amrakan sjednu na al–Kurad`anova le-

|a, po{to su se oprostili jedni od drugih, pa muridi

poletje{e s njima i tako su letjeli do kraja no}i.

A ovaj ~ovjek, ovaj Aladin Talha prodavao je

takvo sukno da su se i sami muridi mogli u njega

odijevati. I taj ~ovjek koji bija{e potpuni stranac pro-

davao je po ~itav dan svoju robu ne osje}aju}i ni glad

ni `e|. A onda, kao da ga je neko pozvao po imenu,

u|e u jednu gostionicu gdje se prodavala pe~ena riba

iz Tigrisa i zatra`i da jede ribe.

Unutra ve} sje|a{e neki slijepac, koji se na zvuk

glasa do{ljakova okrenu i pogleda ga svojim slijepim

o~ima, dok je prstima i dalje prebirao po ribi, pe~enoj

u svojoj vlastitoj krlju{ti. Aladin Talha mu klimnu

glavom, a slijepac, kao da je to vidio, odmah mu re~e

35

da je i on stranac u Bagdadu, da dolazi iz Srebrene

zemlje, iz grada koji se naziva Dobri Zrak i da je u

Bagdad do{ao samo zato da bi jeo ove ribe iz Tigrisa,

koja jedina mo`e prosvijetliti njegov vid, kako je ve}

davno zapisano i kako mu govora{e jedna knjiga-mu-

drac, koju je ostavio u svom gradu, knjiga na ~ijim

je koricama bila naslikana upravo ovakva riba koju

je jeo. Zalogaji ove ribe su kao slova knjige koja je

znala unaprijed svaki trenutak njegovog zakora~aja u

prosvjetljuju}i mrak.

Aladin Talha je odmahivao glavom, ne shva}aju}i

da ga slijepac zapravo pita nije li i njega ne{to sli~no

dovelo u ovu prodavnicu pe~ene ribe.

Utom u prostoriju u|e jo{ jedan ~ovjek. Pogledao

ih je radoznalo, a zatim poru~io sebi ribu i sjeo u tre}i

kut. Prije toga se predstavio, pomalo neobi~no, kao u

predstavi. Rekao je da se zove Hidajet i da je Perzi-

janac. Slijepac se blago osmijehnuo kad je to ~uo, a

zatim se nekako nespokojno zagledao mrtvim o~ima

u ~etvrti ugao prostorije.

Tamo je bilo jo{ jedno {ilte i jo{ uvijek na njemu

nije sjedio niko.

Aladina Talhu najednom obuze strah. Znoj ga je

probijao dok je spoznavao da u ovu prostoriju nije

zakora~io slu~ajno. Svi su o~ekivali ~etvrtog posjeti-

oca. Tad bi se zapravo i trebalo dogoditi to ne{to, ono

zbog ~ega je i on svratio. Damari su se u njemu

pobunili kao prijete}i bubnjevi i nespokojan je ustao,

ne bi li se smirio, ali tjeskoba je bivala sve ve}a i

ve}a, tako da je naglo krenuo prema vratima. Tu se

gotovo sudario s nekim ~ovjekom koji ga je podsmje-

{ljivo gledao, a zatim je ubrzao korak, jedva di{u}i i

zaputio se u labirint grada; `udno love}i dah i{ao je

ka mno{tvu ljudi me|u kojima }e se spokojno sakriti.

36

Tako bi se mo`da taj namjernik, taj trgovac suk-

nom i izgubio iz ove pri~e da prodava~ pe~ene ribe

nije imao obi~aj kojeg se bez izuzetka dr`ao da uvijek

isporu~i ono {to je bilo poru~eno.

Aladin Talha je ve} povjerovao da je pobjegao

tajanstvenim neznancima koji su se skupljali iz tako

dalekih zemalja da bi jeli pe~enu ribu iz Tigrisa, kad

ugleda dje~aka kojeg je vidio i u onoj gostionici, kako

tr~i ka njemu sa pe~enom ribom u ruci. Toliko upla{en

da je jedva znao {ta da u~ini, Talha se na~ini da ne

vidi dje~aka i skri se u prolazu izme|u nekih ku}a, a

potom lagahno po~e obilaziti, gledaju}i pa`ljivo u

svaki ugao iza kog se mogao pojaviti dje~ak s pe~enom

ribom.

Provla~io se kroz uske ulice i prolaze i sa strahom

gledao u lice svakog prolaznika s kojim se mimoilazio.

Bio je sve sigurniji da je ona pe~ena riba neka

zamka i da je on potpuno slu~ajno upao u tu pri~u,

da on, Aladin Talha nije jedan od ~etverice ljudi koje

su o~ekivali. Ako to slijepac nije primijetio, primijetio

je sigurno Perzijanac (zato ga je i pogledao onako),

a pogotovo podsmje{ljivi ~ovjek na vratima s kojim

se gotovo sudario. I tu se Talha zamisli. [to je vi{e

razmi{ljao, to mu se lice ~ovjeka na vratima ~inilo

poznatijim. Taj ~ovjek je njega, Aladina Talhu, po-

znavao!

Sav zasopljen, on sjede da se odmori na ostatke

nekog starog zida. Nije znao koliko je tako sjedio.

Muridi su mogli da lete hiljadu i jednu no} dok je on

razmi{ljao gu{e}i se u svjetlosti podneva koja je nje-

govim o~ima donosila samo mrak.

Kad je ustao, vidje da je ~itavo vrijeme sjedio na

ribi od pe~ene zemlje, istoj onakvoj kakvu su jeli gosti

u onoj prostoriji i kakvu je za njim nosio dje~ak. Uze

37

zemljanu ribu u ruke i ugleda na njoj izdubljenu istu

onakvu odaju, prodava~a koji je pekao ribu i dje~aka

koji nosi ribe gostima. U tri ugla izdubljene prostorije

sjedila su tri stranca, svaki sa ribom ispred sebe, a

jedan je `urno izlazio, bje`ao negdje izvan vrata, izvan

opeke u kojoj bija{e oblikovan. Zapravo, od njega se

vidjela samo peta, podignuta, u bijegu.

Na ribi su bila i neka slova, klinasta, koja Aladin

Talha nije razumio. Nije ih razumio, ali ih se sje}ao.

I znao je da govore o njemu: o njegovom imenu,

njegovom ro|enju i njegovom usudu.

– Tu ste! – prenu ga glas kao udar bi~a.

I pred njega, na stari zid, dje~ija ruka stavi ribu

{to je jo{ uvijek mirisala na vatru.

Aladin Talha se okrenu i ugleda dje~aka od pe~ene

zemlje, kako stoji, zarobljen u starom zidu.

– Ovo su ~ini. Sve su ovo ~ini – pomislio je, a

zatim polahko, sa beskrajnim zadovoljstvom, prinio

ustima komadi} opeke sa klinastim slovima.

Ne, ne}u mu ovo pri~ati, pomisli ona, dok su joj

kroz re~enice jo{ uvijek letjeli muridi. On zna gdje je

ta prodavnica i sutra }e odmah oti}i da zatra`i ribu,

a onda se vi{e nikad ne}e vratiti, kao {to se nije vratio

ni Aladin Talha, suknar ~ije se sukno pretvorilo u

ti{inu bagdadskih zidova.

I Garib iz Ka{mira uzalud je svratio na krilima

murida u bagdadsku prodavnicu ribe, kao i Perzijanac,

kao i ~ovjek iz Dobrog Zraka, jer nespokojni Aladin

Talha, koji se skrio pod [eherzadin jezik ne bje{e vi{e

ni{ta do okus datule koji se topio u njenim ustima.

38

LATIFOVA PRI^A

Krivo ste me razumjeli. Nisam `elio da bilo {ta

zatajim o ovom doga|aju. @elio sam samo da vam

objasnim kako moja pri~a nije tako jednostavna da bi

se mogla svesti na nekoliko re~enica. Uostalom, mo`-

da nije potrebno toliko mu~enje. Ako `elite, ja }u

priznati da sam ga ubio i stvar }e na najlak{i mogu}i

na~in biti zavr{ena. Lud sam bio {to sam uop}e o~eki-

vao od vas da shvatite su{tinu, jer vas zanima samo

spolja{ni ~in. Preklinjem vas da me ne prekidate. Ne-

mojte se derati na mene. Pustite me da zavr{im. Ne

mo`ete ni slutiti koliko me vrije|aju va{e upadice. U

ovom trenutku jedino {to `elim to je da govorim.

Svaki ~ovjek ima pravo na svoj posljednji govor, mo`-

da je to neka vrsta ta{tine, ali ovo je za mene svakako

posljednje {to govorim, jer ako me ne ubijete vi, ja

}u sam sebi oduzeti `ivot.

Vi niste poznavali Benjamina, a ja, ja sam mu bio

vi{e nego otac. Kao {to ve} znate iz tih `utih papira

(u njih ste strpali ~itav moj `ivot), moj otac je slu`io

kod Benjaminovih roditelja sve do svoje smrti, a onda

sam ga ja zamijenio na tom poslu. Sje}am se dobro

dana kad se Benjamin rodio. Njegov otac je pucao iz

kubure i galamio od sre}e, razbijaju}i zdravice, a kako

i ne bi. Benjamin mu je bio prvo dijete i on je bio

presretan {to je to dijete mu{ko. Nemojte me molim

vas prekidati, ako me ve} ne slu{ate. Nisam ja samo

39

stari ishlapljeli sluga koji pri~a gluposti i koji je od

bjesnila umorio sina svoga gazde. Ja `elim sad samo

da govorim, `elim da bar ovako zadr`im Benjamina

jo{ malo u svom sje}anju, onako `alosnog, s tu`nim,

mudrim o~ima, `elim da jo{ malo razgovaram s njim

i da mu se izvinim {to sam ga udario no`em, a morao

sam, jer nisam imao ~ime drugim, u svakom slu~aju

morao sam da ga spasim... i sve {to sam u~inio u~inio

sam zato {to sam ga volio neizmjerno, vi{e od sebe,

i bolje da se ja opoganim nego on.

Vi se sje}ate dana kad je u~itelj muzike do{ao u

na{u kasabu. Bio je ozbiljan i ~udan ~ovjek, a danas

mi se ~ini kao zloduh, neka mi Bog oprosti. Benjamin

je tad bio vrlo malen, skoro kao biberovo zrno, ali

ve} se po~eo tu|iti od vr{njaka ozbiljno{}u i ljepotom.

Od onog prokletog dana kad je pod prozorom u~ite-

ljeve ku}e, jedne krotke jesenje no}i, ~uo zvuke kla-

vira, on je utonuo u neku ~udnu tugu i nostalgiju,

~esto je poboljevao i kao da se jo{ vi{e udaljavao od

nas koji smo ga voljeli. Meni se srce paralo od bola

dok sam ga gledao, ali nisam mogao ni{ta da u~inim.

Da ga razonodi, otac ga dade kod tog u~itelja muzike

i, u prvi mah, izgledalo je da nije pogrije{io. Vrijeme

je prolazilo i malo po malo Benjamin se sasvim vezao

uz tog usamljenog ~ovjeka koji je imao ~udno {vapsko

ime. [etali su jesenjim mahalama ili, `ivo razgovara-

ju}i o ne~emu {to niko nije razumijevao, odlazili u

okolinu. Nave~er su se kroz prozor u~iteljeve ku}e

rasipali zvuci valcera, francuske dvorske muzike i

nekih `alosnih poljskih narodnih napjeva (Benjamin

mi je mnogo puta govorio o tome, ali meni se uvijek

~inilo kao da je sve to zloslutan predznak neke te{ke

nesre}e). Ne, nisu to neva`ne stvari. Zar u ~ovjekovom

`ivotu i postoji ne{to neva`no. Moram priznati da sam

40

se bojao i njegovom sam ocu vi{e puta govorio o

opasnostima koje mo`e donijeti taj neobi~ni muzikant

u budu}i `ivot Benjamina, jer stablo se savija dok je

mlado, zar ne. Me|utim on je samo odmahivao glavom

i govorio da }e sve to pro}i kad se Benjamin zamom~i.

Ali njegova o~ekivanja nisu se ispunila. Benjamin se

uop}e nije zanimao za `ene. Danas znam da to nije

ta~no, ali onda nisam znao, jer Benjamin je uspio da

prevari ~ak i mene koji sam zavirivao u sve kutke

njegove du{e jo{ od djetinjstva. Ipak, jednog dana

sam slu~ajno ulovio njegov pogled dok smo prolazili

pokraj Lejline ku}e i sje}am se kako sam mu povjer-

ljivo rekao da se toga okane jer, kao {to znate, Lejla

je bila obe}ana za jednog bogatog trgovca iz Bron-

zanog Majdana i da je ludo bilo poku{avati bilo {ta.

Sje}am se njegovog lijepog lica u tom trenutku, kako

se izobli~ilo od bola i bijesa {to sam doku~io njegovu

tajnu i tako je grubo uni{tio, sje}am se kako su sijevale

njegove crne o~i i kako se to mladena~ko tijelo gr~ilo.

Poslije toga u~inilo mi se kao da je o~ekivao da }u

ga zamrziti, me|utim ja sam ga po~eo voljeti jo{ vi{e.

Nekako u to vrijeme, njegov otac, stari Zubeir

Talha, kupio je u jednoj dalekoj varo{i klavir, ~udnovat

i tajanstven instrument i dovukao ga na taljigama u

kasabu. Otada je ta golema muzi~ka vrana od crnog

drveta stajala u crvenoj sobi na katu, na perzijskom

}ilimu `ivih boja, koje kao da su upijale zvukove i

dra`ile narogu{eni instrument. Benjamin je tada imao

ve} sedamnaest i svirao je zanosno tresu}i glavom, a

onaj zloduh, njegov u~itelj, imao je obi~aj govoriti da

je Benjamin prvi i najve}i pijanist koji se ikada pojavio

u kasabi. Ogovaranja koja su se pojavila poslije ku-

povine klavira samo su se poja~ala. Polahko je po~elo

da se ispunjava ono ~ega sam se bojao. Vr{njaci su

41

ga prezirali, jer ga nisu razumijevali, i okretali su

glavu kad bi se pojavio niz sokak, a zatim bi dugo

gledali za njim i klimali glavama. Benjamin kao da

sve to nije primje}ivao i ponovo se obistinila misao

starih ljudi da oni koji imaju bogato srce ne mogu da

ga podijele s drugima jer ih ogra|uje zid prezrenja i

kleveta. Tako je Benjamin postao punoljetan ~ovjek

neoboga}en prijateljima. Imao je nas, ali to nije dugo

trajalo. Vrijeme je prvo nagrizlo zloduha (i sada ga

zovem tako, iako sam kasnije saznao da je bio vrlo

prijatan ~ovjek, mo`da zato {to je bio nesretan), a

uskoro je umro i stari trgovac suknom Zubeir Talha,

otac Benjaminov. Poslije jednog poklona kojeg je

poslao Lejli, njeni roditelji su bili smrtno uvrije|eni

i odmah su je dali za onog trgovca iz Bronzanog

Majdana i tako udaljili njegovom oku. ^ak i u `aljenju

bli`njih koje je vrijeme pokosilo, Benjamin nije bio

kao drugi ljudi. Kod nas je obi~aj da se malo po`ali,

u po~etku mnogo tuguje, a kasnije zaboravi i sve ide

svojim tokom kako i treba. On je bio druk~iji. Ro|a-

cima se ~inilo da vrlo malo `ali za ocem, neki su ~ak

govorili da je to nepristojno, ali mo`da on i nije pravo

shva}ao {ta se dogodilo. Nekakva tuga zbog te{kog

gubitka naselila se u njega kao boljka i nije bilo izgleda

da }e se ikada trgnuti. Skoro je hodao povijen od

du{evnog tereta. Kako je jedna nesre}a smjenjivala

drugu, tako se ~inilo kao da se smanjuje.

Ku}a je opustjela. Ostali smo samo nas dvojica.

Benjamin je potpuno utonuo u muziku. Kao da je

njegova ranjena du{a nalazila u njoj spas i smisao.

Kao da je to bio jedini na~in da razgovara s onima

{to su otputovali u nepovrat. Ja sam mu donosio jelo

i pi}e, gore u sobu, a on mi je samo, nezainteresirano,

gotovo iz navike, govorio "hvala" i ~esto nije ni{ta

42

okusio od onog. Prokletstvo! On je sve vi{e i vi{e

tonuo u muziku, davio se u njoj i izlazio uvijek druk-

~iji, preobra`en ~ovjek. Bilo je u toj muzici neke

opijenosti, neke tajanstvene nostalgije i glasova dje-

tinjstva, bilo je u njoj prisutnosti mrtvih i ja sam

pobo`no zastajao kod vrata svaki put kad bih i{ao da

vidim da li mu ne{to treba, ali njemu nikada ni{ta nije

trebalo, jer ga je morila `e| druge vrste. Ponekad mi

se ~inilo da on nije ~ovjek za ovaj svijet, da je previ{e

nje`an da se uhvati u ko{tac sa mnogim stvarima i u

takvim trenucima `elio sam da mu pomognem, da ga

za{titim, da ga branim, ali on je bio isuvi{e ponosan

za tako {to. Ponekad mi se opet ~inilo kao da se

udaljava i da klavir ma{e onim svojim crnim krilom,

kao da `eli poletjeti, i ja sam ga prestra{en hvatao za

ramena, a on se ljutio i galamio, a kasnije me molio

da mu oprostim ali da to vi{e ne radim. Promatrao

sam njegove ruke i ~inilo mi se da se fantasti~no brzo

mijenjaju. One su u svojoj ~e`nji za savr{enstvom

postigle takav stepen da nisam mogao vjerovati da

tako {to uop}e postoji. Pretvorile su se iz oru|a u

organ kakav je mozak ili srce, znale su da govore i

da pitaju, da dr`e tajne i stvaraju ih, ne{to {to je

sposobno da ra|a i ubija u isti mah. Kao da je nestala

razlika izme|u srca i ruke, pod svakim dlanom kao

da je kucalo jedno novo srce. Zaboga, on se sav pre-

tvarao, postepeno, ali sigurno, pretvarao se u muziku.

Ruke su mu postale gotovo ~isti duh i dalje se u

njihovom preobra`enju vjerovatno ne mo`e oti}i. Bo-

jao sam se da ne nestane, da se ne pretvori u one

`e`ene akorde i pobjegne iz ku}e. O ne. Nemojte se

smijati. Muzika mo`e sve. Jo{ uvijek drhtim kad se

sjetim te jeze. @elio sam da ga zadr`im i da ga spasim,

`elio sam da ~ujem kako muzika vri{ti, kako moli za

43

opro{taj, ali kada sam ga udario no`em, {to sam ja~e

mogao da bi bilo bezbolnije, nije ni jauknuo, bio je

ve} mrtav ali su njegove ruke jo{ stigle da izgovore

svoju oporuku. Te ruke koje su uspjele da probude

nekoliko bijelih dirki kao da su mi rekle: "Hvala ti".

Ovo je dio izjave sluge Latifa, osumnji~enog za

ubistvo Benjamina Talhe, trgovca suknom. Iako je

osumnji~eni priznao svoj zlo~in, kao du{evno oboljela

osoba poslan je u [edrvanski vrt.

Me|utim, iste ve~eri, objesio se u svojoj sobi.

Musa Murduk ibn Mervan, kadija

44

[ESTA SMRT BENJAMINA TALHE

TELAL

Daje se na znanje mje{tanima Baluk Abada, a i

onima iz bli`e i dalje okoline, da }e onaj, koji bude

uhva}en kako pla{i po{ten svijet, biti ka`njen pla}an-

jem tri dukata ili da mu se izbroji trideset po stra`njici.

Jedan dukat deset kukata. Volj mu dat, volj mu dobit.

Tako|er se daje na znanje da je stvar vrlo ozbiljna i

da se kazna mo`e i pove}ati, budu}i da se kalja us-

pomena na mladog Benjamina Talhu, koji je nedavno

napustio ovaj na{ svijet i oti{ao u ba{~u milina. Tom

ugursuzu se dakle ovim putem nare|uje da se smjesta

prestane obla~iti i predstavljati kao Benjamin Talha.

Ako li se u najskorije vrijeme tj. odmah ne okane

svojih razbojni~kih namjera i ~ina, kazna }e da naraste

na deset dukata ili sto bubotaka zna se ve} gdje. To

ovjerava i ogla{ava kadija Musa Murduk ibn Mervan.

A i otac Benjaminov, ~asni trgovac suknom Tahir

Talha oglasio je u tom slu~aju posebnu nagradu. Daje

se na znanje...

MEHAND@IJA

Konji su se opet uznemirili. To jedino ja ~ujem.

Niko od ovih nit {ta ~uje, nit {ta vidi. Samo u svoje

~okanje bulje, kao da }e im se pogled pro{iriti kad

kroz usko grlo u|e u kru{kasto staklo. Pro{irit }e se

ko brav kad upadne u bunar. A svi dolaze. I svi bulje.

45

I trbati kadija Musa Murduk ibn Mervan i }opavi telal.

Hrom al grlat. Grlatijeg u Baluk Abadu i okolini nema.

I onda popije ~okanj–dva pa }e ti meni ne{to u povje-

renju re}i. Meni! A ja valjda prvi sve saznam. I han

mi je na dobrom mjestu. Tu je u blizini i tekija, ali

larma iz hana te{ko mo`e do dervi{a da se popne. ^ak

i kad je najve}a. Dervi{i imaju svoju larmu koja ih

~uva od drugih. A meni ne svra}aju. Moglo bi ih ne{to

ovdje uzbihuzuriti. Bulka najvi{e. Kad zaplovi bed-

rom, uzbudi sve u mehani, a kako ne bi njih koji su

nalik na nespokojno palidrvce. Samo oni ne svra}aju,

eto. Oni i siroma{ni beg Mi{ljeni}. Njemu je, ko biva,

ispod ~asti. Zato je tu Tahir Talha svaku no}. Do|e

mi ko doma}i. Taj stari kurvar bi i htio izgleda da mi

bude ba{ doma}i, kao da mu Bulka i ove {to prolaze

s vremena na vrijeme nisu dovoljne, ali prsti su mu

zasad jo{ prekratki. Ona moja ne smije zato ovdje ni

priviriti, znalo bi joj se... Kako ga nije sramota. Star

~ovjek. @ena mu je mo`da zato i umrla. A evo sad i

sin, neki dan tako re}i, a on lumpuje i pjeva, kao da

ne{to slavi i samo vi~e `iv ~ovjek, `iv ~ovjek... A

konji...

MUSA MURDUK IBN MERVAN

Odavno nisam pio ovakvu rakiju. Je li, gazda, gdje

zbavlja{ ovaj sok koji ja toliko volim? To je sigurno

neki tajni izvor. [to si mi se ne{to u{utio? Da ti ne

taji{ tu {togod? Za dr`avu ne smije biti nikakvih tajni,

pa ~ak ni tajnih izvora, je l vako, Tahire? Kapa li i u

carski ibrik s tajnog izvora ono {to treba da kapne,

aaa?

46

TAHIR

Dobru nam rakiju to~i mehand`ija, dobru, nema

{ta. Nau~io od babe. A babo mu je bio velika ispi-

~utura. [ta je taj ispraznio ~a{a, ~okanja, bokala za

svog vijeka! Bila je to slavna trbu{ina. Ali sve je i

pro}erdao. Neka. [to je manje imao, trbuh mu bivao

ve}i. Opet mu do|e na isto. Kad se selio na onaj

dunjaluk, ukopali su ga bez ba{luka, {ta ba{luka, ~ak

i bez tabuta, jer ovaj njegov ubogi {ejtan nije imao

tada para da plati la|u za o~evo posljednje putovanje.

Ruku na srce, te{ko bi i na{li tabut u koji bi stao taj

veseli stomak. Valjala bi jedino slonovska kolijevka.

Gadan zeman, {ta }e{. Bilo kako bilo, na{ ti mehand`ija

podigne kasnije han, ovu mehanu oko nas ba{ nad

o~evim grobom. Mehana slu`i valjda kao spomenik.

I mi u njoj, ha. Ko zna, mo`da je to bure, mo`da je

taj tajni izvor iz kog pijemo ovo divno pi}e ba{ stomak

slavnog rakija{a...

MEHAND@IJA

Od svakog od vas bi se kr~ma mogla napraviti,

prije nego od mog babe, htjedoh im re}i, ali se ugrizoh

za jezik. Oni su to i sami govorili jedan drugom. Pjano

i bijesno. Iz kakvog li samo kvasca moj kruh izrasta,

zvijezdo moja. Ali kruh je kruh. Mehand`ija, ako ti

slu~ajno zaliha presahne, evo Tahira Talhe. Ni u njega

nije lo{a trbu{ina. Ima u njoj dosta jeseni u {ljiviku

veli kadija, a u mehani se svi smiju ko blesavi. Jedino

se Tahir Talha ne{to nako~operio, pa }e [to se ti~e

dobrog pi}a, potpuno se sla`em. A ako bi se mjerilo

samo po mje{ini, ti bi kadija bio prvi na redu, a onda

jedan od onih kadijinih zaptija, pas mu mater, da mu

se dodvori valjda, {ta li Svega mi, ~estiti, niko vam

47

nije ravan. Tu mi se ona suzica u oku, {to se nakupila

jer su mi nako babu spominjali, preto~i u suzu rados-

nicu. A kadija se uozbiljio, zabrinuo se, pa sve ne{to

zvjernja niza se, kao da mjerka koliki mu je stvarno

stomak. Svi se prave da ne vide, a u sebi od smijeha

umiru. I ja. Tad mi se u~ini da ~uh ne{to, njisku konja,

{ta li. A Tahir Talha smiruje kadiju i sve mu govori

da je trbuh oznaka polo`aja i ~asnog mjesta Ti si

balukabadski kadija, sa dostojnim stomakom, a ne ko

kojekakvi `goljavci po {tojekakvim kasabicama. Dav-

no je Baluk Abad bio kasaba, davno. Tad jo{ nije bilo

vrijeme za tebe. Sad je tvoje vrijeme. Za te i tvoj trbuh,

aferim mu. Kadija se ko malo smiri, osmijehnu ~ak,

boja`ljivo i htjede da poru~i za sve, ~ini mi se, kad

u|e onaj prokletnik Uzeir, dou{nik njegov, d`elat, {ta

ti ja znam {ta taj sve radi, u|e blijed ko krpa i po~e

ne{to kadiji na uho, a kadiji se osmijeh zaledio, probli-

jedi i on, i skoro potr~a, onako trbat, iz mehane. Ostali,

malo–malo, pa za njima. Osta sve prazno. Jedino u

mehani }opavi telal, uz svoj ~okanj a sve ma{e meni

savijenim ka`iprstom, ko biva da mi ne{to u povjerenju

ka`e. On. Meni. Pro|i me se, jado, mislim se, imam

ja druga posla. Nisu oni konji u {tali uzalud onako...

UZEIR

Vidio sam ga, kadija, vidio, svega mi. Bilo je to

u {ljiviku, povi{e va{e ku}e. Ni sad ne znam je l bio

ifrit il insan. Mislio sam da }u se pretrgnuti od straha.

Te{ko mi je da ispri~am po redu. Prolazim kroz {ljivik,

a sve mi ne{to govori da se okrenem. Sav sam se

uko~io od nekakve muke, ali idem dalje i ne okre}em

se... bar mi se ~ini da idem... Ne izdr`ah! stadoh i

okrenuh se. Gledam, a on stoji. Naslonio se na jednu

48

{ljivu i podrugljivo me gleda. Dva–tri koraka od mene.

Nisam se mogao prevariti. Bio je to Benjamin Talha.

Ili pljunuti on. Oslovio me Za{to se pla{i{, Uzeire,

samo se krivci pla{e, govorio mi je ne{to, kadija, to

je tako ~udno, on je znao stvari koje je samo Benjamin

mogao znati dok je bio `iv, te{ko i on, a sad ovaj

Benjamin... jeza me hvata kad se sjetim... Jeste, spo-

minjao je i vas i va{eg prvog zaptiju, nekakvo kinesko

sukno je spominjao i perzijske figurice od zlata, koje

ste vi od nekog... Kupi se, kupi, Uzeire, ti kao ne zna{,

a i manji lopov potkrada ve}eg, ka`em samo {ta je

on govorio... a i o svom ocu je govorio, mislim o

Tahiru Talhi, Benjaminovom ocu... govorio je kako

on ~esto bludni~i s lu|akinjama u [edrvanskom vrtu

i kako je to radio jo{ dok mu je `ena bila `iva, tj.

posljednja `ena Tahirova, ona {to je rodila Benjamina.

Ni{ta mene kadija ne slu{a. On samo misli na ono {to

je ~uo o manjem i ve}em lopovu. Po o~ima mu vidim

da on samo misli ko li ga to potkrada. Toliko se o

tome zamislio da ga vi{e nije strah ni Benjamina.

Kako li me samo sad gleda. [krgu}e. Sigurno }e ne-

{to... Jest, kadija, i o meni je ne{to govorio, ali to je

bilo tako blesavo i tako brzo da nisam la`e{, la`e{

samog sebe, Uzeire, zna{ ti dobro {ta ti je rekao i

zna{, ko bi to bolje od tebe znao, da je svaka njegova

rije~ istinita, nisam ni{ta od svega toga shvatio la`e{

mu, la`e{, zar ono za poruku i konja nisi shvatio ni

konja... sad sam se izletio, kako me samo podmuklo

gleda, ~ovjek sam mu od povjerenja a takvi se najvi{e

pla{e jedan drugog i jedan drugom najvi{e o glavi

rade ne znam vi{e ni {ta govorim, koliko sam se

upla{io, to sam mislio na konja iz ahara uz mehanu,

dok sam tr~ao da vas na|em i da vam sve ovo ispri~am.

Plahi su i bijesni bili konji, ~uo sam ih, a kako sam

49

bje`ao, ne znam, mo`da je i on tr~ao za mnom, nisam

se smio okrenuti, mo`da je usko~io unutra i zajahao

nekog od tih konja, konji nisu kao mi, oni mo`da vi{e

vide i vi{e osje}aju, mi vidimo samo svijet, a oni i

nesvijet... ne znam vi{e ni sam {ta bih rekao... on je,

taj {to jeste ili nije Benjamin, on je govorio, a ja sam

{utio, {utio i samo mislio kako da uteknem, ~ekao

sam neki znak, neki ~as, a bilo jeste malo mra~no, ali

je to bio Benjamin ili bar neko ko je posve sli~an

njemu... uglavnom, eto, spomenuo je mnoge ljude iz

mjesta, te kakvu je ovaj podvalu na~inio, te kakvu

onaj, a sve s vama ili Tahirom Talhom ili prvim

zaptijom ili... eno, opet me onako gleda sa mnom... i

mene je spominjao, jeste, jedino valjda onog D`emku

sahad`iju nije spomenuo. Uh, kako li se samo mrgodi,

kako razmi{lja, sad }e opsovati sogan–dolmu, na-

jdra`e svoje... opsova, svega mi! Te{ko ti se D`emki

sahad`iji...

MUSA MURDUK IBN MERVAN

I kamilica i kadulja i {ipak i bijeli luk i crveni i

{ta ti ja znam i kunica i bokvica i preznojavanje i

jorgani i presvlake, a meni vazda isto. Kud do|oh u

ovaj prokleti Baluk Abad, na kraju svijeta, em serhat,

em tamo drugi dunjaluk, sve neke frana~ke himbe, s

onu, a i s ovu stranu... dvije `ice, a na njima kutija,

a kutiju vu~e gvozdena volina... a `ice debele ko prag

na ku}i, a kutija ko ku}a, a u voline o~i ko fenjeri...

i tako }e sad ku}e letati dunjalukom, jebale ih ku}e

koje lete... od Berlina do Stambola... ho{ ovo... jes,

al Stambol ho}e... ka`u. A meni nema lijeka do rakije...

mo`da zato {to mi je ku}a u {ljiviku, d`ini ga spr`ili...

Mala, donesider mi ~okanj... i zovi mog zaptiju! A i

50

Tahira mi zovni. Ne{to tu smrdi, ne{to tu nije svoje

na svome. Kako more bit ono {to nikako bit ne more.

Ee, ~okanj~i}u moj, tako. Evo mi se du{a ispetljava

iz kadulja i bijelih sljezova. A i ti do|e! Nek si! Sjedi!

Moj prvi zaptija. Du{om i tijelom. U vatru, u vodu.

A vamo onu svoju ru~erdu zavla~i gdje joj nije mjesto.

A vako kad ga gleda{ – ni{ta. I {ta ima? Pravi se da

ne razumije. [ta ka`e D`emko sahad`ija? Priznaje li?

Ma {ta on meni tu dolmi. Ko da ja ne znam da je

Benjamin imao kestenjaste o~i i kestenjastu kosu, a

D`emko sahad`ija bijelu kosu i plave o~i, buljave.

Kakve to ima veze. Znam ja, bolan, da D`emko ima

plave o~i. Buljave! Bio je sumrak. Tad su sve o~i

sumra~ne! Nego...je l on skako no}u po ~ar{iji, odjeven

ko Benjamin Talha, {u{ko i mu}ko, je l porazbijo sve

u Kotrinoj magazi i isprevrto, je l on poganjo Ade-

movicu pa se ona prepala i tri dana samo {erbet pije...

{ta mrda{ obrvama, Aha, neka, Asimovicu, a ne Ade-

movicu ta~no, teftera mi, ba{ bi se ona Ademovica i

prepala, njoj bi to plaho drago bilo i jo{ Benjamina

da se prepadne, o~ima ga je gutala, slatka udovica

ne prekidaj me dok govorim gdje li ona sad stanuje,

je l on tj. Benjamin tj. D`emko, je l on pustio {ejtane

u mehand`ijin ahar te su konji, ka`u, bjesnili svu no}?

Je l on, sre}o, kudret–sahat mu otkuco, je l on ispri~o

Uzeiru svoj plan napada i pobune? Sve ko biva niko

ni{ta ne valja, nego bi neka prevrtanija trebala? [ta

ovaj pri~a? [ta li to samo zaptija drobi? Za njega bi

svakako valjala prevrtanija. I busen odozgo. Koliko

li mi je samo mazno, brk mu nalojeni. Kakvo sijelo?

O kakvom ti sijelu pri~a{? Kod koga bio na sijelu?

Ma {ta ja znam je l mogo bit na dva mjesta odjednom?

Goni se. Ni{ta pu{~at. Nek ostane u zindanu jo{ malo.

Raskukurijeko se on i bez toga. Neka, neka. Ima vakta.

51

Vidi{ li ti sve ovo, ~okanj~i}u moj. Pogana li mjesta,

poganih li ljudi. A ja poma`i. Pomozi malo ovom,

malo onom. Onima koji su milosni na vlast. I na me.

A sve lopov do lopova. I sve nezahvalno. I kud tog

Benjamina ne pustismo da se o`eni i da pravi one

svoje zapise, crtkarije, ~arolije, {ta je moglo kome od

tog. E ba{ dobro da si do{o, Tahire... Kakav va{ar?

O ~emu ti to? Zar te nije sramota, bolan. Sve ovo oko

nas, a ti bi ban~io na va{aru. Nije ti dosta mehane,

teferi~a u [edrvanskom vrtu... a meni pri~a{ kako ide{

tamo da da{ koji dukat i zaradi{ sevap... Kako li ti to

samo pade na pamet a kako li je to s lu|akinjom? Zar

to nije opasno? Vidi kurvina sina kako mu se brk

smije? Ko zna kako li je to? Kad sam bio posljednji

put u [edrvanskom vrtu, jednom sam i bio, nisam ih

dobro ni pogledo, veliki je [edrvanski vrt, ko zna

kakvih sve ljepotica tamo nema, a vidi ti samo ovog

kurvi{a, jarac, pr~, i ro|enog bi sina ubio zbog nje,

{ta li je sad samo namislio? Dovodi va{ar. Cirkus.

Ne bi valjda zebru... Cirkus! To bi ti. Benjamin bi jo{

bio `iv da Rabija nije bila onako lijepa. Zar ti ne vidi{

platio mi je da nam se o glavi radi. Platio mi je, a ja

sam svoje... ali Benjamin je mo`da `iv... onaj glupi

Uzeir ili zaptija, ko bi ga znao... [ta ka`e{? Kakva

ogovaranja? To on misli na [edrvanski vrt. Veli ogova-

ranja a smije se ko da mu je pred o~ima nadolmljena

tuka... Jeste, ima{ pravo, va{ar je najbolje mjesto da

se uhvate svi oni koji se preodijevaju i uznemiruju,

koji se skrivaju i iska~u... Rabija na zebri. Jeste, jeste,

ti si u godinama, ali si jo{ jak. Znam, nisi ni jedan

va{ar propustio u `ivotu. Ta~no, `alost je `alost, ali i

`ivot je `ivot. @iv ~ovjek, nego {ta. Ne bi se valjda

popeo na slonicu.

52

DERVI[

Dolje su se svi uznemirili zbog Benjamina Talhe.

Dosad su mislili da se neki razbojnik igra s njima da

naplati ucjenu. A ima za{to, kao {to znamo. Od mno-

gih. Neki misle da su to d`ini. Otkako je Baluk Abada,

bilo je i d`ina. Nisam ih ni u {ta razuvjeravao. Samo

sam rekao da du{a ljudska luta naokolo ~etrdeset dana,

razgleda svijet u kom je njeno zemno tijelo `ivjelo,

tra`i oprost i kaznu. Priznajem, to ih je dobro uzne-

mirilo. Strah ne traje dugo. Svi se ma{aju ~okanja,

tamburice i pjesme, sviraju me|u `enskim nogama...

Baluk Abad je povilenio. Kao u doba kuge. Rekao

sam {to sam znao. Sad i oni znaju ono {to mi znamo.

A to zna~i da ne znamo ni{ta. ^ak ne mo`emo ni

naga|ati. Uzeo sam Benjaminove crte`e od kadije,

sumnjive, a i sve one ostale od Tahira Talhe. Eno ih

u mojoj odaji. Malo sam ih pregledao. Nema tu ni{ta

od onog {to se govorilo, ali ima drugih stvari. Zbunjen

sam. Ni perzijske minijature, ni najsmjelije arabeske

nisu nalik ovome. Mo`da je to ne{to iz Frana~ke ili

Venecije. On je tamo putovao. Slao ga je s karavanima

Tahir Talha. Slao ga je zbog drugih stvari, ali svi

znamo kakav je bio Benjamin. U Stambolu tako ne{to

nije mogao vidjeti. A mo`da je to i samo njegovo.

Ko to zna. On je bio tako... neobi~an. Ne znam kako

}emo objasniti ovo pojavljivanje. Da upitamo za savjet

nekog od najmudrijih. Mogao bih ja otputovati. Ili da

i dalje... {utimo... uostalom, sa ovim slu~ajem mi ne-

mamo ni{ta. Samo smo rekli svoje mi{ljenje.

53

BULKA

Bulka, Bulkice, je li? Tako sad cvrku}e{. A gdje

si ti dosad, Musa. Potpuno si me zaboravio. Nije vi{e

Bulka za tebe. Ili ti je taj mesnati brijeg zakrilio kuku-

ruz. Hohoho. Jeste, jeste, ispod dobra brda dobar kuruz

raste i star se kuruz dugo kuha, i to ti je ta~no, ali to

su poslovice, a ja slova ne volim. Vi{e volim neke

druge stvari. Sad si i srdit. Kakve rije~i, kakav glas.

Ti si kadija za druge, Musa. Meni kadija ne treba. Da

li je svra}ao neki nepoznat ~ovjek? Hm. Ovdje ~esto

svra}aju nepoznati. Neki dan su bila dva bogata tr-

govca, odnekud... bio je i jedan mlad vojnik. Novi

valjda. Zamisli, taj me jadnik skoro uspavao, zaspo i

sam, a onda naglo sko~io i po~eo da se dere. Te ovo,

te ono! Uzmi pu{ku! Sja{i! Uzja{i! [ta ti ja znam.

Bio je tako sladak. Pomije{ali mu se vojni~ki le`aj i

Bulkina postelja... Ma {ta! Kakav duh! Kakva du{a?!

Aaaa tooo... bio je preksino}. Ne znam vi{e ni sama.

Bila sam ne{to snena. U{ao je, bio sa mnom, sve je

to bilo ne{to... lelujavo... na koga je li~io? Mo`da je

li~io na Tahira Talhu... bila je to tako ~udna no}, bila

sam pospana i kao da mi je du{a odlutala, prepustila

sam se bila plivanju... ronjenju... tako mi je nekad...

lebdim u mirisima... a i mali Benjamin je bio nalik

na Tahira, bar izvana, kod mene za `ivota nije dolazio,

ko zna... [ta? [ta duhovi? [ta da li mogu? Pa valjda

mogu ako im vjetri} u~kur podigne. Ja vala ni{ta vi{e

ne znam. Rekla sam ti sve. A {to je bio sladak onaj

mladi vojnik...

54

TELAL

Navali, narode. Medvjed vozi dvokolicu! Zrcala

~arobna, zrcala smije{na! Ogledalce, ogledalce, ka`i

mi {ta si, poka`i mi ko si! Navali, narode! Ringi{pil!

Streljana! @ena koja u zubima podi`e fijaker! Bradata

`ena! @ena–zmija! E ovo }e mi vala dobro platiti.

Volka ~uda vrijede srebrenjaka a ne bakrenih nov~i}a.

Navali, narode! Pehlivan dere jarca na {pagi! @irafa

bere vo}e za va{u dje~urliju! Slonica gruha, a zebra

zebe! A robe ima iz ~itavog dunjaluka! Ho{ ovo, ho{

ono! Vadi bakrenjake, nosi staklenjake! Sve {to nigdje

nema, ovdje ima! Danas–danji i ko zna kad! ^ovjek

od gume i medvjed koga dosad niko nije oborio!

Navali, narode! U|i u ~ador, vidi ~uda! Bakrenjak po

glavi! Ko nema glave, ulazi badava! Danas-danji, a

sutra ko zna...

UZEIR

Sve je ovo suludo. Podne isijava ludilo. Koliko

nas ima da hodamo naokolo i motrimo vi{e jedni na

druge, nego na sva ova ~uda oko nas. Jadna ~uda.

^udna mi ~uda. Eno ga Tahir Talha stalno ne{to zavi-

ruje oko `ene-zmije, a kadija je iza njegovih le|a,

kupi sve u trepavice, a opet se sakriva da ga Tahir ne

primijeti. [ta li mu je samo toliko ~udno. U{i su mu

se zacrvenjele. Onaj dervi{ iz tekije ponad hana sjedi

na {iltetu, podavio noge i samo gleda {ta se zbiva,

gdje ko ide i u {ta gleda, tako me je prostrijelio po-

gledom ko da mi je iglu zabio u obrvu. Ne zna vi{e

~ovjek gdje je. Ko li koga lovi. Vala, sva{ta sam vidio,

ali onog {to me prepade nisam. A opet mi se ~ini kao

da stalno hoda za mnom. Okrenuo sam se naglo dva–tri

puta, ali uzalud. Ili ugledam Ademovicu... ima lijep

55

zar, ali ko nju ne bi pozno, ili na{eg mehand`iju koji

je izveo svog bijesnog ajgira da ga proda. Ne mogu

se dovoljno brzo okrenuti. Ovaj iza le|a je vazda br`i.

A ispred sebe gledati ra{ta. Kadija me malo~as na-

pade... nek ga on na|e, ako misli... eno i D`emke,

sahad`ije. Pustili ga. Plave mu o~i, a i pod okom mu

plavo. Sigurno ga je zaptija dobro ispitivo. [to je on

do{o. Do{o malo da gleda i da proda koji sahat. Nije

on do{o da proda sahat, nego da sebe poka`e. Isprsio

se, jado... On je jedini s Benjaminom ne{to {u{orio.

U istu su tikvu puhali. Sve bi to trebalo... Evo mi ga

opet za le|ima. Da mi je kako gdje sjesti. Nasloniti

se le|ima na ne{to. Evo, ovdje }u. U ovu kutijetinu.

Nek mi se sad prikrade, ako mo`e... a vala }u i za-

paliti... Ooooo! [ta to bi! Otkud kadija dolje i {to mi

prijeti rukom? Kud letim, kud nestajem, da me onaj

d`in ne nosi?!

MEHAND@IJA

Ona }e meni: A {to, bolan, da proda{ tog ajgira.

On nam je najljep{i. Mlad je, jak, neobuzdan, nije on

kriv {to nekad hr`e i udara. Radije skloni onu kurvu

kobilu iz ahara. Ona ga uznemirava. Ona }e mi re}i.

E ba{ ho}u ajgira da prodam. Dosta je meni vi{e tog

ahara i te ujdurme u njemu dok ja radim. I ljudi me

ve} ~udno gledaju, ko da se tamo doga|a ko zna {ta.

A svi su pobudalili zbog onog Benjamina. Samo o

njemu pri~aju. I ona. Te, bio je vaki, te bio je naki.

Ko da ja ne znam kaki je bio. U mehanu mi nije

dolazio, ali sam ga vi|o. Sad }e jo{ ispasti da mrtav

moje konje ja{e. E, ovaj mi ajgir vi{e ne}e bjesniti,

ni bjesniti ni opasivati. Ne}e u mom aharu. Htjela i

ona sa mnom na va{ar. Sprema se a suze roni. Ne}e{,

56

vala. Dosta mi je tvoga bijesa. Gora si nekad nego

ovaj ajgir. Ko uspaljenica... A {ta }u... `ivjeti se mora.

Neme{ biti na sto mjesta odjednom. Neme{. A i kako

bi. Kad ode ovaj ajgir, mo`da }e biti mir. Ona u nj

gleda, a o~i joj, srd`bo moja, o~i joj sve vi{e krupnjaju,

obrazi joj rumene... I ho}e da ga timari. Ona da ga

timari. Kad sam ono drekno, sva je mehana zamukla.

A ona samo o~i oborila, a glavom i dalje klima, ko

biva i dalje ho}e. I drhti, drhti sva. A sad sam je

ostavio. Jeca, sirotica... Jesam li je ne~im uvrijedio...

TAHIR

U `ivotu se nisam ovako nasmijao. Ludi Uzeir

sjeo na cirkuskog slona, pa uzo ~akmak i kremen.

Kres, kres, u`ari se trud, a upali se i slon. Ja trke, ja

va{ara! Lete {atre na sve strane, a Uzeir mlatara ruka-

ma, iskola~io se i sve se ko ne{to ~udi...

NO]OBDIJA

^udan je taj Tahir. Stalno je nekako u `urbi, kao

da nikad ne spava. Koliko sam ga samo puta no}u

sreo. I u fijakeru i na konju, a i pje{ice. A voli sa

mnom eglendisati. I ja sam njemu ~udan. On se stalno

smije, pjeva, veseli se ili bar kesi, a za me veli da

sam stalno tu`an. Kao da sam ja za to kriv. On ne

`eli da izgubi ni jedan dan, ni jedan ~as... ^ak ako se

izgubi jedna sekunda, to je mnogo. Koliko ~ovjek dana,

mjeseci, pa ~ak i godina, gubi u nadi da }e nekad, u

nekoj glupoj budu}nosti, zapo~eti svoj pravi `ivot. Sve

su to sanjarije. Gluposti! Nada je ne{to {to }emo sresti

na putu ili ne}emo. Kad joj hrlimo, odguruju}i sve

drugo, obi~no se i ona raspline u trenutku samog

57

ostvarenja. Treba grabiti sve. Zgrabiti. Tad }e se i

ona, htjela ne htjela, na}i u zagrljaju ovih ruku. Meni

nije stalo ni do ~ega. A do svega mi je stalo. @elim

biti sretan ovih nekoliko dana ili godina ili... ko zna

koliko mi jo{ preostaje. Ko zna koliko su zapisali u

onaj tefter. To je njihova stvar. A ovo ovdje je moja.

Ni~eg drugog nema, a ja i dalje hodam kroz no} i

mislim kako je `ivot samo jedan dugi, sumorni tren,

koji me ne pu{ta iz svojih kand`i. Obmana za lahko-

umne, one poput Tahira Talhe. Zato ~esto pri~amo

nas dvojica. On koji uzima sve i ja koji ne uzimam

ni{ta. Jedino smo mi u ovoj ~ar{iji sumnja jedan dru-

gom. A onda sam mu pri~ao kako je te{ko kad te svi

smatraju izrodom i dr`e samo za zanimljivu stvar koja

ih podsje}a na ne{to biv{e. Tako je to moje valjda i

po~elo. Odmah je znao na {to mislim. Znao je da

govorim o svom djedu, i o Mak Teofiku. Nije ni bilo

te{ko dosjetiti se. To svi u Baluk Abadu znaju. Moj

Benjamin ni nalik nije na mene govorio je ko da mu

nisam ja otac. Bojao ga se i ~ini mi se ~ak da ga je

mrzio. Mrzio je njegovu majku i ona je na kraju

zavr{ila u [edrvanskom vrtu. Tamo je i umrla, {to

Benjamin nikad nije saznao...

BENJAMIN

Izgleda da na kraju svakog puta stoji mjesto ime-

nom Baluk Abad. Kona~no sam stigao, a te{ko je

radovati se. Putovanje od groblja do bilo kojeg mjesta

na svijetu nije dugo i ~inilo bi se mo`da da je to lahak

put da nije toliko turoban. Ipak, to je ono posljednje

{to se mora u~initi. I ne vrijedi se domi{ljati. Treba

vidjeti. U tome je sve. Mi{ljenje je za smutnju `ivih,

a ja sam mrtav, ili bar ono {to mi{ljah da bijah ja.

58

Kad god bih se rodio, rodio bih se kao Benjamin

Talha. A otac? I majka? Ko bija{e ona? Posteljica u

kojoj se sretno snije. Potom strelica starog razvratnika

i... otvorio sam o~i, ~ude}i se svemu oko sebe. ^ude}i

se samom sebi. Ali opet bijah Benjamin Talha. @ivio

sam tu, u Baluk Abadu. U onoj velikoj ku}i, odmah

do Sahat–kule, u velikoj ku}i Tahira Talhe. A bio sam

~udan ocu. I svim svojim sugra|anima. Osim D`emke

sahad`ije, mo`da. On je mislio da sam mogao postati

najve}i ~asovni~ar. A ostali. Svi ti dobri ljudi. Ne-

povjerljivi i sumnji~avi. Ispunjeni nemu{tom ~e`njom,

`e|i za ne~im onostranjskim, ne~im lijepim u bijelom

svijetu u {to bi se smjestila njihova du{a. Kod onih

koji se ne bli`e ~esmi, `e| se uve}ava. Sve je sad

kasno. I prije prve nade, sve je bilo kasno. Sve se na

kraju izgubi u ti{ini. I zamah ma~a i uzlet srca i

najbogatija gozba nestaju u groblju, u ti{ini. A ti{ina

je carstvo izgubljenih ljudskih glasova. Ti{ina je za-

pravo jedini na~in da se istinski razgovara s ljudima.

Tako se tra`e i nalaze izgubljeni ljudski glasovi, kao

umorni konji u nekoj pustopoljini, koji se udru`e da

bi putovali zajedno... ^udno je to kako smrt ~ini ~ov-

jeka jednostavnim i mirnim. @alostan sam {to ne mo-

gu, sad odmah, jo{ jednom da umrem. Kao skaka~ sa

visoke litice koji se obru{ava u vodu i, dok izranja,

shva}a da je voda gore, visoko, a da je litica ispod

njega, ~udna, osamljena, bez privla~ne snage. Sve se

osipa, sve je samo pau~ina na stvarima biv{e ljepote.

Obuzima me `elja, gotovo `e|, da vratim sve ono {to

jesam, da se skupim u vlastiti govor, u izgovorenog

sebe, ali, osje}am istovremeno, kad bih uspio da se

izreknem, tom u jedno sakupljenom rije~ju, glas bi se

raspukao u najsitnije ~estice i razletio po no}nim pred-

jelima. Glas, ono {to ja jesam...

59

NO]OBDIJA

Zakrvavljenih o~iju i stisnutih usana, dojahao je

Mak Teofik u Baluk Abad. Ti se mo`da i sje}a{. I

oni koji su vidjeli i oni koji nisu kazuju isto. Dojahao

je sa prividno skromnom pratnjom i katul–fermanom.

Bilo je to nakon {to je stradao sejmenski starje{ina,

koji je svoju smrt sam tra`io, ohol, pokvaren i be-

zobziran, kakav je bio i koji ju je i na{ao, usred Baluk

Abada, ugu{en dukatima. Razjapljena usta bila su mu

prepuna dukata, koji su za~epili du{nik. Nikad se nije

saznalo ko je to u~inio, ali je sigurno da ih je bilo

vi{e. Mak Teofik je zauzeo svoje mjesto, a zatim je

po~eo smjenjivati. A kako je smjenjivao, znamo. Za

glavu. Kad je oti{la prva, moj djed je znao da }e i na

nj do}i red. Jer, bio je ugledna glava. Onakav kakav

ja nikad ne}u biti. A i za{to bih? Da mi u~ine ono {to

su njemu u~inili! Ne `elim od `ivota ni{ta vi{e osim

da me ne doti~e... Djed ih je preduhitrio. Zatvorio se

u ku}i i pobio ih nekoliko dok su udarali na vrata.

Onda je prislonio cijev kubure na ~elo. Objesili su ga

mrtva na trgu, ali su ga ljudi skinuli. Jednog dana

Mak Teofik je primijetio u haremu ni{an s djedovim

imenom. Objesili su njegov ni{an! Na sred trga. Nikad

se takvo ne{to nije vidjelo, ni ~ulo u Baluk Abadu. I

tada se ni{an sam od sebe prepolovio. Gdje je gruhnuo

gornji dio, izbila je voda i to je onaj izvor koji ljudi

danas zovu D`anfezar. Drugi dio se otkotrljao na svoje

mjesto u groblju i ostao, kao krnjav zub. Niko mu se

ni danas ne smije pribli`iti. Majke pla{e djecu njime.

Ja djece nemam. A ne}u ih ni imati. Dosta je {to sam

i ja vidio to {to sam vidio.

60

ZAPTIJA

Ovo mi je zaista dojadilo. Samo hapsim, pa pu{-

tam. Kadiji se ne{to pomjerilo u glavi. ^ak mi je

govorio da je mo`da i Bulka. Samo ~ekam kad }e i

na mene pokazati prstom. A i svijet je poblesavio.

Svaki ~as dolaze. Ovaj ga je vidio ovdje, onaj ondje.

Ko da ima {ezdeset tijela. Jedino ga ja nisam vidio.

Ali {utim. [utim i klimam glavom. Morebit da tu

ne{to i ima. Ako li mi dopadne {aka, ne}e ni na tabane,

ni na guzicu dok je `iv. Ako je `iv... [utim, {utim,

pa lanem. Kako me samo onaj Uzeir razgovori. Te

ovo, te ono, te ja njemu rekoh da je to mo`da stvarno

Benjamin Talha, da je morebit `iv i da se sad tako

malo igra, sveti se onima {to su mu zlo u~inili. To

nije moja stvar. Ja {to sam u~inio, u~inio sam jer mi

je kadija tako reko. Nemam ja ni{ta s tim. A on se

upiljio u mene onim svojim `utim o~ima, prepredeni

ma~ak, pa }e kako ti to misli{? [ta ima ja da mislim,

nije to ni prvi ni posljednji put da tako ne{to bude.

Jesu li tako ukopali onu Almasu, onu siroticu iz Gornje

mahale, pa su te no}i mnogi ljudi premirali od straha,

jer su se iz zemlje ~uli jauci i jecanje, lupnjava i {ta

ti ja znam {ta. Nekima se ~inilo da ih Almasa zove,

kao da moli za jo{ koji trenutak `ivota, ali u onom

strahu ni{ta od toga nisu razabrali. Ja sam saznao tek

ujutro, pa smo iskopali grob, a ono Almasa sva zgr~ena

od bola i hropca, s pokidanim krpicama u ruci i iverjem

u prstima. Ne pri~am ja to {to ja ne{to znam ili {to

mislim, ne mislim ja ni{ta, nego samo govorim kako

je bilo, pa moglo je valjda i s Benjaminom tako. A

Uzeir se jo{ vi{e upiljio, mjerka li mjerka. Mjerkaj ti,

mjerkaj, mislim se, ali nemoj na me ispotaje, mogla

bi ti se nju{ka ispovrnuti od poganih rije~i. Ali {ejtan

61

je to. Nikad ne zna{. Mota se naokolo ko hudam. Da

~ovjek ne pazi, mogao bi i nagaziti. Pazio sam se, ali

eto ti. Ka`e mi kadija da mu se Tahir Talha `alio na

mene, jer da ja na sav glas govorim kako treba iskopati

grob Benjaminov, iskopati pa onda sve srediti. A ja

samo ispri~o za Almasu... E, Uzeire, Uzeire, do}i }e{

ti meni... ali kadija ka{nje veli da mi je dobro palo

na pamet, da se to mo`e uraditi, a da Tahir i ne zna.

Ima vremena, dok stvari malo legnu, nek sam se ja

samo sjetio. I koga }e poslati kad bude trebalo u potaji

kopati, koga? Mene. Uzeire, Uzeire, u vre}i te ma~ke

milovale...

RABIJA

Benjamine, ~uje{ li me? Voda je tako hladna. Bilo

je to davno. Pospana sam. Ne osje}am ni latice, ni

trnje, ni naje`enu paprat, ni {a{. Bila sam bosa. Po{la

sam... putovanje je tako dugo... Benjamine, gdje si?

MUSA MURDUK IBN MERVAN

Ova sprdnja je toliko narasla da mi se smiju kad

gdje nai|em. Skrivaju se, ali ja vidim {ta je. Neki

dolaze i u o~i mi la`u, pri~aju kako su se sreli s

Benjaminom, {ta im je sve govorio, a o~i im se smiju,

vidim da su samo zbog sprdnje do{li. Onaj Kotro {to

mu je isprevrtalo magazu, toliko mi je toga napri~ao

da mi jo{ sva glava bu~i. Metnem u usta ze~ju }uftu

i sjetim se kako je njega, biva, Benjamin ganjo ja{u}i

na zecu. ^ega god se prihvatim ne{to mi iz te Kotrine

pri~e u pamet uleti i samo stanem, zaledim se, ne

mogu vi{e ni{ta. Mora da je Kotro afijund`ija. O~i su

mu ko fild`ani, a i iz njih bije ne{to ko iz groba. Zar

62

je taj ~ovjek i dosad `ivio u Baluk Abadu? Kako ga

nikad prije nisam vidio. I Bulka zna za njega, a ja ne.

Bulka sve zna. Ona bi mo`da bila najpravedniji kadija.

Kotro, Kotro, {ta mi napri~a. Benjamin mu leti oko

ku}e, zaviruje u prozore, a onda kad je vidio da ne

mo`e u}i, on u{ao kroz od`ak. Jedva ga je Kotro, veli

`ara~em istjerao. Vala, ba{ bih volio da sam to ne{to

vidio. Kakva smijurija. Hm. Mala, nalo`ider ovdje

vatru. [ta? Ne pitaj ni{ta, nego lo`i! Kad se sjetim

Kotrinih o~iju, reko bih da ne la`e. Mo`da je i afi-

jund`ija, pa vidi {to drugi ne vide, ali ne la`e. Tresao

se ko prut preda mnom. Nije neki za~injavac da pravi

sprdnju od sebe. A i sam li~i na nekog duha. Kost i

ko`a. Kakvi li se dimovi viju iz njegove lulice? Kostur

bezobrazni. Da ko pusti vjetar, otpuhnuo bi ga, a on

do{ao ovamo mene zamla}ivati svojim pri~ama. Ali

ono s rukom, ono s dlanom, ono je ne{to najjezovitije

{to sam ikad ~uo. Sve mi stoji ta slika pred o~ima.

Ko da sam je ja vidio. Prokleti Kotro, kud mi do|e.

Oti{ao sam kod Bulke, da joj poka`em kome }e ona

pri~e pri~ati i samo {to sam, aman da }u, kad mi se

onaj ra{ireni dlan pojavi pred o~ima i usahnuh, usa-

hnuh ko suncokret u sumrak. Od stida vrata nisam

znao na}i. Hadum bi se bolje sna{o. A ona, rospija,

sve nje`no oko mene te nije to ni{ta, te bi}e bolje

drugi put, previ{e radi{, odmori se malo, do|i kad

bude{ imo vi{e vremena, malo suhih {ljiva, pa u njih

meda, pa u nj oraha... A ja idem, a ne znam kako

idem, kao da me gurkaju rije~i iz Kotrine pri~e. Idem

ja tako sokakom, jo{ nije vrijeme za lojanicu, vidi se

nekako, iako se mra~i, a i mjesec ve} izi{o, kad na-

jednom odnekud izbi ~ovjek i pravo na mene. [iroka

mu dolama, ra{irio ruke i ide. ^udno mi to, kud }e

pravo u me, kad, vidim, ~ovjek nema o~iju. Nije da

63

je slijep, nego o~iju nikako nema. Zategnuta ko`a, ko

na obrazu. Stadoh. Zaledih se. Kud }u. [ta }u. Onda

on di`e onu jednu svoju ruku i okrenu mi dlan sa

ra{irenim prstima. A na dlanu oko! Otvoreno! Trep}e

i gleda. I tad, gledaju}i u to oko, prepoznah Benjamina

Talhu!

DERVI[

Sve je sad krajnje neizvjesno. Kadija se zatvorio

u svoju ku}u i ne izlazi nikako. Svi koji ga trebaju,

dolaze mu tamo, a njegov prvi zaptija je vazda uza

nj. Tako|er, ispred ku}e trgovca Kotre stalno stoji

jedan zaptija, ali taj je tamo, kako sam ~uo, da ne da

Kotri napolje. Kotro je neka vrsta ku}nog zatvorenika.

Le{ one davljenice Rabije voda jo{ nije izbacila i neki

su pronijeli glas da to Benjamin hoda naokolo dok se

ona ne prona|e i pokopa. A i to kako se ona bacila u

vodu i za{to dosta je ~udno. Izgleda da ju je, uz mnoge

prosce, prosio i Tahir Talha i da nije htio odustati ~ak

ni kad je ~uo da se zagledala u njegovog sina. A sa

svim tim je u vezi i neki Rabijin ro|ak iz Berbira,

koji stalno prelazi granicu i s one strane Save donosi

neke stvari, a dovodi i ljude, a neke i odavde odvodi.

Ne bi to bilo toliko ~udno da on to sve ne ~ini tajno,

a u pitanju je izgleda neka velika igra i neka velika

spletka i velike pare. Po svemu izgleda da su glavni

u toj igri Tahir Talha sa svojim dukatima i Musa

Murduk ibn Mervan, sa svojim zaptijama i drugom

za{titom. Musa dodu{e nikad nije i{ao tamo, ali je

ovaj ~ovjek iz Berbira njemu ~esto dolazio. Tahir

Talha, kao {to znate, putuje tamo nekoliko puta go-

di{nje. Mo`da i ono {to se dogodilo Benjaminu ima

nekakve veze s tim, jer Benjamin je bio odli~an jaha~

64

i da tako padne s konja, a pao je na putu za Berbir,

kao {to znate, gdje je tad bila Rabija, da tako padne

to je skoro nemogu}e, pogotovo {to je to bio konj

kojeg je on dobro poznavao i dugo jahao. Bio je to

izgleda smi{ljen, razbojni~ki napad. Kad sam ve} spo-

menuo konja, da ka`em i ovo. Mehand`ija je prodao

svog ajgira na va{aru, a njegova `ena je potom odbje-

gla za ~ovjeka koji je kupio ajgira i jo{ se za njih ni{ta

nije ~ulo, po{to ~ovjek nije odavde, a mehand`ija je

ba{ takvog i tra`io, ali ga eto nije zapitao iz kojeg je

kraja. Mislim da jedini ne{to o tome zna na{ telal i

da je ~ak htio re}i mehand`iji, ali, kad je poku{ao,

ovaj ga je istjerao iz mehane i ne pu{ta ga vi{e unutra.

Telal se samo smije, ali ne}e nikom drugom ni{ta da

ka`e. O na{oj tekiji dosad niko ni{ta nije govorio zlo,

poku{ao je jedino Uzeir da predlo`i da pozovu vas,

kako biste vi, mo`da, mogli otjerati te d`ine ili uhvatiti

tog lupe`a, ali ja sam odmah usko~io i rekao da je

{ejh bolestan tj. da vas ostave na miru. Uzeir me

lukavo gledao. To je sumnji~av i pokvaren ~ovjek i

mislim da uskoro mo`emo o~ekivati da }e i nas uplesti

u svoje pri~e o pojavljivanju Benjamina Talhe. Pomi-

slio sam da je mo`da vrijeme da se ta stvar zavr{i i

da im mi nekako pomognemo u tome, da pustimo

neku glasinu koja bi vodila do razrje{enja, jer }e se

u suprotnom glasine popeti do nas, {to bi nam na~inilo

mnogo {tete, po{to ni sami ni{ta od svega toga ne

mo`emo objasniti. Jasno je jedino da se Iblis svojim

repom naslonio na ovaj smrdljivi Baluk Abad, ali,

eto, sre}om, vi{njom milo{}u nije zaka~io na{u tekiju.

Da. Pronijela se i pri~a da }e otkopati grob Benjami-

nov, da se uvjere da li je on zaista tamo. Pitao sam o

tome kadijinog zaptiju, jer se govorilo da je to ba{

njegova ideja, a on mi i ina~e ka`e neke stvari, u

65

povjerenju, ne znam ni sam za{to, jer taj ~ovjek je

nevjernik. Zaptija mi je rekao ne{to zaista vrlo ~udno.

Rekao je da to u po~etku nije bila njegova ideja, ali

kad su drugi tako isticali i on je prihvatio. ^ak i sam

kadija. Jedino se Tahir Talha bunio iz `alosti za sinom.

Ali to je ~ovjek sa licem trenutka i njemu se nikako

ne mo`e vjerovati. Kadija ga je ~ak bio i uhapsio,

iako su veliki prijatelji, i ortaci, sve mi je to govorio

zaptija, koji je Tahira Talhu no}u i doveo i to vezanog,

jer ga nije mogao druk~ije po{to se ovaj opirao i vikao

kako ba{ te no}i treba da se suo~i sa ~udom zemalj-

skim, bradatom `enom, valjda onom sa va{ara. Bilo

kako bilo, te no}i nije upoznao bradatu `enu, nego je

bio ispitivan, ali su ga ujutro pustili, ustvari ostao je

da jede i pije sa kadijom, dok se nisu `ivotinjski

nalokali i zahrkali tamo gdje je koji sjedio. To se sve

doga|alo, ovo sa otkopavanjem groba, prije nekoliko

dana, ali, sjetih se malo~as, da o tom nisam izvijestio

jer ste tada zaista bili bolesni i niste me mogli ~uti.

Zaptija je ju~er, u povjerenju, pitao kadiju da li }e

otkopavati grob, a kadija mu je na to odgovorio ta~no

ovako Jesi li lud! A {ta ako, kad otkopamo, njegov

dlan bude okrenut prema nama. Re~enicu prenosim

od rije~i do rije~i, jer je ne razumijem, a o~ito je da

u njoj ima ne{to neobi~no, ne{to {to je mo`da obja{-

njenje ~itavog slu~aja.

MEHAND@IJA

Da, ja sam je na{ao. Sjedio sam na kamenu, kod

Klju~ vira, tamo gdje se ulijeva vrelo D`anfezar. Po-

nekad odem tamo, zapalim lulu. Najednom se za~ulo

neko grgoljenje i pljusak vode. Pomislio sam da se

neka velika riba izbacuje. To se dogodilo dva ili tri

66

puta, a onda su iz vode izvirile noge, a potom i ona

sva. Bila je potpuno gola, a izgledala je... to je tako...

Izvukao sam je na obalu, a onda mi je prisko~io u

pomo} telal ne znam samo kako se opet on tu stvorio

i... eto...

ZAPTIJA

Izgledalo je sve dobro smi{ljeno, a preokrenulo

se posve. Kad je ukopana davljenica Rabija, ljudi se

nisu razi{li ku}ama. Sakrili su se naokolo, naoru`ani,

ohrabreni {to ih je toliko. Svi koji su ne{to zna~ili u

Baluk Abadu bili su tu. ^ak im se pridru`io i trgovac

Kotro, kojeg sam ja li~no doveo. To mu je bilo prvi

put nakon mnogo dana da je izi{ao iz ku}e. Bila je to

prava ~eka, lov kakav jo{ nije vi|en. Rabija je ukopana

izvan groblja, na vrhu brda{ca. Na mezar su stavljeni

zapisi i ako je postojao taj neki Benjamin, on se morao

pojaviti. Brdo je bilo opkoljeno sa svih strana. Kad

je sat sa Sahat–kule po~eo da odbija pono}, nekom

se u~inilo da je ugledao Benjamina. Pojurio je taj

neko, ni danas ne znam ko, mo`da Uzeir, a mo`da i

Kotro, a za njim i svi ostali. Jurili su sa svojim sab-

ljama, sjekirama, kosama, vilama, sa svojim kuburama

i d`eferdarima. Blje{tali su jatagani na mjese~ini. Jurili

su vilenjaka, a vilenjak se igrao s njima ili je to bila

samo mjese~ina. Tu sam i ja dobio toljagom po glavi,

a kasnije se vidjelo da ih je malo bilo koji nisu ranjeni.

Svi smo se sreli na brdu, na njenom mezaru, Benjamin

nije mogao nigdje ute}i, bio je negdje tu, me|u nama,

tukli smo ga, tukli smo se...

67

DERVI[

Mislim da je sada sve zavr{eno. Zapisi su pomogli.

Vratili su se ku}ama. Od sramote ne mogu pogledati

jedan drugom u o~i. Trajat }e to dan–dva i sve }e biti

kao i prije. Sad smo i mi mirni. Dok se ne rodi neki

novi Benjamin.

BENJAMIN

[ta mo`e glas? Jedan glas koji luta svijetom.

68

ZELENA DEVA

Zami{ljen pred velikim bijelim platnom, razapetim

u vrtu, slikar Harun je ki~icom dovr{avao nogu zelene

kamile {to je ispunjavala skoro ~itavo njegovo platno

i zatim se osvrnuo da na paleti prona|e jednu potrebnu

nijansu. Pomalo iznerviran, u`urbano se uputio u ku}u.

Jo{ se vrata nisu zatvorila za njim, a deva radoznalo

otvori ono svoje jedino oko i oprezno spusti nogu na

travu vrta. Slijede}eg trenutka ve} je bila na sokaku

i, lagahno pomjeraju}i noge, zavirivala u avlije i vrto-

ve, odakle su je pratili za~u|eni pogledi. Rijetko je

ko vidio kamilu i zelenu uz to. Jaki Ismail, koji je

prolazio kao i obi~no, oskudno odjeven i obilato poka-

zuju}i svima svoje mi{ice, ugleda kamilu u Kara-

sokaku i {iroko se nasmija kao da je prisustvovao

nekoj dobroj {ali. Ne prestaju}i da se smije, on pojuri

prema njoj i stjera je do kraja sokaka koji nije imao

kraja i, nabaciv{i joj konopac oko vrata, povede je na

gradski trg. Sad su se ve} svi smijali, stvarno, bilo je

to neobi~no. Zar je ikad bilo toliko trgovaca, ijednog

pazarnog dana. Svi su se smijali i svi htjeli da kupe

zelenu devu. Ismail se smijao najvi{e i tra`io ogromnu

cijenu koju, naravno, niko nije mogao platiti. Ko zna

koliko bi tako stajali i {alili se da iz svog du}ana nije

nai{ao Faik Talha i pri{ao okupljenima. Jedini je on

bio ozbiljan i sad su se njemu smijali.

– Ho}e{ li kupiti ovu zelenu devu, Talha?

69

Kakav smijeh. Ismail se opet najvi{e smijao i iz-

vikivao cijenu. Faik se bez rije~i okrenu i ode. Uskoro

su ga vidjeli kako se vra}a s kesom u kojoj je bio sav

njegov novac. Najednom su se svi uozbiljili. Faik

izvadi novac i odbroja Ismailu. Bilo je ta~no koliko

i cijena. Ismail mu pusti konopac i Talha hitro sko~i

na devu koja sva uzdrhta. Ljudi se izmako{e a deva

kao suluda pojuri ostavljaju}i oblak pra{ine za sobom.

Uspjeli su samo da vide kako Talha nami~e mahramu

na usta. Deva je poput vjetra jurila kroz male ulice i

vrtove, preska~u}i preko ograda, dok, najednom, ne

nai|e na jednu veliku ogradu, i vinu se, a zatim, pre-

sko~iv{i je, u trenutku se na|e pred ogromnim bijelim

platnom, razapetim u vrtu, koje se vi{e nije moglo

izbje}i.

Malo kasnije, slikar Harun, izi{av{i iz ku}e, s ni-

jansom koju je tra`io, stade pred svoje platno i prvo

se namr{ti, a zatim se rasijano po~e{a po glavi. Nije

se mogao sjetiti kad je naslikao jaha~a koji je lijevom

rukom navla~io mahramu preko usta, kao da se `eli

za{tititi od pje{~ane pra{ine.

70

U PODRUMIMA MOG DJEDA

Pamtim sve kao muziku, kao zaboravljeni napjev

neke oboe, ~iji je zvuk potamnjivao. Sve se talo`ilo.

Sve je bilo toliko jasno, a neizrecivo. Bio je vrt s

vo}kama koji se privijao uz tijelo na{e ku}e, zarobljen

kamenim pojasom zida, gotovo nje`no obavijen ma-

hovinom i zelenilom, i samo na jednoj strani otvoren,

kuda se kroz razrije|eni mali drvored prolazilo u ba{~u

i dalje se zatim otvarao svijet iza na{e ku}e, gdje je

prestajala njena blagost i razlijevala se u opojnosti

te{ke plaveti koja je amorfne svoje obline smje{tala

u najmanju udolinu gdje se mo`e sanjariti predan

samo}i predjela. Iz vrta se vidjelo pro~elje ku}e, u

kojoj smo toliko dugo ve} `ivjeli, mo`da nesvjesni

nje same. Njena ~udna boja, u kojoj smo prepoznavali

oko majstora vremena, zavr{avala se {iljatim krovom

koji je mirno po~ivao u modrini (taj krov je osim toga

bio poznat {to se uvijek blago osloba|ao snijega, koji

je klizio prema dolje ne uspijevaju}i mu uhvatiti puni

oblik, o taj krov, krov djetinjstva). Zatvoreni prostor

vrta postajao je na taj na~in mjesto za igru, moje, i

moje male prijateljice Bele Frez, k}erke na{ih prvih

susjeda (njen je otac bio doseljenik, trgovac, to sam

znao po pri~anju) i kako su na{i roditelji bili obostrano

sporazumni s tim igrama, {alili su se govore}i o na{oj

`enidbi, a imaju}i na umu, sigurno, ne{to sasvim dru-

go; a mi, mi smo bili vjerenici (bilo je to doba kad

71

jo{ nisam shva}ao {to su to mu{ke igre i kad nisam

znao, osim mo`da po nekom posebnom drhtanju, da

je ona, Bela, toliko razli~ita od mene, a ja, mali Bagrem

D`afer, sin starih trgovaca suknom, pijanaca i razvrat-

nika, ja se smijem igrati tu samo dok ne ugledam tu

djevoj~icu onakvu kakva }e biti, kad bude, a ona je

to ve} bivala, me|utim niko nije primje}ivao, ~ak ni

ja). Znao sam samo da je manja i slabija od mene i

da ima ru`i~astu haljinicu, dok sam ja nosio kratke

hla~e od sme|eg {tofa, s puno d`epova, i plavu maju

koja je uvijek bila divno prljava.

– Gle, – rekla je Bela, tap{u}i rukama.

– Pa, {ta – odgovorio sam – ruke su ti zamazane

blatom, ti si glupa.

– P~ela – rekla je opet, razvla~e}i slova.

Otr~ala je, nespretno stavljaju}i noge, i mislio sam

da }e se svaki ~as sru{iti. Bila mi je smije{na, neka

tr~i. Ja sam imao pametnijeg posla. Pravio sam luk

od drveta, luk koji struji kao strune nekog instrumenta,

kad se napinje, i sa strelicama koje su na vrhu imale

kudjelju natopljenu benzinom iz o~evog upalja~a, i

tako zapaljene vinule bi se strelice u olovno nebo

sumraka i gasile se me|u zvijezdama. Ali ona se jo{

nije pojavljivala. Opet ne{to smi{lja, pomislio sam.

Jedan mali oblutak pao je kraj mojih nogu, dok sam

sjedio zabavljen poslom. Zatim jo{ jedan. Znao sam

otprilike gdje se krije. Stavio sam ruke na le|a i,

prave}i se nevje{t, do{etao se lagahno do nje, a zatim

se naglo okrenuo licem i viknuo. Prepala se. Bila je

tako smije{na. Skoro da je zaplakala. Sjedila je upla-

{ena, sa rasutim cvjetovima, naslonjena na neka vrata

koja su bila tek malo vi{a od nje. Za~udio sam se.

Nikad nisam vidio ta vrata. Vrata su bila na na{oj

ku}i, a ja ih prije nisam vidio. Izgledalo je da bi morala

72

voditi u hodnik. Kad je vidjela u {ta sam se zagledao,

prestala je plakati i stala kraj mene, gledaju}i radoznalo

~as u vrata, ~as u mene. Vrata su bila od tvrdog drveta

i jo{ okovana, preko njih je bio veliki lokot. To je

bila tajna. Prava tajna. Donio sam iz {upe komad

`eljeza i naslonio ga izme|u vrata i lanca, sna`no

povukao, ali ni{ta se nije dogodilo, osjetio sam samo

lagahno podrhtavanje u ruci. Poku{ao sam ekserom

otvoriti bravu, ali to je bilo nemogu}e. Ne znam kako

se to dogodilo, da li sam negdje prona{ao klju~ (u

nekoj ostavi ili u starom djedovom kaputu), da li sam

uspio svojim slaba{nim mo}ima probiti ta vrata{ca,

da li je Bela izmislila ne{to (ona je uvijek ne{to iz-

mi{ljala), uglavnom ne{to se ~udno dogodilo, bili smo

zbunjeni nas dvoje, zbunjeni i smeteni stajali smo

pred otvorenim malim vratima koja su odisala vlagom

i pokazivala nekoliko kru`nih kamenih stepenika, koji

su se smanjivali i nestajali, u spirali, vode}i dolje, u

sve zgusnutiji mrak. Stajali smo tako neodlu~no, a

onda sam je uhvatio za ruku, pomalo ljepljivu (brisala

je ruke rosom) i, sagnuv{i glave, polahko smo se

uvla~ili u taj nepoznati svijet koji se pokazivao samo

kao crna mrlja, {to je imala svoju prostornost i svoju

dubinu i svoj dah i svoju vlagu i koja nas je mamila,

o kako je to ~udno. Za nama je po{lo i zarumenjelo

lice dana, odlaze}eg, ali se zaustavilo na prvom zaok-

retu stepenica i pred nama je bila otvorena tajnovita

utroba ku}e, prvi put vi|ena nekako druga~ije, kao da

`ivot po~inje te}i unazad, do samog ro|enja. Na tavan

sam se ~esto penjao i preturao po knjigama, to je bilo

jednostavno i zabavno, kao kad se iz prizemlja penje{

na prvi kat spiralnim, drvenim stepenicama koje su u

sredini ku}e, kao {to je to kod mnogih bosanskih ku}a

obi~aj, i bilo je ~udno i zanimljivo ~u~ati na vrhu, na

73

vrhu svega, tako blizak nebu koje je bilo prisutno u

komadi}ima, kroz proreze i rupe na krovu gdje su se

nepogre{ivo utrkivala titrava koplja blijede svjetlosti.

Sve mi je ovdje bilo poznato i sve sam volio, bilo je

to kao lijepi osmijeh mlade tetke, neudate, koja je

kupovala slatke darove i davala ih, ljube}i me u ~elo.

Htio sam da i Bela bude kao tetka kad poraste i dugo

se nisam mogao otresti te misli, iako mi se ~inila

glupa, jer je tako ne{to nemogu}e.

Kao da se po~ela rastakati memla pod na{im noga-

ma, dok smo sasvim oprezno, ~vrsto se dr`e}i za ruke,

napravili prvi korak na onaj mamni i vla`ni stepenik,

koji je do pola bio u mraku i nestajao s druge strane,

skrivaju}i mo`da tajnu djeda Kazafera (kao onog jutra

kad je mama, nude}i nas toplom bijelom kahvom,

govorila ne{to ljutito ocu, o djedu, i nekakvim nje-

govim stara~kim glupostima, i {ta mu je sve to trebalo,

i svi se sabla`njavaju, i on je ve} starac, a Elvira ima

tek dvadeset i pet, i bez obzira {to je ona ono {to je

ali to je sramota za ~itavu ku}u...). Ja sam znao Elviru,

ona je imala plavu kosu i svi su pri~ali kako ona nije

prava plavu{a, ta je Elvira bila lijepa, bila je lijepa

skoro kao moja tetka i uvijek je prolazila sa oficirima

ili drugim ljudima (poneki su imali brkove) i bila je

dobra prema nama, ali se nekako tu`no smijala. Djed

je bio pijanica i ne vidim kakve bi on veze mogao

imati sa Elvirom. (...a onda je mama opet govorila da

je Elvira potpuno poludjela i po{a{avila za djedom,

ne znam kako se mo`e poludjeti za nekim, a otac se

samo {iroko nasmijao, onako kako samo on to zna i

kad ga ja najvi{e volim i rekao je ponosno "takvi smo

mi", na {to je mama pobjesnila i razbila tanjur i bilo

je sva{ta...).

74

...Najednom smo bili u mraku i osjetio sam si}u{no

Belino tijelo kako se privija uz mene, gotovo vrelo,

i onda, kao da je mrak najednom postao prozirniji,

zastidio sam se, iako sam po`elio da je dugo dr`im

tako i onda smo se spustili za jo{ jedan stepenik u

mraku koji je polahko dobijao svoje obrise kao da je

iz nas isijavala slaba svjetlost koje nismo bili svjesni.

Zastali smo. Nije se vidjelo ni{ta osim blago osjen~e-

nog zavoja iza kojeg se krio novi slijed stepenica.

Na{a su tijela bila zasjenjena mrakom. Mrak nas je

obavio poput prozirnog vela, skoro da smo zadrhtali,

zatim kao da se utisnuo u na{a tijela, stopljena, i po~eo

da dra`i tu dvostruku nepomi~nost, kao da je bje`ao

od nas samih.

Privukao sam Belu za{titni~ki i, najednom, kao

da joj je tijelo ote`alo u ovom putovanju koje nas je

vodilo ko zna kuda, osjetio sam, nenadano, mjesto

njenih ko{~atih i mr{avih ruku blijede djevoj~ice, ne{to

puno i nje`no, kao napunjeno perjem i vinom, ne{to

{to je o`ivjelo odjednom oko moga vrata i, kad smo

ve} bili tako izgubljeni u mraku, ona ~vrsto pripijena

uz mene, mucavo se pokre}u}i tragom daha, po~eo

sam intenzivno, neponovljivo razbirati... (kao da je

dvije nje`ne jabuke stavila u njedra). Bili smo nekoliko

stepenica daleko od vrata, vrata su nestajala, s vanj-

skim prizorima, kao da nas je od njih dijelila ~itava

beskrajnost. A zatim smo, zbunjeni i posti|eni, us-

tuknuv{i, propustili mrak, koji se poput nevidljive

`ivotinje provla~io izme|u nas, saginju}i tamno~u-

pavu glavu, jer smo se jo{ uvijek dr`ali, jo{ samo

vrhovima prstiju, uko~eni, nemirni, ko zna za{to. Njeni

su prsti polahko olabavili u mojoj ruci i zatim se ~vrsto

stegnuli oko moje {ake i povla~ili me polahko dolje,

jo{ vi{e, sve vi{e. Narastalo je ne{to ~udnovato, ne{to

75

poput jeseni u vrtovima balukabadskim, kao pri~a

koju govori dojilja u zimskim no}ima, dojilja, biv{a

bera~ica kru{aka. Kao da sam po{ao za svojom tetkom.

Spu{tala je nogu, jo{ uvijek nespretno, ali hrabro, i

moja su koljena dotakla njeno bedro, kad sam se posta-

vio ispred nje, preuzimaju}i opet svoje pravo i svoju

du`nost vodi~a. Samo korak i opet smo zastali. Ste-

penice su zavr{avale. Stajali smo neupu}eni, mo`da

smo se htjeli i vratiti, ali vi{e nismo smjeli. Postojao

je samo jedan put. Iza tog posljednjeg stepenika mrak

se razrje|ivao. Kao para sa posude u kojoj se kuha

~aj u zamra~enoj sobi, blaga svjetlost je, iz nevidljivih

kutaka, stvarala polumrak sli~an tami sobe. Zar smo

se nalazili u nekoj tajanstvenoj staroj odaji, u nekom

od li~nih djedovih prostora koji su ~uvali njega ne-

poznatog. A da li je djed ikad bio ovdje. Zna li on?

Slaba svjetlost je kao prozirni zastor otkrivala pra{-

njave naslonja~e i pisa}i stol prekriven knjigama, koje

bi se mo`da raspale ako bismo ih samo dotakli. U

jednom kutu stajao je ogroman krevet, istesan od ~ud-

nog tamnog drveta, sa prekriva~ima koji su svojom

tamno}om te{ko le`ali, bijelim plahtama {to su se

jedva naslu}ivale u mraku, jedva odijeljene od polum-

raka, preobra`ene u plavo, kao nejasna bol. Razgledao

sam sve stvari u odaji. Nisam li se ~udio koliko toga

ima u tako malom prostoru: krevet, pisa}i stol, ormar,

ormar! (ormar se ne smije otvoriti), jedan bakropis na

zidu (zar je to bio zid). Pisa}i stol! Kao da je po~eo

rasti dok sam razgledao sobu. Bile su na njemu hrpe

knjiga i svje`njevi nekakvih rukopisa, sav je `ivot u

tim rukopisima, sav `ivot, pribor za pu{enje, petrolejka

(podno`je joj je bilo od srebra), ~udno izrezbaren {ah

od slonove kosti, otvorena boca s nekim pi}em, koje

je sigurno ishlapjelo davno i ~a{a sa suhim cvjetovima.

76

Okrenuh se i tek tada je ponovo ugledah, u drugom

kutu sobe (nisam ni primijetio kad smo se razdvojili).

Svla~ila se ne obra}aju}i pa`nju na mene. Tijelo joj

je bljeskalo u tami i po`eljeh najednom da je zgrabim

i povalim na mehki starinski krevet, koji kao da je

samo i ~ekao tako ne{to. Stari lopov, pomislih izne-

nada na djeda. Osjetih neku ~udnovatu ljubomoru

(sun~ala se gola, zato joj je tijelo takvo). Gledao sam

je, nesvjestan da pu{im i da strasno uvla~im dimove,

koji su u polumraku dobijali neke te{ke, olovne oblike

i brodili malom odajom kao la|e. Navla~ila je, ve},

s potajnim u`ivanjem, bijele, ~ipkaste ga}ice i tek sad

ugledah otvoreni, mali no}ni stoli} u kojem je stajalo

mno{tvo takvih stvari. Htjedoh da je pozovem, ali se

pobojah svoga glasa, a pobojah se najednom i toga

da to mo`da nije ona i da ja sve ovo samo sanjam.

Okrenuh se da ugasim ~ik i (koliko li je to trajalo

godina) osjetih kako se privija uz mene, u nekoj ru`i-

~astoj, starinskoj spava}ici na{ih baka, topla i uzbu-

|ena. Kako li sam je samo nosio prema tom otvorenom

krevetu, te{ku i vrelu, sa mirisima koji su me uni{tavali

i zabijali se kao no` ili kao otrov u nosnice. Uronili

smo u mehkotu perja, dive}i se nje`nosti i ljupkosti

malih ~ipki koje su spadale s nje kao latice s biv{eg

cvijeta, ostavljaju}i je golu poput so~nog i te{kog

jesenjeg ploda {to `udi za nekim usnama, nekim zu-

bima. Bila je to poslije ko zna koliko vremena osvojena

intimnost. Izranjao sam sam iz sebe kao umiru}i labud,

~iji se nepojamni vrat stapao sa mo~varama, ne shva-

}aju}i da ga taj posljednji, umiru}i pjev, vodi bli`e

svitanju. Kao da su te{ke naslage pokriva~a bubrile i

rasle (bujni plodovi {to prskaju od `e|i), otvorio se

krevet s nama, nje`nima, ~ednima i smalaksalima,

smirenim u toj utrobi ploda sa zemaljskim hranama.

77

I to le`anje u kojem se smiruje voda planinskog jezera

sa nekom misli o plaveti. U odaji koju `uta svjetlost

petrolejke ~uva i ~ini prisnom (kad li sam to ustao i

zapalio lampu na stolu), dragi ustajali zidovi sa tra-

govima plijesni koji ~uvaju na{e sanjarije i na{e dje-

tinjstvo.

Gledao sam onaj bakropis na zidu. Kao da se i on

malo pro{irio zajedno sa ~itavom sobom. Bio je to

ve~ernji prizor u nekom krajoliku, nepoznatom mi.

Kroz njega se zarila rumenkasta svjetlost. Kako to

odmah nisam shvatio. Prozor! Prozor, bri`ljivo skriven

varkom bakropisa, te{ko vidljiv, ali sad najednom

prisutan. Bakropisa zapravo i nema. Sam prozor. Pri-

|oh stolu i puhnuh u grlo petrolejke. Ona ugasnu, ali

ono prvotno ozarenje nije i{~ezlo iz sobe. Naprotiv.

Kao da se poja~alo. Odaja je isijavala rumenkastu

svjetlost i {irila se, ~ine}i napu{tenim onaj mali, ali

ome|eni prostor u kojem smo sjedili doskora goli i

igrali se kao djeca.

78

CRNI MAG

Godine 1862, u ku}u trgovca suknom Junuza Tal-

he, do{ao je Mag. Proslavljen u isto~nim zemljama,

do{ao je u grlo novog kontinenta sa svojim vje{tinama

i besmislenom mudro{}u. Bilo je to sasvim obi~no

ve~e. Sjedili su u Junuzovoj odaji, s jo{ nekim gostima,

`ene su ih dvorile turskom kahvom, a pitanja upu}ena

Magu bila su rijetka, kao da su se mu~ili ne bi li mu

postavili ba{ ono pravo pitanje koje bi zaslu`ivalo

mudar odgovor.

Poslije pono}i Crni Mag je svima gledao u dlan

i, zaista, mnogo ih je zapanjio nekim zaklju~cima, jer

ne samo da im je govorio {to im se doga|alo, nego

im je proricao stvari koje su se kasnije pokazale kao

apsolutno ta~ne. Pokupiv{i ljubi~asti ogrta~ od svile

pod podavijene noge, Mag se zagledao u dlan Junuzov.

Govorio mu je ~udne i neshvatljive stvari, od kojih

je Junuz mogao uhvatiti tek pone{to. Izme|u ostalog,

pokazao mu je gdje se obi~no nalazi jedna mala crta

koja odaje du{u umjetnika. Na`alost, te crte nije bilo

na dlanu Junuza Talhe.

Nekoliko mjeseci nakon toga, Junuz je uvrtio sebi

u glavu da `eli postati umjetnik; kakav, on to nije

znao. Njega je mu~io problem crte na dlanu. Stegnuo

je dlanove me|u da{~ice i pa`ljivo zamotao svojim

najboljim suknom. Svaku ve~er nanovo je odmotavao

79

ruku da vidi nije li se pojavila nje`na udubina na

dlanu. Me|utim, to nije bilo tako jednostavno.

Pro{le su godine.

Sva djeca u susjedstvu pri~ala su o ~udaku Junuzu

{to po cijeli dan sjedi u svojoj sobi sa zamotanim

rukama.

– On se pretvara u umjetnika – govorile su stare

`ene.

Jedne godine Austrijanci su okupirali Bosnu. Ju-

nuz ve} godinama nije skidao zavoje s ruku jer se

bojao svoje malodu{nosti. Suho vo}e mirisalo je u

kutu kad je na svojim razmotanim dlanovima primi-

jetio dvije male uvale, upravo onakve o kojima mu

je davno govorio Mag. Vojnici su u no}i punili njegovu

odaju dok se igrao s dragim starudijama. Vide}i ga

da dr`i pi{tolj, jedan je mladi vojnik ispalio metak i

pogodio ga negdje u grudi. Nije odmah bio mrtav.

Samo je otvorio ruku u kojoj je bio pi{tolj i pi{tolj je

odlepr{ao kroz prozor, poput kakve ptice, rasipaju}i

cvatove oko sebe. Na kraju su se vojnici po~eli smijati,

jer ne{to je bilo divno u tome.

Tako je Junuz Talha postao umjetnik.

80

VRT

Jeste li se vozili kad fijakerom po starim drvo-

redima u Baluk Abadu? Postoji ne{to neobi~no u na-

~inu na koji ste prisiljeni sjediti i u onom posebnom

odnosu koji se najednom postavlja izme|u predjela i

vas dok sjedite u tom starom fijakeru, udobno za-

valjeni, pu{e}i mo`da, s neiskazivim osje}ajem po-

vratka, ~ak i ako nikada niste ovdje bili. Godine su

ve} davno u~inile svoje, godine koje u pam}enje za-

obljavaju sve plodove, sasu{ene i mirisave, toliko dugo

strane na{im usnama. Ostao je jo{ samo jedan fijaker

u Baluk Abadu, sa jednim bijelcem, starim i nekako

tro{nim, kao i vrijeme iz kojeg dolazi. Fijaker djetinj-

stva! Fijaker sje}anja!

Gledao sam ih, njih dvojicu, ko~ija{a i konja, same

na postaji koja je najedanput po~ela izranjati iz sje-

}anja. Starac je potezao, ve} pijan, rakiju iz svoje

~uturice i govorio ne{to konju. Rekoh mu neka vozi

prema sjeveru, pokraj starih zdanja balukabadskih.

– Jest, jest – slo`i se on i, sa~ekav{i da se smjes-

tim, htjede ba{ pucnuti bi~em, kad najednom obojica

primijetismo nekog ~ovjeka srednjih godina koji je

`urio prema nama i mahao nam rukom. Stigav{i, obrati

mi se uz svu mogu}u ljubaznost, koja mi se u~inila

pretjeranom i zapita nas kud idemo. Kad mu rekoh,

zamoli nas da i njega primimo. Nisam imao ni{ta

protiv i on {utke sjede na klupicu preko puta. Ko~ija{

81

pucnu bi~em i mi krenusmo. Radoznalo sam gledao

svog saputnika. Imao je neki nezgrapan {e{ir i gustu

ri|u kosu, isto kao i bradu, sav je bio zarastao, samo

su mu o~i gorjele, gotovo lu|a~ki. Po{to zadovoljih

svoju prvotnu radoznalost, okrenuh se i promatrah

stara stabla lipa i kestenova u drvoredu kojim smo

prolazili. Gotovo sve je pri~alo neku pri~u, meni zna-

nu, i plavilo me poput blagog pi}a. Minu{e drvoredi

sa ~ardacima i starim vilama, zavu~enim unutra, s

bogatim vrtovima koje je osvajala puzavica i zelenilo,

minu{e posljednje ku}e Baluk Abada i, gotovo nena-

dano, na|osmo se u pustari. U prvi mah ne prepoznah

ovaj put. Toliko je godina pro{lo. Zatim mi sinu da

sam jedanput s ocem i{ao u posjetu poludjelom djedu.

Da. Sumnje nije moglo biti. Bio je to put za [edrvanski

vrt.

– Postoji li jo{ put za [edrvanski vrt? – upitah

ko~ija{a, koji samo odmahnu rukom kao da ga to

uop}e ne zanima i promrmlja ne{to, kao: koga se to

jo{ ti~e, sve prolazi, ni~eg nema. Slegnuh ramenima

i zaklju~ih u sebi da }u se tamo raspitati i ve} sam

htio da se opet posvetim jeseni koja je nadirala, kad

primijetih da me moj {utljivi susjed ispitiva~ki pro-

matra. To ne potraja dugo i on skrenu pogled na neku

zami{ljenu ta~ku promrmljav{i za sebe: "[edrvanski

vrt...".

– Vi ga poznajete? – rekoh iznena|eno i rado-

znalo, jer mi se to u~inilo prili~no ~udnim, s obzirom

da mno{tvo ljudi koji `ive u Baluk Abadu uop}e ne

znaju za postojanje ovog mjesta ili se i pri samom

pomenu njegovog imena odvra}aju drugoj temi. Za-

ista, uz [edrvanski vrt bija{e vezano dosta pri~a koje

su strane ljudskom umu i mnogo je ljudi tamo za-

glavilo, ili slu~ajno ili spletkom, nekad i iz stvarne

82

potrebe, ali uvijek nekako izvan okvira koje obi~no

smatramo prirodnim. To zapravo i nije bila ludnica u

pravom smislu, ~ak ni zatvor niti kaznionica, bila je

to dr`ava sa svojim zakonima i pravilima pona{anja,

dr`ava koja je postojala nekako paralelno, nepristu-

pa~na i gorda kao {to je gordo sve ono ~eg se pla{imo

i {to nam se ~ini neobja{njivo. Jedan ogranak istaknute

porodice Talha, za koji se pri~alo da je zastranio,

jednostavno se jednog dana preselio tamo i otada o

njima niko vi{e ni{ta nije ~uo. Dva ili tri bli`a ro|aka

su oti{li da ih posjete, ali se nisu vratili tako da to

ostalima nije vi{e ni padalo na pamet. Osim toga, u

[edrvanski vrt nije bilo lahko u}i.

– Vi poznajete [edrvanski vrt? – kad ponovih

svoje pitanje, mo`da i nesvjestan toga, moj saputnik

kao da se malo zgr~i, prostrijeli me ljutim pogledom,

ali ga naivnost kojom sam to rekao malo umiri i on

mi odgovori, o~ito rije{en da zavr{i svaki razgovor o

tome:

– Da. Bio sam nekad tamo.

Me|utim, odgovor je jo{ vi{e pobudio moju ra-

doznalost i ja mu po~eh postavljati pitanje za pitanjem,

{to ga je gotovo zbunjivalo i sve vi{e zaplitalo, a to

je bilo ba{ ono {to sam ja htio.

Fijaker stade. Ko~ija{ je opet potegao iz one svoje

~uturice i sav se stresao, jer mu o~ito nije prijalo. Stali

smo ba{ na pravom mjestu. U daljini se vidio jedan

mali put s ~ije su obje strane bili borovi. [edrvanski

vrt! Iza|osmo iz fijakera i uputismo se puteljkom

prema obzorju, tamo gdje su se trebale nalaziti zgrade.

Sve je bilo pusto. Rekosmo starcu da nas ~eka s fi-

jakerom, jer `elimo protegnuti noge, i zaputismo se

tako, {utke. ^itavim putem nismo progovorili ni rije~i.

83

Zadihao sam se i osjetio kako mi znoj rosi ko{ulju.

Uskoro smo stajali pred tro{nim zdanjima koje je

vrijeme dobrano nagrizlo. Neopisivo je kako mjesta,

koja su uzor ~istote i netaknutosti, kad su napu{tena,

brzo gube svoj nekada{nji izgled i rasta~u se kao da

ih sama jesen mo`e pretvoriti u humus. S jedne strane

stajala je mala gostionica s izblijedjelim natpisom.

Zaputismo se tamo ni tad ne izgovoriv{i rije~. Kr~mar,

sijedih brkova, ponudi nas trapiskim sirom i suhim

mesom, svim {to je imao, i, naravno, rakijom i vinom.

Obojica odabrasmo vino i tako nekako zapo~e i razgo-

vor o kom sam kasnije ~esto razmi{ljao, vjeruju}i

ponekad da je to bio samo san.

Zulfikar Het, jer to bija{e ime mog saputnika,

skide svoj {e{ir, izvadi rubac i obrisa znojno ~elo,

skide i svoj kratki ogrta~ i tako, pomalo ve} odobro-

voljen vinom ~ija je vrijednost bila neosporna, po-

gledav{i me nekim ~udnim pogledom, jednako lukavo

i cini~no, koliko pronicljivo, ispru`i ka`iprst i zapo~e

svoju pri~u:

– Vi znate vjerovatno dosta toga o postanku ovog

mjesta. Tu je, to znate, bio karavansaraj, dok se od-

vijala trgovina preko ovih krajeva i dok je to imalo

smisla, a zatim je onaj smije{ni vezir, ~ini mi se da

se zvao Hamid, povjerio nekolicini poznatih lije~nika,

koji su mu mo`da i smetali, povjerio im je upravu

nad novim zdanjem {to je ubrzo niklo na tom prostoru,

oblikovano rukama najboljih majstora iz carstva. I

tako, iz straha vezirova ili iz prave `elje za dobro~in-

stvom, okupi{e se ti starci, njih trinaest na broju, me|u

njima bija{e i neki Jakub Ibrahim Talha iz samog

Baluk Abada, skupi{e se i osnova{e ne{to poput male

dr`ave, u kojoj se iznenadno po~e odvijati novi `ivot,

84

~udan, stran svemu izvanjskome. Tako je, eto, nastao

[edrvanski vrt. (Nazdravih mu, o~ekivaju}i nastavak

pri~e).

Jedan od tih staraca bio je moj predak, mo`da ba{

onaj {to je lije~io kasnije nesretnog vezira Hamida.

Tako sam nekako i do{ao, s posebnom radoznalo{}u

koja nas sve krasi kad su u pitanju preci. Ali, to je

sve neva`no za ovu pri~u. ^udno je to da se tek sad

vra}am ovamo. Pobjegao sam, napustio sam te prije

toliko godina, a sad te, [edrvanski vrte, zati~em u

raspadanju, polumrtvog (govore}i ovo gledao je u vrh

jednog tro{nog tornja koji kao da mu je odgovarao).

Uvijek sam mislio da }e me nad`ivjeti – nastavi i ispi

punu ~a{u vina, a zatim obrisa usta, di`e se sa stolice

i iza|e van. Po|oh za njim. I{li smo gotovo bez cilja,

od kapije do kapije, od tornja do tornja. On sjede na

jedan kamen, izvadi lulu, po~e je nabijati duhanom i

opet nastavi svoju pri~u:

Sve mi je u po~etku bilo ~udno. Od soba koje su

pokazivale svoja nepoznata lica i ljudi koji su bili

~udno tihi, zami{ljeni, tajanstveni. Ni~emu nije bilo

pravog odgovora. U po~etku sam, s arogancijom ka-

rakteristi~nom za sve one koji misle da u svom radu

nalaze neku drugu zemlju, neki drugi cilj, koji ih

odvaja od svega prisutnog, u po~etku sam se povla~io

u svoju sobu, izmjenjuju}i samo ponekad savjete i

razgovore sa kolegama po zvanju. Dani su prolazili

brzo i vedro. Ali, ono {to mi se kao slutnja nametnulo

ve} prvi dan boravka u [edrvanskom vrtu kao da se

nije moglo izbje}i. Bilo je ne{to zamamno i misti~no

u svemu {to se vezivalo uz ovu zgradu, uz taj vrt, uz

~itavo to mjesto tako udaljeno od svijeta. Najednom

shvatih da sam sam. Ni{ta naro~ito. Koliko je tih

85

trenutaka u `ivotu kad takva misao prostruji mozgom,

ali ovo osje}anje je bilo druk~ije. Nije bilo izlaza. U

svakoj drugoj situaciji, na svakom drugom mjestu,

lijek bi bilo vrlo lahko prona}i. [edrvanski vrt bio je

ne{to sasvim drugo. Pomi{ljao sam da sve napustim

i izgubim se odatle {to prije, ali to nije dolazilo u

obzir, jer dobro sam znao da }e me ~itavog `ivota

proganjati crv sumnje zbog tog bijega. Morao sam

prona}i ne{to u tom prokletom mjestu za {to bih se

mogao vezati, neku tajnu, neki problem, bilo {ta. Po-

ku{avao sam sve i sva. Petljao sam se u poslove

stra`ara na kapiji, razgovarao sa svima onima koji su

ko zna zbog ~ega dospjeli ovamo. Mo`da bi bilo bolje

da se nikada nisam upu{tao u sve to – re~e on, iznenada

nekako gorko zami{ljen. – Bolje bi mi bilo da sam

oti{ao pa makar po cijenu ne znam kakvih mu~enja.

Jednog dana primijetih nekoliko okovanih kola, u

koja bijahu upregnuti umorni i pra{njavi konji, kako

se pribli`avaju kroz drvored [edrvanskom vrtu. Obuze

me radoznalost i neki ~udan osje}aj da }e se ne{to

neobi~no zbiti. Kola su bila s jakom oru`anom prat-

njom i svima je bilo strogo zabranjeno da se pribli-

`avaju. Dvori{te bija{e prazno i nekako jezovito je

odzvanjao taj zvuk dok su pratioci skidali dva velika,

okovana sanduka i zatim ih unijeli u one odaje Vrta

u koje jo{ nikad nije kro~ila moja noga, u zgradu iza

velikog zida, u Fered`u. Nisam poznavao ~ak ni one

koji su tamo radili, osim jednog starca, koji je ~uo za

onog mog pretka, pa smo se tako i zbli`ili. On je,

ujedno, bio i jedan od trinaestorice koji su `ivjeli i

radili u Fered`i. Jedini je on izlazio, radi raznih na-

bavki i, ina~e, jedini je on odr`avao vezu s ostalim

dijelovima [edrvanskog vrta, kao i sa svijetom. Me-

|utim, i pored brojnih poku{aja da saznam ne{to o

86

tom dijelu Vrta, ostao je nijem. Rekao je samo da su

to nerazja{njeni slu~ajevi, ono {to sam mogao i sam

naslutiti, i time je razgovor bio zavr{en. Ali, radoz-

nalost mi nije dala mira. Htio sam saznati po svaku

cijenu {ta se tamo zbiva. I tako, jedne ve~eri, izvukoh

se neopa`eno iz postelje i privukoh se tom dijelu koji

je stajao na kao nekom malom trgu poplo~anom kaldr-

mom i ogra|enim visokim, kru`nim zidom. Zid je bio

doista visok i na prvi pogled nepristupa~an, ali da li

i{ta mo`e zaustaviti takvu `e|. Presko~io sam zid. O,

da to nisam u~inio. Naravno, stra`ari me odmah uhva-

ti{e i, ve} me jedan od njih htjede proburaziti jata-

ganom, ~ini mi se da sam osjetio vr{ak sje~iva kako

mi ulazi u meso, i ~udno re`anje dva ogromna psa,

kad se iza stra`ara pojavi onaj starac kojeg sam po-

znavao i viknu na stra`are, a oni me pusti{e mrzovoljno

i {utljivo, mumlaju}i kao da ne znaju govoriti. Starac

me uze blago ispod ruke, zar ga je i{ta moglo uzbuditi,

povede me prema kapiji, koja se be{umno otvori ispred

nas i re~e mi da to vi{e ne poku{avam, jer me on

drugi put ne}e mo}i spasiti.

– Vidim da te puno zanima ova zgrada – re~e on.

– Mo`da bi najbolje bilo da otputuje{ i sve zaboravi{.

Rekoh mu da sam ve} razmi{ljao o tome i da mi

je to nemogu}e, jer {to vrijeme vi{e prolazi moja

radoznalost je sve ve}a. Ne}u odoljeti da ne poku{am

jo{ jedanput, neka me ubiju oni stra`ari, tako }u se

barem smiriti.

On se nasmija i zaklima glavom, a zatim se naglo

uozbilji i re~e mi da postoji mogu}nost da u|em u

sredi{nju zgradu [edrvanskog vrta, ali ako se mogu

pomiriti s tim da vi{e nikad ne izi|em. Ne razmi{ljah

ni za trenutak i pristadoh. Da bar nisam bio tako

lahkomislen. Slijede}ih dana, dobri starac isku{avao

87

me je na sve mogu}e na~ine, podme}u}i mi slasti

ovozemaljske, ali ja sam prozreo sve njegove namjere

i sve je bilo uzalud. Tako se, jedne subote, otvori{e

ona misti~na vrata, kroz koja su mnogi ulazili, a izlazili

samo rijetki, mo`da niko. Nisam se prevario one no}i

u stra`arima. Bili su nijemi. Ta~nije re~eno, jezik im

je bio i{~upan i bili su gori od pasa, budu}i bijahu

nepodmitljivi, odnosno, podmi}eni jednom i zauvijek:

smr}u.

Prvi dani u Fered`i proteko{e nekako ~udno i brzo,

nezamjetljivo, da sam se gotovo razo~arao, iako sam

vi|ao takva ~udesa koja se sre}u samo u snovima i u

legendama, kao na primjer ~ovjeka sa glavom ptice,

dovedenog ko zna otkuda, tri blizanke plesa~ice, spo-

jenih tijela, prona|ene u nekom dalekom hramu i

poklonjene kao dio plijena sultanu, koji, zasitiv{i se,

jer bijahu lijepe poput hurija, posla ih u [edrvanski

vrt, svojim najboljim lije~nicima i ljudima od misli,

s porukom da ih poku{aju rastaviti ili nek rade {to ih

volja. Ovakvih prizora bilo je isuvi{e da bih ih sve

nabrajao, a i ne ~ine mi se toliko zanimljivi, stalno

sam, zapravo, imao osje}aj da sve to prije spada u

neki putuju}i cirkus ili ne{to sli~no i da nije dostojno

ovolikog tajanstva koje je okru`ivalo Fered`u. Moralo

je postojati ne{to, ne{to {to mi je jo{ bilo nedostupno.

Smjestili su me u jednu prijatnu sobicu punu knjiga,

od kojih su mnoge bile na starim jezicima, mo`da je

to bio i kabinet onog mog pretka, ko zna, i pona{ali

su se prema meni ljubazno, moram re}i, ali sa rezer-

vom, govorilo se samo kad se moralo, a to je bilo vrlo

rijetko, jer posla bija{e mnogo i oduzimao je dosta

vremena, tako da nisam ni stizao misliti na ostale koji

su tu radili. Polahko, s vremenom, upoznao sam ih

sve. Starac, ~ijom sam pomo}i i u{ao u Fered`u, mudri

88

i dobri Fejzulah, pokazivao mi je, upu}ivao me u sve

tajne vje{tine koje u ~udesima otkrivaju ono prirodno

i mogu}e, kao da su prosti dijelovi svakida{njeg `ivota.

Moram priznati da sam uskoro shvatio kako se sve

moje znanje, koje mi se ~inilo veliko i ~vrsto, raspalo

kao pjena od sapunice, ne zbog toga {to je bilo nedo-

voljno (da sam znao i mnogo vi{e dogodilo bi se isto),

razlog jednostavno bija{e u tom {to je ~itavo to znanje

i iskustvo zaobilazilo kao slijepo pravi po~etak raz-

mi{ljanja, jednostavno, do tada ni slutiti nisam mogao

da su stvari koje su mi se ~inile ~udnima samo drugi

izbor brojeva, drugi alfabet `ivota, kojim se isto tako

lahko i te{ko barata. Zastranio sam, eto, jer granice

neznanja su beznadne kao i granice `ivota, ali o tome

poslije.

Jednog dana, ne znam kako se to dogodilo, ~udno,

lak{e bi mi bilo ispripovijedati sve o doga|aju, sve o

mom prija{njem `ivotu koji je tako naglo i ~udno

ugasnuo, pretvoriv{i se u ne{to drugo, sve bi mi to

bilo neizmjerno lak{e negoli rije~ima iskazati onaj

kratki, a tako dugi put od prvotnog naslu}ivanja do

iznenadnog prodiranja u srce tajne, u opojnost tog

paradoksa koji me mo`da jednako uzvisio koliko i

uni{tio, jednako otu|io koliko me, zapravo, vratio

samom meni. Dogodilo se to tako spontano i jed-

nostavno da, prosto naprosto, ne mogu na}i prave

rije~i kojima bih to predo~io. Jednostavno, rekoh, koli-

ko la`i u toj rije~i.

Kad se ~inilo da sam upu}en u sve tajne Fered`e,

sjetih se dva okovana kov~ega, dovezena onog dana

i zapitah Fejzulaha o tome. Bila je to za mene jedina

tajna, nedostupnost koja me je jo{ uvijek ~inila stran-

cem. Fejzulah je samo odmahnuo rukom, kao da je

rekao: ima jo{ vremena. U{utio sam, nau~iv{i se na

89

strpljivost, znaju}i da }e to do}i samo od sebe, i bacio

se na posao. Danima sam se pribli`avao kao astralni

matemati~ar nekoj zami{ljenoj ta~ki, osje}aju}i kako

ve} duhom dolazim do spoznaje o onome {to me je

zanimalo, otkrio sam odaju, veliku odaju okruglog

oblika u sred Fered`e, toliko veliku da je bilo nemo-

gu}e da postoji, ali ona je postojala, sad sam to znao.

Morala je biti napravljena od nepoznatog materijala,

metalna odaja, sa zidovima od neke ~udne legure,

providna izvana, odaja ~ija je tajna zbunjivala sve

sijede glave Fered`e. Kad kazah Fejzulahu {to sam

otkrio, on me pogleda radoznalo i stavi mi ruke na

rame. Uspio sam. Nakon toliko vremena, ali uspio

sam. Put je bio otvoren.

Opet povu~e dim iz one svoje lule i pogleda me

radoznalo, kao da }e mi na licu pro~itati mogu li pratiti

to {to govori, zanima li me to. Vjerovatno sam izgledao

poput ~ovjeka koji prisustvuje nekom ~udu, ne znaju}i

jo{ pravo da li da vjeruje u nj ili ne, jer se on naglo

nasmija, mo`da malo nervozno...

Ovdje zapravo po~inje moja pri~a. Kraj iskustva!

Vrhunac slutnje! Pri~a o Zaidu i Aj{i, nesretnim lju-

bavnicima iz Samarkanda! Onima zbog kojih sam

mogao ostati vje~ito zato~en, a ~ijom pomo}u sam

se, zapravo, vratio svijetu vanjskom, zadovoljstvima

prizemnim, neotrovanim i~im.

U{ao sam u odaju. Bila je to zapravo neka vrsta

staklene, kru`ne verande, koja je i{la oko prozirne

odaje. Svih dvanaest staraca sjedilo je na {iltetima,

nepomi~no zure}i u odaju kroz zatamnjelo, debelo

staklo koje je slu`ilo umjesto zidova. Fejzulah me je

blago uzeo za ruku i doveo do sjedeljki {to su bile za

nas. To je bio veliki trenutak, osjetio sam to. No, i

pored najve}eg napora, nisam vidio ni{ta. Ta odaja,

90

koja je zapravo imala oblik kugle, obe}avala je ne{to,

zacijelo. Fejzulah je spokojno nabijao svoju lulu, u

apsolutnoj ti{ini. Po~eo sam ve} osje}ati bol u bub-

nji}ima. Iznenada, u~inilo mi se kao da su se zidovi

odaje malo ozarili. Ne. To nije bio privid. Skoro sam

uzviknuo kad sam ugledao ono {to je bilo u odaji.

Shvatio sam tajnu dva kov~ega. Na sred odaje stajala

su dva nadgrobna kamena. Mu{ki i `enski. Nisam li

ve} rekao? Bila je to no} punog mjeseca! Ne{to se

po~elo doga|ati. Po~eo sam se pla{iti staraca koji su

tako spokojno sjedili, podaviv{i noge, neki pu{e}i.

Onih staklenih zidova najednom je nestalo. Zar se

nisu istopili u zvucima lautinim {to se pojavljivala iz

neznanih dubina, iz bezdana. Ta muzika je bila tako

materijalna, mogla je nagrizati kamenove koje je doti-

cala i obvijala. Oba kamena kao da su uzdrhtala i

po~ela se izvijati gube}i svoj oblik, preobra`avaju}i

se. Ni{ta vi{e nisam uspijevao povezati. Mo`da sam

za trenutak bio zatvorio o~i. Pred nama su stajali njih

dvoje, Zaid i Aj{a. Oboje u nekoj dalekoj, azijskoj

odje}i. Nisu nas vidjeli. Oni i nisu bili tu! Da, rekao

sam ve}, bila je to no} punog mjeseca.

Opsjenarstvo! Varka! Obmana! Zaustavljeni tre-

nutak! Sve {to se doga|alo nali~ilo je snovi|enju.

Legenda iz Samarkanda. Doga|aj od prije nekoliko

stolje}a: Zaid je i{ao na vojnu. Aj{a ga je ~ekala.

Prolazili su dani. Ah, dani. Proslavio se Zaid kao

veliki junak.

Pri~a je to koja se i danas prepri~ava u onim

krajevima. Legenda? ^udna rije~. Mo`da se ni{ta od

ovog ne bi dogodilo da Zaid jednog dana nije bio

te{ko ranjen. Jatagan, lijepi jatagan mu je bio usa|en

u grudi. Vojska je oti{la. Ostavila ga. Ostao je sam,

u nekoj bari, daleko od svijeta, od svega. U istom

91

trenutku, Aj{a, miljama i miljama udaljena, uhvati se

za grudi i pade. Tu`ni ro|aci mogli su jedino ustanoviti

smrt. Zatvorili su tiho vrata sobe, ali, kad su se vratili,

pripremiv{i obred, mo`da su bili odsutni samo trenu-

tak, tijela vi{e nije bilo. Kuda je nestalo? Da li ga je

neko ukrao? To se nikad nije moglo saznati. Uglav-

nom, ne osje}a{ li ve} pravi nastavak pri~e, Aj{a je

prona{la Zaida, trenutak prije smrti, i to ih je spojilo

u zagrljaj, posljednji. Zaid je nedugo zatim izdahnuo.

Mo`da je Aj{a bila njegova smrt? Ljudi ih prona|o{e.

Zakopa{e ih na istom mjestu i stavi{e ona dva kamena.

Jedan do drugog. Bila je to no} punog mjeseca.

I ovaj prizor koji se odvijao pred nama bio je

posve nalik pri~i. Zaid je imao zaboden jatagan posred

grudi, dok ga je samrtno blijeda i uplakana Aj{a grlila.

Smijuljio se gledaju}i u mene. Mo`da je dovoljno

govorio. Zar mi je otkrio ne{to novo, neobi~no? Na-

jedanput osjetih da on i dalje pri~a, ili su to bile samo

moje misli? Mo`da njegove? Koje mi je govorio sa-

mim pogledom, gr~enjem lica, jer usta mu bijahu

zatvorena i zubi ~vrsto stisnuti oko dr{ke lule. Nije li

pri~a o Zaidu i Aj{i bila samo po~etak istra`ivanja?

[ta su oni u~inili? Zadr`ali su samo jedan trenutak,

ali nisu izbjegli smrt. A {ta, ako... (Zar je klimnuo

glavom?) Dostignu}e! To ne mo`e biti. Gdje je nestala

ona odaja? Starci? Osjetih najednom bezuman strah.

Spopade me, zatim, iznenada, bezuman napad smi-

jeha. Koliko sam se tako smijao. Ludost! Okrenuh se

prema njemu da mu ne{to ka`em. Taj ~ovjek je stvarno

morao biti lud, ali... s njim se zbivalo ne{to neobi~no.

Kao da su mu se crte lica pomjerale i gubile svoj

prvobitni oblik. ^elo mu se znojilo od nekog ~udnog

napora. Gledao je prema putu. U trenutku i ja okrenuh

glavu. Vidjeh put kojim smo do{li. Zar je fijaker kretao

92

ili mi se to samo ~inilo! Iznenada, nemogu}e, vidjeh

njega, njega, kako mi ma{e, i, premda je bilo dosta

daleko, u~ini mi se kao da ~ujem njegov smijeh. Obuze

me strah. Po~eh se osvrtati. Zalud! Na mjestu gdje je

do malo~as sjedio nije bilo ni~eg. Samo se jedan dim

izvijao iz zraka kao da izlazi iz nekih nevidljivih usta.

Ni~eg vi{e nije bilo, samo ja, da li ja?

Ki{a je opet po~ela. Kao da je to bla`ilo moju

zbunjenost, gledaju}i za fijakerom {to je nestajao na

obzorju. Mra~ilo se. Zagrnuh se bolje ogrta~em, jer

je po~elo bivati hladnije (tjeskoba ravna nekoj ledenoj,

staklenoj odaji {to se su`ava!) i u tom trenutku pri-

mjetih pun mjesec kako se pomalja iza oblaka.

93

U BRIJA^NICI

Jednostavan je i prost ~ovjek bio moj daleki stric

Kemal Talha. Njega sam propustio u svojim istra-

`ivanjima i tek u susretu s ~udesnim brija~em Jehudi-

jom D`anom saznao sam za njegovo postojanje. Kas-

nije sam pitao mnogo ljudi za nepoznatog strica, ali

trag se izgleda zagubio zauvijek. Sve je ostalo na pri~i

koju mi je tad ispripovijedao Jehudija. On je u to

vrijeme dr`ao glasovitu brija~nicu, gdje je radio s jo{

tri svoja u~enika. Stric Kemal je kao dijete volio do-

laziti tamo ba{ kao {to i ja to volim. Zanosio ga je taj

svijet neobi~nih pokreta i svakojakih pri~a. Brija~nica

je kod nas bila i ostala mjesto gdje se moglo saznati

sve va`nije. Jednog dana dogodila se mala nezgoda i

upravo zahvaljuju}i njoj nije izbrisana uspomena na

Kemala Talhu. Pri~am je onako kako sam je ~uo iz

Jehudijinih usta.–

Kao i obi~no, djede (Jehudiju su svi zvali djedom),

u{ao sam u tvoju brija~nicu i sve je bilo kao i obi~no.

Tvoj pomo}nik Bekir o{trio je jednu staru britvu. Lice

mu se ~udnovato osmjehivalo dok je brzo povla~io

sje~ivo po ko`i i razgovarao s jednim starcem koji ga

je ~ekao u naslonja~u. Britva je bila obi~na i stara,

ali je sjekla glatko i, kad je Bekir prerezao nekoliko

dlaka na svojoj maljavoj ruci, zadovoljno se zaputio

starcu. Njegove su o~i ~udno blistale i britva mu je

poigravala u ruci. Istog ~asa starac se prome{koljio i

94

ja sam vidio da ima ogroman kosmati rep i da je sav

najednom nekako neuobi~ajeno maljav i dlakav, o~i

su mu bile duboko u dupljama kao u majmuna, pravog

majmuna, i ja sam samo gledao kad }e odskakutati

van i pobje}i na drve}e u drvoredu. Sav se pretvorio

u starog majmuna koji je sad bio pred klanjem, ali

njemu se nije umiralo, nipo{to nije. Mislio sam da }e

o~i iskopati Bekiru onim svojim {apama s kand`ama.

Tad se britva kao munja sjurila pod njegovo grlo i

za~as svojim nevjerovatnim sje~ivom prosjekla vanj-

{tinu majmuna, koja je polahko pala na pod, sva u

krvi. Britva se osmjehivala dok je stari ~ovjek ponovo

sjedio u svom naslonja~u, napokon spa{en neugodnog

preobra`aja. Zato sam se prestra{io i viknuo, djede

Jehudija!

Eto. To su rije~i Kemala Talhe. To je on ispri~ao

nekad, mom starom Jehudiji D`anu i to je sve {to sam

ikada saznao o njemu. Mo`da nije zna~ajno, ali to je

sve.

95

O SULEJMANU

U bilje{kama knjige Druga zemlja, jednog od stari-

jih zapisiva~a balukabadske knji`nice, Tarika Sinaj-

skog, u njenom drugom tomu, postoji zapis o Sulej-

manu, opsjednutom zvucima. Ne bih sad mogao ulaziti

u hronologiju ovog slu~aja, pogotovo ne u prija{nji

`ivot Sulejmanov, jer se nekim ~udnim zakonitostima

doga|aji poput ovog distanciraju iz svega prija{njeg

i ostaju takvi kakvi su, zate~eni, kao legenda.

Jedan starac iz onog dijela Bosne u kojem se do-

godilo ono {to ovi redovi sadr`e, bijele brade i sve-

ta~kog izgleda, svi su ga zvali Dedo, tvrdio je da se

to dogodilo Sulejmanu kad je krenuo na had` i, izgu-

biv{i se iz duge kolone had`ija, tumarao tako danima

po vrelom pijesku pustinjskom, osu{ena grla i tijela,

o~ekuju}i smrt kao jedini spas.

Napola uronjen u pijesak, suhih usta, gledao je u

bakreni svod u kom se prelamalo rasprsnuto kraljev-

stvo duge. Tijelo mu bija{e oro{eno sitnim kapljama

znoja, crvenog kao krv. Krv? Gle ~uda! Krv ga je

napu{tala, a javljalo se skladno brujanje, kao posve-

}eno, kao iz predjela d`ennetskih, ne{to {to ga je

gotovo uzvisivalo u prostore raspuklog neba.

I tad nastade pje{~ana oluja kakva nije vi|ena.

Trajalo je no}ima i no}ima. Dani su postali no}.

Sulejman otvori oko. Smirena je no} sa zvijedama

blago zarila predio mjese~inom zale|en.

96

I eto. U dalekoj pustinji kojom je posrtao bija{e

zaboravljen Sulejman valjda i od samog Iblisa. Pam-

}enje zna da se pustinja zvala Harga, a gradovi u njoj

bijahu Tirk, Bur i Tespihad, biv{i, pusti gradovi. Po-

slije Tespihada protezalo se podru~je pje{~anih dina,

okerno`utih, {to su svaki dan mijenjale svoj oblik.

Pomjerale su se, oble. Jednom dinom hodio je skelet

goleme kamile kojeg je vjetar, uz {kripu, pomjerao

prema Istoku. Bija{e to ve} krajnji pijesak. Tu je

Sulejmana na{ao an|eo D`ibril i, pojahav{i s njim na

skeletu izumrle deve, izbavio ga iz Harge. Ostaje ~ud-

novato kako D`ibril nije primijetio da Sulejman nije

vi{e ~ovjek ovog svijeta. Sulejmanu je ve} bio us-

kra}en govor i on mu to nije mogao re}i.

Tako se Sulejman vratio u rodni vilajet, u kasabu

imenom Lij.

Sve su ovo, me|utim, pretpostavke. Sulejman se

vratio. Bio je na had`u, o tome postoje brojni dokazi.

Po povratku njegovom po~ele su se zbivati ~udne

stvari. Ako usvojimo ovu pretpostavku, odnosno, ako

povjerujemo u vjerodostojnost pri~anja starog Dede,

onda se gotovo sa sigurno{}u mo`e re}i da doga|aji

koji su slijedili imaju svoj nesumnjivi korijen u tom

davna{njem trenutku iz `ivota Sulejmanovog. Poznat

je prizor, sli~ica iz `ivota, koja se zbila neko vrijeme

nakon povratka Sulejmanovog, a koju navodi i Tarik

Sinajski u svojim spisima:

"Bila je to mala odaja, sa sofrom na sredini. Ejub,

njegova `ena Barka i troje djece ve~erali su. Zaklali

su kokicu za dana{nji dan, masnu kokicu, i tako je

lijepo ispekli, staviv{i zatim slasnu pokojnicu u harem

od ri`e, zama{}ene, nazdravljaju}i joj posve}enom

vodicom, iz {ljivika ovda{njih. U neko doba Ejub

odlo`i batak i na}ulji u{i, a svi po|o{e za njegovim

97

primjerom. Napolju su se ~uli zvuci, kao da neko,

sasvim tiho, obilazi oko ku}e i svira u frulu. Bija{e

to toliko tiho, kao glas drugog svijeta. Ejub otvori

prozor i zagleda se u nijemi mrak. Ni{ta se nije vidjelo.

@ena uzdrhta i promuca ne{to. Ejub je pogleda, kao

da ne razumije, i ba{ se htio ponovo posvetiti jelu,

kad neko, kao da je bila ma~ka, zagreba na vratima.

Svi protrnu{e i uko~i{e se. Ejub, koji je bio hrabar

~ovjek, jedan ~as nepomi~an, pribli`i se vratima i,

skinuv{i te{ku rezu, otvori ih. Pred vratima je stajao

Sulejman, u o~ajanju. Ni{ta se nije ~ulo. Zaustavio je

dah, pomisli `ena, prestra{ena. Ejub ga pozva u ku}u

i ponudi ga jelom. Sulejman taman zausti da ne{to

ka`e, da se zahvali, ali se za~u{e zvuci kao kad neko

bjesomu~no lupa u bubnjeve razli~itih visina. Sulej-

man zanijemi, uhvati se za grudi i, unezvjereno gleda-

ju}i oko sebe, pribli`i se stolu, ne ~ekaju}i da ga se

dva puta ponudi, i zatim navali na jelo, dok se od

njega jednako ~ulo nekakvo posebno piskutanje, kao

da {ejtanski orkestar priprema svoje instrumente. Jeo

je, grozni~avo gledaju}i oko sebe, i, zasitiv{i se, naglo

se podigao, pojurio prema vratima, bri{u}i masna usta,

nijem, dok su zvuci bujali, dosti`u}i zaglu{uju}e raz-

mjere. Kad je izjurio van, ~inilo se da oko ku}e bjesni

oluja, trajalo je to neko vrijeme, a zatim se zvuci

po~e{e udaljavati. Ejub pri|e vratima i bri`ljivo ih

zatvori."

Pusti Sulejman! Ono {to mu se nekad, u Hargi,

u~inilo kao spas, postalo je sad prava mora. [ejtanska

je muzika postala dio njegovog duha, tijela, nije se

usu|ivao vi{e ni govoriti. Ritmom kojim su mu udarali

damari javljala se i ona, sjetna kad bi bivao sjetan,

gladna kao i on, bijesna ~esto, o~ajna, zastra{uju}a.

Ljudi ovih krajeva, ina~e navikli na svakojaka ~uda,

98

po~e{e ga izbjegavati, zazirati od njega, a on, proklet

i progonjen, skrivao se negdje u {umama, tumaraju}i

tako, pla{e}i zvijeri i samog sebe.

Mo`da ove bilje{ke ne bi dalje bile zanimljive,

bez obzira na sve dogodov{tine kojih je bilo puno u

to vrijeme, a moje nevje{to pero ih mo`e u~initi samo

oporim, ne uspijevaju}i nikad da ulovi onu trenutnu

dra` koja ~ini srce dosjetke i srce osjeta, ne bi bile

zanimljive takve kakve su, jer se ljudi na sve naviknu,

pa i najve}a ~uda postaju dio svakida{njeg `ivota, da

se nakon nekog vremena nije po~elo osje}ati odsustvo

~udnih zvukova, onosvjetskih, odsustvo Sulejmanovo.

Da li je umro? Nestao? Priprema li ne{to? Sulejman

kao da je nepovratno i{~ezao. Poznato je kako se svi

ljudi, doga|aji, a pogotovo neizvjesnosti ovakve vrste

podatljivo utapaju u zaboravu. Uskoro su ljudi, skloni

daljinama, dalekim i gluhim pri~ama, po~eli pripovi-

jedati raznovrsne stvari, od kojih je jedna pobijala

drugu, pri~e o tome kako je Sulejman otputovao, kako

sad hoda po dalekim varo{icama i sjedi zami{ljen na

trgovima, sa svojom tamnom muzikom, dok jedna

strasna cigan~ica ple{e uz tu muziku, na ~u|enje prisut-

nih. Oni su u tome vidjeli trag poslanstva, a mo`da i

sam prst nebeski. Sulejman nije govorio ni{ta. Umjesto

njega govorili su ~udni instrumenti, koji su nepovratno

`ivjeli u njemu i pretakali se u rasplesane obline Ha-

runte. Bila su to dva govora, dva jezika zatvorenih

usta Sulejmanovih.

Ovo je zapis o kraju Sulejmanovog putovanja, ali

u njega je te{ko vjerovati, premda nas svaki dan pre-

sre}u stvari koje su iznad uma. Govori se u njemu o

tome kako su ga ipak prona{li, ~inilo se da je mrtav,

i, ba{ kad su ga na najsve~aniji na~in ponijeli u tabutu

pokraj d`amije, iz njega se najednom ~ula umilna

99

muzika, kao d`ennetska, koja je natjerala sve da se

razbje`e. Sulejman se tada, po svjedo~anstvu, ispravio,

ozarenog lica, pogledao gore i odletio preko d`amije

u plavet, dok mu se duga~ka dolama punila zrakom.

Odnekud se pojavio i crni kurban. Sulejman ga je

uzjahao i izgubio se u svodu {to se su`avao poput

lijevka.

100

VUD@UD

DOBA KUGE

Ne znam koja je to fantazmagori~na no} uspjela

izbrisati moju prisutnost u gradu koji sam ve} zabo-

ravio i dovela me u ovu knji`nicu gdje, ~ini mi se ve}

stolje}ima, isto kao i sekundama, slovima boje zgus-

nutog neba ili boje mraka ispisujem svoju nejasnu

obavezu, svoj rodoslov smrti, povijest jedne nepo-

znate, biv{e i budu}e porodice, nejasne kao i sama

ova `uta hartija na kojoj izvijam slova, {to su me u

po~etku podsje}ala na ljupke tamnomodre kafeze u

kojima sam poku{avao uloviti sudbine Talhinih si-

nova, a sad se ta slova preobra`avaju u mojoj svijesti,

ili na mom papiru, nalikuju}i sve vi{e vje{alima. Na

ovoj stranici moja se hronika nastavlja opisom kuge

u gradu i iz pera mi, pretvoreni u kaplje i mrlje tinte,

padaju ve}, silaze, gmi`u i crkaju {takori sivoru`i~astih

tijela, {takori zara`eni kugom. @elio bih opisati to

biv{e vrijeme kad se, zapravo, moja povijest zbiva,

ali nisam ba{ sasvim siguran u pouzdanost i vjero-

dostojnost podataka koje mogu prona}i u ovoj velikoj

plavoj knjizi s bri`ljivo, rukom, ispisanim stranicama.

Posljednji je zapisivao jedan od mojih prethodnika,

neki maglar Dujso, koji je valjda sasvim slu~ajno

zalutao u ovu knji`nicu i, po{to je ve} morao raditi

na sre|ivanju velikog ljetopisa, najvi{e je pisao o ma-

gli, {to je najbolje i poznavao. U njegovoj sam povijesti

101

mogao prona}i dosta ta~ne opise svih stvari kojima

su trgovali trgovci ovda{nji, balukabadski, i koje su

se uop}e pojavljivale u gradu. Opisi drugih zbivanja,

me|utim, bili su, ili sasvim izostavljeni, ili, kad su

ve} stavljeni, toliko nemarni da im se ni u kom slu~aju

nije moglo vjerovati. Zato }u izbje}i datum i godinu

ovog zbivanja, ~ak i stolje}e, jer nisam sasvim siguran

da se ovo o ~emu pi{em zbilo tada i tada i da je

zavr{eno tada i tada. Zatvoren u ovoj knji`nici, odi-

jeljen od vanjskog svijeta, od njegovih godi{njih doba

s beharima ili opadanjem li{}a, od njegovih ki{a i

maglovitih dana, od njegovih igara, prolje}a, vo}a,

golog ljetnog kupanja u rijeci, podneva i mra~nih

ve~eri, natjecanja najboljih konja iz poznatog i dopi-

ru}eg dijela svijeta, Hane, dvoboja jataganom i kub-

urom, zlo~ina i opijanja, pjesme i rakije od {ejtanskih

brabonjaka, zatvoren u ovoj knji`nici i opto~en njom,

gdje ve} ko zna koliko vremena ispisujem povijest

Baluk Abada, izgubio sam ve} davno pojam o vremenu

i mijenama i nisam siguran da se ovo o ~emu pi{em

mo`da uop}e dogodilo, da mo`da tek predstoji zbi-

vanje ovih slika i `ivota u ovom gradu i njegovoj

povijesti. Mo`da smo ja i moji prethodnici ne{to poput

su|aja koje je sudbina izabrala da ispisuju pro{lost i

budu}nost Abada a da sami nestanu u toj povijesti

kao tinta koja je potro{ena na pisanje ljetopisa. Mnogo

ih je bilo prije mene, a vjerovatno }e ih poslije mene

biti jo{ vi{e. Me|utim, ve} sam se mnogo udaljio od

povijesti koju moram zabilje`iti, a ima jo{ toliko toga

{to treba uraditi. Posao je velik i te`ak kao mora, a i

vrijeme mo`da odmi~e, jer, ako sam ja zaboravio

vrijeme, ono mene nije. Kazao sam ve} da je u to

doba bila kuga i mnogi su ljudi umirali, kako svuda,

tako i u ovom kraju Bosne gdje su se budili otvorenih

102

usta, sretni jer `ivi, da bi im se poslije podne ta ista

usta otvarala jo{ vi{e, ne uspijevaju}i me|utim da

puste u`as koji ih je ve} potpuno gutao iznutra i umirali

su tako i nestajali, bezglasno i ~edno, iako potpuno

ogrezli u prljav{tini {to ih je okru`ivala. Te godine,

kad je kuga do{la u {irokom naletu, kao nevidljiva

vojska, pogibo{e mnogi gra|ani Abada i me|u njima

gotovo svi iz ugledne porodice Talha, koji su bili

suknari, kao {to je poznato, i nabavljali su svoja ~u-

desna sukna iz Azije, ~ak iz Kine, izbjegav{i razboj-

ni~kim napadima na karavane i brodove, da bi jed-

nostavno ispustili du{u tu, kod ku}e, umotani u to isto

sukno. Ilmihar Talha u to vrijeme, a ovo je povijest

o njemu, bija{e star oko trideset ili ~etrdeset godina

i `ivio je u ku}i na gradskom trgu, kraj radnje u kojoj

su trgovali njegovi ro|aci. Osim njegove mlade `ene

i tek ro|enog sina u ku}i nije bilo nikoga. Mnogi su

ga i zaboravili, jer je rijetko izlazio, i govorili su samo

da je izgleda {enuo, ili se i rodio tako udaren, pa su

se mnogo ~udili kad su vidjeli kako je lijepa `ena

po{la za nj, a jo{ vi{e kad se rodio sin. On se bavio

alhemijom valjda ili nekom sli~nom suludom naukom,

jer je i sama `ena zazirala od njega iako ga je voljela

na neki svoj podani~ki na~in. Ilmihara kuga kao da

nije mnogo uznemiravala, a kad su Talhe po~ele umi-

rati jedan za drugim njega nije bilo na njihovim po-

kopima. Svima je to bilo sumnjivo, ali u ova vremena

nije se moglo misliti, razmi{ljati, prosu|ivati. Mo`da

moje povijesti ne bi ni bilo da jednog dana nije naglo

nastradala Ilmiharova `ena. Posrnula je na ulici, idu}i

od ku}e roditeljske, i svi su odmah shvatili da je

zara`ena. Ilmihar se ni tad nije izvukao iz svoje sobe,

iako mu je bilo `ao `ene, to se moglo naslutiti jedino

iz suze koja mu se zaledila pod okom. Niti na ukopu

103

`eninom nije ga bilo. I onda je iznenada procurilo.

Ko zna kome je od okupljenih na `eninom grobu palo

na pamet, mo`da je to bilo sasvim slu~ajno, ali neko

je uzviknuo da je on mo`da vje{tac, jer kuga je obi-

lazila samo njegovu ku}u i `eni se sigurno ne bi ni{ta

dogodilo da nije iza{la na ulicu i oti{la do oca koji je

bio na samrti. Vijest je brzo procurila, nabujala je kao

rijeka i dat je nalog da se Ilmihar uhapsi.

RU@INA GRANA U RUCI AZRAILOVOJ

Sedam stra`ara dojurilo je njegovoj ku}i, a za

njima se valjala rijeka razjarene svjetine koja je svoje

ogor~enje morala iskaliti na nekom. Stra`ari grubo

izvuko{e van Ilmihara; u ljubi~astom, svilenom ku}-

nom ogrta~u, samrtni~ki blijedog lica, vjerovatno zbog

dugog boravka u zatvorenoj prostoriji, gotovo da su

mu se vidjele sve `ilice na licu, i rukama; izgura{e

ga grubo van i, ~vrsto ga dr`e}i, povedo{e prema

gradskom trgu, jedva se provla~e}i kroz gomilu koja

je bila uzburkana `eljom da sama zavr{i stvar. Po

njihovom odlasku, narod provali u ku}u i porazbija

sve {to se moglo porazbijati. Tra`ili su sina Ilmiharo-

vog, jer i on je zara`en u toj {ejtanskoj ku}i, ali on

je odmah po `eninoj smrti bio sklonjen, pokraj svih

askerskih stra`a koje su ~uvale oku`eni grad, odveden

kod prijatelja na selo. Tako su razbili samo njegove

instrumente i spalili nekakve spiskove i prora~une,

koje nisu htjeli ni gledati jer su se bojali Azrailovih

ruku.

Sud je bio sastavljen na brzu ruku, jer svi su se

poslovi zavr{avali ba{ tako, brzo, u strahu da ih ne-

vidljivi neprijatelj ne dohvati van ku}e; u njoj je ipak

bilo lak{e. Skupilo se {est ~inovnika gradske uprave,

104

od 27, koliko ih je trebalo biti. Sam predsjednik nije

se ni pojavio i to je prepla{eno dru{tvo poput ka`iprsta

brzo osudilo Ilmihara na smrt, odsijecanjem glave,

{to je trebalo biti u~injeno iste ve~eri. Na izvr{enju

presude nije bilo tako puno ljudi kao {to se o~ekivalo,

kao da su se mje{tani malo ohladili od prvotnog bijesa,

tako da, sve u svemu, izvr{enje smrtne kazne nad

Ilmiharom, nije bilo ni krajnji uspjeh pravde, ni obred-

no ubistvo na zadovoljstvo gomile, nego jedan krvav

i `alostan prizor, koji je najednom svim tim ljudima

pokazao potpunu samo}u i bijedu kruga iz kojeg se

ne mo`e van. Svezanih ruku i gologlav, Ilmihar je

grizao usne pri pomisli koliko mu je jo{ vremena

preostalo, koliko mu je jo{ nedostajalo do kraja velikog

istra`ivanja. Koliko no}i, poput `ena u crnini, poput

vje{tica, no}i nad papirom, koje su se preobra`avale,

dotaknute azurom, u prozra~ne demone praskozorja,

u ljupke djevoj~ice s plesnim plavetnim haljinicama,

koliko vukodlaka, koliko nje`nosti s izrazom zvijeri,

zagledanih negdje duboko u njega samoga, u potrazi

za pravom misli, koliko `elje za tom tajnom ra{~inja-

vanja samog sebe, previ{e zbijenog, previ{e kondenzi-

ranog i nejasnog. I ona crna misao o mogu}nosti bez-

bolnog razdvajanja, opiti, zanosi, srce tajne. Ta za-

tvorena odaja u koju nikad nije kro~ila ni~ija noga

osim njegove, ti psi, ma~ke, koji su uno{eni unutra i

kasnije, ra{~ere~eni, bacani daleko van grada u malim

kutijama. Epruvete, bla`ene teku}ine. Oh, to je bio

pothvat prema kojem su Ibn Sina i Ibn Ru{d bili obi~ni

brbljavci. Svi biv{i ljekari i istra`iva~i, osim mo`da...

To je bilo dostojno! Koliko je `udio za tom teku}inom.

Teku}ina, neizmjerno plemenitija od krvi, toliko nje`-

na i suptilna da je nikad nismo spoznali, pliva~i, iako

ispunjava na{e tijelo i dr`i ga jednom mo}i koja je

105

neiskaziva. Sve, svaka molekula, svaki atom pliva u

njoj. I nevi|eni svijet u atomu. To je ono {to sam

nazvao Suptilija, mislio je s ponosom. I zar se ovo

moralo dogoditi ba{ sad? Ti glupaci. Ni{ta nisu shva-

}ali. Njegova `ena nije mrtva, on }e je izlije~iti, kao

i ostale, puno njih. Ali... Koje li radosti, sje}ao se,

kad je uzeo onaj britki jatagan i odsjekao njime glavu

psa, dugo uronjavanog i opijanog u teku}ini, koje li

radosti kad je ta glava odsko~ila u drugi kut sobe i

takva, odvojena od tijela, po~ela lajati. Vri{tao je i

plakao od radosti, poslije prvog trenutka uko~enosti

(kad je, gluh i nijem, nesvjestan, stajao na sred sobe,

gledaju}i u glavu psa koja je upla{eno lajala). I sad,

sad su ga morali uloviti, sad kad je napokon uspio.

Nije nam dato, pomisli Ilmihar.

Ilmiharove o~i bijahu sklopljene kad se pribli`io

d`elat, jedan suhi starac (koji je odavno bio otpu{ten,

ali, s obzirom da je mladi d`elat nastradao od kuge,

a zamjenika nisu imali, s obzirom na te iznenadne

okolnosti, jedino je on mogao izvr{iti presudu).

Rekao sam da su Ilmiharovi o~ni kapci bili spu-

{teni. Najedanput nastade ti{ina. "Ho}e da nas pre-

vari!", prodera se d`elat, a zatim njegovo stara~ko

tijelo uhvati takav zarazan smijeh da su se svi okupljeni

naje`ili. Gomilica na trgu kao da se ne{to prorijedila.

Jo{ uvijek smiju}i se, starac uhvati Ilmihara za kosu

i glavu mu namjesti na panj. Ilmiharove su o~i bile

sklopljene. D`elat izvadi odnekud ogromnu sablju,

ve} zahr|alu, i podi`e je uvis da je svi vide. Zatim je

naglo spusti i, za~u|uju}om snagom za tog malehnog

starca, presije~e vrat Ilmiharov, zariv{i sje~ivo duboko

u panj. Glava se otkotrlja. Kao da je, najedanput, sve

ono {to je do`ivio, vidio ili spoznao, projurilo kroz

Ilmiharov mozak i pretvorilo se u jednu tanku, tanku

106

vlas koju je neko naglo izvukao iz njega, ve} goru}u,

osvijetliv{i ga tako prvi put iznutra potpuno i os-

tavljaju}i za sobom trag.

ELIF

Ilmihar sporo otvori jedno oko, a zatim i drugo.

Vidio je ve~ernje nebo. Glava ga je u`asno boljela.

Trg je ve} bio prazan i, tek krajnjim naporom oka, u

zakutku vida, on ugleda starog d`elata koji je pripre-

mao vre}u, vre}u za tijelo smaknutog, vre}u koju }e

baciti u nedosegnute ponore. Vidje Ilmihar i panj pok-

raj d`elata i na njemu svoje mrtvo tijelo, bez glave,

vidje okrvavljeni vrat koji je tako neponovljivo pres-

jekla sablja. Osje}ao je nemu{tu bol. Najedanput po-

ku{a da podigne svoju desnu ruku i pro|e prstima

kroz kosu, kao {to mu je bila navika, i tad vidje kako

se njegova desna ruka podi`e i prolazi kroz prazan

zrak vi{e krvavog vrata, ba{ kao da je tamo kosa.

Osjeti jo{ ve}u bol i tada vidje, kao u d`inskom sno-

vi|enju, kako se ono tijelo podi`e i prilazi njemu,

njegovom vidu, a zatim sasvim pokorno lije`e pokraj

glave i prsti desne ruke mu se zamrsi{e u kosu. Bio

je potpuno zaboravio na starog d`elata i, kad se ok-

renuo, ugleda ga kako skamenjeno bulji u panj, potom

u njega, jo{ uvijek dr`e}i onu vre}u u ruci, a zatim s

bezglasnim krikom ispusti sve i, ve} mrtav od straha,

pobje`e nekud me|u sokake. Ilmihar je jo{ uvijek

le`ao nepomi~an, dok su mu ruke milovale krvavu

crtu izme|u vrata i glave kuda je pro{la sablja. Izne-

nada, on shvati {ta se dogodilo, podi`e se naglo i

htjede da krikne. Umjesto toga, zgr~i ruke i di`e ih

uvis. Potom se udalji ogromnim koracima preko trga.

Kad do|e do gradskih vrata, susreto{e ga stra`ari, ali

107

prestravljeni pobjego{e, prepoznav{i ga. Tako je Ilmi-

har postao vje{tac i tako je oti{ao iz Baluk Abada.

Umoran sam da pri~am sve pojedinosti iz njegovog

`ivota, a i ne znam ih ba{ sve, jer ih je bilo zaista

mnogo i jer je ova povijest ono {to jeste, ali ove koje

}u ispri~ati izabrao sam zato {to mi se ~ine najva`ni-

jima za Ilmihara i ono {to mu se kasnije dogodilo.

CRNI PAS

Odmah po izlasku iz grada Baluk Abada, Ilmihar

sjedne pod jednu kru{ku i po~ne se smijati. Smijao

se zarazno, kao ljudi koji su upravo pomjerili pame}u.

U daljini su bila brda, a oko njega li{}e i stablo, uz

koje su gore–dolje putovali mravi. Ilmihar zatim po~e

preturati po d`epovima svog osu|eni~kog ruha i pro-

na|e malo duhana koji stavi na papir, vje{to ga pre-

turaju}i me|u prstima, i onda, ovla`iv{i jezikom, smo-

ta cigaretu koju sa u`ivanjem pripali uz pomo} kre-

mena, trudi i ~akmaka. Odbijao je dimove i gledao u

nebo. Nebo bija{e nekako namr{teno, kao da razmi{lja.

^itav predio bija{e u sjeni, s blagim uvalama koje

oblijeva{e sunce gotovo te~nom svjetlo{}u. Najed-

nom, primijeti neko malo stvorenje u haljinici koje

mu se pribli`avalo s naru~jem punim cvjetova. Imala

je zlatnu kosicu {to joj se nesta{no igrala po slje-

poo~nicama i stalno je zabacivala pramenove unazad

dok ih je mrsio vjetar. Za njom je i{ao crni pas radosno

laju}i. Dolazili su iz {ume koja je bila u sjeni. Kad

stigo{e na proplanak, prosu se svjetlost na njih i taj

prizor bija{e tako ~udno ozaren da je Ilmihar gledao

nepomi~no i netremice, potpuno zaboravljaju}i ciga-

retu koja se gotovo ugasila. K}i padi{ahove najdra`e

`ene, pomisli Ilmihar. U tom trenutku primijeti ga pas

108

i po~e bjesomu~no lajati. Djevoj~ica, u mislima ju je

ve} nazvao Belkisa, pri|e na nekoliko koraka od njega

i zastade, netremice ga gledaju}i. Zbunio se. Zatim,

kao da se ne~eg prisje}a, pozvao ju je prstom. Ona

do|e slobodno i sjede kraj njega, sla`u}i svoje cvjetove

po zemlji. Bija{e mu neugodno. Prepipavao je sve

d`epove, tra`e}i ne{to {to bi joj poklonio, ali izgleda

da nije bilo ni{ta. Na kraju joj dade jedan istro{eni

kalem. Ona ozbiljno uze kalem, zagleda ga pa`ljivo

sa svih strana i u mali zijev pisaljke gurnu jedan

cvjeti}.

– To je moja vaza – re~e ona. On se {iroko nasmija

i poljubi je u obraz.

– Ti si moja mala Belkisa. – Kad to izgovori, bi

mu nekako ljep{e oko srca, jer mu se ~inilo da je sad

postao njen prijatelj. Onaj mali crni pas je le`ao kraj

njenih nogu i prijete}i re`ao.

– Ljubomoran je – re~e ona – on vas sad mrzi,

ali vas se i boji.

On se opet {iroko nasmija.

Belkisa na to pomilova psa svojom malom, nje`-

nom rukom i prozbori; kao da tepa: "Ja njega puno

volim." Pas kao da to osjeti, pogleda je zahvalno i

stavi glavu uz njena koljena. Onda ona sko~i i po~e

tr~ati do jedne skupine vo}aka, koje su stajale gotovo

u krugu, tako da su podsje}ale na kafez.

– Ovo je moj zamak! – vikala je odande, igraju}i

se sa psi}em. Ilmihar im pri|e, motaju}i drugu ciga-

retu. Djevoj~ica i psi} zastado{e u igri i ona re~e

Ilmiharu, pokazuju}i prstom na kru{ku: "Uberite mi

kru{aka!"

– Koliko? – upita on, zbunjen i zadovoljan {to

mo`e ne{to u~initi za nju.

– Puno, puno, puno...

109

Tad njemu ne{to pade na pamet i re~e lukavo:

– A kojom rukom }u brati kru{ke?

– Lijevom – odgovori ona prkosno.

– Dobro. Nare|ujem ti, moja lijeva ruko...

Govore}i to, Ilmihar je nemilosrdno trzao lijevu

ruku, ne osje}aju}i pritom nikakvu bol, dok je odjed-

nom nije svu izvalio iz ramena i bacio prema kro{nji

kru{ke. Ruka se pokorno uhvatila za jednu granu kru-

{ke i visila tamo. Mala Belkisa je gledala za~u|eno.

Pas je o~ajni~ki po~eo lajati i ski~ati, dok je on, kao

pijan od svega, nare|ivao i dalje svojoj ruci. Ruka

koja je dr`ala onu granu, po~ela ju je najednom bjeso-

mu~no tresti i zrele kru{ke su stale otpadati na zemlju.

– Je li dosta? – upita on smiju}i se zadovoljno.

Ona je gledala u onu ruku {to se dr`ala za granu

i njegovo rame iz kojeg nije tekla krv. On po|e za

njenim pogledom i zatim je upita brzo:

– Je li ruka dosta bila sama na kru{ki?

Ona brzo klimnu glavom.

Na to se prsti lijeve ruke otvori{e i ona, u lahkom

hodu kroz zrak, do|e opet Ilmiharu, upiv{i se ponovo

u njegovo rame kao da ni{ta nije bilo. Pas je i dalje

ski~ao i sav se tresao kao u groznici. Ilmihar po|e i

skupi joj puno naru~je kru{aka. Kad se vratio, dje-

voj~ica je plakala.

– Za{to pla~e{?

– Moj pas...

– [ta je s njim? Gdje je?

– Pobjegao je – i djevoj~ica udari u jo{ ja~i pla~,

a zatim otr~a prema {umi. Za trenutak je gledao za

njom i bio nepomi~an. Oti{la je. Nije znao kamo. Htio

je po}i za njom, ali to mu se ~inilo glupo. Stajao je

tako jedan trenutak, a zatim iznenada potr~ao niz brdo.

Tr~ao je, ne gledaju}i ni{ta oko sebe, i tako dugo da

110

je ve} po~eo dahtati i boljelo ga je pomalo kad je

udisao, ali tr~ao je, tr~ao i dalje.

Smra~ilo se kad je usporio i najzad potpuno stao.

Bio je posve iscrpljen i ni{ta nije vidio. Ni{ta nije

znao. Samo je osje}ao kako tone, spavaju}i od umora

jo{ prije nego {to je dodirnuo zemlju.

ASKERI

Spavao je dugo. Dan ili vi{e? Probudili su ga ljudi

u ~udnoj odje}i. Grubo su ga drmusali i poveli jo{

onako bunovnog. Mrmljao je, ne shva}aju}i {ta se

zapravo doga|a. Bio je kao opijen. Valjda je to bilo

od napora. Pretjerao sam, ovo je po~etak, potrebno je

da se postepeno navikavam, mislio je. [ta je bilo

zamornije? Ruka i kru{ka ili onaj dugi, dugi trk? Nije

znao.

Tra`ili su mu isprave. Tek se tad posve osvijestio.

Kakve isprave, mislio je. Izgleda da ni oni to nisu

znali, samo su uporno ponavljali kao da se bogzna

kakva tajna krije u tome, u tim spisima ili ispravama

koji su postojali ko zna gdje. Na kraju su ga ostavili

u maloj prostoriji samog. Dugo ih nije bilo. Ne{to se

naslu}ivalo. Kao da se sprema nevrijeme ili su ljudi

uznemireni nekim ~udnim zbivanjem kojemu se ne

zna ni porijeklo niti kraj. U svakom slu~aju, bilo je

ne{to neobi~no u onome {to se doga|alo, a {to nije

vidio niti je mogao doku~iti.

Tad je nahrupio jedan zapovjednik s kopljem u

sobu, guraju}i ga vr{kom koplja do samog zida i

psuju}i na sav glas kroz neku krpu kojom je zaklonio

usta. Za njim su stajali ostali, nijemi, u savr{enom

redu koji se naslu}ivao iza prve dvojice stra`ara. Imali

su nemilo–srdno lice. Iz bujice psovki i pitanja kojima

111

su ga obasipali, uspio je shvatiti da su otkrili da dolazi

iz grada u kojem hara kuga. Nisu sad znali {ta }e s

njim, bilo ih je strah, samo su iskaljivali svoj nemo}ni

bijes. Pla{ili su se ~ak i da ga ubiju. Koliko je to

trajalo. Onaj za kojeg je mislio da je zapovjednik,

najednom ga je udario kopljem po glavi, vje{to, mu~ki,

tako da je izgubio svijest. Sje}ao se samo glupih stra-

`arskih lica dok je ponovo padao u san. To mu se

~inilo kao spas.

KOLA ZA PUSTARU

Opet se probudio okru`en nepoznatim stvarima.

Bio je u kolima, koja su zapravo bila ogroman, pok-

retni kafez i u kojem je bio zato~en kao divlja `ivotinja.

Ina~e, vjerovatno ga nisu dirali. Bojali su se sigurno.

Predio mu bija{e nepoznat. Put je vodio kroz pus-

taru sa sivo`utom, spe~enom zemljom, po kojoj je

vjetar, s vremena na vrijeme, podizao obla~i}e `u}-

kastih magli. Nigdje nije bilo ni drveta, ni kolibe.

Pustolina.

Kola se zaustavi{e. Ko~ija{, kojem je dotad vidio

samo noge, si|e s kola. Velika, tamnosme|a kapulja~a

bila mu je navu~ena preko glave. Odnekud se pojavi{e

jo{ ~etiri ~ovjeka u tamnim ogrta~ima i istim velikim,

tamnosme|im kapulja~ama. Pri|o{e kolima i jedan

od njih, kopljem, spretno skinu rezu koja je bila na

vrhu kafeza i ~uvala vrata, koja je Ilmihar tek sad

primijetio. Zatim sva ~etverica slo`no gurnu{e kafez,

koji s treskom pade s dr`a~a i prevrnu se u `utu

pra{inu. Konji bijahu nepomi~ni, kao skamenjeni. Je-

dan od nevidljivih zaka~i ga kukom, koja mu u|e

duboku u meso, i povu~e ga, izudaranog i ranjenog,

iz kafeza. Boljele su ga sve kosti, a osje}ao je i pri-

112

tajenu bol zbog kuke koja mu se kretala u grudima.

Oni su i dalje radili svoj posao, polahko i pa`ljivo,

kao da im od toga ovisi `ivot. Le`ao je sad na le|ima,

bore}i se s nesvjesticom. Najvi{i izme|u njih pri|e,

ispod ogrta~a izvadi kuburu s duga~kom i {irokom

cijevi i upravi je njemu u grudi. Udarac zrna je do~ekao

kao olak{anje i, po ko zna koji put tonu}i, vidio samo

obla~i} dima oko otvora kuburine cijevi, koji se lelujao

i nestajao. Jesu li konji postajali nervozni ili mu se

to samo u magnovenju u~inilo?

KUR[UM

Probudio se u istom polo`aju. Nije se mogao ni

pomaknuti. Sve ga je boljelo. Predio je bio potpuno

isti, samo bez onih ljudi. Najve}i dio oka ispunjavalo

je nebo, ~udno plavo. Kao da mu je ta plavet bla`ila

nevidljive rane i plavila ga poput mehlema. Uspravljao

se polahko i sad je sjedio, opiru}i se rukama o tlo.

Najedanput ugleda, ne ~ude}i se nimalo, garave os-

tatke spaljenog oku`enog kafeza u kom je bio dovezen.

Nigdje ni biljke ni `ivotinje. Samo pustinja koju su u

daljini rubila brda. Odnekud smo morali do}i, pomisli

on, podi`u}i se i odmah ponovno sjede sav iscrpljen.

Na grudima mu je bila velika rana. Mo`da je metak

jo{ unutra, sijevnu mu i sav se utjeskobi spoznavaju}i

da nije mrtav i da }e vjerovatno bez bojazni izvaditi

metak. Trnci tog straha ubrzo su i{~iljeli. Nije li to

zapravo sre}a, pomislio je tra`e}i o{tar kamen kojim

}e rasporiti prsa. Na{ao je jedan u pra{ini i dugo puhao

u nj i ~istio ga dok mu se nije u~inilo da mo`e otpo~eti

posao. I{lo je za~u|uju}e lahko, jer su se grudi gotovo

same otvarale pred pritiskom o{trog kamena i uskoro

je rukom napipao kur{um, a potom ga radosno izvadio

113

van iz srca u kom je plivao, nepotreban i usamljen.

Zadr`at }u ga za uspomenu, nasmija se u sebi i spusti

ga u d`ep. Sad se ve} osje}ao mnogo bolje. Uspravi

se na noge i sa zadovoljstvom zaklju~i kako ga vi{e

ni{ta ne sprje~ava da nastavi put. Jedan trenutak je

stajao zami{ljen, a zatim krenu tragom kola.

KONJ

Smra~ilo se kad je stigao pred neki klanac. Dalje

mu se nije i{lo po mraku, a bio je i umoran. Zaspao

je snom zaklanog u udubini stijene pokrivene mahovi-

nom. Bio je to ~ist, odrezan san i kao da je trajao

samo jedan trenutak. Probudio se okupan rosom i prvo

{to je uradio, kad je stao na noge, bilo je zadovoljno

protezanje, koje mu je ~itavo tijelo ispunilo radosnim

strujanjem i zatim je kihnuo i, kao da je tako istjerao

sve bolesti iz sebe, gromko se nasmijao i po{ao kroz

klanac koji je jo{ spavao pod pokriva~em dra`esne

plaveti praskozorja. Iza prve okuke ugledao je zaus-

tavljena kola kojima su ga vozili. Kao da je to i

o~ekivao. Pokraj kola su le`ala ona ~etverica, preklani.

Kapulja~e su im jo{ bile na glavama. Nije ga zanimalo

da im vidi lica. Zanimalo ga je samo gdje su konji,

jer je vidio da su kajasi pokidani i ruda poluotrgnuta.

Vjerovatno lutaju negdje blizu. Potr~ao je prema kraju

klanca. Skoro se spotaknuo o ko~ija{evo tijelo koje

je le`alo obezglavljeno.

Pred njim pu~e {irok vidik. U daljini se naslu}ivao

grad. Nekoliko konja je spokojno paslo. On dobro

osmotri najbli`eg, vranca ~iji je dugi, crni vrat sa

sjajnom grivom nosio glavu pametnih o~iju i o{trih,

bijelih zuba. Grickao je brzo i vje{to rijetke ~uperke

trave. Sve je izgledalo nepomi~no, osim tih zuba i

repa koji bi, pokatkad, fijuknuo kroz zrak tjeraju}i

114

muhe. To je moj konj, mislio je Ilmihar pa`ljivo mu

se prikradaju}i. Konj jedva da je osjetio njegovo pri-

sustvo, a Ilmihar je ve} bio na njemu. Za trenutak je

vranac bio skamenjen, a zatim se po~eo bijesno cimati,

ali Ilmiharove noge kao da su se produ`ivale i prolazile

mu skroz ispod trbuha. Shvativ{i da nema pomo}i,

konj je opet spustio glavu i mirno nastavio pasti travu,

dok ga zarobljavaju}e uzde nisu prenule i potom su

krenuli, kao sto~eni, konj i jaha~, prema gradu odakle

je Ilmihar ne tako davno bio istjeran. Nadomak grada,

konjanik se predomisli, zaobi|e zidine u {irokom luku

i uputi se negdje na sjever. Putovali su tako danima.

O ovom putovanju ne postoje podrobniji zapisi, mo`da

se u njima ne bi moglo ni{ta drugo ni prona}i osim

neprestanog putovanja, s rijetkim trenucima sna i pre-

kidima za objed, ali to i nije va`no. Va`no je samo

to da se Ilmihar nakon nekog vremena na{ao u gradu

imenom Teramet, kojeg sad vi{e nema i na ~ijem je

mjestu danas grad kojeg isto tako nema. Ljudi tu

bijahu marljivi i bogati, a osim toga dovoljno daleko

da glas o njemu jo{ nije stigao do njih. Osim bogatstva,

Terame}ani su posjedovali i posebnu radoznalost, htje-

li su sva{ta imati i svime se baviti, ali su, poslije prvog

odu{evljenja, isto tako brzo i odustajali. Tako su imali

ogromnu knji`nicu, u koju su nekoliko godina predano

dovla~ili knjige iz svih krajeva, dok im nije dosadilo

i sad je knji`nica zjapila napu{tena, s knjigama koje

niko nije ~itao. Ilmihar se ponudio da im on to ~uva

i odr`ava, {to su rado prihvatili, jer knjige su ve}

po~ele propadati, a niko od tih vrijednih ljudi nije

mogao ostaviti svoj pravi posao i posvetiti se knji-

gama, jedno zato {to su malo znali, a i zato, valjda,

{to ih je to malo i zanimalo. Tako je Ilmihar postao

knji`ni~ar u Terametu.

115

HAD@

^itaju}i zapis o Ilmiharu u Terametu, pomislio

sam kako je malo nedostajalo da do`ivi moju sudbinu,

uvla~e}i se u tu knji`nicu bogatu svakovrsnim lijepim

knjigama i s ilustriranim prizorima iz biv{ih vremena.

Me|utim, on je posjedovao ne{to {to ja nisam. Mo`da

ja~u volju, u svakom slu~aju ono {to bi se moglo

nazvati mogu}no{}u bijega. On je mo`da bio slobodan

~ovjek. ^udno to zvu~i. Ne znam ni sam za{to, ali

~ini mi se tu`no. Opet sam prekinuo pripovijest. Izgle-

da da sam umoran. Ipak, nastavit }u da pi{em dok

god gori vo{tanica na stolu. Spomenuo sam knjige s

ilustriranim prizorima iz biv{ih vremena. U jednoj

knjizi arapske poezije Ilmihar vidje ~udnu minijaturu

koja je prikazivala had`iju dok se odmara u pustinji.

Taj ga je prizor potpuno osvojio. No}ima je razmi{ljao

o njemu i, ~itaju}i druge knjige, zami{ljao je da ih

~ita isto onako kao {to bi ih taj hodo~asnik ~itao da

ih ima pri ruci. Putovat }u i ja na had`iluk, re~e sam

sebi Ilmihar jedne no}i. Sutradan, ujutro, gledao je s

prozora na trg gdje su neki Terame}ani prodavali

konja. Bija{e to divan bijelac s bujnom grivom, rasni

trka~. Tog trenutka Ilmihar se sjeti ne~eg i nasmije{i

lukavo, onako kako je samo on to znao. Kupac je

prolazio s konjem ispod samog prozora, gledaju}i ko-

nju korak prije nego {to }e ga uzjahati.

Ilmihar se uhvati za rub prozora i sko~i dolje, na

konja. Me|utim, dolje pado{e samo noge koje ob-

jaha{e konja, a tijelo mu ostade na prozoru, odakle se

brzo izgubi natrag, u sobu, poma`u}i se rukama. Konj

skoro pobjesni i pojuri. Ljudi su prvo gledali zapre-

pa{}eno, a zatim nastade sva|a koja nije prestajala.

Da Teramet jo{ postoji, vjerovatno bi i sva|a jo{

116

trajala. Bilo kako bilo, bijelac s Ilmiharovim nogama

zaputio se u Meku, a Ilmihar za to vrijeme ~ita{e

knjige, u`ivaju}i kao da ~ita u sedlu. Putovanje na

had` trajalo je mjesecima i nemogu}e je ispri~ati sve

dane i no}i, bogate bremenito{}u doga|aja, jer gdje

je stigao konj s nogama konjanika kojeg nije bilo

nastajala je strka i urnebes, a kad bi nestali, nenadano

kako su i do{li, ispredale su se pri~e i stvarale legende

koje i danas pri~aju stari ljudi u tim krajevima. (Moram

ovdje dodati jednu svoju slutnju. ^ini mi se da je,

putuju}i kroz prostor, Ilmihar otkrio i tajnu putovanja

kroz vrijeme. Ovo proizlazi iz mnogih podataka koje

sam o njemu sakupio. Ako te, ~itao~e, bude zanimalo,

mo}i }e{ na}i opravdanje ovoj mojoj pretpostavki. Ja

je ne smijem do kraja izre}i. Da li je to strah ili nemo}

da je uobli~im?).

Rekao sam ve} da ne}u pisati o svim tim danima

i no}ima Ilmiharovog putovanja, jer bi za to bila potre-

bna posebna jedna hronika, pisat }u samo o ne~emu

~udnom {to se tad po~elo doga|ati:

Poslije nekoliko dana putovanja, Ilmihar je po~eo

primje}ivati da se stvari oko njega smanjuju. Ljudi

koje je kao i obi~no gledao s prozora bili su gotovo

upola manji i uporno su se i dalje smanjivali. Kako

se bijelac udaljavao od Terameta, Teramet je bivao

manji i sve u njemu. Knjige su se isto tako smanjivale

i Ilmihar ih je ve} morao ~itati pod pove}avaju}im

staklom, ali ni to nije dugo pomagalo. Had`ija na

odmori{tu smanjivao se zajedno sa ostalim stvarima

i uskoro je postao obi~na ta~ka. Kao da je zapravo

Ilmihar rastao. Knji`nica je bila podno njegovih nogu,

a u malom krugu ~itav Teramet. Kad se smanjila i

planina koja je okru`avala grad, Ilmihar je vidio kako

bijelac, tu u njegovoj neposrednoj blizini, juri bje-

117

somu~no i donji dio konjanika koji ga mamuza u jo{

ja~i trk. Bijelac je bio isto tako malen kao i sve oko

njega, ~ak su i Ilmiharove noge na njemu bile malehne.

Ilmihar tad shvati: oni su daleko, i s ~u|enjem i rado{}u

gleda{e njihov put i zatim pustinju kroz koju je pro-

lazilo mno{tvo hodo~asnika u sirotinjskim svojim odo-

rama, samo s jednom `eljom: sti}i. Pustinja je, me-

|utim, izvla~ila snagu iz konja, koji je polahko uspo-

ravao, a oaze su bile sve rje|e i uskoro je sasvim

posrtao, dok jednog dana nije pao u pijesak utonuv{i

skoro dopola. Noge su tad, same, nastavile put, a vi{e

i nije bilo toliko daleko i Ilmihar vidje, prate}i ra-

doznalo svaki pokret svojih nogu, vidje kako su se

umije{ale u skupinu budu}ih had`ija i sad prolaze isti

put kao i oni, vidje zatim kako ulaze u Meku i obilaze

oko Kabe i u tom trenutku Ilmihar osjeti olak{anje i

sre}u i pru`i svoju ogromnu ruku i s njena dva prsta

nje`no uhvati umorne svoje dvije noge iz Meke, koja

je bila tako blizu, kao na nekoj velikoj karti, i podi`e

ih i privu~e sebi. U tom privla~enju, noge po~e{e rasti,

kao nekim ~udom i uskoro su mu trebale obje ruke,

za ote`ala svoja koljena i stopala, {to su se i dalje

pove}avala, isto kao i grad oko njega, kao knji`nica

koja ga je opet opto~ila i, nagnut na prozoru, Ilmihar

uvu~e svoje dvije noge koje se `eljno upi{e u trup od

kog su toliko dugo odsustvovale, i zatim osjeti da se

jedva dr`i na nogama i sru{i se na krevet, Ilmihar

had`ija.

PROLJE]E

Prolje}e je do{lo u Teramet i Ilmihar je najednom

osjetio `elju za mnogim stvarima. Koliko je vremena

proteklo da nije bio s nekom `enom? Koliko ve} nije

118

pio u kr~mi s obi~nim ljudima? Koliko ve} nije..? I

u~ini tad Ilmihar ono {to ja ne mogu. Jednostavno je

iza{ao iz knji`nice, a zatim i iz Terameta i zaputio se

prema jugu. Opijao se po malim kr~mama i kartao s

nepoznatim ljudima, radosno gube}i novac i pla}aju}i

pi}e, u`ivaju}i u tome {to je mogao re}i samo: "Ja

sam Ilmihar", i ne obja{njavati vi{e ni{ta. Sa `enama

je imao sre}e. Kr~marice su se kao po dogovoru za-

ljubljivale u njega i davale mu odmah one divne zna-

kove, ugovorene od pamtivijeka, koje je on tako obi-

lato iskori{}avao, kao da je nastojao ispuniti ne samo

ove, nego i biv{e i budu}e dane. Ipak, nije se dugo

zadr`avao i, djeli} po djeli}, njegovo putovanje po~elo

je sve vi{e li~iti na povratak, iako je znao da se u sam

Baluk Abad ne}e vratiti nikada. Plesa~ica i pjeva~ica

u kr~mi "Lijepi janji~ar" Zubejda, za~u|ena i `alosna,

mahala mu je s vrata dok je nestajao u prozra~nom

praskozorju, ne dopu{taju}i joj da ga prati na putova-

nju, njega, Ilmihara skitnicu. Zatim je za{ao u planine

i kroz {ume, ne vide}i nikoga i ni{ta, spavaju}i u

rijetkim pe}inama koje bi uspio prona}i, druguju}i s

gorskim `ivotinjama i jedu}i {umske plodove. To mu

se u po~etku ~inilo potrebnim, kao da je vidio neka

vrata {to se otvaraju poput slutnje, ali ve} nakon ne-

koliko dana se predomislio i po~eo probijati prema

kraju {ume, prema naseljima.

^UDO ZA DJEVICU RASEMU

Izbio je najzad iz {ume i ugledao veliko selo u

dolini, kao na dlanu. Ve} ovdje su po~injale livade i

pa{njaci. Odmah ispod {ume bija{e nekoliko plastova

koji su, nepravilno poredani, izgledali kao ne~ija {ala.

Odmah kod prvog plasta Ilmihar primijeti jednu mladu

119

`enu s punom ~inijom nabranih jagoda. Imala je crnu,

{iroku suknju i plavu ljetnu bluzu, nabreklu od mladih

i nabujalih dojki, koje su podsje}ale na krupne medene

kru{ke u jesen. Bila je dosta mlada, ali iz svakog

njenog pokreta izbijala je prava priroda `ene i `elja

koja je uzbu|ivala sam zrak koji bi je doticao. Nas-

lonila se na taj plast, nekoliko metara svega udaljen

od po~etka {ume gdje je u travi le`ao Ilmihar i grickao

neku travku. Pa`ljivo ju je promatrao. Tako naslonjena

na plast, brisala je rup~i}em znoj koji joj se pojavljivao

kao rosa na ~elu i na onom dijelu vrata {to se preta~e

u ljupki prorez izme|u dva uzdignu}a na grudima.

Najednom je, uz mukli {apat, zagrlila mirisavo sijeno

i utonula sva u njega, skliznuv{i u podno`je plasta,

gdje se okrenula, poluotvorenih nogu, kao kakva po-

spana i smorena odaliska i drijemala je tako, oborena

gotovo u podno`ju, sama s podnevnom i svojom za-

japureno{}u. Raskop~ala je bluzu i brisala onim ko-

madi}em tkanine znoj, ne otvaraju}i o~i, i protezala

se tako, o~ito tonu}i u san. Ilmiharove o~i su bile kao

dva dijamanta. Sad stvarno, ovakav kakav sam, mogu

da joj skinem zvijezde s neba, pomisli on nasmije{iv{i

se. Ona to i zaslu`uje, mi{lja{e dalje i u isti ~as po`eli

da se na{ali. Njegova desna ruka protegnu se poput

zmije i idu}i sama kroz zrak uze iz ~inije zaspale punu

{aku jagoda, koje prinese svojim `eljnim usnama, i

po~e so~no mljeti zubima i jezikom. Sok mu je curio

niz usne i bradu. @va~u}i, gledao ju je kako se prote`e

u snu i kako se suknja jo{ malo podi`e, otkrivaju}i

noge sve do bedara. Sigurno nema ni{ta ispod, sinu

mu u mozgu i osjeti najednom kako je po~inje sve

vi{e `eljeti. @elja je narastala neizmjerno brzo. Prije

nego {to je mogao vi{e u~initi ili pomisliti bilo {ta,

osjeti ne{to tako ~udno i poznato i vidje kako se ona

120

najednom trza u snu, a zatim se di`e i prenera`eno

gleda u mjesto gdje joj se spaja trbuh s nogama. Istog

~asa on shvati sve i pojuri prema njoj kao zvijer. Opet

nije uspio odjedanput biti sav. Prve su mu bile noge

tu i zatim me|u njenima, `ustro ih i `eljno {ire}i, dok

se najzad ~itavo njegovo tijelo nije sru~ilo na nju

da{~u}i. Lice joj je bilo u`asnuto i unezvjereno, gledala

je u njega, ni{ta ne shva}aju}i, ali ve} je bila ispod,

u njegovim rukama, o~iju zatvorenih i mrmljala je

samo "o Bo`e", a zatim ga privukla k sebi, sna`no i

`eljno, tako da mu je za{umilo u glavi i oboje su se

pretvorili u neman {to se, previjaju}i, valjaju}i se i

da{~u}i sve vi{e zabijala u plast, riju}i ga snagom

nepoznatom i jednom od njih dvoje.

VEZIR I [EJTAN

Koliko je trajalo to milovanje. Ve} se i smra~ilo,

a `elja Ilmiharova nije prestajala. Obe}avao je Rasemi,

tako joj bje{e ime, obe}avao joj je `enidbu i mnogo

djece. Nije lagao. ^inilo mu se da napokon ima ono

{to je ~itavog `ivota `elio. @ivjet }e mirno, tako blizu

{uma i vode, a sa `enom svje`om kao i zemaljske

hrane koje ga okru`uju. Bio je sretan Ilmihar i pri~ao

je o stvarima koje rijetko koji obi~an ~ovjek zna, koje

~ak rijetko i sluti. Ona se svijala oko njega, zatvorenih

o~iju i ~inilo se da razumije i shva}a sve, ali zar je

to bilo va`no, va`an je bio samo taj ~as. Otpratio ju

je do sela, nije smio dalje, imala je ~etiri brata kojih

se bojala. Obe}ao je da }e se vratiti za tri dana i

zaprositi je. Slijede}eg dana Ilmihar je lutao sretan

okolinom, le`e}i nekad satima u travi i gledaju}i selo

koje se naziralo dolje i u kojem je bio on sav. Djevica

Rasema je bila sli~na vodi i on je u`ivao u budu}im

121

danima, kad }e uspjeti zarobiti svoju samo}u u pros-

toru izme|u nje i sebe i kad }e ih ta zajedni~ka samo}a

kupati onim {to se tako prosto zove ljudska sre}a.

Drugog dana primijetio je u selu ne{to neobi~no. Vidio

je puno vatri koje su hodale, a bilo je ve} predve~erje

i ljudi su trebali biti na po~inku. Po~eo se spu{tati

dolje. Na samom ulazu u selo vidio je dva ~ovjeka

koji su i{li nose}i zublje. Ilmihar je, tajom, slu{ao

njihov razgovor:

– Ne bih joj ja bio brat ni za sve blago ovog

svijeta.

– Ni Halidu nije lahko.

– Pa da. Oni su se za koju godinu trebali uzeti.

– Tu se ni{ta ne mo`e, |avolja posla.

– Zamisli, pri~ati da je sam {ejtan s njom spavao.

I jo{ obe}ao da }e se o`eniti njome.

– Mo`da se uspalila, pa zato poludjela.

– Mo`e biti. Mlada je iznikla. Trebali su je bogme

davno udati.

– [ta }e sad biti s njom, bra}a su je se odrekla?

– Zavisi {ta }e re}i Alatif, on je najstariji, njega

svi moraju slu{ati.

– I on je poludio poslije kuge. Stalno pri~a o

vje{ticama i vukodlacima. Sigurno }e narediti da je

spale, kao {to ~ine kauri, da se ostali ne bi oku`ili,

samo ako povjeruje u pri~u, a povjerovat }e sigurno,

jer ona stalno ponavlja jedno te isto.

– Da, da je spavala s nesretnim vezirovim sinom,

koji je bio bezbo`nik i sada je polu-vje{tac, polu-

{ejtan.

– Sva{ta.

– ^ega }u se nagledati, bolje bi mi bilo da se

nisam ni rodio.

122

– I meni. Da zna{, sve me obuzima nekakav strah.

^u li ti ovaj {u{anj, kao da nas neko prati?

– [uti bogati!

Boje}i se da ga ne otkriju, Ilmihar se polahko

udalji, ostavljaju}i onu dvojicu njima samima i zaputi

se u selo, tra`e}i Raseminu ku}u. Sav je drhtao od

bijesa i muke, proklinjao svoju sudbinu. Uskoro izbi

na malu ~istinu nalik trgu i odmah se povu~e, jer je

oko neke ku}e stajalo mno{tvo ljudi sa zubljama, kao

na stra`i. @ene su naricale kao da je neko umro. Nije

mu preostalo ni{ta drugo nego da ~eka, jer bi njegovo

pojavljivanje jo{ vi{e zamrsilo cijelu stvar. U to nije

nimalo sumnjao. Ilmihare, Ilmihare, jesi li to ti?

OSUDA

Pred zoru se pojavi jedan starac, okru`en s ~etiri

naoru`ana stra`ara, u dugoj, ljubi~astoj dolami i s

ogromnim turbanom na kojem se blistao dijamant.

Bijela mu je brada sablasno blistala u odsjaju zublji.

Svi mu se duboko pokloni{e i neko otvori vrata ku}e

u koju on u|e `ustro i dostojanstveno. Stra`ari u|o{e

za njim. Koliko li su se zadr`ali unutra. Ljudi su {utjeli

i stajali, ne usu|uju}i se povesti razgovor, neki bi

dodu{e zaustili, ali bi odmah i zamukli, oprezno gle-

daju}i u druge. Uskoro se promoli neko lice iz ku}e

i okupljenom svjetinom, kao drhtavica i kao jeza jutra

koje se pomaljalo, prostruji {apat: "Na{ao je {ejtanov

znak". Odmah zatim iz ku}e iza|o{e ~etiri stra`ara,

vode}i izme|u sebe Rasemu, odjevenu u bijelu haljinu,

raspletene kose, koja je padala kao te{ko zlato na

mjestimice otkrivena ramena. [aptala je: "Ali, nemojte

ljudi, bojte se. On }e danas do}i. Obe}ao mi je. Ja

nosim njegovog sina. On }e do}i po mene i svog sina."

123

Stra`ari su {utjeli kao zaliveni i vodili je prema sredini

malog trga, gdje je bio veliki direk. Spretno je zaveza{e

za direk i udalji{e se mirno, kao da ni{ta nije bilo, a

zatim svaki zauze svoje mjesto, obrazuju}i tako ~e-

tverokut oko direka. Iz ku}e iza|e zatim onaj starac

i pade na koljena. Usne su mu se micale i izgovarale

neku molitvu. Na kraju iza|o{e i Rasemina bra}a, od

kojih je najstariji ~vrsto dr`ao najmla|eg, jer je ovaj

stalno poku{avao potr~ati prema direku. Jedan od stra-

`ara udalji se za trenutak i zatim se vrati s naramkom

drva koji stavi u podno`je direka. Uskoro i svi ostali

po~e{e donositi drva i granje, tako da je Rasema ve}

upola bila utonula u hrpu koja je rasla. Ilmihar se

gotovo nesvjesno pribli`io ljudima koji ga jo{ nisu

opa`ali.

– ^udi me da nema Halida – re~e neko.

Utom se za~u mrmor s druge strane, ljudi se malo

razmako{e i pojavi se jedan mladi} sav razbaru{en i

zakrvavljenih o~iju, o~ito pijan, dr`e}i ~uturu u jednoj

i no` u drugoj ruci. Mrmljao je:

– [ejtanova vjerenica, aaa... Kao da ja ne znam...

Uspravio se potpuno, isprsio i gledao u Rasemu

koja je zatvorenih o~iju ne{to mrmljala.

– Gledaj, kurvo, vamo!

Rasema je i dalje imala sklopljene o~i. Za nju kao

da ni{ta nije postojalo.

– Sad se pravi{! Ne zna{ ni{ta! Ne vidi{ nikoga

aaa! Gledaj vamo, rospijo!

Muk. Ledeni muk.

– Govori!

Najmla|i brat gotovo kao da pobjesni, stisnu zube

i htjede pojuriti prema Halidu, ali mu se na potiljak

te{ko spusti ruka starijeg brata i on samo potonu.

124

Halid se okrenu prema njima i prezrivo se nasmije{i.

Opet je mrmljao, kao za sebe: "Kurve, kurvini sinovi

i k}eri".

Zatim se iznenada opet ispravi, baci onu ~uturu i

pojuri, odgurnuv{i stra`are, podi`e visoko no` i uroni

ga Rasemi pod lijevu dojku, grle}i je lijevom rukom

~vrsto i ko zna koliko bi tako stajao da Ilmihar ne

vrisnu gotovo neljudski i, pribli`iv{i se direku u jed-

nom skoku, otrgnu ubicu i baci, udariv{i ga nogom

iz sve snage u bradu, a onda se okrenu i zagrli Rasemu

~ije su o~i vehnule, bijesno trgaju}i u`ad koja su joj

vezivala tijelo. Ona se samo zanjiha i on osjeti svu

njenu te`inu, koja mu je be`ivotno ispunjavala ruke,

a zatim ga neko tresnu toljagom po glavi i sve mu se

zamra~i.

Trenutak kasnije, do{ao je sebi, a loma~a je ve}

gorjela i Rasema na njoj, haljinu joj je ve} uveliko

hvatala vatra i tada vidje kako joj plamti kosa, a onda...

onda ispru`en prst onog starca i sjekire i vile, no`eve,

kose, lopate... sablje koje se po~e{e spu{tati na njega,

sjeku}i mu ruke, noge. Udarali su ga bjesomu~no i

komadali, rezali, sjeckali, a krv kao da nije htjela

istjecati, navirala je nekako sporo i lijeno, zadr`avaju}i

se oko mesa kao da je usirena i to ih zapanji.

– Azrail! – povika neko.

– Ruga se s nama! – za~u{e se glasovi i ljudi

po~e{e bje`ati, boje}i se tog trupla, koje se tako nekako

~udno i mehko rastavljalo pod njihovim udarcima i

zatim se opet spajalo, kao da se igra. Pred svima je

tr~ao starac kome se duga~ka dolama zaplitala za noge

i stalno je padao, da bi ga napokon svi prestigli i,

okrenuv{i se zatim, smoreno, ugledao ono od ~ega

mu se sledila krv u `ilama. Vidio je kako se ona

125

krvava masa podi`e i skuplja sama od sebe i iz nje

opet ni~e onaj ~ovjek kojeg su toliko sjekli. Poku{ao

je bje`ati, ali vi{e nije mogao i samo se te{ko sru~io

na zemlju.

RA

Ne postojim vi{e, zadovoljno prostruji Ilmiharu

kroz glavu, dok je gledao jednim okom svoje drugo

oko na odsje~enom komadi}u glave. Koji dio ovog

isjeckanog trupla uop}e misli? Ne mogu se ni pokre-

nuti. Ni{tavno ni{ta. Ne mogu vidjeti. [ta je s njom?

Gorjela je. Mogu li ja jo{ biti ja? [tala znanja. S

naporom koji mu opet gotovo pomra~i svijest osjeti

kako se komadi}i spajaju jedan s drugim, kako se

vezuju prekinute `ilice i u njih ponovo ulazi krv. Po~e

se uzdizati iz one hrpe s bolnim naporom, ali presahnu

i pade. Trenutak je le`ao izvan svega, a zatim opet

otvori o~i. Trenutak? Ni direka ni Raseme vi{e nije

bilo. Samo nekoliko ugaraka. Tek utjelovljenom {a-

kom udari se u grudi i zajeca. I opet je le`ao tu| bolu,

tu| sebi, tu| svemu. Poslije dugo, dugo vremena,

podi`e se i, jedva stavljaju}i nogu pred nogu, krenu

iz sela. Hodao je i hodao, padao i ostajao tako, spa-

vaju}i, a ~im bi otvorio o~i nastavljao je put u na-

slu}enom smjeru, {to dalje.

Gdje je smrt, pitao se.

Smrt?

Smrt!

Smrt...

Prva kr~ma na njegovom putu obdarila ga je ne-

znanjem za stvari vanjske i tu`ne i tumarao je dalje

pijan, {to dalje. Re|ale su se kr~me, putovi, sela,

kasabe...

126

Jednog dana ~uo je u gostionici za neku staru

vidarku koja ima sve lijekove i otrove ovog svijeta.

Raspitao se za nju i ve} se osje}ao malo bolje. Sad

je imao jasniji put, jasniji cilj. Ne znam da li sam

dobar ljetopisac, ali zbivanja i ljudi koji su slijedili

isto su mi tako malo va`ni kao {to bijahu i samom

Ilmiharu. Koliko je to dobro ili nije, ne mogu re}i,

moje je samo da vam govorim njegovu povijest onako

kako znam. Zato me i ne zanima mnogo stara vidarka.

Ona je dala svoje ovoj pri~i daju}i Ilmiharu najja~i

otrov koji je imala. Ilmihar zatim ode na jedan pro-

planak, sjede na oboreno drvo i popi otrov. Zaboravio

je dane kuge, izgubljenog sina i njegovu neizvjesnu

sudbinu, putovanje na had`, zaboravio je Rasemu,

ni{ta ga vi{e nije zanimalo. Osjetio je blagu toplinu

otrova koji je polahko ulazio u nj, potom plazio u krv,

brizgao, kao narastaju}i d`in i Ilmihar se po~eo trzati

i tresti, a zatim ga je nagnalo na povra}anje i to {to

je povra}ao bio je ba{ otrov, jer krv ga o~ito nije

htjela, kao {to ga ni{ta u njegovom tijelu nije htjelo

i, pobljuvav{i sve, svu tu mjese~arsku prikazu vlastite

smrti, opet je bio onaj stari.

Tek ga je sad obuzeo strah. Koliko }e to ovako

trajati? [ta da ~ini sa sobom? Niko mu nije mogao

odgovoriti.

BILJE[KA

Ovdje se Ilmiharu skoro nekoliko mjeseci gubi

trag. Ne znam kuda je lutao i {ta je radio. Pretpo-

stavljam da ga je ~itavo vrijeme obuzimala misao o

smrti koja ga nije htjela. Putovi su ga ipak vukli u

zavi~aj. Mo`da je htio vidjeti sina. Najedanput je shva-

tio da je sin davno umro. To ga je skoro dotuklo. Tako

127

je do{ao u Banju Luku, koja je sasvim u blizini Baluk

Abada. Danima ni{ta drugo nije radio, zasi}en svim

stvarima, osim {to je sjedio u jednoj banjalu~koj kr~mi

i ispijao rakiju koja je jurila u njegovo grlo kao po-

mamna i upijala se u sve pore {to su se {irile ~ine}i

joj mjesta. Pio je ogromne koli~ine, pla}aju}i bahato

i {iroko, ne ra~unaju}i nikad i ne tra`e}i kusur. Desnom

rukom je pio, a lijeva je postala kradljivac i kesaro{

i snabdijevala ga je novcem za pi}e. Neka ga ulove.

Bilo mu je svejedno. [ta mu jo{ mogu u~initi. Jednog

dana lijeva ruka ukrade savr{eno izra|en no` s dr{kom

opto~enom dijamantima. Ili je pomislila kako se to

mo`e dobro unov~iti ili je bila op~injena ljepotom

no`a, to se ne zna, ali no` je bio tu i, gledaju}i ga,

Ilmiharu najednom sinu misao, pomalo suluda, ali

toliko zapravo mogu}a i ~ista da mu se usta rastvori{e

u osmijeh. Hitro strpa no` u d`ep i zaputi se izvan

grada.

VUD@UD

Nisam uspio opisati sve doga|aje iz Ilmiharovog

`ivota, a i da jesam, da li bi to bilo dovoljno. Da li

bih tada uspio objasniti kako je iz njega minula svaka

nada ili kako je spoznao ono {to je tad znao, kao {to

ja mo`da ovih trenutaka naslu}ujem. Umrijeti, kako

~udna misao. A {ta ako je njegova smrt nastupila jo{

onog trenutka kad mu je d`elat odrubio glavu? Ipak,

klopke opsjena su isuvi{e udaljene od odgovora. Mora

postojati neko bezbojno, mirno ni{tavilo, bez oblika,

bez nijansi, bez mirisa... Lutao je s onim no`em {umom

i najednom se na{ao kraj malog izvora, izgubljenog

u {umi, gdje su zvijeri i male `ivotinje pile. Odsjekao

je onim divnim no`em komadi} svoje noge i ponudio

128

ga jednom vuku koji je zalogaj halapljivo zgrabio i

pobjegao. Prolazili su dani i dani. Dolazile su razli~ite

`ivotinje i svakoj je davao pone{to od sebe. Vukovi

su nasrtali i s njima hijene i {akali, ~ak i medvjedi,

gavranovi, gavranovi, gavranovi i ko zna kakvih sve

`ivotinja nije bilo tu i svima je bacao komade svoga

mesa, polahko i metodi~no, kao da je u`ivao u svakom

zalogaju koji im je nudio. Koliko je to trajalo. Na

kraju je ostala jedino desna ruka koju je neka zvijer

zgrabila u trku i i{~eznula u ~estaru.

Bila je jesen i sama glava na proplanku, u svehlom

li{}u. Ve} je palo ve~e i osje}ala se blagost u toj glavi,

ponu|enoj kao na pladnju, ali niko je nije htio. Ni

zvijeri, ni gavranovi. Niko nije dolazio. Osje}ao je

~udan bol, kao da mu je zvijezda upala u oko.

Pro{lo je ve} nekoliko dana a glava je spokojno

le`ala u li{}u, osje}aju}i duboko ve} po~etak svog

truhlenja, i smireno je o~ekivala smrt, oslobo|ena

tijela, oslobo|ena svega. I opet je do{lo jutro i plavet

se probila, kupaju}i sveli proplanak u li{}u koje je

trunulo i {uma je ~ekala i sve je ~ekalo. Tad se na-

jedanput ~ulo lajanje i glava je vidjela, kraj potoka,

pojavljivanje male ru`i~aste haljinice i malo crno pseto

koje je poskakivalo. Kapci su joj se te{ko podizali,

jer ju je svu ve} obavijao umor, ali sad je imala {irom

otvorene o~i i neki poseban drhtaj svu ju je pro`imao.

Uz potok je dolazila k}i vezirova s malim crnim psom

koji je lajao i pribli`avali su se ba{ njoj, glavi Ilmi-

harovoj, umalo ne rekoh Ilmiharu. Kako su misli glu-

pave i te{ke, govorila je glava sama sebi, dok se mala

Belkisa pribli`avala, ne vide}i je skrivenu li{}em. Gla-

va tad osjeti neki ~udan gr~ i obasu{e je bol i blagost.

Poput nje`nosti, navirahu sje}anja i davni dani. Glava

se znojila u te{kom gr~u, ne{to se tajanstveno i mra~no

129

borilo u njoj, ali kao da je ta borba bila nemogu}a.

Svijest se zamra~ivala i opet bivala ozarena trenutkom,

nje`no{}u, bolom. Tad je opet nastupilo pomra~enje.

Znoj je oblijevao o~i i ujedao ih da skoro ni{ta nisu

vidjele.

Tad se najedanput iz ~estara po~e{e pojavljivati

zvijeri i sve one `ivotinje {to su ga nosile u sebi,

izbezumljene nagonom koji je bio ja~i od njih samih,

zavijale su otegnuto, kri~ale i urlikale, jure}i prema

proplanku gdje je le`ala glava, upola potonula u li{}e

i tu su se zbijale, glasaju}i se strahom i o~ajni~ki

zbijaju}i jedna uz drugu, naskakivaju}i jedna drugoj

na le|a i narastaju}i tako u ogromnu, gipku masu {to

se jezovito pomjerala pred sle|enom malom Belkisom

koja je privijala na grudi crno psetance. Te op~injene

zvijeri, vukovi, medvjedi, potom zmije, gavranovi,

razni {takori, kukci, {akali i kune, {to su se priljublji-

vali jedni uz druge, ~inili su u toj jezovitoj `ivoj

skulpturi ne{to, {to je dalekim pam}enjem mo`da pod-

sje}alo na ljudsko tijelo. Na vrhu te ogromne, ~udo-

vi{ne tjelesine, mrdala se i namje{tala glava Ilmi-

harova, iskola~enih o~iju, u samrtnom gr~u. Trajalo

je to trenutak, a zatim je Ilmihar oteturao s proplanka.

130

PRODAVNICA NO@EVA

STUHA

Na fotografiji se vidi olujno nebo iznad Gornjeg

[ehera. Fotografija je vrlo stara, vjerojatno sa samog

po~etka stolje}a. Kroz sme|i pljusak doteturao je pred

ve~ernje svrati{te stari fijaker, u koji je upregnut iz-

moren bijelac, sav iskrivljen, migolje}i se lijevo-de-

sno, kao da }e na taj na~in izbje}i jarosnim nasrtajima

oluje i hladnih kapi. Zastao je za trenutak i iz njega

isko~i mlad ~ovjek s lije~ni~kom torbom. Fijaker, za-

nose}i se, nastavi put.

Mladi} je bio rodom iz ^e{ke. U ove krajeve do{ao

je s austrijskim trupama, kao vojni ljekar. Ne bi ni

sam mogao objasniti kako to da je ovdje ostao. Do-

godilo se. ^inilo se da svi skupa zapo~inju novi `ivot,

a istovremeno bilo je toliko tajanstvenog, nepoznatog,

da se budio s radoznalo{}u, pitaju}i se kakvo }e mu

otkri}e donijeti novi dan. Zanimali su ga i obi~aji,

koji su mu izgledali kao preobli~eno lice zavi~aja,

jezik koji je poput misaone plazme svaki ~as donosio

neko iznena|enje, suo~enje s maternjim jezikom i

pronala`enje prasmisla u jednom i drugom. Zami{ljao

je neki daleki, sveljudski prapo~etak.

Uznemiren je bio jedino kad bi ga bolest zbunila,

kao {to se dogodilo ve~eras, u posjeti bolesnom dje-

~aku, gdje je bio gotovo nemo}an: ~inilo se da je

nedou~en i da u ovom kraju narod ima neke svoje

posebne bolesti. I lijekove tako|er.

133

Kapija svrati{ta se sklopi za njim.

Ostat }e ovdje dok se nevrijeme ne smiri, a potom

u svoj stan, u staru ku}u na Pobr|u, kroz ~ije prozore

su se vidjele redom Arnaudija, Ferhadija i Sahat-kula.

– Zar je ovo prolje}e?! – dobaci on usamljenom

starcu, za ~ijim je stolom bilo slobodnih mjesta.

– Jeste, jeste. Pravo prolje}e. Pobile se stuhe! –

starcu bljesnu{e o~i dok je odgovarao.

Ljekaru to bi smije{no, ali ne re~e ni{ta. Pogledao

je sad pa`ljivije tog starca u ~almi, s dugom, bijelom

bradom, koji je izgledao kao da mu je vi{e od sto

godina.

– Stuhe? [ta su to stuhe? – zapita.

Starac ga pogleda iznena|eno. Nije odmah odgo-

vorio. Trajalo je dugo dok je kuckao svojom lulom o

plo~u stola. Ipak, zbog ne~eg se ~inio jako zadovoljan.

– Dugo u na{em kraju nije bilo mo}ne stuhe.

Negdje ka`u zduha}, negdje vjedogonja. Nije va`no

ime, stuha je stuha. Vjetrovi su nas salijetali sa svih

strana, oluje i tu~e, kako im se prohtjelo, stuhe iz

drugih krajeva su ih dobacivale kad god im se svidjelo,

ljetine su propadale, niko ni{ta nije mogao u~initi. A

sad, pogledaj molim te kako se na{a stuha bori s njima.

I pobijedit }e, u to nema sumnje.

Ljekaru zaista nije bilo jasno o ~emu starac govori,

o nekoj legendi u koju vjeruje, o vjetrovima, ki{ama,

o ljudima koji se u oblacima bore.

– Moj did je bio stuha. Posljednja na{a stuha.

Gospodar od Lijev~a do Jajca. I dalje. To su bili vihori,

to su bile ki{e. Sje}am se... kako nam je tad dobro

i{lo... Ovo sad mora da je neki male~ki, tek se pre-

poznao, prvi put se javlja... Bio si gore? – starac naglo

prekinu ono {to je govorio vi{e sebi nego mladi}u.

134

Pokazivao je rukom na vrh Graba i upitno gledao

mladog lije~nika.

– Da. Neko dijete se razboljelo i le`i kao mrtvo

ve} dva dana. Roditelji ga nisu smjeli iznositi na ovaj

prolom, pa sam do{ao...

– I nevrijeme traje ve} dva dana... – zadovoljno

}e starac, kao sebi u brk.

– Traje – nervozno re~e lije~nik. – Dijete je zam-

rlo, nisam znao {ta da u~inim. Poku{ao sam sve {to

sam znao, dao lijekove koje sam imao, ali bez vidljiva

uspjeha... ne{to ljuto... ~okanj one va{e... – re~e on

povjerljivo gazdi {to je do{ao do stola.

– Da ga niste okretali? – starac mu se unese u

lice.

Iznena|en, mladi lije~nik u prvi mah nije shvatio

pitanje.

– Jeste li ga ostavili onako kako je le`ao? – nije

odustajao starac.

Lije~nik potvrdno klimnu glavom, ne shva}aju}i

bijes u o~ima starca.

– To je dobro – odahnu starac. – Ako se stuhino

tijelo preokrene dok se duh bori mo`e se dogoditi da

duh vi{e nikad ne na|e puta u tijelo i da stuha umre.

To bi bila neoprostiva {teta. [teta i nesre}a za ~itav

stuhin kraj.

Mladi} je sad bio posve siguran da je starac lud

ili se rakija rasplamsala u njegovom rasto~enom moz-

gu. Ipak je, kao oma|ijan, po{ao za njegovim pogle-

dom u uskome{ano nebo koje su cijepale munje i gdje

su vjetrovi raspr{ivali pljusak na sve strane, u sve

silnijim zamasima, raskopavaju}i neobi~ne labirinte

u kaldrmi. ^inilo se da prozor jedva izdr`ava ovaj

nasrtaj. Ipak, zar je mogu}e da ovaj ludi, sujevjerni

135

bosanski starac jo{ uvijek vjeruje u duhovno ustrojstvo

prirode?

– Sigurno da je dijete – govorio je starac polu-

glasno, ali kao za sebe. – Prvi put pokazuje svoju

snagu, ina~e za{to bi je dosad ~uvao. Koliko ima

godina? – s radoznalo{}u se upilji u lije~nika.

– Ko? Dje~ak? Sedam, ~ini mi se... – neuvjerljivo

promrlja lije~nik.

– Ne rezili se ti ni{ta, moj doktore, kad pro|e ova

huka i buka, kad pobijedi, a on pobje|uje, vidi{ li,

pogledaj bolan, kad pobijedi, ka`em ti, otvorit }e o~i.

Ni{ta mu nije. Samo }e biti jako umoran. Te{ka je to

bitka. Vidi{ s kolikima se on bori. Tu ima bukadar

stuha koje su sa sjevera dojurile ovdje, sa istoka, a

ima ~ak i jedna iz Primorja, vidi{ li?

Gosti su napustili svoja mjesta, jedan po jedan,

vlasnik je utihnuo i usnuo u svom }o{ku, a mladi

lije~nik odlu~i da }e uz ovog starca ostati tu, pijuckati

rakiju, sve dok oluja ne pro|e. Gledali su u mra~no

nebo, uskovitlano, pijuckali, ne govore}i. No} je od-

micala, a pljusak bi za trenutak jenjao, da bi se nastavio

s jo{ ve}om `estinom. Mladi} nije osje}ao umor i

primje}ivao je, sa zaprepa{tenjem, kako star~eve o~i

bivaju sve bistrije.

– ^upaju drve}e i udaraju ga, ali to za stuhu nije

ni{ta. Stuhu mo`e raniti samo slamka, a ubiti nagorjeli

komadi} ugarka! – razmi{ljao je mladi} o star~evim

rije~ima, gledaju}i u olujno drve}e pokraj rijeke. Te

magijske rije~i su mu neprestano bubnjale u u{ima i

za~udio se njihovoj slikovitosti. Osje}ao je uzbu|enje,

kao da jedan djeli} oluje bjesni u njegovim grudima.

Svanulo je.

Oluja je prestala.

136

Izi{li su polahko iz svrati{ta, udi{u}i punim plu-

}ima svje`, ~ist zrak.

– Pobijedio je, vidi{ li? – pokazivao mu je starac

{tapom. – Vidi{ da se trava povija od nas ka sjeveru.

Sve ih je rastjerao. Ljetina }e ove godine biti dobra.

Dobro }e nam sad biti.

– Doktore! Doktore! – povika jedan glas za njima.

Kaldrmom je tr~ao ~ovjek, radostan.

– Doktore, po{ao sam upravo do vas. Da vam

zahvalim. Dje~ak je otvorio o~i. Jako je umoran, ali

smije se. On se smije, doktore. Pobijedio je bolest,

izgleda.

– Kakva slu~ajnost – pomisli zbunjeno mladi li-

je~nik i okrenu se starcu, ali on je ve} bio oti{ao.

137

DAR

Na vratima se za~u kucanje. Said vidje iznad sebe

goleme brke i ~upave obrve s dva mirna, kestenjasta

oka. Nevidljivi, {iroki dlan ga pomilova po licu. Majka

pritr~a s metlicom za otresanje snijega, jer je do{ljakov

zagrnuti, te{ki kaput bio gotovo posve bijel. Iza njega

je u snijegu ostao dubok trag kao da je doputovao

brodom koji se nevidljiv ukotvio u avliji.

– Hamza – viknu otac spu{taju}i fild`an. – Taman

na kahvu...

Kad odlo`i kaput, Hamza zadr`a u ruci duga~ak

zave`ljaj, zamotan u stare novine i pri~vr{}en ljep-

ljivom trakom. Skide i kalja~e i, skoro se zaglaviv{i

u vratima, pro|e u sobu. Otac ga do~eka nekom {alom

na ra~un stolara. Dobacivali su jedan drugome koje{ta

dok je majka iznosila rakiju i ~a{ice. Uskoro je izme|u

njih stajala i duga~ka ~inija s pastrmom, sud`ukom i

sirom. Hamza poklopi dlanovima zave`ljaj i namignu

Saidu. Said se pravio da ni{ta ne primje}uje. Ipak,

osjeti da je pocvenio i izi|e.

Gore, u jednom }o{ku, bili su darovi. Najvi{e je

bilo igra~aka. Bile su lijepe dodu{e, ali nisu mu se

dopadale. Na ormaru je stajao torbak od tamnocrvene

ko`e, tabla za pisanje, spu`va, raznobojne krede. To

je kupio otac. Neka stoji. Idu}e godine on }e u vi{e

razrede, a i Haris u prvi, a u to vrijeme obi~no sve

poskupi.

138

[tedna kasica u obliku malog, pospanog slona.

Nije znao koliko je u njoj. Po zvuku je osje}ao da

ima dosta. Ni{ta zato. Lahko }e izvaditi.

Usna harmonika mu je bila zanimljiva samo ne-

koliko minuta. Nije znao svirati na njoj i nekako je,

koliko god se trudio, ispadalo uvijek isto pi{tanje, isti

zvuci. Ina~e, bila je duga~ka i izgledala posve pri-

vla~no. Ovo su sigurno one prave, koje imaju i mu-

zikanti, pomislio je, uostalom i on }e se pomu~iti, nije

to tako te{ko.

Dosadilo mu je razgledanje. Bio je nekako uzne-

miren. U d`epu je prona{ao ve}i pikavac i zapalio ga.

Polahko, bri`ljivo. Nije mu prijao. Poslije dva-tri di-

ma, baci ga.

Na vitrini su stajali kola~i. Tortu nije smio dirati.

To ostaje za ve~eras. Upravo je gurao u usta jednu

gurabiju kad za~u odozdo o~ev glas koji ga je dozivao.

Glas je bio nestrpljiv. Said proguta gurabiju i skoro

se zagu{i.

Hamza je odlazio. Stajao je onako krupan u vra-

tima, s kaputom ogrnutim preko radnog odijela. Otac

ga je ispra}ao poma`u}i se {takom. Hamza jo{ jednom

pomilova Saida po kosi, povu~e ga blago za uho i

pru`i mu zave`ljaj. Said zgrabi zave`ljaj i s bijesom

na samog sebe osjeti da se opet zarumenio. U{i su

mu gorjele. On je znao {ta je u zave`ljaju. Vidio je

kroz prozor stolarske radnje kad je Hamza dovr{avao.

Ipak, morao se praviti da ne zna. Tako je trebalo.

– [ta se ka`e? – strogo upita otac.

– Hvala – jedva promuca Said i ustr~a uz basa-

make.

Otac i Hamza se nasmija{e i, onako stoje}i, ispi{e

jo{ po jednu ~a{icu. Hamza navu~e kalja~e i ode.

139

Said dobro zatvori vrata za sobom. Pa`ljivo je,

malom ~akijom, razrezao traku kojom je zave`ljaj bio

uvezan. Zaista, bio je to posve izuzetan poklon! Du-

ga~ka, povijena sablja od mehke jelovine, bri`ljivo

izdjeljana, kao prava. Boja na njenom sje~ivu i lak

bili su tako vje{to na~injeni, stvarni, da je izgledalo

kako bi sablja mogla sje}i i dlake na ruci, poput britve.

Uvla~io se u polumra~nu odaju gdje je bilo veliko

ogledalo i nosio je ponosno, ne za pojasom, kao {to

je obi~aj (bila je preduga~ka i vukla bi se po zemlji),

nego na le|ima. Dr{la joj je bila sa~injena skladno za

ruku i izgledala kao da je od tamnog ~elika s crvenim

rubinom na kraju. Ruku je {titio zaobljen branik od

tamnoobojenog drveta. Sva je bila od drveta. Kao da

bi razli~iti materijali pokvarili ovu potpunu iluziju,

izuzetnim naporom stvorenu igra~ku koju je samo

trebala prava ruka uhvatiti za dr{ku pa da o`ivi.

Igre s ma~evima, u ulici, ~ini se da nikad nisu

prestajale. Najve}u svoju puno}u i zrenje do`ivljavale

su mo`da u onim jesenjim danima kad se pred svim

ku}ama u ulici istovarao {kart, ostaci i otpaci drvene

gra|e, naj~e{}e bukove, koja je grijala sve pe}i u

susjedstvu. Koliko je tu bilo divnih komada od kojih

su se izra|ivali ma~evi, sablje, koplja, oru`ja svih

vrsta i oblika! Po veselju su se samo novogodi{nji

praznici mogli mjeriti s ovim dobom godine.

Poslije slavlja, jela i pi}a od kojih je manje-vi{e

sve boljela glava i stomak, dje~aci su iznosili ogoljela

novogodi{nja drvca malo~as sve~ana i oki}ena, male

borove {to su i dalje ~uvali miris smole, sjekli grane

{to se ra~vaju iz sredi{njeg dijela, ostavljaju}i samo

najdonje izdanke koji vje{to povijeni ~ine branik za

ruku kad dr`i ma~. Tako su po~injali dvoboji koji su

znali potrajati danima.

140

Januar se bli`io kraju. U zraku se osje}ao dah

naslu}enog pupoljka, premda se ju`ni vjetar jo{ nije

pojavljivao i smireni je, te{ki snijeg bdio nad drem-

ljivom ulicom. Ponekad bi projurio Bajko u svojim

fijaker-saonicama, oki}enim zvoncima, da je sva ma-

hala odzvanjala. Za fijakerom je kaskala, ili se u njemu

vozila, ako nije bilo mu{terija, Bajkina ovca miljenica,

koja je vjerno i{la za njim svuda, poput pseta, ~ekala

ga pred kr~mama u kojima je pio i pokorno i{la za

njim kad je teturao ku}i. Svi su mislili da je ~uva za

Novu godinu, to je valjda mislio i on sam, ali, da li

zbog toga {to mu je prirasla srcu, ili je zaboravio,

pro|o{e novogodi{nji dani, pro|e jo{ nekoliko prilika

koje ~ovjeka obavezuju da se najede i napije, a u gradu

se uvijek mogla vidjeti ista slika: Bajko vozi mu{terije

ili tetura pijan, a ovca pokorno tapka za njim.

Mnogima je to zapelo za o~i i vi{e nego {to bi se

moglo misliti. Od ~u|enja, u po~etku, sve je vi{e

postajalo igra, pa ~ak i takmi~enje ko }e uspjeti da

odvoji Bajku od ovce. Ljudi ko ljudi. Osje}ao je to

Bajko dobro. Zabavno im to s ovcom, a opet ho}e da

mu napakoste.

Umalo da jednom uspiju.

Skupilo se dru{tvo, svi odlu~ni da u zavjeri idu

do kraja, u kafani Ahmeta Majdanca, kraj same vode,

i me|u njima Bajko, strastan karta{. Svako ima svoj

lo{ dan. Do ve~eri izgubi Bajko sav novac, zalo`i

kaput i opet izgubi. Jedan od karta{a, osjetiv{i da je

do{ao pravi trenutak, predlo`i da se igra u ovcu. Sve

{to je izgubio na jednu stranu! Ovca vrijedi dvostruko!

Ako dobije, dobio je, a ako opet izgubi daje ovcu, a

ostalo izgubljeno dobija nazad. Bajko se po~e{a po

glavi, ispi ~a{icu, zagleda se u ovcu kroz prozor, dugo,

dugo, progun|a ne{to, zamumla, htjede da nato~i jo{

141

jednu ~a{icu, ali se predomisli, opsova i izi|e. Ovca

krenu za njim.

Said i ostali bojali su se ovce. Dok bi Bajko sjedio

u obli`njoj kr~mi i pio, ona je tumarala naokolo, brstila

~uperke trave na koju bi nai{la ili zastala i sa zani-

manjem pratila njihove igre. A igara je bilo svakojakih

i izgledalo je da ona ih prati gotovo sa razumijevanjem.

Tjerali su je, pla{e}i se da se ne pojavi Bajko. Ona

se, me|utim, uvijek vra}ala i kratkovidnim pogledom

i dalje buljila u njih i ono {to rade. Pretvarala se

sigurno. Oni su to dobro znali. Iza krotkog i blagog

ov~ijeg pogleda vidjeli su oni dobro zakrvavljene Baj-

kine o~i.

Said se zabio u hladnu sobu. Zavukao se pod

pokriva~ i buljio u listove stare knjige. Dvorske su

gospe padale s konja, u lovu, pravo u naru~je kavalira,

jelenovi i srne krvarili sa strijelama u boku. U isto

vrijeme jato morskih grabljivica kru`ilo je oko splava

na kojem su brodolomnici bacali kocku i jeli jedan

drugog.

Iza vezenog zastora padao je snijeg. Dopirao je

ve} do koljena. Ulica je jo{ bila tiha. Jedva taknuta

praskozorjem.

Sve vi{e su se pribli`avali proljetni praznici. S

njima se pribli`avao i Sindbad moreplovac. ^inilo se

da }e posjetiti njihovu ku}u. Oko ku}e su se {uljali

d`inovi. Oni su mu pripremali svoj do~ek. Ne}e uspje-

ti! Kad brod uplovi u avliju, Said }e sko~iti sa svojom

sabljom na pramac i odbijat }e njihove nalete. On je

najbolji ma~evalac u ulici. Sigurno i u cijelom gradu.

Ni sam Sindbad ne mo`e biti mnogo bolji. D`inovi

}e morati da se povuku. I onda }e Said, Sindbadov

zamjenik, narediti polazak. Bijeli svijet je ~eznuo za

njim. Za Saidom i njegovom sabljom.

142

Ujak je izi{ao iz ku}e dr`e}i bijelu gusku u jednoj

ruci, a u drugoj no` blistavog sje~iva. Gazio je u bijelu,

pospanu ba{tu. Kleknuo je na jedno koljeno. Bio je

nagnut samo trenutak. Onda je naglo ustao i koraknuo

nazad. Guska je sko~ila. Bijela guska na bijelom sni-

jegu. Na mjestu gdje joj je bila glava prskao je crveni

vodoskok. Trzala se krvare}i snijeg. Ujak je zapalio

cigaretu i ~ekao.

Za ru~ak je Said dobio ~itav batak. Pe~ena je guska

le`ala u velikoj tepsiji, nadolmljena. Mama je svima

poslije ru~ka podijelila veliku ~a{u vina od kupina.

Sama ga je pravila. Odli~no je za krv, govorila je.

Njemu je od tog vina {umilo u glavi. Kao da je uto-

pljenik. Kiselkasti i slatki okus tjerao ga je na zijevanje

koje je bilo `elja za snom.

U polumraku sobe isukao je sablju. Danima je

u`ivao u njoj, ne pokazuju}i je nikome. Kome da je

i poka`e? [ta su oni znali o pravoj vje{tini? Pribli`io

se prozoru i dugo stajao zami{ljen, gledaju}i kako se

svjetlost uli~ne svjetiljke, koja se {unjala u sobu, ljeska

na sje~ivu. Iznenadno je pojurio prema ogledalu, za-

tamnjenom i zadao udarac u ~elo, gdje se sastaju

obrve.

Naje`io se. To je bila velika tajna.

Prenuo ga je maj~in glas. Zvala je iz kuhinje.

Stajala je blijeda u vratima i upitno gledala u nj.

– Gdje je Haris?

– Ne znam.

Lagao je. Znao je dobro da je Haris u Zijinoj avliji.

Sa Zijom i ostalima iz ulice. [ta sve ne bi dao da se

na ovome zavr{i, da se majka okrene i u|e u kuhinju.

– Idi. Potra`i ga.

143

Osje}ao se bijedno. Uzalud se poku{avao odupri-

jeti, govore}i kako }e Haris i tako sam do}i. Znao je

da }e na kraju ipak navu}i kapu i po}i Zijinoj ku}i.

Svi su se bojali Zije Katila. Bio je nekoliko godina

stariji, a nije i{ao u {kolu. Bavio se kojekakvim drugim

stvarima. Lice mu je bilo stalno znojavo i bubulji~avo,

a ruke duga~ke, `ilave, uvijek spremne da udare. Uzi-

mao im je marke i klikere kao da su njegovi. Niko se

nije bunio. Neki su ~ak bili ponosni zbog toga. I Saidu

je jedanput poku{ao uzeti marku. Zavrnuo mu je ruku

da su mu suze navrle na o~i. Trpio je bez rije~i,

previjaju}i se od bola. Sa~uvao je marku. Ipak, bilo

je to poni`enje. Svi su se smijali. Pa {ta. To se njima

skoro svaki dan doga|alo. A on nekoliko dana nije

izlazio.

Sjedili su pred Zijinom {upom, kao i obi~no. Pu{ili

su i nisu obra}ali pa`nju na njega. Haris je bio najmanji

me|u njima. Zijo Katil je u ustima `valio neku crnu,

debelu cigaru, sigurno pravu. Pri~ao je o stvarima

koje su mu se dogodile dok ga nije bilo u ulici. Poka-

zivao je novac, mnogo nov~anica. Said je naslu}ivao

otkud mu. Zijo je rukama u zraku pokazivao ne{to, a

oni su ga gledali otvorenih usta. I smijali se. Nisu

izgledali neprijateljski. Ali, to ne mo`e dugo potrajati.

Stajao je s rukama u d`epovima.

– Haris, hajde ku}i – jedva prevali preko usana.

– [ta }u tamo. – Haris ga jedva i pogleda. Smrznu-

tim prsti}ima dr`ao je opu{ak crne cigare.

– Zove te mama.

Neko se nasmija. Said se pravio da ne ~uje. Nije

pomagalo. Smijeh se {irio. Stajao je neodlu~an, pos-

ramljen.

Zijo mu ponudi da sjedne. Kao dobrodu{no, ali

podsmje{ljivo. [ta da u~ini? Da podigne Harisa nasilu

144

i povu~e? Opirao bi se. Mo`da ne bi odmah uspio.

Oni bi se jo{ vi{e zabavljali. U`ivali bi u tom gu{anju.

To ne bi valjalo. Nikako ne bi valjalo. A morao je

biti odlu~an.

– Mora{ i}i, vrijeme je...

– Rekao je da mu se ne ide – re~e Zijo s dosadom.

– Ka`i mu onda ti! – ljutito doviknu Said.

– Nisam mu ja brat.

Sad su se ve} svi smijali. Said je osje}ao kako mu

obrazi bukte od poni`enja. Za{to je njega molio? Pri-

znao je da je ja~i. ^inilo mu se da je dobio pljusku.

Pri{ao je Ziji Katilu i zamahnuo. Pogodio ga je u

nos. Zijo opsova i uhvati ga za ramena. Po~e{e se

valjati po snijegu. Stenjali su i psovali, bijesno, za-

sopljeno. Zijo ga obori na le|a, ra{iri mu ruke i stade

na njih koljenima.

– Evo ti! Sam si htio! – vikao je.

Said se bacakao i ritao, ali ni{ta mu nije pomagalo.

Zijo je bio stariji i ja~i. Grabio je rukama snijeg i

gurao mu u usta.

– Jedi! Jedi!

Skupiv{i sav bijes, Said o~ajni~ki prevrnu Ziju i

odgurnu ga. Ustao je, ispljunuo snijeg, stajao smrknut

i drhtao. Zijo prezrivo pljunu i te{ko di{u}i vrati se

na svoje mjeso. I njemu je bilo dosta. Za trenutak se

upla{io o~ajni~kog otpora Saidovog, ali nije to htio

sebi priznati. Zato se jo{ jednom okrenu i pljunu prema

Saidu. Said i ne pogleda. Te{ko je disao i popravljao

odje}u. Haris je stajao sa strane, jo{ manji nego ina~e,

stisnutih zuba i malih {aka. Nije gledao Saida. Bijesno

je bacio opu{ak i krenuo ku}i, ne okre}u}i se.

Said uze svoju kapu i po|e za njim. Iza le|a mu

se prolomi najednom graja i smijeh. U~inilo mu se

145

da u tom `amoru ~uje i blejanje. @alosno, nemu{to

blejanje. Ubrzao je korak.

Za stolom niko nije govorio. Kao da su svi znali

{ta se dogodilo.

U svom sobi~ku Said ponovo odmota sablju iz

starih novina. Dopadalo mu se {to je ba{ u njih bila

umotana. Kad bi odbacio te stare, olovnim slovima

umrljane papire, ~inila mu se nekako jo{ ljep{a.

Dr`ao je sablju uspravno, nepomi~no, dok su ne-

jasna strepnja i jarost u njemu zamirali. Zadivljeno je

promatrao njen oblik, liniju o{trice. Zamahnuo bi koji

put, poga|aju}i nevidljivog protivnika i zatim opet

zastao u stavu punom i{~ekivanja. I napetosti. Bila je

lahka gotovo poput perceta, a dr{ka joj je stabilno

le`ala u ruci, kao srasla s njom.

Ne, ne}e s njom u borbu. Samo ponekad, kad ne

bude opasnosti da povrijedi njenu besprijekornu o{tri-

cu.

Nekoliko dana ulica se protezala kao lijeni ma~ak

koji lije~i mahmurluk. Golemi bijeli ma~ak. Subotnje

jutro osvanulo je ~isto, umiveno. Rije~ je pucala kao

stakleno zvono u praskozorju i odzvanjala ulicom.

Said pa`ljivo zamota sablju u novine. Obukao je

zatim debeli crni pulover i prebacio o~ev kai{ preko

ramena. Iz {upe je izvadio stari ma~, obi~an komad

drveta, {tap koji se stavljao uz grah penja~, s pro-

bu{enom limenkom kao {titnikom.

Pred vratima je stajao otac s nekim mr{avim star-

~i}em crvena nosa i klempavih u{iju. Star~i} je jedva

govorio, svaki ~as se zaka{ljav{i u smijehu:

– Ja{ta! Okrenuli je na ra`nju pod orasima. Svu

no} se sjedilo. Kako im se samo dalo po ovoj hladno}i?

A Bajko za to vrijeme sigurno tra`i svoju ov~icu...

[ta }e{...

146

Otac se nije smijao. ^inilo se kao da je zami{ljen

i da ga razgovor vi{e ne zanima.

– A ka`u da joj meso i nije bilo naro~ito. Napatila

se hodaju}i. Jadnica. A i kako bi druk~ije s Bajkom.

Ali pila sigurno nije. Vele da joj je jetra bila odli~na.

Nego... za ono...

Star~i} vidje da oca ne zanima njegova pri~a, da

gleda mimo njega, u brda, `urno se oprosti i ode niz

ulicu namje{taju}i kapu.

Said pro|e pokraj oca, a da ga ovaj nije ni primi-

jetio. ^uli su se udarci ma~eva i poklici. Borili su se

Tufo i jedan plavi dje~ak iz druge ulice. Mraz je stezao

zemlju, raspukli zrak prenosio zveku oru`ja i zvuke

protivnika. Tufo i plavi dje~ak borili su se stisnutih

usnica. Zastado{e na trenutak kad on doviknu da }e

s pobjednikom i nastavi{e jo{ `e{}e.

Nije htio odmah pokazati sablju. Nije htio da je

odmah vide. Zario je zave`ljaj u snijeg i zamahivao

starim ma~em. Plavi dje~ak pogodi Tufu. Tufu opsova.

Nije htio priznati da je pora`en, obja{njavaju}i da mu

vrh ma~a nije dotaknuo tijelo, nego kraji~ak kaputa.

Dje~aci sa strane bijahu neumoljivi suci i Tufo se

povu~e psuju}i i prijete}i. Tako je on uvijek radio.

Jednostavno, bio je takav i to u svi znali. Znao je i

on, ali opet mu se, uvijek nanovo, ~inilo da je u pravu.

Said stade nasuprot plavom dje~aku. U dvoboju s

Tufom vidjelo se da je sr~an. Ali, isto tako, mogle su

se uo~iti gre{ke. Svaki je udarac shva}ao previ{e oz-

biljno. Razmi{ljao je dok se ma~evao, o svakom potezu

je mislio. U njegovim pokretima nije bilo one lahko}e

koju donosi vje`ba i vje{tina. Njegov ma~ nije bio

produ`etak misli, njen ovaplo}eni vid, nije se borio s

njim sjedinjen, nego ga je koristio kao sredstvo. Zato

je bio spor, odvi{e spor. Said je znao da je pobijedio

147

prije nego {to su se ma~evi ukrstili. Zato je napadao

prisje}aju}i se razli~itih udaraca, izmi{ljaju}i ih, a od

njih nije bilo ve}e koristi osim {to je bilo lijepo za-

davati ih, u`ivati u njihovim nadovezuju}im putanja-

ma. Plavi dje~ak s mukom ih je zaustavljao. Saidu to

u jednom trenutku dojadi, u~ini mu se da dvoboj

predugo traje i s nekoliko vje{tih pokreta razoru`a

svog protivnika. Plavi dje~ak ozbiljno pogleda Saida,

zagrnu svoj kaput, mahnu im rukom i ode.

Nastavili su po pravilu da pobjednik stalno ostaje

u borili{tu. Said je pobje|ivao i do~ekivao novog pro-

tivnika. On je bio najbolji, svi su to znali i svi su

`eljeli da se bore s njim, osje}aju}i u svakom porazu

da su bli`i pobjedi. No, to je bila samo njegova ne-

hoti~na varka. Kad bi gubio, zbog naglog trenutka

rasijanosti ili namjerno, dvoboji su se nastavljali `e{}e,

bilo je te`e pobje|ivati, a ku{nje vje{tinu ~ine velikom.

Zato se nije ljutio kad bi izgubio. To mu je bilo

svejedno, jer i tako se u ulici nikad niko nije mogao

okititi jednodu{nim priznanjem. Ni u ~emu. Ono je,

uostalom, neva`no.

Saidu to pogotovo nije bilo va`no. On je znao da

je najbolji. Znao je da i oni to znaju. Ali, kad je vrijeme

dvoboja dolazilo, sve se zaboravljalo. Trebalo je uvijek

ponovo pobje|ivati. U tome je bila dra`. A {to se vi{e

pobje|uje, sve je te`e. Nije se pla{io premda je toga

sve vi{e bio svjestan. Znao je on nekoliko udaraca

kojima je uvijek razoru`avao i najtvr|e protivnike i

koje je ~uvao ljubomorno, kao najdublju tajnu. Upotre-

bljavao ih je samo u krajnjoj nu`di. Dugo je vje`bao

u samo}i sobe, u avliji, sam protiv slamnate lutke, i

izvodio ih je tako brzo i vje{to da oko nije moglo

slijediti i otkriti. ^ak i da otkriju jedan, {ta mari. Bio

je br`i, a znao ih je vi{e i me|u njima jedan, mra~an

148

i tajanstven, kojeg se i sam pla{io, kruna njegove

vje{tine, vrhunac borbe. S pravim ma~em uvijek bi

bio smrtonosan i od njega nije bilo odbrane.

Vidio ga je prvi put na |a~koj predstavi, u starom

kinu kraj rijeke. Bilo je to jedno od putovanja Sindbada

moreplovca. Gonila ga je stra`a gospodara zamka, ali

on bi joj uvijek izmakao, spretno rukuju}i ma~em i

izbacuju}i protivnike jednog po jednog iz borbe. Said

je sjedio u zamra~enoj sali i gledao, idu}i skoro na

svaku predstavu. Doga|aji ga nisu toliko zanimali.

On je gledao ma~. Vidio je da Sindbad pobje|uje

uvijek na isti na~in, jednostavnim udarcem. Za{to to

ne bi bilo mogu}e? Udarac je doista bio gotovo sa-

vr{en. Ipak, jednom je otkrio mali nedostatak. Onaj

koji zadaje udarac mogao bi se na}i u vrlo nezgodnoj

situaciji. Glumac koji je igrao Sindbada nije bio dobar

ma~evalac. Udarac sigurno ne mo`e imati tu gre{ku.

Naje`io se pri pomisli da bi protivnik to mogao da

iskoristi. Jednom mu se ~ak u~inilo, premda je film

gledao ve} nekoliko puta, da }e se to i dogoditi. Ugri-

zao se za ruku da ne vikne.

Malom, na prvi pogled neznatnom promjenom

putanje, Said je rije{io taj nedostatak. Udarac je izne-

nadno bio tu, u njegovoj ruci i svijesti, otkriven i

opasan. Od njega nije bilo odbrane, jer ga je zadavao

onaj koji se brani. Ime se samo nametnulo. Nazvao

ga je Sindbadov udarac. Nije mislio na la`nog, pre-

ru{enog glumca koji je glupavo mlatarao ma~em, nego

na pravog Sindbada koji negdje plovi morima i bori

se protiv nemani i gusara.

Nikad ga nije smio isku{ati. Bojao se da nekog

ne povrijedi, i, vi{e od toga, da ne otkrije svoju tajnu.

^esto je poga|ao svoj nepomi~ni lik u ogledalu, vr{ak

ma~a zabijao se ta~no me|u obrve, milimetarski pro-

149

ra~unato, upravo onoliko koliko je potrebno da ugasi

`ar `ivota iza ~ela.

Postojali su ipak dani kad bi ga dje~aci iz ulice

okitili ~a{}u prvog ma~evalca. Bivalo je to kad bi se

suprotstavljali onima iz drugih ulica. Tad bi nastajala

beskrajna krstarenja, pohodi iz ulice u ulicu, u daleke

krajeve grada, izazovi na dvoboj i pobjede {to su

opijale, a zavr{avale se, nerijetko, tu~ama, pesnicama

i kamenjem.

Jutro je poodmaklo, razi{le se magle i dvoboji su

bili u punom jeku. Gotovo svi su bili tu, bu~no navi-

jaju}i. Tri ili ~etiri puta morao je Said pogoditi Tufu

dok je ovaj priznao da je pobije|en.

Said se zamislio. Odlu~io je da im poka`e sablju.

Razvezao je pa`ljivo kanap i skinuo stare novine.

Svi su se sjatili oko njega, a on je sablju dr`ao isukanu,

~vrsto, ne namjeravaju}i da je pusti iz ruke. Pu{tao je

da ga mole i davao im za trenutak, samo da je osjete

u ruci, a zatim je ponovo uzimao natrag kao da se

pla{i da }e ostati bez nje.

Utom se pojavio Zijo Katil.

Prilazio im je kico{ki, paze}i na svaki korak u

novim crnim hla~ama {to su trapezasto padale prema

{iljatim vrhovima cipela. Odmjeri{e ga i vrati{e se

razgledanju sablje. Htio je pro}i s namjerom da nekog

pukne iza u{iju, ali ovo pobudi njegovu radoznalost.

Okrenu se i istrgnu sablju iz Tufinih ruku koji je

blesavo buljio i gotovo mu je sam pru`io. Said je bio

zate~en. Nije stigao da i{ta u~ini. Nije htio da moli.

^ekao je da Zijo sam vrati sablju. Ziji to izgleda nije

bilo ni na kraj pameti. Razgledao je sablju pomno,

iznena|en njenim izgledom, sa zavi{}u koju je jedva

skrivao prezrivim osmijehom. Mahnuo je nekoliko

puta kroz zrak, oslu{kuju}i njen fijuk. Said se ne-

150

odlu~no pribli`io i poku{ao da mu je oduzme. Bio je

ni`i za glavu. Kad ga je Zijo odgurnuo, ostao je po

strani kao da se pla{io da se sablji {to ne dogodi.

Obrve su mu se nabrale, u{i uko~ile od nemo}nog

bijesa. Obrazi su mu plamtjeli poni`enjem.

– Polako! Polako! Prvo da vidimo da li je zaslu-

`uje{ – peckao ga je Zijo, isturiv{i ruku naprijed i

ma{u}i mu sabljom ispred nosa.

Iznenada je napravio hitar pokret prema Saidu,

tobo`e kao da }e napasti. Said je mahinalno odbio

udarac starim ma~em i shvatio, istog ~asa, da je po-

grije{io.

Oko njih je ve} bio krug. Tufo i ostali su nijemo

stajali. ^ekali su.

Zijo se smijao. Kao da mu je sve to jako zabavno.

On se rijetko ma~evao s njima. To su dje~ije igre.

Volio ih je isprepadati jakim zamasima, s vremena

na vrijeme, i to je bilo sve. Tek toliko da se zna ko

je ko. Said mu je, ve} dugo, i{ao na `ivce. Bezobrazan

je taj mali i previ{e sebi umi{lja. Napunio mu je,

dodu{e, usta snijegom, ali ga je balavac ipak uspio

nekoliko puta oboriti. Kako se usudio? I pored o~i-

gledne premo}i, Ziji to nije davalo mira. [ta li taj

mali mota u svojoj tikvi? I opire se njemu, Katilu.

Napao je polujakim udarcem, vi{e u namjeri da

zapla{i. Said je spretno odsko~io i odbio udarac.

Zijo nabra ~elo. Br~i}i su mu se nakostrije{ili.

Zamahnuo je sna`nije, potom jo{ `e{}e i i{ao naprijed.

Kao da ga je htio otjerati na kraj svijeta, smrviti,

stjerati u mi{ju rupu. Said se sa strahom povla~io i

odbijao udarce. Pazio je da ne o{teti sablju. Pla{io se

za njeno ugla~ano i lakirano sje~ivo. Gotovo da bi

radije odbijao udarce rukama.

151

Zijo razmahnu iz sve snage, pravo u glavu. Said

podmetnu ma~. Sablja zveknu o hrapav {tap i ostavi

na njemu nekoliko okrznutih jelovih vlasi. U slijede-

}em sudaru iver otpade s nje. Saidu se stegnu u gru-

dima. Poku{ao je da ne{to u~ini odskakanjem, varka-

ma tijela, da bi se ma~evi {to manje doticali, ali nije

mnogo pomoglo.

Zijo je sad ve} mlatarao punom snagom, ozbiljan,

mrk, osje}aju}i da se stvar produ`uje nepotrebno, uma-

ra ga polako, a ne odvija se onako kako je `elio. A

`elio se samo malo poigrati, zapla{iti ga. Vi{e nije

bilo odstupa. Morao je ovo okon~ati {to prije. Nasrtao

je {iroko, poku{avaju}i da natjera Saida na povla~enje.

Nije mu uspijevalo, jer je Said vje{to odskakao, tako

da su se stalno vrtjeli u krugu.

Zveket drvenih ma~eva penjao se do prozorskih

stakala, odbijao se i zvonio pustom ulicom.

Savr{ena o{trica sablje izgubila je svoju prijete}u

bezazlenost, okrnjena, sve se vi{e pretvarala u na-

zubljenu motku od obojene jelovine.

Said je osje}ao kako mu se zacaklila jedna suza

u oku. Od jakih udaraca ili nemo}nog gnjeva? Nije

mu bilo prvi put da se bori na ovakav na~in. Pa ipak,

ovo je bilo ne{to sasvim drugo. Prijete}e. Morao je

brzo ne{to u~initi. [to prije.

Odsko~io je u stranu i ukopao se. Zijo je nasrnuo

pravo na ma~ koji ga je pogodio u grudi da je iznena|en

zastenjao.

– Gotovo je – vknu Said ne prepoznaju}i svoj

glas.

Zijo ga krvni~ki pogleda i zamahnu iz sve snage.

Said je jedva izbjegao udarac. Zijo se zateturao od

zamaha i pokleknuo. Tufo i ostali stajali su nijemi.

Niko se nije usudio da se nasmije. Pla{ili su se, a niko

152

nije znao koliko }e ovo jo{ trajati i kako }e se zavr{iti.

Tufin mali brat samo {to nije zaplakao.

Zijo se podi`e, razjaren, gotovo da je od zamaha

jo{ jednom posrnuo.

U sudaru od sablje otpade ve}i iver. Saidu se u~ini

kao da mu se taj iver zabada u grudi. Iz sve je snage

udario Ziju po ruci. Ovaj ispusti sablju i uhvati se za

okrvavljenu ruku. Said, kao u magnovenju, privu~e

sablju i zgrabi je. Napokon je bila tu, u njegovoj ruci,

na svom pravom mjestu. Njeno veli~anstveno sje~ivo

sad je bilo kao pila. S ranjene dr{ke otpala je boja.

Bila je obi~na, ru`na, upotrijebljena igra~ka.

Gruhnu{e mu suze. Nije se vi{e mogao suzdr`ati.

Drhtao je od bijesa i o~aja.

Zijo je stajao. Razmi{ljao je. Mogao ga je sad

zbuniti grudvama i oboriti. Ali, to bi bilo kukavi~ki.

Svi su to znali. Zgrabio je {utke Tufin ma~ i krenuo,

govore}i:

– Jo{ nije gotovo! Do tri!

Said je stajao nepomi~an, kao u snu. Sve mu je

ovo izgledalo kao ru`no snovi|enje. Nije vi{e vidio

Ziju Katila. Vidio je samo bukov {tap koji je i{ao na

nj. Gotovo nesvjesno obio je udarac. Na sablji je opet

ostalo ulubljenje. Za trenutak je tupo gledao, a zatim

odbio slijede}i udarac i odmah uzvratio. Izmakao se

i udario Ziju pljo{timice po ruci. Sablja je zaderala

ko`u. Zijo je nasrtao sve bje{nje. Said je vra}ao, polu-

slijep. Udarao je sve ja~e i opasnije. Ziji je na nekoliko

mjesta bilo modro. Sablja je, vje{to, kao zmija, izb-

jegavala nasrtaje ma~a od bukovine i uzvra}ala po

rukama, vratu, obrazima, zabijala se u stomak i prsa.

Neko viknu. Tufin mla|i brat uz pla~ po~e bje`ati

niz ulicu. Drugi su ga prestizali. Grupa se za~as ra{tr-

kala. Jedino Zijo i Said nisu ni{ta ~uli.

153

– Bajko! Bajko! – dovikivao im je Tufo ma{u}i

rukama.

Zijo se osvrnu i zastade. Ru`an izraz mu se pojavi

na licu. Gledao je iza Saidovih le|a. Said se nije smio

okrenuti. Bojao se prevare. Zijo opsova ne{to ru`no,

baci ma~ na Saida, zaprijeti mu stisnutom {akom i

otr~a duga~kim koracima. Bje`ao je.

Said za~u iza le|a {ljapkanje i psovke. Ka njemu

se {iroko valjao Bajko s ne~im ~udnim na licu. Nikad

ga takvog nije vidio. Kad je pro{ao, Said se dosjeti.

Bio je trijezan.

154

KROZ NEPREDVIDIVE HODNIKE KNJIGA

Kad sam po{ao u tre}i razred osnovne {kole, slu~ilo

se da u|em u hram knjiga. Dotad rije~ biblioteka za

mene nije predstavljala ni{ta prisno, ni{ta posebno.

Ozna~avala je zgradu i jedan dio onog {to je u toj

zgradi bilo, nepoznato, jednako tako kao {to je to bio

sud, higijenski zavod ili katastar. Ozna~avala je i knji-

ge, mnogo knjiga na jednom mjestu, naslu}enu ili

nevidljivu knji`nicu. Mala prostorija u kojoj je bilo

smje{teno Dje~ije odjeljenje, s malo knjiga na poli-

cama, nije ni mogla dati bogatija zna~enja toj rije~i.

Tra`io sam u tom odjeljenju neku knjigu za sebe,

knjigu me|u knjigama. I izabrao sam je. Izabrala me.

Bila je to dosta debela knjiga, tvrdih korica, sa zanim-

ljivom ilustracijom na naslovnoj strani koja je pod-

sticala ~ita~e. Namjerno pre{u}ujem ime knjige, jer

ne `elim da se isto~i ono tajanstvo kojim je u tom

trenutku zra~ila.

Tad se dogodilo ne{to neobi~no, neshvatljivo, po-

ra`avaju}e.

Bibliotekarka mi je uzela knjigu iz ruke i rekla da

potra`im neku drugu. To je bilo sve. Nikakvog drugog

obja{njenja nije bilo.

A ja sam htio ba{ tu knjigu.

– Mali si ti za to, tu ima mnogo imena, radnja je

zapetljana... – govorila je nervozno, malo meni, malo

drugoj bibliotekarki koja je bila sklona da mi dâ knjigu.

155

Nikad ranije nisam osjetio ne{to tako. Stajao sam

u tom neprijateljskom krugu dok su me prazne ruke

pekle. I knjige u policama su se nekako otu|ile od

mene. Lice bibliotekarke vidio sam rasto~eno, kroz

nevidljive suze koje nisu uspjele razmek{ati nijednu

njenu crtu. ^ak mi se ~inilo da je to lice postajalo sve

vi{e pakosno. Ni{ta na svijetu nije je moglo natjerati

da mi dâ knjigu koju sam `elio. Njena drugarica, koja

je htjela ne{to re}i, progutala je svoje negodovanje,

zajedno sa strahom, i nestala kroz neka vrata iza polica.

Uzeo sam sa stola svoju ~lansku kartu i poderao je.

– Ti, mali pokvarenja~e...

Ali ja sam ve} bio u hodniku, uzbu|en, uvrije|en,

izgubljen.

Dugo sam hodao gradom kroz kestenovu i lipinu

jesen, kroz jesen katalpi kojima tada nisam znao ime,

nego sam ih jednostavno, kao i drugi dje~aci, pre-

poznavao kao drve}e sa cigarama. Hodao sam i poku-

{avao da povratim dah. Poku{avao sam da zalije~im

tu prazninu koja se pojavila i koja bi ostala ~ak i kad

bih se vratio i kad bih dobio tu knjigu koju sam `elio

i kad bi bibliotekarka bila ljubazna i kad bi... ali sve

je to samo bilo kopanje po rani, jer sam vrlo dobro

znao da u tu prostoriju ne}u u}i vi{e nikada, makar

to bilo jedino mjesto na svijetu u kojem su knjige.

Napokon sam, kao smu}en, do{ao pred veliku

zgradu sa trostrukim vratima od te{kog drva, s mno{-

tvom velikih prozora i balkona, s kipovima na fasadi

(`ene od alabastera dr`e ispred sebe {titove), i pro{ao

sam kroz ta vrata koja sam otvorio s naporom, uroniv{i

iz jesenje svjetlosti u gusti polumrak zgrade gdje je

bila smje{tena gradska biblioteka, Odjeljenje za odra-

sle, u kojem je radila moja tetka. Najednom mi je sve

156

bilo jasno: i otkud ja tu i da je to jedino mjesto gdje

sam mogao do}i.

Tetka se obradovala kad sam do{ao. Odmah je

primijetila da se dr`im ~udno, da mi se ne{to dogodilo.

Morao sam da joj ispri~am.

Pitala me je `elim li onu istu knjigu. Odbio sam.

Neka ostane pakosnoj Baba–Jagi, neka je ona ~ita,

neka se sva|a sa svim tim imenima u toj zapetljanoj

knjizi, toj knjizi koja ni{ta nije u~inila da mi se pribli`i,

nego se pona{ala kao babina slu`avka. Ne zanima me

ni{ta {to je u vezi s njom.

Tetka [ida i njene prijateljice Ljiljana i An|elka

su se zabavljale mojom nedoumicom.

Poku{avale su da me utje{e i odobrovolje, a ja

sam mislio da niko na svijetu ne mo`e razumjeti moju

ranu.

A onda su me pustile unutra, u svijet samih knjiga,

samog.

Bio je to pravi hram. Kora~ao sam po sjajnom

parketu, a oko mene su se uzdizali zidovi od knjiga

do samog stropa. Ve}inu nisam mogao dohvatiti. Ma-

lo-pomalo po~eo sam da uzimam knjige u ruke i da

se sve vi{e ~udim. Moja uvrije|enost se istopila. Ovdje

su knjige izgledale posve druk~ije. DON QUIJOTE

nije bio onako mali, nego ~ak u dvije debele knjige i

zvao se sasvim druk~ije. BISTRI VITEZ DON QUI-

JOTE OD MANCHE. I njegov pisac je imao du`e

ime. Svoje puno ime. Isto je bilo i sa Robinsonom i

mnogim drugim knjigama. Shvatio sam da te knjige

vidim prvi put, jer tamo odakle sam pobjegao sve su

knjige bile smanjene. Mo`da je ona knjiga koju sam

tra`io slu~ajno bila zalutala i zato mi je opaka bib-

liotekarka nije htjela dati.

157

Ku}i sam se vratio s MOBY DICKOM i to je bila

prva prava knjiga o moru koju sam pro~itao, a mo`da

i prva prava knjiga u mom `ivotu. Mnoge stvari u toj

knjizi nisam razumio, stvari koje su se odnosile na

legende iz svetih knjiga, na proro~anstva i opomene,

sve ono za {to su bila potrebna prethodna znanja, ali

ni{ta od toga nije moglo omesti dje~aka koji je ve}

bio na moru, u knjizi koja {iri svoje stranice kao

jedrenjak, i to more me je mamilo i vodilo sve dalje

i dalje, i ja sam i{ao za kapetanom Ahabom i njegovim

mornarima, sa Ismailom, i{ao sam u pustolovinu, kao

{to bi dje~ak ina~e u `ivotu i{ao sa odraslima i razumio

onoliko koliko bi razumio. Ta knjiga je bila kao `ivot.

Sve je u njoj bilo jasno. Uvijek si se mogao vratiti i

upitati nekog od mornara o ~emu se zapravo radi. I

oni su odgovarali, onoliko koliko su znali, jer i mnogi

od njih nisu znali ba{ previ{e.

Otad su veliki zidovi knjiga u Odjeljenju za odrasle

postali moja tajna ku}a, moj tajni labirint, kraljevstvo

u kojem je i nemogu}e postajalo mogu}e.

Jedno od iznena|enja potom bilo je kad sam upo-

znao Williama Shakespearea. Poznavao sam njegovu

pri~u o danskom kraljevi}u i jo{ neke, iz knjige SHA-

KESPEAREOVE PRI^E, kako su ih prepri~avali

Charles i Mary Lamb. To je bilo ne{to drugo. Sad

vi{e niko ni{ta nije prepri~avao. Svako je govorio

svoje: Hamlet svojim glasom, Ofelija svojim, Rozen-

kranc i Gildestern mo`da malo u dvoglasu. A Shake-

speare je bio tu, usred sobe od knjiga i smijao se.

I moje dje~a~ke igre na ulici, poljanama i u {uma-

ma oko grada po~injale su ili se zavr{avale u stoljetnoj

{utnji ormara s knjigama. Jer ta {utnja je bila pre-

bogata. Kao ogledalo.

158

Stvari su se poslije doga|ale ovako ili onako, ali

uvijek su bile vezane uz knjige, uz njihov poseban

`ivot, uz njihov miris jer nije postojalo ni{ta {to bi

moglo uni{titi taj tajanstveni miris knjige. ^ak ni hr|a

vlage koja se upila u listove, ~ine}i ih sli~nima kas-

nojesenjim plodovima, `utim i izgu`vanim, ~ak ni

pra{ina, ~ak ni masni prsti, ~ak ni potpisi mnogih koji

su `eljeli ostati u knjizi, iz zlobe ili ljubavi, ~ak ni

zaboravljeni presovani cvijet ili ljubavno pismo koje

je slu`ilo za obilje`avanje stranica, nisu mogli isklju-

~iti taj miris, to ne{to zamamno i opominju}e u isti

tren, taj miris kakvim mo`da odi{e Tajna u onom

trenutku dok je ~upamo s podloge.

Fjodor Mihailovi~ Dostojevski zvao se ~ovjek koji

me pozvao prstom da kroz zatamnjeni prozor gledam

kako odvode jednog mladi}a u lancima na sjever, kako

ga odvode iz zlo~ina u kaznu.

Tako su se po~ele otvarati tajne, jedna za drugom.

Prona{ao bih rijetku knjigu i pro~itao je, a potom, u

pogovoru ili prevodio~evoj bilje{ki, otkrivao neke dru-

ge pisce, kao sudionike u va`nom doga|aju i istra-

`ivanje se neprekidno nastavljalo. Tako je labirint

knjiga rastao sve vi{e i vi{e, {irio se i produ`avao, a

njegovi hodnici su se ~inili nepreglednima.

Pro{ao sam Arktik i Antarktik, Sjeverni i Ju`ni

pol, zajedno sa Amundsenom i Edgar Allanom Poeom,

uranjao u bagdadske no}i i pra{ume Indije, susretao

`ivotinje za koje nisam ni znao da postoje, vra}ao se

u pe}inu gdje su lovci mamuta slikali svoje nespokojne

snove, uzletio u razrije|eno nebo naseljenog svemira.

To je bilo to. Hodnik knjiga bio je otvoren i ja sam

mogao i}i kud god sam po`elio.

Pomislio sam tad da je svaka biblioteka nalik nekoj

{umi u kojoj se svako snalazi onako kako zna i mo`e

159

i svako sebi tra`i put kroz tu pra{umu. Pra{umu ljud-

skog iskustva.

Ostala je samo jedna stvar koju sebi nisam mogao

u potpunosti objasniti.

Kod jednog engleskog pisca, u knjizi koja me je

sveg dr`ala svojim mamnim tajanstvom, odjednom

sam nai{ao na re~enicu koja mi se u~inila posve po-

znata i mnogo sam je puta u `ivotu ~uo. Tu je re~enicu

obi~avala da govori kao uzre~icu moja Majka. I u

knjizi se pojavljivala kao uzre~ica. Zamislio sam se.

I zapitao:

Zar je Charles Dickens poznavao moju Majku?

160

SAFIKADA

Ajnu{i

Na neuglednom kamenu {to podsje}a na crn sark-

ofag iz ~ije se izgnjile plo~e izvija uvis svjetlost svi-

je}a, dok vreli vosak kapa niz pravokutne bokove i

slijepljuje uz njih crni gar, jedna drhtava djevoja~ka

ruka postavlja novu svije}u, namje{ta je i gleda. Kako

se usamljuje ta njena svije}a–`elja u nestvarnom pred-

jelu rastopljenog voska. Koliko je prido{lica ovdje

stajalo prije nje i koliko }e ih jo{ do}i: djevojaka, ~ak

djevoj~ica, starih `ena i mu{karaca, vojnika, zaljub-

ljenih koji vjeruju da misle isto i osje}aju to u ~asu

dok pale svije}u. Sretali su se ponekad i oni iz busija

mr`nje, postaju}i na ovom mjestu nijemi i ravnodu{ni,

i svi koje je, makar i slu~ajno, takla ljubav.

I svi su stajali pred ovim crnim, ru`nim kamenom

koji je Safikadin grob.

Nijedna ga vlast nije okitila, nijedna vjera prisvo-

jila, ali svjetlost na njemu nikad nije zgasla.

Ni ime Safikadino, kao ni pri~a ~ije srce gluho

odbija u damarima ostarjela kamena, pod te`inom

voska koji izgara, pod pokrovom ~itavog neba `elja

i slutnji {to se preobra`avaju u razgaraju}oj svjetlosti.

Mogu li ta {utnja i dodir vatre na pragu mrtvog

kamena dozvati njeno ime, njeno lice? Mo`e li u

svijesti tih ljudi koji iz grada i daleka dolaze ovamo

da se suo~e u trenu {utnje i lahkom huju plami~ka, u

161

jednom zdru`enom, zajedni~kom trenutku, kad se mi-

sao onog koji odlazi utkiva u misao onog {to tek pali

svije}u, mo`e li progledati uistinu Safikadino oko iz

dalekog stolje}a, napu}ena usta koja bi htjela ne{to

re}i, upravo onakva ona kakva je bila u svom pos-

ljednjem trenutku? Mo`e li se jo{ jednom na takav

na~in raspoloviti dan? I nije li tako sa svakom legen-

dom? ^eznutljiva i bliska zvijezda, kao `elja, koja se

pojavljuje i tone u ogromnom, zatamnjenom, zajed-

ni~kom svodu povjerenja i prepoznavanja.

Safikadin mezar je na pola puta izme|u velike

d`amije i tvr|ave.

Tu gdje ka tvr|avi vodi prolaz kroz {im{ir, rasla

je kamena kula na kojoj je bio veliki top haberdar.

Ne{to dalje bili su sokaci, male mahale i ~ar{ija

sa stotinama }epenaka. Iznad niskih magaza izdizale

su se velike zgrade musafirhane i medrese. Tu je

negdje, igraju}i se po kamenom poplo~anoj avliji, i

vezu}i iza sjenovitih mu{ebaka, odrasla Safikada. Av-

lija je bila opasana zidom sa drvenim kapid`ikom na

sredini. Kroz kapiju je, otkako se zadjevoj~ila, izlazila

rijetko: s djevojkama do vode vrbaske da opere rublje

ili zahvati ibrik studenca i u ~ar{iju ponekad, u pratnji

majke, u zaru.

Tvr|ava je bila ogra|ena od svijeta velikim be-

demima. Skrivala je vojnike koji su nosili kremenja~e

i hand`are, timarili konje i topove. Vojnici su izjahivali

iz tvr|ave u ranu zoru ili mrklu no}, vra}ali se zak-

riveni oblakom pra{ine.

Kako su se sreli vojnik i Safikada?

Mo`da na studencu kraj Vrbasa, gdje je u dva

velika |uguma to~ila vodu?

I gdje mu je otkrila svoje lice? U ~asu kad su im

se pogledi sreli i du{e dodirnule, do{la je vijest o

162

velikoj vojni. Vojnici iz tvr|ave su se spremali za

pokret.

– Ho}e{ li me ~ekati? Ho}e{ li mi biti vjerna? –

{aptao je o~ajni~ki pred njenim prozorom, na mje-

se~ini.

Njene su o~i potamnjele iza mu{ebaka.

Sutradan je vojska krenula. Izlazili su u magli

pra{ine, u mete`u kojeg su stvarali razigrani konji i

okupljeni radoznalci. Uzvici i naredbe siktali su u

zraku kao razbijeno staklo. Safikada je istr~ala kroz

kapiju i izbezumljeno hodala me|u svim tim svijetom,

gledala je naokolo, od konjanika do konjanika, ali

njega nije vidjela. Hiljade je konja poskakivalo, ali ni

na jednom nije bio on. Da li je ve} izjahao iz grada

na svom pomamnom konju koji ga vodi u smrt. Popela

se neopa`eno na kulu, neprestano se osvr}u}i, nadaju}i

se da }e ga vidjeti, ali i posljednji konjanik ve} je

zamicao. Bli`ilo se podne.

– Bit }u ti vjerna – rekla je glasno.

Tobd`ija je ve} spustio zapaljenu baklju na otvoren

grli} topa, kad je zaprepa{ten ugledao djevojku, koja

je prislonila grudi na otvorenu cijev i obgrlila je ruka-

ma. U`asnutog, takla ga je krv, a komadi}i svile su

mu prekrili o~i.

Pri~a se da su nai{li ~ergari i sahranili je preko

puta kule, uz sam rub harema. Tu`no su pjevali i

svirali svu no}, a zatim oti{li nenadano, kako su se i

pojavili. Kao uvijek.

I to je ~itava pri~a.

U nju se uplete ponekad ime mladog askera, nje-

gova smrt u istom trenutku, izlu|eni tobd`ija, koji je

htio da ozna~i podne, roditelji koji se odri~u i ogra|uju

debelim zidovima, sva{ta, {toje{ta, koje{ta. Jedno je

posve pouzdano u toj pri~i: djevojka koja je obgrlila

163

top i njen jezivo smireni, odlu~ni pogled – kao da je

sve to san.

Sklopila je o~i, a onda ih je jo{ jednom {irom

otvorila, u trenu kad je iz metalnog `drijela isko~io

ogromni, gromoviti o~njak, a za njim plameni jezik,

i nije osjetila ni vatru ni bol, samo kako se taj dan

prepolovlja, kako se to podne {iri kao zijev u kojem

je samo ljubav... i miris... Kako je to jednostavno

raspoloviti dan i uroniti u nj!

Drhtava ruka u prohladnoj no}i jo{ uvijek ne-

sigurno naslanja {ibicu na kresivo i povla~i, a zatim

glavicu obuhva}enu plamenom prinosi svojoj svije}i,

koja po~inje da se mrda i o`ivljava. Kao da ple{e.

Svije}a je zaista kao plesa~ica iz nekog drugog

vremena.

Vatrenoj plesa~ici o~i su vedre i spokojne i djevojci

koja dr`i izgorjelo palidrvce ~ini se da je to upravo

ona i da se potpuno razumiju.

– Sestro! – {ap}e u toj no}i, koja je isuvi{e hladna,

kao i Vrbas koji se kotrlja ispod ledenog grotla mosta,

razjapljenih usta, ka mjestu gdje je do malo~as stajala.

– Hvala ti, sestro.

Suze radosnice joj kapaju na lice kao vrele kaplje

voska.

164

HODO^ASNIK

Danima je i nedjeljama putovao ]amil iz Meke u

Bosnu. Putovanje tamo, ispunjeno neizmjernom `e|u

ka toj krajnjoj ta~ki, ka mjestu gdje se kao u `i`i

prelama smisao ovozemaljskog `ivota dosegnuv{i

svoj najvi{i vid, posljednju me|u, zgusnutu kao vr{ak

igle odakle se otvara put u vrtove d`enetske, ~inilo

ga je osna`enim i hrabrim, gutao je svaku stopu hrle}i

u susret trenutku prepoznavanja, srhu spoznaje.

No, i to se zavr{ilo i on se vra}ao s nejasnim

osje}ajem razo~arenja, bosih nogu {to su mehko upa-

dale u pijesak, kao da je tonu}e a ne uznesenje bila

prava stvar koju je dotakao. Umoran, omr{avjelog

tijela i lica koje su napori putovanja produ`ili, i{ao je

sporo i bezvoljno, suho ka{ljucaju}i i vrlo se ~esto

znoje}i kao da ga je dr`ala lahka groznica.

Takav se iskrcao poslije nekoliko dana plovidbe,

jo{ slabiji (~itavo je vrijeme povra}ao) i zaputio se

odozdo, iz Hercegovine, s juga, zaputio se u rodnu

Banju Luku. Ali, dodir s bliskim zavi~ajem jo{ je vi{e

po~eo mu~iti njegovo ionako napa}eno tijelo. Odlu~io

je da se zadr`i koji dan na putu, da malo predahne i

osvje`i se. Naravno, najzgodnije mu je u tom trenutku

bilo da zano}i u Duvnu koje je bilo najbli`e. Osim

tog tamo je imao i jednog starog prijatelja, trgovca

Ivana Vran~i}a.

165

Dugo se nisu vidjeli pa je ovo bila divna prilika

da se siti narazgovaraju. U Duvno je stigao pred ve~e

i on isplati i otpusti ~ovjeka koji mu je iznajmio konje

i pratio ga, smjestiv{i prije toga stvari u svrati{te gdje

je mislio zano}iti. Namjeravao je ujutro lagahnim ho-

dom svratiti do Ivanove ku}e.

Ujutro se osje}ao veoma slabo. Mnogo slabije

nego prija{njih dana. Ne samo {to ga je uznemiravala

svirka i galama iz svrati{ta pa nije do kasno zaspao,

nego i ono {to je spavao spopala ga je groznica, kao

da je osjetila kako je tijelo isuvi{e umorno i htjelo bi

se opustiti i tako je posve nemo}no da joj se odupre.

Prozor je bio {irom otvoren i on je iz svog niskog

kreveta mogao vidjeti samo komadi} plaveti i vrh

neke lipe ~ija je sjenka iznenadno plavila odajom i

odmah nestala svaki put kad bi je blagi dah vjetra

taknuo. Na jedvite jade digao se iz kreveta i poslao

neko dijete da ka`e Ivanu o njegovom dolasku.

Za pola sata eto Ivana. Naljutio se {to nije odmah

zano}io kod njega, nego u hanu. Nije priznavao ni-

kakve razloge, ni {to je bilo kasno, ni ovo, ni ono.

Prijateljska ku}a je uvijek otvorena. Za~as je skupio

ljude i ]amilove stvari bijahu za tili ~as prenesene.

]amil, lagahno se naslanjaju}i na Ivana, ispri~avaju}i

se, po|e i, najednom, kao da mu je bilo mnogo bolje,

kao da je dah novog `ivota u{ao u njeg, ne{to zavi~ajno

{to ga je taknulo u dno du{e.

Pred vratima to je bio posve drugi ~ovjek. Ispravio

se. Onako visok bio je skoro za glavu vi{i od Ivana

(njegova mr{avost pored ve} pone{to gojaznog do-

ma}ina to je jo{ vi{e potcrtavala). Sav za~u|en pogleda

djevojku od svojih mo`da sedamnaest godina, pla-

vokosu i dubokih tamnih plavih o~iju koja ga je ne-

166

tremice i pa`ljivo gledala. Sigurno sam joj ~udan,

pomisli.

– Moja k}i Lucija, – s ponosom je predstavi Ivan.

Lucija sagnu glavu kao za pozdrav i kad je ponovo

podi`e on vidje da je pocrvenjela. Bi mu ~udno i

gotovo bi se i on zbunio da ga doma}in ve} nije uveo

u ku}u, pokazuju}i mu gdje }e spavati, obja{njavaju}i

mu sve mogu}e stvari `ustro i razdragano. ]amil je

bio pomalo rasijan i vrlo je te{ko pratio {to mu je

prijatelj govorio, ali kad se raskomoti te zbunjenosti

nestade i po{to se osvje`io hladnom vodom u|e u

odaju za goste gdje ga je doma}in ve} ~ekao, nude}i

mu duhan za motanje, duhan ~ije su niti bile kao zlatne

vilinske kose, {to je s u`ivanjem prihvatio. Samo {to

je smotao i zapalio cigaretu, otvorila su se vrata i

ugledao je prizor koji mu se u~ini najdivnijim {to je

vidio u `ivotu. Lucija je, promijeniv{i haljinu i ras-

pustiv{i kosu (sad je bila u plavoj haljini boje neba)

dr`ala u ruci poslu`avnik na kom su bila dva fild`ana

i ibrik s kahvom. Jo{ nije shvatio da je sve to na

niskom stoli}u, a nje je ve} nestalo i vrata su se

zatvorila.

Pri~ali su ]amil i Karpus Pop ({to je Ivanov nadi-

mak iz davnih dje~a~kih dana u Maloj mahali, dok se

nije odselio), pri~ali su do kasno u no}, sje}ali se

kojekakvih dragih stvari koje ~ovjeku samo u ovakvim

susretima dolaze u pamet. ]amil je ve} osje}ao lagahni

umor i zato su po{li na spavanje. Te no}i groznica se

poja~ala. ~itavo mu se tijelo treslo u znoju, pre`ivlja-

vao je najstravi~nije snove, ~itav svoj `ivot zapravo,

ali u tako ~udovi{no izlomljenim slikama, kao da ga

mra~ne sile isku{avaju. Probudio se blijed i s tamnim

podo~njacima. Jedva je ne{to pojeo. Samo {to je popio

kahvu i sjeo za jedan drveni stol u avliji. Ivan je bio

167

oti{ao da ne{to posvr{ava u gradu i obe}ao da }e se

skoro vratiti. Sjedio je tako ]amil nepomi~no, pu{e}i,

bulje}i u vrt. Gledao je kako mu na {iroki crni rukav

pada behar vi{nje ispod koje je sjedio. Najednom osjeti

da je neko pored njega. Lucija? Tako tiho je samo

ona mogla do}i.

Bila je Lucija. Pitala ga da li je za rakiju. Htio je

ve} odbiti, ali se iznenada predomisli. Gledao je kako

odlazi i vra}a se s bocom i ~a{icom. Opet je oti{la i

nestala za drvenim vratima ku}e. Otpuhnuo je behar

s rukava i nato~io.

Popio je pola boce dok se Ivan vratio. Zajedno su

zatim iskapili ostatak, do{ao je ru~ak i onda su opet

nastavili. ]amil se osje}ao razdraganim, rakija mu je

prijatno galila tijelo i obuzimala ga je vatra i znoj, ali

ovaj put druga~iji. Tako je do{lo ve~e. Ovu no} je

spavao ne{to mirnije, ali se u dva–tri navrata opet

budio, u bunilu, oznojen. Sve je na njemu bilo mokro.

Ivan se ujutro ozbiljno zabrinuo ugledav{i ga i htio

je da zove doktora, ali ]amil nije dao, izgovaraju}i

se da je preumoran i da }e to samo od sebe pro}i.

Slijede}e no}i je umro.

O~ajan, Ivan je pojurio tra`e}i najbolje hod`e. Oni

su stvarno i do{li i kazali su da tijelo moraju odnijeti

da bi ga okupali i uredili. Dopustili su Ivanu da bude

prisutan. Pripreme za ukop tekle su s vje{tinom i

prora~unato{}u koje ~esto vrije|aju, ali koje jedino

takve i mogu biti.

Lucija je ostala sama u ku}i. I ona je osjetila neki

~udan gubitak zbog ovog stranca koji joj zapravo nije

ni{ta zna~io, jer bio je to samo jedan od mnogih o~evih

prijatelja, ne{to druk~iji i to je bilo sve. Ipak, bilo je

ne{to u njegovom pogledu, u na~inu na koji je nju

168

gledao, ba{ nju, kao da se ba{ tim pogledima opra{tao

od `ivota.

U{la je u njegovu sobu. Tako joj se najednom

~udna u~inila kao da u njoj nikad prije nije bila. Nije

prepoznavala ni stari njihov ormar, koji je postojao

~ak i prije njenog ro|enja. Uz mali stol sa dvije stolice,

koji su skladno stajali na nekoliko starih, {arenih pon-

java, to je bilo sve. Obi~na soba. Da, u ormaru je bilo

ne{to njegove skromne garderobe i `uti, obi~ni sanduk,

kao vojni~ki, samo ne{to ve}i. A krevet? Krevet je

potpuno zaboravila. Tu je on spavao, znojio se u groz-

nici obuzet vatrom. Odgrnuv{i pokriva~ najedanput

je postala svjesna koliko je u odaji zagu{ljivo. Po{la

je prema prozoru, ali se zaustavila. Kroz prozorske

zavjese i vrt se u~inio ~udan, nekako poseban, za~aran.

Vratila se na krevet i sjela. U sobi je bivalo sve zagu{-

ljivije, kao da je neko nevidljiv neprestano pu{io,

odbijaju}i guste dimove omamljuju}eg mirisa. Laga-

hno joj je drhtavica pro{la ~itavim tijelom i ona se

povila naprijed, bockana jezom koju je ~inio neki prst

prolaze}i joj ki~mom od vrata nadolje. Po~ela se gr~iti

osje}aju}i jednu ruku visoko na struku, drugu na bedru.

Ruke su je po~ele sve sna`nije milovati, sva se povijala

i osje}ala kako im se predaje, kako se predaje dok je

ruke vuku pod pokriva~ u toj odaji u kojoj su se

predmeti vrlo slabo nazirali, gotovo nikako. Gr~ila se,

borila, dim ju je obavijao, po~ela je jecati, je~ati.

Uzdisala je sve vi{e, grudi su joj se, oble, netaknute,

dizale i spu{tale, po~ela je vri{tati, trgaju}i noktima

pokriva~, grizu}i ga, dok u jednom trenutku jecaj nije

postao kratak, neizmjeran trzaj, i tonula je ve} u sve

slabijem drhtaju. Jedna ~udesna, vrela suza klizila joj

je niz obraz.

169

OTVORENI PROZOR

– Opet se vje{a stari Latif! – povika neko.

Za~as se pred prizemnicu u vrtu sjuri buljuk djece,

pred prvi od tri prozora koliko je s te strane ku}e bilo.

Prozor je bio otvoren prema vrtu i sada je, kao i ~esto,

pred mno{tvom radoznalih pogleda otkrivao nutrinu

siroma{ne stara~ke sobice s jednim krevetom, pre-

svu~enim ljubi~astom ~ohom. Ostalo bija{e gotovo

goli prostor, ~ist i uredan (za to se brinula najmla|a

k}i), a na sredini se ko~operio niski stoli} s dvije

stolice. Treba jo{ spomenuti ormar s dvokrilnim vra-

tima i goblen suprotno od kreveta na kojem je bio

izvezen had`ija kraj izvora pitke vode, dok se odmara

od putovanja, a vi{e glave mu se roje zlatna slova

arapskog pisma, kao da se `ele zavu}i u lubanju. Sli~na

slova, samo crvena, bila su u kutu prozora kao plami~ci

vatre, {to poput bi~eva izbijaju iz pustinjskog pijeska

boje okera. To je bila soba u kojoj je starac `ivio.

Zajedno s njim ku}u su naseljavali o`enjeni sin i dva

zeta. Ovamo, u dogra|eni dio prizemnice, zalazili su

oni vrlo rijetko, ~ak i njihove `ene, kao da su pre}utno

brigu o ocu ostavile najmla|oj sestri, neudatoj, jer one

i tako imaju dovoljno tereta na svojim le|ima. Osim

toga starac je ve} nekoliko godina bio }udljiv i {a{av,

nekako od onog vremena kad je umrla nena. Zalazila

je, otada, samo jo{ najmla|a k}i Alma, da pospremi,

uredi i vidi da li mu {to treba.

170

U sobi nije bilo nikog.

– Prevario si nas – re~e Tufo onome {to je povi-

kao.

– Ne znam vi{e, ~uo sam sasvim dobro kako su

se sva|ali – odvrati ovaj pokunjeno.

– Ko?

– Sin i zetovi. Prvo su oni ne{to govorili kako bi

to bilo najbolje za njega, a i za njih, nije da on njima

smeta i da bi htjeli da ga se oslobode, sa~uvaj Bo`e,

ali tako je ipak najbolje. Nema mjesta, nema para.

Onda je on stra{no zapsovao i sav se zapjenio...

– Ne}ete vi mene, prazni vam ibrik! – pokazivao

je jedan, vrskaju}i, kako Latif psuje.

Nasta provala smijeha koji brzo zamuknu, iz bo-

jazni da ih on ne ~uje.

– A za{to ga onda jo{ nema?

U tom ~asu otvori{e se vrata sobice i unutra se

provu~e, sav zgrbljen, jedan izgu`vani star~i}, jedva

se dr`e}i na nogama, s bocom koja je izgledala ne-

srazmjerno velika u njegovoj osu{enoj ruci. Nekako

se dovu~e do kreveta, zalupiv{i prije toga nogom vrata

za sobom, i zavali se tako da mu glava dopola utonu

u jastuk, naslonjen na zid, a zatim objema rukama

potegnu onu bocu, zatvori o~i i po~e da pije. Pio je

strasno, mljackaju}i bezubim ustima kao malo dijete

dok si{e, a ~itavim licem mu se razlijevala neka blagost

i jo{ dugo, po{to je pustio bocu, dr`ao je o~i zatvorene

i ruke smireno polo`ene na bedrima.

Kad je ponovo otvorio o~i izgledao je sasvim druk-

~ije.

U uko~enom pogledu tinjala je zlurada pakost i

ruke su mu najednom postale `ivahnije. Lagahno se

ispravio i sad je sjedio potpuno ravno kao da se napinje

od iznenadne unutra{nje snage, ~ija je silina bila posve

171

suprotna njegovom krhkom tijelu i gotovo dje~a~ki

maloj glavi. Mrmljao je kroz stisnute zube: – Pusti

im ibrik... pusti im ibrik (to je bila njegova najja~a

psovka)... mene u stara~ki dom, mene u bolnicu, tako

oni ho}e, pa da se onda ra{ire po mome... e ne}e. Ja

}u ovo prodat' i zapalit', pa neka onda igraju. Nije

Latif hablek i duduk. U~io je i on {erijat. Mene u

ludnicu. Hoho. (Pri svakoj rije~i `estoko je tresao

glavom kao da tjera dosadne insekte i lupao se grubo

slabim rukama po koljenima). Aha. Znam ja {ta }u ja

njima. Ostavit }u sve to na hartiji. U amanet. Nek se

zna. Onda }emo vidjeti. Dobit }e ovo. (Kad to re~e

gurnu srednji prst u usta i stade ga sisati po`udno,

izvla~e}i ga svaki ~as i vi~u}i.) Ovo! Ovo!

Mali lupe`i u vrtu jedva su suzdr`ali smijeh.

Starac sko~i, po~e teturati po sobi, prema vratima,

svaki ~as pokazuju}i onaj prst uz neprestane psovke,

s neizrecivim zadovoljstvom, kao da se u tom pokretu

krije neka posebna, omamljuju}a dra` i kazna za one

tamo. Lice mu se opet iznenadno preobrazi. I tijelo

se nekako ispravilo, vi{e nije bio onako zgrbljen. Sta-

jao je tako trenutak i gledao prema prozoru.

Kad se pojavi u prozoru, derani se razbje`a{e i

poskriva{e iza drve}a ili pod oknom. Za trenutak bi

neka ~upava glava sa {iroko otvorenim crnim o~ima

izvirila iza drveta pogledavaju}i u prozor.

Povukao je izvezenu ~ipkanu zavjesu, da mu ne

smeta pogledu, iako je samo jedan njen rub bio do

prozora i dugo je gledao u vrt ~udnim pogledom kao

da }e najednom sva ona plavet u}i u njega i ozariti

ga nekako iznutra. Stajao je tako uko~en da su se

lopov~i}i ve} po~eli me{koljiti, a koljena ih zaboljela

od tvrde zemlje na kojoj su kle~ali skriveni iza drve}a.

Latif se naglo okrenu i po~e razbacivati stvari iz or-

172

mara, ne nalaze}i nikako ono {to je htio. Zastade i

lukav izraz mu taknu bore na licu (ne mogu oni od

njega sakriti, mudriji je on od njih). Iza goblena izvu~e

smotano, duga~ko, svileno u`e. Uz uzdah olak{anja

obrisa znoj sa ~ela, a zatim uhvati desnom rukom

stolicu i uputi se ka prozoru.

– Po~inje – ne izdr`a jedan od onih u vrtu.

– Zave`i! Seklemeze! Zvrkane! – kao da su se

uzrujali svi, uzbu|enje ih je osvajalo i mno{tvo je

radoznalih glava virilo iz vrta. Starac ih nije primje-

}ivao.

Polahko se popeo na stolicu i po~eo privezivati

u`e za gornji dio prozora. Vezao je brzo i spretno kao

da je to posao koji je mnogo puta obavljao. Svi su

zadr`ali dah. U prozoru se klatila om~a koju je lagahno

hvatao vjetar i, kraj nje, mala Latifova glava dok je

obavljao posljednje pripreme mrmljaju}i: – Prazni im

ibrik...

Kad je provukao glavu i malo se opustio, o~i kao

da su mu postale ve}e. Vidjela se u prozoru samo ta

glava koja je najednom postala golema, sa iskola~enim

o~ima {to su buljile u vrt obasjan plavetnilom.

– Sad }e zaplakati.

Najednom se star~eve o~i zamagli{e. S neiskaz-

ivom tugom gledao je u taj vrt i drve}e u njemu posuto

beharom. Jedna `e`ena kap iskrade mu se iz oka i

lagahno kliznu, kao da oklijeva, niz izbrazdani obraz.

– Pla~e.

Kao da je posve zaboravio na om~u, Latif izvu~e

rasijanim pokretom glavu i smjesti se na okvir prozora,

dohvativ{i lijevom rukom bocu s rakijom. Gledao je

u vrt.

173

Dje~aci, koji su shvatili da je sve zavr{eno, izmili{e

iz svojih skrovi{ta i zaklona i, smiju}i se i krevelje}i,

po~e{e pokazivati dugi nos Latifu.

– Latif stra{ljivac.

– Vidi, vidi kako se prepao...

Zar je znao da su tu, zar se nije iznenadio? Kao

da ih prvi put vidi. Potezao je pomalo iz svoje boce

i gledao u vrt.

Dje~ija graja je uzbunila i uku}ane, jer se vrata

otvori{e i jedan zet proviri unutra.

– Daj, prestani s tim, vidi{ da ti se ve} i djeca

smiju.

Zet po|e da potjera djecu iz vrta, vi~u}i `eni da

prona|e Almu i po{alje je. Dje~aci su se sami povla~ili,

dobacuju}i koje{ta, nalaze}i u tome novu igru. Vrt je

bio prazan.

Star~eve o~i bljesnu{e lukavo, kao da ih je sve

nasamario. On pri|e vratima i navu~e rezu. Dohvati

bocu i iskapi ostatak dugim gutljajem, `eljno, dogega

se do prozora i zgrabi s obje ruke om~u, namjesti je

oko vrata i nespretno sko~i u vrt, kao da bi bje`ao,

no, trgnu se u zraku, nekoliko pedalja od zemlje i osta

tako, vise}i kao smoreni pauk, u vrtu kojeg je sve vi{e

kupala plavet.

174

KRAJ JEZERA

Do jezera je bilo gotovo pola sata hoda.

[uma tamnih borova zbijala se do samog ruba

vode, do svog zatamnjenog ogledala, na ponekom

bliskom mjestu razrje|uju}i se, za~u|ena valjda pred

bistrim okom jezerskim. To je dovoljno da se kroz

borove probije duga~ak uski put, zasut iglicama, za-

magljen mirisom {to se u rano jutro lelujao kao pro-

zirna pre|a u ledenom zraku. Dolaze}i do jezera pute-

ljak nestaje kao da mu je po~etak u praskozorju, a

kraj u `ednom `drijelu vode.

Nekoliko metara od vode starac skrenu ulijevo,

te{ko di{u}i. Pramenovi prosijede kose, oro{eni zno-

jem od naporna hoda lijepili su mu se za sljepoo~nice.

Ne{to dalje je proplanak, iznenadan, kao soba s tri

zida visokih, {utljivih borova. Prostor prema jezeru

~inio se poput velikih vrata, ~udom otvorenih.

Nasukani, ogoljeli ~un uranja u mahovinu.

On sjede na rub olupine i, izvadiv{i iz d`epa prslu-

ka `u}kasti, prozirni gotovo, papir, po~e zavijati ci-

garetu. S izrazom neizmjernog u`ivanja, polagahnim,

naviknutim pokretima zaobljavao je debelu cigaretu.

Oblizav{i rub i zalijepiv{i je, stavi je u usta i dade se

u potragu za {ibicama. Jedva ih prona|e, duboko othu-

kuju}i, kao da ih je skrivao od sebe. Poslije prvog

dima, uvu~enog u dno plu}a, gdje se mije{ala du{a

duhana s vla`nom mirisavom maglom, ruka mu pose`e

175

za starinskom, naslije|enom valjda ili kupljenoj na

nekoj dra`bi, nabreklom malom ko`nom mje{inom sa

zato~enim crnim vinom.

Toplina se podatno razlijevala niz grlo, {ire}i se,

plave}i ~itavo tijelo. I sunce se zaokru`ivalo negdje

vi{e borova skupljaju}i svoje vrele kristale.

On skide svoj debeli zimski kaput i ra{iri ga po

iglicama i li{}u u nutrini olupine, a zatim se zavali,

udobno se nasloniv{i na laktove. Pokreti su mu bili

spori, odmjereni. Otpijao je gutljaj po gutljaj, odbijao

dim po dim, sa sve ve}im zadovoljstvom.

Naka{ljao se zadovoljno. Vino je bilo izvrsno. Kap

blagosti. Gotovo da bi nanovo utonuo u san iz kojeg

se svakog jutra tako nasilni~ki dizao, kao bjegunac,

ostavljaju}i more i vrad`bine no}i, ~udovi{ne slike,

ostavljaju}i obmane nepojamne njihovoj tamnoj gori,

podzemlju u kojem su zato~ene i iz kojeg nikad ne}e

izmiljeti. ^udesa pripadaju `ivotu! razmi{ljao je opi-

jen. To je pravi zanos. @ivot je ostvareni san. Sve

ostalo su tlapnje. Obmane dokolice.

Raskop~a ko{ulju i gurnuv{i ruku po~e{a se po

sijedim, oznojenim, runjavim prsima. Osje}ao je sna-

gu u tijelu i rukama i najradije bi se svukao gol i

pohrvao sa vla`nom zemljom. Jo{ jedan gutljaj vina,

tog napitka kojem se tijelo predavalo tako strasno,

kao pravoj hrani, jer, napajaju}i se, sve je vi{e slutilo

svoju pravu bit, otkrivalo tajanstva zatomnjena, budilo

minule strasti.

Tad bi se obi~no pojavljivala Olga.

Nikako nije uspijevao doku~iti otkud. Nikad. Mo`-

da je samo trepnuo, mo`da se okrenuo na drugu stranu

za trenutak, uglavnom, ona bi ve} bila tu, raspu{tene

kose, kao da je ovaj ~as ustala iz postelje, negdje tu,

u susjednoj sobi. Na sebi je imala spava}icu i preko

176

nje tamnosme|i ku}ni ogrta~, poluotvoren (drhtala je

dok se pribli`avala, sve dok je ne bi obgrlio lijevom

rukom privijaju}i je uz sebe). Osje}ao je njene obline

dok se privijala uz njegovo rame i grudi, namje{tala

glavu uz njegov vrat, skrivaju}i o~i kosom, a ~itavo

joj se nabujalo tijelo tako skladno spajalo s njegovim,

u jedan drhtaj. Uznemirene, uzbu|ene grudi, dah, sve

je odisalo njenom mlado{}u.

Olga, mrmljao je, nesvjestan uspavljuje li je ili

budi, i nju i sebe, nje`no, osloba|aju}i je ponovno

ogrta~a, spava}ice, svega, izgovaranjem te rije~i. Jo{

uvijek u polusnu, njene bi ga ruke grlile, lomne, sve

`e{}e, vrele od sna, od krvi {to se razbujavala u taj

~as bu|enja sklopljenih o~iju. Rastvorena je tkanina

spadala i podvla~ila se ispod njih, prozra~na spava}ica

nestajala sta~u}i se gotovo s maglom, mirisima {to su

im natapali tijela, vinom {to je bujalo u krvi. Sve se

preobra`avalo! ^itav predio oko njih! Otvarali su se

me|u borovima putevi kojima su kretali, spojenih

tijela, bijesna la|a dvosrukosti, sve dok ne bi napokon

usnuli, smoreni.

O~ni kapak se podigao i odmah spustio. Jedna

vrela zraka ~inila ga je te{kim. Svjetlost je strijemila

oku previ{e o{tro, previ{e bolno.

Le`ali su goli na dnu olupine.

Olga je jo{ spavala. Naslonjena na njegovu mi{icu

osmjehnula se u snu. On se zadovoljno protegnuo,

posegnuo za mje{inom i povukao dobar gutljaj. Ne-

koliko kapi polahko mu je klizilo niz bradu i vrat.

Oblizao se. Njeno je tijelo bilo tako stvarno, tako oblo,

tako podatno. Olga otvori o~i. Smije{ila se. Htjede je

poljubiti, ali ga ona odgurnu. Uzela je mje{inu. Pije

tako smije{no, sva se posula. On osjeti kako mu se

krv opet di`e. Obuhvati je rukama oko struka, ali prije

177

nego {to }e ih sklopiti ona ga sna`no gurnu i isko~i

onako gola iz nasukanog ~amca, s neobuzdanim smi-

jehom. Razdra`en i opijen, pojuri i on za njom.

Tr~ali su pored jezera.

Sunce se visoko podiglo i blag, vreo vjetar dirao

je njihova tijela {to su promicala, izbjegavaju}i tamne

sjene borova. Olga naglo zastade uz sam rub vode i

poprska ga dok se zasopljen pribli`avao. Proderao se

kao jarac kad ga hladne kapi dotako{e, zgrabio je i

zajedno s njom sru~io se u vodu, koja u {irokom mlazu

pljusnu. Izronila je zabacuju}i kosu. On se nije po-

javljivao. Postade uznemirena, i vrisnu kad je njegove

ruke povuko{e dolje. Uskoro obje glave izroni{e na

povr{ini. Njena ljutita za trenutak. Doplivala je do

obale i istr~ala tresu}i kosom, bje`ala dok nije posve

nestala u sjeni borova.

Okretao se na sve strane. Vikao je po imenu. Zalud.

Vratio se do olupine i sjeo. Njena spava}ica i ku}ni

ogrta~ bijahu nestali. Bjesnio je {to je oti{la bez poz-

drava. Zatim slegnu ramenima. Uvijek je tako odlazila.

Potegao je jo{ jedan dugi gutljaj. Prijalo mu je i ve}

spu{tenu mje{inu podignu jo{ jedanput.

Skoro }e podne. U`urbao se. Kao da bi se ne{to

u svemu moglo poremetiti.

Ku}na vrata bijahu {irom otvorena. Ve} s njih se

vidjelo da je na stolu prava mala gozba. Zavalio se

odmah u pletenu stolicu, nato~io ~a{icu i iskapio.

Trljao je ruke i upravo je htio pozvati, kad se pojavila

iz kuhinje.

Nosila je zdjelu u kojoj se pu{ila juha.

Stavila je na stol, popravila nao~ari i kosu sku-

pljenu u pun|u. Pun|a joj je izvrsno stajala.

– Gdje si dosad?

178

Nije to bilo ni pitanje, ni prijekor. Ipak, odgovarao

je, razmje{taju}i stvari po stolu, pribli`avaju}i tanjur.

– Na jezeru, u {etnji...

Izbjegavala je da ga pogleda.

S u`ivanjem je prelomio toplu poga~u, a zatim

po~eo prinositi punu `licu ukusnog jela ustima. Ona

je doista izvrsno kuhala. Gutao je zalogaje, za~injuju}i

svaki obilato salatom.

– Ti ne}e{!

– Malo kasnije. Boli me glava – rekla je. – Probu-

dila sam se kasno. Sigurno sam imala laganu groznicu.

Govore}i to starica se sva zarumenjela.

On se samo zagonetno smje{kao.

179

U DIVANHANI

Gomilaju se gusti oblaci. Goleme vrane, u ras-

takanju, za~ete u mutnim njedrima iza ~upavih vje|a,

mrke, u sporom... nedosti`no dugom nasrtaju, pre-

krivaju trbuh raspukle plaveti.

Grane {ljive pod balkonom drhte ustreptalim bi-

jelim cvatovima, slute}i ki{ni vjetar {to }e ih za koji

tren, zadr`ani tren, {ibati mokrim studenim bi~evima.

Kro{nja se zbija u sebe, naginje u stranu, kao da bi

se skrila u odaji.

Sahat–kula zbunjeno odbija svoje gluhe, metalne

~asove, nekako ba{ u vrijeme kad bi se i mujezin

trebao oglasiti.

Rascvala {ljiva, plahi behar, prosipa {iroku sjenku,

sjenku od dima, vjetar je nepovratno u pam}enje od-

nosi.

Za~u se glas s vrha sokaka:

– Put putuje Latifaga...

Bilo je doba prije poslijepodnevne kahve, kad se

tupo sjedi i bulji u daljinu, u prostore daleke. Iz ~ovjeka

izvire `udnja, penje se odnekud duboko iz njega, penje

se, do grla. Kako u suho grlo kane rakija!

I miris biv{e godine, suhog vo}a s tavana, nestao

je prosto nekako kao dim, u spirali, dra`e}i nosnice.

Odaja, raspojasana sanjarija, lelujala se u predjelu,

ome|iv{i svoje ognji{te, utihnula.

180

U ve~eri bi kaldrma pred ku}om odjekivala zvonko

pod koracima ne~ijim. Duga~ki ~ibuk izvija svoju

plavi~astu, slamaju}u ~ipku:

– Merhaba, Arifaga.

– Merhaba, ee merhaba...

Arif sjedi na {iltetu, pucka guste dimove iz krive

lule, kvasi `eljno grlo rakijom i... gleda. Pred njim

golemo ogledalo! Povija se dim oko usta, nosa, skida

mu fes s glave.

Vjetri} tjera sjenu {ljive po odaji, kupa sijedu pro-

}elavu glavu, kao da je doti~e, krijepi bistrom vodom,

nevidljivim, nepostoje}im kapima. Malo sira i bamije

prsti prebiru po sahanu komadi}em somuna, kupe}i

umak i ~itavom {akom guraju u bezuba usta. Ruka

odmah prinosi ~a{icu, usne upijaju svaku kap, rakija

je to, rakija bolan. Tako je skoro snijeg okopnio. Pro-

budio se sokak ko dijete iz ~ista sna. Propupale {ef-

telije, razbujao se behar. Tako skoro kao da je ju~er

bilo. Ju~er! Eno, jo{ se vidi stopa na vla`noj zemlji

gdje je malo ja~e ugazio u mokar snijeg. Jah! I Bajko

jo{ nije skinuo sanke sa svog fijakera. Ne tandr~u

to~kovi sokakom. Ne tr~e djeca za bijelim vilenjakom.

Neku no} do{ao Ahmet, stolar. ^itavu no} igrali

tavle. Popili malo rakije, {ta su popili, galon-dva. No}

proleti brzo. Ko {i{mi{. Kao dijete uvijek se bojao

{i{mi{a. Njegov {iljat let rasparao bi no}, a danju bi

se skrivao u ljudskoj sjenci.

– Nespokojan je ~ovjek. I kad po|e u bijeli svijet

sjenka tetura za njim, hvataju}i ga za noge – re~e

Ahmet, ispi ~a{icu i ode.

– Nespokojan je bijeli svijet – treperi ogledalo.

Prskaju glave zapu{a~a na bocama tamnog vina.

Kao osmijesi iznena|enih, zate~enih `ena. I kad naj-

vi{e vjeruje{, ne vjeruj. Nespokojna je ljubav. Kao

181

blistav, nabru{en hand`ar. Otvaraju se vrata male sobe.

Arif stoji u dovratku, podnapit. Ona ostavlja knjigu,

ska~e mu oko vrata, kao prvi put, kao posljednji. Od

kr~me do kr~me putovao, kao hodo~asnik, uspomena

ga ~ekala. Mlad, vitak, mehak kao rakija i britak kao

sablja. Kad je neko ro|en da bude sretan i nesre}a ga

voli. S kakvim je `arom, kakvom stra{}u, u`ivanjem,

ispijao svaku ~a{u, svaki gutljaj, svoj dio duga. No`em

kad bi se udario u grudi, krv bi radosno {iknula.

Svratio Ibrahim Bozo. Projurio kroz ku}u kao vje-

tar. Ne{to je brzo govorio, mahao rukama. ^udan je

Ibrahim. Prestao je i rakiju piti. Dolazi samo na kahvu.

Nikad s glave ne skida beretku, a iz d`epa vazda vadi

mali uma{}eni tefter i ne{to {vrlja po njemu tintopla-

vom olovkom, ovla`iv{i joj vrh jezikom.

Stalno pravi neke spiskove, tefter mu pun imena

i brojeva. Ide od kestena do kestena, ~ita smrtovnice

i vazda ne{to prepisuje, ra~una, prepravlja. Vidjeli su

ga kako stoji u haremu i pomno bilje`i u taj svoj tefter.

Zapisivao je re~enice koje je nedugo zatim kri`ao s

podrugljivim osmijehom, kao da im je otkrio tajnu.

– Jesam li ja bio dobar ~ovjek? – pitao bi Arifa.

Arif bi ga pogledao podnapitih, iskola~enih o~iju,

~udilo ga je ono bio, ali je {utio i samo klimao glavom:

Jah, jah...

[utio je Arif i buljio u dim {to se kolutao. No}ima

mu se privi|ao crn kurban na }upriji kako ga mami.

Imao je ~udne o~i, ne{to `ensko u njima. Mrmljao je

ljudskim glasom:

– Do|i, Arife, pre}i }emo nas dvojica...

Arif je vadio {irok no` i prinosio ga do kurbanova

grla. ]uprija je pucala, Arif se strovaljivao u crnu

provaliju, a kurban je letio iznad njega sa istim onim

182

`alosnim pogledom. Vidio bi ga kako leti na drugu

stranu kao izgubljena misao u groznici.

Ne tako davno sjedili su on i Ibrahim u Duranovoj

kafani. Sjedili uz prazne fild`ane i {utjeli. Nedostajao

je mali, svadljivi Ragib. Nedostajalo im je njegovo

vriskanje, zajedljivo dobacivanje, peckanje u kojem

se sav prepora|ao, i ~inilo se, rastao. Pusta kafana!

^udno je ka{ljao zadnjih dana, sa strahom pomisli

Ibrahim, ali ni{ta ne re~e. Tako je i bilo. Zaka{ljao se

Ragib i ni tog, niti bilo kojeg drugog dana nije do{ao

u kafanu. Ibrahim je opet ne{to prepravljao i ra~unao

u svom tefteru, Arif ispijao rakiju i odmahivao rukom.

Kao smirena voda koju brana navodi na mlin gdje

uznemirena zagrgolji, ska~e, divlja, rasprskavaju}i se

u tisu}e sitnih kapljica, iznenadno rasporene bijele

nutrine, kao jezni jaz `ivota, da bi opet nastavila svoj

smireni put, dubokim tamnozelenim pam}enjem, ne-

poro~na, ~ista voda, kvasila je glavu blago{}u, takla

oko, gdje je ujed dima izmamio suzu.

Niz sokak zatandrka ma~ak s limenkom na repu,

razjaren, izbezumljen. Za njim hrpa dje~urlije. Gala-

me, trube u vrbinu koru, bacakaju se kamenjem na

mra~nog {ejtana {to koluta zlo~ina~kim o~ima i bje`i

izme|u taraba.

@ene se sklanjaju uz vrisak.

Arif se uko~io, dim mu zastao u grudima, slu{a

urnebesnu trku {to je malo~as prestala. Sporo se mir

vra}a u odaju.

Licem ogledala u magnovenju promi~u oblaci na-

lik na galije {to {ire crna vesla. Balkon naivno podrh-

tava na prohladnoj me|i oluje i poslijepodneva.

Ruka se `urno ma{a ~a{ice. Spira ka{alj sa zate~ena

grla.

183

Nana na sred avlije stoji s mangalom, ispekla ka-

hvu, dovikuje Arifa. On se ne odaziva. Ona podi`e

malu mangalu, zalupka nanulama po kaldrmi, a zatim

usitni, basamak po basamak. Vrata odaje bijahu {irom

otvorena, ~ipkanu zavjesu povijao je vjetri}, za tre-

nutak bi nabrekla kao jedro, odaja samo {to ne zaplovi,

s nepomi~nim Arifom u sredini i za~u|uju}e svje`im,

umivenim serd`adama po zidovima. Nana zatvori vra-

ta. Dim iz krive lule `e{}e pokulja, izvijaju}i se, po-

tamnjivaju}i varku ogledala.

Arif sjedi na svom {iltetu ra{irenih, uvis podignutih

ruku, kao da su svira~i oko njega:

U zatamnjenom ogledalu, ve} je ve~e, ki{a po~inje,

otvaraju se s treskom, lome, ispadaju iz {arki vrata

kr~me, lete stolice, boce, blistaju no`evi. Sejdo raste`e

harmoniku. Arif spopade za ruku onog {to nasrnu na

nj no`em, i{~upa mu no` iz ruke i odbaci, a njega

samo gurnu, raspojasan, pijan, sretan. Neko ga iza

le|a lupi po glavi stolicom, svu mu je razbi o glavu.

Krv linu. Arif trese glavom, jedva se podi`e, tetura i

nahrupi kroz vrata posr}u}i. Hladna ki{a dotaknu mu

~elo i sitne kapi orosi{e lice i razdrljena prsa. Isprsi

se i zakora~i. Posr}e Arif sokakom, krv mu lije niz

~elo, a on pjeva, ori se sokak.

– Put putuje Latifaga...

Nana spusti mangalu. Kleknu na }ilim i tiho {anu:

Arife.

On zasta uko~en, podignutih ruku, sve dok mu

nosnice ne taknu sme|i miris kahve.

184

MO] SABLJE

Kolji

Svi su se za~udili kad je tihi i neupadljivi trgovac

suknom, iz mahale Tefterdarije, sasjekao sabljom svog

prvog susjeda. Po kazivanju o~evidaca, susjed je u

stvari do{ao da se izmiri s njim, da se izvini zbog

nekog starog nesporazuma, me|utim, ~im je uhvatio

za halku i otvorio kapid`ik, suo~io se sa suknarom

koji je stajao raskora~en i posjekao ga jednim udarcem.

Umjesto odbrane, trgovac je, pred sudijama, ispri~ao

ovo:

– Mnogi od vas me poznaju, neki ~ak od djetinj-

stva. Oni znaju da ja ni mrava ne bih bio u stanju

zgaziti. Klonio sam se oduvijek i kavge i prepirke, i

radije sam trpio i nosio uvrede u sebi, nego {to bih

poku{ao da nekom prijekom ~ovjeku doka`em svoje

pravo. To me je dosta ko{talo i u poslu. I sami znate

da sam siroma{an, da nisam uspio ni{ta da zaradim,

~ak sam izgubio veliki dio onog {to mi je od oca

ostalo. @ivim u staroj ku}i sa avlijom, sam, jer nikad

se nisam `enio. Bila je jedna dodu{e... ali to nije va`no

za vas, uostalom ona je odavno udata i izrodila je

mnogu djecu. Oru`ja sam se, tako|er, uvijek ustru-

~avao. Vi|ao sam ga, dodu{e svaki dan. Prolaze rat-

nici, ja{u askeri i zaptije, ali sve je to nekako strano

i daleko od ~ovjeka, kao da pripada nekom drugom

svijetu. Osim tupe sjekire u {upi i jednog malog no`a

185

kojim re`em kruh i jo{ pone{to, za jelo, znate, ja u

ku}i nemam ni{ta {to bi i podsje}alo na oru`je. Sve

sam vam ovo morao ispri~ati, jer mi se ~ini izuzetno

va`no, jer je ona na neki na~in morala saznati sve to.

Nije slu~ajno ba{ mene odabrala...

Prije desetak dana neko me u Bezistanu udari

rukom po ramenu. Okrenuh se i ugledah starog pri-

jatelja, kojeg godinama nisam vidio. Odrasli smo za-

jedno i bili skoro kao bra}a. Znate kako biva: `ivot

baca svakog na onu stranu koja mu nekako pripada

i, makar se to ~inilo nepravedno u prvi mah, svak se

na|e u onom bud`aku kojeg je zaista i `elio. Iskreno

sam se obradovao {to sam ga vidio. To mi je mo`da

bio jedini pravi prijatelj u `ivotu. Tek sam tad nekako

osjetio kako mi je `ivot siv, kako sam se promijenio

i prepustio rijeci ulice, bujicama sokaka, koji su me

bacali tamo–amo, zbunjenog, nesvjesnog. ^inilo mi

se da, osim mene, svi na ulici i u ~ar{iji ta~no znaju

kuda idu.

– Donio sam ti poklon – rekao je moj prijatelj.

^im sam je vidio, znao sam da je moram tebi pokloniti.

Zna{ da smo se kao dje~aci uvijek ma~evali nekim

pritkama ili drvenim sabljama. Volio si to mnogo. I

bio si dobar ma~evalac. Tada najbolji.

Oti{ao je do svog konja i skinuo duguljasti za-

ve`ljaj, zamotan u grubu tkaninu. Odmotao je i po-

kazao mi sablju.

– To je vje~iti cvijet tuare{ke pustinje – nasmi-

je{io se.

Li~ila je na tamnoljubi~asti, zakrivljeni {tap sa

pa`ljivo urezanim, utisnutim ustvari, ornamentima. U

polusjeni se ~inila kao totem, kao balzamirani iskriv-

ljeni, mr{avi patuljak ~iji `ivot nije jo{ posve zamro.

I nije to bilo drvo, nego ko`a, pa`ljivo impregnirana

186

i sto~ena u jedinstven oblik. Naglim pokretom prijatelj

je izvukao sje~ivo koje je bljesnulo. Na njemu su bili

urezani neki znakovi. Vratio je sje~ivo natrag i pru`io

mi sablju. Dr`ao sam je boja`ljivo, osje}aju}i jo{ uvi-

jek jezu koja je sporo jenjavala. Kako je samo spretno

i opasno iskliznula iz korica! Pozvao sam ga ku}i,

me|utim, njemu se jako `urilo dalje. Govorio je kako

mu je vrlo drago {to me je kona~no vidio i {to mi je

mogao li~no uru~iti poklon.

– Ti si ovdje sigurno ugledan ~ovjek – rekao je

sa sjetom – Ja, eto, bolestan od putovanja moram

dalje.

Jo{ jednom sam ga pozvao i bilo mi je drago {to

nije pristao. [ta sam mu mogao pokazati? [ta sam

mu mogao re}i? Sve bi se odmah otkrilo. Shvatio bi

da `ivim usamljen, po strani od `ivota, da me gurkaju

i gaze svi sa kojima se susretnem.

Poslije tog susreta dugo sam hodao kao oma|ijan.

Sablju sam dr`ao u lijevoj ruci, po sredini, za tanji

dio korica, koji vjerovatno slu`i da se zatakne za pojas.

Pla{io sam se da do|em ku}i. Pla{io sam se nje. Sablje.

^inilo mi se da se pretvara u svojim koricama, da se

ta ukru}ena, ~eli~na zmija unutra me{kolji i trza. Trz-

nula se! Zaista se jedanput trznula. Obuzela me drhta-

vica i uzbu|enje, ali sam ipak sigurno kora~ao. Za-

tvorena je unutra i bez mog pokreta ne mo`e se izmi-

goljiti. Promatrao sam ljude pokraj kojih sam prolazio.

Kao da su me gledali u ~udu, pomalo sa strahom. Tek

sam tad ustvari shvatio koliko su ljudi krhki. Izgledali

su zaista jadno i bespomo}no. Vratovi su im bili tako

tanki, pokreti tako pokorni, sluganski.

Kad sam zakora~io u ku}u, oblio me znoj. To nisu

bile moje misli! To je ona meni podmetnula. Sablja!

Otvorio sam sanduk i stavio je unutra, a zatim zak-

187

lju~ao katanac. Sjeo sam malo da se odmorim, ali

nisam bio spokojan. Izgledalo je da se ona unutra

podrugljivo smije, da joj silina dobuje mojim pulsom.

Vrlo sam malo spavao tih dana. Pla{io sam se. Hodao

sam uko~en, uspravan, kao mjese~ar. U potiljku sam

neprestano osje}ao njen prezrivi, lednjikavi ~eli~ni

jezik, koji mi se ruga. Sav sam se tresao, kao u groznici,

kad sam za~uo lupu na vratima i dozivanje. Prepoznao

sam glas. To je bio glas ~ovjeka koji me vi{e puta

poni`avao gdje god bih stigao, a jednom ~ak i i{ama-

rao, premda nisam bio kriv.

Ona je to iskoristila!

Ne znam kako je otvorila sanduk, kako je otklju-

~ala katanac i razbila zid sobe, ali je podatno, migoljivo

usko~ila u moju ruku, privila se uz moj dlan, u `ile,

upila se u krvotok, stegla me, zavladala ~itavim mojim

tijelom...

– Je li to ova sablja? – upitao je kadija, izvla~e}i

sablju iz tamnoljubi~astih korica.

Optu`eni, koji je bio klonuo, podi`e pogled i u

njegovim o~ima se zaledi u`as.

Nije imao snage da klimne glavom, jer je znao da

}e mu se glava stropo{tati i da }e u njegovoj krvi

gmizati i kupati se ta ~eli~na zmija, na ~ijem sje~ivu

podrhtava o{tri smijeh.

188

NESTANAK MIRZE KURJAKA

Buka pokretnog va{arskog grada jenjavala je i

gotovo se gubila u unutra{njosti kr~me. ^ovjek bujne,

sijede kose, mr{av, mi{i}av, s mno{tvom bora {to su

se, ko zna otkada, usijecale u njegovo lice, osvajaju}i

iznenadno, u neko mahmurno jutro, kao o`iljci vre-

mena, sjedio je za stolom, jednom rukom nalak}en i

zagledan u bokal s rakijom kao da zbira misli. Preko

puta njega de`mekast, }elav ~ovjek srednjih godina,

u ispranom starom odijelu, svaki ~as je rup~i}em bri-

sao ~elo, pomi~u}i, s vremena na vrijeme, {e{ir po

hladnoj, kamenoj plo~i stola. Sijedi polahko nato~i

~a{icu:

– Dopalo vam se kako vozim. Ne ~udim se. Svima

koji tu dolaze dopada se. To je dio `ivota. ^ujte, ova

muzika, ne nije bu~na kad se ~ovjek privikne na nju,

ova muzika, svi ti ringi{pili, mala streljana, da, da...

uz to ide ZID SMRTI. Nigdje ta kaca s motoristima

ne bi bolje pristajala. Vjerujte mi, nigdje. I vi mi sad

nudite bolji posao, mnogo bolji posao. Ne znam? Ne

znam. Popijte. @ivjeli. ^ujte, te{ko je sve to ne uzeti

u obzir. Osim toga, nisam ja vi{e ni tako mlad. Znam,

znam, nije to va`no, ali da vam ka`em, i jeste... znate

da jeste. Vidite, bio je tu, prije desetak godina, jedan,

zvao se... ustvari to sam kasnije saznao... Zvao se

Mirza Kurjak. Koliko je imao godina? Osamnaest?

Dvadeset? Pojma nemam. Znate, kad je do{ao sav je

189

bio nekako mutav. Tom su momku odrezali jezik,

mislio sam. Ali, motor je znao voziti. U to vrijeme ja

sam bio prvi voza~. Ne ba{ kao sad, ali najbolji. [ta

}e ovaj tu, pitao sam se. Mislim da me je mnogo

podsje}ao na mene u njegovim godinama. ZID SMR-

TI? [to je to bila zamamna stvar. Ne{to {to hrani `elje

svih derana iz ulice, ne{to tako neuhvatljivo i tajan-

stveno, `ivot u `ivotu, a izvan njega, sama granica.

Sve nas to privla~i na isti na~in zapravo. Mene. Vas.

Ove koji drhte dok gledaju kako MI vozimo. I dok

tako lu|a~ki jurimo po rebrima kace, a to je mo`da

ono najvi{e u svemu, sve se vi{e pribli`avamo svojoj

mamnoj smrti. Mamnoj! I utoliko vi{e odu{evljenja i

zanosa otkidamo od onih koji nas gledaju. A taj mo-

mak, taj Mirza Kurjak... mislim da je bio jedan od

naj~udnijih koje sam uop}e u `ivotu sreo. Do{ao je

mrk, s ne~im posebnim u o~ima, bile su tako mra~ne,

duboke a zatvorene, kao mrtve. ^im sam ga vidio

znao sam da ne}e dugo. Znao sam! Ve} prvih dana

poku{avao je napraviti stvari za koje je meni trebalo

nekoliko godina. Padao je, razbijao se, ali i napre-

dovao. Bogami, nije dugo trajalo, ne sje}am se vi{e

koliko... vrijeme je tako ~udna stvar, nije dugo potra-

jalo, a ja sam se morao zadovoljiti mjestom drugog

voza~a, tako|er i drugim mjestom na plakatima koji

su ogla{avali na{ dolazak ili prisutnost. Nisam mu bio

zavidan. U na{em poslu to je nedopustivo. Napredak

u na{em poslu zna~i pribli`avanje smrti jo{ za jedan

korak. Naravno, poginuti se mo`e uvijek i na razne

na~ine, ali, u svemu tome, postoji mjera ve}e i manje

opasnosti. Svijest o njima. Opasnosti koje se mogu

prevladati krajnjom vje{tinom i one koje su ~ista gra-

nica. Znate, kao kad krilo muhe padne na apotekarsku

vagu. Ja stvarno vi{e nisam mlad, a i onda sam bio

190

pro{ao to ludovanje radi igre ili iz nekakvog prkosa.

Me|utim, on se nije igrao. Kod njega je to bilo ne{to

vi{e, gotovo bih rekao strasnije. Kao da je morao!

Mislim da je to bila njegova sudbina. Svakim me

je danom sve vi{e iznena|ivao novim, opasnijim ok-

retima i skokovima. Naravno, to ime, koje je gotovo

boja`ljivo do{lo na plakate, po~elo je privla~iti publiku

posebnom rijetkom snagom. Ljudi su u sve ve}em

broju dolazili. Zbog njega, samo zbog njega. Bili su

to redovi! Karte su se prodavale kao lude, dostizale

ogromne svote. Da, dolazili su zbog njega, zbog njega,

ne njegove vo`nje. Dolazili su da vide kako }e pogi-

nuti, da budu prisutni u tom trenutku. Jer, morate

znati, on nije bio posebno lijep voza~. Bio je mnogo

slabiji od mene. Nije jo{ uvijek znao kako treba us-

kladiti njihanje tijela s motorom da bi to izgledalo...

razumijete. Njemu to, ustvari, nije ni bilo va`no. Sve

je nadokna|ivao ludom hrabro{}u. Kao da mu se neg-

dje `urilo. Upravo to je svemu {to je ~inio davalo

nekakvu posebnu dra`. Dra` s pe~atom smrti... Daj,

popijte. Konobar! Jo{ jedan bokal! ^ujte, njega niste

mogli kupiti. On je radio samo za ovaj ZID SMRTI,

samo za ovu kacu. Dodu{e, zara|ivao je i tu sasvim

pristojnu lovu, ali, to kao da ga nije zanimalo. Kasnije

sam saznao da je uglavnom slao majci i sestri, a one

su ga u pismima neprestano preklinjale da vi{e ne

vozi, da to nema smisla, zvale ga da se vrati i tako

to. Ne sje}am se da je ikad odgovarao na njihova

pisma. Oti{ao bi do po{te, poslao novac, ne bi se ~ak

ni potpisao...

Jednog dana do{la je njegova sestra. Ko zna kako

nas je prona{la. Bila je ~udno blijeda, gotovo kao

prozirna. Potpuno druga~ija od ovih s kojima se ve-

selimo. Znate, bila je jedna od onih djevojaka pred

191

~ijom se ljepotom ~ovjek za~udi, ali se ne usudi da

je dotakne, jer se boji da je ne bi povrijedio. Sigurno

je bila bolesna. Druga~ije ne bih mogao objasniti za{to

se on toliko trudio da joj po{alje novac. Sje}am se,

do{la je tu, plakala i molila ga da se vrati, da sve

napusti, jer od toga nikakve koristi nema, samo }e se

upropastiti. Govorila je i o nekakvoj {koli koju je

napustio, ali, mada me je zanimalo, nisam uspio ni{ta

vi{e doku~iti. U svakom slu~aju neke su mi stvari

sada bile jasnije. Ipak, nisam mogao shvatiti za{to je

toliko mrzio knjige. Sad mi je to jo{ vi{e nejasno...

bilo je davno dodu{e... Da, da... To je, mislim, bilo

prvo ve~e da nije nastupio. Prvo i jedino. Ja sam izveo

njegovu ta~ku, a on je, iz zahvalnosti, ~udno, kao da

je htio {to prije da se rije{i duga, tih dana neprestano

bio uz mene, pomagao mi ~ak u najmanjim sitnicama.

Nismo razgovarali. Ali, dobro smo se razumjeli. Po-

gre{no bi bilo re}i da sam mu bio prijatelj. On nije

imao prijatelja. ^ini mi se da ni sam sebi nije bio

blizak. Samo je strijemio nekud, pitaj zvijezde... pro-

jurio je kroz `ivot, mra~no i blistavo. Kad bi upalio

motor i kretao li~io je na preru{enog mladog viteza

me|u nama, zamazanim od ulja i s mirisom benzina

u odje}i. Tada me je bilo pomalo strah. Ne bi se to,

zapravo, moglo nazvati strahom, ustvari, bilo je ne{to

~udovi{no neuobi~ajeno {to je zra~ilo iz njega.

Piti je po~eo tek poslije sestrine posjete. Samo po

sebi to nije nikakvo ~udo. U na{em zanatu pi}e i

`enske su nu`nost, ina~e bismo vjerovatno svi do

jednog poludjeli. @enske, razumijete, ne `ena! Ipak,

kod svakog je to druga~ije. Mislim da je tad bilo jasno

da je bolest njegove sestre neizlje~iva. Mo`da je u to

vrijeme i umrla. Nije o tom govorio i do danas nisam

uspio saznati...

192

[to je bio smije{an kad se napio. To mu je sigurno

bila prva ~a{a u `ivotu. Nije podnosio pi}e, to se

vidjelo, ali ga je barbarski pio, upravo barbarski. Veli-

ku bi ~a{u iskapio u dva gutljaja. Govorio sam mu,

ali... Ni kad su `ene bile u pitanju nije i{ao s nama,

ostalima. Uvijek je sebi birao sa strane, mla|e, o~u-

vanije... samo jedanput... ha, pri~ala je kasnije ta Liz-

ika, znate zvali smo je Lizika. To mu je bilo prvi put.

Ali, dobar je, svaka ~ast, govorila je Lizika. Prvi put

pa eheej... Kad se to oslobodilo, moj brate, ne}e da

sja{i. E, dobra je bila na{a stara Lizika. Nego, ho}emo

li jo{ po jedan bokal...

Da, da... I tako je do{ao veliki va{ar u Berbiru.

Skupio se narod. Sila ljudi. Va{ar! Iznijela se tu stara

rakija! @ena, o~i da i{~a{i{! Vozimo mi, po danu, jari,

sve do ve~eri. Svjetina urla od zadovoljstva. Do|e red

na njega. Posljednja vo`nja dana, po obi~aju. Da ste

to vidjeli! To se ne mo`e opisati. To je ne{to {to se

jednom vidi u `ivotu. Poslije prvog uspona, kad se

okrenuo i pojurio naglava~ke, svi su mislili da je

gotovo, me|utim, on je, samo on je to mogao, sko~io

s motorom unazad, preko le|a, rekao bi ~ovjek da je

nemogu}e. Zavezanih o~iju! I opet! Opet! Crvena svi-

lena mahrama, vezana oko vrata, vila se kao pob-

jedni~ka zastavica. I, dok se obrtao, bivala je, ~inilo

se, sve ve}a i ve}a. Divljao je i rulao kao da mu je

te{ko unutra. Onda je, najednom, motor stao nasred

zida. Nastala je neopisiva ti{ina u kojoj se ~ulo samo

razbujavaju}e brektanje motora. Taj zastoj je mo`da

bio kratak dok okom trepne{, ali se ~inio kao prisutnost

vje~nosti. Naglo je krenuo, samo sam ja vidio podli

plami~ak ispod njega nagnutog, sa crvenom mahra-

mom {to mu je prekrivala o~i. I odjednom je taj, ve}

zapaljeni motor pojurio u svoje posljednje zavojito

193

stepeni{te i izletio kroz otvoreno grlo kace. Nastavljao

je u zraku praviti lu|a~ke kru`nice i uspinjao se sve

vi{e. Ko zna koliko je to trajalo, mo`da isto kao i let

opr`enog leptira prije nego padne. Promatra~i su bili

nijemi, ali... tek tren. Kad je motor eksplodirao u

zraku, iznad svih, nastala je strka, prestra{eni vrisci,

mo`ete i sami zamisliti.

Ne{to kasnije prona{li smo ostatke motora. Voza~a

nije bilo. NIJE GA BILO. SHVA]ATE? NIGDJE!

Da, da... sad mo`da naslu}ujete za{to ne mogu pre}i

k vama. Vidite, u ovaj moj motor ugra|eni su oni

dijelovi. [to se moglo, naravno. Hm, mislite da sam

luckast. Ne, ne. Hvala. Ne mogu. Ja tra`im Mirzu

Kurjaka, razumijete. Da, da. Lahku no}. @ivjeli. Lahku

no}.

194

GOSTOVANJE

Niko ga nije zapazio. To je bio uspjeh i on osjeti

gotovo dje~a~ko zadovoljstvo. Ipak je bilo ne{to ~ud-

no. Dolazi ovdje prvi put, uvla~i se u mali grad poput

lopova, kroz drvored kestenova gdje jesen doti~e nje-

gove nosnice, a automobil plovi kao da ponire u sje-

}anje, u zavi~ajni srh, u ne{to {to je ve} do`ivio. Tako

i treba. On dolazi tiho, a orkestar sa pompom, na-

metljivom reklamom, zvu~nim efektima u kojima ne-

prekidno, poput udara bubnjeva ritmi~ki odzvanja nje-

govo ime. Ostavio je automobil u blizini zgrade s

natpisom Hotel i umije{ao se me|u prolaznike. Hla-

doviti drvoredi, stara ~ar{ija, divlja rijeka koja ulaze}i

u grad posustaje, sve te slike s kojima se suo~ava u

zbilji, a koje poznaje smanjene ili izvitoperene sa

fotografija i iz televizijskih inserata. Bio je sretan,

me|u nepoznatim ljudima, kora~ao je i disao duboko

kao da je sam taj zrak ne{to {to ga spasava od pred-

stoje}ih zamornih snimanja, od razgovora sa novi-

narima, od kratkotrajnih, usiljenih ljubavnih dodira.

A kestenovi su ne{tedimice bili oblijepljeni smrtovni-

cama. Nizale su se slike i imena, u visini ljudskih

o~iju, obvijeni oko stabala sa utisnutim trncima rajs-

negli, izblijedjeli i po`utjeli ili tugaljivo na~eti mrlja-

ma svje`e {tamparske boje. Ljudi koji su do malo~as

bili `ivi nastavljali su da se upijaju u svoja {etali{ta,

gr~evito se opiru}i i{~eznu}u, kao da `ele da potraju

195

jo{ koji trenutak u zraku ovog grada ili da zaostanu,

ko zna dokad. Smrt je samo egoizam. Postojimo ono-

liko koliko postojimo u drugima. Usporavao je korak

i zagledao smrtovnice. Lica i imena za koja vam se

~ini da ste ih ve} negdje vidjeli. Na ulicama tolikih

gradova u kojima je bio. U svakodnevnoj gu`vi veli-

kog grada u kojem `ivi. Samo na jednom mjestu ne:

u malehnom selu u kojem je ro|en. Namr{tio se, stao

i popravio nao~ale. Neko od ovih ljudi bi ga mogao

prepoznati. I vi{e. Prozreti njegovu misao. Otkriti pod-

smje{ljivim pogledom to malo mjesto u njegovoj du{i,

to mjesto koje je mrzio, kojeg se bojao, od kojeg je

bje`ao. Mjesto ~ije je ime toliko puta zatajio. A najve}i

broj njegovih pjesama govorio je o zavi~aju. Slavili

su ga, plakali s njim, pili, razbijali ~a{e, kupovali

stotine hiljada njegovih plo~a i kaseta toliki nepoznati

ljudi, ra{trkani po ~itavoj Evropi, {oferi koji uklju~uju

muziku u autobusima, oni koji sjede zbijeni u malim

kr~mama a `eljeli bi po}i negdje, svi su nalazili u tim

grubim stihovima gotovo proro~ku snagu. Jedna nje-

gova pjesma bila je pre{utno zabranjena. Ta `estoka,

bolna, hrapava melodija natjerala je radnika iz Kölna

da podigne ruku na sebe, a zatim je uslijedilo gotovo

orgijasti~ko, ritualno ponavljanje tog ~ina ili bolnih

samoranjavanja u kr~mama gdje piju radnici s Juga,

osobito iz Bosne, dok pjesma nije izba~ena iz d`ubok-

sova i iz kasetofona. Na radiju se ve} nakon prvog

samoubojstva vi{e nije mogla ~uti. A ni on je, iz

pijeteta, nije vi{e pjevao na koncertima. Ustvari, ~inilo

mu se, na svakom koncertu je bio neki mali prostor

{utnje, kao zabranjeni prostor koji se iznenada otvara

i koji jednako osje}aju i publika i on, najdalja ta~ka

do koje su zajedno do{li i ustuknuli. Jednostavno,

izme|u dvije pjesme najednom bi mu nedostajale ri-

196

je~i, za{utio bi da se pribere, da ne zamuca i tad bi

pre{u}ena pjesma po~ela odjekivati u njemu. Boja`-

ljivo je jednom pogledao lica u publici, ona koja su

mu bila najbli`a i pro~itao na njima da osje}aju isto.

Sa smrtovnice ga je gledao ~ovjek koji je tako|er

imao zatamnjene nao~ale. To mu se u~inilo ~udnovato,

gotovo bolno nametljivo. I, kao nekom snagom pri-

vu~en, pri{ao je. Smrtovnica je bila svje`a, jo{ se

osje}ao miris {tamparske boje. ^ovjek na fotografiji

bio je njegovih godina i vrlo sli~an. To lice ga je

gledalo kao iz malehnog magi~nog stakla {to svaki

izraz preobra`ava u podrugljivi smijeh. Donja usna

mu je po~ela drhtati i osjetio je malaksalost kao da

kap po kap ista~e krv u staklenu posudu, ~im je po~eo

prepoznavati slova ispod fotografije. Pisalo je njegovo

ime i prezime. ^ak i nadimak. Buljio je u ta slova i

onda, u trenu, otkrio malu nepravilnost, razliku koja

je zapravo bila spasenje. Ime je bilo isto, ali prezime

se druk~ije zavr{avalo: kod ovog nesretnika na -i}, a

njegovo na -ovi}. Odahnuo je, ali zakratko, jer je

misao opet, poput nespretnog terzijana, takla neku

`icu koja je zabrujala opasno. Njegovo ime i prezime

bili su toliko ~esti, ali nadimak? Nadimak koji je

postao njegov za{titni znak. Nikad ne}e zaboraviti

kako ga je dobio. Momci su igrali karte na obali i

izgovarali neke magi~ne rije~i. Ponovio je mahinalno

jednu od tih rije~i, pogre{no i u vulkanu smijeha koji

je nastao stekao svoje `ivotno ime: Os. Reuf Os. To

je bio rijedak nadimak i mladi} sa smrtovnice te{ko

da ga je mogao ste}i druk~ije nego zbog sli~nosti s

njim.

Pridr`ao se za drvo. Podrhtavao je i pomislio kako

mora popiti neko pi}e. Ustvari nekoliko zaredom. A

ipak, dosje}ao se da to ne smije. U vidno polje je

197

usko~io ljekar, smije{an, nimalo odrje{it, ali ipak

uvjerljiv. Nastavi{ li tako, uskoro }e ti aplaudirati

samo zadovoljni neprijatelji. Mnogo je pio nekad.

Naro~ito nakon prvih uspjeha. Toliko mnogo da je

sve do{lo u pitanje. Zadr`ao se na samom rubu.

Ponovno je pa`ljivo pro~itao smrtovnicu. Potom

se okrenuo i kao neko ko `uri na sastanak u{ao u prvu

kr~mu na koju je nai{ao. Od pi}a mu se malo zavrtjelo

u glavi, ali je poru~ivao i ispijao dalje, poku{avaju}i

da potisne somnabulne slike: skromni ~inovnik se

utiskuje u njegov plakat i istiskuje njega, potom ista

scena na drugom plakatu, i dalje, sve dok pjeva~ sam

ne po~ne iskakati sa plakata i pani~no bje`ati. Gdje?

Kamo vodi ovaj put kojim ide pomalo teturaju}i?

Zar nije upitao starca, zagledanog u onu istu smr-

tovnicu, koji ga je izbezumljeno pogledao i, polu-

otvorenih usta, ne mogav{i izgovoriti ni rije~, pokazao

mu put uzdignutom rukom. Put za groblje.

Kora~ao je naglo, sve br`e, i izbio, puteljkom

izme|u borova, pred otvorena vrata groblja na ~ijem

se jednom dijelu vidjela dosta velika skupina ljudi,

raspore|enih u nepravilan krug oko iskopanog groba.

Pribli`avao se tajom, u uzaludnoj nadi da ne}e biti

primije}en. Ve} je mogao da vidi porodicu, ~ovjeka

koji je govorio. Tu je zastao i naglo se okrenuo. Iza

njega je, a da to nije ni osjetio, kora~ala djevojka.

Zastala je i ona, klimnula mu glavom i nasmije{ila

se. Bar tako mu se u~inilo.

@ena uz grob je zaplakala. Tek sad se moglo vidjeti

da stiska dje~a~i}a. Mali{an nije mogao skriti ne{to

nalik na osmijeh. U~estvovao je u ne~em neobi~nom

i odgovarao ~udnim, zaumnim smije{kom. Kao {to to

uvijek djeca ~ine.

198

– Njih dvoje se nikad nisu voljeli. Mo`da samo

na po~etku. Dok nisu shvatili – {aptala je djevojka

Reufu na uho.

Njeno lice iz blizine podsjeti ga na lice `ene s

kojom je nedavno definitivno raskinuo. Na lice biv{e

miss s jednog od biv{ih konkursa za najljep{u. Na

lice biv{e ljubavnice.

Ipak, djelovalo je to lice nekako neobi~no, gotovo

uzbu|uju}e, gotovo kao onda kad ga je prvi put vidio.

Pokop je bio zavr{en. Izi{li su me|u prvima na

put. On i djevojka. Ljudi su pristizali, dostizali ih.

Zagledali su djevojku. Bilo joj je neprijatno. Skoro je

potr~ala. Tako se bar u~inilo Reufu. Uzela ga je ispod

ruke, sasvim spontano i njemu se u~inilo da ga je

povela. Ko zna gdje?

– On te je obo`avao – rekla je.

Tek tad je shvatio da ga ona zaista poznaje. Vi{e

se nije mogao skrivati. On je taj koji jeste. On je

zapravo ~ovjek koji je malo~as pokopan. Ustao je iz

groba i sa svojom ljubavnicom kre}e u njen stan. Prvi

put tako slobodno i neoptere}eno. Pred o~ima svih tih

ljudi. ^udno, ali to je jedina stvar koju mogu u~initi

za njega, pomisli Reuf.

Put je bio dug i obilovao tolikim doga|ajima, ali

ipak se prenuo kad je u{ao u mali stan, trenutak nakon

{to se Leta (znao je ve} i njeno ime) izmigoljila ispod

njegove ruke kojom joj je obgrlio rame i otklju~ala

vrata. Ostao je iza njih duboki, hladoviti drvored sa

ogromnim smrtovnicama, neukusno vriskavim od dre-

~avih boja, ostao je trag sa nekim spomenikom, gdje

mu je Leta ne{to govorila i pokazivala, pri~ala je, da,

i on je govorio, ~ak je bio i razdragan, ~ini mu se,

sve do lifta koji se potom uspinjao uz {kripu i nenor-

199

malno bu~no zastao, rastvaraju}i se u polumra~ni pros-

tor stubi{ta.

Stan je bio mali, ali nekako ljupko namje{ten,

ispunjen i komotan istovremeno, kao da se i ~ovjek

smanjivao u njemu. Na no}nom stoli}u knjiga. D`epno

izdanje Maupassantovih pri~a. Iz knjige viri fotogra-

fija kojom Leta obilje`ava stranice. Snimljena je po-

laroidom na nekom jezeru. Reuf vidje sebe u kupa}im

ga}icama kako grli Letu na ~ijoj se potamnjeloj puti

`ari crveni bikini. Smiju se. Iza njih je motel. Vjero-

vatno ih je snimio neki prijatelj. Mo`da ~ovjek kojeg

su slu~ajno sreli? Gledao je u fotografiju i razmi{ljao

o tome, posve nepotrebno, posve usporeno, dotaknut

prazninom. Fotografija na knjizi pri~a. [ta mo`e

umjetnost pripovijedanja? Ona koja nas obmanjuje

istinom. Da. Umjetnost nas obmanjuje istinom. I to

je to. I to je sve.

Kroz tijelo mu prostruja jeza od hladne vode. Kao

da se prisjetio kako je ujutro, samo {to je zbacio topli

pokriva~, sko~io u vodu. Prenerazio se od hladno}e,

a potom onako mokar, kao {tene, dr{}u}i, iskapio

veliku ~a{u rakije i uvukao se u krevet.

Vratio je fotografiju i knjigu na mjesto. Leta je

stajala uza nj i ispitiva~ki ga gledala. Zagrlio ju je i

po~eo divlje ljubiti, a ona se gr~evito privila, skrivaju}i

lice, tako da je pomislio kako mo`da pla~e, `ena koja

je toliko dugo ~ekala i ~ije su ga usne pekle poput

ugljevlja.

Nikad nije tako duboko zakora~io u osloba|aju}u

~e`nju, kao te no}i, u nepoznatom gradu, sa `enom

koju je vidio prvi put u svom `ivotu. A mnogo ih je

bilo dotad. Poku{avao je da se sjeti i nije uspijevao.

Kao da je u svemu postojala neka gre{ka, neka su

vrata bila zaklju~ana, neka se no} selila iz grada na

200

jugu u sjevernja~ki hotel, zavijan snijegom. Zar to

nije bio dio putovanja, dio posteljine, namje{taja tih

hotelskih soba.

Leta je stajala gola uz prozor i virila kroz raz-

maknutu zavjesu na ulicu. Svitalo je.

– Ima{ ~udesno tijelo – zadivljeno joj je rekao,

ali ona se nije ni pomjerila.

Spustio je ruku do gramofona i vidio da je na

njemu ve} jedna plo~a. Njegova. Posljednja. Odustao

je od `elje da uklju~i gramofon.

– On ti se samo jednom pribli`io – rekla je ne

okre}u}i se.

– Zaista se ne sje}am.

– Sad se ve} pomalo osje}ao kao krivac. Nije ni

javio da je stigao. Neke stvari su ju~er sigurno morali

otkazati. A ve~eras je koncert. Valjda }e shvatiti. Si-

gurno su primijetili njegova kola pred hotelom. Sna-

lazili su se oni, uostalom, i u mnogo gorim situacijama

koje im je znao prirediti.

– Sjetit }e{ se. – Leta se okrenula i zapalila ci-

garetu. – Napisao je za tebe pjesmu Moj `ivot.

Za trenutak mu pred o~ima bljesnu velika sala

Orfeusa i ogroman ekran na kojem je Reuf Osmovi}

Os pjevao kre}u}i se iza samog sebe, usporenijim

pokretima, kao da vu~e vrijeme poput pla{ta.

Nasmijao se. To {to je rekla Leta o~ito je bio

nesporazum. Pjesmu Moj `ivot napisao je njegov kom-

pozitor.

– Ne, ne, stihovi su njegovi. Jednostavno ih je

prodao tvom kompozitoru. Za stotinjak hiljada. Sje-

}am se kad je donio taj novac i kako smo ga tro{ili

iste ve~eri u hotelu. Ono {to nismo popili dao je za

bak{i{. Kao da je `elio da ne ostane ni dinar od tog

novca.

201

– Kakav pokvarenjak!

– Ko?

– Moj kompozitor. Koliko li je samo anonimnih

ljudi iza njegova imena...

Ono {to nikad nije slutio po~elo mu je plaviti

svijest. Otkako se uzdigao u svjetlima estrade, sve su

njegove pjesme bile po narud`bi. Tekstopisci su pisali

pjesme o njegovom `ivotu, skrivaju}i u pomalo iro-

ni~ne i podrugljive rime svoj odnos prema njemu,

svoju zavist, ~ak i prezir. Ipak, on je pjevao te pjesme

s takvom `estinom i uvjerenjem da je premo{}avao,

potiskivao ironiju, dovodio banalne stihove do sirove,

divlja~ke gotovo izvornosti i nagonio one koji su ga

slu{ali u patos, ludilo, dert. Pjevao je sebe, svoj `ivot,

svoje nesporazume sa svijetom, ali ih je ipak pjevao

po narud`bi, ~ak i po narud`bi nekog nepoznatog

~ovjeka koji je `ivio u dalekom, malom, zaborav-

ljenom gradu i koji je nosio njegovo ime.

Izvukao se iz kreveta i po~eo obla~iti. Koliko puta

je to ~inio. A sad su mu pokreti najednom postali

spori. Kao da nije `elio oti}i iz ove sobe, a znao je

da mora, da to i Leta `eli.

Nato~io je sebi ~a{u pi}a i iskapio. Nije mu prijalo.

Nije se osje}ao dobro. Pomislio je ~ak da ima tem-

peraturu, ali mu se ~inilo nekako slabi}ki da to prizna

Leti. Ona je i dalje sjedila gola, smireno pu{ila i nijemo

ga promatrala.

– Moram i}i – rekao je.

– Znam.

– Vratit }u se – hrapavo je promrmljao nakon

duge {utnje, kao da se stidi toga {to govori.

Ona je odre~no klimala glavom i otpuhnula dim

negdje prema tavanici.

– Ho}u. Zaista – poku{ao je da bude uvjerljiv.

202

Ustala je i opet stala uz prozor. On je {utio, poku-

{avao svezati pertle na cipelama, {to je izgledalo glupo,

jer je {utnja postajala sve nelagodnija. Pomislio je

kako joj mora pri}i i zagrliti je, uvjeriti da }e se zaista

vratiti. On to `eli, on to zaista `eli, ako je ikad i{ta

`elio u svom `ivotu, onda je to tô.

– Nemoj – presjekla ga je kao da je znala {ta

misli.

[utnja je najednom postala predmet, odlo`ena

knjiga pokraj kreveta, ne{to potpuno prirodno u maloj

sobi u kojoj su samo dvije stvari bile strane: Leta i

on. Ili samo on.

Zastao je na vratima i pozvao je po imenu. Okre-

nula se. O~ekivala je to.

– Ho}e{ li...

– Ho}u li do}i ve~eras?

– Da. Mislio sam...

– Ne znam.

Lice joj je bilo ozbiljno i tu`no, a njeno golo tijelo,

zamamno, bezumno do malo~as, bilo je sad tako hlad-

no i bolno daleko.

Izi{ao je u polumra~no stubi{te, pro{ao pokraj vra-

ta lifta, i zaronio u zavojiti svijet kojim se ponire ka

izlazu. U prljavu svjetlost jutra zakora~io je kao pi-

janac, kao bolesnik koji jo{ uvijek nema dovoljno

snage. Kro~io je u jutro, a ~inilo mu se da uranja u

sumrak.

Hodao je potpuno stranim dijelom grada. Nije se

mogao sjetiti da je ju~er ovuda pro{ao.

Taj bijedni mali ~ovjek, taj crvuljak koji se u

potpunosti identificirao s njim. [ta je `elio time po-

sti}i? Nije li zapravo bio lud? To bi doktori nepobitno

utvrdili. Samo da su izvr{ili uobi~ajene psihijatrijske

pretrage. Ali u ovom gradi}u to vjerovatno niko nije

203

primje}ivao. Za{to bi i primijetio. To je bilo ~ak sim-

pati~no. ^ovjek je `ivio svoj `ivot. I `ivio ga je posve

kao njegov glasoviti imenjak. Reuf Os osjeti izne-

nadnu nje`nost prema tom malom ~ovjeku, malom

gradu u kojem se doga|ala repriza. Zbiljska replika

njegova `ivota.

Sumnja se vra}ala poput vala. Ne{to nije bilo u

redu u svemu tome. Postojala je gre{ka. Taj je po-

navljao njegov `ivot, potpuno, ali bio je li{en onog

najva`nijeg. Bio je li{en slave, svijetle}ih farova re-

flektora, intervjua, velikih putovanja, prijema, novca.

A ipak je bio on. Ipak se zvao i bio Reuf Os. Kako

je to mogu}e? I nije u to ulagao vi{e snage nego {to

mu je bilo potrebno za brijanje. Nije se pripremao,

vje`bao, nije se iscrpljivao. Bila je to prednost. Imao

je kona~ni sukus njegova `ivota, a nije za to ~inio

ni{ta. Reuf je s nevjericom zastao nasred ulice.

Za{to je zapravo umro. Nije li umro upravo u

onom trenutku kad je saznao da }e on doputovati?

Mo`da bi do{ao na njegov koncert? To je bilo

ne{to {to nije mogao izbje}i. Ko zna je li ikad bio na

nekom njegovom koncertu? A na ve~era{njem, u ovom

malom gradu, {ta bi se dogodilo? Da li bi bio ushi}en

ili pora`en?

Taj ~ovjek, taj mali, anonimni provincijalac ga je

zapravo prezirao. @ivio je njegov `ivot samo da bi se

uvjerio kako je dosada kraljica svijeta. Bio je toliko

nadmo}an. Me|utim, kad se pribli`io trenutak ko-

na~nog suo~enja, u njemu se ne{to poremetilo. Mo`da

se ~ak i upla{io. Nije se pla{io za sebe. Upla{io se za

njega. Za njegov ugled. Kako }e se predstaviti nje-

govim sugra|anima. Svi su oni ~uli za pjeva~a, ali

poznavali su samo njegovo drugo lice, drugi glas,

drugu narav. Sve je to imalo svoje pokri}e u bulevar-

204

skim revijama. A sad je on pred njima trebao pjevati.

Pred njima i pred njim. Pokazati sve svoje umije}e

kao pred ogledalom. Kao pred vladarom. Na isti na~in

na koji je ovaj navijao njegove plo~e dok je vodio

ljubav s Letom. Dok je pjevao njegove pjesme uz

staru gitaru. Podsmje{ljivo mo~da ponekad, kariki-

raju}i? On je bio njegovo sredstvo, ne cilj.

Reuf zatetura. Padao je okrenut velikoj, drvenoj

ogradi na kojoj su bile plakate. Poku{avao ih je do-

hvatiti rukama, to lice koje je toliko puta gledao u

ogledalu, poku{avao se zadr`ati, grebao je noktima

kao da mu `eli skinuti nao~ale, ali tonuo je sve dublje

i dublje, u ponor koji se otvarao, kroz no} koja je

mra~ila tako naglo kao da je nanosi pje{~ana oluja ili

rekviziteri u studiju koji prolijevaju kante vode imi-

tiraju}i pljusak. Jedna stravi~na misao, poput sablje

sa sje~ivom munje, zari se u njegovu drhte}u lubanju

iz koje izviri meso bijele lubenice s milionima gri-

miznih sjemenki {to se razletje{e kao iskrice. Ostao

je samo varljivi treptaj kristala {to su doticali oko.

Reufu se primicala tamna slika i kuljao je unutarnji

glas kojeg nije mogao zaustaviti. ON NIJE UMRO.

JEDNOSTAVNO JE I[^EZAO. Pri~injao mu se de-

moni~ni smijeh sli~nog ~ovjeka. ZNAO JE DA ]U

GA JA ZAMIJENITI. Re~enica se umno`avala i lelu-

jala kao nevidljive pahulje mraka. Padala je no}.

Padali su komadi}i crne, mehke, ljepljive tkanine,

prianjali uza nj, i nekakva velika ruka iznad njega

koja je preko plakata lijepila svjetlucave, bijele trake

na kojima su se vi{e naslu}ivala nego {to su se vidjela

krupna, crna slova ODGO\ENO ZBOG SMRTNOG

SLU^AJA.

205

ZNOJ

Sjeo je na klupu ispred starog hotela i zapalio. Bio

je to zaista star hotel. Puzavica se pela uz njegove

zidove, gutala mu bokove i pretvarala ga u neodvojivi

dio {ume. Nije li to ona ista puzavica, zapitao se? Bila

je na nekim mjestima nalik zlatnim listovima, a na

drugim posve rumena, kao da je `eljela iskapiti dokraja

svoj gutljaj svjetlosti i jare, prije nego potamni i uroni

u zagasitohladni mir {ume. Nije li to ona ista puzavica?

Toliko je vremena pro{lo otkako je posljednji put

bio ovdje, a svega se sje}ao tako jasno, prepoznavao

je ~ak i to li{}e koje je prisno {u{talo. Ipak, bio je

uznemiren. Bacio je cigaretu i zgazio je vr{kom cipele.

To nije bila samo}a koju je o~ekivao. Prokazan ~ovjek

daleko je od spokojne samo}e. A on se osje}ao upravo

tako: prokazan i prevaren. Bio je ljut {to nije dobio

sobu koju je tra`io. Sobu ~iji je broj tako jasno za-

pamtio. A zar nije bilo ~udo {to je hotel jo{ uvijek na

ovom istom mjestu, {to postoji i on, i {uma, i ljekovite

podzemne vode, i mali potok u {umi, i drve}e, i puza-

vica koja se sje}a svega. Razgovarao je s njom tako

jasno da je ponovno osjetio onaj potmuli bol. Biv{a

rana se pokrenula. Ili se pokrenula odavno, jo{ od

trenutka kad je prvi put osjetio tu besmislenu `elju

da se vrati na ovo mjesto, da prespava u onoj istoj

sobi, zaboravljaju}i na opominju}e primjere svih onih

206

koji su htjeli da se vrate u mladost ili bar da do`ive

ponovno ne{to {to pripada biv{em.

Mjesto je bilo polupusto. Ne{to dalje bio je izgra-

|en veliki hotel s bazenom i kupkama, s nekoliko

restoran-sala i brojnim sportskim terenima. @ivot se

preselio tamo. Dodu{e, jo{ nije bila sezona i ovaj stari

hotel sigurno nije ostavljen slu~ajno. On ima dobar

polo`aj, dosta soba, a mo`da i svoje vjerne goste.

Ljude kao {to je on. Nije li sve ovo ostalo netaknuto

samo zbog njega? Ili mu se pri~injava? Privid je to

iz kojeg ni~e ova gorka, hripaju}a bol u prsima.

Njegova soba je bila zauzeta. Kod toliko drugih

soba. Recepcioner se nasmije{io i rekao da je u sobi

jedna `ena. Soba je dvokrevetna, ali ona je tra`ila

upravo nju. Do{la je prekju~er. Ne, ne zna koliko

namjerava ostati. ^ini se da ta go{}a nije prvi put

ovdje. ^im ne{to sazna, recepcioner }e ga obavijestiti.

Da, ponudit }e joj apartman. ^im gospo|a ustane.

^udi se da jo{ nije izi{la. Klju~ je kod nje.

Jo{ nije ustala. Odlu~io je da sa~eka. I sjedio je

sad na ovoj klupi, gledao u puzavicu, puzavicu koja

se splela oko prozora. Jedan od prozora imao je na-

vu~ene zavjese. Ni{ta se iza njih nije moglo naslutiti.

A to je bio taj prozor. I to je bilo ono {to ga je ~inilo

jo{ vi{e nespokojnim. Najednom se, kristalno jasno,

kao da reproducira toliko puta vi|eni film, sjetio onog

dalekog dana kad se prvi put vratio ovamo. Vratio.

To je prava rije~. Ovaj mladi recepcioner tad mo`da

nije bio ni ro|en. Doputovao je tad iznebuha, bo-

ja`ljivo naizgled, ali suspregnut strastima. Njegova

`ena nije ni slutila gdje je. Bilo je iznenadno i za njega

samog. Pravo morno otkrivenje. Uzeo je tu sobu (a

bila je isto tako jesen kao i tri godine ranije) i sa

zazorom u{ao u nju. Ni{ta zapravo nije dotakao. Stvari

207

su stajale na podu, neraspremljene, a on se bacio na

krevet, odjeven. Sklopio je o~i, ali nije mogao ni

trenuti. Donio je u sobu vino i svu no} je pio. Pio i

pu{io. U{ao je u kupatilo, gledao u prsak sitnih kapi

{to su mu doticale lice i kosu, ali se nije svla~io. Nije

se usudio. Kao da je u toj sobi bilo ne{to, {to je

nepovratno izgubio, ali {to jo{ uvijek mo`e naslutiti.

Ako u~ini samo jedan nespretan pokret, i{~eznut }e i

ta slutnja. U jednom ~asu san je bio ja~i od njega.

Probudio se upla{en. Vjerovao je da je sve kona~no

izgubljeno, da je ponor sna progutao tananu ranu sje-

}anja. Na satu je bilo pro{lo jedva nekoliko minuta.

Ali kakvih! Te{kih. Tjeskobnim. [to mu se sve nije

slu~ilo u glavi u tim trenucima. Nije vi{e bio siguran

je li to bilo neko olovno sje}anje ili san. Njeno tijelo

blistalo je u polumraku sobe ozareno nekom opojnom

svjetlo{}u. Jedino joj nije vidio lice. Ali svakog ~asa

se mogla okrenuti. Kroz vinom zasi}enu jesenju no}

bolno se probio do njegovih nosnica miris puti. Zar

je mogu}e da neke stvari ostaju tako duboko urezane

u nama? Zar je mogu}e da i samo tijelo pamti? Tad

je prvi put osjetio ono neobi~no, tajanstveno nespo-

kojstvo, koje ga je pratilo i protiv kog je ~itav `ivot

ratovao pi}em, ljubavlju, besplodnim radom. [to dalje

od uspomena. [to dalje. Gurnuo je glavu pod slavinu

u lavabou i dugo se umivao. Jo{ nije bilo posve svanulo

kad je otputovao. Za njim je ostao samo razroga~eni

pogled bunovnog recepcionera. Sve ostalo je ponio

sa sobom.

I sad je opet tu. Nakon toliko godina.

I sve je nalik onom vremenu. I iznutra. Mo`da

zato {to to ~ovjek `eli. Boja zidova u hodniku je

pone{to druk~ija, vjerojatno i u sobama, ali to su nu`na

208

kre~enja i moleraj. Razmje{taj je ostao gotovo posve

isti, bez obzira na vidljivo renoviranje.

Nekad se, sad se sje}a, s jedne strane uspinjalo

stotinjak metara {umskim putem, a sad je tu prolazila

asfaltna traka i ulazila je maltene na otvorena vrata u

sam hotel. Zato je okolna {uma netaknuta. Ista onakva.

Mamno je zavla~iti se u nju i udisati gusti med boro-

vine.

Kao nekad.

A njegove godine su prolazile kao niz pe~enih

}urki usmr}enih pucnjevima ~epova iz pjenu{avih vi-

na.

@ena (ta dobra du{a kojoj je toliko trpnje zadao,

ne shva}aju}i ni sam za{to) vehnula je uz njega. Njihov

sin je rastao. Mno`ile su se i druge `ene. Vedre i

skaredne, mno`ila su se putovanja, tajne ve~ere, mno-

`ile su se kratke strasti i gomilali sati njegova `ivota,

a da nikad nije doista postao svjestan da je to on, da

se to doga|a njemu. Tako je bilo i kad mu je `ena

umrla. Okrivljavao je sebe za njenu smrt, mo`da i

previ{e, nepravedno i surovo se ka`njavao. Mo`da

zato {to nije osjetio onaj istinski bol za njom, onaj

koji ljudi ljubavlju vezani uz svoje `ene uistinu osje-

}aju. Suo~io se s tom mi{lju, s tom prazninom u sebi

i ona ga je pogodila poput ledena sje~iva. Sve mu se

tad u~inilo zamorno i besmisleno i ni{ta mu nije bilo

tako jasno kao to da je on krivac za sve.

A sin je ve} narastao. @ivio je u gradu nedaleko

od lje~ili{ta. Po~eo je studirati, a potom se zaposlio.

Nije mu vi{e trebao o~ev novac, niti bilo {ta drugo.

To je mo`da i razlog {to je on sada ovdje. Do{ao je

u posjetu sinu, ostao dan-dva, a onda ga je neo~ekivano

naselila takva praznina, i tjeskoba, da se jedva, uz

ogromne napore, uspijevao odhrvati. Sin mu se zaista

209

iskreno obradovao, ali je ve} nakon prvog dana primi-

jetio da se s ocem ne{to ~udno doga|a. Pomislio je

da je to umor od puta, ali vrijeme taj umor nije od-

nosilo, nego ga je jo{ i pove}avalo. Upoznao je i

sinovljevu djevojku, ljepu{kastu i lahkoumnu, kakvom

mu se u~inila. Pomislio je kako bi sinu svakako trebao

re}i da se ne o`eni s njom, ali se uskoro predomislio.

Osje}ao se kao posljednja osoba na svijetu koja bi

imala pravo da svom sinu dijeli savjete. I djevojka je

osjetila da se svom budu}em svekru ne dopada osobito,

pa se po~ela instinktivno braniti. Tako je uskoro primi-

jetio da njegova prisutnost mladi}u i djevojci sve vi{e

smeta i odlu~io se na odlazak. Sin ga je odgovarao,

osje}ao se krivim, a otac ga je razuvjeravao i govorio

mu o starom drvetu ~ije se korijenje te{ko pomjera i

ne mo`e se presa|ivati i zato se on naprosto mora

vratiti ku}i.

Po{ao je, i tek tad, kad se oprostio sa sinom i

budu}om snahom, tek tad mu je palo na pamet ovo

mjesto. Pomislio je kako ga ni{ta ne ko{ta da svrati.

I uskoro je bio tu, pred ulaznim vratima hotela koja

su se otvorila pred njim kao nezarasla rana.

Ponovno je zapalio cigaretu. @elio je onu istu sobu.

Zaista je `elio. Pro{lo je toliko vremena, ali neka

golicavotjeskobna radoznalost napinjala je njegove

misli, njegovu slutnju. Zar je bilo mogu}e poslije

svega jo{ ne{to prona}i? Nije li to samo jedan od

nerazmr{enih ~vorova, kakvih je toliko u godinama

{to su minule, jedan mali, izvirjeli bol nedovr{enosti.

I {ta bi mogao zate}i u toj sobi osim svoje feti{isti~ke

razjarenosti. Zar nije sve svejedno? Zar nije sve besmi-

sleno?

Mogao je da ode.

Ili ostane.

210

Nije se pomjerao s mjesta.

Uostalom, {ta bi i rekao toj babi kad bi je sreo.

Koji bi razlog naveo da mu ustupi sobu koju je i ona

izri~ito zahtijevala. Ta soba je bila zaista dobra. Sun-

~ana. S lijepim pogledom. A reumati~na baba jo{ pati

od ko zna kakvih fobija i ko zna {ta sve lije~i u ovom

lje~ili{tu, u njegovim kupkama. Ustao je i neodlu~no

se zaputio kroz vrata hotela ka recepciji. Prije nego

{to je bilo {ta uspio izgovoriti, recepcioner mu je

ljubazno rekao da je go{}a iz sobe silazila i da ne

putuje, nego ostaje u ovom hotelu i da ni pod koju

cijenu ne}e nikome ustupiti svoju sobu. Doru~kovala

je i vratila se gore.

Ovo ga je dokraja iznerviralo i rasrdilo. Sada je

gotovo bio siguran da ne}e ostati. Nijedna druga soba

ne dolazi u obzir, uhvati sebe kako se dere, u mislima,

poput dje~aka. [ta sebi umi{lja ta baba. Ponovno je

sjeo na onu istu klupu i ponovno zapalio cigaretu. Sa

zadovoljstvom je primijetio da mu ovaj put prija. Po-

digao je pogled prema prozoru. Obuzimao ga je davni,

ledeni gnjev. Tamo se ne{to doga|alo. Zavjesa je bila

lahko odgurnuta i neko je stajao iza nje. Roletne su

bile potpuno podignute, prozor ~ak otvoren, ali `enska

figura iza zavjese vi{e se naslu}ivala nego {to se mogla

vidjeti. U ~asu on pomisli da je to ona i probode ga

iznad grudnog ko{a, ali mu se ve} u sljede}em trenutku

ta misao u~ini tako glupa, da je gotovo posko~io i

po~eo se smijati naglas poput lu|aka. [ta bi tra`ila

ona u toj sobi?

A {ta tra`i on?

Sad je ve} bio potpuno siguran da mrzi i sobu i

osobu u njoj. Zar nije to sve li~ilo na kafez u zoolo{kom

vrtu? Prolazne sobe. Tako ljudi misle. Prolazne sobe

za prolazne ljubavnike. Prolazne sobe koje ostaju.

211

Ljubavnici koji nestaju. Kad crna pantera krepa, u

svome mo}nom zadahu, ~inovnici zoolo{kog vrta na-

stoje da nabave drugu. Kafez nikad ne smije biti pra-

zan. Sve je to tako dobro znala (u o~ima joj se vidjelo)

`ena na recepciji koja ih je do~ekala onog jesenjeg

poslijepodneva. Nikad je vi{e nije vidio. Je li to bila

recepcionerka samo za jednu sezonu? Ili samo za njih?

Jer, ni njih dvoje se vi{e nisu vidjeli.

Sje}aju li se svi tajnog kafeza u kom su vjerovali

da su nevidljivi? A kafez je i {uma, kafez je i sag od

mahovine i mrtva li{}a, kafez je i no} koja poput

lijepka sklapa o~ne kapke i otvara vid. Ili je ova soba

ne{to sasvim drugo. Mjesto gdje se mogu dogoditi

najstrasnije i najstra{nije stvari. Mjesto na kojem se

mogu dogoditi zlo~in, ljubav, mjesto na kojem se

svijet mo`e promijeniti. I `ivot. Mjesto koje je dragalo

i razbujavalo jednu stranu njihova magnetizma, a pri-

gu{ivalo drugu, onu koja je prsnula u bijes, u bol, u

nesporazum, istog ~asa kad su se razdvojili, tijelo od

tijela.

U godinama koje su nailazile nije `elio da i{ta

sazna o njoj. Ili je vjerovao da to ne `eli. Odselio je

u drugi grad, po~eo `ivjeti. Ona tako|er. On se o`enio,

ona se udala. Ubrzo se razvela. Kad je saznao za to,

kako je samo likovao. ^itav taj dan bio je radostan,

opijao se i {utio o svojoj tajni. Ali to nije dugo trajalo.

Ona se ponovno udala. Otad ga vi{e ni{ta nije zani-

malo, ni o sebi, ni o `eni, ni o sinu, ~ak ni o njoj.

Igrao je karte, ru{io kegle deset puta mjese~no, na

staroj kuglani, gdje je i ispijao krigle piva. Deset puta

dvanaest mjeseci, to je sto i dvadeset kuglanja. Koliko

je to pogo|enih i rasprsnutih dana nalik na kegle za

sve ove godine. I to je to. I to je sve.

212

A sad sjedi tu, na klupi ispred starog hotela i drhti

od bijesa, gledaju}i nejasnu figuru iza zavjese. A ako

je to zaista ona?

Osoba iza zavjese gledala je pravo u njega. U to

vi{e nije moglo biti sumnje. Zagrcnuo se od dima koji

je nekontrolirano duboko povukao. Mo`da me je pre-

poznala i ~eka, pomislio je. Onaj bol mu se ponovno

javi. Ostario sam i previ{e pu{im (kao da mu je to

govorio neko drugi). Naglo je ustao i vratio se na

recepciju.

– Ho}ete li mi re}i ime `ene koja je u sobi? –

upitao je glasom koji je podrhtavao.

Recepcioner mu je za~udo odmah rekao i on je

ostao skamenjen, osje}aju}i se glupo, dok su ga pre-

plavljala razli~ita uzbu|enja. Bila je ona. I upisala se

pod svojim djevoja~kim prezimenom.

Osjetio je slabost i naslonio se na pult. @elio je

ne{to re}i tom de~ku sa recepcije koji je poluupla{eno

buljio u nj, morao bi odmah ne{to re}i, u~initi, a ne

samo tako glupo stajati, stajati kao stari, islu`eni konj

{to posr}e uz brdo.

Njena nagota mu sijevnu pred o~ima i u prsima

ga zapara jo{ ja~e. Recepcioner mu je ponudio ~a{u

vode. Odbio je, zahvalno, ali odlu~no. @e| koja mu

je pekla grlo bila je prijatna, bila je nagovje{taj, po-

sjetilac iz biv{eg doba.

Dugo se uspinjao uz stepenice, osje}aju}i kako

mu koljena drhte. Prigu{ivao je dah, a u grudima mu

se nagomilavala napetost koja je samo ~ekala da prsne.

Pokucao je na vrata. Za~uo je neki glas, ali nije

ni{ta shvatio, niti je uo~io boju glasa, prepoznao, u~i-

nilo mu se da ~uje ne{to sasvim drugo, ne{to iz pam-

}enja, {to pr`i kao mo`dinasta zmija. Kao u snu, pri-

tisnuo je kvaku, otvorio vrata i u{ao. Ona je stajala

213

uz sam prozor, a zavjesa iza nje bila je navu~ena i

roletne su bile spu{tene. Nije je dobro vidio u polu-

mraku.

Pri{ao je i poku{ao da je uhvati za ruku. Pro{la

su stolje}a dok su im se prsti isprepleli. Nikad se u

`ivotu nije osje}ao nespretnije. Ona je bila obu~ena

u neki komplet svijetle boje. ^ak je imala i {e{ir na

glavi. @elio je da joj vidi lice, ali nije smio da od{krine

zavjesu. Tek tad je postao svjestan da jo{ nisu izgo-

vorili ni rije~, da se ne usu|uju, da je mo`da nikad

ne}e ni izgovoriti. Nije bio siguran smije{i li se ona

ili joj je lice tu`no. Poku{ao je nespretno da je zagrli

i njena je glava te{ko pala na njegovo rame, a tijelo

joj se pripilo uz njegovo. Osje}ao je njenu te`inu,

mo}niju i obliju nego nekad, i to ga je ~udilo. Pomislio

je da su se sve protekle, propu{tene godine prilijepile

uz njih. Nije li se `udnja tako {titila. Ne ispu{taju}i

njen struk iz lijeve ruke, desnom ju je milovao po

le|ima, uz ki~mu, zatim oblikovao za trenutak njeno

rame (taj goli bijesni bol iz prapomr~ine) i, miluju}i

joj vrat, poku{ao da uplete svoje drhte}e prste u njenu

kosu. [e{ir je pao na pod, a prsti su se zapleli me|u

ukosnice {to su jedva dr`ale na okupu bujne pra-

menove kose. Nije bio svjestan da i njeni prsti `itko

uranjaju u njegovu kosu. Po~eo je da joj otkop~ava

jaknu, kao da se ~udi. Prepoznavao ju je, bila je ista,

samo nabrekla od `udnje i ~ekanja.

Nje`no i sporo, miluju}i je samo ovla{, pla{e}i se

da je ne stegne previ{e ~vrsto i ne potone odmah u

njene obline koje su ga mamile znanim mirisom puti,

{to ga je srkao pijan s njenog ramena, grudi, skidao

je s nje komad po komad odje}e i tkanina je padala

na pod, dodiruju}i se s njegovim ba~enim kaputom,

ko{uljom, zgu`vanim hla~ama. Njegove te{ke cipele

214

i njene visoke {tikle, zapazio je to u magnovenju,

blago su se gurkale me|usobno.

Bili su goli, goli kao nekad, posve goli u toj sobi

i kle~ali su sad ve} na krevetu, jedno nasuprot dru-

gome, dr`e}i se ~vrsto za ruke i ne usu|uju}i se da

se pribli`e, kao da je ledena zmija izme|u njih, ne{to

tanko, tanano, {to boli. U sobi je bilo zagu{ljivo, is-

punjena je bila mirisima koji su mogli doprijeti od

bilo kud, `estokim, te{kim, ~ulnim mirisima.

Osjetio je `elju i mo}nog biv{eg mladi}a kako se

budi u njemu. Ona je te{ko disala. Iznenada ga obuze

stid, neka mje{avina `alosti, nemo}i i neiskazive `ud-

nje koja se saplitala kao podzemna bujica pred zaka-

tan~enim izvorom.

Lahor je lagahno od{krinuo pritvoreni prozor i

svjetlost se kriomice provukla u sobu. Tajnovita, siva

svjetlost. Njene zrele, malo opu{tene dojke uzdrhtale

su. Njene o~i u kojima je vi{e osje}ao, nego {to je

prepoznavao vlastiti strah. Strah? Zar nije ta ~udna

rije~ prostrujala sijedim vlasima na njegovim prsima?

Gledali su se.

Sje}ali su se.

Onda je najednom osjetio kako mu se tijelo napinje

i kako mu te{ke gra{ke znoja izbijaju na ~elu, kako

se sve pore otvaraju i ve} mu se ~itavo tijelo kupa u

znoju, kako su mu dlanovi toliko vla`ni da vi{e ne

mo`e dr`ati njene prste, koji su isto tako bili u goloj

vodi. Sjedili su tako i gledali, dok su im se tijela

blistala od vlage i sitnih kapljica {to su neprestano

izbijale, sjedili su usred potopa, kao da se prvi put

vide. Njena {minka se rastakala i bje`ala sa lica u

naviru}im kapljama.

215

SALON GLUHONIJEMIH KROJA^ICA

Tanka, bijela, nje`na Barka zastade na vratima,

zbunjena za trenutak, dr`e}i u ruci zamotuljak sa tka-

ninom, pred polumrakom odaje s puno tkanine i konca,

drvenih modela, kalupa, {iva}ih ma{ina, ostalih koje-

{tarija. Stajala je tako, u otvorenim vratima, obasjana

svjetlo{}u, dok se vrata sama ne zatvori{e. Na stolici

za mu{terije sjedila je neka starica, jedva se naziru}i

u polumraku. Pu{ila je i ~inilo se da dim izvire iz

bezbroj bora na njenom licu, provla~e}i se kroz puko-

tine, naseljavaju}i mozak, nos, usta, izlaze}i i kroz

o~i. Barka upali svjetlo i stade pred staricu koja jo{

nijednim gestom nije pokazivala {ta `eli, samo je

ispitiva~ki gledala i bezobrazno puhala dim Barki u

lice. Na njoj je bio neki uma{}eni mantil ispod kog

se nazirala zakrpana siva haljina. Starica ugasi cigaretu

i po~e ne{to usporeno govoriti. Barka joj je ~itala sa

usana. Starica je htjela haljinu. Haljinu za sebe. Barka

je slegnula ramenima i uskoro su njih dvije preko-

pavale razli~ite crte`e i nacrte, gledale modele, biraju}i

koji bi najvi{e odgovarao starici, ali ona je na sve

samo odmahivala glavom. Gledaju}i neke proljetne

modele starica je po~ela praviti nepristojne pokrete,

raskre~ivala se, onako suha, dok su joj haljina i mantil

lepr{ali kao kod stra{ila na kojeg je pala zgrbljena

le{inarska pti~urina s povijenim kljunom, stari~inim

nosom. S neiskazivim je zadovoljstvom starica gledala

sve mogu}e modele i slike, prevr}u}i listove ~asopisa,

216

a njeni komentari tijelom postajali su sve bje{nji i

razvratniji. Napokon zastade na jednoj stranici i, uda-

raju}i suhim ko{}atim prstom u jedan model, zasmija

se, pu{taju}i istovremeno neke grlene glasove iz sebe,

kao da je upravo ~ula neodoljivu {alu. Barku vi{e ni{ta

nije ~udilo. Upla{ena pomalo, rumena u licu, jedva je

do~ekala da se starica odlu~i i nestane. I doista, starica

se najednom uznemiri, baci zgu`vani plasti~ni zamo-

tuljak s kovanim novcem na stol i po|e izlazu. Nije

dopustila da joj Barka uzme mjeru, samo je rukom

pokazala na model i broj. Barka se ~udila, ali nije

mogla ni{ta da objasni, samo je bespomo}no stajala

i gledala kako starica nestaje iza staklenih vrata, kao

da se istopila. Ko zna koliko bi tamo stajala s onim

modnim ~asopisom u ruci da ne do|o{e Marija i Zulfija

sa u papir zamotanim }evap}i}ima i, kad sve tri ob-

jedova{e, posao krenu svojim uobi~ajenim tokom. U

radnji su uglavnom bile samo njih tri, mada je mjesta

bilo za vi{e djevojaka. One su i dolazile, ~ak vrlo

~esto, ali isto tako brzo bi i oti{le. Barka je radila

godinu dana, a Marija i Zulfija mnogo, mnogo du`e.

Na trenutak je svratio {ef. On je pio u obli`njem

buffetu i ponekad bi do{ao da ih obi|e. U radnji bi

se zadr`avao du`e samo onih dana kad je bilo mnogo

mu{terija, mnogo narud`bi, a to se redovno de{avalo

uz praznike i kojekakve druge veselice. Marija i Zulfija

su ~esto odlazile s njim, kolima, nekad i obje zajedno.

Sa {efom bi po{ao i neki njegov poznanik i to bi

katkad potrajalo i ~itavu no}, pa bi ih {ef dovezao

kolima na posao, jednu ulicu dalje dodu{e, da se ne

bi primijetilo. Njih dvije bi se vra}ale vesele s tih

izleta, cerekale bi se, gestikulirale ne{to jedna drugoj

i padale po stolu od smijeha i hinjenog stida, zabijaju}i

glavu u ruke.

217

^im je do{la, {ef je bacio oko na Barku. Odvodio

ju je iza paravana da joj ne{to poka`e, zvao je da ide

s njim, tobo`e nekim hitnim poslom, ali stvar nikako

nije kretala. Kad ju je poku{ao poljubiti iza paravana,

ogrebala ga je i ugrizla za ruku. Jedne no}i, kad je

ostala sama u radnji, nudio se da je odveze kolima.

Nije htjela. Uzaludna su bila sva prenemaganja, uvje-

ravanja. Na kraju je ostavio kola i po{ao s njom pje{ice

da joj poka`e kako nema nikakvih zlih namjera. No,

u mra~noj uli~ici blizu ku}e nije se mogao suzdr`ati

i, ~vrsto je rukom dr`e}i za kosu, a drugom joj od-

mi~u}i ruke, uspio je da je poljubi. Kad ponosno

odmaknu glavu, `ele}i da pogleda svoje djelo, svoj

naj-vjerovatniji novi uspjeh, dobi takav {amar da mu

se zavrti u glavi. Dok je do{ao sebi ona je ve} otr~ala.

Ovaj ga je doga|aj razbjesnio i u~inio nespokojnim.

Po~eo je blijediti i piti jo{ `e{}e. Sve se vi{e uvjeravao

da je zapravo zaljubljen u Barku i da bez nje ne mo`e

biti ni trenutka. I stvari u radnji su se promijenile.

Marija joj je po~ela praviti kojekakve neprilike. Po-

na{ala se kao odba~ena ljubavnica, koja to taji, ali se

ipak vje{to sveti svojoj protivnici. Zulfija se smijala

i jednoj i drugoj. Sve je to ona davno do`ivjela.

[ef je bio blijed i o~igledno malo pripit. Pro{etao

je po radnji s rukama na le|ima. Pro{ao je nekoliko

puta, svaki put prilaze}i sve bli`e Barki, kao da smi{lja

{ta bi rekao. Marija mu je pokazivala neku narud`bu,

ali on je nije udostojio pa`nje. Samo je klimnuo gla-

vom. Nervozno {etaju}i, on najednom zastade i ispru`i

ruku prema Barki, izgovaraju}i njeno ime. Istog trena

primijeti da sve tri djevojke pomno prate dalji razvoj

doga|aja posve zaboravljaju}i na posao. Ujede se za

usnu, odmahnu rukom i, mrmljaju}i ne{to sebi u nje-

dra, izi|e napolje, jako zalupiv{i vratima. Barka je

218

stajala blijeda, s makazama u ruci. Marija je gledala

zarumenjelih obraza ~as u vrata, ~as u nju, a Zulfija

je sve to sa strane pratila podsmje{ljivim pogledom.

Marija ljutito gurnu drveni kroja~ki model sa `enskim

zimskim kaputom koji pade s treskom. Drhte}i od

nemo}nog bijesa, ona savi glavu me|u ruke i zaplaka.

Zulfija ugleda i na Barkinom licu jednu suzu. To je

bilo dovoljno da se po~ne neobuzdano smijati. [to je

Marija vi{e ridala, to je njen smijeh bivao bu~niji i

raspojasaniji. Barka na brzinu pokupi svoje stvari i

izjuri van. Samo {to je izi{la na vrata, suze joj gruhnu{e

svom silinom. Ona izvadi rup~i} i zadr`a ga nekoliko

trenutaka na licu, a zatim `urno krenu ku}i. Ve} se

mra~ilo. Bilo je najljep{e doba godine u B. Lipe su

mirisale na sve strane. Pred malim kr~mama sjedili

su mladi}i i starci, ispijali svoje pi}e, uz pjesmu i

razgovor. U vrtu gostionice na uglu njene ulice sjedili

su uglavnom ljudi iz tog kraja i kartali. Dobacivali su

~esto neukusne i nepristojne stvari. Ona se nije okre-

tala, nije gledala, ali je to vrlo dobro osje}ala. Doista,

Barka je bila ~est predmet razgovora pred gostioni-

com.

– Sevap je to bolan povaliti – rekao je jedanput

Kadir, preko opu{ka, kojeg je stalno `valio me|u us-

nama, zastav{i za trenutak u dijeljenju karata. – Sevap!

Svi su razgovori zavr{avali otprilike tako. Barka

je i nehotice ubrzavala korak, prolaze}i, kao da se

pla{ila rije~i koje su padale za njom, gluhe, nejasne,

prijete}e. Najradosnija je bila kad bi se zavukla u

svoju podstanarsku sobicu, legla u krevet i navukla

prekriva~ do nosa. Ispod prekriva~a bi joj virile samo

prepla{ene o~i. Ni na {to nije mislila.

U jednom trenutku joj se u~inilo da }e zaplakati,

tijelo joj je uzdrhtalo, po~ela se sva tresti, vri{tati,

219

skotrljala se s kreveta na pod i tu se trzala u gr~evima

koji su joj potresali ~itavo tijelo.

Osje}ala je samo prazninu i neku nevidljivu nit

mo}i koja je gospodarila njome. Olak{anje je bilo

nalik na smrt i neosjetno je zaspala.

Za~udila se kad je ustala. Napolju je bilo divno

jutro i do radnje je prosto doskakutala. Marija i Zulfija

su upitno gledale u nju, prate}i joj svaki pokret kao

da se ne{to vrlo zna~ajno dogodilo. Na njenom stolu

stajala je zamotana bijela svila i jedna ceduljica na

kojoj je bilo na{krabano U PETAK 17. UNAPRIJED

HVALA.

Barka je jo{ razmi{ljala ~ija je mogla biti poruka,

kad Zulfija zgrabi onu svilu, koja se ra{iri, i obmota

je oko sebe, dostojanstvenog izgleda, kao nevjesta.

Ogromnu kapu navukla je na glavu, padala joj je na

o~i, tako da je stalno tresla glavom, nastoje}i da to

bude {to otmjenije. Marija je imala ulogu kavalira.

Prilazila je Zulfiji, elegantno je ljubila u ruku i zatim

su se, ruku pod ruku, {etale do vrata gdje su pravile

nagli okret i uko~enih lica pribli`avale se Barki. Barka

ih je gledala u ~udu. Zastav{i ba{ pred Barkom, pravile

su se kao da slu{aju mati~ara. Marija je stavljala Zulfiji

prsten na ruku i zatim su se zagrlile kao u prvom

bra~nom poljupcu. Potom su se obje, lica jo{ uvijek

u zanosu, okrenule prema Barki, a onda im se najed-

nom, kao po uvje`banom igrokazu, lice zgr~ilo u gro-

zne grimase, po~ele su skakati i urlati. Zulfija je zgra-

bila neku metlu i jahala na njoj plaze}i jezik na sve

strane. Marija je dahtala i teturala po prostoriji, mrda-

ju}i u kratkim zamasima bokovima, a zatim su opet

skakale, vukle Barku na sve strane, urlale od smijeha

kao opsjednute, kao da su demoni u{li u njih. Barka

220

nije mogla suzdr`ati smijeh i smijala se, pu{taju}i da

je njih dvije vuku.

U taj mah ugleda{e staricu. Stajala je u radnji, kod

vrata, kao da je izrasla iz neke rupe. Tri djevojke se

skameni{e. Stari~ino lice je bilo ljutito i ona u nekoliko

odsje~nih koraka pri|e Barki, uze onu ceduljicu sa

stola i podnese joj pod nos. Kad je izi{la, njih tri se

vrati{e svaka svome poslu izbjegavaju}i da se po-

gledaju.

S mukom i naporom Barka po~e krojiti stari~inu

vjen~anicu.

[ta }e njoj uop}e vjen~anica? I otkud joj novac?

Sigurno je prosjakinja. Vjerovatno je sve isprosila. I

sad novac daje za vjen~anicu. Da se ne}e predomisliti?

Alkoholi~arka. Sva je bazdila na rakiju. Nije va`no,

vjen~anica je lijepa, uzet }e je neko drugi. Mo`da i

ona sama. Ta joj je veli~ina odgovarala. U`asnu se

od te pomisli. Najednom je u toj bijeloj svili vidjela

ne{to gadno, odvratno, bijela se tkanina razlijevala u

njenim rukama kao neka ljigava, ljepljiva smjesa.

Otrovna je pomisli Barka i trgnu ruke kao opr`ena.

Odmakla se korak i sjela na stolicu. Iznenada joj je

bilo jako lo{e. Morala je sjesti. Gledala je u bijelu

svilu, koja se razlijevala preko stola i izgledala tako

nedu`no, tako naivno. Ba{ sam glupa, uskliknu u sebi,

kad joj se misli vrati{e na stol i svilu. Pogleda svoje

ruke i nasmije{i se. Bijele, s dugim prstima. Kao dva

labudova vrata, sijevnu joj u svijesti. I zaplovi. Jadna

starica. Mo`da je htjela imati tu vjen~anicu da bi je

poklonila nekom koga jako voli. Ili je, naprosto, htela

imati za sebe, ~uvati, kao uspomenu na neke biv{e

dane, na svoju mladost. Mo`da je bila lijepa kao dje-

vojka. I {ta? Zaru~nik joj je umro i otada ona `ivi

ovako ne mogav{i shvatiti da je `ivot pro{ao, da je

221

sve zavr{eno, jer vi{e nema njega, njega koji je bio

jedini. Stisnu joj se u grlu, skoro da joj poteko{e suze.

Ba{ sam glupa, pomisli i s nekom posebnom nje`no{}u

i blago{}u nastavi krojiti vjen~anicu za staru pijanu

prosjakinju.

Digla se tek kad su je le|a zaboljela od dugog

sjedenja. Provirila je kroz vrata na Sahat-kulu. Bilo

je kasno. Davno je ve} trebala zatvoriti. Gledala je

haljinu. Nekako joj se ba{ radilo na njoj. Mogla je

toliko tog u~initi ve~eras. Ipak, oti{la je ku}i. Sutra

ju je ~ekao i drugi posao. Nije ni primijetila kad je

pre{la put do ku}e. Bila je ushi}ena, ~inilo joj se da

je ovo prvi pravi posao koji radi otkako je do{la u

radnju. Nije ni slutila koliko je zapravo bila umorna.

Zaspala je odmah.

U groznici, u propuklinama snovi|enja rasla je

bijela svila koja je mehko plazila, obvijala ~itav gradi},

uvla~ila se u odaje, krevete. Ljudi su se osmjehivali

u snu na plahtama od bijele svile, pokriveni jorganima

svilenim. Svila se odmotavala u beskraj, kao bijeli

drum kojim je lebdjela i Barka, ne osje}aju}i svoje

tijelo, samo o~i, o~i koje su sudjelovale u odmotavanju

bjeline, svilenosti, kroz magnovenja, sve br`e. Najed-

nom je pala. Vrisnula bi, ali oko nje je sve bilo nekako

neobi~no. Na malom trgu okretali su se ringi{pili.

Oficiri su se {etali sa gospo|ama (ili gospo|icama?)

ispod ruku. Djeca su jurila prolaze}i kroz tisu}u i

jedan zakon igre. Za jednim {ankom mno{tvo je trbo-

nja s u`ivanjem ispijalo goleme krigle hladnog piva.

Najednom je stala. ^udno. Ali nije se za~udila. U

susret joj je dolazio neobi~an par. Mu{karac je bio

{ef, bri`ljivo raspore|enih ono malo dlaka {to je imao

na glavi, sa srebrenim lancem na prsluku i neprestano

se osmjehivao na svoju gospu, staru prosjakinju, ~u-

222

desno umivenu, u bijeloj vjen~anici i bijelim san-

dalama s visokim potpeticama i s jednim malim ru`i-

~astim suncobranom kojim je stalno vrtjela. Pro|o{e

kraj Barke i ne primijeti{e je. Htjela je da ih pozdravi,

da im ~estita, ali se upla{i da bi sve pokvarila. Stajala

je tako i gledala, raduju}i se zajedno s njima. Oni

zastado{e i zagrli{e se. Jesu li se i poljubili? Ru`i~asti

suncobran je sakrio tajnu, kao u starim, pristojnim

filmovima.

Kad je otvorila prozor, prvo {to je vidjela bio je

crn ma~ak na plotu. Stajao je nakostrije{en i neodlu-

~an. Upiljio je zelene o~i u nju dok se ~e{ljala i onda

oti{ao lijeno, jedva se pokrenuv{i. ^udno je bilo jutro.

Ulica nekako posebno ozarena, kao da je svjetlost

sipila s neba kroz sito. Nekoliko koraka prije trga

nai|e mali Hajrudin s punom glinenom ~inijom cik-

lama i ponudi joj, dr`e}i ~iniju s obje ruke. Ona se

razveseli. Uze buketi} i plati. Hajrudin stegnu nov~i}

u ruci i krenu, ali zastade, vrati se i dade joj jo{ jedan

buketi}. Barka opet posegnu rukom u d`ep, ali on

odbi i otr~a niz ulicu za ne{to starijom djevoj~icom

sa ciklamama.

Pred d`amijom Barka vidje staru prosjakinju. Dr-

`ala je ispru`enu ruku i ne{to bajala. Rijetko bi joj

dali. Bar se tako ~inilo.

Danas je petak sinu Barki i ona pojuri u radnju.

Haljina je zapravo bila gotova, trebalo ju je jo{ samo

gledati. Kao da se sama iskrojila i sa{ila ovih dana.

Stajala je na jednom stalku, sa svim svojim ukrasima,

neporo~na, ~ista. Zulfija i Marija danas ne rade. Bit

}e sama. ^itavo vrijeme. Mo}i }e se do sita nagledati

haljine. Kad je oti{la da kupi ne{to za jelo, starice

vi{e nije bilo pred d`amijom. Ne}e do}i do ve~eri,

mo`da danas nikako ne}e do}i. Pa da. Sigurno opet

223

luta grobljem, pali stare krpe, tjera zmije. Da. Tamo

je ona. To svi znaju. Pri~a se. To ona radi vi{e od

dvadeset godina. Kako se samo nisam ranije sjetila?

To je starica naru~ila haljinu za groblje. Stavit }e je

sigurno na k}erkin grob.

Polumrak se neosjetno prokrao iza paravana. Bar-

ka je sjedila podnimiv{i se. Mo`da je bila i usnula.

Nije se mogla vi{e sjetiti. Glava ju je boljela. Htjela

je popiti malo vode.

Haljina je stajala na svom stalku i podrhtavala kao

da bija{e `iva. Barki se ~inilo da se poku{ava osloboditi

tog drvenog tijela na kog je navu~ena. Smije{no, to

se sigurno doga|a sa svim vjen~anim haljinama. Zato

ih i prave, da bi tijelo mlade na{lo svoju pravu mjeru.

Ta haljina, kao `ivo bi}e, `ivotinjica koja se zbija uz

tijelo nevjeste i grije ga ili bje`i, prestra{ena ljubavlju,

ostavljaju}i je razgoli}enu. Barka skinu haljinu sa stal-

ka. Stajala je uz ogledalo i, dr`e}i je prislonjenu uz

svoje grudi i tijelo, gledala svoj lik. [to je ne bi

probala? Starica ionako ne}e do}i. Mo`da je i zabo-

ravila. Oti{la je u neku kr~mu s ono malo ispro{enog

novca i sad pije i sanjari o haljini. Njoj nije ni stalo

da je ima. Sve njene `elje hrane se dok sanjari o bjelini

svile, uskom struku, ispup~enjima za ~vrste, oble, ne-

taknute nevjestinske grudi. Kao opijena, u groznici,

Barka se po~e svla~iti. Za tren oka navukla je haljinu

koja joj je stajala kao salivena. Ustvari, ona ju je i

pravila za sebe. Stajala je, za trenutak nepomi~na,

suo~ena u polumraku s vitkom crnokosom djevojkom

u bjelini, dugih trepavica, tamnih o~iju. Koliko je tako

stajala. Sat na zidu se uti{ao, vrata se ne~ujno zatvorila,

klju~ {kljocnuo u bravi. [ef se {unjao, poput lopova,

s buketom karanfila. Blijed, ispijenog lica, o~iju {to

su grozni~avo gorjele, pribli`avao se paravanu. Drhta-

224

vom rukom je odgurnuo zastor i zastao zbunjen. Ona

je stajala nepomi~no pred ogledalom. Zavrtjelo mu

se u glavi. U polutami se svaki detalj nije mogao

uo~iti i on je gutao njeno tijelo, razaznavaju}i, dok

su mu se o~i navikavale na mrak, haljinu koja je

isticala svaku oblinu tijela, izazovne bokove, dugo

skrivane iza {irokih sukanja i haljina {to su grubo

padale. Znao je on to! Znao!

Barka se tr`e i ustuknu. Uzdrhtala je kao gonjena

srna i sad je stajala, na korak od njega, di{u}i ispre-

kidano, uzbu|ena, jedva se savla|uju}i. Zate~ena, nije

znala kud bi sa sobom, s haljinom koja je bila na njoj

i nije je htjela napustiti, ~inilo se, nikad. On se nas-

mije{i. Stajao je i ~inilo mu se glupo {to dr`i karanfile

u ruci. Nespretno ih pru`i, ali ona opet ustuknu. On

ne{to promrmlja i stavi ih na stoli}. Stajao je, osu{enog

jezika, buljio u nju. Da mu je samo jo{ jedna rakija,

samo jo{ jedna!

Gra{ke znoja po~ele su mu izbijati po ~elu i slje-

po~nicama, pru`io je ruke s molbom, na{to je ona

po~ela jo{ vi{e drhtati dr`e}i ruku na ustima. Mislio

je da }e po~eti vri{tati, urlati, u glavi mu je ve} zvonilo,

sve se stropo{tavalo u neki bezdan, u crnu provaliju,

u kal smrada i stida, htio je da je u onoj kr~mi, za

{ankom, pijan do besvijesti, da nikad nije kro~io u

ovu odaju, u ovaj prostor iza paravana, da nije kupovao

te glupe, rasijane (rasijane!) karanfile. Da se nije bojao

da }e mu ruka zadrhtati i da }e se {ibica ugasiti, izvadio

bi cigaretu, pribrao se, mo`da dobacio ne{to ironi~no,

okrenuo se i izi{ao, ali ni{ta od svega toga nije bilo

mogu}e u~initi. Da, sve je bilo svr{eno, nikad joj vi{e

ne}e smjeti pogledati u o~i, samo }e sad okrenuti le|a,

drhtava, gotovo stara~ka le|a i izi}i }e iz radnje zau-

vijek. U tom trenutku Barka vrisnu, suze joj gruhnu{e

225

i pojuri van, sapli}u}i se. On je mahinalno zgrabi u

prolazu. Posrnu{e. Gurala ga je rukama, vriskala, on

joj je u strahu poku{avao zapu{iti usta. Njene su ga

ruke boljele. Na svakom dijelu mesa, gdje bi ga do-

takla, brane}i se, osje}ao je `ivu ranu, krv koja se

podizala razjarena. Njegova ruka napipa ne{to oblo,

vrelo, {to mahinalno ~vrsto stisnu. Ona naglo vrisnu

i s iznenadnim prilivom snage skoro mu se izmigolji.

Njega obuze jarost. Rastavi joj ruke i razdera haljinu

pod grlom. Dojke bljesnu{e, presjeko{e mu dah poput

sje}anja i on, obnevidio, po~e ih gristi, lome}i joj

prste ruke, nogama se grubo guraju}i me|u njene

noge. Borila se kao izbezumljena ma~ka, u jednom

trenutku gotovo ga je prevrnula. On joj rukama naglo

stegnu vrat, iz sve snage, pesnicom je stade udarati

iza uha, nekoliko puta uzastopno, neprestano je lju-

be}i, li`u}i joj jezikom zaostale suze sa obraza i o~iju.

Trzala se u jecajima, u groznici. S dva bijesna pokreta

on joj razdera ga}ice, otkop~avaju}i hla~e, dok su mu

prsti drhtali, jedva pronalaze}i dugmad, izbezumlju-

ju}i ga sve vi{e, tako da skoro zaurla od `elje i bola,

kad iz ga}a izroni mesnat nabrekao kolac u kojemu

je lupao podivljali puls, i po|e ka svom `eljenom

otvoru. Ona to osjeti i instinktivno se bacaknu unazad,

{to mu gotovo pomra~i mozak i, naglo joj dignuv{i

noge, zgrabiv{i je debelim prstima za mala ramena,

sav se zabi u nju. Ona jeknu i zanese se. Ruljao je u

njoj, savijaju}i joj ki~mu, ljube}i je, grizu}i joj dojke.

Mrmljao je rije~i ljubavi, obo`avanja, zasopljen, ob-

nevidio, sve dok mu kraj {tapa ne taknu ledeni prst

smrti i gr~ ga pro`e do srca. Klonu, znojan, razdra`en,

sretan, razo~aran, ali u trenu unezvjereno podi`e glavu,

trgnu drhtave ruke. Nije se micala. Le`ala je pod njim

raskre~ena, kao zga`ena `aba, razroga~enih o~iju, u

226

kojima nije bilo ni{ta osim tupe nepoznate bjeline.

Zjenice su joj bile tako strane, daleke. Ustao je, kle-

caju}ih koljena, ne mogav{i se posve uspraviti. I po-

jurio van. Van! Van! Ruka nikako nije mogla okrenuti

klju~, kao da se ovaj zlurado opirao. Jedva nekako!

Rastvori vrata sumahnuto jure}i prema kolima.

Starica je hodala grobljem dr`e}i zapaljenu krpu

u ruci, bajala, pjevu{ila neku dje~iju pjesmicu. Sjede

na jedan grob i po~e ga kititi smradnim komadi}ima

sakupljenih tkanina. Palila ih je jednog za drugim i

pjevu{ila. Samo da se zmije ne skupljaju, samo zmije

ne. Otvorila je plasti~nu kesu i rasula njen sadr`aj po

zemlji. Novac je le`ao razasut i ona ga je pa`ljivo

iznova skupljala, brojala glasno i vra}ala jedan po

jedan nov~i} u kesu. Bila je zadovoljna. Naglo je

po~ela skakati, pjevu{iti i plesati. Sama na groblju.

Mra~ilo se i njene su krpe sablasno gorjele. Ona

se uznemiri, spremi kesu u d`ep i po`uri na ulicu.

Pe{evi crnog mantila lepr{ali su kao krila vrane. Ne-

~ujno je promakla kroz {irom otvorena vrata salona i

odgrnula tkaninu koja je visila na kraju prostorije. Bio

je ve} potpuni mrak. Vani je po~injala ki{a.

Jutro je izronilo nekako sivo i mahmurno, nakon

dugo vremena, kao da je praskozorje zastalo, zavi-

ruju}i u odaju gdje je sijeda `ena slagala neke rite

oko djevojke u okrvavljenoj vjen~anici, sklopljenih

o~iju, s rukama spojenim ispod grudi, s rukama u

kojima su bila dva stru~ka ciklama. Starica je tiho

jecala, poku{avaju}i s vremena na vrijeme da otpjevu{i

ne{to hrapavim, isprekidanim glasom, kao i plamenovi

koji su u nedoumici zahvatali stare krpe.

227

PRODAVNICA NO@EVA

Trgovina je bila u slijepoj ulici, u sjeni starih

kestenova, koji su sav prostor do ulaza ogrtali te{kim

hladom. Ljeti je to bilo korisno, posebno u jednom

trenutku. To je onaj osje}aj neopisivog olak{anja kad

jara i bu~no blje{tavilo ostaju iza vas, u nekom drugom

svijetu. Ina~e, nije ugodno predugo stajati u kamenom

hladu, iz sata u sat, sa slutnjom da se memla penje u

kosti, iz poda, preko kamene tezge, ma kakva da je

zapara. U hladnim mjesecima je neiskaziva, posebna

studen navirala tu, ba{ na tom mjestu, u trenutku

prodirala kroz zimsku odje}u i ko`u, kradu}i toplinu

iz tijela ledenim usnama. Na ulazu su bila gvozdena

vrata, kao kod starih magaza, sa lokotima i popre~nim

{ipkama.

Pokraj vrata, umjesto izloga, virio je niski prozor,

pra{njav i uma{}en, s nekoliko pobacanih no`eva i

sabalja, u koricama ili bez njih. Prljav{tina i pau~ina

mogle bi nekog navesti na zaklju~ak da posao ne ide

dobro. Me|utim, nije bilo tako. Oduvijek je ova mala

prodavnica svom vlasniku donosila dovoljno za `ivot.

I vi{e od toga.

I ulica je bila nekako zaba~ena, u njoj nije bilo

nijedne kr~me, niti bilo ~ega sli~nog gdje se ljudi vole

sastajati i dolaziti. Zato~ena, kunjala je izme|u dva

reda sivih ku}a, porodi~nih nastambi, gdje stanovnici

nisu bili pravi susjedi. Nisu se pozdravljali, niti po-

228

su|ivali malo kahve u fild`anu, ili soli, kao {to je

obi~aj. Nikad nisu ti trotoari bili prenuti zvonkim

dje~ijim smijehom. Ve}ina stanara nije imala djece,

a koji jesu, odvodili su ih rano jutrom u {kolu ili vrti}.

Ljudi su se nekako krili jedni od drugih, kao krivci,

kao da to {to `ive ba{ u ovoj ulici smatraju zlom igrom

sudbine ili kaznom.

Dodu{e, na prvi pogled, ulica je izgledala sasvim

druk~ije. Dvostruki red kestenova, premda umornih,

~inio se dostojanstvenim ostatkom vremena u kojem

je imala svoje mjesto i zna~aj. To se naro~ito moglo

zapaziti u prolje}e, u mirisu rijetkih rascvalih malih

bijelih piramida.

Plo~e s natpisima i ku}ni brojevi bili su potpuno

posivjeli i sto~ili se sa zidovima, ili ih nije bilo –

samo mali ome|eni kvadrat ili pravokutnik ne{to blje-

|e boje.

O`ivjela bi ulica jedino kad bi neko umro ili se

`enio, a i to je trajalo kratko i zavr{avalo se brzo,

negdje iza vrata, me|u gluhim, sivim zidovima, u

uti{anim rije~ima, ili daleko, daleko.

Tako je rijetki prolaznik, koji bi se ponekad po-

javio, bio smatran zalutalim radoznalcem ili mu{teri-

jom prodavnice iza velikih kestenova. Pratilo bi ga

poneko oko iza zatvorenog prozorskog okna, {apatom

izre~ena sumnja, ~ak optu`ba.

Gvozdena vrata prodavnice nikad nisu bila pot-

puno otvorena. U vrijeme dok je prodava~ radio bila

bi malo od{krinuta, kao poziv da se mo`e u}i. Do{ljak

bi uz {kripu pomjerio vrata i kroz gusti, tamni zastor

od op{ivene ~ohe, zbunjuju}i, provla~io se u polu-

mra~nu odaju sa tezgom i vje~ito upaljenom svje-

tiljkom. Zaustavile bi ga ispitiva~ke o~i prodava~a,

koji je stajao s obje ruke naslonjen na pult, kao da ga

229

odavno o~ekuje. Razgovor je bio vrlo {krt. Majstor

je obi~no nastojao sam pogoditi `elju kupca.

Nekad su ovdje kupovali kose i srpove, razli~ite

makaze, sjekire i no`eve naravno. Pravio ih je i pro-

davao jo{ djed njegov, i djedov djed, ali se i trgovalo.

Putovali su vlasnici ove prodavnice na mnoge strane

svijeta, skupljali rijetke i skupocjene primjerke i pro-

davali ih. Neke ne. Ni u kom slu~aju. To je bila tajna

riznica ~ija je svrha da postoji tu, da se ponekad nekom

poka`e.

[kripnu{e vrata i zaveslaj odgrnute ~ohe prekri

prostoriju uznemirenom sjenom.

Prodava~, po{to je dobro osmotrio do{ljaka u {e{i-

ru i svog zamra~enog, skinu nao~ari, kao da se umorio,

obrisa ih `mirkaju}i kratkovidim o~ima, ne obra}aju}i

vi{e nijednim pokretom pa`nju na posjetioca, kao da

ovaj i ne postoji. Do{ljaku se {utnja i muk u zamra~enoj

prodavnici u~ini{e pone{to nepo}udnim i neprijatnim,

te prozbori nekoliko suhih rije~i, kao da ga zanimaju

no`evi ili ne{to tome sli~no. Prodava~ slegnu rame-

nima i odgega iza vrata radionice, vuku}i desnu nogu.

^ulo se kako hrlja u prostoriji iza vrata i uskoro se

vrati nose}i jedan mali no` s dr{kom od jelenskog

roga. Stavi ga na tezgu i gurnu prema gostu. Ovaj

jedva da pogleda no`. Prodava~ ga je jedan trenutak

ravnodu{no gledao i potom htjede uzeti no`, ali do{ljak

kao da se predomisli. No` je sad le`ao na njegovom

{irokom dlanu, najednom druk~iji nego na prljavoj

tezgi, u pra{ini. Sje~ivo mu je bljesnulo kad je drugim

dlanom kupac pre{ao preko njegove povr{ine, kao da

je o`ivljavao, poput probu|ene zmije.

– Nije lo{ – napokon priznade kupac.

– Od najboljeg je ~elika.

230

– Ipak, ne odgovara mi. Htio sam ne{to bogatije,

kao poklon. Sje~ivo je dodu{e dobro, ali dr{ka nije

ono {to sam `elio...

– Zavisi ~emu }e poslu`iti. Skupocjen no` vam

nije potreban. Ovaj je sasvim pouzdan, a nije ni naro-

~ito skup.

– Ipak bih htio ne{to bogatije, – malo mrzovoljno

odvrati kupac – ovaj je isuvi{e prosta~ki.

– Kako ho}ete – slegnu prodava~ ramenima – u

krajnjoj liniji meni bi to trebalo biti svejedno, ali,

vidite, nije. Ne `elim da neki od mojih no`eva zavr{i

bilo kako.

– Otkud vi znate kako }e zavr{iti?

– Znam, ili bar naslutim.

Kupac se zbuni. Okrenuo se nekoliko puta nao-

kolo, motre}i da li je jo{ ko prisutan. No` je ~vrsto

dr`ao desnom {akom.

Iako nevoljno, prodava~ se okrenu i uroni u zastor

koji je slu`io umjesto vrata radionice. Vratio se s dva

no`a srebrenih, fino ura|enih dr{ki s poludragim ka-

menom na kraju. Jedan je kamen bio tamno`ut, a drugi

crven kao zgru{ana kaplja krvi.

Kupac s velikom radoznalo{}u uze no`eve. Mr-

mljao je poluglasno neke rije~i i dijelove re~enice iz

kojih prodava~ zaklju~i da se radi o znalcu. Sad je i

on sa zanimanjem gledao u no`eve koje je donio. No,

premda je o~igledno pokazivao zadovoljstvo okre}u}i

ih u ruci, izgledalo je da to jo{ uvijek nije ono {to

kupac `eli. Prodava~ mu polahko, s nekoliko probranih

rije~i, ispri~a porijeklo i put ovih no`eva-blizanaca

do njegove radnje. Naravno, njihova vrijednost zbog

tog je mnogo ve}a. Kupca cijena nije impresionirala.

Nije li~io na kasapina, niti baca~a no`eva u cirkusu.

Vjerovatno nije bio ni lovac, premda se prodava~ ne

231

bi smio zakleti da u ~itavoj kup~evoj pojavi nema

ne{to od lovca, progonitelja.

– Kolekcionar ste?

– Na neki na~in – la`no se nasmija kupac.

Prodava~ je bio zbunjen. Iznio je ve} punu tezgu

svakovrsnih no`eva, bode`a, sabalja, jatagana. Vadio

je i neke iz same riznice, bri`ljivo sklanjane jo{ od

djeda u veliku, okovanu seharu. Do{ljak je sa sve

ve}im interesom birao primjerke, pa`ljivo prevla~io

ruku preko njih, prinosio ih do grla svjetiljke i nastojao

da pro~ita svaku rije~ ili zapazi znak, ako ih je bilo

na dr{ki i sje~ivu. Postao je govorljiviji. Njihov razgo-

vor se pro`imao i ve} su se mogli sporazumijevati s

jednom ili dvije rije~i, naba~ene u vezi s legurom,

majstorom koji je izradio ili gradom u kom je kupljeno.

^inilo se da je do{ljak dobro poznavao sva ona mjesta

gdje je trgovao djed, otac i drugi prije njih. Obi{ao je

gradove i sajmove, ~uvene majstore kod kojih je i{ao

i prodava~. Ponekad ~ak iste godine. I u isti dan.

Poznavao je Veneciju kao svoj d`ep, mnoge gradove

na Istoku. U Damasku su jednom kupili istu sablju,

u razmaku od nekoliko minuta mo`da, a da se nisu

vidjeli. Bile su samo dvije takve sablje, identi~ne go-

tovo, s razlikom u du`ini od nekoliko milimetara.

Pokazivao mu je hand`ar izra|en u Sarajevu, a

do{ljak je odgovorio pri~om o jednom svom toled-

skom primjerku. Kao da su ih uzbu|enje i radoznalost

obuzimali obojicu, ali prodava~ se ipak nije mogao

otresti nekog neprijatnog osje}aja, nespokoja. Nije

vidio pravu svrhu ovog razgovora. Kupac `eli ne{to,

ali {ta, {ta? Ne mo`e mu dati ono {to i sam ljubomorno

~uva, {to ponekad gleda i ~isti u zatvorenoj sobi, ~emu

se divi, a ni sam ne zna za{to.

232

– Mnogima izgleda besmisleno skupljati svu tu

skupocjenu starudiju – re~e do{ljak zagonetno.

Prodava~ se nijemo slo`i.

– Naravno, rije~ je o glupacima. Ne postoji ni-

jedna stvar na zemlji koja nema svoju svrhu. Ovako

plemeniti, umjetni~ki izra|eni predmeti pogotovo.

Prodava~ se osjeti stije{njen u svojoj {utnji. Za-

mi{ljeno je lupkao dr{kom jatagana po tezgi i nije

podizao pogled. Odlu~io je da mu sve poka`e. Od-

gegao je u radionicu i donio {arenu seharu, da bi

pa`ljivim pokretima istresao svu sadr`inu na tezgu.

Potom je gurnuo ruku unutra i, otkop~av{i remen,

izvadio jedan duga~ki, na prvi pogled venecijanski

bode`.

Kupac brzo preleti pogledom po hrpi no`eva, neke

uze u ruku, neke samo dotaknu, pu{taju}i kratke uz-

dahe divljenja, ali kad ugleda bode`, zastade, ispusti

neki kratki ma~ iz ruke i obje ruke prinese dr{ki i

sje~ivu bode`a, isturaju}i naprijed glavu, kao da }e

ga i ustima prihvatiti.

Bode` je zaista bio vrhunac majstorstva, pravo

~udo. Sje~ivo mu je bilo tako pa`ljivo izra|eno da je

izgledalo kao sa~injeno od svjetlosti. Obje njegove

o{trice i vrh zra~ili su. [titnik izme|u sje~iva i dr{ke

bio je od zlata izra|eni raskriljeni zmaj koji je pod-

sje}ao na galiju, uronjenu u oluju. O~i su mu bile dva

mala, crvena dragulja, a krlju{t inkrustirana dijaman-

tima. Dr{ka je tako|e bila od zlata i sastojala se od

~etiri manje i jedne ve}e kugle na kraju. Bode` skladno

kliznu u do{ljakovu ruku, koju je sad potpuno pre-

krivao i {titio raskriljeni zmaj. On osjeti reljefnost

dr{ke i prinese je ponovno glavi svjetiljke. Bareljef

je obavijao svaku kuglu na dr{ci. On se pa`ljivije

zagleda i ugleda na prvoj kugli ~ovjeka koji izlijeva

233

vodu, uz njega dva blizanca u igri i vagu. Na slijede}oj

kugli bili su izra|eni {korpion, ribe i rak, a ispod nje

lav, ovan i strijelac-kentaur. Na ~etvrtoj kugli bik se

ustremljivao na djevicu iza koje je stajao jarac. Pos-

ljednja, najve}a kugla bila je ustvari globus, sa pa`ljivo

izra|enim kontinentima i morima. Na vrhu je imala

mali {iljak, kao da stremi nekud. Do{ljaku se u~ini

da na njoj vidi neke mrlje i pjege i po~e da je trlja.

Prodava~ ga je gledao nadmo}no, ali s razumijeva-

njem. Do{ljak shvati da to nisu mrlje nego utisnute

ta~ke, od srebra, bakra ili dragog kamena razli~itih

boja. Pa`ljivije se zagleda. Jedna ta~ka je bila ba{ na

mjestu gdje je na globusu trebala biti Venecija. On

podi`e pogled i vidje kako mu prodava~ klima s odo-

bravanjem. Da, radio je venecijanski majstor. Ali ne

samo on. Ovaj jedinstveni bode` nije djelo jednog

~ovjeka. Proputovao je gotovo ~itav svijet, ali samo

od ruke do ruke najve}ih majstora. I svaki od njih je

izradio ne{to svoje. I potpisao se. Sad tek primijeti

mno{tvo tih ta~kica, vi{e ih je osje}ao nego {to je

vidio. Prodava~ mu dodade lupu. Sasvim je jasno

vidio Istambul, Toledo, neki grad u [vedskoj... ^inilo

mu se da prepoznaje te radnje u kojima je jo{ uvijek

lebdjela sjena starih majstora, jedan mali dio njihove

vje{tine u oku potomaka––prodava~a i tajna u djelu

koje je ostalo iza njih. Zar je to bilo mogu}e. Stvorili

su zajedni~ki bode` i potpisivali se vi{estruko, dodav{i

mu onaj dio svoje vje{tine koji je nedostajao drugome

i izradiv{i svoj zodija~ki znak sa inicijalom iz svog

alfabeta. Bode` je pro{ao zrak, vatru i vodu i opet je

na zemlji, iz ~ije je utrobe kovan.

Do{ljak duboko uzdahnu.

– Da. Mislim da je to – promumla komadaju}i

rije~i.

234

U{utjeli su.

Prodava~ osjeti na stisnutim usnama naviranje ri-

je~i. Htio je da mu ispri~a kako se ova ~udesna stvar

na{la u njegovom posjedu, kako je tekao taj mukotrpni,

tajni i pun magi~ne strasti put do sehare u njegovoj

prodavnici. Kako su se razli~ite misli o tajni bode`a

sjedinjavale u jednu i kako je njegova kona~na, veli-

~anstveno ubistvena ljepota skovana. Ali nije pro-

zborio ni rije~. Osjetio je da do{ljak sve to zna. Bio

je sad ve} posve siguran u to.

Do{ljak je le|ima bio okrenut svjetiljci i pratio je

okom njeno svjetlo koje je zarilo bode`.

[utnja je sad ve} predugo trajala, suvi{e dugo.

Prodava~ je kao omamljen po~eo da se pomi~e

naprijed, ispru`aju}i ruke, kao da `eli svoj bode` na-

trag. Osje}ao je da ne{to nepovratno gubi, ali istovre-

meno da taj predmet, koji je po~ivao u njegovoj sehari,

dobija svoju, prvotnu i neugasivu, elementarnu svrhu.

Do{ljak se polahko okrenuo i pribli`io, po prvi

put, svoje lice prodava~u. Njegova desna ruka se uzdi-

gla uvis i tra`ila pravo mjesto odakle }e se sru~iti u

grudi pred sobom.

U tom jedinom trenutku prodava~ je vidio, sasvim

dobro kao da se otkrilo posve, do{ljakovo nadneseno

lice. I prije nego {to mu je bode` uronio u grudi,

tra`e}i srce, pogodila ga je misao, jasna kao ro|enje.

U~inilo mu se da stoji pred ogledalom.

235

FRANCUSKINJA

Nespokojni su se pro`drljivci obru{avali na ma-

sivnu, bron~anu figuru nasred trga. Galebov krik tu

bi se zaustavio na tren pred orija{kim tijelom rene-

sansnog graditelja, koji je stajao nasuprot svom djelu,

nasuprot gorostasnoj kamenoj kutiji, nebeskoj la|i.

Ulaz u nju ~uvala su zatvorena vrata na pro~elju,

na~i~kana kamenim starcima, ~ije su brade i kose

izglodali vrijeme i morska sol.

Krici galebova kapali su i zamirali u `amoru go-

stiju za stolovima otvorene kafane na trgu, iza boka

u kamen usidrene basnoslovne la|e.

Sjedili smo za stolom, pod suncobranom i pili

hladnu bevandu. Djevoj~ica je popila gutljaj-dva soka,

prome{koljila se na stolici, potom ustala i otr~ala na

pu~inu kamenog trga. @ena i ja smo gledali za njom.

Za svim stolovima je bilo sli~no. Roditelji bi se uko-

tvili za stolom, a djeca su jurila kao oslobo|eni mornari

na obalu. Trg je bio prostran i ona su i{~ezavala u

mamnim kutovima, tra`e}i svako svoje mjesto.

Nid`ara je pravila velike krugove preko trga, tr~e}i

neobuzdano, kao da ispisuje neki svoj tajni znak. S

druge strane trga dolazila je jedna djevoj~ica u `utoj

bluzi i sme|oj suknjici. Izgledalo je kao da tr~e jedna

drugoj u susret, a onda bi se naglo razmijenile, slijede}i

svaka svoju putanju, kao da igraju neki ~udan balet,

~ija pravila i libreto samo njih dvije znaju.

236

U jednom trenutku su se gotovo sudarile. Zastale

su i uzele se za ruke.

Do{ao je konobar i naru~io sam jo{ bokali} vina,

koje mi je svojim oporim spokojstvom bla`ilo ovaj

do krajnosti ludi ljetni dan, oplakivan prigu{enom

sjetom rastvorenog mora.

Djevoj~ice su se igrale {kolice. Skakale su po

kamenim plo~ama, izabranim, koje su za njih bile

jedina me|a igri. Iz zida gra|evine promatrale su ih

kamene glave biv{ih gra|ana, zadr`anih u trenu uk-

lesanom u stolje}a. Gledale su ih te glave sa zanima-

njem, podrugljivo, s nevjericom. U jednom licu skrila

se kapljica vode, zaostala od rose ili ki{e.

Kako smo se zadesili na ovom trgu, u propuklini

vremena?

Sve {to smo vidjeli i do`ivjeli, uroniv{i kraji~ak

ljeta u nepreglednu, teku}u nostalgiju, plavu nostal-

giju, koja nas jednako ~ini tjeskobnima, koliko nas

vida spokojstvom, bilo je magi~no sadr`ano i u jednoj

jedinoj kapi vina koja je za trenutak oklijevala na

jeziku, prije nego {to je svu svoju povijesnu nutrinu

rasplinula u stablo krvotoka ozareno u ljetnom pod-

nevu.

Sve {to je dirnula ruka starog majstora odisalo je

rado{}u i ironijom. Gra|evinu je graditeljski polahko

ruinirala njena posve}enost `ivotu, jedinom bo`anstvu

za kog je na~injen ovaj hram, koji otvara svoja vrata

gdje god ga pogled dotakne, izvana ili iznutra. Prolazili

smo unutra{njim dvoranama, hodnicima, razgledali

sve njene dijelove. Zar nismo zastali iznena|eni usred

svih tih ~udnih svodova, svedenih i ustremljenih lu-

kova, ugledav{i ga nenadano u bo~nom zidu, trgnuli

se i vratili nazad, kao da nas je neko viknuo po imenu,

zar nismo zastali iznena|eni pred tim nasmijanim li-

237

cem dje~aka u malom reljefu, veli~ine dje~ije glavice.

Taj njegov bucmasti, gotovo {eretski osmijeh, smijeh

od srca, zar nam to nije bio najupe~atljiviji do`ivljaj,

~udnovata i tajanstvena poruka, re~ena jednostavno,

pustopa{no i slobodno.

Pokraj nas pro|o{e mu` i `ena, u`urbani, govorili

su ne{to usplahireno na francuskom. @ena je prekori-

jevala ~ovjeka.

– Françoise! Françoise! – vikala je isprekidano,

a glas joj je narastao, penjao se do svoda i razbijen

bje`ao u hodnike gdje je zamirao, kao upla{eno, tek

prhnulo jato.

Osvrtali smo se. Nid`are tako|er nigdje nije bilo.

Ugledali smo ih tek napolju.

Izlazile su na druga vrata i vodile izme|u sebe za

ru~ice jednog dje~aka, sli~nog onom debelju{kastom

lopov~i}u {to se smijao sa reljefa. Lica djevoj~ica su

bila tako ozbiljna kao da su ga okupale u ~udesnom

kupatilu od crvenog mramora, gdje su se dva velika

dlana starog majstora u radu sto~ila.

Dje~a~i} gegavo otr~a svojim nevidljivim rodite-

ljima.

Nid`ara i Françoise su se smijale za njim, a potom

doskakuta{e do stepenica i zaputi{e se dolje, do mora.

Dok sam se probio kroz gu`vu, ve} su bile nestale.

Str~ao sam niz kamene stepenice, ali njima kao da se

izgubio svaki trag. Hodao sam besciljno obalom, kad

najednom za~uh glasove. Provirio sam pa`ljivo iza

stijene.

^u~ale su na pijesku i gradile svaka svoj zamak.

@urile su se kao da `ele {to prije pokazati ne{to jedna

drugoj.

– Carcassonne! – pljesnu ru~icama Françoise.

238

– Kastel! – vikala je Nid`ara, prave}i brzo rijeku

i ku}ice oko tvr|ave.

Mnogo su i brzo razgovarale {to mi je izgledalo

dosta neobi~no. Pri{unjao sam se da malo bolje ~ujem.

– Konkofari}u}umu}u – pokazivala je Nid`ara

jedan cvijet na stijeni.

– @omiretesinkavero – dodala je Françoise.

Zbunio sam se i naglo pojavio iza stijene. Zbunio

sam i njih. Izgledalo je kao da sam pokvario razgovor.

– [ta ti pri~a ta djevoj~ica? – `elio sam da po-

pravim stvar, a istovremeno sam osje}ao neki gr~

radoznalosti.

– To ti ne razumije{! – rasrdila se Nid`ara. –

Pri~a mi o svom mjestu. Tamo ima puno kamenih

ulica i tamo hodaju vitezovi u oklopima, s ma~evima.

I sva{ta ima. Ne mo`e se ispri~ati. Prispjela je Fran-

çoiseina mama i zagrlila svoju djevoj~icu. Françoise

joj re~e ne{to na francuskom.

– [ta joj pri~a? – upitah Nid`aru, smije{e}i se.

– Pri~a joj kako niko nema oklop kao moj tata

i... jo{ sva{ta...

Nasmijao sam se, pomisliv{i na svoj zimski kaput,

kapu, nao~ale, brkove...

Françoiseina mama sad me prvi put pa`ljivije po-

gledala, preplanulog od sunca, u kratkim hla~ama i

majici mornarskih boja. Prsnula je u smijeh.

Tu su ve} bili moja `ena i Françoisein otac.

Slijegali su nijemo ramenima, ne razumijevaju}i

se dobro.

– Jedva vas prona|oh, bojala sam se da ne padnu

u more – re~e moja `ena.

– Nisu mogle. I jedna i druga su bile u svojim

tvr|avicama.

239

Rastali smo se. Putovanje nas je ~ekalo. Djevoj~ice

su dugo mahale, neprestano su se okretale i lica su

im bila ozbiljna.

Na putu sam razgovarao s Nid`arom. Nisam ni

sam znao {ta `elim saznati i postavljao sam neka

zaobilazna pitanja na koja se nije ni mogao dati odgo-

vor.

– Ustvari – pri~ala je Nid`ara umjesto odgovora

– postoji samo jedan jedini grad. U njemu ima nekoliko

ulica kojima prolaze vitezovi u oklopima, stra{no su

smije{ni, zatim idu kroja~i i prelje sa {arenim koncima,

djevojke u svili, slasti~ari s kola~ima i sladoledom,

pekari sa svje`im kruhom. Sve je tu, u tom gradu. I

svi dobro slu{aju {ta im ka`u djeca...

– Otkud ti sve to zna{, ko ti je to ispri~ao? – pitao

sam.

– Pa ja sam tamo bila – odgovori moja djevoj~ica.

240

RAZGLEDNICA IZ SAMARKANDA

Primijetio sam razglednicu ~im sam otvorio vrata.

Stajala je pokraj telefona i zra~ila tajanstvom. Na njoj

su se svodovi i kupole Timur Lenkove prijestolnice

kupali u podnevnom suncu. Dok sam je prinosio o~i-

ma, intenzivno sam razmi{ljao ko me se mogao sjetiti

u tom tako dalekom gradu, koji sam prepoznao i kojeg

sam se sjetio, a u kojem nikad nisam bio.

Vjerovatno neki prijatelj na slu`benom putu ili

dru{tvo koje sa foto-aparatima i o~ima nalik na foto-

-aparate obilazi vje~ito tajanstveni Istok.

Okrenuo sam razglednicu i pro~itao tekst. Prva

rije~ koju sam primijetio, koja mi se prosto zabola u

oko, bila je "dragi". Ovo je ve} zaista bilo vi{e nego

tajanstveno, bilo je pomalo i opasno. "Dragi", pisalo

je mamnim `enskim rukopisom, "na ovom lijepom

putovanju mislim samo na tebe, oprosti {to se toliko

dugo nismo vidjeli, jedva ~ekam da te zagrlim i da ti

pri~am... uvijek tvoja Ljiljana". Tu me je ne{to pres-

jeklo. Koja Ljiljana? Poznavao sam nekad jednu Lji-

ljanu. Ali, bilo je to tako davno. Zar je mogu}e da je

ona? Ko je vidio ovu razglednicu? Da li ju je `ena

izvadila iz sandu~eta i stavila ovdje, pokraj telefona,

s namjerom da me pripremi za scenu, da mi poja~a

nervozu? I Ljilja, ukoliko je to ona, kako je mogla

biti toliko neoprezna? Jo{ razglednicu. Rasijano sam

dr`ao tu razglednicu u ruci, dok su mi misli lutale, a

241

onda, jednostavno, kao {to se to obi~no doga|a, na-

jedanput sasvim jasno vidjeh adresu, okomito prema

tekstu, i pro~itah ime nekog nepoznatog ~ovjeka kojem

je bila upu}ena razglednica. Ljiljana iz mladosti, koje

sam se tako iznenadno sjetio, rasto~ila se poput vile

u snu, i{~ezavala je munjevito i ja vi{e nisam mogao

dozvati u sje}anju ni njen lik. Osjetio sam ljubomoru

prema nepoznatom koji je dobio razglednicu.

Na stubi{tu se za~ulo tr~karanje. Vrata se otvori{e

i kroz njih proviri veselo lice moje male k}erke Taide.

– Tata, nemoj dirati moju razglednicu. To sam

se sad razmijenila s jednom djevoj~icom. Ja nisam

imala nijedan Samarkand. Dala sam joj Veneciju. Ima-

la sam tri. Sad mi je jo{ jedna vi{ka. Dobit }u za nju

Lisabon ili New York. Mo`da Amsterdam. Da vidi{

samo kako su to lijepe razglednice.

Uzela je razglednicu Samarkanda i odnijela je u

svoju sobu. Kad se vratila, u ru~icama je dr`ala veliku

kartonsku kutiju od ~izama, ispunjenu do vrha {arenim

razglednicama.

– Neka, tako djeca u~e geografiju – poku{ao sam

da pomirljivo uvjerim samog sebe, ali ta se misao

istopila poput vlage na prstu koji doti~e vrelu peglu.

[ta je sa mojim razglednicama, mojim pismima?!

U ~ijim su rukama? Zar nije u njima toliko intimnih

stvari. Zar nije toliko mog `ivota u njima. Svi ti trenuci,

dotad bezna~ajni, sve dok su bili pohranjeni u stanu,

u nekoj kutiji, zaboravljenoj, u~ini{e mi se sad kao

ne{to posebno dragocjeno, ne{to {to mi je ukradeno.

Kao da su se neki nepoznati ljudi uvukli u stan i

oplja~kali iz njega sve ono do ~ega mi je bilo stalo.

Taida je istr~ala sa svojom kartonskom kutijom

napolje, gdje su je ve} ~ekale druge djevoj~ice. Nisam

imao snage da je sprije~im. S njom su bile Tanja i

242

D`ana. I one su u ru~icama dr`ale kartonske kutije.

Nekoliko trenutaka kasnije vidio sam ih ispred ne-

bodera, u mno{tvu djevoj~ica, na pravom va{aru raz-

glednica. One mijenjaju grad za grad, fotografiju za

fotografiju, a nisu ni svjesne da zapravo razmjenjuju

ne{to sasvim drugo.

Ili jesu?

[ta ako po~nu skupljati marke s pisama, {ta ako,

da ne bi pokvarile marke, zamijene pisma onakva

kakva su? [ta ako to ve} rade?

Pristavio sam vodu za kahvu i zapalio cigaretu.

@ena se jo{ nije vratila, a s njom sam o ovome

morao popri~ati. I to {to prije. Neizostavno.

Nisam ni primijetio da sam opet ustao i u{ao u

sobu. Preturao sam po ormarima, kao opsjednut, pre-

gledavao ladice i pregrade, sve dok nisam izvukao

zamotane sve`njeve pisama. Tad se i prenuh. Stajao

sam glupo s tim starim pismima u rukama, osje}aju}i

nepojmljivo olak{anje sve dok mi u sluh ne proniknu

{um kipu}e vode.

Odsutnost nema vrata ni zidova.

Neka vrata su se ipak otvorila. Magnoveno.

– Rio de Janeiro, Moskva, Kairo... – pjevala je

veselo djevoj~ica, a ja sam glupo gledao u ljubavna

pisma iz vojske, tu sparu{enu ~e`nju i strast po kojima

je pokapala crna kahva iz uzdrhtalog fild`ana.

Zalupila su se jedna vrata, pa druga i djevoj~ica

je opet i{~ezla.

Zaklju~ao sam ku}na vrata, polahko i pa`ljivo,

kao lopov, a potom se u{unjao u dje~iju sobu.

Kartonska kutija je bila na krevetu. I jo{ jedna do

nje. Zatvorena. ^im sam podigao poklopac, namignula

mi je Japanka, a potom se u mene zabuljilo petero

{tenadi.

243

Iza vla`nih o~iju psi}a bilo je ispisano nekoliko

zagonetnih redaka. Na pole|ini fotografije s ru`ama

(trgovci zovu takve razglednice fantazije) otkrio sam

~itav jedan mali roman o kojem dotad nisam ni slutio.

Raspu{tenici sa susjednog ulaza javljao se jedan moj

dobar poznanik. I to takvim rije~ima. Gle ti njega. Ko

bi to samo mogao pomisliti.

Japanka mi je opet namignula.

Strah.

Slast.

Strah koji kuca na vrata.

Gurnuo sam Japanku duboko me|u cvije}e, a odo-

zdo je izronila bijela ma~kica i gotovo presko~ila u

drugu kutiju. Samo {to se nije povezla londonskim

autobusom ili zastala usamljena na Crvenom trgu.

Zbunio sam se, a kucanje na vrata bivalo je sve

ja~e. Jedva sam do{ao do vrata.

– Tata, za{to si zaklju~ao?

K}erkina nestrpljiva glavica je gledala u mene, a

iznad nje se uzdizalo poput sjenke za~u|eno i pomalo

umorno lice njene majke.

– Stvarno, za{to zaklju~ava{? – rekla je `ena.

Ja sam mislio na pet izgubljenih psi}a na trgu

Registan u Samarkandu.

– Ne znam ni sam... napravio sam kahvu... i tako...

ponekad po`elim malo mira... zna{ i sama... svi ovi

dani...

– Je li ostao neki fild`an za mene?

– Naravno.

Taida je oti{la u svoju sobu, ali se ubrzo vratila

natrag.

– Sad sigurno ima{ i Peking? Zabranjeni grad?

Ili Kineski zid? – upitao sam prvo {to mi je palo na

pamet.

244

Ona je samo stajala i gledala u mene svojim krup-

nim, pametnim o~ima.

– Otkad nismo negdje otputovali – govorila je

`ena, presvla~e}i se. – @ivimo u ovom betonu...

– Da – promrmljao sam – `ivimo u ovom labirintu

o kojem zapravo ni{ta ne znamo. Mi ne putujemo u

svijet, ali svijet putuje do nas. Sve je to tako ispre-

mije{ano...

– [ta ka`e{?

– Sve je to tako ispremije{ano.

– Tata ka`e da svijet putuje do nas da bi nam

rekao da i mi jednom doputujemo do njega – rekla je

Taida i oti{la u svoju sobu. Ovaj put je zatvorila vrata.

– Ko bi vas razumio – nasmijala se `ena. – Gdje

je ta kahva?

Ko li sad ~ita na{e razglednice? U kojem od ovih

stanova, iza toliko prozora, neko pregledava razgled-

nice svoje djevoj~ice i zadubljuje se u tu|e rije~i, u

moje rije~i... I {ta on vidi u svemu tome? Da li i{ta

vidi? Nije li to samo razlog za podsmijeh ili pre-

pri~avanje koje }e se zaobliti u veliki mjehur glasine...

Svijet ~ita. Svijet je do{ao do nas i ~ita nas. Sve na{e

je u{lo u taj veliki svijet, koji nas usisava preko mrvica

rije~i i... za{to bi to bilo ru`no... zar ne{to u svemu

tome tako...

– [to si tako zami{ljen? O, ti si ~itao na{a pisma!

245

PROGNANI GRAD

SUMRAK

– Sve je tako jadno. Sve mi se danas u~inilo

bolesno, trulo nekako. La`no. Ne zamjera{ mi {to to

ka`em?

– Misli{ zato {to sam ja ostao? [to nisam ot-

putovao, odselio u veliki grad, u drugi svijet?

– Ne znam... – ~elo ~ovjeka u crnom kaputu se

namr{tilo – ne znam ustvari, vjeruj, za{to sam to rekao.

To je naprosto osje}aj. Neka tjeskoba. Mo`da zato

{to jo{ uvijek `elim da volim ovaj grad, ovu sredinu...

Drugi ~ovjek, u ki{nom mantilu, nasmija se. Po-

malo gorko.

Zakora~ili su na most. Mra~ilo se. Snijeg koji je

pokrivao skoro sav predio oko rijeke tako|er je po-

tamnjivao. Svjetlost odlaze}eg dana pretvarala se u

tamnoplavi~astu.

– Ameri~ka no}... – re~e ~ovjek u ki{nom mantilu

nekako ~eznutljivo.

– Nikakav filter... samo dim... obi~ni narkoti~ni

dim...

– Kao i pani~no perje {to sipa iz novinskih jas-

tu~nica.

– Kakvo perje?

– Pa~je.

– A to... o~ito da te razgovor nije odu{evio. Ipak,

to se ti~e sviju. I na{ih glava. I moje. I tvoje...

249

– Tu se vi{e nema {ta re}i. Jedino... ponekad

poku{avam da nazrem vrijeme kad }e istina trajati

du`e od mjesec dana...

– U tome i jeste stvar... – po~e ~ovjek u crnom

kaputu, ali se predomisli kad pogleda u o~i onog dru-

gog.

Ogoljele `alosne vrbe dodirivale su svojim sta-

ra~kim kosama mra~nu vodu. [umio je zijev.

– Kao da poku{avaju da se sjete – re~e ~ovjek u

ki{nom mantilu.

– Da se vratimo? Hladno ti je?

– Idemo s druge strane. Obalom. Gore ima jo{

jedan most.

– Nisam zaboravio.

^ovjek u ki{nom mantilu baci opu{ak s mosta.

Spustili su se na bijeli puteljak koji se jedva raspo-

znavao u snijegu. Sve je bilo bijelo osim tamnog

drve}a koje kao da je raslo iz {uma nevidljive rijeke

ispod njih. Kora~ali su kroz posvema{nju bjelinu {to

se opirala sumraku.

Najednom im se sa desne strane ukaza oranica.

Crna kao preorana no}. U snijegu koji je ponovno

po~eo padati ~inila se kao privi|enje.

– Ko li je sad uzorao? – zapita se ~ovjek u crnom

kaputu s radoznalo{}u znalca.

Mala oranica je dodirivala njihove o~i kao ~udo.

Brazde su joj bile blistavo crne, gotovo da su se otva-

rale.

^ovjek u crnom kaputu se sagnu i na~ini grudvu.

Bjelina mu je progutala donji dio tijela.

^ovjek u ki{nom mantilu palio je cigaretu, a onda

se nasmijao i zaka{ljao.

– Sje}a{ li se – govorio je kroz ka{alj – sje}a{ li

se Djeda Mraza?

250

– Onog {to smo ga otjerali iz {kole bijelim |ula-

dima?

– Njega, njega...

– Kad je to samo bilo... {ta bi on – sad se i ~ovjek

u crnom kaputu smijao – {ta bi on, onako }elav, s

odlijepljenom bradom, sa psovkama koje nikako nisu

pristajale kostimiranom umjetniku, {ta bi rekao da me

sad ponovno vidi s grudom u ruci...

– Umro je.

– Umro? – uozbilji se ~ovjek u crnom kaputu.

– Prije desetak godina.

Bijela kugla poletje uvis i pade negdje u sredinu

crnog ~etverokuta.

Mala crna oranica kao da je o`ivjela. Njene brazde

se po~e{e otvarati i zatvarati, kao krila, a jedna iz

sredine uzletje, preleti preko njihovih glava i zaustavi

se na ogoljeloj grani drveta. Za njom poletje{e jo{

dvije, pa ~etiri, osam, {esnaest...

– Gavranovi.

– Vrane.

Crne ptice su srdito torokale kao da broje svoje

uzlete, njihov grak bivao je sve br`i i sve glasniji.

^ovjek u crnom kaputu se upla{io.

– [ta bismo mi... kad bi one... – nije se usudio

da dovr{i re~enicu. Bilo je to zaista ~udo. ^udo i

opasnost.

I ~ovjek u ki{nom mantilu osjeti neku jezu u po-

tiljku.

Stajali su nepomi~no. I grak je tihnuo. Ona oranica

se raspr{ila pred njihovim o~ima i uzletjela uvis. Ogo-

ljelo drve}e naglo je obremenilo od te{kih, crnih plo-

dova iz kojih je pogdjegdje dopirao zvuk, kao broj ili

kao znak.

251

Onda su se vratile. Jedna. Dvije. ^etiri. Osam...

Mala crna oranica ponovno je bila na svom mjestu.

Kao kad bi sklopio i otvorio o~i.

– Za{to su ba{ tu, kod ovolikog predjela?

– To im je neko dobro mjesto... – ~ovjek u ki{nom

mantilu se ne~eg sjeti i neotklonjiva, jezovita slutnja

po~e da potiskuje sve u njegovoj svijesti.

– Gladne su... – ~ovjek u crnom kaputu zastade

u rije~i.

– One su le{inarke, zar ne?

– Mislim da jesu, ali ne samo...

– To je njihovo dobro mjesto!

– Ne razumijem...

– Tu je nekad bilo strati{te. Nemogu}e, zar se

one mogu toga sje}ati...

– @ive dugo, stotinama godina, {to se toga ti~e

mogu se sje}ati ~ega god ho}e{. Rata pogotovo. A

valjda imaju i nekakvo zajedni~ko pam}enje...

– O tome se i radi. Ne mislim na posljednji rat.

Tad se ovdje ni{ta nije doga|alo. Bile su samo ba{~e.

Ovo {to mi je sinulo bilo je tako davno, godinama

sam to prou~avao, ne znam da li to smijem i izgovoriti,

pomislit }e{ da sam lud...

– Pred kim }e{ to smjeti re}i, ako ne preda mnom

– blago re~e ~ovjek u crnom kaputu.

– Naravno... ali ne mogu ni sam da povjerujem...

– govorio je smirenije ~ovjek u ki{nom mantilu i

drhtavim rukama pripaljivao novu cigaretu.

– Ti zna{ – re~e nakon {to duboko uvu~e dim i

ispusti plavi~asti kolobar – ti zna{ da se ja godinama

bavim podacima, pri~ama, svime zapravo {to je veza-

no uz na{ kraj. Zna{ da sam i mnogo pisao o tome.

Kad to dugo radi{, onda se doga|aju neke zanimljive

stvari. Vrijeme se po~inje otvarati. Neke doga|aje

252

naprosto vidi{. Oni se nekako utjelovljuju iz ~injenica

i dodira s prostorom, s onim {to je u tom prostoru

ostalo. Postaje{ o~evidac, ponekad ~ak, na odre|en

na~in, i sudionik. Ovdje se nekad odigrala velika bitka.

Presudna. Zna~ila je potpunu promjenu `ivota u ovom

kraju. Dugo sam tragao, slu`e}i se malo arheologijom,

malo lingvistikom... tragao, odustajao i ponovno tra-

gao. U jedno sam bio siguran od po~etka: da je to

bilo s ove strane rijeke, ali na kojem mjestu...

– Kad se to dogodilo?

– To i jeste problem. Bilo je to na samom po~etku

na{e ere. Rimljani su, poslije te bitke, definitivno ostali

u ovim krajevima. Bila je to stravi~na, kona~na bitka...

– Dvije hiljade godina. I misli{ da ove crne su|aje

~u~e na tom mjestu...

– Lu|akova promisao... zar ne...

– Ostavi se toga – zami{ljeno je govorio ~ovjek

u crnom kaputu.

– Priznaj mi ne{to – smijao se ~udno ~ovjek u

ki{nom mantilu – priznaj mi da si ljubomoran na ovo

{to sam upravo ispri~ao. Ljubomoran si jer ne mo`e{

naslikati tu stravi~nu sliku rimskih ma~eva i kopalja

{to na ovom mjestu grade gubili{te koje nikad ne}e

i{~eznuti iz vremena, a sve to odsijeva u mutavom

mozgu le{inara.

– Mo`da i mogu... za{to misli{ da vrijeme mi-

moilazi sliku?

– Dao sam ti lijep izazov u svakom slu~aju – re~e

~ovjek u ki{nom mantilu i namrgodi se.

[utjeli su.

– Sad... sad kad si rekao naglas... jo{ uvijek misli{

da su ti one pokazale pravo mjesto?

– Njihovo dobro mjesto. Siguran sam. To je bilo

kao neko prosvjetljenje.

253

Krenuli su prema mostu

– Kad putuje{?

– Rano. Ne}emo se vidjeti. Nema potrebe da us-

taje{. Pisat }u ti.

– Po{alji razglednicu. Moja k}erka ih skuplja. Ne

mo`e{ istovremeno imati i prostor i vrijeme – nasmija

se ~ovjek u ki{nom mantilu.

– @elim ti dobru no}.

– Dobru no}.

254

SPARINA I PSI

Sparina nije jenjavala. Izbijala je iz poda, sa stropa,

iz putnika, ~ak i iz otvorenih prozora kroz koje je

posrtalo vrelo junsko poslijepodne. Tromost je obuzi-

mala i velika industrijska postrojenja pokraj kojih je

vlak prolazio. Te{ke visoke pe}i su stenjale i dahtale,

kao i razlivena, zapra{ena skladi{ta.

Vlak je `urio, gotovo srljao da svoju nju{ku zaburi

u pramenje naslu}ene, tamnoljubi~aste no}i. Svakom

sekundom kao da je i sam sve vi{e ote`avao.

Bilo je mnogo ljudi u vagon-buffetu koji su `eljeli

popiti ne{to hladno. Konobar ih je sa`aljivo gledao i

pru`ao im bljutavo toplo pivo ili sok. Neki su pili

`estoka pi}a i znojili se jo{ vi{e, otiru}i zgu`vanim

maramicama ~elo i vrat.

Djevojka i mladi} bili su u samom uglu, naslonjeni

na pult. Mladi} je bio okrenut djevojci i ne{to joj brzo

{aptao, {to je ona strasno kupila u`agrenim o~ima i

drhtavim usnicama. Djevojka je `eljno izgovarala ne-

koliko nedovr{enih rije~i ili ~itavih re~enica, u tre-

nucima kad bi mladi} zastao. Nisu skidali pogled

jedno s drugog, a duga, duga, nervozna zajedni~ka

re~enica, zategnuta kao struna izme|u njihovih usana,

nije se prekidala, nije prestajala treperiti.

– Da si ga samo vidio kako je `alio kad sam

otputovala. Pri~ali su mi. To je bilo stra{no! – Djevojka

obliza usne.

255

Mladi} je klimao glavom saosje}aju}i i zagrcnuo

se, poku{avaju}i ne{to da ka`e, u istom ~asu dok mu

je gutljaj pi}a klizio niz grlo.

– Cvilio je kao izbezumljen. Penjao se na kau~ i

stalno padao, a oni ga nisu razumijevali. Napokon je

ipak uspio da nasko~i na kau~, i ispravi se na zadnje

{ape, a potom je lizao moju sliku, lizao je, razumije{ li?

Mladi} je s razumijevanjem klimao glavom. Na-

ravno da je razumio. Djevojka je sva drhtala i gotovo

mu se unijela u lice. Bili su toliko blizu da su se umalo

dotakli usnama. I dotakli bi se da se nije isprije~ila,

kao opna, kao {umna tanka membrana, obostrana bu-

jica rije~i koja je naglo izbila.

– Ti zna{ za ono {to se dogodilo. Ti zna{ kud ja

sad putujem. Ustvari, glup sam, kako bi ti to mogla

znati? To je stra{no, stra{no... – i on tu`no zaklima

glavom.

Djevojka je za trenutak zanijemila i gibala glavom

jednako kao i mladi}, kao da su im lica povezana

nevidljivim nitima.

– Ne znam kako }u mu na o~i – nastavio je mladi}.

– Ostavio je Kleopatru kod mene, a potom otputovao.

Trebalo je da je bolje ~uvam, mnogo bolje. Kako je

sve to ispalo nevjerovatno. Jo{ uvijek ne mogu da

shvatim. On stalno nekuda putuje, razumije{, tako je

to u tim velikim firmama, stalno se ne{to kupuje i

stalno ne{to prodaje, ustvari i jedno i drugo. Mnogo

su i meni koristila ta njegova putovanja po bijelom

svijetu. Bio sam i na trkama pasa. I kladio se.

– ^udesno, ~udesno! – Djevojka je mrdala obr-

vama.

– Izgubio sam na kladionici, ali nije ni va`no.

Taj pas je bio tako lijep. Imao je broj sedam.

– A Kleopatra?

256

Mladi} se snu`di. Za trenutak se ~inilo da vi{e

ne}e progovoriti.

– Ostala je kod mene i trebalo je da je ja pa`ljivo

~uvam. I ~uvao sam je. Ali, bio sam tako naivan. Tako

neoprezan. On je `elio da se Kleopatra spoji s pravim

mu`jakom, princem svoje vrste. I sve je obavio, ~inilo

se zaista da je sve bilo u najboljem redu. To je mogao

biti nevjerovatan pedigre za budu}u {tenad. Poslije

svega pustio sam je da se igra s mojim Vu~kom. Ti

zna{ Vu~ka. On nema neke pretke, ali je nevjerovatan.

Prava lopu`a. I igrali su se njih dvoje. Kleopatra je

bila luda za njim. A bila je i tako lijepa dok su tr~karali

zajedno.

Djevojka je bila nervozna, premje{tala se s noge

na nogu. Kao da bi po{la nekud, ali ne mo`e dok se

pri~a ne zavr{i.

– On se nikako nije vra}ao. Na jedan posao se

nadovezivao drugi i to je zaista potrajalo. Tako je i

veliki doga|aj protekao bez njega. Kleopatra je okotila

{est psi}a. Meni je odmah ne{to bilo sumnjivo. ^im

sam ih vidio. Ve} boja im je bila druk~ija. Promijenit

}e se kasnije, mislio sam. Ali, kad je jedan mali, jo{

vla`an, poluslijepi psi} podigao {apu i kad mu je ona

pala, malo ustranu, onim karakteristi~nim padom, od-

mah mi je sinulo. Sav sam protrnuo. Oznojio se. Kao

da sam vidio Vu~kovu {apu dok pada. Bio je Vu~kov,

kao i ostalih pet. Kleopatro, Kleopatro, prokletnice,

nevjernice. Kako da ~ovjeku pogledam u o~i? Zar }e

mi vjerovati da ono sa ~uvenim psom nije uspjelo, da

~uveni mu`jak nije uspio, da Vu~ko i Kleopatra nisu

prije... Vi{e ni ja sam nisam siguran. Gledao sam

Vu~ka, a on, razbojnik jedan, kao da mi se smije{io.

Ponosno. I jo{ je mahao repom. Krv mi je proklju~ala

i do{lo mi je da ga ubijem. Tako me je osramotio...

257

Djevojka je imala tragi~an izraz na licu.

– To se doga|a – rekla je tu`no i puhnula u prorez

bluze, osvje`avaju}i se. Nekoliko puta je uzimala ~a{u

u ruku, ali bi je svaki put ostavila, kao da nema vre-

mena da je ispije, zbog rije~i koje su joj navirale na

usta, ali tu bi se ipak u posljednjem trenu zaustavile.

Ni mladi} nije govorio.

Uzdahnula je i zaustila. Rije~i su joj se zapetljale

u grcaju. Jezikom je stalno vla`ila usne i govorila,

govorila... kao da ne{to osloba|a iz sebe.

– Pas je vjernost. Da, pas je odanost, ali ne samo

to. To je i strast. Prava strast. Ljudi ne vole druge

ljude, jer drugi ljudi ne vole njih. Ali, pas im pru`a

svoju odanost i ~ovjek mora voljeti psa. On mu mora

vratiti bar dio te odanosti.

Djevojka je prvi put svrnula pogled s mladi}a.

Gledala je u svoja koljena. Tako je izgledala zaista

privla~no. Imala je hla~e od tamne, sjajne tkanine,

uske, pripijene potpuno uz njene obline. Veliki opasa~

s metalnim odsjajem spajao je hla~e s prozra~nom,

gotovo prozirnom bluzom, na kojoj su bila otkop~ana

dva dugmeta.

– Kakvog sam samo psa vidjela na jednoj izlo`bi!

– podigla je pogled i uronila svoje o~i u o~ajni~ke,

razdra`ene mladi}eve zjenice. – To je nevjerovatno.

Bio je tako ponosan. I kako me je samo gledao. Kao

da me je prepoznao. On je znao. Razumije{ li, on je

znao! Znao je da ja imam psa. I znao je da ga volim.

To se vidi. To se ne mora dokazivati nikakvim ula-

givanjem. On je to osjetio. Imao je tako visoke, po-

nosne grudi...

Mladi}eva prsa su se nadimala. Prinio je brzo pi}e

usnama. Bilo mu je kao da ga izjeda vatra.

258

Djevojka je otkop~ala jo{ jedno dugme na bluzi i

dahtala, puhnuv{i ponekad ja~e u otvor dojki.

– Taj pas se zvao Cezar – rekla je zami{ljeno.

– Cezar? – trgnuo se mladi}.

– Pas sa izlo`be – poluglasno je promrmljala dje-

vojka.

– U ovom vagonu je ba{ pasja sparina! – gromko

re~e, kao da je ljut na sebe i na ~itav svijet, konobar

koji tresnu na pult dva piva.

Djevojka i mladi} su se trgli. Gotovo su se sudarili.

Djevojka se, nekako `alosno gledaju}i konobara, po-

vu~e natrag.

Pasja sparina. Otkud taj izraz. Najednom je raz-

mi{ljala samo o tome. Kao da su joj se te dvije rije~i

usadile u glavu i ne `ele nikako da je napuste. Kao

misao. Kao mora. Sve {to je uop}e ikad znala stalo

bi u tom ~asu u te dvije rije~i. Pasja sparina. Kakve

veze ima sparina sa psima... sjeti se da je u nekom

leksikonu, jednom od ilustriranih sveznadara ili u no-

vinama, pro~itala da to ima veze sa starim zvjezdo-

znancima i sa kalendarom. Najve}e sparine su nasta-

jale kad bi ulazili u sazvije`|e Psa. Najsvjetlija zvi-

jezda u tom sazvije`|u, Sirijus, ba{ na vrhu nju{ke

Psa, ozna~ila bi po~etak `ege koja je morila Babilon,

Ninivu, Memfis.

Mladi} je ~e`njivo gledao u njeno zami{ljeno lice.

Rasto~ilo se zvije`|e, mislila je, rasto~ilo se i

uplelo u jezik, u ono {to svakodnevno govorimo. I

jedino {to svijetli u ovom vlaku, {to strijemi ka usam-

ljenim ljudskim nastambama, ka praznim sobama, vrh

je pse}e nju{ke, zadahtane, bolesne, spremne na gro-

zni~ava uzbu|enja, dok re`i u `ivcima svih ovih ljudi,

okupanih toplim, podmuklim povjetarcem i te{kom,

pasjom sparinom.

259

PREDOSJE]AJ

– Ne biste mi vjerovali kad bih vam rekao koga

sam no}as sanjao...

La`no tu`no, la`no nasmije{eno, la`no zami{ljeno

lice. Lice Kumbara{evo.

– Ne biste vjerovali...

Iz injekcije izlazi crni crv otrova.

Kumbara{ pri~a svoj lascivni i morni san. ^ovjek

kojega svi poznajemo ili bar mislimo da ga poznajemo,

ska~e u tom snu kao odran jarac, do`ivljava svakojaka

~udesa, a ~ini i neobi~ne stvari, i sve to u blizini na{eg

Kumbara{a, poput ~ume, poput morije, preobli~ava

se u Kumbara{evom snu.

Opasnostima snova, o~igledno, Kumbara{ izmi~e

jedino pripovijedanjem.

Onda, jedan po jedan, i mi ostali pri~amo svoje

snove.

U na{im snovima najvi{e je `ena, osobito ako su

te `ene negdje u blizini, ako promi~u iza stakla ili ~ak

ulaze i prolaze kroz sti{ani prostor izme|u stolova,

ako se gotovo svaki dan susre}emo s njima, nadohvat

ruke su nam a nedodirljive. Ve}ina snova su dosjetke,

slu`e samo zato da bi se na drugi na~in ispri~ao neki

gradski tra~. Ipak, jedna `ena koju svi poznajemo seli

se iz jednog u drugi san. I svi znamo da su to istiniti

snovi. Snovi i postoje da bi bili samo snovi, tako

mislimo dok smo zajedno, i zato su tako jasno istiniti.

260

Ipak, svako ~uva za sebe neki kraji~ak, neispri~ani

dio pri~e, onaj dio koji je sudbinski i koji }e se mo`da

ostvariti, ono vlastito {to se ne smije nikome ispri~ati

i, umjesto tog, dopunjava pri~u o snu nekom dosjet-

kom, ne~im {to najvi{e odu{evljava okupljeno dru{tvo.

Tako se kaziva~i snova takmi~e s la`nim pripo-

vjeda~ima, a usput i jedni i drugi sr~u kahvu ~emerne

zavisti i pijuckaju rakiju podsticajne ljubomore.

Pri~amo o svemu {to se doga|a, o stvarima iz

novina i iz na{ih `ivota, jer sve se to na ovaj ili onaj

na~in prelama kroz na{e snove. [ta tu sve nije bilo:

Mravinjak (ko li je samo sanjao ono od ~ega smo svi

strepili?), groblje koje o`ivljava, ~iviluk od jelenskih

rogova, rat izme|u paukova i buba{vaba (nalik Ilijadi

Novoga Grada, gdje ljudi igraju uloge prestravljenih,

bespomo}nih bogova), zlo~in, novine (svi sanjaju su-

tra{nje novine), smrt, krilatost... i staklo se hvata na

na{im snovima. Staklo sa `ivim slikama.

Ve~eras jedino ja {utim.

A jug? Jug pu{e, pu{e s ki{om, s protejskim sje-

menom ki{e iz kojeg ni~u i munjevito se razrastavaju

vodene perunike, lipe, magnolije...

[utim zaprepa{ten. Zar je mogu}e da niko nije

primijetio? [ta je ono pri~ao prije nekoliko mjeseci

Kumbara{? Jo{ jedan od svojih glupih snova ili na-

prosto obi~nu pri~u zezalicu? Pri~ao je najvi{e o ~uve-

nom profesoru Dizdaru, koji je bio rodom iz na{ega

grada. Pri~ao, pri~ao, pri~ao... I onda, najednom, pro-

fesor Dizdar je umro. ^itali smo svi u novinama,

vidjeli na ekranima, ~uli na radiju. ^udno. Kakva

slu~ajnost! Lice profesora Dizdara se blijedo osmje-

huje sa ~itulje. Zar si ba{ mene morao sanjati? Zar si

ba{ o meni morao pri~ati, Kumbara{u? Kao da ka`e.

261

Mjesec-dva poslije opet. Opet ~ovjek iz Kum-

bara{eva sna. Kon~i} u biv{oj ~ipki politike. Poci-

jepanoj dodu{e, ali taj se pau~inasti ~vori} dobro dr`i

u svakoj mre`i. I, izgledalo je da se ba{ dobro ugni-

jezdio, kad opet zumba, rumba, kumbara. Sr~ani udar.

Opet novine. Opet ~itulja. Doista, izgleda da ima ne{to

~udno u tom Kumbara{u. Ne{to opasno i ne{to opako.

Kako samo nasluti? Kako svaki put pogodi?

I kako da niko ni{ta ne primje}uje?

Poku{ao sam da se sjetim jo{ nekih slu~ajeva, ali

mi nije polazilo za rukom. Kao da je u mom mozgu

bio cenzor koji je to onemogu}avao. Ne, ne}e{ se

sjetiti, to je zabranjeno!

– Sve vi{e mrtvih poznajem... – re~e mi Kumbara{

jedne ve~eri. Gledao me je pritom pravo u o~i. Drsko

i bezobrazno. Ba{ je meni rekao, iako smo svi, kao i

obi~no, sjedili za na{im stolom u uglu. Pro~itao mi

je misli i sad poku{ava da se opravda, pomislio sam.

I osjetio kako me obuzima strah. Niko drugi, ~ini se,

nije ni{ta primijetio. ^ak je i Terzi} dalje raspredao

neke silne pri~e o jadnom profesoru Dizdaru, o tome

kako je s njegovom sestrom i{ao u {kolu i kako je

jedne ve~eri... Sentimentalna budala. Ni{ta nije shva-

tio.

Sjedio sam na trncima. Najradije bih odmah sko~io

i izjurio van, daleko od tog stola, daleko od Kum-

bara{evih o~iju {to su me pronicavo gledale i povre-

meno se ironijski zastirale sjenkom la`ne tuge. Ali

nisam smio. Pla{io sam se.

Da li sam ve} bio obilje`en u snu?

^inilo mi se da se Kumbara{ zaista pona{a kao

neko ko je otkriven, kao krivac oko kojega se zatvara

klopka. To su trenuci kad je protivnik najopasniji,

pomislio sam.

262

Kumbara{ je, kao u odgovor, blijedio. Njegovo

~elo mi se ~inilo kao odaja u`asa koju su skrivale

tjeskobne, nemirne o~i.

To je bilo ja~e od njega

To je bilo ja~e od svih nas.

Kao i vrijeme {to nas je najednom preplavilo.

A onda su ljudi po~eli i{~ezavati br`e od na{ih

snova.

Iz somnabulnih strahova po~ele su provirivati pu{-

~ane cijevi i emitirati gvozdene misli onih {to su stajali

iza njih. Lica mrtvih gledala su nas s tv-ekrana i

optu`uju}e pitala za{to smo ih sanjali. Nisam ih po-

znavao, ali sam osje}ao, pouzdano sam znao da je za

njihovu smrt kriv neko kao Kumbara{. Neko ko ih je

progonio u svojim mornim snovima.

I, zaista, za licima mrtvih pojavljivala su se lica

progonitelja–sanja~a, onih {to su razgrtali i bacali pret-

hodna lica, kao u igri {aha, kao u igri karata. Progo-

nitelji se zagledaju me|usobno i osmjehuju se jedni

drugima la`nim smijehom, a potom zaviruju u na{e

sobe, tra`e nas, biraju. Te{ko onome koga dotakne

slijede}i njihov san.

Osje}ali smo jezu i nismo vi{e govorili.

Pred o~ima su nam bila ispitiva~ka lica onih {to

su tragali za nama u novinama, hvatali nas svojim

glasovima u radio-mre`e, pru`ali ka`iprst iz televi-

zora.

Vi{e od svih njih ja sam se bojao Kumbara{a.

San je bio jedini bijeg:

Pomislio sam kako bih morao oti}i u Sarajevo.

Mjesto gdje sam neko} bio sretan.

Ko zna vrijednost sje}anja? Ko zna za{to nam

sre}a poka`e svoje lice u djeli}u vremena i za{to

263

Vrijeme ponekad izraste iz Sekunde? Kao Sjenka Po-

vodnja.

Nisam dobro ni promislio, nisam shvatio {ta me

je toliko vezivalo za taj grad, za njegove ulice i trgove,

a ve} sam stajao usred starog groblja, me|u golemim

bijelim ni{anima i poku{avao da se sjetim. Ovdje je

bilo ne{to {to me je dozvalo. Svijest mi se kupala u

nerazumnim otklonima i u tjeskobi koja je od tih

nejasnih, nedore~enih pitanja iz podsvijesti sve vi{e

narastala.

Stajao sam kao bjegunac koji poku{ava da se sjeti.

Da li je ovo zaista Sarajevo ili tek neko mjesto na

kojem se moram zadr`ati za trenutak prije nego {to

krenem dalje? Zahujao je vjetar {to bri{e misli. Osje-

}ao sam se kao gol ~ovjek koji u ~udu gleda svoje

tijelo, neza{ti}eno, i poku{ava na njemu prona}i raz-

loge svoga bijega i smisao puta na koji se uputio.

Kameni turbani i grobne plo~e su se odmicali od mene.

I okolno drve}e tako|er. Umotao sam se dublje u svoj

kaput i pomislio kako }u, ako budem brzo kora~ao,

uskoro u}i u neku kr~mu, skriti se u samom uglu i

prona}i tamo ne{to za svoju `e|.

Na samom ulazu u groblje stajao je jedan ~ovjek.

Bio je poluokrenut, tako da mu se lice nije vidjelo.

Izgledalo je da ~eka nekoga. Imao je tamnosme|i

zimski kaput i isti takav {e{ir. Nije se micao, ali sam

osje}ao da drhturi od ne~eg {to nije bila studen. Nije

to bio ni ledeni vjetar koji je i{~ezao valjda u istom

onom trenutku kad me je pognao iz groblja. Sjenka

~ovjeka li~ila je na ogromnu ~avku. Znao sam da ne

mogu pro}i tek tako pokraj njega. Znao sam da mu

moram pogledati u lice. Istovremeno, pani~no sam se

upla{io. Gledao sam kako bih projurio kroz otvorenu

kapiju groblja, posve suprotno od njega, pokrivaju}i

264

lice ovratnikom, ali: kapija se su`avala i ~ovjek je

zauzimao sve ve}i prostor, nikako se nije mogao mi-

moi}i. Nisam se vi{e smio okrenuti, jer sam ta~no

znao {ta }u vidjeti: grobove koji me dozivaju. Iza

mojih le|a narastao je neki bruj koji me nagnao da

potr~im.

Gurnuo sam ~ovjeka koji je stajao na kapiji i zaus-

tavio se, okamenjen, kad sam vidio kako se on od

siline udara okre}e.

Bio je to Kumbara{.

Lice mu je bilo bijelo kao bolni~ki zid, a na njemu

su se o~i gr~ile u bolnom pitanju. Gledao je u mene

i nijemo me pitao. Nije me optu`ivao, ali sam vidio

kako u svom zgr~enom strahu tra`i razloge.

Zapanjen, htio sam ga ne{to upitati, ali se onda

sve po~elo okretati oko mene: i groblje, i Kumbara{ev

tamnosme|i kaput, i neka ~avka, i kamena glava ni{ana

{to otvara usta i izgovara molitvu, i naslu}ena kr~ma

u koju sam htio pobje}i, i gomila ustra{enih ljudi {to

rukama zaklanja lice od onih koji bi ih mogli sanjati...

Dugo sam gledao u bijeli strop iznad sebe i poku-

{avao na njemu prona}i Kumbara{eve o~i.

– Za{to si me sanjao?!

Dan-dva nakon groznice koja me dr`ala u postelji,

po{ao sam na staro mjesto.

I, dok sam se pribli`avao na{em stolu u uglu, vidio

sam da me svi gledaju kao da mi je lice zato~eno iza

stakla. Jedino je Kumbara{evo mjesto bilo prazno.

Terzi} je u ruci dr`ao novine s Kumbara{evom slikom.

Sagnuo sam se da bolje pogledam, a slova ispod slike

su zatitrala. Pro~itao sam, kunem se:

– Za{to si me sanjao?

265

U SUMRAK PADAJU JABUKE

No}as }e pobiti sve u na{oj ~etvrti. Ili zatvoriti.

Tako sam ~uo. Iseljavanje ide presporo po njihovu

mi{ljenju. Ova no} bi to trebala ubrzati.

Gledao sam ga. Govorio je tako jednostavno kao

{to mi je ponekad odgovarao na pitanja o automobil-

skim motorima, koje nikad nisam shvatio. Razumio

bih zapravo sve {to je rekao, ali je mozak odbijao da

se upozna sa biti sprave, kao da mi je sugerirao da se

nikad u `ivotu ne slu`im njome. Osim kao pasivni

putnik. Slu{ao sam ga i sad. Pasivni putnik. Drugi je

sad mehanizam bio posrijedi. Mehanizam koji }e nas

ubiti.

– Mi ve~eras idemo u staru ku}u preko Vrbasa.

Mo`ete i vi s nama.

Pomislio sam kako doista moram ne{to u~initi.

Zbog djece. S ne{to malo stvari preselili smo se te

no}i u njegovu ku}u. Nismo spavali. Bdjeli smo i

oslu{kivali. Po~etak policijskog sata ozna~io je po~e-

tak dugog no}nog i{~ekivanja, koje se najednom razli-

kovalo od drugih no}i. Druge no}i su bile opasne i

nejasne, a ovo je mogla biti kona~na no}, no} u kojoj

}e se pojaviti gospo|a u crnom i blijeskom svoje kose

potra`iti na{e du{e. Prvi put sam u rije~i kosa jasno

vidio njenu dvostrukost: sje~ivo, nestvarno kao da je

iskovano od mjese~ine, i duge, sijede vlasi, ukru}ene

od mrzline, a svaka od njih sije~e kao britva.

266

Djeca su zaspala, `ene kunjale, nas trojica mu{ka-

raca pri~ali smo o stvarima koje smo znali ili na-

slu}ivali. Doma}in se igrao starim pi{toljem, ~istio

ga, punio i izgledao mi krajnje `alosno s tim oru`jem

u ruci koje ga je moglo za{tititi samo od vlastitog

straha.

Onda sam ~uo tup udar. Kao da se ne{to u meni

otkinulo i te{ko palo, ali bol je ostala i spona bola se

nije prekidala s tim otpalim, izgubljenim dijelom. Za-

mislio sam se i eufori~an od bdjenja poku{avao sli-

jepim o~ima prodrijeti u mrak koji je okru`ivao ku}u.

Onaj udar se ponovio, jo{ ja~e, kao da je dolazio iz

najdublje praznine u meni. Prenuo sam se, misli su

se zamrsile i razbje`ale, ni{ta vi{e nisam razaznavao.

Za~ula se jaka eksplozija, a potom su slijedile jo{

dvije. Bile su u blizini, ali na drugu stranu od ~etvrti

u kojoj smo `ivjeli. Mo`da smo gospo|i u crnom

olak{ali posao, mo`da smo do{li na mjesto gdje je to

ona `eljela, kao u onoj pri~i o putu u Samaru. Pogledao

sam djecu koja su nemirno spavala. Ni u san se nije

moglo skriti.

Ho}e li nas doista no}as sve pobiti? Ili smo zapravo

ve} mrtvi, ali toga nismo svjesni? Nisu svjesni ni oni

koji nas `ele istrijebiti. Ubijanje i uni{tavanje je njihov

putokaz i pitanje je ho}e li ih iko ikad prenuti na tom

putu. Samo gospo|a u crnom na ~ijem su kumiru

urezali znakove svoje pohlepe.

Muk poslije eksplozije nalik je na provaliju.

Gledali smo se i jedan drugom u o~ima tra`ili

minirano mjesto: je li to bila d`amija, neka prodavnica

ili ku}a...

Otkinuo se jo{ jedan udar koji je bio nalik na

otkucaj usporenog svemirskog bîla.

267

– Padaju jabuke u vrtu – osmjehnuo se on, nekako

izobli~eno, kao da mu je `ao {to mu ne padaju u ruke

i kao da je u toj jabuci {to je pala bit svega njegova

`ivota.

Jabuke.

Bile su to jabuke.

Oslu{kivao sam, i{~ekivao. Osje}ao kako se od

te{kog mraka stje{njava jedna crna jabuka koja bubri

na grani, oklijeva kao golema crna kap, a potom se

otkida i pada u vrt da bi onim svojim tupim udarom

dala na{oj zebnji jo{ jedan znak. To je vrijeme {to

nas okru`uje.

Niko nije zakucao na na{a vrata. Niko nije provalio

i zapucao. Niko nije ubacio bombu. Samo su padale

jabuke.

U zoru su zvukovi i{~ezli.

Nekoliko mladi}a odvedeno je te no}i iz ~etvrti

do na{e, starac i starica ubijeni su u svojoj ku}i, mini-

rana je trgovina iz koje su prethodno iznesene stvari,

oteto nekoliko automobila i jedna je maloljetna djevo-

jka nestala. Bila je to posve mirna no}, kako je zapisano

u svim slu`benim izvje{tajima.

268

OTKRIVENJE

mojim roditeljima

Zato~eni grad `ivi od slutnji i u slutnjama se ras-

ta~e.

Poput slutnje raste i `ivica pred starom ku}om.

Starac i starica gledaju u nju, u taj bujni, debeli, visoki

zid {to je ove godine nadrastao glave prolaznika i

sakrio posve, njih dvoje, od pogleda sa ulice. Godine

su pro{le kako se stara ku}a jedva odr`ala u zem-

ljotresu. Zid pred ku}om sa starim kapid`ikom nije

izdr`ao. Starac nije mogao povjerovati da je zid bio

toliko krhak. Sedra od koje je bio ozidan rasula se po

ulici kao da ju je Vrbas nanio i zaboravio. Zjapila je

tu velika rupa i iznenadila mali vrt pred ku}om gdje

su pra{njave ru`e pognule glave, a jorgovan treperio

kao u groznici. Potom je starac na~inio sasvim malu

kapiju, usku, a oko nje zasadio `ivu ogradu. Sporo je

rasla u po~etku, kao da se predomi{lja, bila je rijetka

i kr`ljava.. Skoro da je pomislio kako je zasadio po-

gre{nu `ivicu. Me|utim, nakon nekog vremena je iz-

nenadno oja~ala, kao da se na to naglo odlu~ila i starac

je po~eo {i{ati njen razbujali stas. Prolaznici su pola-

hko tonuli iza njena zelenila i uskoro su se vidjele

samo glave {to promi~u. Tako je bilo kad je starac

posljednji put {i{ao. Otad se dogodilo toliko stvari da

se ~ovjek bojao na njih i misliti, a kamoli jo{ poku{ati

da ih shvati. @ivica je jarosno gotovo {ikljala uvis, a

269

starac i starica su bili zadovoljni. Ku}a je sad sa ulice

izgledala kao `ena pod velom. Vidjele su joj se samo

o~i. Starac bi najvi{e volio da i te prozore prvog kata

zakrije razigrana `ivica, ali znao je i da je zato potrebno

vrijeme. Nije vi{e bio siguran koliko mu vremena

preostaje. Donedavno o vremenu nije ni razmi{ljao.

Njegov tajni sat su bili poslovi koje je obavljao u

ba{~i iza ku}e: obrezivanje i za{tita vo}a, sadnja i

plijevljenje povr}a. Starici je ostajao vrt ispred ku}e.

Ru`e su bile njene. Bilo ih je dvadesetak vrsta: nje`-

nocrvenih, `utih, bijelih, tamnih kao krv. Okretale su

glave jedna prema drugoj i li~ile na ~avrljavu, ponekad

svadljivu, ali i pomirljivu porodicu.

Mala kapija je o{tro zveknula i starac se trgnuo.

Stazom je dolazila susjeda {to se nedavno doselila.

Izgledala je uznemireno.

– Kad mislite {i{ati ogradu? – rekla je umjesto

pozdrava.

Starac i starica su bili zaprepa{teni. Nisu izgovorili

ni rije~. Nisu razumjeli za{to bi se nekoga ticala nji-

hova ograda.

– Va{a ograda se popela do jorgovana, a on je

blizu mog prozora. Mogla bi mi se neka zmija uvu}i

u sobu. A ja se zmija stra{no pla{im!

– Nema ovdje zmija – re~e starac.

– Ne znam ja.

– Da posije~emo i jorgovan?

– Nisam to rekla. Ali ja se stra{no bojim zmija.

Dugo nakon {to je susjeda oti{la, starac i starica

nisu progovorili. Napokon, on je ustao i po{ao.

– Ho}e{ li? – zadr`a ga stari~in glas.

– I ti misli{ da treba?

– Mo`da se stvarno boji zmija.

270

Starac ne re~e ni{ta. Oti{ao je do {upe i vratio se

s vrtnim makazama.

– Mislio sam da }e to ove godine u~initi Nazim.

Pro{li put mi je pomagao. Bistar dje~a~i}.

– Grdna rano. Gdje li su sad oni?

– Ka`u da je u njihovom stanu neki pilot. Oni

imaju prednost.

– Mogli su nam se koji put javiti. Taibina sestra

je neki dan dobila pismo od k}erke i zeta. A oni su

zajedno oti{li.

– More bit da su mogli.

Starac te{ko ustade. Ponio je merdevine i najed-

nom se uzvisio iznad ulice. Prolaznici su ga ~udnovato

gledali. Samo je jednog od njih poznavao. Sve su to

bili neki novi ljudi. Kao i susjeda. [tricnuo je nekoliko

~uperaka s goleme }ube `ivice. Sve je to nekako i{lo

ukrivo. Onda pomisli kako bi od `ivice mogao na~initi

lik svoga unuka. Vidio je kakva ~uda rade vrtlari u

nekim velikim parkovima svijeta. Vidio je na televi-

ziji. Uostalom, ne}e vi{e gledati u prolaznike. Za-

mi{ljat }e lice svog unuka.

Rezuckanje i presijecanje je plelo svoj ples da

starac nije ni osjetio koliko je uznojen. Penjao se i

silazio s merdevina, sjekao, oblikovao. Nije ni primi-

jetio kad se na{ao na ulici. Zid `ivice je posve bio

provaljen i kroza nj se moglo u}i u vrt, kao kroz

otvorenu kapiju. Starac ni{ta nije primje}ivao. Radio

je posve zanesen. Na prozoru se pojavila susjetka i

zaprepa{teno stavila ruku na usta. Osjetila je ~udno

sa`aljenje i zato brzo zatvorila prozor i navukla za-

vjese.

Starica je u kuhinji pekla poga~u. Zamotala je

vrelu poga~u u ~istu, navla`enu krpu i po{la da ga

pozove. Kao u snu izi{la je na ulicu, jer nije mogla

271

vjerovati da zida od zelenila vi{e nema. Ostala su

samo tri grma {to su podsje}ala na ljudske figure.

Starac je na jednom grmu ne{to dovr{avao. Nije je ni

primijetio.

– [ta si to u~inio?

– Ni{ta – re~e on i nasmija se kao dje~ak.

272

PARADOKS O MINOTAURU

Labirint je ispunjen pri~ama. I sjenama pri~a.

Tako se kristalizira jezovita kaza o laboratorijskom

gradu, gdje je svaki ~ovjek ponaosob biolo{ki samac,

gdje se preciznim predvi|anjem i pritiskom kidaju

veze izme|u ljudi, zmija klaustrofobi~nosti se pretvara

u sind`ire na njihovim nogama i oni su neprekidno u

poziciji paradoksalnog izbora izme|u iluzija mogu}-

nosti u stije{njenom i sve tje{njem `ivotu.

Kroz Grad prolaze zra~na bi}a pokraj Minotaura,

njegovih stra`ara i gonilaca, odjevenih u ko`u da`-

devnjaka i obilje`enih znakovima od kojih bije jeza,

kao i od njihovog oholog pogleda, toliko nalik pogledu

insekta. Zape~a}ena su vrata u ljudskim o~ima. Pro-

valjene su kapije. Zijevnuli su ponori nekih, u sno-

vi|enjima slu}enih, smrtonosnih pogleda. Zaista, ko

nas promatra iz insektovih o~iju.

Uistinu, Minotaur je jezovit, jer on sam ne pri-

mje}uje svoju nakaznost. On je ne krije. On je isti~e

kao obrazac i uzor. Metamorfoza se do`ivljava kao

oslobo|enje, kao novi, jedini mogu}i princip `ivota.

Pamtim: bio je snijeg, bila je studen, stenjala je

bijela zemlja. Skupili smo se na starom banjalu~kom

groblju Stupnica da se oprostimo od Ibrahima Had`i}a.

Ibro je bio zidar, graditelj ku}a, i u svojoj osamdesetoj

godini jo{ toliko jak da je mogao jednom rukom podi}i

~ovjeka uvis. @ivotopis tog vedrog herkula odu{evio

273

bi svakog ljubitelja pri~a, naro~ito oni dijelovi koji

pripadaju mladosti i moma{tvu. I ni{ta tom skromnom

~ovjeku nije nedostajalo. Izdavale su ga jedino o~i.

Vid mu je tan~ao. Kao da se udaljavao od slika svijeta

i jurio za nekim drugim slikama, onima za kojima je

istinski `udio.

– Oprosti, sine. Ne vidim ti ja vi{e ni{ta – govorio

bi kad bih ga pozdravio i kad bi se on zainteresirao

ko ga to pozdravlja. A meni su kroz glavu prolazile

slike i pri~e koje sam ~uo, neke i od njega samog,

iskazane jednostavno{}u koja zapanjuje. Stajali smo

u stije{njenom gradu, u Labirintu, kojim njegovi istin-

ski stanovnici mogu kora~ati samo sa zebnjom, a on

je na moje pitanje odgovorio:

– Sve je ovo Bo`ija kazna.

^udno mi je bilo. I sad je. ^uo sam mnogo puta

te rije~i, sa razli~itim podtekstom, ali nikad ih nisam

mogao u potpunosti prihvatiti. ^ak i da se suo~im

licem u lice sa samim Derd`alom i sa @ivotinjom.

Nekoliko dana kasnije saznao sam da se Ibrina du{a

odijelila od njegova stamenog tijela, na molitvi, u

najstarijoj i najljep{oj banjalu~koj d`amiji Ferhadiji.

Ba{ onako kako je `udio, ba{ onako kako mu je bilo

zapisano: iz sku~enog, u otvoreni, veliki grad.

Na d`enazi je, za banjalu~ke prilike u ovom vre-

menu, bilo zaista mnogo ljudi. Nikad tako ~udno,

nikad tako sabrano nisu ajeti doticali moje uho, kao

u tim trenucima dok su smetljarska kola tandrkala

ulicom pokraj Stupnice, gore–dolje, i dok je neko

povremeno pucao sa [ehitluka, zarivaju}i svoje me-

talne opomene u slova uspomena.

Minotaur nas je neprekidno opominjao na svoju

prisutnost.

274

^ovjek je da se preispituje. ^esto sam razmi{ljao

o tome kako }e mi `ivot prote}i dosadno i kako }u

mo}i isplanirati svako putovanje, svaku ukradenu

avanturu, koju }u kao plijen dovla~iti u brlog zavi~aja

i gostiti se njome poput svakog senzibilnog kradljivca.

Me|utim, u knjizi u kojoj smo zapisani, na{a su|aja

je prekri`ila neke stranice ili mi naprosto nismo bili

svjesni Teksta koji slijedi.

Moja sudbina je da me nema.

Sve {to se dogodilo u Labirintu dovodi samo do

te istine. Ja sam jedan me|u hiljadama onih koje je

Minotaur stavio na svoj popis.

Najednom smo svi mi na ovoj d`enazi biv{i ljudi.

Najednom smo svi mi na ovoj d`enazi zapravo na

svojoj d`enazi.

Prethodnici Minotaura koji je do{ao u na{ grad i

markirao u njemu svoj Labirint, idu}i od ta~ke do

ta~ke za pe~atom smrti, kri`aju jedno po jedno na{a

imena, ulaze u na{e puste sokake, jo{ tople krevete i

otvaraju nam samo jedan put: put u Donji Labirint,

onaj o kojem je govorio Herodot i o kojem mo`e

svjedo~iti jedino pijesak, jedino ova tvrda zemlja po

kojoj bezazleni snijeg ispisuje svoju planetarnu brigu.

Da li je tako ne{to mogla naslutiti Pasifaja dok se

uvla~ila u {uplju drvenu kravu? Nije li ona dala mitu

element ~ovje~ijeg, `udnju za nasiljem, `udnju za ubi-

janjem? Izmi{ljeni bode`, odnjegovan u ritualnim pri-

~ama, na kraju se zario u srca onih koji nisu bili svjesni

da je Labirint njihov dom.

Poslije d`enaze, na{ao sam se na istom putu sa

Alijom, koji je neka vrsta dobrog duha Grada, kojeg

dobronamjerni smatraju osobenjakom, a nestrpljivi i

netrpeljivi gradskom budalom. Pri~a o Aliji po~ela se

raspredati u vrijeme kad sam bio dje~ak (on je ne{to

275

stariji od mene), tj. kad je Alija odlu~io da ~ini samo

dobra djela i da ~isti Grad. Uvijek je u povijesti ovog

grada bilo takvih ljudi. Mo`da je to ona psihi~ka veza

koja grad ~ini bi}em, ta nevidljiva korespondencija

sa svima, bez posebne organizacije i cijene, na isti

na~in na koji to ~ine ki{a i sunce. Alija je uvijek vi{e

razgovarao s golubicama i Vrbasom, negoli s ljudima.

Ipak, postoje mjesta na kojima se on gotovo uvijek

mo`e sresti. Jedno od takvih mjesta je d`enaza. On

koji je uvijek imao vlastiti pogled na svijet, izra`en

kroz brojeve i kroz igru sa sli~icama @ivotinjskog

carstva, na d`enazama je bio posve posve}en, kao da

se opra{ta od najbli`ih.

Njegova igra sa @ivotinjskim carstvom bila je ~ud-

na komunikacija koju nikad nisam u potpunosti shva-

}ao. Dovoljno je bilo re}i mu broj sli~ice i on je znao

koja je `ivotinja na njoj naslikana. Igra je mogla te}i

i obratno. Neko bi rekao koja je `ivotinja na slici, a

Alija bi odmah pogodio njen broj. Pamtio je beskrajno

dugi niz brojeva koje su dokoni igra~i zapisivali na

papiru. I svi su se ~udili i svi su se smijali i niko nije

znao za{to je to potrebno. Ali, njegovu pravu igru sam

shvatio tek kad je neko rekao broj sli~ice, a Alija

izgovorio:

– Avdo Tica. Vodomar.

Na slici je bio vodomar. Me|utim, svi koji su

poznavali Avdu Ticu, pasioniranog ribara i biciklistu

sa zamjetnom grbom, morali su se slo`iti da je on

posve nalik vodomaru i po svom zanimanju i po karak-

teru.

Tako je Alija imao za svaku sli~icu dodatno ime.

Pla{io ga se ili ga izgovarao sa drago{}u, ovisno ve}

o tome koja je `ivotinja bila u pitanju.

276

– Koji broj? O to je Nuskina sestra. Divlja golu-

bica.

Jednom je neko otvorio ~okoladu, sakrio sli~icu i

izgovorio njen broj. Alija je sav pretrnuo. Bio je to

broj ~egrtu{e.

Alija je raskrilio ruke i zamucao. Izgovorio je ime

banjalu~kog policajca kojeg smo svi poznavali. Bar

po imenu. Njegova vje{tina s pendrekom bila je gla-

sovita. Alija je bio uznemiren kao da jo{ uvijek osje}a

strah od susreta sa zve~arkom. Sje}am se, bilo mi je

to ~udno, jer ni pretpostavljao nisam koliko je Alija

u mladosti dobio batina od ^egrtu{e i onih koji su sa

^egrtu{om bili u istom klupku. A ^egrtu{a je danas,

kao i mnogi iz klupka na svom ~egrtu{astom pijede-

stalu od kojeg sve oblijeva jeza.

Iz prostorije sa ledenim pijedestalom kre}u pro-

gonitelji u sve prolaze Labirinta.

Pomislio sam, dok smo se penjali kroz snijeg, uz

Dolac, kako njemu sad izgleda na{ Grad-Labirint i

kako je sad poredao brojeve u svom bestijariju.

– Je li ikad bilo gore nego sad, Alija? – upitao

sam ga.

– Bilo je – rekao je on potpuno sabrano i lucidno

– kad je bilo isto vako, ali se nije znalo da je vako.

277

NEVIDLJIV

Pretukli su ga. Ponovno. Zaustavili su ga na ulici,

jer je neoprezno izbio na trg s kojeg vi{e nije bilo

izlaza. Jedan mu je policajac poderao legitimaciju,

drugi se pravio da ne vidi. Tre}i ga je ugurao u kombi.

Poslije je dugo ~amio u polu~u~e}em polo`aju, os-

lonjen sa po tri prsta svake ruke na zid. I tad se sjetio

pri~e. Udarali su ga, mehani~ki, kako je koji nailazio,

kao {to ~ovjek sklanja kosu {to mu pada na ~elo. Neki

s posebnim bijesom i zadovoljstvom. Osje}ao je to

dobro na svojoj glavi, stomaku i le|ima. I tad je Besim

H. odlu~io. Ako se ikad odlijepi od ovog zida. Ako

ikad izi|e iz ove zgrade.

^ovjeka mogu udarati jedino ako ga vide.

Postojalo je toliko ljudi u povijesti koji su znali

tajnu nevidljivosti. Stvar je zapravo bila krajnje jed-

nostavna. Dovoljno je postati bezli~an. Dovoljno je

onome koji bi te mogao primijetiti sugerirati da te

ustvari nema. Otkloniti njegovu pa`nju na ono {to ga

doista zanima ili na ono {to misli da ga zanima.

Danima i no}ima, koje su bile mnogo du`e nego

dani, razmi{ljao je Besim H. ^as mu se ~inilo da je

na pragu rje{enja, ~as potom sve se ru{ilo u pepeo i

prah. Bilo bi dobro kad bi mogao potra`iti jo{ neke

knjige, ali u Biblioteku nije smio. Vidjeli bi ga be-

sumnje i, dok bi prona{ao knjigu koja bi ga primakla

bli`e rje{enju, stvar bi bila zavr{ena. Tako mu je i

rekao onaj {to je poderao legitimaciju.

278

– [ta ti jo{ ~eka{? – brujale su rije~i.

A bez legitimacije nije mogao izvaditi papire za

izlazak.

– Ima{ jo{ sedamnaest dana. Poslije toga da te

vi{e nisam vidio.

Dani su brzo prolazili. Zato su no}i bile duge,

tan~ale su, uvrtale se oko besanog vretena kao tanka

crna vuna.

Besim H. je hodao no}u. Kora~ao je u svojim

be{umnim cipelama kroz zamra~eni grad, skrivao se

od patrola, kora~ao je nogu pod nogu sa kestenovima

i platanama, zaobilazio osvijetljena mjesta, gdje se, i

pored policijskog sata, ~ula pijana pjesma i hrapav

smijeh. Niko ga doista nije primijetio.

Jedno jutro odva`io se da ode na Tr`nicu. Hodao

je izme|u tezgi, ali niko mu ni{ta nije nudio. Zastao

je pred jednom `enom {to je prodavala povr}e i rakiju.

U sebi je govorio: "Ne, ja nisam tu. Ti me ne vidi{."

@ena ga nije ni pogledala. Nai{ao je drugi kupac i ona

mu se obratila kao da Besim i ne postoji.

Uspinjao se prema glavnoj ulici, kad se na vrhu

zaustavio kombi, a odmah iza njega i kamion, pun

vojnika. Blokirali su prolaz. Okrenuo se. Dolje je bio

blokiran most na Crkveni. Tr`nica je bila sa svih strana

zatvorena.

Svejedno, mislio je Besim H. Ja sam za njih ne-

vidljiv. Zar se to nije malo~as pokazalo? Dovoljno je

da budem koncentriran i pro}i }u pokraj njih. Ne}e

me vidjeti. Nastavio je put istim koracima kojima je

i{ao i dotad. I{ao je pravo na vojnike koji su zaus-

tavljali i legitimirali prolaznike. Uronio je u prostor

izme|u kombija i kamiona, govore}i u sebi: "Vi me

ne vidite. Ja za vas ne postojim. Ja sam samo zrak."

Pro{ao je.

279

Nijedan vojnik ga nije pogledao, nijedan policajac.

Neko je, dodu{e, povikao ne{to iza njegovih le|a, ali

on se nije osvrnuo. To se nije odnosilo na njega. On

je bio nevidljiv.

Preplavilo ga je zadovoljstvo kakvo nikad u `ivotu

nije osjetio. Svijet je bio posve otvoren. Potrebno je

samo prepoznati put, onaj pravi. I njime krenuti. Opa-

sno je bilo jedino vratiti se ku}i. Oni znaju gdje stanuje,

a tamo }e, me|u stvarima koje ga tako dobro poznaju,

te{ko izdr`ati da bude nevidljiv. I sedamnaesti dan

bio je tu. Bilo je vrijeme da krene na put. Dugo }e

pje{a~iti, ali on se toga nije bojao. Uvijek je volio

hodati. Jednom je, ~ak, pje{ice i{ao na More. Spavao

je u selima, u {umi, i, nakon nekoliko dana, More se

otvorilo pred njim.

Odlu~io je da }e krenuti u praskozorje. Va`no je

bilo da po mraku ne zaluta. Skupio je ne{to hrane i

stvar~ica u zave`ljaj i, no} se jo{ opirala navije{tenoj

sivoj plaveti, krenuo.

I{ao je uz Vrbas. Pro{ao je Gradski most, Zeleni,

Most u Gornjem [eheru i stigao do mosta u Novoseliji.

Odlu~io je da ga pre|e i nastavi cestom prema Jajcu.

Dalje }e se ve} odlu~iti. Sti}i }e on opet na More.

Sreo je svega nekoliko ljudi, ali oni su krili svoje o~i.

Nisu ga vidjeli, zacijelo, i za{to da se trude, gledaju

i nastoje proniknuti u ne{to {to ne postoji.

Na mostu u Novoseliji stajao je kombi otvorenih

vrata. Imao je re{etke i podsje}ao Besima na {interska

kola. Mogao bih se i s njima voziti dio puta, pomislio

je Besim i glasno se nasmijao. I tako me ne}e vidjeti.

Nevidljivi autostoper.

I, doista, Besim H. je ostao nevidljiv. Niko ga vi{e

nikad nije vidio.

280

SLASTI^ARNA

Sad su svi znali da je on na redu.

Pro{le no}i razorena je buregd`inica desetak me-

tara dalje i u ovom starom naselju, u blizini mosta,

ostala je netaknuta samo njegova slasti~arnica. I dosad

su podmetnute detonacije obilazile oko nje, kao ~u-

dom. Naglo su se pribli`avale, ~im je po~ela ta surova

igra {to se zbivala za vrijeme policijskog sata, da bi

iznenadno promijenile smjer, pre{le na drugu stranu

ulice ili se ~ak uvla~ile u pokrajnje sokake, gdje god

je bila neka prodavnica ili radionica, a ~ije su ime

podmeta~i imali na svom popisu. Skoro sva imena su

u ovom starom dijelu ~ar{ije bila na tom popisu. I

njegovo. Naravno.

Slijede}e no}i nije mogao zaspati. Pu{io je i oslu{-

kivao, naslu}ivao eksploziju koja }e razoriti njegovu

radnju. Nije se dogodilo ni{ta. Bilo je dodu{e pu{-

karanja i jedna jaka detonacija, ali dosta udaljena,

te{ko da je to moglo biti u blizini slasti~arne.

Ujutro je do{ao na posao, neispavan, a primijetio

je i neuobi~ajeno mnogo prolaznika koji su zagledali

njegovu radnju. ^inilo mu se da na njihovim licima

vidi nezadovoljstvo i to ga je gotovo razbjesnilo.

– @ao vam je {to je jo{ ~itava! – skoro im je

viknuo u lice.

Nije rekao ni{ta, jer mu je bilo jasno da je sve

odgo|eno do ve~eras i da }e se neizbje`no ipak do-

281

goditi. Oti{ao je ku}i ranije, rasijano tra`io neke stvari,

uzeo zalogaj-dva i ostavio tanjir na stolu.

Pomislio je kako bi bilo dobro izvaditi neke aparate

iz radnje. Vrijedni su i skupi. Ali kamo bi s njima?

Ako se slastice ne budu pravile i prodavale kako }e

`ivjeti? Kako }e `ivjeti svi oni koje je radnja hranila?

Poslijepodne je obi{ao slasti~arnu i vratio se ku}i.

Ve} se mra~ilo, a on je i dalje prenosio onaj umor od

ju~er. Sjedio je u mraku i pu{io. @ena ga ni{ta nije

pitala. Djeca su se be{umno bavila nekim svojim,

dje~jim poslovima. A pred njegovim o~ima otvarao

se neki veliki, zatamnjeni svijet, svijet koji ga je mamio

negdje duboko u sebe, svijet toliko udaljen od ove

ulice i od ovog grada, da je pomislio kako to mo`e

biti samo onaj Tamni vilajet o kojem je nekad ~uo

pri~u, ali se nije mogao sjetiti. To je tajni, tamni svijet

koji ga poziva.

Stra{an zvuk ga je trznuo iz sna. Pogledao je u

`enu, ona u njega, ali u njenom pogledu je bilo samo

nerazumijevanje.

– [ta je to bilo? – zapitao je neprirodno glasno.

– Ni{ta. Jamda si ne{to sanjao – odgovorila je.

Sutradan, radnja je blistala u jutarnjoj svjetlosti.

Ni{ta nije bilo ni taknuto.

Jedan njegov poznanik pro|e s ~udnim smije{kom.

Zaustavio ga je kao da }e otkriti tajnu. Pri~ao je

neke besmislice ne bi li ga nagnao da se oda.

– Aziz izgubio opkladu – re~e ovaj u jednom

trenutku.

– Za{to? – upita on i odmah shvati da se Aziz

kladio kako }e slasti~arna odletjeti no}as. Aziz je

prodavao odje}u i njegova je prodavnica stradala me|u

prvima.

282

Poznanik iz njegova pogleda vidje da se odao i

ugrize se za jezik. Razmijenili su jo{ nekoliko re~enica

i onda je poznanik oti{ao.

– Zna~i tako je to. Sad se i klade na moj ra~un

– re~e on poluglasno. Osje}ao se pritom prili~no rav-

nodu{no.

Me|utim, slasti~arnica nije odletjela ni te no}i,

niti slijede}ih nekoliko. Kao da je bila ukleta. Raza-

ranja su se preselila u drugu ~etvrt.

– Mo`da je dou{nik – lebdjelo je u zraku.

Poznanici su ga po~eli zaobilaziti. Nije to odmah

primijetio. ^udio se {to mu dugo ne dolaze ni kum

ni prijatelj. A onda je shvatio da je za sve kriva prokleta

slasti~arna, koja svaki dan radi i u kojoj se svaki dan

pone{to proda.

Jedino je on znao da je sve to privid. Kladio se u

sebi sa Azizom i sa svima ostalima, kladio se sa onima

{to kru`e no}u i razaraju, kladio se sa samim sobom,

iako je znao da je ta opklada davno izgubljena, izgub-

ljena ~ak prije ovog vremena, negdje u Tamnom vila-

jetu, tamo gdje }e se zacijelo morati vratiti.

Spavati nije mogao i izgledao je kao pu{a~ opijuma

kojeg dim nosi ulicom.

Jedne no}i, pred jutro, sna`na eksplozija probudila

je sve ljude u ulici. Sat-dva kasnije primijetili su ga

kako ~isti staklo i razbijene predmete iz radnje. Po-

znanici su navra}ali. Neki su mu povjerljivo govorili

da znaju ko je to uradio. Jedna `ena je sa svog prozora

vidjela kombi.

On je svakog slu{ao, ali nikog nije ~uo. Znao je

da }e no}as spavati kao nikad u `ivotu.

283

KO[ULJA SA ZAPISIMA

Nije istina da `ivot curi kao pijesak u pje{~anom

satu. To curi smrt.

I kad sjedi zato~en u svojoj sobi, ~ovjek putuje

kroz svoje vrijeme.

Da nije no}, s njegovog bi se prozora vidio Muzej.

Zato je okrenuo le|a prozoru i, u mraku svoje sobe,

iza zatvorenih o~nih kapaka, vidi zgradu Muzeja kako

se crni, opipati bi je mogao, ote`alu od no}i. Niko ga

ne vidi i on otvara vrata, be{umno, a zatim, nevidljiv

kao mrak kora~a hodnicima nesvjesnim njegovog pos-

tojanja. Prolazi pokraj punjenih `ivotinja (majstorski

radovi njegovog nedavno preminulog prijatelja): orao

samo {to se ne obru{i na njegovu glavu, sova mu ne{to

{ap}e na uho, to su zvukovi pomr~ine ~iji smisao ne

razaznaje, {to mu potvr|uje vjeverica, ~iji grebuckav

smijeh za trenutak razbujava i smiruje njegovu plahost.

Svi su oni `ivjeli ovdje, svi su oni `ivjeli i ubijeni

ovdje. Vidra i mladica gledaju se staklenim o~ima.

Samo da ih neko uroni u vodu, nastavile bi svoj okr{aj.

Stoji pred sabljama, pu{kama, kuburama, rogo-

vima za barut. [ta bi samo mogao u~initi sa ovom

veli~anstvenom sabljom. Ve} njene korice govore sve.

Ne diraj me, govore one, jer ako izletim iz svoje ku}e

bljesnut }e mrak. Kad bi s njom stao pred tenk, tenk

bi se zaprepa{ten zaustavio. Zaustavio bi se kad bi

284

osjetio isto {to i ja. @udno je udisao no}. Kad bi

osje}ao isto {to i ja, onda ne bi bio tenk.

Da li bi ova kamena sjekira bila uspje{nija? Ili

srebrenjaci rimskih careva?

O tome ne govore ni{ta karte, niti stare fotografije.

Svijet je tako mali i neva`an, ako je u sredi{tu njegove

karte nacrtan raj, kao {to je to kod Ptolemeja slu~aj.

Negdje u bjelini, na kojoj je po~ivala njegova ruka

dok je crtao svoju kartu svijeta, nalazi se ovaj grad,

Grad koji je uvijek bio okovan izme|u neba i zemlje.

S neba ga je crtao neki prst, nalik na Ptolemejev, a

odozdo ga je gutalo ne{to, ne{to bez imena, nalik na

Veliki Zijev ili na Zmaja Praznine.

Taj zmaj je uvijek `ivio u utrobi ovoga grada.

Mo`da bi pravilnije bilo re}i da Grad `ivi iznad samog

Velikog Zmaja. Nisu li to znali i oni koji su davno

imenovali dvije pe}ine na bo~nim kapijama Grada

istim imenom: Zmajevac? Grad se protiv Zmaja borio

rame uz rame sa svojim dvojnikom. To su znali ili

naslu}ivali mnogi kartografi. ^ini se da je Lazarus, u

petnaestom stolje}u, u tome oti{ao najdalje.

Sad je sav Grad okru`en gvozdenim zmajevima.

Prsten do prstena, obru~ do obru~a. Po Gradu hodaju,

odjeveni kao salamanderi, oni {to su izi{li iz gvozdene

zmajeve lju{ture. Oni i ne slute da postoji Grad-Dvoj-

nik. I sad su tu, u ovoj no}i, oko Muzeja, spremaju

se da dignu u zrak ono {to ih podsje}a na povijest.

Ho}e li pre`ivjeti ove lutke odjevene u gradsku

no{nju?

Zmajeve vojnike on ne mo`e sprije~iti. Za{to se

uop}e u{unjao, kao kradljivac, u ovaj no}ni san Mu-

zeja?

Zmaju se jedino mo`e suprotstaviti Zmaj. Ta mu

se misao u~inila tako jednostavna. Jednako je jed-

285

nostavno oti}i ili ostati. Stvar je samo u tome da to

~ovjek mora sam odlu~iti. Oti}i pod prisilom zna~i

dotaknuti malu smrt {to }e te slijediti poput bolesti.

Ostati zna~i skrivati se iza ogrta~a velike smrti.

Kad bi imao Zmajevu ko{ulju, osje}ao bi se iza

tog ogrta~a potpuno siguran.

Napokon, tu je. Svijetli u mraku. Ko{ulja od per-

gamenta na kojoj su ispisana imena Gospodara svje-

tova, ko{ulja sa zapisima koja bjesove i druge ne~iste

demone dr`i na odstojanju, ko{ulja Zmaja od Bosne,

koja mu je donijela tolike pobjede i sa~uvala ga. Da

je nju imao na sebi ne bi mu ni{ta mogao ni onaj

otrov koji su mu dali u Carigradu.

Crvena kao krv (krv?!) i crna kao vran~eva griva,

slova unose spokoj u njegove misli. On vidi kako se

ta slova lijepe uz njegovo tijelo i za{ti}uju ga. Kad bi

samo mogao obu}i ko{ulju? Kad bi samo mogao?

Otvorio bi se tada, mo`da, i Grad-Dvojnik pred nje-

govim o~ima. Zakora~io bi ulicama njegovim, u svoje

djetinjstvo, dvanaest sru{enih kamenih d`amija po-

novno bi bile na svome mjestu.

Mo`da to ne bi bio spas samo za jednog ~ovjeka.

Ipak, njegova ruka ne mo`e uzeti ko{ulju. Sala-

manderi ve} ulaze i u njegovu slutnju i pijesak po~inje

sve br`e da sipi.

A kad posve iscuri smrt, mo`da }e se na}i neko

da okrene pje{~ani sat.

286

[UTE]I U SEBI SAM

Ostarjele su lipe, ostarjeli bagremi. Ostarjela su

groblja na{a. A cvat nije. Kako bi behar mogao ostar-

jeti. I on me, kao sad, najvi{e na tebe podsjeti. Prolaze

dani, a ja se pitam za{to si me ostavila. Nekad, dok

smo bili mla|i, priznajem to sa stidom, pomi{ljao sam

kako ne bi bilo pravedno da ja umrem prije tebe.

Osje}ao sam se tako jak i licemjerno sam zapravo

mislio, a nisam to `elio ni sam sebi priznati, kako }e

valjda biti vremena za jo{ koju `enidbu. Nisam mislio

ba{ na svadbu. Ona je tu najmanje va`na. Mislio sam

na jo{ koji `ivot. Ukoliko sam uop}e mislio. Mjera~i

lica koje sad sre}em po gradu, sam, podsje}aju me da

sam dobio to {to sam zaslu`io. Ipak, pitam se, nema

li svaki ~ovjek u svom `ivotu takve pomisli i ne ispuni

li mu se svaka. Procvao je jasmin. Koliko li je samo

razli~itih misli vezano uz njegov miris. Procvalo je i

ono nekoliko stabala na na{em starom groblju. Godi-

nama na njemu niko nije pokopan, a sad je puno novih,

svje`ih grobova. Mladi i stari mrtvaci se guraju u

zemlji. Niko od njih nije do~ekao svoje vrijeme. Tako

se bar meni ~ini. Vrijeme je do~ekalo njih. Odlaze

ljudi za koje to nikad ne bih pomislio. Uru{e se poput

krhka vr~a, sami od sebe, ili od lutaju}ih ubojica koji

ponekad ubijaju i bez dodira. Bolest na smrt hoda

na{im gradom i ponekad je osjetim ~ak i u mirisu

jasmina koji si ti toliko voljela. I u mirisu jasmina je

287

smrt. Ponijeli su je i oni koji su na vrijeme oti{li, koji

jo{ uvijek odlaze, jer to je bolest od koje nema lijeka.

To grad na{ umire, mladost na{a, djetinjstva na{a,

ljubavi na{ih pre|ih na Vrbasu i na Korzu. Jasmin to

tako prodorno govori da ~ovjeka smori i onda se javi

ne{to, javi se taj zadah bolesti na smrt kojim su ok-

ru`eni i oku`eni svi koje poznajem. Jer, to je sada

vonj na{eg grada, grada u ~ijem le{u nepoznati neki

ljudi poku{avaju da na~ine svoj grad. Osje}aju li i oni

taj vonj? Morali bi da osje}aju. Oni su ga u grad i

donijeli. Ipak, ~ini se da to njima nije va`no. Oni kao

da se tom bole{}u hrane. ^udnovato, ali izgleda da je

to istina. Re}i }u ti ne{to ~ega nisam bio svjestan sav

na{ `ivot. Otkako si oti{la sav se svijet ogrnuo u

samo}u. Kaznila si me tako {to te nikad nisam posve

razumio, {to se nikad nisam otvorio. Ne, nisi me ti

kaznila. Ti si znala da ja ustvari nisam ni svjestan

sebe. Ka`njen sam. Naprosto. Kao {to se to ljudima

ve} doga|a. A ti, da si mogla odlu~ivati, mo`da bi

me pri~ekala da se okupam u ovoj svijesti i da po|emo

zajedno. Jer, sad znam, nikoga drugog nisam imao.

Dolazi{ mi na san, ali nevidljiva. Molim te, pusti me

da te bar jo{ jednom vidim. Da te vidim kako mi se

osmjehuje{. To je jedino {to mi ne mogu ukrasti,

jedino moje bogatstvo, zape~a}eno nesnala`ljivom sa-

mo}om. Rijetko izlazim i rijetko koga sre}em. Pri-

jatelji su i{~ezli. I ro|aci. Neki su se odselili, za neke

se ne zna ni to. Da, jasmin me opominje, mnogi su u

zemlji, u grobovima {to se otvaraju poput halapljivih

zemljinih usta.

Prodao sam neke stvari iz ku}e. ^inilo mi se da

je na svakoj od njih tvoja ruka ili pogled. Dugo sam

se borio protiv toga. ali morao sam. Siguran sam da

}e{ razumjeti. Uostalom, te stvari koje su oti{le bud-

288

za{to imale su vrijednost samo za tebe. I mene. Uskoro

}e, dakle, ostati bez ikakve vrijednosti. Ovako bar

imam za kahvu i poneku cigaretu. Srku}em ponekad

iz onog krnjavog fild`ana koji si ti najvi{e voljela,

koji je bio tvoj. Na njemu je neki crte` na kojeg dosad

nisam obratio pa`nju. Kao neki egzoti~ni vrt i u njemu

tri `ene oko malog stola. Jedna je okrenuta le|ima.

Ponekad mi se u~ini da }e se okrenuti (jednom sam

pomislio da se to doista i dogodilo!) i da }e{ to biti

ti. Vrijeme se ipak igra sa mnom.

Neki dan su prerezali grlo onom stolaru {to nam

je pravio krov na ku}i. Kad li je to samo bilo? Gledao

sam tog dana u krov i ne{to osje}ao. U vlastitoj su

ga ku}i ubili, jer su doznali da je taj dan prodao kola

i imao je ne{to vi{e novaca. Otada onaj bol u mirisu

jasmina osje}am jo{ ja~e.

Sjedim uglavnom u ku}i. Pokraj prozora.

Ponekad osjetim kako mi jasmin pokuca. Onda

otvorim okno, nagnem se i udahnem njegov miris.

Gotovo neosjetno, ali onaj zadah iza mirisa se po-

ja~ava. ^udnovato, ali ta slutnja koju sve vi{e razazna-

jem jedino je {to mi pri~inja radost. ^ekam. Sve su

bli`e oni {to }e me povesti na putovanje iza jasminova

mirisa.

I tad }emo se mo`da opet vidjeti.

289

[ETA^I NA KORZU

No` je zaboden u snu.

Prorezan je bio san, otrcana zelena pid`ama i na

kraju i sam ~ovjek, onaj koji je istog trena i{~eznuo

iz svog stana i na{a se na Korzu, u drvoredu drevnih

platana i bolesnih kestenova. Kora~ao je i dalje kroz

svoj razderani san, poku{avao prepoznati ne{to. Nije

znao {ta. Bila je to samo slutnja.

– Koliko nas je bilo u razredu? – upita on glasno,

~ude}i se i sam svome pitanju.

– Trideset i tri – odgovori mu oficir naslonjen na

kesten.

– Petnaest mu{karaca i osamnaest `ena – re~e

spikerica zvani~nim glasom.

Ne{to dalje jedan je ~ovjek klanjao.

Da, to su oni, pomisli ~ovjek u snu. To su sve

ljudi iz mog razreda. Ovdje smo {etali na posljednjoj

proslavi mature, kao i na onoj prvoj.

Zaista, drvored je ove ve~eri bio ispunjen.

Mladi} iz posljednje klupe, ~ija je kosa sad bila

sijeda, ~itao je neki prijete}i tekst i neprestano gledao

u usnulog ~ovjeka. ^ovjeku iz sna dugo je trebalo

dok je shvatio da se tekst i odnosi na nj.

Djevojka duge, crne kose gledala ga je vla`nih

o~iju.

^itav `ivot me je voljela, shvati on. Kako sam

samo mogao biti toliko glup?

290

O ~emu sad svi oni misle na ovoj opsjenarskoj,

sjenovitoj maturskoj ve~eri? Jesu li to isti oni ljudi?

Zar je mogu}e da su i onda, prije dvadeset i pet godina

mislili isto?

Oficir se odmaknu od kestena i pljunu.

Oni mo`da razumiju moje misli, pomisli ~ovjek.

Zar ne bih onda i ja mogao razumjeti njihove?

– Te{ko mi je da ti odgovorim – govorila je `ena

koju je jedva prepoznao i to po karakteristi~nom na~i-

nu na koji je zabacivala kosu – Daleko sam. Ovdje u

Belgiji tvoj lik i tvoje misli izgledaju gotovo prozirno,

a Korzo je tako zatamnjen.

– Sutra idem u Zagreb – rekao je ~ovjek koji je

upravo zavr{io molitvu.

– Za koji dan se vra}am sa Grada~ca, a onda

}emo vidjeti {ta }emo s tobom – procijedi oficir.

– Sve je zapisano – dodade mladi} iz posljednje

klupe i pokaza na tekst koji je ~itao. – Uostalom, oni

su to sami izabrali.

– Meni mo`da mo`e biti `ao, ali to je jedina istina,

to da su to oni sami izabrali – gorljivo je govorila

djevojka {to je nekad sjedila iza njega. – Mislite da

sam ja sretna {to je moj sin u vojsci, ali kad se mora...

Zamukla je kad ju je oficir presjekao pogledom.

– Oni koji ne `ele da `ive s nama, neka idu –

pro~itao je mladi} iz posljednje klupe.

Nekad je ovdje bilo toliko lastavica, najednom

pomisli ~ovjek iz sna. Li~ile su na note {to zapisuju

tajanstvenu melodiju na `icama. Nismo ni primijetili

kad su nestale. Smijenile su ih vrane i tome se niko

nije za~udio. Zar je mogu}e da lastavice nisu `eljele

`ivjeti vi{e ovdje?

– Oni koji ne `ele da `ive – re~e on glasno i svi

ga negda{nji u~enici iz razreda pogleda{e u ~udu.

291

– To sam za sada samo ja – promuklim glasom

izgovori dje~ak u plamenu. Dugo su gledali goru}eg

dje~aka i jedva se dosjetili koji je.

– I ja – pomalo s nelagodom, kao da se ispri~ava,

re~e tako mr{av ~ovjek da bi se zacijelo sru{io da nije

bio naslonjen na drvo.

– A ja – zausti ~ovjek iz sna, jer su se opet svi

zagledali u nj – ne znam.

Pogledao je niz sebe i vidio da na njegovoj zelenoj

pid`ami nema dugmadi, nego su sve same rajsnegle,

poredane u ~etverokut. Nije osje}ao bol, nije osje}ao

ni{ta, samo to da se ne mo`e odlijepiti od kestena za

koji je bio priboden rajsneglama. Nije to vi{e ni `elio.

292

[TAP

– ...dvanaest... trinaest... ~etrnaest... ~etrnaest i

pol... – djed je poput magi~ara naslonio svoj {tap na

mramornu plo~u. Govorio je poluglasno, osim pos-

ljednjih rije~i, koje je izgovorio pomno gledaju}i u

dje~aka. – Toliko je od lipe. Jesi li zapamtio? Sve

}emo to zapisati.

Dje~ak je pa`ljivo upisao brojeve olovkom u malu

bilje`nicu.

Djed je stajao uspravno, oslonjen o {tap i motrio

gleda li ih neko. ^inilo se da nema nikoga.

Pogled mu se zadr`a na lipi. Izgledala je tako stara.

Samo {to se nije sama uru{ila.

Nije dobro ra~unati od lipe, pomisli on. Za koju

godinu... mo`da i za koji dan... vi{e je ne}e biti. Pro-

matrao je naokolo, polahko, pa`ljivo sve dok mu vi-

dokrug ne ispuni sru{ena d`amija, zapravo hrpa ka-

menja koja je jo{ preostala od nje.

Stajao je zbunjen i osje}ao da }e ga, ne u~ini li

ne{to vrlo brzo, preplaviti o~aj. Podigao je {tap i pa`-

ljivo ga pogledao, kao da }e u njemu na}i odgovor.

Crna guma na vrhu {tapa se iskrivila. To se do-

godilo kad su dolazili i kad je {tap iskliznuo i skoro

posve uletio u slivnik. Slivnik je bio odgovor. Njega

sigurno ne}e mijenjati.

Vratio se do slivnika, naslonio {tap na rub i krenuo

polahko prema dje~aku, mrmljaju}i poluglasno: "Je-

dan... dva... tri... ~etiri... devetnaest... gotovo dvadeset,

dvadeset manje dlan... to je oko deset centimetara."

293

Naglo se okrenuo. Drvoredom su dolazila tri voj-

nika. Djed kleknu na mramor i po~e ~upati trav~ice

{to su izbijale iz pijeska i sitnog kamena na grobnim

plo~ama. Osjeti ~udnu nelagodnost, kao da {kaklja

onog ispod zemlje i samo je pitanje trenutka kad }e

provaliti njegov smijeh.

– [{{{{... – re~e djed, a dje~ak ga pogleda za~u-

|eno.

Vojnici su `urno prolazili.

Jedan, u prolazu, sumnji~avo osmotri starca i dje-

~aka iza ograde. Starac je izgledao bolno zadubljen u

misli, dje~ak nespokojan. Vojnik se gotovo nasmije{i.

– Raspon mog {tapa je 137 centimetara – re~e

djed poluglasno – provjeravali smo to desetak puta.

Opet }emo mjeriti od istog slivnika. Na dobrom je

mjestu. Ba{ u pravcu. I s druge strane bi morao biti

slivnik. Samo ga treba prona}i.

Dje~ak otr~a.

Djed ga vi{e nije vidio. Kamene plo~e i stupovi

sakrili su ga posve.

Najednom se jedan visoki kamen s glavom nalik

na ljudsku nakrenuo kao da }e otkora~ati. O`ivjelo je

jo{ nekoliko kamenova oko njega.

Djed protrlja o~i.

Dje~ak je stajao pokraj visokog bijelog kamena i

nestrpljivo mu pokazivao ne{to rukom.

Na{ao je drugi slivnik, dosjeti se djed.

Bila je to metalna plo~a za silazak u kanalizaciju.

Naziv proizvo|a~a privukao je djedovu pa`nju. Bio

je lahko pamtljiv i djelovao uvjerljivo. Pre`ivio je

tolike godine. Njega sigurno ne}e dirati. Mnogo }e

valova i{~eznuti u `ednoj rijeci dok na njega do|e

red.

294

Mjerio je i ponovno mjerio, a potom provjeravao

brojke koje je dje~ak zapisivao u svoju bilje`nicu.

– Za danas }e biti dosta – napokon re~e djed i

te{ka koraka se zaputi ka izlaznim vratima.

– Sve smo zapisali – uvjeravao ga je dje~ak.

– Mo`da – odgovori djed.

– Zapisali smo {to se moglo – bio je uporan dje-

~ak.

– Uvijek postoji jo{ jedna mogu}nost – pogleda

ga blago djed. – I kad stvari izgledaju posve zavr{ene.

Kucnuo je {tapom po vratima, gurnuo kvaku i tek

kad se uvjerio da su vrata zaklju~ana, posegnuo za

klju~em. To je uvijek ~inio u posljednje vrijeme. I

istim redoslijedom. Dje~ak se ~udio, ali nije govorio

ni{ta. Nije to bila jedina ~udna stvar u djedovu pona-

{anju.

– Meni se ne ide – najednom re~e dje~ak dok su

jeli hladnu ve~eru. – Volio bih ovdje ostati. S tobom.

– Tamo }e ti biti dobro. I}i }e{ u {kolu. To su

na{i ro|aci. Bit }e ti kao kod ku}e.

– Ti si mi najve}i ro|ak. A i ku}a mi je ovdje.

– Moje vrijeme istje~e – re~e djed strpljivo.

– Nije istina – viknu dje~ak i zaplaka. – Sve su

to izmi{ljotine. Zar je njima bilo vrijeme?

– To je bila gre{ka u knjigama sudbine.

– Sve je gre{ka. ^itav `ivot je gre{ka. Za{to ja

moram i}i u nepoznat svijet!

Djed ustade i ~vrsto ga uhvati za ramena.

– Kad bi znali da pla~e{, bilo bi im zima tamo

ispod onog kamena.

Dje~ak obori glavu i obrisa obraze o rukave.

Djed se vrati na svoje mjesto.

Nastavili su jesti. [utke.

– Je li im mnogo hladno tamo dolje?

295

– Ne znam. Ali siguran sam da je toplije kad nas

dvojica do|emo. Siguran sam da oni znaju kad smo tu.

– Ho}emo li sutra i}i?

– Mislio sam da ti je ve} dosta.

– Ako stvarno otputujem, bit }e mi `ao. A mo`da

mo`emo i bolje izmjeriti.

– Smislit }emo ne{to do sutra.

– A za{to ne bi i ti i{ao sa mnom?

– Kasno je za mene. Nisam vi{e ni u snazi. Mo`da

ne bih izdr`ao put.

– Ti? – zaprepasti se dje~ak. Mislio je da je njegov

djed najja~i ~ovjek na svijetu. A u mladosti je djed

doista bio tako jak da su se o tome jo{ pri~ale pri~e.

– Kakav je to put, ako ga ti ne bi mogao izdr`ati?

– Obi~an je to put. Za tebe. To je put koji ti otvara

vrata. A moja vrata vrijeme zatvara. Ne mogu te sli-

jediti. Tako je to zapisano. I zato moram ostati ovdje.

Onoliko koliko mi je jo{ ostalo.

Dje~ak se osjeti bespomo}nim. Suze su mu ve}

navirale, ali se skameni{e kad se sjetio hladnih plo~a

grobnice.

– Va`no je da ta~no napi{e{ i upamti{. Kad se

jednom vrati{, sa svojom djecom mo`da, ako i ne

bude vi{e groblja, ako na~ine taj prokleti parking o

kojem govore, mo}i }e{ na}i mjesto gdje po~ivaju

tvoj otac i tvoja majka. A mo`da }u te i ja ~ekati

pokraj njih.

Dje~ak pri|e djedu i zagrli ga. Djed ga obujmi

svojim golemim rukama, podi`e i smjesti u krilo.

Osjetio je na svom obrazu djedovo izborano lice,

~uo duboki, {umni dah, kao da se djedu neka rije~

zaglavila u grlu i pomislio, ko zna za{to, da bi djed

mo`da i zaplakao kad ne bi znao da }e dje~akovim

roditeljima u crnoj zemlji od toga biti jo{ hladnije.

296

BESKRAJNI ZAVI^AJ

MALI SVJETIONIK

Uspinjali su se zagrljeni na ve~ernju verandu iznad

stare konobe. Pomislio je da }e biti posve sami i tako

je izgledalo na prvi pogled. Godila mu je samotna

prisnost i osjetio je kako se ~itav ovaj otok njegovim

dahom su`ava u prostor samo za njih dvoje. Blijesak

malog svjetionika sa gornje usne uvale otkri jednog

~ovjeka u polutami koji je zapravo drsko piljio u njih.

Kao da je samo njih ~ekao. Mrak ga proguta, ali

nedugo zatim karava|ovski svjetionik pokaza njegovo

lice, gotovo poznato, ali na neki ~udan na~in daleko

i tako davno da se Edo nije ni poku{ao sjetiti. Zar je

malo takvih susreta na ljetovanju, pa ~ak i na ovako

udaljenom otoku?

– [koljke i ra~i}e? – ~uo je Minin glas.

To ga prenu i on vidje da je konobarica kod stola

i da je najednom nekako svjetlije. Sigurno je upalila

jo{ neku sijalicu, jer lice ~ovjeka za drugim stolom

vi{e nije nestajalo u tami. Ponovno pogled konobarice,

ne{to izme|u zavisti i ironije, potom potamnjelo Mi-

nino lice na kojem je svaki ~as bljeskalo zalaze}e

svjetlo svjetionika i njene po`udne usne koje su ovog

~asa svu svoju ljubav nudile dagnjama, {kampima,

maslinama i vinu.

Osjetio je glad, kao da je sve ono more u kojem

je do malo~as bio zato~en zaurlalo u njegovim cri-

jevima i trbuhu, gladna i `edna vodena `ivotinja koja

299

usisava svjetlost na~etog sunca i razdaje ga svojim

malim svjetionicima od kojih jedan kapa u tamom

uznemireno more i u njihovu intimu.

– Ne bih `elio da vas uznemiravam, ali preporu~io

bih ribu su{enu u dimnjaku, takvo {to niste dosad

okusili... – onaj neznanac je stajao kod njihovog stola

i nastavio svoju pri~u o drugim jelima otoka, o oto~kim

dimnjacima, ribama i travama. Nije imao namjeru da

se udalji.

Edo je poru~io jelo od dimljene ribe, a Mina je

napu}ila usne, pone{to razo~arana i divlje gledala u

Edu, i{~ekuju}i kad }e se zahvaliti strancu i nastaviti

razgovor s njom.

Stranac je me|utim i dalje stajao iznad njih, kao

stari prijatelj koji `eli da razmijeni jo{ nekoliko rije~i

prije nego {to se udalji. Edo je bio neshvatljivo ne-

odlu~an i ona srdito zapali cigaretu, otpuhnu dim ravno

u stran~evo lice, kao da je privi|enje i potom se zagleda

u more iznad kog se sad naslu}ivala mjese~eva svjet-

lost.

– Mo`da }e ovi dimnjaci na}i mjesta u nekoj

va{oj novoj pri~i? – re~e stranac s blagonaklono{}u.

Edo je bio malo zbunjen. Ovaj ~ovjek je ta~no

znao ko je on. Mo`da ga je ~ak i poznavao? Ugrizao

se za jezik {to se nije mogao sjetiti tog lica i tog stasa

koji su mu se sad ~inili sve vi{e poznati.

– Pridru`ite nam se – rekao je prijazno, iako od-

sutno, i tek kad je stranac sa zadovoljstvom prihvatio

ponudu i smjestio se izme|u njega i Mine, shvatio je

{ta je u~inio.

Mini je od zaprepa{tenja i srd`be skoro ispala

cigareta iz ruke.

– ^itali ste moje knjige?

300

– Naravno – osmijehnuo se neznanac tako {iroko

kao da se to samo po sebi razumije, a potom dodao

povjerljivo, sti{anim glasom, onako kako se op}e-

poznate stvari nastoje rasvijetliti djetetu – To je za

mene neka vrsta novog `ivota... `ivot sâm... mo`da

ne{to i iznad `ivota.

Edo je najednom bio u nedoumici. Nije bio siguran

osje}a li se polaskan ili je to nejasna nelagoda {to ga

natapa poput prividno ljekovite masti na izgorjelim

ramenima i le|ima. Pogledao je Minu, ali ona je bila

na rubu strpljenja. Pomislio je da je ovo posljednji

~as da se zahvali neznancu, otka`e ve~eru i da napuste

ovo mjesto, gdje se doga|alo, osje}ao je to, ne{to

neobi~no, mo`da ~ak i opasno, ali... Stranac je u tom

~asu dotaknuo svojom ~a{om njegovu, {to je odjeknulo

zvonko (~itavo vrijeme je dr`ao svoju ~a{u u ruci!

znao je {to se mo`e dogoditi i pripremio se da to

sprije~i!). Edo je mahinalno podigao svoju ~a{u, a

stranac je potom poku{ao da se kucne s Minom, ali

ona je s ga|enjem izmakla ruku i stran~eva ~a{a je

ledno dotakla njene prste, od ~ega je problijedila.

– Ne uspijeva svaki put – nasmijao se stranac

dobro}udno i iskapio dobar gutljaj.

– Da li smo... – zamucao je Edo.

– Ka`ite? Ka`ite samo? – snishodljivo mu se unio

stranac u lice.

– Da li smo se nekad upoznali?

– Mislite da bih bio toliko drzak da pristupim

posve nepoznatom ~ovjeku?! Jo{ kad je u dru{tvu s

jednom ovako privla~nom damom? – odgovori ne-

znanac protupitanjem i obliza usne prosta~ki dok je

izgovarao posljednje rije~i.

– Ne mogu se sjetiti... – izgovori Edo nekako

nesigurno i mole}ivo se zagleda u Minu.

301

– To me ne ~udi. Na`alost! – prili~no o{tro ubaci

neznanac, a potom se posveti svojoj ~a{i, iskapiv{i sa

u`ivanjem njen sadr`aj. – Vino je izvrsno. Priznajte.

Ovdje to~e samo doma}e. Kupuju ga iz polja. A znate

kako se zove polje? Vinopolje! Milenijumsko sunce

je u tim vinogradima...

Mina je bila bijesna do kraja. Poznavao ju je dobro.

Sad se moglo sve o~ekivati. Ovo propalo ve~e tek je

po~injalo. Stranac kao da to nije primje}ivao.

– Ho}e{ li me otpratiti? – rekla je, za~udo smi-

reno. Ipak, bilo je to nare|enje.

Ustao je, trepere}i od neobja{njive nervoze.

Pro{li su izme|u dvije masline iza verande, do

zida s dvoja vrata. Mina ga je razo~arano pogledala,

ali nije rekla ni{ta. Ustvari, izgledalo je da se pre-

domislila i zatomila ono {to je namjeravala re}i.

Edo je za ~asak stajao, a onda odlu~io da i sam

u|e, kroz ona druga vrata.

Najednom mu se u~inilo da sve ovo sanja.

Unutra je onaj drznik bu~no izlijevao svoj preko-

mjerni mlaz po bijelim plo~icama. ^inilo se da je prije

tog ispio ~itav podrum vina.

– Te{ko je s njima? Zar ne? – sau~esni~ki je

namignuo Edi.

Kako li se samo stvorio?

Edo otvori slavinu i pljusnu se nekoliko puta vo-

dom {to je bivala sve hladnija. Nikad dovoljno hladna

za njegovo vrelo ~elo. Izi{ao je napolje da sa~eka

Minu, a zapravo je neprekidno pogledavao kad }e

onaj izi}i. Mina se pojavila i, kad je vidjela njegovo

zabrinuto lice, ovla{ ga je poljubila i uzela ispod ruke.

Na verandi je sad ve}ina stolova bila zauzeta.

Nje`na svjetlost, skrivena u stropu od trske, osvjet-

ljavala je svaki stol ponaosob i ljudi su veselo `agorili.

302

Jedva su prona{li svoj stol, iako je veranda bila

tako mala. Nisu ga ni prona{li sami, nego je onaj

podigao ruke i pozvao ih. Zastali su i pogledali se,

iznena|eni. Kao da su ga bili zaboravili, povjerovali

da je i{~eznuo.

Kuda je samo promaknuo? pomisli Edo.

Sjeli su. Nije im preostalo ni{ta drugo.

Konobarica se odvojila od mraka.

– Samo vi jedite – oglasi se neznanac prijazno.

– Ja sam ve} ve~erao. Dru`it }u se s vama u vinu.

I nato~io je svima do vrha. Mina je ve} zaustila

da se pobuni, ali je odustala.

– Zaista se ne mogu sjetiti... – poku{a da se nas-

mije Edo.

– Sje}anje... sve je sje}anje... zato se ljudi tako

te{ko sje}aju. Jer, lijeva obrva je desna obrva. I srce

kuca na pogre{noj strani. Kao u ogledalu...

– Poznajete li moju biv{u `enu? – upita Edo izne-

nada, a Mina nabra obrve, {to je vidio kraji~kom oka,

jer se pomno zagledao u stranca, o~ekuju}i razja{-

njenje ve~era{nje nedoumice. Odgovor ga je, me|u-

tim, iznenadio i skoro dotukao.

– A ti? Zar je ti vi{e ne poznaje{?

Tu se i taj sumnjivi ~ovjek najednom po~eo pona-

{ati kao da mu je neugodno. Edo je bio osupnut.

Nelagodnost koju je ~itavo ve~e osje}ao, bolje re~eno

njegova slabost, kako mu se sad ~inilo, ustupila je

mjesto mje{avini bijesa i ljubomore. Zar je mogu}e

da je taj ~ovjek, to iznenadno no}no privi|enje, lju-

bavnik njegove biv{e `ene. Mu` mo`da. Osjetio je

tupu bol. Mo`da je to jetra, pomislio je. Ne, jetra ne

boli. Tako su mu rekli prijatelji s podsmijehom, ono-

mad, kad je i{ao upla{en od lije~nika do lije~nika i

obja{njavao im svoju slutnju bolesti. Minu se nije

303

usu|ivao ni pogledati. Znao je da }e sresti njen pod-

smje{ljivi, pomalo su|ajski pogled. Ko ti je kriv, ka-

zuje taj pogled koji on poznaje dobro, zar nisi mogao

bolje upoznati svoju `enu. [to se ~udi{: Ljubavnik?

I {ta? Zar je to jedina `ena koja ima ljubavnika? Zar

nije samo pitanje vremena kad }u i ja biti na to pri-

siljena... Edu je vi{e od svega zaboljelo ono ti koje

mu je neznanac uputio, prvo ti te ve~eri, najbolnije ti

koje je ikad ~uo. Zalio je svoj zalogaj vinom, ali nije

mu bilo nimalo bolje. Razmi{ljao je {ta da u~ini. Posve

nesuvislo zaplitao se u ovo ve~e i bivalo je sve gore.

[to god izrekao ili u~inio bilo je pogre{no.

– Taj zlatni salamander... – dotaknuo je stranac

privjesak na Mininim grudima i potom pao u neku

vrstu letargije, kao da plovi morima vremena. Bio je

odsutan, ni{ta mu se nije moglo prigovoriti, niti ga je

i{ta moglo probuditi.

Mina nije odgurnula njegovu ruku, njegove ~vor-

novate prste, nego je podani~ki sjedila i dalje, u istom

polo`aju. Bezizra`ajno je gledala u Edu.

Pomislio je da }e urliknuti, prevrnuti stol, udariti

po nju{ci tog bezobraznika, ali ni{ta od svega toga

nije u~inio.

Tako se preta~u misli iz jedne sjete u drugu, iz

tjeskobe u kombinatoriku. A sve je tako daleko.

– ...i skarabej – najednom se probudio neznanac.

Edo je tu ipak u~inio onaj davni pokret, nesvjestan,

ponavljao je onaj precizni, ritualni pokret iz zavi~ajne

ulice, kojim su po~injali obra~uni. Me|utim, zaustavio

ga je prijekor u Mininim o~ima i on se neshvatljivo

brzo uspavao u tom pokretu, a potom dodao, kao da

se ni{ta u njemu nije dogodilo:

– Kupljen je u Kairu, u jednom tajanstvenom

du}anu Han el Halilija, gdje se ulazi spiralnim stepeni-

304

cama, a dan-dva nakon njega i salamander, u Alek-

sandriji, u blizini one lijepe d`amije s kubisti~kim

bikovskim kapitelima, koju nazivaju andaluzijskom,

ako ste ~uli...

– Znam – nadovezao se njihov gost – znam, samo

sam htio da potcrtam tu ~injenicu.

Bespomo}nost koju je osje}ao Edo preobra`avala

se, s gutljajem mirisnog oto~kog vina, boje meda, u

neku davnu, slu}enu prijatnost. Zar ovo ve~e nije ve}

jedanput do`ivio? Duboko je udisao no}ni, morski

zrak koji je ozdravljivao njegova plu}a i ispunjavao

mu svijest prepoznatim sje}anjem. Sad mu je neznanac

bio posve poznat i drag na neki poseban na~in, iako

nije znao ni njegovo ime, niti ~ime se bavi i gdje `ivi.

Dimljene ribe su bile izvrsne, gutao ih je halapljivo i

obilato zalijevao vinom {to se u ovoj prijetvornoj

ve~eri razastiralo u krvi kao unutra{nja svjetlost.

Lice uljeza za njihovim stolom bilo je preplanulo

i plamtjelo je u {krtoj svjetlosti, pulsiralo u osvjetljenju

{to se svaki ~as preobra`avalo, kao da je u doticaju s

mislima i rije~ima {to su ih izmjenjivali. A za njega

nije bilo nepoznanice. I, kad bi se Edo najvi{e ne~em

takvom za~udio, stran~evo bi lice po~injalo odsijavati

kao da svjetlost dolazi odnekud iznutra, kao na Rem-

brandtovim slikama.

– Stari vojnik u {ljemu! – izgovori Edo naglas,

a da toga nije bio ni svjestan.

– Neki va{ ro|ak? – upita stranac i Edo s olak{an-

jem shvati da ga je ovaj persirao. Nije li to po~etak

udaljavanja?

Oko njih vi{e nije bilo nikoga.

– Gdje su nestali svi oni ljudi? – govorio je dok

mu je pred o~ima lebdjela slika iz muzeja. Vojnik u

{ljemu se smije{io.

305

– Koji ljudi? – pitala je Mina polusrdito.

Neznanac nije ni{ta rekao. Kao da je i on bio

zagledan u sliku iz Edine svijesti.

– Kako si je upoznao? I gdje? Moju `enu? Moju

biv{u `enu, mislim? – i Edo se ugrize za jezik.

– Na svjetioniku, naravno.

^ovjek je zacijelo lud. Pogledao je ovla{ Minu,

pogotovo kad je neznanac s licem Rembrandtovog

vojnika nastavio svoju pri~u, ali ona je, za~udo, sa

zanimanjem sve to slu{ala. Pri~a je postajala lascivna,

~ak perverzna i – poznata. Jedna stara Edina povijest.

Kratki roman. Sve je tu bilo do u tan~ine opisano:

svaki osjet, svaki drhtaj u ljubavnoj groznici. A ne-

znanac je sve to govorio, ispovijedao se. Edi se ~inilo

da je svoju `enu s mra~nim sladostra{}em prepustio

tom ~ovjeku, ~ak i bez natruha ljubomore, samo s

dubokim udisajem slobode i s nejasnom misli da je

nehotice izvr{io zlo~in. Neke ograde su se raspukle i

on je sad bio slobodan, slobodan za novi roman.

– Da li je i ona sad tamo?

Neznanac se ~inio kao da ga ne razumije.

– Ona? Da li je na svjetioniku?

Edo je zamisli raspletene kose, u mokrom vjetru,

~e`njivu i po`eljnu, kao nekad, ali ta slika ne pobudi

u njemu ni{ta osim kratkotrajne sjete. Kako je to sada

daleko. Sigurno sam star, pomisli on.

– Zar ne zna{ da je ona davno umrla? – nepoznati

~ovjek je izgledao zaista razo~aran. – Ona nije pod-

nosila samo}u. ^ak ni samo}u udvoje. Svjetionik je

bio samo hir. Sad je taj hir njen grob. Kad god trepne,

to je za nju. Tako je i ona treptala one davne no}i,

prije nego {to si odlu~io... prije nego {to si shvatio

{ta si odlu~io...

306

Mali svjetionik je zaista namigivao Edi. Zago-

netno. Pomalo izaziva~ki.

– S tobom je zaista zabavno u posljednje vrijeme

– oglasi se Mina i njemu se u~ini da njen glas dopire

odnekud iza svjetionika.

– Gdje je nestao onaj ~ovjek? – upita on za~u|eno.

– Koji ~ovjek? – zaprepasti se Mina.

Sve je to sada tako daleko. Da li se i ovo ikad

dogodilo? Stari vojnik u {ljemu s kojeg se zrcali svjet-

lost kao od preobra`avaju}ih kapljica `ive.

– Misli{ da se ne}e vratiti?

– Ko? – Mina je izgledala tajanstveno zainter-

esirana.

– Vojnik. Rembrandtov vojnik – dodade on uza-

ludno.

Svijet postoji u svjetlosti. I postoji na razli~ite

na~ine. Ba{ kao {to postoji i svjetlost u svjetovima.

Koliko sam samo puta vidio naslikane prizore iz svog

`ivota. Tek kad bih ih vidio, sjetio bih se. Neki ljudi

su bolesni zbog svog ne posve zatamnjenog sje}anja.

Jedino je on tu, pomisli Mina gledaju}i na mali

svjetionik, jedino je on ve~eras sa mnom. Zar bi mogao

negdje oti}i?

– Mislim da se ne}e vratiti. On je tu.

307

OBLAK

Najednom se prene{ i vidi{ svijet oko sebe u pot-

puno druk~ijoj svjetlosti. Sve {to si bio nekud je i{~e-

zlo. Tvoje stare misli sad su besmislene, uvjerenja

prazna. Stoji{ sam u vrtu, u malom divljem vrtu na

kraju svijeta, i ne zna{ kamo }e{ zakora~iti.

Tjeskoba polahko plavi svod iznad tvoje glave.

Okre}e{ se izbezumljeno poput zalutalog pje{aka

na {ahovskom polju i poku{ava{ prepoznati svoj polo-

`aj. Opet si u nekoj igri koje dosad nisi bio svjestan.

I obra}a{ se samom sebi kao nekom drugom.

Kao nekom drugom.

A osim mene u ovom osamljenom vrtu nema nikog.

Plavet iznad glave je suspregnuta, poput mog za-

dr`anog daha. Na rubu vidnog polja primje}ujem neke

bijele gromade koje se pribli`avaju nepojamnom brzi-

nom vremena. Oblaci su tu i kad ih nismo svjesni.

Nebeska klisura brodi prema meni. Prepoznajem

te bijelosive stijene, taj krajolik iz zavi~aja, krajolik

djetinjstva. Stijene se zgu{njavaju i zdu{njavaju. Ok-

re}u se i oblikuju u nekoj svojoj igri koja je tako

vezana za slutnju misli, i{~ekivanje. Nadu. Sad su

nalik na orija{ki zid koji sve vi{e pregra|uje i

stje{njava nebo. Gromade na tom zidu rastu i {ire se

da sakriju i posljednji ostatak plaveti. Kao da me

dosad neki nevi|eni hram, hram tjeskobe, nastoji

usisati u svoje grotlo. Na rubovima tog hrama neke

308

obla~ne gromade uzimaju obli~ja podzemnih ~uvara

iz drevnih kamenih civilizacija. A u samom sredi{tu

veliki se obla~ni kamenovi premje{taju li~e}i sve vi{e

na ljudske glave, na ljudska lica. Jedno se polahko i

tjeskobno poku{ava okrenuti prema meni. Naslu}ujem

vi{e nego {to vidim izraz patnje na njemu. I ogroman

napor koji ta glava ula`e da bi me pogledala odozgo,

iz oblaka. Prije nego {to postanem svjestan onog {to

vidim, plavi me neobi~no uzbu|enje, ne{to {to nisam

osjetio godinama, ne{to {to je nalik otkrivenju svemira

i {to ~ovjeka doti~e mo`da jedino u djetinjstvu.

Napokon, zaprepa{ten, prepoznajem to lice. Lice

svoga oca. Gledamo se.

Stoji li on doista sad u zavi~aju? U izgubljenom,

poharanom, poni`enom zavi~aju. Gleda li u nebo? I

u mene? Ili to samo poku{ava? I je li to sve {to u ova

vremena mo`emo kazati jedan drugome?

Pitanja su nalik na oblake.

A lice od oblaka se rasta~e, neumitno, unato~ mojoj

sve`ivotnoj `elji da ga zadr`im, jo{ tren, jo{ vje~nost.

Ponovo je dio zida u kojemu nema odgovora. Kao {to

nema ni pisma, niti bilo kakvog drugog glasa. Najed-

nom se negdje u dubini zida otvara propuklina, po~inje

se razdvajati sve vi{e i kroz nju pokulja potok plaveti.

Potom narastaju}a rijeka plaveti posve razara zid,

hram, klisuru od oblaka.

Lice je i{~ezlo s neba, ali njegov pogled je ostao

duboko u mojoj svijesti, njegova patnja, ostao je bol

oblaka koji se uvukao u moj dah, ranio mi nosnice i

ra{irio svoju tjeskobu u prsima.

Pro{lo je od tada mnogo oblaka.

Nisam u njima vidio ni{ta.

Mo`da im vi{e nisam vjerovao? Mo`da oni nisu

vjerovali meni?

309

Opet sam u vrtu. Ali nisam vi{e sam. Sa mnom

je moj mali sin Haris koji mjeri svijet svojim prvim

kora~i}ima.

Malo~as je bio u snu, a sad je u vrtu.

Vidio sam u njegovu pogledu, kad se probudio,

kako nastaje svijet. To je doista bilo izuzetno otkri}e.

I njegovo i moje.

Svijet doista nije postojao dok se on nije probudio.

Ovaj svijet. A kuda ga je sve vodio njegov mali san,

ko to mo`e otkriti? Mo`da samo oblaci?

Nekad sam i ja znao razgovarati s njima. Nekad

sam se gledao u njima, kao u ogledalu.

Svijet je ponovno na svom mjestu. Svijet je opet

nastao.

Haris zastaje u vrtu i saginje se da dohvati malu

zelenu kru{ku. Pru`a mi je ru~icom.

Iznad nas je plavet bez ijednog obla~ka.

Haris je primijetio ljulja~ku na kru{ki i pru`a ru~ice

prema njoj. Najradije bi se sam uzverao i sjeo, a potom

zanjihao u plavet. Pratim svaki njegov pokret a misli

su mi drugdje.

Negdje daleko, u zavi~aju, u malom vo}njaku gdje

je kru{ka na kojoj sam se njihao kad sam bio mali.

Na Harisovom licu vidim zabrinutost. Naobla~ilo

se njegovo malo ~elo. Li~i sad na svoga djeda kad je

namra~en i srdit.

On li~i na sve nas iz porodice, a opet je samo svoj.

Kao da je, prolaze}i kroz tajanstvenu ku}u ro|enja,

uzimao od svakog pone{to, mo`da samo sje}anje, u

svojoj djetinjastoj igri dolaska i sad se igra s tim

darovima, s tim podsje}anjima, s tim neiskvarenim

osobinama. Kao svako dijete.

Podi`em ga do ljulja~ke.

Podi`em ga do plaveti iznad ljulja~ke.

310

I dok ga tako dr`im, vidim, u njegovu pogledu

vidim, kako se pribli`avaju oblaci.

Spu{tam ga u naru~je i zatim obojica gledamo.

Vrt prepun oblaka.

Vrt sna.

Sanjani vrt.

Vrt koji sanja.

Jedan oblak nalik na krilatog konja plovi, lebdi

ka nama.

Za njim brodi jedrenjak.

Plove ka nama, a zapravo se udaljavaju od nas.

Kad nam se posve pribli`e, kad dotaknu na{u slutnju

i nadu, kad pomislimo da }emo ih zagledani doista i

vidjeti, vidjeti, naglo mijenjaju svoj oblik, zaokre}u

ili postanu nevidljivi u plaveti koja se sve vi{e ~ini

kao magi~areva pozornica.

Haris sklapa o~i, kao u igri. Kao da je nebo jorgan

koji navla~i preko glave, a potom ga odguruje i ra-

doznalo se, blistava pogleda, zagleda u sve oko sebe.

I iznad.

Neki osjet u potiljku govori mi da se moram ok-

renuti.

Iza i iznad nas je veliki oblak.

Ko zna koliko dugo je ve} tu.

Li~i na glavu ~ovjeka koji se okrenuo i razmi{lja

{ta da u~ini.

Glava od oblaka okre}e se prema nama.

Okre}e se polahko i u tom okretanju sve vi{e

i{~ezava strah koji me dotaknuo, jeza uspomene, pat-

nja. Neka blagost i neka svjetlost dopiru od te glave

kao da nas `ele dotaknuti i uplesti se u na{e misli s

nadnaravnom nje`no{}u. Kona~no vidimo lice koje

nas gleda.

Lice moga oca.

311

PO[TAR

Na tramvajskoj stanici, u gomili ljudi, prepozna-

jem jedno lice. Pristi`e tramvaj, putnici ulaze, pro-

rje|uju se oko njega i on najednom ostaje gotovo sam

na peronu, potpuno izgubljen. Odjeven u sivo, kao

uvijek otkako ga pamtim, sivim o~ima gleda za tram-

vajem, u nedoumici. Mo`da je to bio njegov tramvaj.

Pogled mu prelazi preko mog. Osjetio je da ga

gledam, ali, o~igledno, ne prepoznaje me. ^ini se, u

trenutku, kao da je po`elio ne{to re}i, dojaviti, ali

rije~i se neizgovorene vra}aju u svoju {utnju, u nje-

govu izgubljenost. Trznuo je pritom ramenima, kao

da namje{ta svoju torbu i s izrazom nenametljivog

sudjelovanja pogledao ljude oko sebe.

Bio je to doista on.

– Dobar dan – rekao sam mu.

Pogledao me je odsutno, kao ~ovjeka koji se zabu-

nio. Zar bi njega neko na ovom mjestu oslovio? Ipak,

uzvratio je pozdrav. Mo`da }e mo}i odgovoriti na

pitanje nepoznatog.

– Nema vi{e bicikla, nema vi{e sivog odijela... –

rekoh umjesto svega {to je o~ekivao.

Upla{io se za tren, zbunio.

– Oprostite, ~inite mi se poznati, ali ja vi{e ne

pamtim dobro. Vi ste onaj majstor iz Svete Nedjelje?

312

– Ne – rekoh – nisam majstor iz Svete Nedjelje.

Mi se znamo iz drugog mjesta. I iz sasvim drugih

vremena. Stanovao sam iza Crne ku}e.

Zapanjio se. Lice mu je ozarila radost. Sa sjenkom

tjeskobe.

– Nikako se ne mogu sjetiti.

– Bilo je to davno. Kasnije sam odselio u drugi

dio Grada.

– Znam ja da vama nisam donosio pisma.

Zar se on doista sje}a svakog ~ovjeka kojem je

donio pismo? pomislio sam.

– Donosili ste mom ocu. I ostalima u ku}i i ulici.

Otkako pamtim.

– Kako se zove va{ otac?

Kad sam mu rekao o~evo ime, potom prezime,

njegove se sive o~i ra{iri{e i obuze ga gotovo dje~ija

radost.

– Sad se i vas sje}am. ^ini mi se... – govorio je

kao da se utrkuje sa uspomenama. – Vi ste onaj mali

{to je uvijek ~itao debele knjige. Zvali su vas Said.

Bio sam zaista iznena|en njegovim rije~ima.

– Istina je – rekoh. – Zvali su me tako, iako to

nije moje pravo ime.

– I nikad mi se niste izrugivali, kao druga djeca

iz ulice.

Istina je, pomislih. Krali su mu zvonce sa bicikla,

vezivali konzerve za to~kove, dovikivali raznorazna

imena. A on se nije nijednom razbjesnio. Primao je

to kao dio posla. ^ak se sad s blagom sjetom sjetio

tih ~esto okrutnih igara.

– Da, bila je to lijepa ulica – re~e kao da se

ponovno vozi biciklom kroz nju. – Znao sam ja u tom

dijelu Grada svaku ku}u, svaki stan, svakog ~ovjeka

koji je dobijao pisma. Znao sam i one kojima niko

313

nije pisao. Stizali su im samo ra~uni. Jedino me oni

nisu pozdravljali. Za njih nisam ni postojao...

Jedan je tramvaj do{ao i pro{ao. Po{tar sivih o~iju

uop}e nije obratio pa`nju na nj. Izgledao je opet na-

dahnut kao nekad, dok je uru~ivao pisma dr`e}i se

kao da zna {to pi{e u njima. Mo`da je i znao. ^ovjeku

se s vremenom izo{tre osjetila za razne stvari. Gledao

me je sad kao da u svojoj nevidljivoj torbi tra`i neko

pismo za mene.

– A kad ste vi oti{li iz Grada?

Li~io je na ~inovnika {to nastoji dovesti u red neki

svoj popis. Popis svojih adresata mo`da.

– Pretpro{le jeseni. ^im su me po~eli pozivati u

svoju vojsku i otpustili s posla.

– Tad vi{e nisu stizala pisma. Stigao je rat. Po{tari

su ostali u svojim ku}ama. Osim onih {to su nosili

ra~une i vojne pozive. [to se mene ti~e, bio sam ve}

zavr{io svoj radni vijek. Mislio sam da }u po`ivjeti

u svom malom stanu... ~ekao sam na taj stan trideset

i pet godina... a bio je pun kao kutija {ibica... djeca...

unuci... sad vi{e nema nikoga...

Postao je nesiguran. Rije~i su mu bje`ale na sve

strane. Podsje}ao je na izgubljeno pismo s kojim skita

po svijetu i ne zna kome bi ga uru~io.

Oborio je glavu i dugo o ne~emu razmi{ljao. Mis-

lim da nije vi{e bio svjestan moje prisutnosti. Pogledao

me je potom posve izgubljeno.

– Vi{e ne znam gdje sam `ivio. Sru{ili su sve po

~emu se ta ~etvrt prepoznavala. I groblje. A ulici su

promijenili ime. Moja biv{a adresa vi{e ne postoji...

– Mnoge adrese vi{e ne postoje. Ni ljudi koji su

primali pisma.

– A mislio sam da }u starost pro`ivjeti u miru...

Jednog su jutra do{li i rekli da imam petnaest dana

314

za selidbu. Nisu me udarali. Samo su se smijuljili.

Dan-dva sam hodao kao izgubljen, a onda sam poku-

{ao prodati ne{to od stvari. Nije ni to bilo jednostavno.

I susjedi su se nekako udaljili od mene. Kao da su se

bojali. A nekima je, ~ini mi se, bilo i drago. Vidio

sam im to u o~ima...

Kakav je to ~ovjek? pomislio sam. Vjerovao je u

svoje kom{ije do posljednjeg trenutka. I ovo {to go-

vori, govori s nevjericom.

– Sad smo tu u Zagrebu, u Svetoj Nedjelji za-

pravo. Kod `eninih ro|aka. A djeca su se ra{trkala po

bijelom svijetu...

Vidio sam ga kako im u mislima nosi pisma. Svoja

pisma. Po{tar ne pi{e pisma. On ih donosi. To je

njegova poruka.

Zastao je i produ`io jo{ jedan tramvaj.

– Sreo sam se jedanput na ulici s onim brkatim

starim profesorom iz ulice do va{e. I njoj su promijenili

ime – re~e kao da ne vjeruje. S nevjericom je izgovorio

i profesorovo ime. – Bio je samo u prolasku. Spremao

se u Njema~ku. Tamo ima sina. Sjeli smo malo, razu-

mijete... to mi je bilo prvi put u `ivotu da sam s njim

sjedio u kr~mi. Ponekad sam dodu{e znao s njim popiti

rakiju na vratima, kad bih donio novac ili dragu vijest,

ali to je bilo ne{to sasvim drugo. Sad smo sjedili kao

ljudi. Pri~ao mi je, zamislite, kako svaku no} sanja

svoju staru ulicu i sve one male ulice u njenoj blizini.

I kako kora~a po njima. To mi je bilo ~udno, ali

~ovjeku se danas sva{ta doga|a...

– I ja ponekad sanjam...

– To sam vam i htio re}i. Otkako je oti{ao, kao

da mi je to ostavio. Svaku no} sam u na{em gradu, s

biciklom ili bez njega, torba mi je prepuna pisama, a

nikako ih ne mogu uru~iti. Idem od ku}e do ku}e, od

315

vrata do vrata, a otvaraju mi nepoznati ljudi i mrko

me gledaju. Ponekad me san prevari. Otvore se vrata,

a na njima onaj veseli stolar {to je imao radnju na

}o{ku. Potap{e me po ramenu, ugura u ku}u, trlja ruke

i gleda zajedno sa mnom {ta to ima u torbi za njega.

Radujemo se obojica, a onda se sjetim, u snu, dok

dr`im to pismo, da je on umro na samom po~etku

rata, od du{e, i da sam mu ja bio na posljednjem

ispra}aju...

Tramvaj zacilika nestrpljivo kao da ~eka putnika

{to oklijeva. Po{tar se prenu, pozdravi me i u|e. Vrata

se za njim zatvori{e sa treskom.

316

ZIMOVANJE NA MORU

Galeb sleti na njenu glavu i ne pogledav{i je.

Stresao je nekoliko kapi sa sivih krila, a ona je uzdrh-

tala od studeni i nelagode. More je nasrtalo na hrid

na kojoj je stajala, a kameni galeb u njenoj ruci dijelio

je njen nespokoj i turobnu suspregnutost.

Posjetilac se trznu. Iza njegovih le|a dolazila je

starica, ~udno nagnuta, ne od bolesti. U otvorenoj ruci

dr`ala je ne{to. Okrenuo se ponovno ka kamenoj Nimfi

po ~ijoj je glavi onaj galeb sve nervoznije kora~ao.

Posjetilac se najednom osjeti smorenim. Putovao je

~itavu no} i jutros se smjestio u hotelu. Sve mu je

bilo pomalo ~udno. Ta zimska tuga do{ljaka koju je

ovdje zatekao, njihov dostojanstveni spokoj. Nije li

ta sloboda s kojom se suo~io, kora~aju}i dugom sta-

zom uz more, nije li ona nagovje{taj smrti? Mlada

Nimfa je mo`da bila jedina koja je ~ula njegovo pi-

tanje, ali ona mu nije mogla odgovoriti. Nju je jo{

uvijek mu~io onaj galeb {to joj se posprdno {etao po

glavi.

Ne{to mu je zaglu{no po~elo odbrojavati u glavi

i nagnalo ga da se opet pokrene. Ona starica je stajala

ta~no iza njega kao da se sprema na skok. Uz njene

noge ~u~ao je posve crn ma~ak, ali nije ni dotakao

ono {to mu je starica ponudila. Nije ~ak ni gledao.

Njegove su o~i, kao i stari~ine, pomno pratile Nimfu

na stijeni. Starica je o~ito gledala ba{ nju, ali ma~ak

317

je vjerojatno vrebao jednog od ona dva galeba. Mo`da

onog kamenog. Posjetilac se osjeti nelagodno, kao da

je povrijedio tu|u intimu.

– Mla|a je od mene – za`arenog lica re~e starica,

za sebe. – Ja sam prije nje stajala na tom mjestu.

.....................................................................................

.....................................................................................

More divlje oblizuje hotelske kloake i povla~i se,

po`utjele pjenaste nju{ke, u svoj vodenasti, plavetni

jorgan. Plava zvijer oslobo|enosti ruga se malim cri-

jevima do{ljaka koji poku{avaju, ipak, da u uzne-

mirenom talasanju prepoznaju svoje o~i, nesvjesni zvi-

jeri koja ih oplakuje i doti~e svojim nevidljivim ka-

pima tjeskobe.

.....................................................................................

.....................................................................................

.....................................................................................

Posjetilac koji je u svoju hotelsku sobu donio samo

jednu knjigu, Senekina Pisma Luciliju, sa u`asom

gleda staricu. Ostarjela je, vidi on, ali u njenom po-

gledu nema ni{ta drugo osim ~e`nje za nasladom. Ona

je ljubomorna. Ljubomorna je na tu kamenu Nimfu,

~ije je tajanstveno lice okrenuto moru, a posjetilac

uporno poku{ava da ga vidi, ali, osim malo vi{e na-

slu}enog profila, s jedne ili druge strane, onoliko ko-

liko mu krivudanje staze dopu{ta, njegova namjera

ostaje iznevjerena. Stari~ino lice likuje (nisam prvi

kojeg ovako gleda i ~ije postupke pa`ljivo prati, kao

i njen ma~ak svaki pokret galeba na nedosti`noj Nim-

finoj glavi).

318

Postoji samo jedan na~in da je vidi{, mladi}u,

samo jedan. A da bi to ostvario mora{ ~ekati da pro|e

zima, da se u krvi dogodi onaj suludi zametak koji }e

procvjetati po silnim posteljama ovog liburnijskog

gaja od kamena, s ljubavnim gnijezdima, gdje su pi-

jukali carevi i dvorjani, plesa~ice i bu|elarci, epoleta{i

i spisatelji. Jedino je iz mora mo`e{ vidjeti, iz tog

plavosivog grotla koje i u ovom ~asu posve zaboravlja

na ~ovjeka i poni{tava njegovu kratkovje~nu, ljetnu

fascinaciju sobom. Ili bi se usudio sad, u ovaj hladni

dan da to u~ini{? A ni{ta na tom licu nema, ni{ta osim

zablude trenutka. I starica mu nudi svoje lice obi-

lje`eno velikim boginjama ljubavi i vremena, lice na

kom o~i blistaju `arom biv{eg doba.

Ili bi to zaista sad `elio u~initi? Sad. Ovaj ~as.

Sko~iti u more, zaroniti ispred hridi i okrenuti se u

vodi, tako da, kad izroni{, pogled ti se uspinje pravo

do naslu}enog lica te ro|ake boginje iz Saisa. Kiparova

ruka samo je nazna~ila obrise njenog lica i tijela. Tek

more i sol dali su joj onaj izraz za kojim s pravom

~ezne{, koji bi uistinu `elio da vidi{. I {to vi{e stoji{

tu, `udnja narasta u tebi, bubnja kao da onaj galeb

hoda po tvojim mo`danim nitima. I hoda, zaista.

– Nekad je, davno, na tom mjestu stajala Djevica.

Samo ona i njena ku}a pred morskom pustinjom. ^im

su na obali progljivale ku}e zemne, ku}e {to stenju

od vina i naslade, uklonili su je...

Ko je to izgovorio u ovaj ~as? Ili su to samo rije~i

iz knjige, ilustriranog vodi}a u njegovom d`epu...

Posjetilac tjera rukom s glave nepostoje}eg galeba

i naje`eno se osvr}e, ali starica je skru{eno spustila

glavu i gleda bri`no u svog ma~ka. Njemu postaje

posve jasno da je ona predvidjela svaki njegov pokret

i ~ini mu se da njena ramena potresa nevidljiv smijeh.

319

Ako `eli{ da vidi{ lice Nimfe, prvo se mora{ svu}i!

I on se najednom osjeti gol i posti|en. Odsutnom

Senekinom knjigom pokriva svoju golotinju, ali sta-

ri~ino oko prodire kroz Seneku kao Neronov prst s

goru}im prstenom Rima.

Oh, kako je samo hladno more u ovo doba godine...

Jutro je. Drugi dan njegovog boravka u tom kraju

kojeg je namislio osvajati {etnjama, `ednim, posesiv-

nim pogledima. Doru~kovao je u svom hotelu, negdje

u sredi{tu tog grada-hotela, svje`, okupan i zaputio

se u {etnju morskom stazom, na drugi kraj, suprotno

od Nimfe, s nejasnim osje}anjem da je njegovo uvjere-

nje kako je to zbog toga {to je ju~er vidio taj dio grada

posve la`no. Nije dugo kora~ao, a njegove se o~i, kao

u grozni~avom magnovenju somnabulnih misli, suo-

~i{e sa o~ima Nimfe koja ga je nezainteresirano gledala

iz izloga. Do nje je odmah bila druga i jo{ mnogo tih

figurina, u dvije veli~ine, za pli}i i dublji d`ep, koje

su tu ~ekale da ih posjetioci ovog mjesta pokupe i

ponesu ka svojim vitrinama, stoli}ima ili ko zna ~emu.

Zaista, svagda je to bilo isto lice, koso urezanih o~iju,

neprijatna pogleda, {to se posjetioca o{tro dojmilo.

On se zamisli, i ta misao zasu`nji svu njegovu jasnost,

kakva je svrha tog jata figurina sa za ruke zalijepljenim

galebovima, srebrenim, bijelim, tamnosme|im ili tam-

nozelenim (a ne sivobijelim kakav je bio onaj na

Nimfinoj glavi). Koja je svrha prebivanja u la`noj

boji i koji je uzrok te svrhe? [to tjera figurine od

gipsa i od pe~ene zemlje na taj nepomi~ni menuet u

kojem se nude o~ima i rukama prolaznika na toj raspro-

daji budu}ih uspomena? Sino} je zbunjeni posjetilac

~itao 65. Senekino pismo u kojem se govori ba{ o

uzrocima. Stoici spominju dva, Aristotel tri, a Platon

~ak pet, zar ne, star~e? ono iz ~ega, ono od ~ega, ono

320

u ~emu, ono po ~emu i ono zbog ~ega ne{to nastaje.

I svi ste se zagledali svaki u svoju statuu, svaki u svoj

primjer, od Baca~a diska i Venere Miloske, sve do

Antinoja mo`d, koji nije jo{ ni ro|en. Kakav nespo-

razum, stari stoi~e, dok gleda{ svoju skulpturu i vidi{

u njoj jenu bronzu, njen oblik, njenog umjetnika, njenu

ideju, njenu svrhu... i dosje}a{ se da je taj beskraj {to

ti se otvara jedan jedini uzrok...

Tu ga Seneka napu{ta, na samoj stazi ispod vile

Ariston. Seneka i{~ezava u ki{i, a on ulazi da popije

kahvu, sklanjaju}i se od poludjelog jugozapadnjaka.

Umjesto {etnje do grada koji je dobio svoje ime po

lovoru, on tra`i stolicu u odaji gdje ga do~ekuju stare

slike potamnjelih predjela, sakralne pri~e i vlastiti

nespokoj.

Kad je izlazio, vide}i u sve svjetlijim prozorima

poziv za nastavak {etnje, skoro se spotaknuo o ma~ka

koji je vrebao odmah iza vrata. Ma~ak ga je gledao

pravo u o~i i nije moglo biti sumnje, bar se posjetiocu

tako ~inilo, da je to stari~in ma~ak, jer ga je gledao

njenim o~ima.

Nisi kupio ni{ta u onoj galeriji uspomena. Oni

koji shvate uzrok i ne kupuju. Oni koji shvate More.

U`urbano je silazio niz kameno stepeni{te prema

moru, koje je opet bilo zatvoreno u svoj kafez. Tako

je ovo glasovito odmarali{te {titilo svoje goste od

raspu{tene zvijeri, ~ija je pjena neumoljivo zalijevala

`ice kafeza. Stigao je do male luke i zaokrenuo u ulicu

~ijom je cijelom du`inom bio zasa|en primorski hrast.

Pod njegovim nogama kotrljali su se pali plodovi

poput tamnog }ilibara. Izbjegao je suo~enje s Nimfom.

To je sve {to je pomislio. Ipak, `ensko lice pred njim

nije `eljelo vi{e ni sekunde ~ekati odgovor. Kupio je

321

lokalni list i cigarete, a potom potra`io mjesto gdje

}e sjesti i prelistati novine.

Rumunjska kraljica i njen kralj. Joyce. Budu}i

ma|arski predsjednik. ^ehov. Mascagni. Agatha Chri-

stie.

Svi su se oni {etali kroz povijesni feljton kojeg je

ponosito objavljivao lokalni list.

S kim je spavala rumunjska kraljica u vrijeme dok

se {etala ovim stazama skrivena svojim pjesni~kim

pseudonimom Carmen Sylva?

Za posljednjih mjesec dana prona|ena su tri le{a.

U {umi i uz more. Tako je pisalo u slijede}em ~lanku.

Tri nepoznata mu{karca ubijena su u tako kratkom

razdoblju. Posjetilac se sjeti da je vidio njihove likove

na televiziji, sino}, poslije ve~ere. Bilo je jasno da su

to lica mrtvih ljudi iako nije dobro ~uo vijest. Sad se

u trenu sve objasnilo. Kao u nekoj igri engleske spi-

sateljice. Spominjalo se u tekstu da su ubijeni vjero-

vatno stranci, spominjala se droga... mada je bilo o~i-

gledno da su sve to samo pretpostavke.

Odlo`io je novine u kantu za sme}e.

Jedna `uta ma~ka oblizivala se pored kante.

Pred ulazom u hotel primijetio je tako|er skupinu

ma~aka u zavjetrini koje kao da su razmi{ljale o ku}-

nom kutku ili o tome kako }e postati statue.

Sala je bila puna starica.

.....................................................................................

.....................................................................................

.....................................................................................

I ve} je ve~e.

Posjetilac silazi do stijenja, kraji~kom oka vidi

le|a i zadnjicu Nimfe, skrivene izazovno kamenom

322

svilom i tu mu se pogled ko~i, jer, on zna, s ove strane

se ne mo`e vidjeti Nimfino lice, jedino ako... jedino

ako ona... jedino ako ona okrene svoju glavu, zapljus-

nutu vje~itim morem i tim pokretom, dok zabacuje

kosu, spere sa svog lica sav zamor lo{e iscizeliranih

figurina koje krijum~are njen izraz, tih trguju}ih dvoj-

nica, be`ivotnih i poni`avaju}ih za pogled koji im se

obra}a, a kamoli za ruku koja ih doti~e. Uzalud. Ona

se ne okre}e i trenutak i{~ekivanja ve} je pro{ao. Zato

silazi dolje, ka moru, koje halapljivo guta njegove

cipele i ~arape, otkida vla`nim ustima donji dio nje-

govih hla~a, sve dok ga posve ne proguta, iako on,

smo~en na toj stijeni, nastoji da se oslobodi odje}e i

da nag uroni u More. More ga posve guta i on roni,

gutaju}i slanu, sramnu vodu, zasi}enu erosom svih

biv{ih posjetilaca i ne osje}a toliko hladno}u, koliko

stid. Ispunit }e se uskoro ~itava obala, zami{lja, da

ga vidi, da upire prstom u nj. Fotograf lokalnog lista

slika ga kao svoj `u|eni ~etvrti le{, onaj koji nedostaje

da bi mjesec bio ispunjen smr}u ravnomjerno, kao {to

je to tugom i tjeskobom.

Njegova glava izranja iz tamnosivog ve~ernjeg

mora i gleda u svjetla koja ranjavaju njegove solju

zaslijepljene o~i. Ne vidi Nimfu, niti njeno lice isprano

u nebrojenim poklonstvima talasa, vidi samo svjetla,

samo sljepilo, te `ute ognjeve koji do njega dopiru iz

probu|ene no}i i, sve jasnije, dva `iva `uta oka {to

se pomjeraju, za~u|eno gledaju}i nagu staricu kako

se posprdno ko~i u polo`aju Nimfe.

323

VRBAS NE TE^E VI[E

Najednom se u nebo iznad na{ih glava usvrdla

buka, kao da nam ~upa neku misao iz podsvijesti.

Bejto zastade u rije~i i zagleda se poluotvorenih usta

u ~eli~nu pticu {to je nestajala u plaveti. Odnosila je

i dio njega. Vidio sam mu to u o~ima. Za koji dan }e

s porodicom u Ameriku. Bio je ovo na{ opro{tajni

razgovor.

– Zna{ gdje je moja ku}a? – re~e on nekako ~udno

i po~e pomjerati ~a{icu po stolu, kao da joj `eli na}i

pravo mjesto.

– Znam – rekoh. – Sjedili smo tamo nekoliko

puta. Uz Vrbas.

– Da. Vrbas – izgovori on nje`no i sumorno. –

Zna{ li kako Vrbas govori? Jesi li ga ikad pa`ljivo

slu{ao?

– Naravno – rekoh. – Ko od nas Vrbaslija nije?

Raja s Vrbasa je raja s Vrbasa.

– Kad ti je ku}a pokraj Vrbasa, onda je to i ne{to

vi{e. Pogotovo nave~er, kad sve utihne. Onda ostaje

samo Vrbas, njegovo brujanje, pljuskanje, {aptanje,

baljezganje. Kako je samo on znao baljezgati, da zna{,

i o ~emu sve ne... Zaprepastio bi se.

Govorio je nje`no o tom vje~nomladom starcu,

`recu i moje i njegove mladosti.

– Ja vrlo rijetko sanjam. Skoro nikad – re~e on

iznenada i pogleda me kao da je u klopci. – Uvijek

324

sam samo slu{ao. I razgovarao. U snu. Mo`e{ li to

zamisliti. Osje}ao sam: ovdje le`im ja, lebdim, a po-

kraj mene je Vrbas, grgolji, brbori kroz svoje korito,

lebdi i on. I tako pri~amo. Ujutro sam uvijek bio kao

ponovno ro|en, pun snage.

Pogledah ga pa`ljivo. Tako sna`an i na prvi pogled

grub ~ovjek li~io je na dje~aka koji se povjerava, jer

tra`i odgovor na pitanje na koje ne mo`e sam odgo-

voriti.

– Putovao sam mnogo, to mi je posao, ali nigdje

se nisam mogao naspavati, osim kod svoje ku}e. Mo`-

da sam i zato toliko ban~io kojekuda.

– Mnogi ljudi osje}aju sli~no, Bejto.

– Drugo je to. Znam ja {ta ti govori{. To su te

psiholo{ke zagonetke i odgonetke, rebusi, golo sranje.

A ja ti govorim... govorim ti ne{to {to je te{ko rije~ima

iskazati.

Gledao me je iskola~enih o~iju.

– Sanjao sam no}as...

– Rekao si da skoro nikad ne sanja{?

– Sanjao sam no}as da sanjam. Le`ao sam, lebdio,

i sve je bilo kao nekad. Prolazio sam ulicama, susretao

`ene koje su mi se nekad dopadale ili mi davale zna-

kove, a nisam imao vremena za njih. Grad je bio na{,

poznata mjesta, ali nekako isko{ena, kao u va{arskim

ogledalima. I najednom je sve stalo. Vi{e nisam lebdio.

Bila je gluha, opasna ti{ina. Osjetio sam da se doga|a

ne{to stra{no, ali nisam to ni znao, ni mogao objasniti.

Obuzimao me strah, strah koji je sve vi{e rastao. Ni

u zemljotresu nisam osjetio ni{ta sli~no. I onda sam

najednom shvatio. Bilo je to poput tankog, tankog

bode`a {to se zabio u mozak. Shvatio sam da nema

nikakvog zvuka zato {to je Vrbas stao.

325

Vrbas je prestao te}i. Negdje je i{~eznuo. Ili se

zako~io, zaledio, istopio... Isko~io sam iz sna sav u

znoju. I vikao sam. Urlao. Urlao sam tu stra{nu vijest

da je Vrbas stao. Ispred mene je najednom bilo `enino

lice, ali nekako izbezumljeno, puno nerazumijevanja.

Vrbas je stao! Ne te~e vi{e! Nema ga vi{e! vikao sam

joj u lice. Govorio sam joj to kao najdublju istinu, {to

je i bila. "Spavao si, Bejto, sanjao si", govorila mi je

nje`no i poku{ala obrisati ~elo, ali sam je odgurnuo.

"Nema vi{e Vrbasa, ~ovje~e! Nismo u Sitarima! Ni-

smo u Banjoj Luci! Pro{la je skoro godina kako smo

oti{li!" urlala je sad i ona i ja sam se lagahno pribrao.

Tad je iznad ku}e zaparao avion i ja sam shvatio gdje

sam: u tu|em svijetu, u tu|em stanu, u tu|oj postelji.

Kao odgovor na njegove rije~i jo{ je jedan avion

uzletio iznad na{ih glava. Pomislio sam kako upravo

odnosi i na{ razgovor svojom resko{}u, negdje daleko,

negdje gdje }e biti posve neva`an, kao {to je sve

~ovjekovo neva`no.

Bejto je gledao u mene poput istra`itelja, kao da

poku{ava pro~itati {ta ja o svemu mislim.

Vrbas ne te~e vi{e ni kroz san, pomislio sam.

Vidio sam najednom u njegovom pogledu ne{to

te{ko i surovo. Mo`da je doista shvatio ono {to sam

pomislio. Vidio sam koliko je ranjen. I koliko je odlu-

~an da se ne preda.

– Ko zna kad }emo se vidjeti, prijatelju.

– Nikad se ne zna – rekoh.

A mo`da }e tad i Vrbas ponovno za`uboriti kroz

tvoj san, prijatelju, pomislih.

326

PI[TOLJ OD HARTIJE

U vitrini, koja je kao i ve}ina stvari u sobi, bila

kupljena u prodavnici starih stvari, iza bokala od pla-

vog stakla i plavih ~a{ica sa zlatnim rubom (usta koja

su pila iz njih nisu vi{e bila `iva, a nasljednici ovaj

servis o~ito nisu htjeli zadr`ati), me|u knjigama, stajao

je zgu`van komad starih novina.

Izgledao je posve neprili~no na tom mjestu.

Ne{to mi se u njegovom obliku u~ini poznato.

Odgurnuh staklo vitrine i pomjerih smotuljak, a onda

najednom osjetih nelagodu. Mo`da dodirujem ne{to

{to ne bih smio? Mo`da dodirujem tajnu? Ruka mi

se sama zaustavi.

Prijatelj kod kojeg sam bio u posjeti upravo je

ulazio u sobu sa poslu`avnikom prepunim sira, suhog

mesa i kiselih paprika napunjenih narezanim kupu-

som.

Pogledah ga nijemo. On po|e za mojim pogledom

a onda bez rije~i odlo`i sve {to je donio na nizak stol.

– [ta ti je ovo? – zapitah.

Prijatelj me pogleda nekako zami{ljeno, kao da

nema snage da se ~udi. Uzeo je potom iz vitrine onaj

smotuljak od novina, odvagnuo ga u ruci, kao pi{tolj

i promrmljao nekako za sebe:

– Vidi{, mislim da je to pi{tolj kojim je ubijen

moj babo.

327

Stavih nao~ale i uzeh smotuljak u ruku. Zaista je

li~io na pi{tolj. Pomislih u jednom trenutku da je

unutra pravi pi{tolj, ali smotuljak je bio isuvi{e laga-

han. Sa zanimanjem se zadubih u dio teksta na tom

novinskom predmetu i prepoznah rije~i na{eg jezika.

Ustvari, jedna mi se rije~ odmah zabode u oko. Du{-

man. Re~enica ili dio re~enice koji se skoro sav mogao

pro~itati je glasio: A ukradene lijekove, zavoje i ostali

medicinski pribor je doturao na{im najve}im du{-

manima...

Otklopih malo tekst da ga pa`ljivije pogledam.

Bile su to lokalne novine, koje su izlazile u na{em

gradu, i koje su se pred rat, a u ratu pogotovo, okrenule

protiv nas, protiv stanovnika ~ija je krivica bila to {to

su generacijama tu, a ne pripadaju narodu i vjeri u

~ijim je rukama sada bilo oru`je. Nisam znao sudbinu

njegova oca. Nisam mogao ni pretpostaviti {ta je pisalo

u novinama. Znao sam samo da njegov otac nije bio

ljekar i da s bolnicom nije imao nikakve veze, ~ak ni

kao bolesnik. Ljekar je bio moj prijatelj. Bio dok ga

nisu otpustili i prognali. Ovdje, na sjeveru Evrope, u

malom gradu s lijepo kontroliranim `ivotom i toler-

antnom tjeskobom bio je samo izgnanik. Jedan od

tristotinjak izgnanika iz Bosne. Otac je o~ito ostao

tamo, u na{em strogo kontroliranom gradu-logoru i

o~ito nije vi{e bio `iv.

Prijatelj me uhvati za ruku.

– Ne diraj pi{tolj. Ako ba{ ho}e{ da pro~ita{, dat

}u ti fotokopiju. Pi{tolj je uspomena. Zato sam ga

tako i smotao.

Nijemo se slo`ih, iako mi nije bilo jasno za{to i

dalje govori da je to pi{tolj i za{to neko na tako ~udan

na~in ~uva jednu crnu uspomenu.

Pri~ali smo potom o posve drugim stvarima.

328

– Sje}a{ li se mog kom{ije slikara? – zapita me

prijatelj kasnije te ve~eri.

– ^ini mi se da smo jednom sjedili kod njega u

vrtu?

– Ta~no. Bio je i onaj sportski novinar, s kojim

je on odrastao. Taj se novinar ranije bavio raznim

sportovima, kao takmi~ar. Pri~ao nam je pone{to te

ve~eri, sje}a{ li se?

– Kako ne. Bio je premazan svim mastima. Pro-

davao utakmice, igra~e. Hvalio se time toliko da je

slikaru bilo neugodno zbog nas. Dok je bio u vojsci,

a to je biser njegove karijere, igrao je za lokalni klub

pod la`nim imenom. Tako je `elio njegov pukovnik,

a njemu se to sjajno isplatilo. Nije ni osjetio ono {to

se zove slu`iti vojni rok.

– Sje}a{ li se njegovih tekstova pred rat?

– Da, on se odmah uklju~io. Bio je prethodnica

zemaljskih krvnika nebeskog naroda.

– Ali nije on te stvari pisao samo iz uvjerenja...

jesi li to znao?

– Ne znam na {to misli{? – odgovorih.

Nisam ba{ dobro poznavao novinara o kojem smo

govorili, iako sam ga sretao ponekad, prije rata, uvijek

ljubaznog, gotovo servilnog, ali sa onom vrstom ser-

vilnosti iza koje i neiskusan ~ovjek mo`e naslutiti

okrutnost i opasnost. Osje}ao sam da pri~a o njemu

ima veze sa ovim pi{toljem koji je stajao na stolu,

kao hladni, nijemi svjedok zlo~ina. Gledao sam u

prijatelja i {utio. [utio je i on.

Uklju~io je daljinskim upravlja~em televizor, rasi-

jano pro{ao nekoliko programa, kao da ih broji, i onda

isklju~io.

– Zna{, on ti je... pred sami rat... ~im su preuzeli

vlast na onim smije{nim izborima, napisao tekst o

329

jednom direktoru Bo{njaku... Kad je tekst izi{ao u

novinama, ~ovjeka su tako pretukli, isti dan, da je

jedva ostao `iv. Mislim da je kasnije od posljedica i

umro, negdje u izgnanstvu.

– Dobro se sje}am tog slu~aja – rekoh – zato {to

je bio prvi. Kasnije je to postala skoro normalna stvar.

Kad se javno prozove neko ime, onda se ~ini kao

sva~ija obaveza da se taj umlati ili bar pretu~e. I nije

samo on upirao prst u ljude, to su ~inili i njihovi

~elnici. I na radiju i na televiziji.

– ^inili su – nastavi on, kao da me ne ~uje – ali

kod njega je to ipak bilo ne{to posebno. Pri{ao bi

nekom ~ovjeku, u kafani ili na ulici, jednom je ~ak

do{ao i u ku}u i dao mu da pro~ita tekst koji je napisao

o njemu. ^ovjek bi se zaprepastio od la`i koje su bile

utkane u tu novinsku potjernicu. Plakao bi, govorio

da su to la`i, a na{ novinar bi se samo smje{kao,

slijegao ramenima i govorio kako on to mora objaviti,

jer je pritisak na njega isuvi{e velik. Mo`da... kad bi

se na{lo ne{to love... ne za njega, ni slu~ajno... mo`da

bi mogao ne{to u~initi... mo`da tekst ne bi bio ob-

javljen... I ve}ina ljudi je naravno pla}ala. Tako je

na{ pisac skupljao honorare za svoje neobjavljene

pri~e. Kad bi osjetio da nesretni ~ita~i pri~a o sebi

nemaju vi{e novaca ili ne `ele vi{e pla}ati, svejedno

bi objavio tekst. A onda je dolazila reakcija javnih

~ita~a, koji su posje}ivali junaka pri~e sa svojim no`e-

vima i orlovima, psovkama i ka{ikarama, cokulama i

palicama za bejzbol...

Za{utio je. [utio sam i ja.

– Koliko sam vidio iz onih nekoliko rije~i, u tek-

stu se govori o tebi?

– U tome i jeste stvar – odhuknu on. – Naravno

da je tekst o meni. Vidio me je jednom na ulici i

330

potr~ao prema meni, ali sam mu umaknuo. Osjetio

sam, znao sam o ~emu je rije~. Bio sam ve} spreman

za izlazak, imao sam sve dokumente i ra~unao sam

da }u oti}i iz grada prije nego {to se to dogodi, prije

nego {to tekst izi|e. On je nekako sve to otkrio, ali

nije se nimalo zbunio, nego je oti{ao mom ocu i pru`io

mu s osmijehom svoje pripovjeda~ko remek-djelo.

Jednu re~enicu iz toga si ve} vidio. To je sve la` rekao

mu je moj otac. Znam, mo`da i jeste, ali drugi ne

misle tako odgovorio je on. I onda je valjda izgubio

`ivce, jer je rekao Ne donese{ li ve~eras u kafanu

hiljadu maraka, ovo }e sutra biti u novimama...

– [ta je otac u~inio?

– Rekao mu je, zamisli: Zar samo hiljadu maraka

za `ivot moga sina? A ovaj mu je bijesno odgovorio:

I za tvoj `ivot, stari! I za tvoj `ivot!

Opet je u{utio.

[utjeli smo obojica. Bilo je izli{no da ga jo{ bilo

{ta pitam. Ugasio je cigaretu i onda rekao, kao da }e

time po ko zna koji put dokon~ati stvar.

– Tekst je izi{ao u sutra{njim novinama, koje se

{tampaju uve~er, dan prije, kao {to zna{. Kad su ujutro

novine do{le na kioske, moj otac je ve} bio mrtav.

Tekst je ocrnjivao mene i prikazivao kao zmiju u

njedrima. Nisam znao za to, ali sam bio skriven. I

tako spa{en. Nisu znali gdje sam. Pisac te stra{ne

optu`uju}e pri~e dodao je na kraju nekoliko redaka.

Odnosile su se na mog oca, kao glavnog pomaga~a i

organizatora neprijateljskih snaga tj. prikrivenog pok-

reta na{ih najve}ih du{mana. Desetak dana kasnije,

nakon stra{ne d`enaze (kao da je to bila d`enaza u

d`ehennemskom snu), bio sam ve} u sabirnom logoru

u Ma|arskoj, a potom sam stigao ovamo. I ~itavo to

vrijeme sam nosio ovaj pi{tolj sa sobom...

331

SARAJEVO

Jan Søren Andersen nezadovoljno se igrao s daljin-

skim upravlja~ima. Gledao je u nejasan odraz svog

lica u zatamnjenom ekranu i ~inilo mu se da je i ovaj

dan jednako tako nejasan, zatamnjen, s obla~nim mis-

lima koje se kome{aju same u sebi. U takvim danima

moglo se dogoditi sve i ni{ta. A nikakvog nagovje{taja

nije bilo. U zamr{enim uzlovima magli, oblaka i vjetra

ni naslutiti se nije mogao onaj kraj niti koji }e sakupiti

~itavo raspredeno klupko. To ga je mu~ilo. Volio je

jutra kad bi se probudio s nekim predosje}ajem. Tad

je ve} u snu gotovo slutio kako }e se sve odvijati,

osje}ao nagovje{taj onog sudbinskog, kobnog i sli-

jedio ga sve dok se ne bi razrastao u sudar svih po-

jedinosti.

Polo`io je daljinske upravlja~e na {iroki naslon i

za trenutak zadrijemao.

– Pre}i }u tamo – re~e glasno, jo{ uvijek u snu,

a Kerber na}ulji u{i. Nije izgledao nimalo iznena|en,

iako je, ~ini se, slutio ne{to. Osim njih dvojice, nikog

vi{e nije bilo u prostoriji. Jan Søren Andersen vje{tim

pokretom {tapa pritisnu neko dugme i drveni zid ispred

njega se otvori. U tako otkrivenoj prostoriji bilo je

vrlo malo stvari. Zapravo samo jedan bilijarski stol s

~udnom grbinom na sebi, prekriven zelenom ~ohom,

koja je posve zakrivala ono {to je bilo na njemu.

332

Pa`ljivo je skinuo ~ohu i jedva se suzdr`ao da ne

usklikne od zadovoljstva. Na~inio je toliko ku}a, zam-

kova, svega onog u ~emu je bio trag povijesti, ali ovo

je bilo njegovo `ivotno djelo, remek-djelo, `ivo, koje

se po~elo osipati i nestajati onog trenutka kad ga je

sa~inio. Svako ro|enje je po~etak umiranja, pomisli

on bez tuge.

Moglo bi se re}i da je slaganje lego kockica bio

ku}ni hobi Andersenovih. Njegov otac i brat pravili

su modele vikin{kih brodova, galija i ~amaca, poku-

{avali su svojim pasioniranim igrama zakora~iti u slav-

nu pro{lost, ali Jan Søren se oduvijek osje}ao nela-

godno u blizini mora. ^inilo mu se da je to neman

koja ga slijedi od prije ro|enja, preobli~ena velika

zmija koja prati svaki njegov pokret i razmi{lja samo

kad }e ga dograbiti i progutati. Taj je osje}aj bio toliko

jak da se ponekad budio sav u znoju i zatvarao prozor

ispod kojeg je hu~alo more, dr{}u}i od neiskazive

jeze, bje`e}i od sna u kojem tako|er nije bio posve

siguran.

Ispred njega je bio grad. Doimao se spokojno me|u

brdima, kao dragocjenost koju neko nosi u sastav-

ljenim dlanovima. Bio je to samo privid. Niko to nije

znao bolje od Jana Sørena.

A iznad grada {utjeli su tamni ekrani. Li~ili su na

ormar sa osam ~etvrtastih o~iju. Jan Søren je zaklju~io

da }e s tim brojem mo}i pratiti sve informacije koje

{ap}u antene i sateliti, a veliko okruglo uho na njegovoj

ku}i ih pa`ljivo oslu{kuje i prenosi do njegova uha i

oka.

Uklju~io je jedan ekran i na njemu se pojavilo

no}no nebo iznad grada. Za~ule su se detonacije i

svijetle}e ili mra~ne granate su se po~ele zarivati u

zgrade, pi{te}i, {unjaju}i se i urlaju}i od zadovoljstva

333

kad bi zagrizle u tijelo neke ku}e ili na ne~iji skamen-

jeni san.

To se doga|alo no}as, s uzbu|enjem pomisli Jan

Søren. Sve je imao snimljeno na svojim vrpcama.

Prenio je sliku na drugi ekran, na kompjutorski

plan grada. Sad je posve jasno mogao vidjeti putanje

granata. Vidio ih je u vlastitoj kompjutorskoj animaciji

kako udaraju u zid nebodera, uvla~e se kroz prozor

jedne ku}e i izlaze kroz zid, odska~u po dvori{tima i

trgovima, raznose svoju smrtonosnu nutrinu na sve

strane.

Kako li su u tom trenutku izgledale zvijezde iznad

grada, zapitao se Jan Søren Andersen? Nisu li podrh-

tavale i one od potmulih detonacija i nezdrave svjet-

losti smrti?

Isklju~io je sve i zagledao se u maketu na bilijar-

skom stolu. Bilo je u njoj puno nedore~enosti. I slutnje.

Mnoge ku}e koje su izgledale gotovo netaknute iznutra

su bile ruine, a u drugima, spr`enima, ranjenima i

nakrivljenima, prkosno je bujao `ivot. Od jedne stare

ku}e iznad ^ar{ije ostala je samo drvena konstrukcija,

a opeke od su{ene zemlje bile su smrvljene i prosute

oko nje. Dobra stara }erpi}ara. Nalik na kostur po-

jedene ptice. ^ovjek sa zebnjom pomisli {ta je bilo s

njenim jajetom, {ta je s onima koji su u tom jajetu

bili ili su mogli biti, {ta je sa stanarima ptice? Jesu li

`ivi, gdje su se skrili, ako jesu? Jan Søren Andersen

pa`ljivo po~e skidati krov s jedne ku}e, potom uze

plamenik i oprlji njen zid sve dok nije postao posve

crn. Na~inio je probija~em nekoliko rupa i odmaknuo

se da pogleda svoje djelo. Ku}a je sad izgledala isto

kao na fotografiji u posljednjem broju ~asopisa, isto

kao u tv-izvje{taju gdje se mogla vidjeti i iz drugog

ugla.

334

Andersenova ruka zastade i osloni se na {iroki

naslon njegovih kolica–stolice. Kerber sko~i na nje-

govo mjesto i sklup~a se. Kad ruka pokri njegovu

glavu, skoro zaskvi}a od dragosti. I Jan Søren je os-

je}ao neku prijatnost. Predah prije kona~nog zavr{etka

igre.

Otkako su njegov otac i brat stradali na moru,

prije trinaest godina, osje}ao je da mu je njegov pro-

gonitelj, more, sve bli`e. A ipak je i dalje `ivio u

staroj porodi~noj ku}i, u Luci, jednim dijelom posve

naslonjenoj na uznemiruju}e valove. @ivio je sam, s

Kerberom. Obilazila ga je jedino sestra i donosila mu

uglavnom sve {to je potrebno. Ono {to mu je bilo

najpotrebnije, nije mu mogla sestra donijeti. Nije to

mogao niko. Jer, iako je slutio i ponekad ~ak in-

tenzivno osje}ao prisutnost tog ne~eg, ~ak ni sam Jan

Søren nije jasno razaznavao {to to jest.

Kerber se posve umirio pod njegovom rukom i

uskladio svoj dah s njegovim.

Bio je to samo trenutak, a onda je Jan Søren pa-

ni~no pomislio da se ne{to doga|a, a on nije prisutan.

Uspravio se u kolicima i zagledao u maketu grada.

Kerber je spuznuo na pod, a onda se nezadovoljno

po~eo motati oko nepokretnih nogu svoga gospodara.

Zaklju~at }u ga, prebirao je Jan Søren u mislima. Nije

po{teno da me tamo prati. Moram biti sam. Posve

sam. A vremena je sve manje. Za koji sat }e do}i

Margareta.

Njegova sestra Margareta bila je zadovoljna kad

se posvetio ovom poslu. Nije vi{e toliko pio. Prestale

su njegove o~ajni~ke skitnje po gradskim kr~mama

iz kojih se vra}ao sam ili u ~udnom dru{tvu i zastajao

ispred ku}e, prikupiv{i dovoljno snage, da se posva|a

i obra~una s morem. Najstra{nije je bilo za oluje. Jan

335

Søren je urlao moru u lice, oznojen i nekako pob-

jedni~ki prosvijetljen, dok je more zavijalo, pru`alo

svoje vodenaste kand`e i nastojalo ga dohvatiti. On

je prkosio i vikao kako mu je oduzelo noge i na~elo

nit `ivota jo{ u maj~inoj utrobi, ubilo mu oca i brata,

ali na njega }e jo{ po~ekati.

Otkako je po~eo pratiti vijesti o ubijanjima u dale-

koj zemlji, zatoru njemu posve nepoznatog naroda i

svega njegovog, otkako je po~eo graditi glavni grad

te zemlje, grad u opsadi, prestala su i njegova skitanja,

njegovi verbalni obra~uni s morem.

Sestra je bila sretna zbog toga, iako joj je u nje-

govoj sve ve}oj fascinaciji i opsjednutosti bilo ne{to

zazorno. Pa`ljivo se trudila da ga ne povrijedi nes-

motrenom rije~ju i sakrivala je svoju radoznalost u

naoko uobi~ajene re~enice.

– Zanimljiva ku}a, Jan Søren.

Nije to bilo pitanje, ali Jan Søren je ipak odgovorio.

– To }e biti moja ku}a. Tamo }u se preseliti i

tamo }u `ivjeti sve dok mi je su|eno.

Margareta je ozbiljno i tu`no klimala glavom.

A Jan Søren je, u ~udu, s lupom, gledao ku}u koju

je sam na~inio. I onu pored nje. Iako se nje nikako

nije mogao sjetiti. Kao da ju je izgradio u snu. Bila

je to doista ku}a za njega. Mogao se posve skriti u

njoj, iz nje vidjeti najve}i dio grada. Mo`da }e u

jednom trenutku ustati iz invalidskih kolica i po}i sa

opsjednutima da brani grad od ubojica bez lica. Ne-

vidljive ubojice grada, me|utim, kroz televizijske ek-

rane ulaze u njegovu sobu, sarkasti~no se smiju i

rukuju s planetarnim mo}nicima kao na nekim Olim-

pijskim igrama {to se odr`avaju u D`ehennemu. Ba{

tako. Negdje je pro~itao tu rije~ i u~inilo mu se da bi

mogla biti ime njegovog grada.

336

Dovezao se do prozora i pogledao. More je izgle-

dalo mirno i pritajeno. I{~ekuju}e. Male jahte i brodovi

su podrhtavali od nestrpljenja. Ili od zapretanog smi-

jeha.

Jan Søren se glasno nasmijao.

Nikad se ne zna u kojoj je knjizi zapisana na{a

sudbina. To ne znaju ni oni koji odlu~uju o sudbinama

miliona, koji oduzimaju i osaka}uju `ivote u svojoj

kompjutorskoj igri jednostavno kao opsjednuti pijanac

na kockarskim automatima.

Kerbera je jednostavno prevario. Kao {to je to

mnogo puta u~inio u igri. Uostalom, i ovo je bila igra.

Velika njegova, kona~na igra.

Uklju~io je ure|aje. ^ekao. Kao trka~ na startu.

Krivulja je poput klupka zmija vibrirala i vijugala

na ekranu ispred njega. Jan Søren Andersen se najed-

nom odlu~i. Po~eo je pritiskivati komande i na ekranu

se pojavi{e konture nekih zgrada u kompjutorskoj

animaciji. Uzdrhtao je. Ulazio je u svoj od crta i mre`a

oblikovani grad putem kojim su dolazile granate i

meci. Pro{ao je kroz Vi{egradsku kapiju i spu{tao se

kao ekvilibrist stazom ispod Bijele tabije sve do male

ku}e na Vratniku, koju je izabrao za sebe. Kad je

do{ao pred njena vrata, pred njene usplahirene prozore,

zagledane u neko ~udo u gradu, on zastade. Trenutak

je oklijevao, a potom pritisnu drugu komandu. Na

vrhu ekrana pojavi se jedan mali ~ovjek u invalidskim

kolicima. Stajao je trenutak, a zatim se munjevito useli

u malu ku}u, uletjev{i kroz otvoren prozor. Sjedio je

sada i gledao. Ispred njega je bio grad.

Ispred njega je bio grad, a on je bio u ku}i. Znao

je ime ulice i broj ku}e. Znao je da se kroz prozor iza

njega vidi Bijela tabija, i da put koji prolazi ulijevo

vodi sve do Vi{egradske kapije i jo{ dalje, jo{ mnogo

337

dalje, kad bi se moglo pro}i kroz vatrene ralje koje

su rigale oganj na grad. Sjedio je u svojim kolicima

i nije osje}ao ni{ta. ^inilo se da je zati{je pritislo

svojom intenzivnom ti{inom ~itav grad. Ispred ku}e

su se, s malog trga valjda, za~ula neka djeca. Igra ih

je dozvala, kao da su zaboravili sve, kao da su zabo-

ravili smrt, a ne odlu~ili prkositi joj.

Najednom je za~uo prepoznatljiv zvuk oru`ja koje

nazivaju sija~ smrti. Kakvo ime, pomislio je. Ubojice

nastoje posve izjedna~iti rije~i i metke. Neko dijete

je vrisnulo. Sija~ sije svoje sjeme. Krik je bio i{~upan

iz nekog dje~a~kog grla surovo do neljudskosti. Sjeme

smrti. A iz smrti izrasta Ni{ta. Za{to se onda zove

sija~. Ta rije~ je jo{ svijetlila u njemu kad je osjetio

udarac i ne{to vrelo {to mu je rasplamsalo i ra{irilo

grudi.

Kad je Margareta do{la, Jan Søren nije uzvratio

na njen pozdrav. Popela se uz stepenice, dozivaju}i

ga, ali ni na katu ga nije bilo. Njegova invalidska

kolica stajala su tu ispred {ume}eg ekrana, jednim

bokom naslonjena na bilijarski stol, ali njega nije bilo.

Tad je za~ula cvilenje i otvorila mala vrata, odakle je

izbezumljeno nahrupio Kerber i sko~io na bilijarski

stol sru{iv{i {apom jednu ku}icu na maketi Sarajeva.

Ku}ica na uzvisini ispod tvr|ave uru{ila se, zidovi su

se prosuli na sve strane i posve razotkrili jednog mini-

jaturnog ~ovjeka u invalidskim kolicima, ~ije je tijelo

visilo nekako ustranu kao da je mrtav.

Kerber je o~ajni~ki zalajao, trenutak-dva stajao

neodlu~no, kao da razmi{lja, potom se vinuo u zrak

i kroz otvoren prozor isko~io ka moru.

338

KRATKI SUSRET U WIESBADENU

Osjetio sam ne{to i zaustavio se usred koraka.

Stajao sam tako, s podignutim iskrivljenim stopalom,

ne shva}aju}i {ta se dogodilo. ^inilo mi se da to traje

dugo, dugo, a onda sam izokrenuo nogu, u zraku, i

spustio je uz sam rub crvene mrlje {to me je gledala

iz kamenih plo~a ulice.

Kako se to uop}e moglo zbiti?

Mrlje od crvene smjese na ulicama ovog grada

bile su znak. Znak da je tu prije godinu-dvije pala

granata i usmrtila nekoga. Ili mu raznijela ruku ili

nogu. Odnijela dio njegova tijela i posrkala srh `ivota

svojom be{}utnom rasprskavaju}om prazninom.

I na ovom mjestu je stajao Neko.

Gotovo sam zakora~io u lokvu njegove krvi.

Stajao sam, potresen, s dubokim osje}ajem ka-

janja. ^inilo mi se da ta osoba stoji negdje sa strane

i gleda me. Bili smo tako bliski u tom trenutku.

Danima, mjesecima, dok kora~am po gradu, pa`-

ljivo zaobilazim te znakove, ne razmi{ljaju}i posebno

o tome, ali s neobi~nim osje}ajem da je kora~ati po

ovim ulicama ne{to sasvim drugo nego kora~ati po

ulicama Londona, Kopenhagena ili Be~a, nego kora-

~ati po ulicama bilo kojeg drugog grada na svijetu.

Ovdje te gotovo svaki korak prisiljava da misli{ na

to da si `iv. Da si `iv i da kora~a{.

A onda sam se sjetio.

339

Jo{ je jedna osoba stajala malo~as pokraj nas.

Pokraj mene i onog {to je izrastao iz lokve svoje krvi.

Stajao je nevidljiv u zraku kao kip koji je nevidljivim

rukama uobli~io sam sebe, to svoje zra~no postojanje,

kao kip kojeg sam osje}ao produ`enim unutarnjim

dlanovima, onim {to se naziva pulsiranje aure. I on

je doticao mene svojom energijom, svojom blago{}u.

Pita{ se sje}am li se? Naravno da se sje}am.

Sje}am se, prijatelju. Isuvi{e smo se dobro pozna-

vali, a da ne bih znao {to i sada misli{, sada kad si

ve} godinama mrtav. Prah pro~i{}en u plamenu. Mis-

lim da si to doista i `elio. Kroz vrata ognja u}i u tajnu

brojeva. Tako si razmi{ljao o an|elima, tako si mislio

o d`inima. Vjerovao si da institucije postoje zato da

zatvaraju vrata ka Knjizi. Ka jedinstvenoj knjizi. Poku-

{avao si pro~itati Tekst u~e}i svoje likovno pismo u

grafi~koj {koli, potom si na Akademiji o`ivljavao ve-

~ernji akt i pobunu ~ovjeka, pobunu d`ina i pobunu

an|ela, da bi se na kraju bavio ironi~nim ili filozofskim

kola`iranjem neoklasicisti~kih scena. Sve dok nije sve

zavr{ilo u ognju. Tvojom rukom spaljeno. Potom si

izra|ivao koncepte. I slu`io se grafitima. A ~itavo

vrijeme ti je pod rukom bila Knjiga, vidljiva ili ne-

vidljiva, Jedina knjiga, Knjiga koju si od jedinih knjiga

izabrao kao svoju. Knjiga-prapo~elo. Knjiga nevidlji-

vih brojeva. Knjiga ~ije si brojeve `elio spoznati.

Jedna kapljica crvene smjese bila je dosta daleko

od svog izvori{ta. U njoj se zavr{avao prsak krvi.

Kao da je u toj kapljici bila du{a stradalnika, kao

da je on sav kroz nju poku{ao pobje}i s mjesta na

kojem je usmr}en, s mjesta na kojem je osu|en da

vje~no ostane.

340

U ki{i se kaplja obnavlja. I ponovno li~i na krv.

Vrije u svom malom stani{tu, kao preobra`eni kliker

i samo {to curkom nije krenula negdje.

Negdje. Nekad.

Negdje. Nekad.

Le`ao si na betonu u napu{tenoj zgradi i kredom

oko sebe opisivao lik. Lik raskebe~enog i zga`enog

~ovjeka na cesti. Onda si ustao i zagledao taj veliki

crte` kakav na~ine kriminalisti~ki stru~njaci kad `ele

rasvijetliti zlo~in. Doista, sve je li~ilo na zlo~in. ^ov-

jek le`i na tlu u posve neprirodnom polo`aju. Te{ko

da u takvom polo`aju mo`e biti bilo {ta drugo nego

mrtav. Uzeo si veliko dlijeto i ~eki} i po~eo udarati

po betonu. Po~eo si praviti svoj kip, kip praznine. Kip

~ovjeka koji je zaliven u betonu kao {to su to bili

nesretnici iz Pompeja, zasuti prahom orija{kog kratera.

I napokon si le`ao tu. Dobri ~ovjek iz Bosne. Kako

sam te oduvijek zvao. Kova~ Dabi`iv ili Hazreti Hrzul.

Kad si ~ovjekovu prazninu napunio rumenkastom

smjesom poliestera, tvoj je stra{ni autograf bio zavr-

{en. I stajao si zadovoljno uz tu veliku zgnje~enu

ljudsku bubu koja je li~ila na tebe.

Gledam s uzvi{enja grad koji se me{kolji u magli.

Ho}e li utonuti u svoje stare snove ili }e zaspati

smoren od svih onih koji neprestano blebe}u i odlu~uju

o njegovoj sudbini? Ho}e li sutradan ujutro biti u

stanju prepoznati sebe?

Teturaju}i kroz vlastite snove, tra`e}i jasno lice u

ogledalu, lice koje zna ko je i {ta je, nisam uspio.

Nisam uspio ni{ta vidjeti, nisam uspio nikog pro-

na}i.

Mo`da je zato jutro jo{ maglovitije nego ina~e?

Silazim u grad, silazim u maglu.

341

[to sam bli`i sredi{tu grada, magla se sve vi{e

razrje|ava. Najednom sam u gomili ljudi, od kojih

svako `uri za nekim svojim poslom. Jedna `ena me

zagleda ~udno dok mi ide u susret. ^ini mi se poznata.

Zastane.

– D`ine – ka`e.

To nije ni pitanje ni odgovor. To je jednostavno

~injenica.

Ona zna ko sam ja, ja se ne mogu dosjetiti ko je

ona.

Dugo me ve} niko tako ne zove. Iz dalekog vre-

mena dolazi taj nadimak. Iz kojeg vremena? I ko je

ona?

– Otkad to nisam ~uo. A mo`da mi nikad taj

nadimak nije pristajao vi{e nego sad. Ne izgledam

kako sam izgledao. Ni kosa mi vi{e nije ista. Ni brkovi.

– Kosa i brkovi: kestenjasti. Bradu brije. Osobeni

znaci: veliki ben u obliku badema pokraj desnog uha.

– Nisam vi{e kestenjast. Bar ne izvana. Glava mi

sad mo`da vi{e vrijedi. Nalik je na srebrenu.

– Niko vi{e ne li~i na sebe.

[utimo.

– Ipak sam te odmah prepoznala.

– Zar bi moglo biti druk~ije? Mi se prepoznajemo

~ak i u snovima – nasmijah se, pani~no poku{avaju}i

da se uhvatim za ne{to.

– Jesi li do{ao zauvijek?

Kako }u odgovoriti na to pitanje. Ve} godinama

svoj `ivot ne mogu ozna~iti druk~ije nego privre-

menim. Iako je svaki `ivot zapravo privremen.

– Ti si stalno ovdje? – odgovaram pitanjem.

– Ne, do{la sam prije nekoliko mjeseci – i gleda

me ~udno.

342

– Kad smo se ono posljednji put vidjeli? – o~aj-

ni~ki poku{avam da mi pomogne doprijeti do zape-

~a~enog sje}anja.

– Pro{le zime u Wiesbadenu – nasmija se ona. –

Mo`da smo se poslije toga vidjeli samo u snovima.

Sad je sve izgledalo lak{e. U Wiesbadenu sam bio

samo jednom, te pro{le zime, za vikend. Me|utim,

tamo je bilo puno ljudi. S mnogima sam razgovarao,

s mnogima sam se vidio.

Nedaleko od nas, iznad vrata Apoteke zgrbila su

se dva atlasa, dva bijela pogrbljena kipa ispod balkona,

nose}i nadsvo|eni dio zgrade na svojim ple}ima. Jed-

nom od tih nosa~a glava je smrskana i on, u hropcu,

pridr`ava svoj dio te`ine, nastoje}i da ne iznevjeri

svog supatnika. Onom drugom se na glavi vidi lavlja

glava, {to zna~i da taj atlas nije Atlas nego Herakle

koji ga je odmijenio na trenutak kao {to je zapisano

u anti~koj pri~i. A drugi? Ko je on? Mo`da namjernik

iz neke sasvim duge pri~e?

Apoteka se zove Stari grad.

Gledam u krov te zgrade i pitam se koliko }e jo{

obezglavljeni nosa~ izdr`ati.

– Poznavao sam jednog kipara – ka`em.

– Svi smo poznavali nekog – odgovara ona.

– Bio mi je prijatelj.

– Svi smo imali nekog koga smo smatrali pri-

jateljem.

– Na~inio je davno prije rata, prije ovog vremena

zlo~ina, ~ovjeka u betonu. Iskopao je rupu dlijetom i

~eki}em. Li~ilo je to na le`e}eg, zga`enog ~ovjeka. I

onda je tu rupu zalio crvenim poliesterom. Li~ilo je

to na ove mrlje u Sarajevu.

– Za{to govori{ o njemu u pro{lom vremenu?

Nisam se usudio pitati je li ga poznavala.

343

– Bio sam samo jednom u `ivotu u krematoriju

– rekoh. – Ispratio sam ga u oganj. Ispratio sam tako

prijatelja koji je za~udo vjerovao da se dovr{eni, samo-

spoznaju}i gen preobra`ava u uzvi{enije tek u vatri.

[utjela je i gledala me sa zanimanjem

– Govorio sam iznad njegova lijesa – nastavio

sam. – Govorio sam kako se vi{e nikad ne}emo vidjeti.

Govorio je jo{ jedan ~ovjek. ^ovjek koji je s njim

prelistavao planetarne svete knjige i poku{avao spo-

znati brojeve u njima. Vjerovali su da su sve tajne

pohranjene u tim brojevima.

– I bili su u pravu – re~e ona. – Nisi li me nekad

ti, ba{ ti, uvjeravao u to?

Sad tek nisam znao ni{ta. Gledao sam u njene

usne, umorne i spe~ene, boje}i se da pogledam u njene

o~i. U njima je bio lijek za sve moje nedoumice, ali

nisam se usudio zamoliti je da mi ka`e, da mi po-

mogne.

– Vidjet }emo se – re~e ona, zabaci nekako neo-

bi~no kosu i ode.

Kad je oti{la, nepoznata `ena koju sam o~ito po-

znavao, vidio sam da stojim na samom rubu lokve.

Tu se negdje jo{ uvijek lelujao poderani rub magle.

A iz nje je izvirivao pas. Stajao je tu ko zna otkad.

Na rubu lokve. I gledao u mene.

Dobro sam poznavao pse. To je jedna od malo

stvari koje sam dobro nau~io u `ivotu. Poznavao sam

ovog psa. Nekoliko puta u `ivotu sudbina nas je na

du`e vrijeme sastavljala. To je bio jedan od onih pasa

koje su zvali krvosljednik.

Kad je oti{la sjetio sam se njenog imena. I sve se

povezalo. Pro{le zime u Wiesbadenu. Ove jeseni u

Sarajevu. Nekad davno u Banjoj Luci, u no}i ispu-

344

njenoj lipama. Nisam li i u Wiesbadenu pro{ao kroz

neki drvored lipa? Bila je zima. Lipe nisu mirisale.

Kad je oti{la za njom je ostao miris lipa. No} je

bila, sva no}, velika nevidljiva lipa koja ista~e svoj

tamni opojni miris.

– Edina! – viknuh.

Niko se nije okrenuo. Nikog nije bilo u ulici osim

mene i crvene mrlje na ~ijem sam rubu stajao.

Zakora~ih u maglu, zakora~ih na trg u sredi{tu

Wiesbadena. Magla se razrje|ivala i lelujala kao da

je dio karnevalske predstave ili koncerta neke od veli-

kih svjetskih rock–grupa. U tom svakida{njem prizoru

iz `ivota ljudi su kora~ali spokojno, razgovarali o

uobi~ajenim stvarima, kupovali pone{to u kioscima

sa brzom hranom, prelistavali novine u hodu ili u`ur-

bano prolazili ka mjestu za koje su mislili da ih i{~e-

kuje.

Tek sam tad uo~io koliko ulica koja polazi s Trga

li~i na Korzo. Korzo mog rodnog grada.

Znao sam za tu varku sje}anja, egzilantski sin-

drom, koji u posve razli~itom prostoru prepoznaje

sli~ni. Znao sam da to Korzo nije moje Korzo.

A ipak je bilo tu. I na njemu je stajala ona.

Pri~ala je s na{im zajedni~kim prijateljem kipa-

rom. A onda su se okrenuli prema meni, kao da su

me ~itavo vrijeme i{~ekivali.

– Edina ka`e da je nisi prepoznao ni u Wies-

badenu, ni u Sarajevu.

Osjetio sam stid i nisam znao {ta bih odgovorio.

– Ne, on se samo pravio da me se ne mo`e sjetiti

– govorila je Edina poluoborene glave.

S banjalu~kih lipa padao je pokoji zaostali list na

{etali{te u Wiesbadenu.

345

– D`ine! D`iineee! – vikao je neko u mom snu.

I glas je bivao sve dalji.

Pomislio sam da to mora biti Edina.

Edina osje}ao sam da izgovaram Edina. Edina,

Ediinaaaa vikao sam kroz labirint uspomena. I okretao

se u mno{tvu kao da sam u sredi{tu vrtuljka. Okretali

smo vrtuljak tri puta, a onda smo dobijali pravo na

jednu besplatnu vo`nju. A kad su djevoj~ice iz na{e

ulice sjedale na krilate konji}e, jelene, kamile, jed-

noroge i razne druge `ivotinje, postavljene na okrugloj

drvenoj stazi, kad su na vrtuljku bile te djevoj~ice

prema kojima smo ne{to osje}ali, okretali smo kao

ludi, da ih zadivimo i upla{imo istovremeno. Sjetio

sam se. Kako se samo Edina bojala. Pani~no se dr`ala

za glavu jednoroga i vikala moje ime, kao da samo

od mene zavisi ho}e li se vrtuljak zaustaviti.

– D`ine! D`iineee!

– Zar ste ovdje ba{ mene ~ekali? – pitam smu{eno

iako znam koliko je moje pitanje besmisleno.

– Misli{ da si toliko va`an? – odgovara moj pri-

jatelj kipar sa svojim uobi~ajenim podrugljivim smi-

je{kom.

Edina {uti.

– O~igledno je da si nam pokvario sastanak.

– @elio sam samo uzeti od Edine adresu i broj

telefona.

– Za{to? – govori i dalje prijatelj kao advocatus

diaboli – da je opet napusti{ kao i pro{li put.

– Bilo je to davno. Nisam jo{ uvijek poznavao

sebe – govorim s uvjerenjem i vidim kako me Edina

pa`ljivo gleda svojim dubokim o~ima a usne su joj

bolno stisnute kako se slu~ajno ne bi same otvorile i

izgovorile ne{to.

346

– Misli{ da je to va`no? Misli{ da je va`no {to

je bilo davno? I misli{ li zaista da je to bilo tako

davno? To ju~er? To sino}?

Zaista nisam znao {ta bih mislio.

– Ne znam za{to s tobom razgovaram o tome? –

rekoh. – I ona je tu. Neka ka`e.

– Mo`da ti smeta to {to sam mrtav? Mo`da zato

ne `eli{ razgovarati sa mnom?

– Nije u tome stvar – govorim svjestan da se sve

vi{e zapli}em. – Smrt s tim nema nikakve veze.

– Zato ima `ivot, zar ne? – odgovara on pobje-

donosno. – To je ne{to {to se ti~e `ivota. @ivota tvog

i njenog. I zato si je i sino} napustio, kao i dvadeset

godina ranije. I zato ni sino} nisi znao, kao ni dvadeset

godina ranije, ko je zapravo ona.

– Edina – izgovorio sam to kao molbu, odgovor,

izgovor.

Okrenuli su se i krenuli niz ulicu. Nisam potr~ao

za njima. Nisam zvao. Nisam vikao. Nisam mogao

mrtvoga ~ovjeka vu}i za rukav.

Edina – ponovio sam tiho, tiho da je samo list

koji je proletjeo pokraj moga lica mogao ~uti.

Niko drugi do onaj mali hrsuz iz kom{iluka! Glas

Edinine tetke zvoni u jutru. Po{la da nabere tre{anja,

a kro{nja haman pa prazna. I jedna grana slomljena.

To je bio onaj hrsuz, d`ini ga odnijeli! Znala sam ja

~im sam ~ula Garu! A u ba{~i im i kru{ka, i jabuka,

i orah, nema {ta nemaju! Pet velikih tre{anja! A po-

mamio se na ovu na{u jednu! Hrsuz! D`inski kopilan!

D`in!

I tako ostadoh D`in.

Iako to nisam bio ja.

Volio sam dodu{e krasti vo}e, to je bio obi~aj

dje~aka odvajkada u na{im mahalama, ali nisam i{ao

347

u vo}e te no}i, ni sam ni s dru{tvom. Sjedio sam u

svojoj sobi i ure|ivao oru`je za sutra{nji dogovoreni

sukob sa Pe}inarima. Vje{tiji smo i ja~i bili od njih

u ma~evanju, ~ak i u borbi s motkama, ali oni su bili

nepredvidljivi i nikad se nije moglo znati u {ta }e se

na kraju sukob pretvoriti, mo`da u opasnu i odvratnu

tu~u kamenicama.

Nisam se penjao na Edininu tre{nju i nisam slomio

njenu granu. To su sigurno u~inili neki pijani pro-

laznici. Ali glasina je ostala na meni. I nadimak.

Kad sam u tu~i tog dana, nakon nekoliko sjajnih

pobjeda ma~em, dobio kamen u glavu, koji mi je

povrijedio oko, Edinina tetka, iako sa`aljivo, nije mo-

gla a da ne ka`e D`inska posla!

U dvorani Gradske biblioteke u Wiesbadenu neko

je govorio stihove. Poku{avao je rije~ima oblikovati

zajedni~ko pam}enje. Potom je pjevala njema~ka op-

erna pjeva~ica pjesmu posve}enu Bosni. Slu{ali su je

bosanski izgnanici ~ija se tuga ambivalentno mije{ala

s tugom napjeva. Bio sam `edan. Jedna od `ena koje

su bile doma}ice te ve~eri, jedna od izgnanica ponudila

mi je ~a{u ledenog ~aja. Dala mi je ~a{u s obje ruke,

ne izgovoriv{i ni rije~. Samo me je gledala. Iskapio

sam i zahvalio se. Zahvalio sam se, ali je nisam pre-

poznao. Ili to nisam `elio? Nisam se usu|ivao? Pomis-

lio sam samo kako je ne{to neobi~no u o~ima te `ene,

ne{to poznato, ali onda me neko kucnuo po ramenu,

pozvao i za~as sam se na{ao u krugu novih poznanika.

No} u Wiesbadenu potom je krenula ~udnim stazama

{to su se podatno otvarale, ali ni na jednoj od tih staza

vi{e nije bilo nje.

Nekad davno u Banjoj Luci, u drvoredu lipa, u

dubokoj no}i, ljubio sam jednu djevojku. I ona je

ljubila mene. Oprostili smo se pred njenom ku}om u

348

svitanje, ispod stare tre{nje. Bio je to poljubac za

kratak opro{taj. Mislio sam i vjerovao da }u se vratiti

za nekoliko dana. Dani su se pretvorili u godine, a

godine, puste, duge godine, opet u jedan jedini dan.

D`inska posla!

Po~inje padati ki{a. ^udna. Pomalo bolesna. Njen

miris i okus talo`e se u mom grlu i slutim da }u,

zaka{ljem li se, po~eti iska{ljavati sebe. Sivocrveni

znak prekriven pra{inom najednom se pomjera, kao

da ne{to vrije u njemu, spira se, sâm, krvari. To je

lokva krvi koja po~inje plaziti ka meni. Neko stoji

usred te lokve, kao da je izrastao ovog trenutka i pru`a

raskomadano stopalo s ostacima cipele u zakora~aj.

Di`em pogled i vidim na toj osobi svoj stari mantil,

kupljen davno, u sretna, zaboravljena vremena po sni-

`enoj cijeni. U otvorenom mantilu, koji leluja, vidim

crni d`emper sa stra{nom ranom na mjestu gdje treba

biti na{iveni znak (sje}am ga se dobro, te piramide

od kamilje ko`e, koju mi je na d`emper u{ila sestra).

Tu mi se pogled zakuje. Stojim. Ne smijem ga podi}i.

Stojim.

349

PTICE NA NOKTIMA

Kad ti neko zaviri u o~i, on mo`e vidjeti i tvoju

du{u.

Tako su mi govorili kad sam bio sasvim mali

dje~ak.

I zapamtio sam.

– ^uvaj se, sine, urokljivih o~iju, ~uvaj se da ti

ne ukradu du{u. Sva{ta ima na ovome svijetu...

Tad nisam o tome razmi{ljao, ali sad me sve ~e{}e

spopada misao: kako onaj ~ija je du{a mo`e du{u

svoju vidjeti?

Nema vi{e starice koja mi je tako govorila. Nikad

je ne}u mo}i upitati {ta je mislila kad mi je tako

govorila.

Nema vi{e ni njene k}erke u ~ijem sam trbuhu

dugo spavao, kako su mi govorili, prije nego {to sam

otvorio o~i i vidio svijet.

Svijet je, ka`u, ~udo.

A prvo ~udo kojeg se ja sje}am bilo je kako udaraju

i odvode jednog ~ovjeka od mene, ~ovjeka koji me

je poku{avao zagrliti. Omotali su mu ne{to oko vrata

i tako su ga vukli po na{em dvori{tu. Onda su ga

podigli na visoki orah i tamo se klatio na vjetru kao

jedna od onih igra~aka koje prodaju na va{aru.

Tad sam ja otr~ao.

Za mnom je zujao smijeh, zujali su kur{umi. Mislio

sam da me nijedan nije pogodio i da sam se samo

350

ogrebao, kad sam osjetio toplo u nozi. Ali iz noge je

kapala krv. I ta me noga jo{ uvijek boli. Naro~ito kad

se sjetim.

Onda sam u{ao u neki autobus. Bio je pun `ena.

Sakrio sam se iza sjedi{ta.

Kad je autobus stao, ostao sam u njemu sve dok

se nije ispraznio. Nijedna me `ena nije odala.

Onda sam opet tr~ao.

Sad sam daleko. I sad sam veliki.

Idem u ~etvrti razred i ka`u da dobro govorim i

pi{em. Nekad ~ak i bolje od moga prijatelja Leifa.

O~i su prozori du{e. To zna~i da ja svoju du{u

nikako ne mogu vidjeti. Poku{ao sam nekoliko puta

u ogledalu. Ali, kad gleda{ u ogledalo, du{a zna da

je ti ho}e{ vidjeti i odmah se sakrije. Mo`da je stid-

ljiva? A mo`da je to i nemogu}e? To da se vidi vlastita

du{a.

Moj prijatelj Leif, s kojim se ponekad igram, posli-

je {kole, i ~iji su preci bili Vikinzi koji su oplovili

~itav stari svijet, pa ~ak prvi stigli i u novi tj. Ameriku,

ne `eli o tome razgovarati. On ka`e da je razgovor o

tome za onu veliku crvenu zgradu od pe~ene zemlju

u sredi{tu mjesta na ~ijem je vrhu limeni pijetao.

Ina~e, moj prijatelj misli da su moji preci neki

~udni jaha~i sa Istoka kojima su u dnu Evrope, kad

su juri{ali na Sjever, izginuli konji, pa su zato tamo

i ostali.

Naravno, ja znam da je to glupost.

Mo`da bi tako mislio i Leif, kad bi znao {ta ja

ustvari mislim o njegovim starim precima. To jest,

{ta mi je rekao stari Nezir s ~ijom porodicom sam i

do{ao ovamo. A Nezir je jednom rekao da su Vikinzi

samo pili pivo i plja~kali.

I to je, ja mislim, glupost.

351

Ponekad su prozori otvoreni, a du{e nigdje nema.

Leifova sestra Erika ima naj~udnije o~i koje sam

ikad vidio.

Mo`da je takva njezina du{a?

Jednom mi se u~inilo da to {to me gleda iz njenih

o~iju nije samo njezina du{a, nego i neka druga, koja

se udru`ila s njom. Pomislio sam tada i prestra{io se

(odmah sam vidio strah i u Erikinim o~ima!), pomislio

sam da se to moja du{a uvukla u Erikine o~i i da me

zajedno s njezinom du{om gleda.

Mo`da zato ne mogu prestati misliti na Eriku.

Ona nije u mojim o~ima vidjela mrtve konje ko-

njanika sa Istoka, nego du{u {to je dojahala na valo-

vima sâma i okupana.

U {koli sam napisao, na temu O~i, zadatak koji

sam nazvao Na{e su o~i u ratu druk~ije i na{a mlada

i lijepa u~iteljica Heda ga je pohvalila. Nisam napravio

puno gramati~kih gre{aka i to joj je bilo drago. Ali

~ini mi se da ju je moj zadatak nekako i zabrinuo.

Mo`da je zato tra`ila da ga naglas pro~itam.

Kad sam pro~itao, svi su me gledali ~udno.

U~iteljica Heda je prva vidjela da ja grizem nokte.

Pozvala me je kod sebe u kancelariju, dala mi malu

naran~u {to se zove klementina i rekla da to ne valja

raditi. Znam i ja da ne valja. I to sam joj poku{ao

objasniti. To se uvijek dogodi slu~ajno. Nekako se

zamislim i kad se prenem, ve} su mi svi nokti na

prstima izgrizeni. Izgleda da je ona o tome jednom

pri~ala i sa starim Nezirom, jer me Nezir pitao za

nokte, nekako ~udno, kao da to dotad nikad nije vidio.

Izgledao je zami{ljen i zabrinut. Nezir je nekad davno

bio brija~ i u svome je gradu imao vlastitu radnju. On

zna lijepo zapjevati stare bosanske pjesme, iako mu

352

je glas sada hrapav i isprekidan. Ka`u da je pjevao u

~uvenom radni~kom horu.

Jednom je Heda pro{la kroz ulicu u kojoj mi stanu-

jemo. Nezir i Nezirovica su je gledali s balkona. Vid-

jela ih je na balkonu i pozdravila ih. Nezir se sav

ozario.

– Znam {ta misli{, stari – rekla mu je Nezirovica

– misli{ kako bi to bilo da si kojih ~eterest godina

mla|i.

Izgledala je i ljubomorna i zadovoljna.

– [ta ~eterest! Pet-{est! – brundao je Nezir uvri-

je|eno.

Nisam to ba{ razumio, ali opet ko da jesam.

Na mojim noktima uvijek ima ne{to. Neki mali

bijeli znakovi. Ili crte`i.

Kao da neko unutra slika male bijele slike i onda

se one pojavljuju na palcu ili ka`iprstu.

Prvi put sam to vidio na svom domalom prstu.

Pomislio sam da se to zalijepilo perce male, najmanje

ptice. Puhnuo sam ali perce je ostalo na mom noktu.

I tek kad sam protrljao, shvatio sam.

Mo`da je to bila neka poruka.

Neziru sam ja sada kao unuk, jer je njegov sin

nestao negdje na po~etku rata. On se jo{ nada da }e

se mo`da javiti, da je mo`da u nekom skrivenom

logoru ili zatvoru, ali godine prolaze a nikakvog glasa

nema.

Samo sam se jednom posva|ao sa Leifom.

Bio je neki praznik, ne znam kakav, i on mi je

poklonio zamotan dar. Kad sam otvorio zamotuljak,

unutra je bio akrobat na vratilu. Stisne{ ga i on se

trzne nogama, klati se... Dar mi je ispao iz ruke. Leif

se sagnuo i dao mi ga ponovno, a ja sam dar bacio i

gurnuo Leifa.

353

Leifu su o~i bile pune suza.

A i meni je kasnije bilo `ao. Ne znam ni sam {ta

mi je bilo.

Onda se na mom palcu ponovno pojavila bijela

mrlja. I li~ila je na akrobata. Ili na nekog ~ovjeka {to

visi. Ta je mrlja sve vi{e rasla, osvojila je ~itav nokat

na palcu. I onda sam je ja izgrizao.

Poslije nisam htio jesti baklave koju je napravila

Nezirovica. Jer je Nezirovica rekla da je u baklavi

puno oraha.

Leifova i Erikina mama se nije naljutila na mene.

Do{la je da me pozove na Leifov ro|endan. Bilo me

je stid, ali oti{ao sam. Leifu je bilo drago. Na{ je

nesporazum bio posve zaboravljen.

A Erika me je samo gledala.

Tad sam vidio da su joj o~i skoro iste kao u njene

majke.

Sivoplave poput mora u na{em fjordu.

^ini mi se da je moja majka imala zelene o~i, a

otac crne. ^ini mi se, ali nikako se ne mogu jasno

sjetiti.

I tad me je opet `ignulo i zaboljelo u nozi.

Dugo je trebalo dok se bol smirila. A onda sam,

u no}i, upalio svjetlo i vidio neke ~udne bijele ptice

na svojim noktima. Otvorio sam jednu praznu {kolsku

teku i odlu~io da ih precrtam. I uvijek }u ih odsad

precrtavati.

Kad se ve} du{a toliko mu~i da izviri napolje,

ne}u je vi{e gristi.

Nego }u sve {to mi se doga|a zapisati u svoj

dnevnik.

354

BERLINSKI NEPOZNATI

PROLAZNIK

No}as nisam ni{ta sanjao.

Jutros sam vidio da je u vrtu katalpa. Kao da je

doputovala za mnom iz rodnog grada.

Izgnana.

Izgubljena.

Izgnanik u izgubljenom vrtu usred velikog grada,

u kojem se posve jednostavno mo`e skriti neki mali,

izgnani i izgubljeni grad.

Katalpa je svjesna mog nijemog pitanja ali na nj

ne odgovara.

Me|u njenim granama {umi pitanje upu}eno meni.

Jasno ga ~itam u ovom mrzlom jutru.

Za{to su tako uporne i istinite legende o izgublje-

nim gradovima?

Iza stakla kroz koje gledam su vrata velikog grada.

Grada koji je bio prepolovljen i sad se ponovno

sastavlja. To se vidi na svakom koraku, na svakom

mjestu, na licima i u jeziku prolaznika. Jer, u ovako

velikom gradu – svi su prolaznici. I kad to ne znaju,

osje}aju.

357

Veliki grad je sam svoj vlasnik.

[to je manje mjesto u kojem ~ovjek `ivi, to je

~ovjek ve}i.

I tu je zamka.

Smije{ak nepoznate prolaznice u gomili.

Izme|u bilo kojeg mu{karca i bilo koje `ene uvijek

postoji neka tajna. Jednostavna. Mala. Mo`da ona u

kojoj je smisao svijeta.

Tako se ponavljaju i slijede nas i legende o izgub-

ljenim i prona|enim gradovima.

Zato {to je na putovima ovog svijeta toliko mnogo

prognanika.

Malo mjesto kojeg se sje}a{ opasno je za ~ovjeka

koji mnogo razmi{lja i mnogo `eli. Svaki njegov pok-

ret je vidljiv, svaka misao popra}ena zazorom. Jer,

postaju}i druk~iji, on postaje i neko oko kog se stvara

krug, krug nalik na zamku za ptice. U sredi{tu je

svijetlo i lijepo, mrvice hrane su svud naokolo, ali u

trenutku kad se posveti{ njima, krug se zatvara oko

tvojih nogu i bezuspje{no lepr{a{ krilima poku{avaju}i

da uzleti{. Zamka je sklopljena i ti je vi{e ne mo`e{

potrgati, niti se uzvisiti i osloboditi se, iako to poku-

{ava{, lepr{aju}i s tim om~ama tjeskobnim, iscrplju-

ju}i i posljednju svoju snagu.

U malom sam mjestu poku{avao biti nevidljiv, jer

je to bio na~in pre`ivljavanja. U ovom golemom gradu,

i u svim drugim velikim gradovima koje sam posjetio,

u`ivao sam u nepoznatoj gomili, nepoznati prolaznik

u njoj, sa svom svojom radoznalo{}u, stra{}u i `ud-

358

njom za pustolovinama, u kojima se sluti put ka otkri-

vanju sebe, ka onom {to doista kao putnik `ivota

jesam.

@elim uvijek biti samo nepoznati prolaznik, po-

mislih. To je sre}a. Nevidljiv i nepoznat osje}ati pul-

siranje gomile, prepoznavati u njoj sli~ne i razli~ite.

U`ivati u jezgri `ivota.

Oni koji se uspinju iz gomile, ne uspinju se da bi

bolje vidjeli, nego da bi bili vi|eni. Od trenutka kad

su vi|eni, izgubili su zauvijek svoju nevidljivost i

mnogi od njih ubrzo zbog toga postaju nesretni i na

odre|en na~in bolesni, ali nema te nagrade na kugli

zemaljskoj za koju bi zamijenili svoju slatku nesre}u,

svoju izuzetnu bolest.

– Ti si Nepoznati Prolaznik – ka`em u ogledalo.

Onaj drugi me gleda, nasmije{i se, ne bez podsmi-

jeha, podigne svoj ovratnik i odlazi ne osvrnuv{i se.

Pomi{ljam da se dogodilo ne{to doista neuobi-

~ajeno.

I prije nego {to je oti{ao u~inilo mi se da to lice

za koje sam bio uvjeren da ga poznajem ima neki

posve strani izraz, izraz koji nikad ranije nisam vidio

i koji je posve mijenjao svaku njegovu crtu: nepoznate

bore na ~elu, izaziva~ki nos, pripijene usne i ratobornu

bradu.

– ^ini ti se zato {to si se upla{io – re~e neki glas

iza mene.

Pobunio sam se i htio jarosno odgovoriti, ali izgle-

da da osim mene nikog nije bilo tu.

359

– Ne uzbu|uj se. Uvijek je tako na po~etku –

ka`e mi onaj isti glas, ali ovaj put ga i vidim kako

me pun razumijevanja gleda iz ogledala.

– Jedino ti ja mogu pokazati tajne ovog grada.

Tajne koje i ne sluti{. Sad si srdit i, naravno, ne

vjeruje{ ni rije~. Kad se malo smiri{ i zamori{ od

svojih tjeskobnih snova koje si donio ovamo, pozovi

me. Ja sam ionako uvijek tu...

Tako je govorio Nepoznati Prolaznik.

Ponekad ljudi gledaju jedni druge kao {to gledaju

ptice.

Zar je mogu}e da postoji takva boja o~iju, pitaju

se? Zar je mogu}e da su ljudi u toj dalekoj zemlji

doista satkani od druk~ijeg tkiva?

Metropolis je skup takvih ptica u jednom ogrom-

nom kafezu.

Ptice satkane od snijega i ptice satkane od vatre

koracaju jedna pokraj druge, na svojim dugim nogama

i ne ~ude se. ^eznu jedino za komadi}em neba, sasvim

malim, onim koji je ostao izvan kafeza.

Tumarao sam po Tiergartenu, kad najednom za~uh

kako se neko smije. Taj je smijeh bio posve neuobi-

~ajen i izdvajao se iz svega {to me je okru`ivalo.

Jedan je bjelorepi gnu zastao i tjeskobno se zagledao

u mene, poku{avaju}i da otkrije kakva mu opasnost

dolazi od tog smijeha i od ~ovjeka koji stoji ispred

njega.

Ne{to dalje bio je orija{ki kafez do kojeg je onaj

{iljati smijeh jedva dopirao.

Zvukovi u kafezu, kao zvukovi kakofoni~ne bitke

presijecali su put svakoj novoj strelici.

360

Ipak, jedan je marabu stajao sa strane, poput za-

mi{ljenog mudraca. Bio je duboko udubljen u tragediju

svijeta. Pokraj njega je najednom stala neka ~aplja,

nakostrije{ila se i ispustila u dva-tri tanka mlaza svoj

izmet. Tako olak{ana, uzletjela je poput goleme pa-

hulje, a pernati filozof ju je pratio u`asnutim pogle-

dom.

– Zar to nije smije{no? – kazao je neko u ~ijem

se glasu jo{ osje}ao smijeh.

Okrenuo sam se. Iza mene je naravno stajao Ne-

poznati Prolaznik. Stopala su mu bila na samom rubu

vode {to je protjecala tamna, neprovidna. Ne{to dalje

je bio privezan neki stari ~amac bez vesala. Nepoznati

me je gledao pa`ljivo, a onda je prsnuo u smijeh.

– Pomislio si da nisi no}as ni{ta sanjao.

Nije mi morao re}i, vidio sam posve jasno na

njegovom ironi~nom licu, da je moj pogled nalik na

u`asnuti pogled marabua.

Vesla iz mog najednom nanovo otkrivenog sna

kao da su dotaknula stari ~amac i on se opustio niz

tamne valove Spree, mo`da tamo negdje prema Muzej-

skom otoku.

Vesla.

Vidim ljude na stadionu i poku{avam razabrati

njihova lica. Desetak hiljada nepo}udnih zbog svog

porijekla i vjere, zbog svog imena. To je trenutak prije

kona~nog izgona. Izlazili su ~itav dan iz grada.

Ali nisu svi izi{li.

Nekolicinu odabranih ~etni~ki ~uvari su povezali

veslima. Vezali su im uzdignute ruke i tako ih proveli

361

u nepoznato, u susret sudbini. Nikad se za njih vi{e

ni{ta nije saznalo.

Gledao sam ih u snu kako prolaze i poku{ao pre-

poznati njihova lica.

Vidio sam samo lice jednog od onih {to su to

vidjeli, lice Farizovo u trenutku dok mi to pri~a.

I vesla.

Vidio sam vesla.

Vesla kajaka{a koji su proslavili taj grad i tu

kraji{ku rijeku.

362

Ponovno je ki{a u Berlinu. S ki{om se vra}a i

Nepoznati Prolaznik. Osjetio sam njegovu prisutnost,

iako se, nevidljiv, mota naokolo, pripremaju}i se za

svoje pojavljivanje kao glumac prije izlaska na po-

zornicu.

– [ta je? [ta je! – najednom vi~e i ide prema

meni s ki{obranom u ruci.

O~ekivao sam to i kao nehotice se maknuo u stranu,

tako da se Nepoznati Prolaznik skoro zaletio u zid.

– Gle, gle. Genius loci! – rekoh kao da se ~udim.

– Zar ste zaboravili kora~ati po svojim zadatim sta-

zama?

Bio je srdit zbog upropa{}enog nastupa, ali ono

genius loci mu se o~igledno dopalo. Lice mu se u{iljilo,

u{picilo u neki samosvjesni, odbjegli osmijeh, a onda

vi{e nije mogao zadr`ati grohot koji je provalio iz

njega.

– Genius loci. Genius loci. – Ponavljao je kao da

je dobio neki izuzetno drag poklon.

– Priznaj mi ne{to – rekoh.

On me pogleda ozbiljno, iako je smijeh i dalje

krivio njegovo lice.

– [ta si zapravo bio smislio kad si onako upao

ovdje s tim svojim ki{obranom?

– Ni{ta va`no – odmahnu on rukom. – Htio sam

te samo malo razveseliti. Sjedi{ ovdje i tone{ u vlastite

363

misli, a zna{ i sam da u njima nema ni{ta zanimljivo.

Vrijeme je bilo za jednu obi~nu ki{nu {etnju.

Ki{a u vrtu nije obe}avala ni{ta dobro.

– Stvari su druk~ije kad izi|e{ iz ku}e – re~e on

prate}i moj pogled.

– To je ipak moja stvar – odgovorio sam i okrenuo

mu le|a.

Dan za danom, skitnja za skitnjom i najednom se

na|e{ na istom mjestu, a pred tobom stoji uredni

policajac dosade, u svojoj uniformi od lijenosti, sa

svojom zna~kom koja upozorava sve na pokornost, s

injekcijama o~aja, bijesa {to se topi u bezna|u, s viru-

sima ropstva koji u milijardama tkala~kih i peglarskih

skupina glancaju, la{te, dotjeruju njegovu i onako blis-

tavu uniformu.

– I {ta sad? – pita on nemarno. – Jesi li iscrpio

svoju radoznalost, svoju skitala~ku `e| jesi li ugasio?

Pritom vje{to okre}e duga~ku limenku piva u ruci,

kao policijsku palicu.

– Takav mi je danas dan – pravdam se, osje}aju}i

se kao optu`enik. – U Berlinu pada ki{a.

Kakvo jadno opravdanje. Obuzima me stid. Nekad

sam najvi{e volio skitati ba{ kad pada ki{a.

Najednom primje}ujem Nepoznatog Prolaznika,

koji stoji sa strane, kao da me se stidi.

– Ki{a?! – kao u ~udu govori neobi~ni ~uvar grada.

– To je Entwerter. Napokon si ga upoznao – ispod

glasa {apu}e Nepoznati Prolaznik. Ili mi se ~ini ili se

u njegovom glasu doista osje}a ne{to nalik na strah.

Koliko sam se osjetio pora`enim, toliko mi je bilo

drago zbog Entwerterove o~ite dominacije nad Ne-

poznatim Prolaznikom.

364

Entwerter se malo trgnuo, kao da je osjetio o ~emu

razmi{ljam.

– Sve je neva`no – kazao je napokon blago kao

da me poku{ava uvjeriti. – Vidio si. Toliko ih juri na

sve strane, u panici tra`e razrje{enje, sre}u, slavu,

mo}, ali na kraju ipak svi shvate. Ti si i{ao drugim

putem, ali i to je neva`no. Svi se na kraju na|u u

istome. Na posljednjoj stanici podzemne `eljeznice.

Slegnuo sam ramenima. ^inilo mi se da sam toliko

umoran da polako i{~ezavam iz samoga sebe. Gotovo

da sam mogao povjerovati u sve {to je govorio Ent-

werter.

I tad se ne{to u ~itavoj slici gotovo suludo preo-

krenulo.

– Ostao je jo{ samo jedan detalj – govorio mi je

nekako brzo Entwerter, kao da se `uri da zavr{i posao.

– Samo jedan detalj i onda }e{ biti nagra|en! Kao svi

izabrani!

Pru`io mi je pi{tolj ~ija je cijev bila nalik na

pisaljku.

Dr{ka mu je bila izra|ena od ogledala.

A obara~ je li~io na rije~ skamenjenu u ustima.

– Dovoljno je pritisnuti – re~e on i pokaza natpis

iznad obara~a Ovdje poni{titi.

Pi{tolj-poni{ta~ karata bio je uperen u Nepoznatog

Prolaznika.

Tako sam upoznao Entwertera.

Htio sam navu}i zavjesu, a onda sam vidio zlat-

nozelenu pticu u vrtu kako ne{to kljuca. Na glavi je

imala crvenu pjegu. Doista, zlatna ptica, pomislio sam.

Stajala je tu sve dok sam mislio o njoj.

365

Shvatio sam to kad sam se okrenuo i pomislio

kako moram napisati pismo. U istom ~asu ona je

prhnula i odletjela.

Oluja u Köpenicku. Kora~am istim stazama i sre-

}em iste ljude. I naizgled se ne mijenja ni{ta. Kao da

je rije~ o filmu, koji je takav kakav jeste bez obzira

koliko ga puta vrtio. Ali oko gledaoca ne mo`e od-

jednom vidjeti sve {to je u pokretnoj slici. Vijetnamka

koja prodaje cigarete i pla~e najednom mi je bli`a

nego ju~er dok sam doista prolazio pokraj nje i nas-

tojao da se {to prije udaljim svjestan da joj ne mogu

pomo}i. Nepregledan je broj ljudi kojima nikad u

`ivotu ne}u mo}i pomo}i ni najmanjom gestom. Niti

}u to ~ak uspjeti poku{ati.

– Pomozi sebi! Pomo}i }e{ i njima!

– Meni ne treba pomo}! – odgovaram nemu{to

nemu{tom glasu a u odgovor se javlja smijeh koji

ispunjava sav san, do rasprskavanja.

– Pomozi sebi! Tako }e{ ih osloboditi osje}aja

tjeskobe koji donosi{ kad se pojavljuje{ me|u njima!

Ovo je bilo krajnje drsko. Ipak, zamislio sam se.

Stojim pokraj dvojice Bo{njaka koje sam ju~er sreo

u prolazu i tad nisam zastao. Samo sam ponio sa

sobom dijelove njihovih re~enica. Sad su te re~enice

tu, raskomadane, obi~ne i stra{ne. Nekoliko raskoma-

danih `ivota je u njima.

Sjeo sam u bistro preko puta Gradske zgrade na

~ijim stepenicama stoji mjedeni Kapetan iz Köpenicka.

Jednom nogom je na ulici, drugom je zakora~io ka

ulaznim vratima zgrade. Ruku dr`i na dr{ku sablje.

– Tako je to – ka`e on. – Ne{to se mora u~initi.

Ina~e }e nas praznina svijeta usisati kao Levijatan.

366

Ako ti to nije jasno, oti|i u dvorac. Vidjet }e{ zanim-

ljivu izlo`bu.

Tako je govorio Kapetan iz Köpenicka.

Dvorac je sav u skelama. Majstori dotjeruju njegov

vanjski izgled. Unutra je zapravo nekoliko izlo`aba.

Ne znam na koju je mislio Kapetan. Taj mesingani,

brkati putokaziva~, sa zlatastim odsjajem na licu. Gle-

dam grbove, prstenje, pehare. Zavirujem u pisa}e sto-

love s tajnama gotskih romana. Poku{avam prona}i

stari zlatni nakit carice Gisele.

A potom, u podrumu, materijalizirane vizije mla-

dih umjetnika. No`evi suludih oblika od kojih svaki

pokazuje njihovu mogu}u namjenu. Neki ~ak pod-

sje}aju na ljude ili dijelove njihovih tijela. Registar-

kasa kojoj je mlada kiparica udahnula svoju du{u i

posve se uvukla u nju. I, na kraju, On. On na kojeg

je sigurno mislio Kapetan. Opto~en bojenom terako-

tom, oblijepljen odba~enim stvarima svakodnevnog

`ivota, ali prepoznatljiv i gotovo `iv. On. Entwerter.

– Malo po malo i ljudi po~inju razumijevati –

zvoni zadovoljno zvuk iz njegove glave. – Sve }e biti

poni{teno, ali jedino tako se mo`e znati ko smo bili i

{to smo ~inili.

Sanja~ izbezumljeno tra`i u zbilji ne{to za {to }e

se uhvatiti, ali oko njega su same provalije.

Zbilja u prvim trenucima li~i na san vi{e od samog

sna. San je to {to se u te`i skrutio i sad udaramo u

oblake, padamo, jer smo najednom zaboravili letjeti.

A u svakoj stvarnosti u kojoj se zateknemo naila-

zimo na poznata lica.

367

Nijedan mudrac nam ne mo`e re}i gdje letimo u

snu.

Jedino ako ga u snu doista sretnemo i ako pristane

da poleti zajedno s nama.

Dobar ~ovjek koji se u snu sveti svojim krvolo~nim

neprijateljima, osje}a gri`u savjesti.

Ne znam {ta o svemu tome ka`u svete ~itanke.

Mo`da ni{ta.

Jer one podrazumijevaju da je san dio `ivota.

Onaj dio u kojem smo najvi{e sami i najbli`i svome

izvoru i svome u{}u.

– A ti?

Njegovo lice je pitanje.

[utim.

– Ko si ti?

Njegovo lice je ogledalo.

– Zna{ li bar svoje ime?

– ^ovjek je sav u svom imenu. Izreka nije slu~ajna.

– Kad je svjestan. Jesi li ti svjestan svog imena?

Plavet je potpuno preplavila ogledalo.

Bez ijednog obla~ka.

Amenemhet II sjedi na svom kamenom tronu is-

pred Pergamona.

Ka`u da je star nekih ~etiri tisu}lje}a, a u Berlinu

je preko stolje}e i pol.

Faraon gleda u prolaznike {irokim, pomalo tajan-

stvenim pogledom u kojem se da naslutiti smije{ak

onog koji zna.

368

U nedjelju je jedan od muzejskih ~uvara prona{ao

uz tron prislonjen plakat s velikim natpisom Ne ubi-

jajte `ivotinje.

Sutradan je faraon zaklan.

Namazan je odozgo do dolje crvenom bojom, tako

da izgleda kao da mu je grlo preklano i krv se slijeva

preko prsa na stopala i zemlju.

Dogodilo se to iste no}i kad je otvorena izlo`ba

Salvadora Dalija.

Svijet je pandemonium.

Ali iznad njega leti an|eo svjetlosnih krila i tijela.

Gleda u mene.

Stra{an je pogled an|ela.

Stra{an kao vatreni ma~.

Ali u njemu je moja snaga, u njemu je moja za{tita.

Smije{ak nalik na smije{ak sestre zaklanog fa-

raona.

Berolina Brandenburg.

Zvu~i kao ime neobi~ne `ene.

A ona to doista i jest. Crna, u svojim crnim uskim

hla~ama i jakni, crnim cipelama i crnoj bluzi.

Jedino od odje}e na njoj {to nije crno je zlatni

lan~i} {to se gubi ispod njene crne bluze, providne,

negdje me|u dojkama. A na njemu se nji{e, nevidljiv,

naslu}ujem ga, mali berlinski medvjed od crnog ka-

mena, mo`da poludragog, mo`da dragog, mo`da bez-

vrijednog za draguljare, ali uspavanog i veselog, koji

samo {to nije potr~ao preko rubova svoje tamnice.

369

Sudario sam se s njom na kolodvoru Unter den

Linden.

Osjetio sam u jednom trenutku ~itavo njeno tijelo

uz svoje. Bili smo posve pripijeni u toj gu`vi, u na-

kra}em djeli}u vremena, a onda se odmakla i i{~ezla.

I otrgnula pritom dio mene.

Izme|u bilo kojeg mu{karca i bilo koje `ene uvijek

postoji neka tajna. Jednostavna. Mala. Mo`da ona u

kojoj je smisao svijeta.

Kad je pogledala kroz mene, kasnije, u vagonu

kojim smo se zajedno vozili, sjetio sam se uzre~ice

iz djetinjstva Nije ti otac staklar! To je zapravo zna~ilo

nisi providan, to je zna~ilo, ponekad i uz brutalno

odguravanje skloni se ili makni se s tog mjesta.

Berolina je, me|utim, gledala kroz mene. I kao

da je ne{to vidjela. Moj je otac izgleda ipak bio staklar

u vremenu koje mi je bilo nepoznato.

– Zar nije tako, Nepoznati Prolazni~e?

Za trenutak sam vidio njegovo lice u zatamnjenom

staklu podzemne `eljeznice.

I on je pogledao kroz mene i tajanstveno {apnuo

ne{to nekom ko je sigurno stajao iza mene ili sjedio.

To je mogla biti samo jedna rije~. Ili mo`da dvije:

Staklenko? Stakleni ~ovjek?

Okrenuo sam se. Nikog iza mene nije bilo.

Ali tajanstveni smije{ak Beroline Brandenburg jo{

je lebdio u zraku.

370

Tako sam se po~eo pribli`avati Berolini Branden-

burg, tragati za njenom prisutno{}u i njenim stopama

iako tada jo{ nisam znao ni njeno ime.

Svako jutro istresam glavu kao kantu za otpatke.

Napuni se morije i ~emera, zaglibi u d`ehennemski

mahmurluk i bez temeljitog ~i{}enja ne bi mogla ni

o~i otvoriti.

Istresam je tako, ispiram crnom teku}inom kad,

najednom, iz nje isko~i ne{to zlatno, bljesnu, i pade

ponovno u neki morni san, ~ije lice za tren vidjeh i

ostah tako, s ~emerom porodi~nih pri~a, narodnih tje-

skoba, a bez onog zlatnog lista, koji mi se u~inio kao

list nade, list svjetlosne sre}e.

Ko zna gdje sam sve no}as hodio u snu?

Vidim kroz prozor ~avku duga repa kako se dos-

tojanstveno {eta po ki{i.

Vrt je sad samo njen.

Zastadoh najednom, kao da me je neko dotaknuo

po ramenu. Stojim pokraj Spree i gledam u vodu.

U njoj se pojavljuje neko crvenilo, kao da neko

u`asno krvari. Ispunja me isti osje}aj kao neki dan na

Wannseeu.

Podi`em pogled i vidim crvenu puzavicu koja pro-

`dire jednu malu ku}u. Odbljesak te drame prosipa

se u vodu. Posve ~udan osje}aj za putnika koji je

upravo do{ao od Reichstaga.

Doista je jezik kao voda.

371

Mo`e{ biti davljenik ili pliva~.

Mo`e{ se koprcati, pra}akati i svaki tren produ-

`avati svoj `ivot kroz proplamsaje smisla, kroz pro-

pukline nade.

Berlin – raskomadan ~ovjek koji se ponovno us-

pravlja.

Onaj koji je kupao glavu svoju u Zlu, poku{ava,

spajaju}i davno raskomadane misli, u preobra`enjima

novog `ivota, naslutiti jezero Dobra.

Grad koji se hrani sje}anjima na samog sebe i

stidan se vidi u dugi {to spaja njegove dvije polovine.

Tu po~inje put i budu}i krvotok naplavljen sje}anjima

na budu}nost.

U tom gradu, jednog dana na kraju dvadesetog

stolje}a, mu{karac srednjih godina, porijeklom iz male

zemlje u kojoj jedva {to je zastao krvavi rat, pucao

je sebi u sljepoo~nicu i stropo{tao se u jezero Wann.

Bilo je to samo nekoliko metara od groba Hein-

richa von Kleista.

Zamak u pljusku uzdi`e se sve vi{e dok najednom

ne po~ne lebdjeti.

Tako sam mislio dok sam putovao u Friedrichs-

felde.

A sad kora~am izme|u spokojnih `ivotinja i ki{a

natapa moju glavu.

Nekoliko metara od mene, sasvim uz ogradu, ne-

pomi~no stoji jelen. Iza njega, na sigurnoj udaljenosti,

njegova je porodica. Pribli`avam se ogradi. Jelen us-

pravlja svoju veli~anstvenu glavu, pokre}e se, gle-

daju}i pravo u mene i prolazi ispred moga lica pu-

{taju}i zrak kroz nozdrve. Gleda me svojim krupnim,

372

~istim o~ima, bez straha, kao {to i ja gledam njega.

Kao prijatelj.

Usred velikog grada on je u prividu svoje {ume,

osamljen sa svojom porodicom. Pa`ljivo nju{kom bira

jesenje li{}e. Isto ~ini i njegov mali potomak, nekoliko

koraka iza.

Na{ nemu{ti razgovor je zavr{en. Odlazim tiho,

pla{e}i se da ih ne bi uznemirio. On se doima posve

spokojno. Navikao je izgleda na posjetioce kao {to

sam ja.

Dok kora~am kroz zoo u Friedrichsfeldeu, u susret

mi nailaze dvogrbe kamile, ~itavo jato plamenih ~aplji,

ljame, papagaji, divlji magarci. Svi su u svom ki{nom

jesenjem miru.

Jedan divlji magarac ima zagonetni pogled Nas-

rudin-hod`e s poznate isto~ne minijature.

Kasna je jesen za sve stanovnike Berlina.

^udno se osje}am dok gledam posjetioce sa psima

kako u `udnji za egzoti~nom {etnjom prolaze kroz

vrt.

Tigar je skriven u svojem stani{tu.

Tigar.

Tigar ne boluje dugo, niti mu je to dopu{teno. On

umire onog trenutka kad munje u njemu po~inju zami-

rati i kad se vulkan `ivota po~inje hladiti i promi{ljati

svoj smisao u prostoru/vremenu.

Skitaju}i se, posve neuobi~ajenim putovima, kroz

otvorena gradili{ta i zarasle privremene staze, na ko-

jima }e uskoro blistati zgrade {to sam ih vidio kao

373

makete na Potsdamskom trgu, gotovo sam udario u

zid s crnobijelim slikarijama. Zid se odatle protezao

u ~udnim zaokretima kao razlomljena ki~ma velike

zmije. Zid. Ostatak berlinskog zida. Taj zid mo`da

nikad ne}e i{~eznuti iz svijesti Berlina. Mo`da }e se

samo preseliti negdje, negdje u nesvjesno?

Kora~am putem kojim je prolazio zid. Osje}am

nespokojstvo i neke kamene trnce u ki~mi.

Raspitujem se na Meksi~kom trgu za srednjovjek-

ovno selo Düppel. Museumsdorf. Ljudi me gledaju

zaprepa{}eno. Crni buldog i bjelori|i pti~ar, koji tr~ka-

raju naokolo podi`u svoje glave sa zanimanjem.

Jesenje li{}e u vjetru ~ini ovaj prizor i moje pitanje

posve nestvarnima.

U o~ajanju pitam djevoj~icu koja o~ito `uri iz

{kole.

Ona mi, skaku}u}i u mjestu, pokazuje rukom put.

Kora~am bez `urbe, s noge na nogu, s nevjericom.

Najednom nailazim na ogradu i vozila slu`be odr-

`avanja. Pred zatvorenom kapijom sela, na~injenom

od drevnih drvenih debala, stoji natpis na plo~i da je

selo otvoreno od prolje}a do jeseni. Mogao bih, zna~i,

pred ovim vratima ~ekati nekoliko mjeseci. A u pro-

lje}e ionako ne}u biti tu.

Selo muzej stoji kao neotkrivena zagonetka ispred

mene.

Obilazim ga potajno, uz ogradu, kao da tra`im

ne{to {to }e poni{titi strogost natpisa. Ulazim tako,

korak za korakom, u {umu, u {umu usred Berlina i

kao da svojim koracima poku{avam ponovo ograditi

tajanstveno selo. S jednog drveta me gleda nacrtana

crna sova koja ozna~ava da je ovo mjesto pod za{titom

374

dr`ave. Najednom ~ujem smijeh i ciku iz sela {to se

naslu}uje kroz gusto {umsko granje. Pribli`avam se,

kroz {iblje {to me udara po licu, do same ograde,

drvene, prastare. Doista, selo je puno djece. Za njih

zabrane ne va`e. Kao i svuda, ona preska~u sve ograde.

Tr~karaju seoskim stazama, uvla~e se u stare ku}e,

izlaze iz njih, zaigrana, za~arana. A selo, uz dubok

{umski uzdah, o`ivljava, za~u|eno svojim novim sta-

novnicima. Ipak, djeca nisu sama. S njima je u~iteljica.

Stoji ispred ku}e pokrivene slamom, tamnom od sto-

lje}a i ne{to im govori. U~iteljica je u narodnoj no{nji,

vjerovatno istoj onoj koju su nekad nosile `ene u selu.

Nedaleko od te razdragane dje~urlije i njihove

u~iteljice vidim ovce u travi. Bijele se i nepomi~ne

su kao skulpture od kamena. Gledam ih netremice ne

bih li uo~io neki pokret. Mo`da su zaista skulpture?

Ili su to ovce iz onih vremena kad je selo `ivjelo svoj

`ivot, koji se sad muzejski prikazuje, ovce koje su

prespavale stolje}a, pre`ivjele sve {to se zbivalo u

gradu oko njih, nevidljive, netaknute i sad ~ekaju svoje

gospodare koji }e s njima postupati onako kao {to

iskonski ov~ari postupaju sa ovcama?

Nekoliko crnih ptica slije}e u njihovoj blizini.

Nastavljam put oko sela odnose}i svoju dvoumicu.

Ogroman bik le`i na sredi{njoj seoskoj livadi. Ori-

ja{ka crna skulptura koja ponekad otvori donji dio

gubice i strigne u{ima.

Tu se pribli`avam kraju svog kru`enja oko sela i

vidim {irom otvorena vrata na ogradi, prije onih sa

natpisom, kao kod enigmatskog pu`a.

Tako sam zakora~io u selo. Tako sam se na{ao u

biv{em.

Izgubljeno drevno selo usred Berlina.

Mjesto koje su prepoznale ptice.

375

Ususret mi dolaze `ivotinje. Prije svih jar~i}. Kao

da je od abonosa. Ro{~i}i su mu srezani. Mo`da je

bio nesta{an, opasan za druge ili ih je sam u igri

slomio. Gleda me poput `ivahna, radoznala dje~aka

koji se sam nakratko preobrazio u dlakavog, skaku-

tavog {ejtan~i}a. I ovce-skulpture mi se pribli`avaju

lijeno i zastaju svaki ~as, kao u `ivoj slici.

Prolazim pokraj velikih stolova, klupa i panjeva

koji se s ~e`njom sje}aju neobuzdanih sve~anosti. I

~udno se osje}am, najednom sam u uspavanom selu.

Kamo su i{~ezla djeca?

I njihova u~iteljica?

Nije li to bila Berolina?

Berolina se neprekidno igra sa mnom.

Ostavlja mi znakove i tragove, a onda i{~ezava,

podsti~u}i tako na ~udan na~in moju `udnju, `udnju

nesvjesnu same sebe.

Tako sam poput ~ovjeka koji iza stakla gleda druge

kako `ive, ljube i igraju se u radosti.

S jedne strane stakla je voda, s druge `e|.

Postoje ljudi koji uvijek gledaju svijet odozdo i

ljudi koji ga gledaju odozgo.

Ni jedni ni drugi ne vide ni{ta osim drugih ljudi.

Ljudi dolje i ljudi gore.

A izme|u je {areni svijet koji se pali i gasi poput

prazni~nih lampiona i govori im kako je svejedno s

kojeg ga mjesta gledaju.

I tako ga ne mogu vidjeti onakvim kakav on zaista

jeste.

376

Oni to ne vide, ne ~uju i ne vjeruju.

Nigdje nisu pobjeda i poraz tako blizu kao u stoljet-

noj {umi oko jezera.

Zapravo su samo duboki uzdah raznesen {apama

i kand`ama mnogih {umskih stanovnika i namjernika,

razvijan vjetrovima i utaban te{kim ki{ama i dubokim

snjegovima.

Kao da se sla`e s mojim mislima, po~inje padati

ki{a.

Ki{a rosi po svemu {to jesam.

Osamljeni prolaznik na {umskoj stazi.

Nai{li su, negdje iz pravca jezera, mu{karac i `ena

sa psom. I pozdravili smo se, kao {to je ljudski obi~aj

odvajkada.

^udno mi zvu~e rije~i zavi~ajnog jezika u ovoj

{umi, dok prevodim rije~i njihovog obi~nog pozdrava

u svojoj svijesti. Te rije~i zvone u mojim mislima i

~ini mi se da su me ljudi koji su upravo pro{li pozdra-

vili na mom zavi~ajnom jeziku.

– Ti si nekad pisao pjesme – ka`e mi Nepoznati

Prolaznik. Stoji na zavijutku puta, usred {ume, nas-

lonjen na ki{obran.

Njegove rije~i nisu ni pitanje, ni tvrdnja. Ipak, ta

obi~na re~enica, izgovorena gotovo s dosadom, trebala

bi ne{to zna~iti.

Gledam u nj i ne razumijem.

– Ponekad su pjesme na~in da se zapamti trenu-

tak. I da se pretvori u kristalni oblik koji se stalno

okre}e na prstenu, u tvojoj glavi ili u sje}anju iz kojega

ponekad izroni. Kao i ova pjesma na grobu, zar ne?

377

Pogledam, a ispred mene strelica pokazuje da je

tu Kleistov grob.

U podzemnoj `eljeznici, osobito na dugim vo`nja-

ma, ~ovjeku doista sva{ta pada na pamet. Ponovno

mi je prodrla u svijest uzre~ica iz djetinjstva o ocu

staklaru i nije me htjela napustiti sve dok mi se nije

u~inilo da postajem providan. Odbranio sam se od nje

shva}aju}i da svaki dan sre}em ljude koje mo`da vi{e

nikad ne}u vidjeti. I to je jedna od ~arolija ovih sva-

kodnevnih putovanja. Svaki dan sre}emo ljude koje

vi{e nikad u `ivotu ne}emo vidjeti. Malo~as je ispred

mene sjedio jedan tjeskoban ~ovjek crnog lica i crnih

ruku, potom ironi~an pedant s nao~alama tankih okvi-

ra, student {to pani~no lista i poku{ava zapamtiti neke

formule, uspuhana sredovje~na `ena na ~ijoj je bluzi

naslikan socrealisti~ki prizor rada u polju.

Stidio sam se pred njima zapisati misao koja mi

je posve opsjela glavu. Onda sam je po~eo ponavljati

u sebi, kao mantru, jer je nipo{to nisam `elio zabo-

raviti. ^inilo mi se da u njoj postoji ne{to {to je

beskrajno va`no za mene. Poput prosvjetljenja koje

se tek naslu}uje.

Najednom sam u toj re~enici prepoznao pravilnost

nekih slogova. Dvije su rije~i ~ak zvu~ale kao rima.

Gle, lak{e }u je tako zapamtiti, pomislio sam.

Svaki dan sre}emo

one koje nikad

u `ivotu vi{e

vidjeti ne}emo

Nije li tako nastao pjesni~ki govor? Iz potrebe da

se zapamti ne{to {to se ne mo`e zapisati. Stari, nepis-

378

meni pjesnici nisu imali taj izbor. Zapisivali su svijet

i doga|aje u svojoj svijesti {to su vje{tije i skladnije

mogli. Stranice njihovih usmenih knjiga ponekad su

rasle do neslu}enih opsega. Otvarale su se i listale,

potaknute ritmom, slogom ili rimom u kojima se obli-

kovala njihova pri~a. Od detalja ili epizoda.

Na cjelodnevnom putovanju podzemnom `eljezni-

com mogao bih na~initi ~itav ep. Ep o ljudima i sud-

binama s kojima se vi{e nikad ne}u sresti. Ili je sve

to samo privid u ritmu kompozicije {to se nenadano

zaustavlja, prazni i puni.

Na mjestu do mene sad sjedi djevojka koja ~ita

dvojezi~no izdanje Homera. Njema~ki i gr~ki tekst

gledaju se kao Ahil i Hektor.

Moj naslu}eni spjev se rasplinuo u ravnodu{nom

zvuku to~kova.

Za njega bi uostalom nekom starom pjeva~u-ma-

jstoru dostajalo svega nekoliko stihova.

Mo`da su posve dovoljni i oni koje sam do malo~as

ponavljao u sebi.

Svaki dan sre}emo

`ene koje nikad

u `ivotu vi{e

vidjeti ne}emo

Djevojka podi`e pogled sa svog Homera i za tre-

nutak ga zadr`a na mom licu.

Bila je to Berolina.

Pru`am ruku da dotaknem, kao slu~ajno, njenu

kosu, ali ona se u tom trenutku okrene, mo`da slu~ajno,

i izlazi.

379

Glava mi je te{ka od sna.

Ponovno sam bio u Banjoj Luci, ponovno sam

tumarao mjestima i stazama kojima sam nekad, dje~ak,

mladi} ili ~ovjek u zrelim godinama hodio i prohodio

(kako bi kazali neki na{i stari pisci).

Prije nego {to }u zakora~iti u taj san, obilazio sam

~itav dan muzeje u Charlottenburgu, {ume u Grune-

waldu i {umske staze oko jezera Wann.

Egipatski muzej je ju~er bio zatvoren.

Ljepotica Nofretete jo{ uvijek se nije `eljela sastati

sa mnom.

I tako su umorne noge, koje su hodale kroz {umu

oko jezera Wann, od Kleistova groba do mjesta gdje

je jedan Bo{njak ispalio u sebe smrtonosni metak,

nastavile hodati u snu.

I gdje bi one nego tamo gdje je zabranjeno, tamo

odakle su otjerane.

Hodile su stazama poznatim od djetinjstva, po

brdima i {umama oko grada, kroz kanjone, uvla~ile

se u pe}ine i na opasnom rastojanju susretale s nekim

ljudima iz biv{eg `ivota ~ija arogancija nikako nije

mogla pobijediti odlu~nost i hrabrost koraka.

Na kraju jedne staze slavljeni~ko cerenje nekad

poznatog lica poku{avalo je nadvisiti strah svojih `r-

tava.

Strah je tuga.

380

Strah je uvod u zlo~ina~ko slavlje.

Strah se ~esto preobra`ava u pokornost.

Ali sve je to nedovoljno za zlo~inca.

Njemu je potrebno priznanje `rtve.

Poku{avaju}i se prisjetiti svih trenutaka sna, ula-

zim ponovno u ju~era{nju {etnju oko jezera Wann.

I opet zastajem pred Kleistovim grobom.

Tu je dakle odlu~io skon~ati pjesnik Pentezileje i

Amfitriona, pisac Razbijenog kr~aga.

Bio je petnaest godina mla|i nego ja sad.

Nesretni Bo{njak, pre`ivjeli izgnanik iz Potko-

zarja, bio je Kleistovih godina.

Kleistov grob podsje}a na razbijeni kr~ag.

^itam stihove epitafa s drvene plo~e. Ne znam

~iji su. Dobro je to. Ni~ije ime tu nije potrebno, osim

njegovog, osim imena Heinricha von Kleista i njegove

ljubljene Henriette Vogel, bolesne na smrt, ~iji je

ubojica bio onaj koji je nekoliko trenutaka kasnije

postao samoubojica.

Ali njenog imena nema.

Ono je u knjigama, zajedno s njegovim smijehom

i tugom.

Nema ni imena Bo{njaka koji je u blizini o~ajni~ki

pucao u svoju glavu.

Odbjegle slike mog mornog sna i dalje su ne-

uhvatljive.

Na kraju se pitam {ta sam u tom snu tra`io?

Za{to su moje umorne noge jo{ toliko dugo hodile

kroz san? [ta su tra`ile?

Mo`da moj nepoznati grob u zavi~aju?

Dan mrtvih. Mrtvi dvor. Mirni dvor.

381

Doista je miran.

@ene i mu{karci raznih godina ~iste u miru obi-

lje`ja i po~ivali{ta svojih mrtvih.

Groblje je s jedne strane u {umi, s druge za{ti}eno

od pogleda izvana redom velikih ku}a.

Groblje se mo`e vidjeti samo iznutra.

Pomi{ljam na na{e groblje u staroj ~ar{iji.

Probili su oko njega put i tako je postalo sa svih

strana vidljivo. Uo~ljivo.

Nekako jadno i malehno kao dijete nasred pro-

metne ceste.

To je bio uvod u njegovo kona~no uni{tenje.

Jedna starica na groblju.

Oko neuglednog kamena, kakvi su u ve}ini ovdje,

kao da se `ele sto~iti sa {umom, s vremenom, s ni{ta-

vilom, ona, vrlo pa`ljivo, gotovo zaneseno, ~isti.

Na kamenu su dva imena. Ime mu{karca, ro|enog

1909. godine i umrlog 1984. Uz njega je ime `ene,

ali uz to ime samo datum ro|enja. 1918. Tu je i natpis,

mo`da dvosmislen: Nezaboravljeni.

To je ona.

To jedino mo`e biti ona.

Odr`ava grob mrtvog mu`a. I svoj.

Bo{nja~ki mezarluci. Izgnanici koji me do~ekuju

najdubljom {utnjom.

Na gradskom groblju u Gatowu nekoliko ni{ana

u obliku srca.

Bijela srca.

382

Koliko je samo djece u zemlji! Sasvim male djece.

Ro|ena u izgnanstvu, kao da nisu `eljela u izg-

nanstvu `ivjeti.

U svakom malom mezaru po~iva neka stra{na pri~a.

A iznad je, kao na stra`i, bijeli ni{an.

Stajao je naslonjen na vrata Muzeja i ~inilo se da

razmi{lja o ne~emu va`nom. Nije mi zapravo dopu{tao

da u|em. Osjetio sam to. Bez ~u|enja. Bila je to samo

jo{ jedna od nepravednih zabrana koje su se obru{avale

posljednjih godina na svaki moj `ivotni korak.

– Koliko ti zapravo jo{ ostaje{?

Nisam o tome razmi{ljao. Znao sam samo da imam

malo vremena. Kao {to sam uvijek u `ivotu imao malo

vremena. Malo vremena za put ka sebi, mnogo za

bijeg od sebe.

– [ezdeset i {est dana. – odgovorio sam za~udo

precizno, mo`da i ta~no.

– Siguran si u to?

– Naravno da sam siguran – osje}ao sam kako

me obuzima bijes. Nastojao sam doista isplanirati svoj

boravak ovdje.

– Siguran si, iako zna{ da ~ovjek nikad ne mo`e

znati?

Pitao sam se {ta `eli posti}i svojim cini~kim ispi-

tivanjem. Ovo je bilo previ{e. ^ak i od Nepoznatog

Prolaznika.

– Veliki grad pro`dire takve kao {to si ti u ogrom-

nim koli~inama – govorio je kao profesor kojemu je

odavno dosadno ono {to govori. – Poput gula{a, kolje-

nica, ra~i}a, jaja, pu`eva. Najprije im isisa du{u tako

383

da ostane samo ta tanka, la`na, prazna ku}ica, koja

se sama od sebe skrha i nestaje u kloaki, u orija{koj

kloaki.

Govorio je posve spokojno, ne obra}aju}i pa`nju

na moju srd`bu, koja se uostalom topila sama od sebe,

dok nije ostala samo pu`eva ku}ica.

– A ro|aci, prijatelji, domovina?

– To je pu`eva ku}ica – re~e on resko i pobje-

donosno ispru`i ka`iprst. – Ne mo`e{ se sakriti u nju,

ako prvo nema{ sebe.

– Kad se vratim, prona}i }u sebe! Tamo sam ja!

– uzviknuh.

Nepoznati Prolaznik se nasmija i nasloni na sjenku

svog ki{obrana.

– Tamo? Gdje je to tamo?

Za{utio sam. Osjetio sam kako po meni pada o~aj

jesenje berlinske ki{e.

– A u me|uvremenu juri{ u nova mala muzejska

~uda? – viknu on la`no veselo.

Stajao sam osupnut. Pogru`en.

– Igra ne ~eka! Ili igra{ ili ne! @ivot nikog ne

~eka. Sad si i ovdje si. Mo`da }e{ jednom biti drugdje?

Ali ja sigurno ne}u biti tamo da te povedem. Idemo.

Vidi{ li tornjeve onog starog grada? Obe}avam da }e{

tamo do`ivjeti ne{to {to nisi nikad u `ivotu.

I odskakutao je ka ulaznoj kapiji.

Stajao sam i stajao i stajao, a onda sam polahko

krenuo za njim.

Vrata zamka bila su otvorena.

U{ao sam i na{ao se u predvorju gdje je stajalo

brdo natika~a za cipele, tezga za prodaju knjiga i

kataloga, garderoba.

384

Nikog nije bilo.

Poslu{no sam obukao natika~e i odlu~io se da }u

po}i lijevim hodnikom jer sam tamo vidio veliki tekst

o povijesti zamka. Pro{ao sam pokraj nekih akvarela

na kojima su bili prikazani berlinski dvorci i parkovi,

ali Nepoznati Prolaznik kao da je bio posve i{~eznuo.

Kora~ao sam sve `ustrije, klizao se zapravo u velikim

natika~ama dok najednom nisam shvatio da sam u

ovom zamku izgleda posve sam i da sam za{ao u

labirint iz kojeg se ne}u mo}i tako jednostavno izba-

viti.

Ogledao sam se po sobi u kojoj sam se upravo

nalazio. To je mo`da bio radni kabinet vlasnika ili

ne{to sli~no tome. Na sredini je bio pisa}i stol s mra-

mornom plo~om, a ispred njega komoda s mno{tvom

zaklju~anih ladica. Sigurno jedna od onih, pomislih,

koja ima i svoje tajne pretince. Po zidovima su bile

slike. Mu{karac i `ena s tri djevoj~ice ispred dvorca.

Potom pojedina~no taj mu{karac, `ena i jedna velika

slika s djevoj~icama. Nijedna informacija koju mi je

nudila ta soba nije mi zna~ila ni{ta.

Najednom sam u ogledalu koje je stajalo na po-

~etku sljede}e sobe uo~io neki pokret. Ne{to se pok-

renulo u njemu i nestalo. Pojurio sam tamo, ali soba

je bila prazna. Ni u onoj iza nje nikog nije bilo.

Po~eo sam osje}ati ne{to nalik panici. [ta }u kazati

kad se pojave ~uvari ili mo`da ~ak policija? Kako

sam se na{ao ovdje? Kako }u objasniti da nisam pro-

valnik ili drznik koji ima namjeru ne{to o{tetiti. Prok-

linjao sam Nepoznatog Prolaznika i trenutak kad sam

po{ao za njim. Odlu~io sam glumiti pasioniranog pos-

jetioca koji pa`ljivo ide od slike do slike, od predmeta

do predmeta, po{tuju}i pravila muzeja. Tako sam nas-

tavio svoj put kroz taj labirint iz kojeg se nije vidio

385

izlaz, gledaju}i u slike na kojima nisam vidio ni{ta,

obilaze}i oko poprsja i umjetni~kih predmeta koji su

poput sjena promicali ispred moga oka.

Obnevidio, gotovo sam se sudario s mladom `e-

nom u odje}i s kraja devetnaestog stolje}a koja je

posve zadubljena stajala pred bakropisom jednog par-

ka na ~ijem se po~etku vidio dvorac koji mi se u~inio

poznat.

@ena se trgnula i posrnula.

Prihvatio sam je i ona se posve neo~ekivano na{la

u mom zagrljaju. Osjetio sam da je uzbu|ena i njeno

je uzbu|enje u trenutku pre{lo na mene. Njene vla`ne

usne su bile poluotvorene i prije nego {to sam mogao

bilo {ta pomisliti ili re}i spojile su se s mojima u dug

ljubavni~ki poljubac. Poljubac ljubavnika koji se sre}u

nakon dugo, dugo vremena. O~i su joj bile sklopljene.

Sklopio sam i ja svoje i uronio u nepoznati svijet gdje

su moja osjetila prepoznavala sve {to sam dodirivao.

Kad sam ih ponovno otvorio, vidio sam da me

`ena gleda {irom otvorenih o~iju, zaprepa{tena. Iskli-

znula je iz mojih ruku i be{umno nestala. Vidio sam

samo njen profil i {e{ir koji je prolebdio kroz ogledalo.

I i{~eznuo.

Taj sam {e{ir vidio nekoliko soba prije, pomislio

sam. On je odbljesnuo u ogledalu. Ni{ta drugo nije

moglo biti mogu}e.

Trenutak kasnije bio sam u sobi s ogledalom, u

kojoj nje naravno nije bilo, potom u sobi iza i tako

sam i{ao sumahnuto, klizaju}i se (jednom sam gotovo

pao), sve dok se nisam na{ao u onom istom predvorju

odakle sam po{ao u ovaj posve neobi~ni obilazak

zamka. Ispred hrpe natika~a stajale su dvije, na brzinu

odlo`ene, kao da se njihova vlasnica dala u bijeg. Tek

sam tad postao svjestan da je u predvorju jo{ neko.

386

Bila je to starica u uniformi, za tezgom, koja me je

gledala strogo i istovremeno podsmje{ljivo. Pozdravio

sam je s hinjenim osmijehom i pojurio na vrata. Put

ispred zamka bio je posve pust. Kad sam podigao

pogled vidio sam nedaleko jo{ jedno malo uzvi{enje

i na njemu jo{ jedan zamak. Na puteljku ispred ulaznih

vrata {etkao se nervozno neki ~ovjek. Ki{obranom je

crtao povremeno ne{to na zemlji. Nije bilo sumnje da

je ~ekao mene.

Vratio sam se unutra.

Starica mi se ljubazno naklonila kao da mi `eli

pokloniti sve sa svoje tezge. Zapazio sam reprodukciju

jednog akvarela za kojeg sam vjerovao da sam ga

vidio u zamku.

Bila je to mlada `ena u {irokoj suknji s neobi~nim

{e{irom i sklopljenim suncobranom.

Lice joj je bilo poluokrenuto.

I to je bila ona.

Ona.

Spustio sam kovanicu na plo~u i uzeo fotografiju.

387

Iznad tamne Spree jato rije~nih galebova bezgla-

sno kru`i kao da leti oko neke nevidljive zgrade.

Ili je gradi.

Lijepo mi je u `ivotu.

Volim `ivot.

@elio bih zauvijek `ivjeti u `ivotu.

Tako je govorio Nepoznati Prolaznik.

Lice mu je bilo ozbiljno. I tu`no.

@ivot je najopasniji za zdravlje!

Izgovorio sam to naglas, u samo}i.

I ponovio nekoliko puta. Sa u`itkom i sarkazmom.

Nadao sam se da me je Nepoznati Prolaznik ~uo.

Njemu sam se i obra}ao.

Otvorio sam o~i u mraku i vidio neko svjetlucanje

iznad sebe. Dugo mi je trebalo dok sam shvatio {ta

se doga|a. Ispod samog stropa, ta~no iznad mene,

lebdjela je Berolina. Bila je u prozirnoj spava}ici i

~inilo se kao da spava iako su joj o~i bile poluotvorene.

Tijelo joj je bilo iznad moga tijela, ali me nije vidjela.

[utio sam, zadr`avao dah, pla{e}i se da se ne{to ne

poremeti u tom nevjerovatnom prizoru. Kao za inat

dah je navirao sve {umnije, gotovo pani~no, slute}i

388

izvor i uvir `ivota. I sve se u meni uzbunilo, pore-

metilo.

Upalio sam, rukom koja je bila uz nju, stolnu

svjetiljku. Ponadao sam se da }u u tom trenutku otkriti

bar ne{to.

Berolina je nestala.

Kao da se istopila i skrila u sjene svjetiljke na

stropu.

Zar ti nije dosta muzeja i zamkova, tjeskobni~e?

Preobra`ava{ li se to ti u trubadura mrtvih gospa?

Zar je tvoj kona~ni ideal Tad` Mahal?

Sje}a{ li se teksta u kojem se spominju cvjetovi

tratin~ica i cvjetovi pahuljica?

Ru`e i ledene ru`e {to se rascvjetavaju u prozor-

skim oknima.

Ne navodi li te to na pomisao da postoji klju~ali

i sle|eni svijet?

Vreli svijet je tako kratkotrajan.

I raspada se uz smrad kao riba na sredozemnom

suncu.

Ledeni svijet je tu i kad ga nismo svjesni.

Sle|eni svijet je ono {to mi nazivamo vje~no{}u

ili ono {to mi mo`emo pojmiti kao vje~nost.

Zato su njegovi oblici u pojavnosti ljudske ~e`nje

tako kristalni. Smrznuti zapisi na staklu, simetri~ni

ledeni ljiljani, piramide, pagode, {edrvani.

Simetrija je kraljica ledenog svijeta.

Simetrija.

Geometrija.

Nikad zatornici nisu uspjeli sru{iti ledeni svijet.

Ne bi u tome uspjeli ni ovi dana{nji.

389

Ledeni svijet prividno i{~ezava a zapravo se nepre-

kidno i nepogre{ivo obnavlja.

Obnavlja se i ru`a, ali i vehne nakon {to su zatornici

no`em kidisali na njeno korijenje.

Da smo `ivjeli u ledenom svijetu, obnovila bi se

po~etkom zime sama od sebe Sahat-kula i u njenom

ledenom drvoredu prepoznali bismo put od Ferhad-

pa{inog {edrvana sve do Kamenog ezana pokraj Ar-

naut-pa{ine d`amije Tefterdarije.

Tefterdarija je ovako zapisana samo u na{em sle-

|enom sje}anju.

Sve bi na Sahat-kuli ledenog vremena, satkanoj

od ledenih kristala, bilo na vlas isto, jedino bi se

mo`da kazaljke kretale po nekim drugim putanjama,

zasjecaju}i u na{e sje}anje hladno}om i ~ine}i ga

tako|er zale|enim u vremenu.

Nije li i sad tako?

I nismo li mi, onog trenutka kad smo izgnani iz

zavi~aja, zakora~ili u zale|eni svijet koji }e nas svojim

ledenim kazaljkama uvijek upozoravati na svoju pri-

sutnost.

Usred {ume u Grunewaldu, na putu prema lova~-

kom dvorcu, sretoh ubojicu.

Bio je to nepogrje{iv osje}aj prepoznavanja.

Ne{to u njegovim o~ima {to nije mogao skriti ma

koliko se trudio.

Ubijao je, jasno se vidjelo. U potmulim bljesko-

vima njegovih zatamnjenih zjenica vidjele su se slike

`rtava, njihovi bespomo}ni, agoni~ni pokreti, krikovi

i hropac koji su ostali zato~eni u oku onoga koji ih

je posljednji vidio. Koji im je donio smrt. Poku{avao

je svoju svijest o tome pokriti maskom obi~nih, sva-

390

kodnevnih pokreta. Ono {to ga je odavalo, {to nije

mogao skriti, bila je boljka, neuta`iva `e| za novim

ubijanjima koje se o~ito i sam bojao, ali je nikako

nije mogao dokraja potisnuti, nije se mogao osloboditi.

Mo`da nije ni `elio. To je bilo njegovo tajno bi}e.

Njegova tajna snaga. Njegova mo}.

I zato se nadmo} ubojice obi~no ogleda u preziru

prema `ivotu.

Gledali smo se, usred {ume, o~i u o~i.

Shvatio je da ja znam.

Obuzeo ga je nespokoj i vidio sam kako su se

misli u njegovim o~ima zamrsile. Potegnuti oru`je ili

ne? Nasrnuti ili pobje}i? Prijateljski zatra`iti vatre, a

onda iskoristiti trenutak iznena|enja?

Utom smo pro{li jedan pokraj drugog.

Gotovo da smo se dotaknuli.

Da se to dogodilo, on bi na{ao svoj povod. I postao

bi ono {to doista jeste.

Me|utim, misli su zamrsile neuobi~ajeno mnogo

pitanja i odgovora u njegovoj glavi. I zato je pro{ao.

Isuvi{e dugo je razmi{ljao. A misli ometaju ~in nekog

kao {to je on.

Za trenutak je pomislio da je u zamci. Vidio sam

to.

Mo`da ga je moj jasni i otvoreni pogled upozorio

da nisam tako nenaoru`an kao {to u prvom trenutku

izgledam?

Mo`da u ovoj {umi nisam sam? Mo`da je iza

svakog stabla neko ko me {titi, ko je pripremio klopku

za njega?

Doista, previ{e pitanja.

Nisam se okretao iako sam osje}ao trnce u ki~mi

i potiljku. Pretpostavljao sam da se ni on ne}e okrenuti.

391

Glumit }e i dalje obi~nog {eta~a kroz {umu. Moj

pogled mu je bio dovoljno upozorenje.

Nisam se okretao, ali sam bio spreman za uboji~in

nasrtaj. Oslu{kivao sam ritam koraka, zvuk smrvlje-

nog suhog li{}a i gran~ica. I{ao sam ka lova~kom

dvorcu. I ~ekao napad.

Ni{ta se nije dogodilo.

Mo`da to nije bio moj ubojica?

Ho}u li ikad prona}i njegovu budu}u `rtvu i upo-

zoriti je?

Skrivena kr~ma u {umi, u Grunewaldu. Kod kolo-

dvora Grunewald.

To je zapravo granica dva svijeta.

Po|e{ li desno, na}i }e{ se me|u bogatim zgrada-

ma, bogatim gostionicama, me|u bogata{kim vrto-

vima i sresti }e{ slikara koji posve nalik na Grünewalda

slika u prirodi neki svoj zaboravljeni motiv. Moderni

Grünevald u Grunewaldu.

Po|e{ li lijevo, pro}i }e{ kraj pivskog vrta Zelena

kobila i riskirati da te zgazi raspojasana djevojka na

veli~anstvenoj `drebici, koja upravo izjahuje iz tunela

i juri ka tebi ne vide}i te. Sve se tu doga|a na samoj

me|i. Nastavi{ li put, pro}i }e{ kroz jo{ jedan mali

tunel i zate}i se u {umi.

Grunewaldska {uma je doista svijet za sebe.

U {umsku kr~mu ulaze dva jaha~a, bez konja, ali

s pokretima kao da i dalje ja{u. Jedan visoko podigne

glavu i zahrza. Stara konobarica poslu{no odgovara

na taj znak i donosi im ledeno pi}e u kriglama.

Slika ubojice u jelenovim o~ima.

392

^uvari {ume na konjima jezde za mnom kao da

mi slijede misao.

Skre}em sa staze na stazu, prolazim kroz divlje

prolaze, ali iza nekog zavijutka se uvijek pojave oni

sa svojim spokojnim pogledima na prividno nespo-

kojnim konjima.

Poku{avam da ih sa~ekam i propustim ali oni ne-

kako ja{u u mjestu, kao da lebde. Vezani nadzorom

i slutnjom uz moj potiljak.

Napokon, ne obra}am vi{e pa`nju, zaboravljam ih

i tumaram posve opsjednut {umom. Zalutao sam za-

travljen i zadovoljan. Tad se dosjetih da bih mogao

njih upitati za izlazak iz {ume. Ali nigdje ih nije bilo.

Pronalazio sam duge staze, ra~unaju}i da }u ih vidjeti

negdje u daljini, oslu{kivao svaki zvuk ne bih li ~uo

hrzanje ili kratke odsje~ne re~enice konjanika.

U dubokoj {umskoj ti{ini ~uo se samo djetli}.

Vesla u crnoj vodi.

Sanjao sam dubok, tjeskoban, mra~an san. Pro-

budio sam se i vidio da je taj san svud oko mene.

I iz njega je bilo gotovo nemogu}e pobje}i.

Adolf Hitler je neizbje`ni, sjenoviti stanovnik Ber-

lina.

I svaki ~as pone{to upozorava na njegovu prisut-

nost.

Njegovo pona{anje je sad posve druk~ije, ponekad

nenametljivo do grotesknosti, ali ipak je to isti onaj

~ovje~uljak u ~ijem pogledu bljesne ne{to kao sje}anje

na trenutak kona~nog prosvjetljenja.

393

To je mo`da karikatura, mo`da opomena.

Ipak, podsje}am se stare poslovice onih koji su

`ivjeli na rubu pra{ume. Ne spominji nikad u pra{umi

tigrovo ime.

^ovjek preko puta mene u podzemnoj `eljeznici

tajanstveno je zami{ljen, kao da oslu{kuje moje misli.

Sarkasti~no se smje{ka.

Na osnovu moje odje}e i pona{anja zasigurno je

ve} donio svoj sud. Taj sud je o~igledno definitivan

i pora`avaju}i za mene i sve meni sli~ne.

Ukoliko ba{ `eli{, ja }u biti tvoj Adolf Hitler,

govori nedvosmisleno pogled neznanog putnika ~ija

se nevidljiva nesre}a kupa u tom bezazlenom trenutku

surovog uzvi{enja.

– Bio si danas na Olimpijskom stadionu! – re~e

mi Nepoznati Prolaznik strogo kao da sam zakasnio

sa izvje{tajem koji sam mu du`an podnijeti. – [ta si

vidio?

Sa~ekao me na samom izlazu iz vagona, kod Nje-

ma~ke opere.

– Gledao sam Owensa dok obara svjetski rekord

i vidio Hitlera kako histerizira – nasmijah se.

– Znao sam da }e tako biti – uozbilji se Nepoznati

Prolaznik kao da sam jedan od mnogih koji su ga

razo~arali. – Svi to vide. Svi vi koji ste djeca starih

filmskih `urnala ili novih televizijskih monta`a. Sve-

jedno. I ni{ta od svega ne razumijete. Naravno.

– Bio sam sam na stadionu. Najednom sam osjetio

dah onog vremena. Oko mene je bio `amor i tajac iz

1936. godine. Fascinantno!

394

– Koje{ta – prezrivo }e Nepoznati Prolaznik. –

Sve je to la`no. Sve je to naknadno vrijeme u biv{em

vremenu. Ja to znam. Bio sam tamo.

– Bio si tamo? – zaprepastih se. – Mislio sam da

ti postoji{ samo sa mnom?

– To svi misle – naceri se on. – Ja sam ~ovjek

gomile. A gomile me je tako strah. Iako `ivim samo

zahvaljuju}i njoj. Ja sam ~ovjek izgubljenog pojedinca

u gomili. Kao {to si ti.

– Ja nisam izgubljen – usprotivih se.

– Nisi – slo`i se on nakon kratkog razmi{ljanja.

– Zahvaljuju}i meni. – Mislio si da si na stadionu bio

sam. Kakva glupost. Osje}ao si `amor i tajac iz 1936.

Kakva glupost. Mo`da bih te trebao prepustiti Entwer-

teru da ti on na svoj na~in objasni neke stvari.

Nisam razumio {ta je `elio re}i. Osjetio sam samo

u njegovim rije~ima ne{to kao razo~arenje. I prijetnju.

– Vi{e sam o~ekivao od tebe – re~e on kao da

mi je upravo pro~itao misli. – Ako misli{ da sve zna{

o ovom gradu, za{to si i dolazio ovamo. [to bi ti ovdje

mogao pro~itati, u ku}ama, u ulicama, a {to ve} nisi

pro~itao u svojim glupim knjigama ili vidio u tv-emisi-

jama?

– A za{to se ti boji{ Entwertera? – viknuo sam

iznenadno i vidio da moja re~enica pokre}e doista

ne{to u pona{anju Nepoznatog Prolaznika. Kao da je

strelica pogodila cilj. Lice mu je najednom bilo besk-

rajno tu`no, tako da sam osjetio ne{to nalik na sa`a-

ljenje.

– Ne bojim ga se. Ponekad mu mo`da zavidim.

I to je sve.

Odgovor me zaprepastio.

Nepoznati Prolaznik me gledao, a zatim izgovorio

posve tiho:

395

– Njegov posao je tako jednostavan.

Pomislio sam da }e mi se nasmijati u brk, ali on

je i dalje s bolesnotu`nim izrazom na licu gledao

negdje mimo mene.

Pro{ao sam kroz otvorena vrata u vagon podzemne

`eljeznice i zarekao se da ne}u izi}i do posljednje

stanice, ma gdje ona bila.

Mislio sam da si vidio vesla sjetih se, uz klopot

to~kova, re~enice Nepoznatoga.

Djevojka u crvenom u podzemnoj `eljeznici. Pok-

raj nje je veliki crni pas.

Izuzetno je lijepa.

Pripijena crvena tkanina isti~e njene bujne grudi,

uski struk, duge skladno oblikovane noge. Lice joj je

kao lice manekenke.

Djevojka se saginje sa svog sjedi{ta tako da joj

dojke navru ka rastegljivom crvenom otvoru bluze i

s perverznim zadovoljstvom ljubi svog dobermana u

nju{ku i jezik koji on plazi sa u`ivanjem.

Lica svih mu{karaca u vagonu, koji su je dotad

gledali s ushi}enjem, sad odaju poni`enje. Jedan od

putnika nastoji izraz poni`enja pretvoriti u izraz ga|e-

nja, ali to mu ne polazi za rukom.

Potom svi {ute.

Lica su im kao papir na kojem je ispisana smrtna

presuda.

Smaknu}e mu{kosti.

Pretpostavljam da se ni moje lice ne razlikuje od

njihovog.

396

Crne zgrade na Muzejskom otoku izgledaju kao

sablasni grad na vodi.

Kroz zatamnjena stakla podzemne `eljeznice pro-

mi~u slike iz ku}e na Wannseeu, ku}e u kojoj je

odr`ana nacisti~ka konferencija i koja je odavno pre-

tvorena u muzej.

Iz te ku}e je krenuo holokaust.

Gledam slike logora{a, nevoljnika, izgnanika iz

raznih krajeva svijeta i ~ini mi se da na svakoj pre-

poznajem nekog iz svoje ulice, nekog iz svoje bli`e

ili dalje porodice.

U svijesti se du`e zadr`a, nikako da i{~ili, kao da

je ne{to u mojoj podsvijesti `eli zadr`ati, fotografija

logorskih nacisti~kih nadglednica nakon hap{enja. Li-

ca su im nalik na lica ulovljenih `ivotinja. Jedna se

{iroko i drsko smije, upu}uju}i senzualni pogled ne-

kom pokraj snimatelja. U tom pogledu ima ne{to per-

verzno, jer je njeno lice grubo, i tijelo, premda `ensko,

odi{e posve ne`enstvenom ~ulno{}u.

Okre}em se i u drugom staklu, tamnom kao oko

mrtvaca, vidim lice djevojke u crvenom kako me pa`-

ljivo i sa zanimanjem promatra. Uhva}ena mojim po-

gledom najednom osje}a stid. ^ini mi se da vidim

rumenilo u tamnini okna. Ili je to samo odsjaj njene

odje}e.

Njeno lice i{~ezava, vjerovatno izlazi na ovom

kolodvoru, ali ja ne svra}am pogled.

Prvo sam primijetio ruku. Li~ila je na crnu kand`u.

Modra, ~vornovata, izbrazdana, puna rana od zime i

397

od rada (cijepao je drva mo`da?). Dr`ala se ~vrsto za

rukohvat, kao da pridr`ava i tanko lice u sjeni {to se

nadvilo nad njom. Bilo je to staro lice, gotovo bi se

moglo re}i drevno. Ili je samo bilo prije vremena

potro{eno te{kim radom, neda}ama i `ivotom koji se

na nj ustrijemio poput okrutna gospodara.

A onda sam ga prepoznao.

– Feride! – gotovo sam uzviknuo.

Iako je vi{e li~io na svog djeda, kako sam ga

pamtio, bio je to on, onaj isti dje~ak s kojim sam ne

tako davno naganjao krpenja~u po na{em starom so-

kaku.

Vrata su se otvorila i on je izi{ao.

Trenutak-dva sam se premi{ljao, a onda isko~io

za njim. Me|utim, bilo je ve} kasno. U gomili ljudi

u koju sam se zaglibio gotovo ga je nemogu}e bilo

prona}i. Nisam ga prona{ao. Pitat }u nekog, tje{io

sam se. Neko u Berlinu mora znati gdje `ivi. I je li

to doista on?

Sad sam potpuno izgubio svijest o tome gdje pu-

tujem. Sjeo sam u otvoren vagon i pitam se kroz koje

}e me berlinsko podzemlje povesti i kamo.

Kroz prozor vidim Entwertera kako stoji na peronu

u svojoj besprijekornoj odori i gleda u mene s nad-

mo}nim smije{kom.

Trenutak kasnije uronili smo u mrak.

Ho}emo li ikad izroniti? I gdje? I ko }e me tamo

do~ekati.

Najednom preko puta mene sjedi `ena od ~oko-

lade.

398

Izgleda posve nestvarno, a ipak mi~e o~ima, prsti-

ma trlja nos i potom svojim velikim o~ima koje kao

da su izra|ene od bjelokosti i jantara ~ita novine.

Pomi{ljam da su joj novine otvorene na onoj stranici

gdje su izvje{taji o neobi~nim doga|ajima.

Ne, to nije Crnkinja. To je doista `ena od ~okolade.

Kad je isplazila jezik i oblizala usnu, upla{io sam

se. Bio je to trenutak posvema{nje tjeskobe. A istovre-

meno trenutak u kojem nisam znao {ta }u uraditi.

Mislim da je i Nepoznati Prolaznik, ako je nevid-

ljiv sjedio negdje u vagonu, bio jednako tako izbezum-

ljen.

Ako se `ena od ~okolade ugrize za usnu, {ta }e

se dogoditi? Ho}e li pojesti sama sebe?

Bio sam uzrujan i nestrpljiv. @ena od ~okolade

me nije gledala, ali se ~inilo da se dobro zabavlja na

moj ra~un. Mo`da joj ovo nije bilo prvi put? Neko

kao ona morao je pobuditi zanimanje gdje god se

na|e.

Opet je obliznula usnu!

Njen ~okoladni karmin se rastopio i ra{irio kao

dje~ji bombon.

Nisam to vi{e mogao gledati i isko~io sam na

peron. Ona je ostala sjediti kao velika figura od ~ok-

olade, umotana u haljinu od {arenog ~okoladnog zlata.

Nau{nice su joj se potresale od unutra{njeg smijeha.

Kad bude do{ao trenutak da me pojedu, o tom }u

sama odlu~iti. A to sigurno ne}e{ biti ti.

– Ne, to ne}e{ biti ti! – govori uz smijeh jedna

nau{nica s prozora podzemne `eljeznice {to se survava

u mrak.

– A mogao si biti ti – govori neko iza mojih le|a,

ali sam dovoljno bijesan i razo~aran da se ne okre}em,

399

jer znam da od onog {to bih mu rekao nema nikakve

koristi.

Ogledam se oko sebe.

Peron je posve pust.

Sav prostor naokolo zakr~en je drvenim skelama.

Stanica mi se ~ini poznata, ali o~igledno je da su

veliki gra|evinski zahvati na njoj u toku i da nijedna

kompozicija ovdje vi{e ne}e stati.

No}as sam stajao ovdje.

Stojim na istoj stanici, neodlu~an kamo da krenem.

Skele su skinute i mno{tvo malih radnji se priprema

za otvaranje.

Nekoliko bradatih osoba u crnim mantijama, nalik

na monahe, u`urbalo se oko male knji`are koju upravo

otvaraju. To je knji`ara samo za njihove knjige.

Unutra, na sred knji`are, vidljiv kroz izlog, sjedi

mali ~ovjek u {arenoj ode`di, s kapom i {tapom koji

ozna~avaju njegov vrhovni polo`aj.

Sjedi na staklenoj stolici kao glumac koji igra

leptira.

Sjedi i ~eka poziv svojih pot~injenih pa da u sjaju

i slavi izi|e s rije~ima mira i Bo`ije milosti na usnama.

To je isti onaj mali ~ovjek koji je slavodobitno

do{ao u moj grad kad je u njemu i posljednja d`amija

ritualno sru{ena.

Njegovi podanici stoje na kolodvoru, ispred knji-

`are, ispred stakla i nadmeno gledaju putnike.

Ovdje smo. Stigli smo. Tek }ete nas upoznati go-

vore njihovi pogledi. A nakupilo se i novca. Mnogi

400

su dali sve {to su imali za na{ izlog. A najvi{e oni od

kojih biste to najmanje o~ekivali. I `ivi i mrtvi.

I smiju se neobuzdano svojoj duhovitosti.

Mo`da su to prikriveni vojnici? Njihov mali zapo-

vjednik u odje}i Bo`ijeg ~ovjeka i dalje ~eka iza stakla,

naslonjen na sveti {tap. Mo`da ~eka da i ovdje poru{e

sve hramove i ku}e Bo`ije koje mu se ne dopadaju,

te da se pojavi, blistavo i pobjedonosno, kao u mom

rodnom gradu?

Putnici u `urbi prolaze, ne obra}aju}i pa`nju na

knji`aru. Nadmenost la`nih knji`ara se topi. Jedan od

njih, vi{eg ranga sude}i po opravi, u nedoumici od-

vra}a pogled iza stakla, gdje sjedi njegov mali sveti

~ovjek na staklenoj stolici. I ~eka.

Krupni ~ovjek u crnom, ispred knji`are, zadriglog,

rumenog lica gleda u mene kao da me poznaje. I

doista i on se meni ~ini poznat. Gleda me s nekom

nelagodom, u nedoumici, kao da ka`e Tako je to u

`ivotu. Na{e je da poku{amo.

Zakora~io sam u knji`aru.

Mali ~ovjek na staklenoj stolici se nije iznenadio.

Gleda me kao da o~ekuje moje pitanje.

Za{to ste sru{ili Ferhad-pa{inu d`amiju? Za{to Tef-

terdariju? Za{to ste sru{ili Sahat-kulu? Gleda me kao

da sam malouman. Ne znam ko je sru{io ka`e on ali

nismo mi. Mi smo ~estit, nebeski narod. Nepravde su

~injene nama. Uostalom, u ratu stradaju svi, zar ne?

Mo`da odgovorih ali valjda postoji razlika izme|u

progonjenih i onih koji ih progone?

I {ta bi ti izabrao? pitao me je ne trepnuv{i.

Ako bih morao birati rekoh krajnje bijesan na

sebe {to sam stupio u ovaj razgovor za kojeg sam

mogao ta~no predvidjeti kako }e se odvijati uvijek

bih bio me|u progonjenima, nikad onaj {to goni!

401

[to se onda buni{ i srdi{? re~e on smireno Na-

gra|en si onim {to si izabrao. I mi u svojoj patnji

vidimo pro~i{}enje.

Nazivate li patnjom to {to va{i popovi i vojnici

idu od ku}e do ku}e prognanih Bo{njaka, muslimana,

prskaju ih vodicom i kade, pretvaraju}i ih tako u va{e

ku}e? pitam.

To jesu na{e ku}e i ku}e na{e vjere odgovara on.

Sve su ku}e pravovjerne, ako ~ovjek vjeruje. Mo`-

da se vama ~ini da su sad va{e. Dovoljno je zna~i

ubiti ili otjerati ~ovjeka iz ku}e i sve {to je u njoj

postaje tvoje?

Mi imamo pravo na to zagrmi glas zadriglog u

staklenoj knji`ari. Imamo pravo ~ak i ubiti zbog ne-

pravdi koje su nam ~injene. Mi smo najnesretniji narod

na svijetu. I najtragi~niji, kao {to ka`e na{ poznati

pisac kojeg i ovdje izuzetno cijene.

Sve sam ove odgovore nebrojeno puta ~uo. Vidim

na licu malog ~ovjeka na staklenoj stolici kako se

{esnaest d`amija iz mog rodnog grada rasprskavaju

u pepeo i prah, vidim Sahat-kulu ~ije obru{avanje za

trenutak zaustavlja Vrijeme samo. Ho}e li Vrijeme

ikad uspjeti nadoknaditi taj svoj izgubljeni Trenutak?

A lice malog ~ovjeka na staklenoj stolici i dalje ot-

kucava kao sat zla. Stotine i stotine bosanskih d`amija

nestaju u njegovom sladostrasnom treptanju. A on,

uvjeren u ispravnost svoga poslanja, gleda spokojno

i nadmo}no u mene i ~eka moje slijede}e pitanje.

Mali ~ovje~e rekoh zar misli{ da }e{ na}i put ka

Bogu, ako mene ubije{? Ako me protjera{ iz moje

ku}e i moje zemlje? Zar je to tvoj put?

Nije to moj put. Kako bi i mogao biti. To je put

na{ih mu~enika.

402

O~igledno je opet govorio o osveti, o osveti pre-

svetoj, o posve}enju kroz osve}enje.

Za{to se vi svetite?

Za sve zlo~ine koji su nam ~injeni mi nudimo

opra{tanje.

A kome }ete se svetiti za zlo~ine koje ~inite vi,

koje ~inite sad i za zlo~ine koje ~inite sami sebi?!

Sve je u Bo`ijim rukama osmijehnu se on.

I zlo~in?

I on.

Izi{ao sam iz staklene knji`are.

A onda mi se u~inilo da se ne{to u hipu promijenilo.

Teatar sna je u tome nedosegnuti majstor, majstor

nad majstorima.

Staklena knji`ara je ponovno bila ispred mene, ali

sve je sad u njoj bilo druk~ije. Bila je prazna. Na

staklenoj stolici stajalo je ne{to crno, kao kutija za

instrument, neobi~an, nalik na crnu mumiju.

Iza mumije su kle~ali neki njeni poklonici, u crnom,

bradati i dugokosi, sa srebrenim znakom leptira zaka-

~enim na mjestu srca. U sredini leptira bila je srebrena

mrtva~ka glava.

To su sigurno oni koje je ~ovje~uljak iz mog crnog

sna nazvao mu~enicima, vojnicima dakle na putu pak-

lenskog preobra`enja Rije~i.

Odjednom sam znao {ta je na staklenoj stolici:

ogromna crna gusjenica koja hrani svoju `elju za

preobra`enjem.

Pomislio sam kako moram otr~ati u {umu i prona}i

zlatnog djetli}a.

403

I tad je sve nestalo. Teatar sna se zamra~io i u

moje o~i je bolno pokuljala blijeda svjetlost berlinskog

neba.

Na peronu me je ~ekao Entwerter.

– Poni{tite – kazao je slu`beno.

– [ta? – pitao sam neuobi~ajeno glasno.

– Poni{tite svoju tugu, svoj bijes. Mislite na to

ako `elite putovati mojom `eljeznicom.

Gurnuo sam mu u `drijelo smotane novine u ko-

jima je bila vijest o samoubojstvu jednog ~ovjeka na

jezeru Wann, blizu Kleistova groba.

Po~eo je `vakati i skoro se zadavio.

– Patnje starog Entwertera – viknuo sam i isko~io

iz sna.

Bio sam na kolodvoru Hackescher Markt.

– Znam {ta si no}as sanjao – re~e mi Nepoznati

Prolaznik dok sam sjedio naslonjen na okruglu mra-

mornu plo~u i gledao u plan Berlina.

– @eli{ li ne{to popiti? – pitao sam ga kao da

nisam ~uo.

– Ne}e{ u mre`i ulica i trgova prona}i odgovor.

Gledao sam ga sumnji~avo. Zar je mogu}e da on

doista zna {ta sam no}as sanjao?

– I oni su dolazili ovamo – nastavi on. – Spavali

su ovdje i sanjali. Poznajem sve njihove snove. Kao

i tvoje.

Osje}ao sam se pomalo bespomo}no.

– Nijedan se zlo~in ne mo`e opravdati – re~e on

kao da podu~ava osnovca. – U snu ne mo`e. Zbilja

404

je ne{to posve drugo. Ovaj svijet se izvje{tio u oprav-

danju svega {to mu koristi. San je jedino mjesto koje

~ovjek nije pot~inio mre`om svojih intriga, subordi-

nacija i potrebnih zlo~ina kako ponekad naziva sred-

stva svoje volje za mo}i.

– I ti doista zna{ sva~iji san?

– Naravno, i niko me ne mo`e sanjati, a da ja to

ne znam.

Pogled mu je bio podsmje{ljiv. Kao da je znao

{to sam ga `elio pitati.

– Nikad ne govorim o tome.

– Postoji neka vrsta zabrane?

– Ne, stvar je u tome {to ljudi mnoge stvari ne

razumiju. I ti tako|er. Za{to bih ti bilo {ta ispri~ao,

kad ionako ne bi shvatio. Nisi shvatio uostalom ni

svoj san, iako ti je u njemu sve re~eno.

– Misli{ na Berolinu? – poku{ao sam biti duhovit.

– Berolina je svijet za sebe. Zadovoljan sam {to

si je upoznao. Mnogi je ~ak ne uspiju ni vidjeti. Ali

nisam siguran da si po{ao pravim putem...

[to je vi{e govorio Nepoznati Prolaznik, ~inilo mi

se da manje razumijem.

405

Iznenada sam se na{ao u posve nepoznatom dijelu

grada.

Nepoznati Prolaznik bi vjerovatno primijetio da

to meni i nije tako te{ko. To mi se zapravo doga|a

svakog trenutka.

Ipak, bilo je ovo ne{to doista posebno.

Pomalo sablasno ~ak. Najednom, u dugom nizu

ku}a koje su se skrivale jedna iza druge kao na crte`u,

vidjeh ne{to poznato. Kora~ao sam polahko, neodlu-

~an, osje}aju}i da je tu negdje ono {to tra`im. Nisam

bio siguran {ta je to i zato sam svaki ~as zastajkivao,

okretao se, a drvored i sve ku}e u njemu suzdr`ano

su oslu{kivale moj dah, ~ekale {to }u odlu~iti, ho}u

li se sjetiti, ho}u li prona}i pravi put?

Po{ao sam unazad, potom pre{ao cestu i zakora~io

preko malog trga. Napokon, ~ak i uz tako usporen i

neodlu~an hod, dogodilo se ono neizbje`no.

Stajao sam ispred svoje ku}e, ku}e iz djetinjstva,

ku}e iz svog rodnog grada, ku}e u kojoj sam se rodio.

Svi su prozori na njoj bili zatvoreni.

Jedino je jorgovan u vrtu pru`ao svoje grane ka

ulici, skoro da su se slomile od dozivanja.

Ponovno zlatna jesen u mom berlinskom vrtu.

U ~itavom Berlinu.

I u Brandenburgu.

406

Kroz zlatnu jesen promi~e djetli}evo zlatno tijelo

i njegov neumoljivi kljun tu~e: "Skriven dan! Otkriven

dan! Skriven dan! Otkriven dan!"

Djetli} koji duboko u {umi obilazi stabla i tra`i

svoje drvo, nisam li to ja?

Na klupi. Ispred mene te~e Havel. Kao da tamna,

zelena {uma i{~ezava u predve~erju.

Pro{ao sam netom pokraj dje~ijeg igrali{ta s veli-

kim, ~udnim harlekinom na vratilu. [ejtan na kanafi

zvali smo nekada njegove male ro|ake koje smo ku-

povali po va{arima.

U samom uglu igrali{ta, povu~en, za one osam-

ljene ili zami{ljene, stoji drveni kip iz tri dijela. Na

gornjem je glava, u sredini trup, a dolje su noge. To

su zapravo tri ribara. Svaki s ribom u ruci i u razli~itom

trenutku ribarskoga posla. Zanimljivo, onaj koji je u

odje}i kapetana, s lulom u ustima i sa sme|om kapom

nalik na oreol posve podsje}a na Isusa kako ga pri-

kazuju brojne vjerske slikovnice i ilustracije. Isa pej-

gamber. Iz daljine sam doista i pomislio da je to on.

Sad stojim ispred tog totema na ~ijem je vrhu

njegova glava s nevje{to naslikanim pogledom pros-

vijetljenog i prosvjetljuju}eg.

Trbuh mu je od veselog lika izjelice iz morskih

kr~mi, a noge od siroma{nog ribara s pustog otoka.

Tako su djeca ostavila trodjelnu drvenu skulpturu

nakon igre.

Dje~ija dosjetka ili slu~ajnost na dvori{nom igra-

li{tu, koje je o~igledno sagradila crkva {to se uzdi`e

uz njegov rub.

407

– [ta sve tebi ne}e pasti na pamet – za~uh glas

iza svojih le|a. – Kao da si ti Nepoznati Prolaznik, a

ne ja.

Svi misle da su ribari du{a, pomislih.

Ali ne rekoh ni{ta.

Jedan previ{e opremljeni ribar prilazi tamnoj vodi

Havela. Pla{i sme|eplavog patka koji se potom iro-

ni~no sklanja da mu na~ini mjesta za lov.

Spu{ta se no} na Havel, na Spandau.

Kako se neznanje voli odjenuti u halju u~enosti.

U`itak koji pritom osje}a nadma{uje sve zemaljske

u`itke.

Spokoj pred razotkrivanjem osigurava mu mo}.

I na kraju neznanje doista povjeruje da je u~eno.

Mo`da je zato u jagmi za vla{}u toliko neznalica?

Jedu jedni druge, poput riba, a njihova u~ena

glupost se sve vi{e napinje, kao riblji mjehur.

Na kraju, kao i na po~etku, oni znaju sve.

Znaju sve {to treba u~initi.

I doista iskreno ljudski osje}aju svu veli~inu ne-

pravde kad se ve}a riblja usta razjape pred njima.

Iz jesenjeg li{}a koje plju{ti svuda oko mene, javlja

se jedan ju~era{nji prizor.

Zastao sam bio u parku, pokraj Havela, da zapalim

cigaretu.

– Anton! Anton! – dozivala je neka `ena. Vidio

sam je s le|a. Izgledala je uznemirena. I srdita.

Poku{avao sam se prisjetiti svakog Antona kojeg

sam u `ivotu upoznao. Mo`da sam se podsvjesno

nadao da ova `ena doziva nekog kog poznajem. Mo`da

nekog iz mog poharanog zavi~aja?

408

Ali ne. To je bilo tako davno. Ovaj Anton je

sigurno dje~ak. Mali dje~ak.

Nije bio dje~ak. Bio je pas. Ogroman pas boje

pijeska. Nikad ranije nisam ~uo za psa koji se zove

Anton.

Mo`da i u sje}anju te `ene to nije bilo ime samo

za psa?

Na jednom akvarelu pas boje pijeska tr~i kroz

{umu.

– Poznaje{ li Ferida iz na{e ulice, onog {to smo

ga zvali Crni? – pitam prijatelja iz djetinjstva s kojim

sam se, nakon ~etrdeset godina, ponovno vidio ovdje,

u Berlinu, gdje je nekoliko godina u izbjegli{tvu.

Fariz ^avka je s nama. On nas je i povezao.

– Ferida Gurbu – ka`e on – Gurbo mu je kasniji

nadimak. Poznavao sam ga kako ne.

– Je li on u Berlinu? – pitam i htjedoh re}i kako

sam ga neki dan vidio.

Preko njegovog lica pre|e sjena.

Duboko je uvukao dim cigarete i ispustio nekoliko

kolutova koji su se lijepili jedan uz drugi i ra{~injavali.

– On je poginuo me|u prvima. Jedan od onih koji

su bili u `ivom {titu. Odveden je negdje u ljeto 1992.

A vratio se u sanduku. Ne zna se odakle je do{ao

metak, a sumnjam da }e se ikada ta~no i saznati. S

koje je strane bilo opasnije to dobro znamo.

Zanijemio sam. Za trenutak sam pomislio da is-

pri~am svoju pri~u, ali sam se ugrizao za jezik.

Te{ke izgnani~ke pri~e su preplavile na{ razgovor

i Ferid Crni ili Gurbo se posve izgubio u njima.

409

U drvoredu opada tanko li{}e `alosne vrbe. Gle-

dam kako ti `alobni listi}i lete oko moje glave i stre-

lovito, u iznenadnim zaokretajima, slije}u na put.

Kroz glavu mi prolaze, ne mogu a da na njih ne

pomislim – vrbaski ~amci.

Oduvijek su predstavljali ~udo na rijeci djetinjstva.

I ne znam da je igdje na svijetu postojalo ne{to

sli~no. ^amac {to se vozi dajakom, tom dugom mot-

kom s metalnim vr{kom, ~amac {to prodire kroz pli}a-

ke i duboke vode, kroz bukove izme|u sedara kao

riba.

Svaki je imao razli~it kljun, razli~itim bojama i

znakovima ozna~en i svaki je imao svoje ime.

A prvi vrbaski ~amac je, po legendi, nastao ba{

od lista vrbe.

Majstor je gledao godinama kako list pada u Vrbas

i savr{eno plovi kroz njegove bukove, ne prevr}u}i

se, ~ist, skladan. Tako je na~inio ~amac nalik na list

i dao mu ime. To je bio ~amac od kojeg su potekli

svi kasniji, s malim izmjenama i dosjetkama, ali nikad

se ne udaljuju}i previ{e od svog prvotnog oblika.

Uostalom, druge ~amce Vrbas nije ni prihva}ao.

Prevrtao ih je i razbijao, izbacivao na svoje obale kao

neukusnu {alu.

Nisu im pomogli ni motori, ni iskustvo s dalekih

mo}nih voda.

Jedan kanu se dodu{e borio ~itavo ljeto, zahva-

ljuju}i svom jakom vlasniku-voza~u, ali idu}e godine

ga nije porinuo u vrbaske bukove.

Drvored ispred mene zasut je listovima `alosne

vrbe.

410

Lete i plove kao uspomene u bol koji nazivamo

nepostojanje.

Borim se u polusnu s ~uvarom snova. Ne doz-

voljava mi da vidim ono {to `elim, nego mi nudi svoje

slike i neka lica {to se munjevito preobra`avaju, lica

bolesna, opasna, opaka. Kad pomislim da }u zaustaviti

sliku i vratiti je do onog {to `udim vidjeti, on prekida

san crnom zavjesom, a potom me zasljepljuje novim

suludim nizom slika.

Ne mo`e{ sanjati ono {to ti `eli{.

San je iznad tebe. I izvan.

Kao {to ne mo`e{ izgra|ivati trg u trenutku dok

njime kora~a{.

Tmurna, tjeskobna nedjelja u Tegelu.

Crni oblaci.

A onda otkrivenje.

Staza kojom kora~am dovodi me do iznena|uju}eg

predjela koji kao da se ovdje preselio s juga.

Voda se zavla~i i poigrava oko ku}a razli~itih

boja, pomalo pomjerenih, {arenih, kao da ih je slikao

Van Gogh.

I odmah se javlja sunce. Ono isto sunce koje je

skriveno, pohranjeno u njegovim platnima.

Sivosme|e patke sa zelenim odsjajem na crnim

glavama brode pokraj mojih nogu.

Labud stoji na stepeni{tu koje je gotovo posve

poplavila voda i ure|uje se. Najednom ispru`i kljun

i dugi vrat uvis, uz {i{tanje, ~udno {i{tanje i zavrtanje,

s golemim naporom uspinju}eg se putnika, kao da se

`eli usvrdlati u svod.

411

Mali galebovi ne obra}aju nikakvu pa`nju na nje-

gove poku{aje.

Izranjam iz sna kao ratnik koji je uspio pre`ivjeti

smrtonosni okr{aj.

To je ve} nalik na neprestanu borbu sa an|elom.

Sa izgorjelim, {epavim an|elom {to se ne odri~e svoga

sjaja.

Razbu|uju}i se, ulovim u zakutku svijesti prizor

iz sna, otkrivaju}u sliku koja nepovratno hlapi i nestaje

u podzemnim hodnicima kao osvijetljeni kolodvor

pod zemljom ~iju sliku u trenu guta krti~asti tunel

metroa.

Te zaka{njele slike su vrata sna.

Na{e su glave izgleda prepune zaboravljenih snova

i u tome je mo`da po~etak svih nesporazuma. Zaista,

~ovjek ne `ivi samo danju. Ali svoj `ivot u snu nikad

nije uspio shvatiti.

Nije li to vrijeme preispitivanja, vrijeme prepo-

znavanja slika i doga|aja, opro{taj sa izgubljenim i

upoznavanje s nagovije{tenim mogu}nostima.

Kakav je bio moj izgubljeni san?

Za{to neke pamtimo, a druge ne? I jesu li to uop}e

na{i snovi?

Mo`da je to na~in na koji nas neko promatra.

Uklju~i se u na{ san i odgleda za tren oka sve {to

smo ~inili, {to smo mislili da ~inimo i {to smo doista

`eljeli u~initi. Ne smeta tom Promatra~u da i mi gle-

damo slike zajedno s njim, dok ih on ~ita u na{oj

glavi, jer mi jezik svojih snova i tako ne poznajemo.

I {to se vi{e trudimo da ga upoznamo, ~ini se da snovi

postaju sve dublji i tjeskobniji.

412

A jedino u njima mo`emo prepoznati, kad bismo

uspjeli zaroniti do dna, svoju nagradu ili svoju kaznu.

Ogromna ~avka spu{ta se na granu katalpe. Katal-

pine cigare se nji{u kao da ih pu{e mnoga nevidljiva

usta.

Bilo je to samo trenutak. ^avka je ne{to osmotrila

i odletjela pomalo tromo dalje, dostojanstvena u svom

krupnom crnobijelom tijelu {to spokojno brodi zra-

kom.

Katalpa se smiruje, a nevidljiva nespokojna usta

`udno ~ekaju novu pticu koja }e im dodati zamamnu

cigaru.

^udo da pedantni Entwerter nije na katalpu stavio

natpis: Pu{enje je {tetno za zdravlje.

– Sve vi{e tone{ u duboke misli, a svijet istinskih

mogu}nosti nisi ni dotaknuo – za~uh glas Nepoznatog

Prolaznika, kao s megafona, glas koji me je dotaknuo

po ramenu.

– Sje}a{ li se ti mog sna? – zapitah ga tobo`e

ironi~no i zagledah mu se ravno u o~i.

Nije se ni najmanje zbunio. Samo me je dugo,

dugo gledao. ^inilo se da me pomalo `ali. Mo`da mu

je moje pitanje ukazivalo na bespomo}nost, ~ak bez-

na|e.

A doista sam se osje}ao nemo}no.

Pobunih se u sebi protiv tog osje}aja i jedva zadr-

`ah divlju, raspomamljenu jarost koja se po~e razbu-

javati u svim dijelovima tijela.

– Sanja{ li i ti? – upitah ga suzdr`avaju}i se.

On me gledao nekako `alosno i s nerazumijeva-

njem.

413

– Sanja{ li? – povikah bijesno. – I sje}a{ li se

svojih snova?!

Gotovo da sam ga po~eo udarati i rukama i nogama.

Odsko~io je i za trenutak sam ga izgubio iz vida.

Ne{to kasnije, kad sam se po~eo smirivati, vidjeh ga

u prozorskom oknu, povijenog i jednako tu`nog kao

malo~as.

Gledali smo se kao dva odraza u zatamnjenim

staklima, a onda on progovori nekako umorno ali

razgovijetno:

– To bi bilo isto kao da ja pitam tebe `ivi{ li i

sje}a{ li se svog `ivota.

U berlinskim no}ima ne vide se zvijezde. O~i nam

otvaraju i u njih ulaze svjetla reklama i visokih gra|e-

vina, limunasta, crvena i zelena svjetla razli~itih let-

jelica, ali zvijezde slabo.

Svjetlosni strop iznad grada zadr`ava ih poput

ki{obrana i njihov sjaj slobodno pada na zemlju tek

na rubovima metropolisa, u plodnu i zagonetnu mrk-

linu.

Kad uzlije}e avion s obli`njeg aerodroma li~i na

d`inovsku pticu kojoj je utroba osvijetljena. Prolije}e

ona iznad na{ih glava i govori: Pogledajte {ta sam

ve~erala. Bit }e mi dovoljno dok ne sletim u jedno od

svojih gnijezda. Nadam se da }u i tamo ne{to pozobati.

Putnici ~itaju, jedu, sniju o ne~emu i ne slute {ta

se mota ptici po glavi. Uostalom i za{to bi? Kad bi

se misli u svodu jedne s drugima sudarale, sav bi

svijet izgorio.

Nije va`no ono {to se moglo dogoditi. ^eli~na

ptica }e sletjeti, putnici izi}i zadovoljni, kucnuv{i pr-

stom mo`da po njenom tijelu, nesvjesni da je jedan

414

dio njih ipak ostao kao hrana toj nepomi~noj, naizgled

mrtvoj ptici.

Prolazio sam pokraj Pergamona, a onda mi se

u~inilo kao da me neko zove.

Amenemhet II.

Gleda u mene svojim uzvi{enim podsmje{ljivim

pogledom i o~ekuje o~igledno neki odgovor od mene.

Nemam ti {to re}i govorim u sebi nesvjestan da

me on ~uje.

Pogledaj me, opet sam ~ist i blistav kazuje on

pomalo nadmeno. Ti {to su mislili da su me zaklali

nisu ni svjesni da je njihov napad bio kao dodir provid-

nog krila insekta.

Bio sam ti kod Nofretete odgovaram najednom

posve drsko, ~ude}i se sam sebi. Namigivala mi je iz

onih stakala u Egipatskom muzeju dok se nije posve

smorila.

Faraon me gledao u ~udu, a onda se po~eo smijati.

Cijelim putem me pratio njegov smijeh. ^uo sam ga

~ak i u no}i. U snu.

Kad negdje vidim `enu koja makar i malo li~i na

Nofretete do|e mi u svijest njegov smijeh. I ~ini mi

se da ga po~injem razumijevati.

Krademo svaki dan trenutke od vje~nosti, trenutke

koji su vje~ni i koji nas ~ine vje~nima.

Niko to ne zna tako dobro kao roditelji koji imaju

malu djecu.

Mjesec dana ve} Nepoznati Prolaznik kao ponor-

nica protje~e kroz Berlin.

415

Sav je mokar. I sad sjedi gol dok se njegova odje}a

su{i.

Li~i na dobrovoljno spa{enog samoubojicu.

Na prvi pogled posve besmislena situacija, posve

besmislena mogu}nost bilo kakvog razgovora.

– I na drugi pogled! – vi~e Nepoznati Prolaznik

oslonjen o dovratak.

[utim.

– Niti sam se topio, niti je kap ki{e pala na mene.

A imam i ki{obran, kao {to vidi{?

– Aha, uvrijedio si se – ka`em ja zadovoljno. –

To je bio samo moj na~in da te pozovem. Pomislio

sam ve} da ima{ puno drugih, neodlo`nih poslova.

Mo`da ide{ u {etnju po ovom pljusku? Izvoli samo.

– Ti ne bi sa mnom?

– Ja? – zbunih se.

– Zar nisi danas namjeravao obi}i jo{ jedan ber-

linski zamak?

– Mo`da jesam, ali to se tebe ne ti~e.

– Ja sam tako re}i odrastao u Charlottenburgu i

Charlottenburg od svih berlinskih gradova najvi{e vo-

lim.

– Gle, gle – rekoh pomalo ljubomorno i srdito

{to je pogodio moje misli – zar misli{ da sam htio i}i

u Charlottenburg?

– Po{ao si u Grunewald, s podsvjesnom namje-

rom da si|e{ u Charlottenburgu, a i ja upravo tamo

idem. Za{to ne bismo zajedno?

– U Grunewald ili Charlottenburg?

Nepoznati Prolaznik me pogleda sa smije{kom.

– Zar se ne sprema{ ve} danima da ode{ u posjetu

Salvadoru Daliju?

Sjeli smo zajedno u podzemnu `eljeznicu. ^inilo

se da je Nepoznati Prolaznik vidljiv za sve ljude koje

416

smo sretali i s kojima smo se vozili. S nekima se ~ak

i pozdravio. Jednoj starijoj gospo|i ustupio je svoje

mjesto.

A ja sam ~itavim putem razmi{ljao je li doista

mogu}e da mi je ~itao misli ili je svojom sugestivnom

drsko{}u postizao ono {to je `elio.

Odlu~io sam da ga zbunim.

Isko~io sam.

Gradili{te Potsdamskog trga nije ni primijetilo jo{

jednog posjetitelja.

Na Potsdamskom trgu u zraku stoje Hitlerovi br-

~i}i.

^udim se kako ih niko ne primje}uje.

Onda najednom do|e onaj za kojeg sam mislio da

sam mu umakao i stane iza njih, kao u karnevalskoj

predstavi. Brkovi mu savr{eno pristaju i najednom

mijenjaju njegov izgled.

Kad podigne desnu ruku uvis, osje}am kako me

doti~e strah.

Najednom Nepoznati Prolaznik puhne i nasmije

se. Brkovi odlelujaju kao pero crne ptice i na prostra-

nom trgu vi{e ih nije mogu}e primijetiti.

Prolazi jedna gospo|a s golemim engleskim ov~a-

rom.

No{ena vjetrom na njen svjetlosivi kaput pada

crna pahuljica. Ona gadljivo rukom stresa pahuljicu

koja se upetljava u krzno engleskog ov~ara. Pas zare`i,

stresa glavom kao da je pobjesnio.

417

Napokon, s olak{anjem, ispusti neki dug, ~udan

zvuk i zalaje. Potom potr~i za svojom gospodaricom.

^ini se da je garava pahuljica ostala negdje u li{}u

iza njega.

Nepoznati Prolaznik i ja se gledamo. Mi znamo

da to nije pahuljica.

Nailaze smetljari koji kupe li{}e. Jedan mi se, ~ak

i iz ove daljine, ~ini nekako poznat. Najednom se

pani~no zaka{lje i brkovi mu otpadnu.

I on sam u ~udu gleda kako mali brkovi odlaze

drvoredom no{eni vjetrom.

Kora~am prema kraju drvoreda osje}aju}i u sebi

pritajenu jezu.

Pokrenu se ne{to u li{}u, prometnu, bljesnu, ne{to

zlatno i zeleno, a onda izroni zlatni djetli} s crvenom

pjegom na crnoj glavi. Obru{i se na ne{to crno {to

leti, kao dvije crne gusjenice u poljupcu, jednim udar-

cem ih prikova uz stablo puno rupa i kljucnu. Gus-

jenice se razdvoji{e, jedna je pala na zemlju, uvijala

se, poku{avala opet uzletjeti, ~ak joj je za trenutak i

uspjelo, ali djetli} ju je ulovio u zraku i progutao.

Potom je uzletio i nestao.

Ne{to kasnije ~uo sam ga, kako skriven u kro{nji

udaljenog stabla, nastavlja potragu za zalogajima koje

mu je ozna~ila sudbina.

Nije li progutao i drugu, pitam se? Ili se duboko

sakrila u rupi na starom stablu?

Nespokojan sam.

Ipak, dok kora~am postajem vedriji. I svjesniji

ljekovitih udaraca djetli}eva kljuna.

418

Mo`da je on moj an|eo? Ili bar dobri d`in koji

me ne ispu{ta iz vida?

Iza zavijutka izbijam u {iroku ulicu na ~ijem se

kraju vidi dvorac. Charlottenburg.

– Stigli smo – ~ujem glas iza svojih le|a.

Miloska Venera poput ormara od tu~a kora~a od

dvorca ka ulici Kurfürstendamm.

Njene otvorene ladice su ponu|ene kao da su pune

zabranjenog vo}a.

Mimoilazim se s njom i ulazim u dvorac.

Tu me do~ekuje `ena s ru`inom glavom.

I jednorog koji probija srce u kapiji, s kapljom na

vrhu roga.

Konj Sveca dr`i prednjim nogama zarobljena krila

Zmaja.

Ponovno Afrodita s ladicama, ovaj put u ne{to

intimnijem pokretu, kao da ple{e.

Afrodita je u stvari `irafa, govori jedna Dalijeva

skulptura.

^itav `ivotni i ljubavni bestijarij je tu. Salvadorov

bestijarij.

Metalna knjiga raspukla se na tri dijela, preko tri

Mojsijeva roga. To je replika Michelangelova kipa,

samo {to mu je Salvador dodao i svoj rog.

Na hrptu crvene knjige pi{e S. Freud i S. Dali.

Prolazim ispred grafika, crte`a, mapa.

Minijaturni crte` New Yorka kre}e se za mnom.

To su ljudi od opeka, ljudi-zgrade koji razgovaraju

419

jedni s drugima. To je New York ~iji duh nismo

shvatili iako on vlada na{im sudbinama.

Prst od tu~a, s noktom i dva zami{ljena an|ela

ispred nokta, jedan nalik na krilatog insekta, drugi na

mimikrijsku drvenu bubu.

Nad njima bdije mesingana `ena u plamenu.

Njene ladice skrivaju na{u izgubljenu vatru.

Salvador se slu`i slikarstvom kao tekstom.

BERLIN CHARLOTTENBURG.

BERLIN SALVADOR.

420

U praskozorje, na stanici podzemne `eljeznice,

Entwerter propu{ta sablasti.

Jedna gura svoju sablasnu ruku u neumoljiva En-

twerterova usta i ka`e: Spaljivala sam knjige.

Entwerter o{tro zagrize, zubalo mu {kljocne metal-

nim zvukom i na bijeloj ruci sablasti, tankoj kao otr-

gnuta stranica iz neke knjige, ostaje utisnut broj dana,

sata i minute.

Sablast i{~ezava.

Potom prilazi slijede}a.

I jo{ jedna.

Dan, sat i minuta uredno su otisnuti na svakom

ko ulazi iz podzemlja u grad.

Ostala je jo{ samo jedna prilika na peronu, prilika

{to se radoznalo osvr}e na sve strane. Pona{a se kao

da je prvi put na ovom mjestu. Nadima se od snage

i zanosa. Napokon je do{lo njeno vrijeme. Tako ushi-

}ena, posve neoprezno gurne glavu u otvoreno Entwer-

terovo `drijelo.

I Entwerter se za trenutak zbunio.

Dugo `va~e, kao da se prejeo i uvla~i u svoja usta

~itavu osobu u sablasnoj pelerini, otkucavaju}i sa sva-

kim zalogajom datum i smjer. Metalni udarci dana,

sata, minuta padaju jedni preko drugih, zgu{njavaju

se i zagu{uju Entwerterova usta. On `va~e sve sporije

i sporije dok napokon ne povrati.

421

Sablast sva od slova i brojeva klizi dolje na plo~ice,

gdje je pritiskuju noge prolaznika i vuku do pokretnih

stepenica, odakle se iznurena i raskomadana uspinje.

Sva u komadi}ima drhturi na trgu i poku{ava da

se sastavi.

^ini mi se da sam se najednom izgubio u mre`i

berlinskih staza i hodnika. Nije ~udo {to ne sre}em

vi{e Nepoznatog Prolaznika, {to tako dugo nisam vidio

Berolinu Brandenburg. Samo je Entwerterova sjena

ponekad pokraj mene.

Ponekad Berolina mo`da doluta u no}i, u onim

trenucima kad je ~ovjek doista sam, ostavi mi neki

znak ili poruku, a onda i{~ezne.

Ne prepoznajem je na na~in na koji bih to `elio

u mornim slikama sna, ne vi|am je u svakodnevnoj

jurnjavi kroz gomilu.

Nisam sanjao. Nisam.

Moj se duh kupao u blagosti nadolaze}eg jutra i

s rado{}u je budio svaki dio tijela, iako je svitanje jo{

bilo daleko.

Nisam sanjao. Kakvo olak{anje.

Negdje se ~uo tramvaj. Prolazili su i nevidljivi

automobili s ljudima koji odlaze na posao. Po {kripi

guma ~inilo se da su u nedoumici `ele li to uistinu.

I{ao sam sredi{njim dijelom Berlina, na razme|i

no}i i dana, otvorenih o~iju i sretao sve sama snovi-

|enja, sve sama privi|enja.

422

– Halo! Halo! – za~uo sam poznat glas s onim

neponovljivim naglaskom na O da sam u svijesti posve

jasno vidio njene usne kako ga moduliraju i izgovaraju.

– Kako si me prona{la, Berolina? – uzviknuo sam

i okrenuo se. Preda mnom je stajala posve nepoznata

`ena i gledala me u ~udu.

Njen pozdrav o~ito nije bio upu}en meni.

Stajali smo tako, oboje zbunjeni, jer osim nas

nikog nije bilo u blizini.

Njema~ki ov~ar tr~ao je kroz {umu njema~kih

hrastova.

Hrastored u Grunewaldu.

Nezamislivo duga~ak i dubok sag od li{}a. Slika

za pam}enje.

Olujni vjetar najednom ponese li{}e prema meni,

li{}e koje o`ivljava i s naslu}enim {umovima razjarene

gomile krene da me opkoljava, preplavi, utopi. Tek

trenutak kasnije vjetar se predomisli i li{}e se uz {kri-

putavo praskanje vra}a u svoje suhe, napukle, smrv-

ljene oblike.

Jedno zalutalo vje{ti~je kolo od hrastova li{}a igra

pokraj puta, poskakuje uvis, {kripi, {umi, huji, vri{ti

od opasne radosti kao da najavljuje ozbiljnost igre.

Hrastored u Grunewaldu.

Mo`da otkrivenje ne~eg o ~emu dosad nisam ni

slutio.

Prolazi sredovje~na dobrodr`e}a `ena u krznu koje

povremeno dobija plamenori|e nijanse. Lice joj je

spokojno dok miluje na grudima minijaturnog peki-

423

nezera, posve malog doista, kao da je netom progledao.

Njegovo lice je tajanstveno i opasno kao lice D`ingis-

kanova ~arobnjaka dok se sprema da izvede svoj naj-

ve}i pothvat.

Ni u snu se nisam mogao osloboditi njene prisut-

nosti. Ustao sam i izvadio fotografiju koja je kao bol,

kao magi~ni zapis stajala u unutra{njem d`epu moje

jakne. ^itavo vrijeme dok sam hodao gradom, u sva-

kom koraku, osje}ao sam njenu tjeskobnu prisutnost,

a nisam toga bio svjestan. I sad, dok sam je gledao

na ravnodu{noj plo~i stola nije bilo nimalo bolje. Pos-

tojao je samo jedan na~in da se toga oslobodim. Po~eo

sam rezuckati fotografiju na komadi}e. Prvo svijetle,

neva`ne dijelove livade i neba koji nisu dodirivali lik.

Kad sam zasjekao makazama u njenu veliku suknju,

sav sam uzdrhtao. Ostavio sam fotografiju na stolu i

oti{ao u kupatilo. Hladna voda mi je smirila tijelo i

okupala misli. Pomislio sam kako sam opet onaj stari.

O{te}ena fotografija na stolu, me|utim, dozivala me

je poput nepoznatog magneta. Uzeo sam makaze i

nastavio posao. Odstranio sam suknju, potom bluzu.

Na kraju i {e{ir. Nestalo je sve {to je dotad uokvirivalo

njeno lice. Zbogom, uspomeno! Nau~io sam u ovim

olovnim godinama da se nipo{to ne treba vezivati ni

uz kakve uspomene. To ~ovjeka ~ini usporenijim i

privla~nijom metom. Pa`ljivo sam gledao u preostali

komadi} fotografije. [ta je na ovoj slici bilo najva`-

nije? Onaj zagrljaj i poljubac nalik na san? Ili njene

o~i? Odsjekao sam oprezno ispod nosa, a odmah zatim

prerezao ~elo. Potom je oti{ao i nos i ostala su samo

dva oka u kojima je bila ona sva. Nepoznata `ena iz

zamka. Dva oka. Pitao sam se koje je od njih va`nije.

424

Pa`ljivo sam prosjekao izme|u ta dva oka, koja su u

mojoj svijesti blistala poput dijamantnih uspomena.

Odvojio sam ih polahko, svjestan da ~inim ne{to ne-

dopu{teno, gotovo zlo~insko. U svakom oku svijetlila

je njena prisutnost, ironija i nedodirljivost.

Palcem i ka`iprstom zgu`vao sam jedno oko i

gurnuo ga ustranu.

Ona je jo{ uvijek bila tu. Gledala me sa si}u{nog

komadi}a papira. I u tom pogledu jednog oka odsli-

kavala se ona sva. Kupala se u suzi tog tajanstvenog

oka od papira koje je vla`ilo moj pogled.

Ni{ta se vi{e nije moglo u~initi.

Ne znam samo za{to sam postajao sve svjesniji

da me to gleda Berolina Brandenburg?

Zid.

Na prvi pogled posve zarasla rana.

Zid.

Mjesto susreta grada sa samim sobom.

I rana u kojoj nikad ne}e prestati pulsirati uspo-

mene, kao u fantomskoj ruci. Ili zubu.

Zid.

Zub kojim je grad zagrizao i pojeo sam sebe.

Svaka je osamljenost svijet za sebe.

Ipak, u svakoj osamljenosti postoji klju~ koji otva-

ra vrata bilo koje druge osamljenosti.

Osamljenosti su poput pahuljica, dodiruju se u

zraku, lepr{aju, sjedinjuju, a onda grade ~ovjeka od

snijega, san i kaljugu.

Prolazim pokraj vergla{a na Pariskom trgu. Sjena

Brandenbur{ke kapije plazi prema nama kao plima.

425

Na kraju }e nas i odvu}i u svoje sjene, ukoliko ne

budemo dovoljno oprezni.

^ini se da vergla{ nije svjestan te opasnosti.

Niti mali majmun koji je ~as na verglu, ~as na

njegovom ramenu i vje{to ispru`a kapu u koju se

ubacuje novac.

Tu`no i tjeskobno izgleda skulptura Njema~ke iz

Brechtove pjesme, tu ispred Liebknechtova mosta.

Logora{ica izlivena u kalupu vlastitog kaputa.

Na mostu svira crni klarinetist. Prolaznike op~i-

njava njegova op~injenost vlastitom svirkom.

Rije~ zatravljenost posve zatravljuje crni stari most.

Usred sam tr`nice starina i buha na Hackescher

Marktu.

Ispred mene se vrti ringi{pil s davno na~injenim

igra~kama. Stare igra~ke se voze pred na{im o~ima i

pri~aju neku pri~u o sebi, o svojim majstorima i o

djeci s kojom su se igrala. To je pri~a koju naslu}ujem,

ali je nikad ne}u pro~itati. To zapravo i ne `elim.

Mo`da zato {to ovdje nema tvoje igra~ke?!

Ogledam se oko sebe, ali ne vidim nikoga. Jedino

se debelju{kasti medvjedi} na ringi{pilu smije. ^ini

mi se da je ranije imao drugi izraz na licu. To je o~ito

berlinski za{titni znak, berlinska maskota, ali kad je

bio sasvim mali, kad je bio vesela mala medvje|a

beba. Mo`da je on {apnuo misao koja me prostrijelila

svojom jasno}om i istinito{}u?

Medvjedi} mlatara od dragosti svojim crnim {apa-

ma kao da je svjestan grba grada u kojem }e se nastaniti

kad odraste.

426

Prolazim pokraj trgovina rijetkih i vrijednih stvari,

stvari koje su nad`ivjele svoje vlasnike ili su oni izgu-

bili interes za njih. Svejedno. Svaka od tih stvari ima

svoju pri~u. Dobra pri~a prodaje tu|e uspomene. Niko

to ne zna bolje od antikvara.

Naslanjam se, smoren, le|ima o zid i palim ciga-

retu. Vidim ispred sebe djecu kako se igraju i dvoje

naizgled beskrajno zaljubljenih koji prilaze izlogu po-

kraj kojeg stojim i sa u`ivanjem gledaju ne{to u njemu.

Namjerno ne}u da se osvrnem dok su oni tu.

Me|utim, oni ne odlaze. [apu}u, govore mazne

rije~i, ljube se i neprestano gledaju ne{to u izlogu.

Spominju ljetovali{ta u kojima su bili, balove i {etnje.

To je ve} postalo nalik na svrab, ali ja i dalje dosto-

janstveno stojim i odbijam dimove.

U jednom trenutku `ena baci pogled na mene, a

onda prsnu u smijeh. To je ve} bilo posve suludo.

Osjetio sam nelagodu i zaka{ljao se. Ispod oka sam

vidio da me i mu{karac gleda. A onda su se prestali

smijati i udaljili nekako s razumijevanjem, kao da me

nisu htjeli vi{e uznemiravati.

Ni{ta mi nije bilo jasno, ali osje}ao sam stid i

bijes.

Napokon sam zgazio cigaretu i okrenuo se izlogu.

Na prvi pogled nisam vidio ni{ta osim starih fo-

tografija koje su se tu o~igledno prodavale.

A onda sam ih prepoznao.

Bili su uhva}eni na snimku za vje~nost negdje

pokraj mora, mo`da u Gr~koj, ona u krinolini sa sun-

cobranom, on u primjerenom odijelu. Bili su to doista

oni, samo s patinom ~itavog stolje}a na svojim licima,

ali i sa nekim bezazlenim smije{kom djece koja kradu

vo}e iz zabranjenih vrtova. Za{to su se meni smijali?

427

Izlog je bio pun fotografija. Zar je mogu}e da je

i neka moja bila me|u njima? Ne, to nije mogu}e. Ta

se misao kao odbrana od straha oblikovala u mojoj

glavi kad ugledah ~ovjeka koji se spoti~e u odaji

dvorca i shvatih da sam to ja. Na zidu ispred tog

~ovjeka-mene visila je fotografija koju sam uni{tio,

koju sam s paklenskom precizno{}u rezao u svojoj

sobi. Berolina. Berolina Brandenburg.

Neka sjena je prekrila izlog i vidio sam u za-

tamnjenom staklu njen odraz.

– Izrezao si me. Ubio. Ali ja sam jo{ uvijek tu.

Naglo sam se okrenuo, mislio sam da se naglo

okre}em, ali nikog nije bilo ispred mene. Tek uobi-

~ajena gu`va va{arske gomile.

Tren potom vidjeh je kako tr~i prema kolodvoru

i pojurih za njom. Bila je u onoj svojoj haljini iz

fotografske radnje za postarivanje. I sa istim {e{irom

koji je poskakivao iznad gomile kao boca sa pismom

u moru.

– Berolina! – povikao sam izvan sebe.

Nekoliko ljudi se okrenulo, jedna djevoj~ica me

~udno pogledala i to je bilo sve {to je moj krik u~inio.

Potr~ao sam prema kolodvoru. Mo`da jo{ nije

usko~ila u vagon i odvezla se negdje gdje je ne}u vi{e

prona}i.

Kolodvor je bio prazan.

Osamljenost je jedan od oblika `udnje.

U{ao sam bio u kr~mu i sjeo u jedan zatamnjeni

}o{ak. ^inilo se da osim mene nije vi{e bilo nikog.

Uga{ene svije}e stajale su na stolovima.

– Halo!

428

Bila je to kr~marica.

Primila je moju narud`bu gledaju}i me s radozna-

lo{}u i zadovoljstvom. Potom je odlelujala nekim ples-

nim korakom {to je djelovalo poprili~no skaredno s

obzirom na njenu medvjedastu gra|u.

Vratila se gotovo na isti na~in. Samo {to sam je

sad gledao sprijeda. Stavila je pi}e na moj stol i cere-

monijalno zapalila svije}u.

Potom je opet odlebdjela.

Na vratima se pojavio jo{ jedan gost, a uskoro

potom i dvoje mladih. Lebdjela je izme|u stolova na

isti na~in, zapalila svije}e i odmah stupala u razgovor

s gostima. Prvi gost je uskoro oti{ao. Ona je pri{la

njegovom stolu, pokupila servis i puhnula u svije}u.

U poluokretu je ulovila moj pogled i namignula mi.

Pozvao sam je rukom i ponovio svoju narud`bu.

Gosti su dolazili i odlazili, a ona je letjela od stola

do stola i palila svije}e. Osim one prve, nijednu vi{e

nije ugasila.

Mra~ilo se. Ostao sam sâm u kr~mi punoj stolova

na kojima su gorjele svije}e. Najednom je po~ela ple-

sati izme|u njih. U jednom od svojih okreta posve mi

se pribli`ila i zgrabila me za ruku.

I povedoh je u selo.

Govorila je da ima stan tu u blizini, sasvim u

blizini muzejskog sela, govorila je ali se nije opirala

mojoj `elji.

Povedoh je u srednji vijek

U ku}u pokrivenu slamom, na le`aj od gustog

tkanja trave.

429

– Ovdje se skupljaju vje{tice iz Dahlema – {apnu

ona senzualno, ali i sa tra~kom istinskog straha u

glasu.

Vje{tice iz Dahlema, pomislih. Za{to i to ne bilo

mogu}e. Dahlem je pun biv{ih doga|aja, biv{ih ljudi

i drugih zbilja {to se dodiruju s na{om.

A onda smo zaglibili u glinu u kojoj jo{ `ivi sje-

}anje da je u njoj poprimio svoje prvo obli~je ~ovjek.

I prepoznavali sva druga obli~ja koja je stvarala~ka

ruka otkrivala i odbacivala.

Bili smo glina u kojoj je tamnila i ozarivala se

na{a svijest.

Ili sam to samo ja mislio.

Ona je bila sasvim jednostavna. I beskrajno gladna

u svojoj `udnji. Gladnija i `ednija nego {to sam to

ikad mogao zamisliti.

Nisam vidio njeno lice. Nisam ni{ta vidio. U sve-

op}em mraku bio sam slijep i gluh.

Tad se za~ulo ne{to ispred kolibe u kojoj smo bili.

I nekakva svjetlost je dopirala do na{ih o~iju.

– Vje{ti~je kolo – pro{aptala je sa strahom. Ili

u`itkom. Nisam bio siguran. Obgrlila me i dr`ala ~vr-

sto. Poku{ao sam se otrgnuti, ali njen je stisak bivao

sve ja~i. Gurnuo sam je i izi{ao napolje.

A tamo su doista plesale neke djevojke. U narod-

nim no{njama. Njihovo je kolo pucketalo kao suha

`udnja. Ne znam za{to, ali ne{to u njemu podsje}alo

je na prijete}i koloplet hrastovog li{}a u drvoredu.

Na vratima kolibe stajala je ona koju sam tu doveo

ili koja me je dovela. Suze i slavljeni~ki smije{ak

430

mije{ali su se na njenom licu. I ba{ kad sam pomislio

da je to jo{ jedna od Berolininih igara, koje su me

uvla~ile sve dublje u njen svijet, kad sam pomislio da

je to doista ona u jednom od svojih lica za igru, a

potajno sam se ~itavo vrijeme nadao da je tako, `ena

pred kolibom preobrazila se u Salomu sa slike Lovisa

Corintha. O~i su joj bile sklopljene, mrtve kao i moja

glava koju je dr`ala u rukama. Napokon je dosegla

{to je `eljela. Njene otkrivene dojke drhturile su izme-

|u `ivog i mrtvog svijeta.

Kolo je i dalje igralo iza mojih le|a. Okrenuo sam

se prema plesa~icama koje su sad bile sasvim vidljive.

Lice jedne od njih dotaknulo me poput udarca

bi~em.

Shvatio sam da sam beznadno zaljubljen u tu vje-

{ticu iz Dahlema.

A onda je kolo i{~ezlo u mraku.

@udnja je poput mirisa.

Doteturao sam no}nim autobusom kroz berlinske

labirinte ravno u ku}u iza katalpe, u krevet.

A u krevetu me je ~ekao san.

I to je bio vrhunac tvoje `elje smijala se Berolina

u mom snu, nedodirljiva a putena. A od nje se u snu

osje}ao zamaman miris srednjovjekovnih trava.

Obi~an sam ~ovjek, mu{karac... rekoh, a moje

rije~i su se mrvile u snu i nestajale kao sol u vodi.

Lebdjela je ispred mene, kora~ala i izgledala po-

malo ljubomorno.

Osjetio sam mali bolni trijumf.

431

Carice metamorfoza, mo`da si to ipak bila ti! uz-

viknuh s bijednom nadom, kao ~ovjek svjestan da je

u dugom trenutku pomame izgubio ne{to beskrajno

vrijedno.

Njeno se lice zatamni od naglog rumenila, a potom

posve poblijedi. Izgledala je kao da }e zaplakati.

Dok su se sve slike oko mene ra{~injavale u bes-

kraju, osje}ao sam samo da sam u ne~emu beznadno

i trajno pogrije{io i da kajanje u koje tonem ne}e u

tome promijeniti ni{ta.

Ti si bila vje{tica iz Dahlema poku{ao sam po-

praviti stvar.

Ona s kojom si se valjao jeste vje{tica, ali ne iz

Dahlema, nego iz Spandaua, iz podruma Citadele i

obilje`ena je znakom medvjeda. Svakog mu{karca

uspore|uje s Albrechtom Medvjedom. Njeno je iskon-

sko ime Ursula i od nje ti je ostala uspomena koju si

zaslu`io: kad god osjeti{ vonj {tale, divljine ili zvijeri

iza re{etaka probudit }e{ se u sebi kao medvjed i

osjetiti `elju, ali }e{ biti slijep, gluh i neosjetljiv za

sve osim za nju ili za one koje podsje}aju na nju.

Gubio se Berolinin glas, njen miris je i{~ezavao,

sve tanji i tananiji, nisam ga mogao zadr`ati – nestao

je poput dugog konca u kljunu ptice.

@udnja ima svoj miris.

Negdje u svojoj berlinskoj jazbini medvjedica je

osjetila miris tu|e `udnje. I taj je miris probudio njenu

`udnju.

– Nikad vi{e s tobom o ovome ne}u pri~ati –

govorim u ogledalo.

432

– Ovdje se nedavno ubio jedan na{ izgnanik –

govorim dok u prozorima promi~u prizori Wannseea.

– Znam – ka`e Fariz. – To je moj ro|ak.

– Tvoj ro|ak? – govorim bez ~u|enja. Odavno

znam da smo svi mi ro|aci. Svi su izgnanici zapravo

ro|aci.

– Da. Izgleda da je ve} bio dobro oti{ao. Nismo

to primje}ivali. Svi smo mi u stvari pomalo oti{li. –

Fariz ^avka je neprestano pokazivao prstima kako

ne{to odlazi iz glave.

– Da, oti{ao je – slo`ih se.

Fariz ^avka za{uti.

– @ivio je u Stocu – re~e iznenada u jednom

interludiju `eljezni~kih to~kova, kao da }e time ~inu

svoga ro|aka dodati odre|eniju boju.

Razmi{ljao sam o toj re~enici, ali nisam rekao

ni{ta.

– On je bio zga|en.

– Zga|en?

– Zbog svega, a najvi{e zbog svoje bespomo}-

nosti.

[utjeli smo sve do Potsdama.

Toliko se slikamo (fotoaparatima, videokamera-

ma, pismima i audiokasetama) da nam se `ivot pre-

tvorio u filmovani san.

433

Izgnani~ki poriv za bilje`enjem slika iz vlastitog

`ivota nadilazi sve drugo.

@ivjeli smo! ka`u te slike. @ivimo usprkos svemu!

govore one. @ivjet }emo! uvjeravaju svakog od onih

koji se u njima kre}u, me|u `ivima i me|u mrtvima:

@ivjet }emo!

Najstra{niji futur koji je ikad napisan.

Poku{avam pro~itati na Farizovom licu misli li i

on o `ivotu na kasetama.

Njegove su o~i me|utim zagledane unutra, u neki

krajolik koji nikad nije snimio nijedan fotografski

aparat.

Mrtvi se preseljavaju u nas.

Sans souci. Ohne Sorge. Bez brige. Tako se zove

dvorac u Potsdamu.

Obilazim ga s Farizom ^avkom.

– Jesam li ti ve} rekao da ima{ ~udno ime, gotovo

anagramsko? – rekao sam mu ispred Voltaireove sobe.

On se samo nasmijao.

– Otkrij sam. Nije moje da obja{njavam svoje

ime.

Ponovo pri~amo o tome dok kora~amo kroz pros-

trani park izme|u Starog i Novog dvorca.

U parku je ku}a u kineskom stilu.

Unaokolo, po doksatu, sviraju pozla}eni muzi~ari.

Na razli~itim instrumentima. Na paviljonu sjedi po-

zla}eni starac ispod pozla}enog suncobrana i u lijevoj

ruci dr`i ne{to nalik na astrolo{ki znak zlatnog bika.

434

Ko li su zlatne Kineskinje i Kinezi koji oko ku}e

sviraju i pjevaju?

Pitao bih to Voltairea, ali od njega je u sobi u

kojoj je `ivio ostalo samo malo bijelo poprsje, za-

robljeno u staklu, i mno{tvo drvenih ptica, vo}a i

cvjetova. Dominiraju papagaji i ~aplje.

Je li se to Kralj podsmjehivao Filozofu ili Filozof

Kralju? Ili obojica iz svoje, sada posve stvarne, kule

od bjelokosti, onima koji nemaju vlastitih odgovora,

te su do{li njih pitati?

Papagaj se pojavljuje nekoliko puta u Voltaire-

ovim romanima i pri~ama. U Zadigu je njegova uloga

va`na za radnju i mo`e se re}i da je ~ak i proro~ka.

Jedan od klju~nih likova Babilonske princeze pak je

feniks, a on je kao {to znalci znaju u najbli`em srodstvu

sa ~apljama.

[ta doista zna~e ovi znakovi u Voltaireovoj sobi?

Mo`da bi ga trebalo jo{ jedanput pa`ljivo ~itati.

U sobi do njegove je vr~ od porfira. Taman i te`ak.

Niko nikad ne}e iskapiti njegovo tamno tajno vino.

Kad sam zakora~io u Brandenbur{ku ulicu u Pot-

sdamu, osjetih slabost. Bio je to déjà vu. Za trenutak

su se smije{ala vremena i bio sam istodobno i u Pot-

sdamu i u Banjoj Luci, u Gospodskoj ulici.

Svuda na svijetu postoje ~etvrti prognanih gra-

dova.

Sjetio sam se da su mi govorili kako u gradovima

Skandinavije i ~itave Evrope i u zemljama na drugim

kontinentima, gdje su na{i sugra|ani, u svakom od

tih gradova postoji Gospodska ulica.

Korzo prognanog grada.

435

Mala d`amija iz 1001 no}i zapravo je potsdamski

muzej parnih strojeva, kao {to lijepo pi{e na njenim

vratima.

Dopusti{ li ljudima da ti posve istovare breme

svojih strahova i mora, po~et }e{ `ivjeti njihove `ivote.

To je ponekad izuzetno, ~ak lijepo iskustvo.

Ali i rijetko.

Na povratku u Pankow prolazio sam kroz jedan

nepoznati mi drvored.

Li{}e je {u{talo i padalo poput ki{e.

Pribli`avao sam se jednoj starici {to je sjedila u

invalidskim kolicima na sred puta, zasutog li{}em,

dok je neka `ena srednjih godina popravljala ne{to na

kolicima. Najednom se starica ozari, ra{iri ruke prema

meni i uzviknu ne{to. Okrenuh se. Iza mene nije bilo

nikog. @ena srednjih godina (k}erka? bolni~arka? ili

oboje?) po~e ne{to brzo i o{tro obja{njavati starici, a

njen je govor zvu~ao gotovo kao govor rasr|enog

krotitelja `ivotinja. Nijednu rije~ nisam prepoznao

(mo`da je govorila u dijalektu?), ali smisao je bio vi{e

nego jasan.

Lice starice na kojem se zaledio sretni osmijeh

tonulo je u bezdan bezna|a.

I tako smo se mimoi{li.

Starica je u tom trenutku jo{ uvijek s pritajenom

nadom gledala u mene, a `ena koja ju je vozila pravila

se da me i ne primje}uje. Izgledala je kao da joj je

neugodno.

Okretao sam se za njima i vidio da se i starica

poku{ava okrenuti.

436

Bio sam gotovo siguran u onom trenutku, iako

sam uvjeravao sebe da je to nemogu}e, kako je, u

trenutku ozarenja, uzviknula moje ime.

Uz pokretne stepenice uspinje se redovnica. Ul-

tramarinska kapa, bijela poveza~a ispod nje, nepo-

mi~no lice, crna haljina.

Za njom odmah izranja druga, gotovo identi~na,

jedino ne{to mla|eg lica.

Potom tre}a.

Li~e na dje~ije igra~ke koje izlaze iz tvornice i na

vrhu pokretnih stepenica o`ivljavaju.

Mu`jaci su obilje`eni u pti~jem svijetu, `enke za-

{ti}ene neugledno{}u.

Zum Herold. Primamljiva kr~ma u blizini Weis-

senseea.

Vite{ki i ratni~ki rekviziti na zidovima. Sablje,

sjekire, {titovi. I slike.

A na jelovniku uglavnom konji.

Putnik se po~inje osje}ati pomalo ~udno dok guta

gusti konjski gula{ i zalijeva ga crnim, te{kim, riter-

skim pivom.

Svratio sam ovdje nakon dugog tumaranja. Bio

sam u kabinetu doktora Caligarija, na Groblju koje

podsje}a na hram i gdje po~ivaju Herz, Wolf, Franken-

stein i ~ovjek s prezimenom Pepeo. Pokraj sinagoge

je hrpa opeka za popravke i neke dogradnje. Na svakoj

opeki pi{e Golem. Mo`da je to naziv proizvo|a~a,

pomi{ljam? A mo`da i ne. Nakon {etnje uz zale|eno

jezero, obra~unao sam se sa arogantnim aparatom za

437

sre}u nad kojim sam na kraju izvojevao veli~anstvenu

pobjedu. Istresao je iz sebe ~ak i dugme koje je neko

naivno ili pokvareno u nj ubacio.

Sad sam tu, usred svoga konjskog ru~ka sa osje}a-

njem kazne za zlo~in la`nog trenutka sre}e.

Tonem u maglene srednjovjekovne {ume.

^ini mi se da }u odsad, kad god vidim konja,

osje}ati krivnju.

Ipak, sve se na ovom svijetu jede i na kraju sve

jedno drugo pojede, kako ka`e narodna poslovica.

Konja! Konja! Kraljevstvo za konja u te{kom sosu!

Nikad ne reci nikad, ali ~ini mi se da vi{e nikad

ne}u pojesti ni jednog konja.

Oprosti mi, Degas! Oprosti mi, lady Godiva! Opro-

sti mi, Don Quijote!

Mislim da bi mu~aljivi Sancho sada zaplakao. Uto-

liko lak{e ako je njegovu du{u zagrijala mje{inica

vina rumenog kao konjska krv.

Zami{ljam starog gospodina iz stare grofovije, koji

uz svije}e ve~erava svog starog Rolls-Roycea koji ga

je vjerno slu`io godinama.

Voza~ stoji pokraj stola i to~i svome gospodaru

vino {to se blista kao benzin.

– Sjedite i vi, Charles – ka`e sir Henry Kingstone.

– Ovaj tu`an opro{taj to zahtijeva.

Sjede u ti{ini obasjani nezemaljskom svjetlo{}u

svije}a.

438

Pladanj ispred sir Henryja je pun, a onaj ispred

voza~a posve prazan. Charles sjedi kruto. Ne usu|uje

se dotaknuti nijednog dijela drage ve~ere {to veli~an-

stveno zaprema sredi{nji dio ogromnog stola.

Sir Henry tiho ustaje i stavlja na tanjur dijelove

volana, retrovizor i jedan brisa~ kojim je skoro, ma-

hinalno, u trenutku obrisao svoje suzno oko.

Njihova ve~era drhturi na te{kom hrastovom stolu

i vozi ih kroz sje}anje u Derbyshire, gdje su u iznaj-

mljenoj, tajanstvenoj seoskoj ku}i-kr~mi, pojeli nes-

retnog pobjednika Derbyja, kad je slomio nogu.

Bilo je to doista dostojanstveno ve~e. Nije ga mo-

glo poremetiti ni to {to je d`okej plakao (mo`da zbog

natu~enih rebara). Uostalom, tje{io ga je Dorian Gray

posu{uju}i mu suze lepezom lady Windermere.

– Ne tuguj, Erneste. Doista je pogre{no {to su

konju dali ime Ernest – govorio mu je Dorian. – Sad

pomalo i sam ima{ osje}aj, zar ne, sau~estvujem, sa-

~uvstvujem s tobom duboko, u utrobi, da zapravo tebe

tamo jedu.

D`okej se za trenutak trgnuo, a onda je poku{ao

ne{to u svemu tome objasniti. I sebi i Dorianu i uz-

vanicima koji su se gu{ili objeduju}i nesretnog Er-

nesta.

– Nije va`no zvati se Ernest. Stvari su mnogo,

mnogo dublje... – i tu ga je izdao glas.

Pomislio je na mla|ahnu kobilu Ofeliju, koju su

u {talama sir Henryja Kingstonea pripremali za budu}e

trke i briznuo u nezaustavljiv pla~.

^ak je i Dorian Gray odustao da ga tje{i. Otmjenim

pokretom uzeo je komadi} konjskog pe~enja i prinio

ga svojim uzdrhtalim zubi}ima.

439

Prizor se zamra~io ispred mene kao da je neko

te{kom {akom tresnuo po stolu.

– Zvao se Voltaire! Ka`em vam. Nikad se bolji

konj nije pojavio na trkama u na{em kraju.

– Smije{no. Svi znaju da je najvi{e nagrada os-

vojio Rosenkavalier. – Glas je imao nadmen, pomalo

posprdan prizvuk. – Kakav Voltaire, kakve filozofske

trice. Da ste bar rekli ne{to kao Hegel. Ili Kant.

– Rekao sam Voltaire! I ostajem kod toga. Ni-

jedan konj se nikad nije zvao Hegel. Ako i jeste, to

je bio neki bezveznjak, moli}u lijepo. Kao i onaj drugi.

– Mislite na Kanta, gospodine?

– Ne mislim ni na koga! Znam! Prokletstvo!

Znam i tvrdim da je Voltaire taj konj koji je proslavio

na{ kraj i na{e konjanike! – grmio je div hrapavog

glasa i ~inilo se da }e svog sitnog protivnika zgrabiti

za vrat i izbaciti napolje.

I potom je opet te{ko tresnuo {akom o stol.

– A odakle ste vi, molim vas lijepo? Iz kojeg

kraja? Ukoliko nije tajna? – svadljivo je nastavljao

konjsku raspravu onaj mali koji je pio crno pivo iz

male ~a{e za razliku od gorostasa koji je dr`ao u ruci

kriglu od litre.

– Odavde. Odakle bih bio? – Grmnu gorostas i

jo{ jednom tresnu {akom po stolu, tako da je malom

~ovjeku spao {e{ir s glave.

Tad sam i ja udario {akom po stolu. Posve slu~ajno.

Po inerciji.

440

Herold se odmah stvorio ispred mene. Bio je zabri-

nut. Gledao me je gotovo uvrije|eno {to tako polahko

i nevoljko jedem njegovo izuzetno jelo.

A ja sam pomislio kako su sir Henry i njegov

voza~ Charles lak{e pojeli Rolls-Roycea. Na kraju

krajeva, taj Rolls-Royce vjerovatno nije imao ime,

pogotovo ne Voltaire ili Hegel. O Shakespeareu da

se i ne govori. Dodu{e, gdje je Ofelija i sve ostalo je

mogu}e. Ve~erajte vi samo, po{tovani sir Henry i

Charles, ve~erajte i podijelite na kraju i desert – grb

grofovije Derbyshire {to je bio zalijepljen na tamnom

limu Rolls-Royceova ~ela. Prelomite grb, tako, sir

Henryju polovica s tri jelenske glave, a Charlesu ru`a.

Pravedno i sito.

I tu se sve zavr{ava. U tjeskobi umora i u te{kom

tamnom pivu. Neobi~na scena iz Derbyshirea od ma-

lo~as sad je posve smanjena, tiha, gotovo vesela –

razglednica na mom stolu. Osmjehnuo bih se u tom

~asu da kr~ma nije ponovno posko~ila od te{kog udar-

ca {akom, kao maljem.

– Voltaire!

^uvari {ume u Grunewaldu ujahuju u kr~mu u

svojim zelenim uniformama i sa dostojanstvenom stro-

go{}u gledaju ko se to usudio povrijediti red.

To {to su u sasvim drugom dijelu grada, od kojeg

ih je nekad dijelio dugi i opasni zid, ~ini se da ih

nimalo ne uznemirava.

441

Odlu~nost i autoritativnost njihove pojave pomalo

remeti ~injenica {to je jednom od njih konj bez noge

(ta se noga vidi pe~ena na sredini stola), a drugi i ne

primje}uje da ja{e na bezglavom konju.

Konjska glava u velikoj ~iniji najednom otvori

svoje velike tu`ne o~i i zahrza.

To zvu~i kao neka izjava, opro{tajna poruka, kao

Krivo ste me razumjeli. Koliko jo{ moram jahati

kroz tamne {ume dok mi ne uspije da vam poka`em

put.

Ruka nekog isuvi{e gladnog gosta otkida konju

dio obraza, ~upa mu spretno, uz pomo} o{trog no`a

jezik i sa sla{}u ga prinosi ustima koja ne prestaju

`vakati.

U dnu kr~me neko pljesne rukama i nasmije se

od srca. Vidim samo brkove nalik na kukca, dok ne-

poznati gost otvara vrata i izlazi na bijeli put.

Nestaje kao da je utisnut u nj.

Kao da je mali crte` u krajoliku.

Saginjem se i ~itam ono {to pi{e ispod crte`a:

Mois et ma mere.

– Zbogom, Salvador – ka`em ja.

Crte` i{~ezava uz pozdrav, slovo po slovo, crtu

po crtu.

– Zbogom.

Kr~mar za kojeg mislim da je Herold stoji na

vratima kr~me. Ni{ta ga na svijetu ne bi moglo uzbu-

diti. Iza njegovih le|a se ~uje prasak i urlik:

– Voltaire!

^ini se da on ne ~uje i ne primje}uje ni{ta. Gleda

me lijeno, nezainteresirano.

442

– Nikad ne}ete ni vidjeti, a kamoli uhvatiti jed-

noroga! – ka`em mu gnjevno.

On se nasmije{i slu`beno i odlazi u kr~mu, zak-

lju~uju}i ovaj posve suvi{ni razgovor. Beskrajno su

zanimljivije novine s vijestima iz Brandenburga koje

~itavo vrijeme dr`i u ruci.

Nadam se samo da u njima nema ni jednog slova

o konjima.

Obrve su mi pune ki{e.

Bolestan sam. Dr`im se za zidove. Niko mi ne

mo`e pomo}i. Osim moje stare majke.

Ta stara romska pjesma odjekuje mi u uhu i u

nekom mo`danom bubnju, dok teturam od zida do

zida i poku{avam razuvjeriti sam sebe da nisam bo-

lestan. Oluja i studen su se zavukle u mene i iznutra

me nagrizaju poput sudbinskog stroja, neumoljivo,

razaraju}e. Ki{a i vjetar igraju grozni~avo u mojoj

glavi uz zvuke unutra{njeg dobo{a.

Najednom mi pred o~i dolazi lice one stare Njemi-

ce u invalidskim kolicima koja se ozarila kad me

ugledala i uzviknula ne{to nalik na moje ime. Nije li

u tom trenutku kroz nju zapravo kriknula moja majka?

Bolestan sam. Dr`im se za zidove.

U ku}i, u zavi~aju, moja majka sad sniva svoj

ne`eljeni, te{ki san. Kad je bila djevoj~ica prognali

su je iz velike ku}e u Klju~u, zajedno s ocem i majkom,

s bra}om i sestrama. Ostalo je tamo i veliko imanje

koje moj djed, poslije rata, nikad nije uspio vratiti.

Ni djeli}. Jedan mali revolucionarni papiri} progutao

je sve gdje su se ra|ali, `ivjeli i umirali njegovi preci.

Vo}njaci i {ume sad su pripadali socijalizmu. Idu}i

od kancelarije do kancelarije, poku{avaju}i da se vrati

443

svojoj porodi~noj staroj ku}i, ispunjenoj glasovima i

sjenama predaka, djed je jedanput zastao i tako ostao

za trenutak, oslu{kuju}i kako mu u srcu narasta ne{to

bolno i opasno. A onda mu se srce raspuklo i on se

stropo{tao.

Pamtim ga kao gorostasnu sivu sjenu ~iji je glas

poput grmljavine. Razgnjevio se tad bio {to je moja

najmla|a tetka, kojoj je tad mo`da bilo {esnaest go-

dina, nalakirala nokte. I to je jedini prizor u kojem ga

vidim. Gorostasna sjena strahopo{tovanja i strah na

tetkinom licu. Ali i ljubav. Ta je slika u mojoj svijesti

poput sna. Bilo mi je tad tri ili ~etiri godine. Na drugoj

slici, iako ona posve pripada djedu, njega nema. To

je vijest na licima okupljenih ljudi da je djed mrtav i

da }e d`enaza biti u Klju~u. Moj brati}, tako|er ~etve-

rogodi{njak, i ja, odlu~ili smo pje{ice krenuti u Klju~,

jer nas odrasli nisu htjeli povesti. U~inili smo to iz

osje}anja du`nosti. I prkosa. Zato {to se niko nije

obazirao na nas, {to niko nije ni pomislio da bismo i

mi htjeli ispratiti svog djeda. Tako smo hodali. I hodali.

I hodali. Uspjeli smo izi}i iz grada i krenuti putem

dugim stotinjak kilometara, a onda su nas neki ljudi

zaustavili, ispitali i vratili ku}i. Za~udo, niko nas nije

istukao. ^udili smo se jedino mi {to se sve to tako

dogodilo i, sje}am se, prije nego {to sam zaspao,

mislio sam kako smo bili jako blizu groblja u Klju~u.

Smrt mi tada nije zna~ila ni{ta. Podsje}ala je na

neku tugu zbog koje jako dugo ne}emo vidjeti djeda.

Danas mi se ~ini da je to djetinje osje}anje mo`da

najbli`e istini.

Kad su ljudi po~eli odlaziti iz svog grada, iz svog

stana, iz svojih biblioteka, najmla|a je unuka imala

isto onoliko godina koliko i majka u drugom svjetskom

ratu, u Klju~u, odakle je izgnana.

444

I zato je mo`da zaustavila sve slike iz svog `ivota

u trenutku kad su njena djeca po~ela odlaziti. Poku-

{avala je tako mo`da zaustaviti i na{ neumitni odlazak.

Nastavljala je neki tajni `ivot u sebi i sve se vi{e

udaljavala od stvarnosti. Za to vrijeme ku}u su naselili

i neki drugi ljudi, strani. I sve se oko ku}e promijenilo.

Ni grad vi{e nije bio onaj isti. A jedino {to je ona

govorila naglas bilo je za{to vi{e ne dolazimo, za{to

je ne posje}ujemo.

Ili sam bolestan ili se u snu dr`im za zidove.

^ujem ~e`njivu romsku pjesmu i dalje. ^ujem je

dok kora~am kroz drvored {to me ljekovito prima u

svoju teturavu stazu, zasutu li{}em, i pokazuje mi gdje

}u izi}i na trg u blizini ku}e u kojoj stanujem, u

Pankowu, u Berlinu. Na trgu odjednom vidim svoju

majku {to je pobjegla u snove, kako stoji, i sama

zbunjena {to je tu, stidljiva, i sretna {to me vidi. Pita

me nijemo za sve. Promucao sam ne{to, poku{ao joj

re}i kako sam ovdje sam i kako sam izmjerio sve

kutove svoje samo}e kao {to to ~ine zato~enici, ali

njene ra{irene ruke rasto~ile su se u sjene i iza njih

je ostao samo prigu{eni krik koji sam dobro ~uo.

U tom kriku je bilo moje ime.

Ne{to se ~uje u vrtu.

– Svanuo je najdivniji dan od nastanka svijeta –

ka`e neko u vrtu pomalo {teketavo.

– Ko je bolestan, nije ni zaslu`io da u`iva u njemu

– odgovara drugi glas jo{ {teketavije.

Prislanjam lice uz staklo.

Vidim samo dvije ~avke ispod katalpe.

Carpe diem ka`e poslovica. Iscrpi dan.

445

A dan za danom iscrpljuje nas.

Te`ina dana zapravo je u njegovoj no}i.

Sva zlo}udna i te{ka bi}a koja svjetlost dana ~ini

nevidljivima, oduzima im snagu i te`inu, padaju no}u

u svoja dna, u svoja obli~ja `eljna osvete. Tu su, u

na{oj glavi, u na{im rukama, u na{im stvarima, bolesna

od zla, od `udnje da uzvrate na svoje poni`enje.

I eto. ^ini se da je iscrpljen dan, a tek se pojavljuje

tjeskoba koja prethodi mu~enju. Svi su vojnici Zla na

okupu. A ispred njih stupa garda Straha.

Kako je fascinantno vidjeti Zlo usred svjetla, usred

svijetla, lijepa dana. Zlo koje je do{lo pred tvoju ku}u

i smije ti se u lice.

– Mislio si – govori – ako nau~i{ pravila igre,

ako svlada{ sve zamke koje u igri postoje, da }e{

izbje}i sudbini. Mislio si da postoje pravila iznad Zla.

Dodu{e i postoje, ali ne za tebe. Ti si jedan od 888

888 pje{aka na na{oj {ahovskoj plo~i. I tebi je nami-

jenjena posebna zamka. Pojest }e te, nakon {to izb-

jegne{ Topu, nakon {to izbjegne{ Strijelcu, pojest }e

te Pje{ak. Tako }e se za trenutak poigrati i trenuta~no

za{tititi tvoj Kralj. A Kraljica }e trijumfalno naplatiti

tvoj le{ u tamnim zlatnicima. Ti si mali junak,

`rtvovani, kojeg se niko ne}e sje}ati kad Kraljica i

Kralj budu slavili svoju veliku pobjedu, zapravo samo

izbjegnuti poraz. Onaj drugi Kralj i ona druga Kraljica

{kripe zubima, zato {to nisu uspjeli dotu}i tvoje do

kraja, ali ti to ionako ne zna{, ti si mrtav, ti si `rtvovan.

U nekom drugom svijetu pretvorit }e{ se mo`da u

Kraljicu. Toliko.

Tako govori Zlo odjeveno u Strijelca, a onda is-

paljuje na tebe jato duguljastih, crnih ptica, za{iljenih,

o{trih kljunova, koje te proma{uju za dlaku. Strijelac

puni svoj tobolac uz smijeh, a s druge strane se ogla-

446

{ava topovska kugla. Ska~e{ na polje ispred, uspani-

~eno i tu ti glavu otkida uvje`banim pokretom Pje{ak

koji je samo to i ~ekao. Tvoja se glava kotrlja s plo~e,

a za njom i trup.

Le`i{ mrtav u snu sa samo jednom misli u glavi.

Je li ovo kona~ni kraj igre?

Jedno se lice nadvija nad tobom u snu.

– Poznajem te – govori{ mu. – Ti si napisao O

psihologiji nesvjesnog. ^itaju}i tvoje knjige po~eo

sam o njima razmi{ljati i u snu. Sve se tvoje knjige

bave na neki na~in snovima, zar ne? Postao sam tvoj

pacijent u snu. Nije mi potrebna tvoja pomo} u zbilji,

nego ovdje!

Jungovo lice pokazuje nerazumijevanje. ^ak se

preobra`ava. I, umjesto ~ita~a-psihijatra ti vidi{ suro-

vog ~inovnika, neumoljivog amatera koji poku{ava

pro~itati sam sebe.

– Niko ne mo`e pro~itati sebe.

Nije to mogao ni on.

Sve su slike koje si ikad vidio tu. Mo`da i one

koje si samo naslutio. Izgubljen me|u slikama sna,

najednom se vidi{ druk~ijim.

– Niko ne mo`e pro~itati sebe!

Iako se u snu glas ne ~uje, ti zna{ da je ova o~aj-

ni~ka tvrdnja izre~ena glasom Nepoznatog Prolaznika.

No} je duboki bunar za ~ijom vodom nikad ne}emo

prestati `e|ati.

Nad na{im `ivotima bdije an|eo.

On ne razmi{lja o nama. Nijedan an|eo ne raz-

mi{lja. Koji znaju, ne razmi{ljaju. Oni samo djeluju.

447

Kakva hereti~na spoznaja. Iz nje proizilazi da je tigar

an|eo, a an|eo je tako|er i jelen.

Melek koji pu{e kroz nozdrve uzdi`u}i toranj od

rogova ka kapiji svoda.

Jedino ljudi razmi{ljaju.

I padaju iz jedne gre{ke u drugu.

Nad na{im `ivotima leti an|eo.

Ponekad nas zadr`i svojim nevidljivim krilom da

ne padnemo u provaliju, ali i to ne znamo.

Na{e je putovanje obilje`eno neznanjem.

Na kraju svake bolesti svijetli an|eo.

Otvara nam vrata i prati na{e prve korake nakon

bolesti. Svijetli an|eo nade.

I svijet se ~ini svijetao.

I na{a du{a se ~ini svijetla.

Listopad je otpao. Kao list.

List iz studenog kalendara stoji ispred mene, ~ist,

neispisan.

Ukoliko postoji njegov tekst, vidjet }u ga tek sutra.

– Sutra, sutra... – klima glavom Nepoznati Pro-

laznik u mojim mislima. – Sutra. Ukoliko ozdravi{

od svog listopadskog trovanja cigaretama, kriglama i

radoznalim mislima koje su uvijek letjele u krivom

smjeru. Sutra se probudi i operi tijelo od svega. Mo`da

}e ti glava tad uroniti u jasnost.

Stvari se tro{e i ne obnavljaju. [to su tvr|e i pos-

tojanije, te`e }e se ikad ponovno objaviti u prvobitnom

obliku. Na ovom svijetu obnavljaju se jedino naj-

krhkije stvari, kao {to su cvijet i ljubav.

448

Nije li smisao ru`e u tome? Nije li ona veza izme|u

dva svijeta? Mo`da je zato njen plod besmislen. Ona

je sama svoj plod.

I pisaljke se tro{e.

Ali pisaljke su neiscrpne, jer crtaju i pi{u iz davnog

pam}enja, iz praizvora `ivota i ledenog `ivota, a tinta

su im prirodni elementi.

Smetljar.

Na ljudima su ispisane razli~ite rije~i. Na njihovim

majicama, hla~ama, vjetrovkama. Neki su svjesni nat-

pisa i nose ih kao svoje vjeruju, na drugima stoje

otu`no kao zalutali, ironi~ni osmijeh velikog svijeta.

Bikovi iz ^ikaga, s velikom mo}nom glavom crvenog

bika, pi{e na le|ima pogrbljenog star~i}a koji je vjero-

vatno izgnanik iz Bosne, mo`da jedan od pre`ivjelih

iz Kozarca ili Srebrenice.

^itam ljude u tramvaju, u autobusu, u metrou.

Ve}ina ih ne zna da su pokretni panoi. ^ovjek bez-

nadno pokvarenih zuba reklamira pastu za zube, sta-

rica s jednom nogom u grobu nosi plasti~ni ceker na

kojem pi{e Budu}nost sti`e, a dje~ak iza nje igra se

s manekenom smrti prilijepljenim na glavu svoga bi-

cikla.

Svijet ~ita samog sebe.

A oni koji jesu u tom svijetu izgleda nisu svjesni

ni~ega.

Novine su pune doga|aja. A iza doga|aja je opas-

nost. Nada je odlutala negdje drugdje. Za nadu je ovaj

svijet pogre{ka u prora~unu.

449

– Sve ti je to zakon ponude i potra`nje.

Rije~i su upu}ene meni. Niko se drugi ne osvr}e.

Netremice zapravo gledaju za{to se ja ne okre}em.

Ona stoji kod vrata vagona, kao da je tek sad u{la, u

svojim crnim ~izmama visokih potpetica, crnim hla~a-

ma, crnoj bluzi sa zlatnom p~elom koju bezuspje{no

poku{ava otjerati njena raspu{tena duga crna kosa.

– A {ta je s tobom, Berolina?

– Potra`nje mo`da ima – odgovara ona otegnuto,

gledaju}i me lukavo, iako nekako razo~arano – ali

ponude ne.

Poku{avam se dosjetiti ne~ega ~ime bih joj dosko-

~io. Pogled na njeno lice, me|utim, bri{e sve moje

stare mu{ke igre i zamke. Kao da ih ona prepoznaje

i ironi~nim smije{kom komentira u trenu dok ih se

dosje}am.

– Uostalom, ti nisi hedonist. To je la` s kojom

se poro~no obmanjuje{ – ka`e ona s razumijevanjem.

– Ti si bolesni, nepopravljivi romanti~ar.

Trenutak {utim, pomi{ljaju}i kako je mo`da u pra-

vu. Potom, gledaju}i je pravo u o~i, govorim, sje}aju}i

se svega {to sam bio, i poku{avam biti uvjerljiv.

– Romanti~ari su najve}i hedonisti.

Nije ni trepnula.

Samo je tu`no smakla kosu rukom i, dr`e}i jedan

pramen izme|u dva prsta, poput ki~ice, ispisala neki

znak u zraku.

– [ta je to? – zapitah je ne mogav{i skriti ra-

doznalost.

– Ni{ta – odgovori ona. – Mo`da prolegomena

za veliku romanti~ku gozbu. Uostalom, izme|u bilo

kojeg mu{karca i bilo koje `ene uvijek postoji neka

tajna. Jednostavna. Mala. Mo`da ona u kojoj je smisao

svijeta. Zar ne?

450

Njene su rije~i u isti ~as iskazivale i uvjerenje i

sarkazam. A te rije~i su bile moje uvjerenje, uvjerenje

koje sam zapisao u svoju bilje`nicu. Igra li se to sa

mnom Berolina, pitao sam se? Ili me poziva?–

Nekad sam vjerovao da su mogu}i ljubavnici iz

ulice Ludwiga Tiecka. Iz one ulice zapisane u pri~i

Preobilje `ivota.

– Da. Ta bi se pri~a doista mogla nazvati i @ivjeti

od ljubavi.

^ini mi se da sam u blizini ku}e u kojoj stanujem

vidio jednu koja posve odgovara Tieckovu opisu.

Mo`da je unutra ~ak i `ena. @ena koja ~eka. Mene.

Berolina se najednom rasrdila. Li~ila je na povri-

je|enu djevoj~icu kojoj je ostalo jo{ malo, jo{ sasvim

malo strpljenja prije raskida s onim koga `udi.

– Povrijedio sam ne{to?

– Povrijedio si sebe.

– Oprosti mi. Zbunjen sam. Nisam ~ak u stanju

razumjeti tvoje rije~i.–

Uvijek si tako blizu da shvati{, a onda se pre-

domisli{ i svrne{ u kal, u podzemlje. Govorio mi je

Nepoznati Prolaznik, ali nisam mu vjerovala.

Nisam vjerovao vlastitim u{ima. Izgovorila je nje-

govo ime. Ime za koje sam vjerovao da sam mu ga

ja dao. Doga|alo se izgleda ne{to nad ~im vi{e nisam

imao nikakve vlasti. Neki bijesni an|eo otvarao je

jedna za drugima vrata u mojoj glavi, vrata iza kojih

je svijetlila jasnost, a onda ih odmah `estoko zatvarao,

uz tresak koji je tutnjao u mojim damarima, do raspr-

skavanja.

– Ti si neodlu~ni putnik.

– Mislio sam da samo odlu~ni putnici idu kod

Entwertera? – poku{avao sam biti sarkasti~an.

451

– Svi idu kod Entwertera. Stvar je u tome {to ga

vide razli~ito. U o~ima jednih on je tek stra`ar na

kapiji, drugi misle da je on taj koji o svemu odlu~uje,

tre}i u njemu vide ministra misterija...

– Niko ni{ta ne odlu~uje. Svi smo zapisani.

Berolina se osmijehnu. Pomalo s tugom. Govorila

je kao da se opra{ta.

– U nekoj drugoj prilici, mo`da bi bio zanimljiv

taj tvoj fatalizam, ta eklekti~ka fiksacija koja te zapra-

vo zbunjuje, a da nisi toga ni svjestan. U nekoj drugoj

prilici. Vrijeme koje ti je bilo dato za prolazak kroz

kapiju pomalo istje~e. @ao mi je. Bio si se toliko

pribli`io. Do{ao do samih vrata. Jednom ~ak i pokucao

na njih...

– Za{to ih nisi otvorila, Berolina?

– Vrata mora{ sam otvoriti.

Vrata podzemne `eljeznice su se otvorila i ona je

izi{la, gotovo usporenih pokreta, a onda nestala na

peronu, u mno{tvu, kroz jedan od nekoliko prolaza.

Bio sam skamenjen. Osje}ao sam se kao da me neko

dr`i i ne dopu{ta da je slijedim. Pro{lo je nekoliko

dugih trenutaka dok sam shvatio {ta se doga|a i pojurio

za njom. I, kao po kobnom planu, sudario sam se s

metalnim stupom. Na njegovoj glavi je pisalo Ent-

werter.

Uzaludno sam se okretao na sve strane, dok je

Entwerter `vakao spokojno tvrdi papir i svaki zalogaj

ogla{avao nekim zvukom nalik na uzdah ili na po-

drigivanje.

Smetljar.

452

^eli~na ptica uzlije}e negdje kod zale|enog jezera

na Tegelu i prelije}e u mraku iznad moga sna. Mogao

bih je opipati.

Odnosi moj san u London, u jedan mali grad u

Pensilvaniji.

Moje misli padaju s pahuljama snijega iznad Bos-

ne, iznad ku}e u Banjoj Luci.

Svaki kutak mra~nog neba dostupan je sanja~u.

Lebdim u mra~nom nebu iznad svijeta.

Osjetima dodirujem daleka i bliska svjetla.

Skutrenu srnu u mraku.

Doti~em.

Hodam mra~nim ulicama rodnog grada, ne dodi-

ruju}i zemlju, klizim niz zeleni put Vrbasa, ne dodi-

ruju}i vodu.

Stojim usred vo}njaka djetinjstva, ispod svoje stare

kru{ke, ne dodiruju}i je. Pod njenom prastarom korom

osje}am hrapavi san svoje majke.

Sestra me zove, ali ne vidi me.

Otac spava u svojoj ku}i kao izgnanik.

Daleko smo od samih sebe.

453

Moj brat kora~a po jednom zale|enom fjordu u

Danskoj.

Ko to sad ne spava u Sarajevu?

Ko to u snu oslu{kuje moj san?

U jutarnjem vrtu stoji Berolina.

Osmjehuje se.

Danima je nije bilo, a sad stoji nasmije{ena, u

prozra~nom vrtu i gleda u mene. Vi{e naslu}ujem

nego {to vidim pe~ate patnje na njenom licu.

Odlu~io si oti}i kod Starca u zlatnom {ljemu da

ga upita{ za savjet? govori njen pogled.

Istina je, pomi{ljam.

Ali on ti ni{ta ne}e pomo}i. Njegov je {ljem blistav,

ali lice mu je mra~no, surovo, neprobojno. Pomi{ljamo

to u istom trenu i na{e se misli susre}u u prozra~nom

vrtu koji se sjaji kao zlatna kaciga.

Na njenom iscrpljenom licu vidim da mi je opros-

tila.

Ho}e{ li po}i sa mnom u skitnju, Berolina? Skitnja

je jedini pravi put.

Ona ne odgovara.

^ini se da je duboko zami{ljena.

Napokon se okre}e i odlazi. Bez rije~i.

Ali ja znam da }u je sresti. Pouzdano znam.

454

San je zbilja. Biv{a zbilja (zbilja?) se neprestano

obnavlja u snu.

Poniznost je prikrivena okrutnost.

Dugorepa svraka prolazi ispred stakla.

U njenom ka}ipernom i kitnjastom hodu ima neke

pti~je senzualnosti.

Ne doziva li, izaziva svog ljubavnika?

Ili je to jo{ jedno od privi|enja jutra {to kopni?

Krug se su`ava oko mog obilje`enog mjesta.

– De`urni! Kakvo je ovo sranje? Pingvin! Rat je,

~ovje~e! A i zima je jo{ daleko...

– On je do{ao na radnu obavezu.

– Tako zna~i.

Smijao se bu~no i gledao me gotovo razdragano.

[utio sam.

– A ti misli{ da je radna obaveza maskenbal?

Sigurno ti je ovo prvi put?

– Donedavno sam jo{ radio.

– Gdje? Ako nije tajna?

– Na muzi~koj {koli. Otpustili su me i sad ste me

vi pozvali.

– Otpustili su te... Sam si se otpustio! I gdje si ti

dosad? Zar moramo slati potjeru?

– Pozivi su odlazili na krivu adresu. U moj stan.

Tamo sad `ivi neko drugi. Izbacili su me, pa sam se

smjestio kod ro|aka. Tamo spavam...

– Izbacili su te?! Sam si se izbacio!

455

Ni{ta nisam rekao. Na zidu iznad njega bila je

slika Slobodana Milo{evi}a. Gledao me ironi~no. Na-

jednom primijetih da je lice ispred mene posve sli~no.

Kao da sam razgovarao sa slikom.

– [to si se tako obukao?

– Na pozivu je pisalo da do|em u radnoj odje}i.

– Znam {ta pi{e na pozivu.

– Pisalo je i da ponesem hranu za jedan dan.

– Znam {ta pi{e! Pitam te za{to si se tako obukao?

– Ovo je bila moja radna odje}a. Dok sam radio.

– Kako ho}e{.

Nisam ni znao kako sam izi{ao. Poznanici koje

tako dugo nisam vidio, prijatelji iz djetinjstva, daleki

ro|aci, gluho su odlazili svaki na svoju stranu, na

branje vo}a, sje~u drva ili na kopanje rovova i gro-

bova. Imao sam sre}u. Ja sam smetljar.

Jo{ uvijek ne znam ni sam za{to sam se ovako

obukao. Mo`da zato {to mi je to jedino preostalo od

prija{njeg `ivota. Violina i frak. Sve drugo je nestalo

kao da nikad nije ni postojalo. Slike, pisma, stolica u

kojoj sam volio drijemati na balkonu. @ena. Doista,

ku}a nije ni{ta bez `ene. A i ona je davno oti{la. Kao

i sin. Otkad nisam ~uo ni{ta o njemu. Mo`da je jo{

uvijek u Berlinu? Mo`da je s majkom? Iako smo raz-

vedeni, to je sada posve bezna~ajno. Mo`da }u im se

jednog dana pridru`iti?

Ako se uspijem izvu}i `iv iz zavi~aja.

Mjesecima sam se uspje{no skrivao. Spavao sam

sad ovdje, sad ondje. Kao nepostoje}i ~ovjek. Posto-

jala je samo crna kutija koju sam teglio, a u kojoj je

spavala violina u fraku.

Tu sam. Ovo je moja ulica. Moj drvored. Doista

sam imao sre}u. Zar nije bolje ~istiti kravlju balegu

i konjsku pi{alinu mesti u slivnik, nego izvla~iti mrtva-

456

ce uz zujanje i siktanje smrti, kupati ih i kopati grobove

za njih. Udahnuo sam punim plu}ima. Doista sam

imao sre}u.

Ranije se ovdje nisu mogle vidjeti ni krave ni konji.

Ovdje je bilo korzo. Grad se doista promijenio od

po~etka rata.

Nailazi jedan ~ovjek. ^ini mi se poznat. Mo`da je

otac jednog od mojih u~enika. Okre}e glavu. Mo`da

to nije on?

Dolaze dvije djevoj~ice. Gledaju me zapanjeno.

Gotovo da bi zastale i gledale kako metem. Neki strah

prije~i ih u tome. Vidim to dobro u njihovim o~ima.

Prolazi kombi. Primijetio sam ga u posljednjem

trenutku. Skoro me zgazio. Poznajem li ~ovjeka u

uniformi koji je za volanom?

To~kovi sa struganjem re`u lokvu i prljava voda

u lepezi oblijeva moju kosu, lice, grudi, hla~e.

Sad sam prljavi dirigent kojeg je neude{eni orke-

star gotovo odbacio s njegovog pulta. Jedino i dalje

~vrsto dr`i svoju metlu u ruci i poku{ava njome smiriti

zvukove {to se kakofonijski osipaju sa svih strana.

Potom se javlja Beethoven. Koja je to simfonija?

Zamahujem metlom prema divljim kestenovima odakle

dolazi muzika i poku{avam prepoznati u njihovim ~vor-

natim rukama instrumente. Doista, to je Beethoven.

Filharmonija ~voraka u posve nedu`nom karikatural-

nom prizoru poslu{no slijedi moje pokrete. I li{}e pr{ti

na sve strane, li{}e koje skupljam u gomilice zvukova.

Okrenem se. Zvukovi jo{ padaju.

Nailazi ~ovjek kojeg doista dobro poznajem. Ili

sam ga poznavao nekad? Sad je u uniformi, umoran,

pu{ku dr`i ispred sebe kao da }e pucati u prvog pro-

laznika koji nai|e. Primijetio me, vidim. Moja metla

457

i dalje simfonijski titra kroz li{}e. To je muzika i tu

vi{e nema prekida dok ~itava simfonija ne izgori.

Na ~ovjekovom licu je nevjerica. Pomislio sam da

}e se nasmijati. Predomislio se, zatomio je smijeh u

trenutku kad je vidio da i ja njega gledam. Toliko smo

dana i no}i proveli zajedno. Ho}e li me pozdraviti?

Ho}e li kimnuti glavom? Ili }e pucati? Njegova je

pu{ka mo`da do malo~as bljuvala kugle smrti? Odluka

}e sazreti u trenutku kad se sasvim pribli`i. Ali moja

metla se ne koleba. Ona je i dalje u simfoniji. Sve

izvan toga je neva`no.

Njegovu pa`nju najednom privu~e helikopter koji

se pojavio iznad nas. Tako je i pro{ao. Nije me vi{e

vidio.

Stigao sam do kraja divljih kestenova. Frak koji

mete ulicu. Frak u kojem je nekad bio dirigent dje~ijeg

zbora.

Ovdje po~inju lipe.

Iako sam to oduvijek znao, osje}ao sam se kao da

mi je to neko ovog trenutka {apnuo. Frederic? Ko bi

bio drugi.

Pitam se je li to bila hrabrost ili ludost kad sam

se jutros ovako obukao? Previ{e je pitanja. Ionako je

sve svejedno. Da to nisam u~inio, ne bih se sad osje}ao

ovako sretan. Sretan kao nikad u `ivotu. Jer, {to je

zapravo `ivot? Gledati u lice smrti i usprkos tome

postojati. Nije li to potpuna sloboda? Potpuna sre}a.

Svakog trenutka mogu biti odveden i ubijen. Svakog

trenutka. A ja sam kralj, kralj jeseni, kralj me|u zvuk-

ovima koji poslu{no prate pokrete mojih ruku i kupaju

~itav grad, grad koji je u meni, grad sje}anja, grad

djetinjstva, kupaju slobodu koju osje}am.

458

Smrtonosne kugle se ne sla`u s tim. Po~inju se

kotrljati kao s Bachovih orgulja, osipaju, prosipaju,

zapljuskuju i prvi put moja metla nesigurno zastaje.

Nekoliko bradatih vojnika me promatra. Boca ide

od ruke do ruke, od grla do grla. Dimovi cigareta

sukljaju prema meni. Onda se po~inju smijati. U tom

smijehu se osje}a ne{to opasno.

Kad bi me ova metla povela samo malo dalje.

Metla koja je najednom postala gluha. Beethoven urla

da po`urim, urla kao i svi koji ne ~uju dobro. Ali ja

ne smijem ubrzati korak, moram mesti monotono i

metodi~no, jer }u im u protivnom dati povoda za igru,

za krvavu igru koja se posve jasno nazirala u njihovim

zakrvavljenim o~ima.

Najednom je jedan od njih opalio. Posko~io sam.

Nisam ni osjetio da je metak pro{ao tik uz moju desnu

nogu. Shvatio sam to tek naknadno. I u~inio nespretan

korak zbog kojeg sam skoro pao. Ipak, bilo je u tome

neke koristi. Smijeh se udaljavao. Iako se nisam smio

okrenuti, znao sam da su odustali od svoje igre, da

su na{li neku drugu i da me metla uvodi u svijet u

kojem }u biti za{ti}en. Svijet requiema.

Na katalpi se jutros nji{u ~a{ice pi}a.

Smetljar je do{ao u Berlin da prona|e mo`da ne{to

iz svog biv{eg `ivota.

Nije na{ao ni{ta.

A za njim je do{ao San.

Stvari se ponavljaju u `ivotu mo`da i zato {to su

opisane u knjigama.

Oni koji ne ~itaju knjige `ele biti junaci iz knjiga.

459

@ele biti oni o kojima se govori i pi{e, ~iji se `ivot

preobra`ava i traje u pokretnim slikama, a novine

svaki dan umno`avaju njihove trenutke, pove}avaju

ih i tiskaju u vje~nost.

Mo}, slava i ta{tina su pokreta~i svijeta i u naj-

tamnijem zakutku zemlje.

A na ulasku i izlasku stoji Gladijatorska kapija.

Kameni gladijatori.

Ma~evi i {titovi.

Po~asna kapija.

Charlottenburg.

Ispred kapije kapa rastopljeno vrijeme sa velikog

metalnog sata Salvadora Dalija.

– Po{tenje je {tit, a istina ma~ – ka`em i okre}em

se, ali oko mene nema nikoga.

Orija{ki leptir u staklenoj knji`ari, posve na kraju

svog preobra`aja. Njegova su krila vla`na od krvi i

sukrvice, njegove {are na~injene od mrtva~kih glava

koje se pokre}u iznena|ene {to su na ovom mjestu.

Mno{tvo nijemih usta u zijevu straha pretvara se u

jedan veliki uzdah. Uz leptira stoji ubojica kojeg sam

vidio u Grunewaldskoj {umi i koji s obo`avanjem

gleda u o~i ogromnog {arenog insekta. Polazim za

njegovim pogledom i suo~avam se sa o~ima koje me

gledaju s dosadom i prezrenjem, sa o~ima nalik na

minijaturne televizijske ekrane u kojima bljeskaju slike

ovog svijeta.–

460

Jesi li sad shvatio, kratkovje~ni smrtni~e? – govori

mi leptir i upire u mene jednim od svojih ticala.

– Ti si kratkovje~niji od mene! – odgovaram mu

prkosno, ne vjeruju}i ni sam u ono {to govorim.

Njegov `rec-vjernik-ubojica dr`i u ruci {tap na

~ijem je vrhu bode` i gleda me gotovo smjerno. Na

jedan pokret velikog ticala zarit }e mi ga u grudi.

Povla~im se korak unazad, tjeskoban, nesiguran

u sebe. Da mi je sad bar drveni ma~ iz djetinjstva.

– @eli{ se suprotstaviti Leptiru? Preselit }emo

vas u Koloseum. Tamo }e{ mo}i pokazati svoje sposob-

nosti i svoju du{u, Gladijatore! – govori ko drugi nego

Nepoznati Prolaznik i smije se. – Kakav }e to samo

dvoboj biti!

– Napokon si do{ao u moj san – smijem se svemu

kao dobroj {ali.

Lica Leptira i njegova podanika su ozbiljna. Posve

su spremni za obra~un.

– Vrijeme je da se ova pri~a dokraj~i – govore

ta odlu~na lica.

Jednim kretom san nas prenosi u Koloseum.

U ruci mi je drveni ma~ koji mi je nekad davno

na~inio Kjazim, stolar iz susjedstva.

– Neka po~ne borba! – uzvikuje Nepoznati Pro-

laznik.

– ^ekajte! – najednom se za~uje neki glas. Lice

Nepoznatog Prolaznika se smra~i. Ipak, odmaknuo se

malo ustranu dok se grmljavina onog glasa pribli-

`avala.

– ^ekajte! Imate li sve potrebne dokumente? Jeste

li dobili dozvolu?!

Entwerter je izgledao pomalo bijesan dok je po-

stavljao svoja pitanja.

Ubojica se odmah sakrio iza Leptira.

461

Leptir se narogu{io, ali nije ni{ta odgovarao Ent-

werteru. Pogledao je niz sebe i u~inilo mu se da je

prokazan.

I moj mali drveni ma~ iz djetinjstva odletio je u

sje}anje.

Nepoznati Prolaznik je izgledao razo~aran, ali se

nije bunio.

– Dokumente?! – grmnuo je Entwerter jo{ glas-

nije.

Leptir se zaprepastio pred takvom drsko{}u, ali

je osje}ao da ga bijes ne}e nikud daleko odvesti.

Sklopio je krila, namjestio glavu me|u uzdi{u}e mrt-

va~ke glave i po~eo se uvje`banim pokretima uvla~iti

u veliku crnu ~ahuru iz koje je izronio.

Na kraju je posve i{~eznuo u njoj.

Bila je to sad stravi~na crna mumija, netom `iva,

pokraj koje je stajao ~ovjek ubila~kih o~iju iz {ume

u Grunewaldu i plakao.

Jedna se vlas u mojoj glavi, uz prigu{en, samo u

svijesti mojoj dopiru}i prasak i o{tar bol preobrazila

u sjedinu.

Ti me nepogre{ivi, opominju}i trenuci `ivota prate

ve} godinama.

Nikad ih nisam toliko izbrojao kao u dugim zavi-

~ajnim no}ima dok sam ~ekao da do|u po mene i po

one koje volim vi{e od sebe. Dok sam ~ekao da provale

u na{ stan, gdje smo skupljali svoje du{e u dragi kamen

mudrosti koji }e nam pomo}i da pre`ivimo i potra`imo

negdje u budu}nosti svoj put.

Hamburger Bahnhoff.

462

Dugo sam putovao do tog kolodvora koji je sada

galerija.

Hamburger Bahnhoff. A pred njim gotovo kar-

nevalska slika. Skupili su se berlinski uli~ni svira~i,

kao po dogovoru i muziciraju nedaleko jedni od dru-

gih. Tu je ruski trio. Starac u ruba{ki raste`e malu

harmoniku, jedan mladi} akrobatski |ipa ispred njega,

a djevoj~ica pjeva i ple{e. Do njih je crni svira~ iz

~ijeg klarineta istje~e tuga. ^ovjek u isto~nja~koj od-

je}i svira na ne~emu nalik na orijentalnu citru. Elek-

tri~ni gitarist. Afrikanac za bubnjevima. Prastari vio-

linist. I vergla{.

Njihovi instrumenti i glazba ~ine savr{en krug.

A u sredini tog kruga ple{u markiz Donatien Al-

phonse François de Sade i Leopold Sacher-Masoch.

– Vrijeme je za mu~enje – ka`e Masoch s pri-

zvukom i{~ekivanja u glasu.

– Ne. Ne jo{. Ni u kom slu~aju! – s u`itkom odgo-

vara de Sade.

Pred vratima kolodvora-galerije stoji ne{to nalik

na crni sanduk, pomalo nepravilnog oblika. Dok se

pribli`avam, dosje}am se o ~emu je rije~. I da ne

znam {ta je to bilo bi mi jasno dok gledam lice ubojice

zvanog mu~enik koji stoji pokraj crne ~ahure kao

po~asna stra`a.

Tu je i starija `ena koja sa zanimanjem razgleda

~ahuru.

– Kako je to samo zanimljivo! – govori ona.

463

Prepoznajem je. Ona ve} godinama prevodi bal-

kanske ulice i kr~me u njema~ki jezik. Ugledala je i

ona mene i nastoji zatomiti svoje odu{evljenje.

– Izvinjavam se {to sam tu. Svjestan sam da nisam

zanimljiv – rekoh i harlekinski slegnuh ramenima.

Najednom je izgledala bijesna.

– Mo`da sam i ja preobra`en, ali se to ne vidi –

dodadoh ironi~no.

– Koja je slijede}a izlo`ba? – obrati se ona po~as-

noj stra`i kao da me nije ~ula.

– Slijede}i kolodvor je Den Haag – odgovorih ja

umjesto njega.

– Nadaj se, nadaj se... – za~u se ne{to potmulo

iz crne ~ahure.

– Jeste. Jeste. Tekst za katalog je napisao Arouet.

– Arouet? – radoznala stara dama se upecala na

moju bezazlenu udicu.

– Da. Poznati pruski pisac koji `ivi u Potsdamu.

Nije mogla sakriti smije{ak. ^inilo se da sam joj

ne{to manje antipati~an, iako je jo{ uvijek bila ljuta.

– Mislite naravno na Voltairea, zar ne? – htjela

je da bude sigurna.

– Tekst je zapravo mali filozofski roman i zove

se Leptir ili o du{evnim patnjama nekoliko hiljada

za~ahurenih mu~enika. A pisac se zove, kao {to rekoh

François Marie Arouet.

– Voltaire! – viknuo je neko pokraj nas.

^ini se da je to bio Markiz.

– Mi smo samo dvije rije~i na kolodvoru dvade-

setog stolje}a – govorio je kao za sebe Masoch.

464

Najednom se u krugu od muzi~ke `ivice na|e djevo-

jka u crvenom s pse}im remenom u ruci. Djeluje posve

izgubljeno, okre}u}i se, dok joj se remen vu~e po

zemlji.

U trenu dojuri doberman, zgrabi remen zubima i

povu~e djevojku za sobom.

O~i Masoch/Sadea gledaju prizor sa odu{evlje-

njem.

– Mo`da bih ti ipak trebao izi}i u susret – re~e

de Sade nekoliko trenutaka kasnije, uzdignuta ka`ipr-

sta u kom kao da je bila skupljena sva snaga njegove

`udnje.

– Neka. Kad smo dosad ~ekali, mo`emo jo{ malo

– sladostrasno odgovori Masoch.

I njih dvojica, kao {to je i red, u|o{e na veliku

izlo`bu Evropska umjetnost dvadesetog stolje}a.

^ahura s crnom gusjenicom koja `udi preobra-

`enje stajala je ispred Galerije.

Volio bih je vidjeti na izlo`bi. I pokraj nje velikog

zlatnog djetli}a.

A djetli} sve ovo gleda na internetu i u`iva. Nje-

govo zlatno perje odmara se u ormaru i ~eka sve~anu

priliku kad }e o`ivjeti na tijelu svog vlasnika.

I to je umjetnost dvadesetog stolje}a.

– Mi smo umjetnost dvadesetog stolje}a – kazao

je Fariz ^avka i odmahnuo rukom.

465

Nije `elio i}i sa mnom do Hamburger Bahnhoffa.

Takve stvari njega nisu zanimale.

U Galeriji su postavljene crne {kolske table s bi-

jelim crte`ima.

Stoje na svojim nogama, na nevinim {tafelajima.

A pisma i znakovi na njima su poku{aj da se

pro~ita prebrisani predputokaz u dje~ijoj du{i.

Stvari su iznad nas. Mi smo samo mrlja tinte na

hartiji. Mrlja u kojoj niko ne prepoznaje Rije~ {to je

bila zapisana, prije nego {to se prosula grimizna tin-

tarnica.

Neko me prati.

I prati me neiskaziv osje}aj da me neko prati.

Doga|alo mi se to i dosada, ali uvijek sam uspi-

jevao izma}i svojim progoniteljima, dobronamjernim

ili zlonamjernim svejedno. Nau~io sam to u ratu, u

gradu u kojem sam ro|en.

Usporavam korak i vodim svog nevidljivog pra-

tioca od ulice do ulice, od jedne svoje la`ne nedoumice

do druge ispred vrata galerija, muzeja ili kr~mi. Kod

Oranienbur{ke kapije se hitro okrenem s namjerom

da u prostoru ispred sebe kona~no ulovim svog upor-

nog sljednika.

Ali on stoji ta~no ispred mene, neodlu~an, ali ne

i zbunjen.

Sijedi ~ovje~uljak u tamnoj halji.

– Sve je to ve} vi|eno. Ni{ta mi nismo izmislili.

I to je, ako ho}e{, jo{ jedan dokaz da smo civilizacijski

mnogo ispred vas.

466

Njegove mi rije~i bruje u mozgu i poku{avam da

shvatim {ta `eli sa svojom rukom otvorenom nagore.

– Za{to nas mrzi{?

– Ne mrzim vas. Mr`nja je znak veze.

– Ti si volio jednu od nas.

– Zar samo jednu?! I kakve to veze ima s tobom?

Zar misli{ da mo`e{ stajati i ispred ljubavi, kao {to

misli{ da stoji{ ispred `ivota i smrti?!

Crna gusjenica nestrpljivo je provirivala iza sijede

brade. Iako sam jasno ~uo ono {to mi ~ovje~uljak

govori, oslu{kivao sam te rije~i u svom unutra{njem

sluhu sve dok nisam bio posve siguran. Govorio je s

molbom i himbom na licu:

– Udijeli mi malo svoje mr`nje.

– Nemam.

Napokon sam ponovno svjestan svoje osamlje-

nosti. Jedan sam od obi~nih prolaznika {to promi~u

kroz gomilu, nepoznat me|u nepoznatima.

Pale se svjetla u ovoj ulici u kojoj se, kad sun-

cokreti po~inju obarati svoje glave, pojavljuju `ene

obe}avaju}ih lica i jo{ vi{e tijela i za~udo cirkuliraju

zajedno sa eventualnim kupcima kroz sjene oko Cha-

missoova poprsja.

Jedna posve neobi~na upadljivo se pribli`ava meni

sa dva psa nalik na lavove koji se sudaraju nju{kama

i razmi~u ispred nje.

Njen {iroki dekolte i prorez na suknji oslikani su

kao Boschov Vrt naslada.

Lice Kibele koja mi dolazi u susret besumnje je

poznato. I otvorene nozdrvice koje sr~u `udnju iz

467

svega oko sebe. Njeni psi se smije{e. Ne{to u njihovim

o~ima podsje}a na Sadea i Masocha.

Najednom je zastala. Izgledalo je da se bori s

nevidljivim zidom i gnjev je iskrivio njeno privla~no

lice.

Sade zalaja.

Masoch zaskvi~a.

Pokraj njih se zaustavi velika crna limuzina i svi

se smjesti{e, `urno, iako razo~arano.

I be{umno i{~eznu{e.

– Kakva {teta – uzviknu neki glas iza mene.

Zapalio sam cigaretu i krenuo prema neodre|enoj

kr~mi.

Ta~no iznad moje glave svijetlila je jedna zvijezda.

Mo`da iz konjskog zvije`|a?

Pegaz?

Stari vr~ u Dahlemu.

Konobar mi doista donosi lijepi stari vr~. Ugodno

je ovdje. Pomi{ljam da nedostaje jedino gravira u

kojoj je Kleist prepoznao svoj Razbijeni kr~ag, svoj

razbijeni vr~.

Pokraj mog stola zastaje ~ovjek u kostimu Nathana

Mudrog. Djeluje pomalo umorno, ali ja ga ipak pre-

poznajem. Pozivam ga za stol i on sjeda pokraj Starca

u zlatnom {ljemu koji ispija svoju kriglu, a da ja nisam

ni primijetio kako se stvorio tu.

– Ne vjerujem da }e Heinrich do}i – ka`e skoro

poslovno. – Ima neku neodlo`nu stvar na Wannseeu.

Naje`ih se.

468

– Bio sam danas na mjestu gdje je prije vi{e od

dva stolje}a izvedena praizvedba Nathana Mudrog.

– Znam – govori Lessing lijeno – nisam stigao

na tu predstavu.

– Ve} si bio mrtav – ka`em.

On me pogleda nekako ~udno, a onda se nasmije.

– Sve vrtlar do vrtlara. Svi govore o obra|ivanju

vrta, a ni ne shva}aju {ta je to vrt!

– Mislite na Goethea i Voltairea? Voltaire vas

ba{ nije volio...

– Psss – prekide me on prije nego {to sam izgo-

vorio ono {to mi je bilo na jeziku. – Osje}aji su bili

uzajamni.

Tek tad sam zapazio konobaricu koja je bila od-

jevena kao na ilustracijama bajki. Kako god je pro-

lazila, uvijek joj je lice bilo skriveno. Nije se trebalo

isuvi{e truditi da bih shvatio {ta se doga|a.

Podrugljivo lice konobara za~inilo je stvar do kraja.

– @ele li gospoda jo{ ne{to?

– Da – rekoh. – Vrt. @elim jedan vrt. Ni Can-

dideov ni Faustov. Niti vrt Gottholda Ephraima Less-

inga, iako nisam pravo ni shvatio {ta gospodin pod-

razumijeva pod svojim vrtom.

– @elite i da vas u tom vrtu poslu`uje moja mlada

konobarica, zar ne? – re~e stari konobar sa entwer-

terovskim smije{kom.

– To bi bilo najbolje – odgovorih s odu{evljenjem,

a Starac i Lessing me pogleda{e u ~udu.

Konobarica se vi{e nije pojavila. Sigurno se skrila

me|u svoje sestre, vje{tice iz Dahlema.

469

Gledam s Tornja sve {to se doga|a dolje. Napokon

sam se popeo. Bili su mi potrebni dugi dani i mjeseci

da do|em na ovo mjesto gdje ljudi koji samo protr~e

kroz Berlin obavezno svra}aju.

I sad sam tu, kao Mikromegas koji prati smije{ne

pokrete malih ljudskih figura i poku{ava shvatiti ra-

zloge njihova kretanja.

^ini mi se da vidim i sebe dolje u gomili.

Ili je to Nepoznati Prolaznik?

Toranj u snu. Sje}anje u snu.

U potpuni mrak moje sobe najednom ulazi svjetlo

iz ku}e preko puta. Osvijetljeni prozor te ku}e sad je

na zidu moje sobe. Svijetli ta slika, to privi|enje na

zidu i prenosi svoj san, tjeskobu svog sna u moj.

Pitam se, probu|en, kako je to mogu}e. Mo`da

zato {to je no} previ{e mra~na, a prozor nevidljive

ku}e osvijetljen kao u teatru sjena.

Bilo kako bilo, taj je osvijetljeni prozor be{umno

i blago u{ao u moju sobu, zasjenio preko moje jo{

snene glave i uselio se u zid. Gledam u nj zbunjen i

poku{avam shvatiti {ta se doga|a.

Neko se probudio u toj sobi, upalio sva svjetla.

Kao da oslu{kuje moje misli, prozor na zidu podr-

htava u i{~ekivanju.

470

Jedna se sjena pokrene iza nevidljive zavjese, koju

je svjetlost posve istopila, zatim izroni i zastane u

prozoru, kao da gleda u mrak. Crna gola `enska silueta

s poput ogrta~a dugom kosom.

Posve jasno shva}am da je to Berolina.

^itavo vrijeme je `ivjela u jednoj od ku}a preko

puta, a ja toga nisam bio svjestan.

U kojoj li je ku}i? Sad bih to mogao posve jed-

nostavno otkriti. Dovoljno je da ustanem i pogledam

kroz prozor. I {ta bih time dobio? Zar nije sad isuvi{e

kasno? No} tro{i svoju posljednju snagu prije nego

{to je jutro po~ne neumoljivo topiti.

Blago naslonjena na prozor, silueta kao da i{~ekuje

moj odgovor. ^ini mi se da vidim kako joj grudi u

uzbu|enju podrhtavaju.

Odlu~io sam se odjednom i ustao, sko~io iz kreveta.

U istom tom trenutku svjetlo se na zidu ugasilo,

prozor se istopio u mraku i na njemu sjena `ene s

dugom kosom, koja je jo{ dugi, bolni trenutak du`e

ostala utisnuta u mojoj svijesti.

Ne pomjeram se, ne prilazim svom prozoru. Znam

da je iza njega posvema{nji mrak.

No} se prepolovila.

Posljednja moja no} u Berlinu.

^ini mi se da vidim livrejiranog ~inovnika koji to

pa`ljivo zapisuje ~udnim znakovima u svoju svepri-

sutnu i samo njemu jasnu bilje`nicu.

Entwerter.

471

Jedna konobarica odlazi na posao zakop~avaju}i

svoju haljinu od `udnje.

Razgoropadit }e se medvjedica ako lovci ne budu

slijedili njen trag.

Ursula.

Neko }e biti ulovljen.

Vje{tice iz Dahlema }e narezuckati svoje zapise

o tome na hrastovom li{}u.

Svi }e biti ulovljeni.

@udnja je putokaz i klopka za putnika.

Zbogom, Berolina!

472

DO VI\ENJA, NEPOZNATI PROLAZNI^E.

VIDJET ]EMO SE U NEKOM DRUGOM

GRADU, MO@DA U DRUGOM VREMENU

ILI DRUGOM SVIJETU.

Berlin, septembar 1996. – januar 1997.

Sarajevo, po~etak januara 1998.

473

BIOGRAFIJA,

BIBLIOGRAFIJA,

LITERATURA

BIOGRAFIJA

Irfan Horozovi} je ro|en u Banjoj Luci 27. IV 1947.

godine gdje je zavr{io osnovnu {kolu i Gimnaziju. Filo-

zofski fakultet (Komparativna knji`evnost i Jugoslavenski

jezici i knji`evnosti) diplomirao u Zagrebu. Bio je urednik

Studentskog lista, Pitanja i Puteva. Bio je odgovorni ured-

nik u izdava~koj djelatnosti Novog glasa u Banjoj Luci.

@ivi u Sarajevu. Urednik je u Igranom programu RTV

Federacije BiH (prethodno je bio zaposlen u Preporodu

kao urednik Bo{nja~ke knji`evnosti u 100 knjiga – od 1999.

do 2003. bio je i glavni urednik ~asopisa @ivot).

Dramski tekstovi su mu izvo|eni na radiju ([esta smrt

Benjamina Talhe, Zadovolj{tina, Kuburovi}, Posu|ena re-

~enica), u teatrima (Ru`i~asta u~iteljica, Soba, Pehlivan

Arif Tamburija, [eremet, Proba, Tri Sabahudina) i na tele-

viziji ([eremet). Neki od tih tekstova su prevedeni i igrani

u [vedskoj i Poljskoj. Jedna adaptacija knjige Talhe pod

nazivom Pri~e iz [edrvanskog vrta postavljena je u Rimu.

Po njegovom scenariju snimljen je animirani film Le-

da II u re`iji Ivana Tomi~i}a i igrani film Zaboravljena

poslovica u re`iji Dubravka Bibanovi}a, 2003.

Dobitnik je Nagrade "Sedam sekretara SKOJ-a"

(1972), Nagrade grada Banje Luke (1980), Nagrade Udru-

`enja knji`evnika BiH (1988), Nagrade za najbolju knjigu

za djecu u BiH (1987), Nagrade Dru{tva pisaca Bosne i

Hercegovine za 1998. godinu, Nagrade «Me{a Selimovi}»

(za najbolji roman objavljen u 2002. na govornom prostoru

Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore), te

drugih nagrada i priznanja.

Zastupljen je u brojnim antologijama pripovijetke, poe-

zije i drame, te prevo|en na vi{e jezika.

477

BIBLIOGRAFIJA

1. [ESTA SMRT BENJAMINA TALHE. Drama za gla-

sove. Radio-Zagreb 1968.

2. ZVE^AJSKO BLAGO. Pjesme. Glas, Banja Luka

1969.

3. RU@I^ASTA U^ITELJICA. Dramolet. Narodno sve-

u~ili{te "Bo`idar Maslari}", Osijek 1970.

4. TALHE ILI [EDRVANSKI VRT. Proze. BC, Zagreb

1972;

– 2. pro{ireno izdanje, Svjetlost, Sarajevo 1991;

– 3. izdanje Sarajevo Publishing, Sarajevo 1997.

– 4. izdanje: Biblioteka Dani, Civitas d.o.o., Sarajevo

2004. I na esperantu: Savez za esperanto BiH, Sarajevo

– Banja Luka 1991.

5. SOBA. Groteska. Prolog. Zagreb 1970;

– 2. izd. Zajednica profesionalnih pozori{ta, Sarajevo

1977.

6. TANKA KATANKA. Farsa za djecu. Dje~ije pozori{te

Banja Luka 1971.

7. ZADOVOLJ[TINA. Drama za glasove. Radio-Zagreb

1972.

8. SALON GLUHONIJEMIH KROJA^ICA. Pripovijet-

ke. Svjetlost, Sarajevo 1979.

9. TESTAMENT IZ MLADOSTI. Poezija. Glas, Banja

Luka 1980.

10. [EREMET. Drama. Zajednica profesionalnih pozori{ta

BiH, Sarajevo 1985.

478

11. KARTA VREMENA. Pri~e/roman. "Veselin Masle-

{a", Sarajevo 1983.

12. BANJALUKA I OKOLINA (& Milan Vukmanovi}).

Mala turisti~ka monografija. Turistkomerc Zagreb i

Turisti~ki savez op{tine Banjaluka. (Osim na na{em,

objavljena i na svim svjetskim jezicima).

13. NO]NE CEREMONIJE. Izabrane pri~e. Svjetlost, Sa-

rajevo 1984/1985.

14. VAUVAN. Roman za djecu. Klub "Ivan Goran Ko-

va~i}", Biha} 1986;

– 2. izd. "Veselin Masle{a", Svjetlost, Sarajevo 1990;

– 3. izd. Bosanska rije~, Wuppertal 1995;

– 4. izd. Targa, Zagreb 1995;

– 5. izd. Bosanska rije~, Wuppertal-Amsterdam-Sa-

rajevo 2000.

15. REA. Kratki roman. "Veselin Masle{a", Sarajevo 1987.

16. MA\IONI^AR IZ PRIJESTOLNICE DOMINA. Pri-

povijest za djecu. Glas, Banja Luka 1988;

– 2. izd. 1990;

– 3. izd. Targa, Zagreb 1995:

– 4. Izd. Bosanska rije~, Wuppertal-Amsterdam-Sa-

rajevo 2000 (zajedno s Vauvanom).

17. KALFA. Roman. Svjetlost, Sarajevo 1988.

– drugo izdanje u ediciji Djela Irfana Horozovi}a,

TKD [ahinpa{i}, Sarajevo 2005.

18. ILUZIONISTOV GROB I LEBDE]A @ENA. Pri~e.

Prosveta, Beograd 1991.

19. POSU\ENA RE^ENICA. Drama za glasove. Radio-

Sarajevo 1991.

20. PROGNANI GRAD. Pri~e. Antibarbarus, Zagreb 1994.

21. BOSANSKI PALIMPSEST. Pri~e. Durieux, Zagreb

1995.

22. SLI^AN ^OVJEK. Roman. Bosanska knjiga, Sarajevo

1995.

479

23. OBLAK ^IJA LICA PREPOZNAJEMO. Izabrane pri-

~e. Bosanska rije~, Wuppertal–Sarajevo 1997.

– drugo, promijenjeno izdanje, kod istog izdava~a 1999.

24. KNJIGA MRTVOG PJESNIKA. Poezija. Horus, Za-

greb 1997.

– drugo, pro{ireno izdanje, Bosanska knjiga – [ahin-

pa{i}, Sarajevo 1999

25. INSPEKTOR VRTNIH PATULJAKA. Roman za dje-

cu. Bosanska rije~, Wuppertal-Sarajevo-Amsterdam

1998.

– drugo izdanje 2005.

26. PROBA. Dramolet. Kamerni teatar 55. Sarajevo 1998.

27. BERLINSKI NEPOZNATI PROLAZNIK. Roman.

Ljiljan, Sarajevo 1998.

28. PRODAVNICA NO@EVA. Izabrane pri~e. Damad.

Novi Pazar 1999.

29. IZABRANE PRIPOVIJETKE. Sejtarija, Sarajevo 2000.

30. FILMOFIL. Roman. Sejtarija, Sarajevo 2000.

31. IMOTSKI KADIJA. Roman. Ogledalo, Sarajevo 2000.

– drugo izdanje SEDAM, Sarajevo 2002.

– tre}e izdanje u ediciji Djela Irfana Horozovi}a, TKD

[ahinpa{i}, Sarajevo 2005.

32. TRI SABAHUDINA. Tragi~na komedija. Praizvedba

u Kamernom teatru 55 u Sarajevu 21. 12. 2001.

33. IZABRANE IGRE. Drame. Svjetlost, Sarajevo 2000.

34. BUDU]E SVR[ENO VRIJEME. Poezija. DES, Sa-

rajevo 2001.

35. WILLIAM SHAKESPEARE U DAR ES SAALAMU.

Roman. Mozaik knjiga, Zagreb 2002.

– drugo izdanje TKD [ahinpa{i}, Sarajevo 2003.

– tre}e izdanje u ediciji Djela Irfana Horozovi}a, TKD

[ahinpa{i}, Sarajevo 2005.

36. PSI OD VJETRA. Roman. TKD [ahinpa{i}, Sarajevo

2003.

480

37. JEDAN MALI MAGARAC ZVANI ZANZIBAR /

ONE LITTLE DONKEY CALLED ZANZIBAR. Pri-

~a – slikovnica (dvojezi~no). Sejtarija, Sarajevo 2003.

38. ZABORAVLJENA POSLOVICA. Scenario za film.

RTV FBiH 2003.

39. BESKRAJNI ZAVI^AJ. Pri~e. Edicija: Djela Irfana

Horozovi}a. TKD [ahinpa{i}, Sarajevo 2005.

BIBLIOGRAFIJA NA DRUGIM JEZICIMA

Knjige

1. BANJALUKA UND UMGEBUNG (und Milan Vuk-

manovi}). Übersetzer Ingeborg Paljan. Zagreb 1984.

2. FAMILIO TALHE AU SEDRVANGARDENO. Tra-

dukis: Vesna Skaljer race. Elbih, Sarajevo-Banja Luka

1991.

3. ILUZIONISTOV HROB A LEVITUJÚCA @ENA.

Prelo`il Karol Chmel. Fragment. Bratislava 1994.

4. ONE LITTLE DONKEY CALLED ZANZIBAR (JE-

DAN MALI MAGARAC ZVANI ZANZIBAR). Pri~a

– slikovnica (dvojezi~no). Sejtarija, Sarajevo 2003.

Antologije, zbornici i panorame

1. AN EMBARRASSMENT OF TYRANNIES: TWEN-

TY-FIVE YEARS OF INDEX IN CENSORSHIP (W.

L. Webb & Rose Bell). London, 1997. – drugo izdanje

New York 1998. (U knjizi je prevedena pri~a Bosanski

bik).

2. ANTHOLOGIE DE LA LITTÉRATURE DE GUERE

EN BOSNIE (choix et traduction Vladimir Claude FI-

[ERA), BF, Strasbourg 1997. (u knjizi su prevedene

pri~e Omarska i Nevidljiv).

481

3. DAS WORT IM KRIEG (izbor i prijevod Dunja Mel-

~i}). Frankfurt A/M, 1995. (u izboru je prevedena pri~a

[eta~i na korzu).

4. VZKÁZÁNÍ ZE DNA NOCI (izbor i prijevod Du{an

Karpatský). Mladá fronta, Prag 1995. (u knjizi je pre-

vedena kratka pri~a Stvari).

5. THE BEST OF... THE MEMBERS OF THE BH WRI-

TER’S ASSOCIATION. Lexicon. Sarajevo 2001. (U

leksikonu je prevedena pri~a [utnja).

482

LITERATURA

1. AGI], Nihad: Kraj odakle svi dolaze. (Irfan Horo-

zovi}). Oslobo|enje, Sarajevo 19. II 1984.

2. AKMAD@I], Hazim: Roman o poeziji, poezija u ro-

manu (O Knjizi mrtvog pjesnika). Ljiljan, VI, br. 250,

Sarajevo, 29.10–5.11.1997. str. 43.

3. ALI], D`emaludin: O Zve~ajskom blagu. Na{i dani,

1969.

4. – O Talhama ili [edrvanskom vrtu. Borba, Zagreb

1972.

5. – Bosanskohercegova~ka pripovijetka dvadesetog sto-

lje}a (predgovor Antologiji bosanskohercegova~ke pri-

povijetke XX stolje}a). @ivot (Sarajevo), br. 7-8, jul-

-august 1980.

6. ANONIM: Izi{la nova knjiga Irfana Horozovi}a

“Imotski kadija” (pro{irena vijest). Ljiljan, br. 402,

2-9. oktobar 2000, str. 48.

7. – (Indira Ku~uk-Sorgu~?): Sarajevska zima. Dobri Mo-

starci, odli~ni Crnogorci. (O predstavi Ru`i~asta u~i-

teljica Narodnog pozori{ta iz Mostara). Ljiljan, br. 476,

4-11. mart 2002, str. 59.

8. A. T.: William Shakespeare u Dar es Salamu. Knji`evni

`urnal 2 (www.omnibus.ba).

9. BAZDULJ, Muharem: Vrata za du{u pisca. Dani (Sara-

jevo), br. 360, 7. 5. 2004, str. 56-57.

10. – Poslovi i dani. Civitas d.o.o. Sarajevo 2005. str.

52-55.

483

11. BEGANOVI], Davor: Strukture prepoznavanja u

prozi Irfana Horozovi}a. Novi izraz, br. 26, Sarajevo,

septembar-decembar 2004, str. 21-47.

12. BEGI], Hamid: Lirika Saliha Ali}a. Centar za kulturu

i obrazovanje Te{anj. Te{anj 1998. Str.76.

13. BEGOVI], Sead: Camusova nesanica. (Irfan Horo-

zovi}: Sli~an ~ovjek, Bosanska knjiga, Sarajevo 1995.).

Ve~ernji list (Obzor), Zagreb 4.6.1995. str. 21.

14. BOGI[I], Vlaho: Karta vremena (Irfana Horozo-

vi}a). Polet, (Zagreb), 15.VI. 1984. str. 269-270.

15. BO[KOVI], Ivan J.: Knjiga biv{ega `ivota. (Irfan

Horozovi}: Bosanski palimpsest, Durieux, Zagreb

1995.). Slobodna Dalmacija (Split), 8.8.1995. (str. 7

– Forum).

16. BO@I^EVI], Ivan: Irfan Horozovi}: "Salon gluhoni-

jemih kroja~ica". Sarajevo, 1979. Dometi (Rijeka),

XIV/1981, 3, 80-81.

17. – Irfan Horozovi}: "Karta vremena". Sarajevo 1983.

Quorum (Zagreb), I/1985, 2, 147-149.

18. BRATI], Radoslav: O Talhama. Radio-Beograd, III

program.

19. BRE^I], Petar: O Sobi. Na Tre}em programu Ra-

dio-Zagreba (nakon premijere u Narodnom pozori{tu

Bosanske krajine), 1977.

20. BURI], Ahmed: Malo vi{e proba. (O premijeri Probe

u dvori{tu Gazi Husrev-begove medrese 2. jula 1998).

Oslobo|enje (Sarajevo), 6. 7. 1998. str 12.

21. BUTUROVI], Lada: Putovanje «Hasanaginice» Me-

diteranom. @ivot, LII, 1-2-3, Sarajevo 2004, str. 134-

-141.

22. COCO, Kemal: Tajne o tajnama. Irfan Horozovi}:

Oblak ~ija lica prepoznajemo. Unskosanske novine,

26. februar 1999, str. 17.

484

23. ^AKAR, Milan: Irfan Horozovi}: "Karta vremena".

Sarajevo 1984. (1983!). Borba, LXIII/1985, 44

(13.II).

24. ^U(STOVI]), A(lma): Igra apsurdne ti{ine. (Izvje{-

taj o premijeri Ru`i~aste u~iteljice). Oslobo|enje 27.

2. 2002, str. 23.

25. ^USTOVI], A: O tragediji kroz crnohumorne pa-

sa`e. Oslobo|enje, 20. 12. 2001, str. 12.

26. – Susret sa katarzom. (O premijeri Tri Sabahudina

ili mange tak). Oslobo|enje, 23. 12. 2001.

27. DELALI], Munib: Irfan Horozovi}: "Testament iz

mladosti". Banja Luka 1980. Most (Mostar), VII/-

1980, 32-33, 124-128.

28. – Knjiga mrtvog pjesnika. Irfan Horozovi}: Knjiga

mrtvog pjesnika. Bosanska po{ta (Bosnisk post, My-

sen, Norve{ka), 16. oktobra 1998, strana 20.

29. – Berlinski nepoznati prolaznik. Bosanska po{ta, 4.

juni 1999, strana 16.

30. – Imotski kadija. Bosanska po{ta, 29. juni 2001, str.

18.

31. DONAT, Branimir: Astrolab za hrvatske borhesovce.

Teka(Zagreb), 1972, 1, 114-115.

32. – Zrcalo ~udesnog (Irfan Horozovi}). Forum(Zagreb),

XV/1976, br. 1-2.

33. DUBO^ANIN, Alija: Knjiga iz knjiga: Irfan Horo-

zovi}, "Karta vremena". "Veselin Masle{a", Sarajevo

1983. Izraz (Sarajevo), XXVIII/1984, 9, 304-306.

34. DURAKOVI], Enes: Bo{nja~ka pripovijetka XX vi-

jeka. Predgovor Antologiji bo{nja~ke pripovijetke

XX vijeka. Alef, Sarajevo 1995.

35. – Vrijeme, Zenica 2004.

36. DURAKOVI], Jasmin: Knji`evna fikcija o stradanju

jednog naroda. Irfan Horozovi}: Filmofil, Sejtarija,

485

Sarajevo 2000. Ljiljan, br. 406, 30. oktobar–6. novem-

bar 2000, str. 43.

37. DURI], Ra{id: Poezija metamorfoza. I(rfan) Horo-

zovi}: Testament iz mladosti. Banja Luka 1980. @ivot

(Sarajevo), XXIX/1980, 11-12, 839-840; Oko (Za-

greb), IX/1981, 233 (19. II).

38. – Irfan Horozovi}: "Karta vremena". Sarajevo 1984

(1983!). Most (Mostar), XII/1985, 60, 123.

39. D@AFI], Rizo: Irfan Horozovi}: Vauvan. Biha}

1986. Zna~enja (Doboj), VI/1987, 13, 152-153.

40. – Irfan Horozovi}: "Rea". Sarajevo 1987. Most (Mo-

star), XV/1988, 73/74, 118-119.

41. D@AMONJA, Dario: Dodaju}i (nesvjesno) svemu to-

me samo jo{ vremena. (O Karti vremena Irfana Horo-

zovi}a). Na{i dani, (Sarajevo), 4. V 1984, br. 815.

42. D@ANKO, Muhidin: Brod u potoku. Irfan Horozovi}:

Knjiga mrtvog pjesnika. Znak Bosne, 5-6, IV, str.

99, Zenica 1998.

43. – Mit, ma{ta i stvarnost u pri~ama Irfana Horozovi}a,

u: Strah od teksta. Te{anj 1998, strana 143-151. I

u: Bo{nja~ka knji`evnost u knji`evnoj kritici, knjiga

IV, Novija knji`evnost, Proza. Alef, Sarajevo 1998.

44. D@ANKO, N(isvet): Kraj iluzija. Irfan Horozovi}:

Filmofil, Sejtarija, Sarajevo 2000. Dani, br. 178, 27.

10. 2000.

45. \URI^KOVI], Dejan: Irfan Horozovi}: "Talhe ili

[edrvanski vrt". Zagreb 1972. Oslobo|enje, XXX/-

1973, 8950 (5. V; – Izme|u stvarnosti i fantastike,

u: Dojmovi. Glas, Banja Luka 1978.

46. E.K.: Mistika u~enika i njegovog u~itelja. Start (Sara-

jevo), br. 97, 27. 8. 2002, str. 55.

486

47. FERNÁNDEZ, Alberto: Stranga verko (^udnovata

knjiga). Heroldo de Esperanto (Vjesnik esperanta),

13. februar 1992, Venaria Reale (TO), Italija, str. 4.

48. FETAHAGI], Sead: Drama neprilago|ena sceni. (O

predstavi Soba). Oslobo|enje, (Sarajevo), 29. I 1977.

49. – O predstavi [eremet Narodnog pozori{ta iz Banje

Luke. Ekspres politika, Beograd 1982.

50. FILANDRA, [a}ir: Postoji li mjesto za Irfana Ho-

rozovi}a. Dnevni avaz (Sarajevo), 20.2.1999, str. 15.

51. FI[ERA, Vladimir Claude: Anthologie de la littéra-

ture de guerre en Bosnie. BF. Strasbourg 1997.

52. GAJEVI], Anila: Film koji ne}e biti zaboravljen

(filmska kritika Zaboravljene poslovice). Walter, br.

97, Sarajevo 23. 12. 2003, str. 40.

53. GOJER, Gradimir: Raznovrsnost u interesovanju, ali

i izrazu. (Irfan Horozovi}: "Soba"). Oko (Zagreb),

1978, br. 157.

54. – Za ~itateljski hedonizam i gledateljsku `udnju. (O

Izabranim igrama). Jutarnje novine (Sarajevo), 14.

3. 2003, str. 16.

55. GRAHOVAC, @eljko: Refleksivni dnevnik izgnani{-

tva. Irfan Horozovi}: Berlinski nepoznati prolaznik,

Ljiljan, Sarajevo 1998. Novo ogledalo, br. 6. str. 56.

Sanski Most, oktobar 1999.

56. – "@udnja je putokaz i klopka za putnika". Berlinski

nepoznati prolaznik, Ljiljan, Sarajevo 1998. Novi iz-

raz, br. 5, Sarajevo, jesen 1999, str. 133-136.

57. – Sklopljenost sudbine u monta`i atrakcija. (I. Ho-

rozovi}: “Filmofil”, Sejtarija, Sarajevo, 2000). Novi

izraz, Sarajevo 2000.

58. – Ponestaje prostora. Panorama najnovije bosansko-

hercegova~ke poezije (izbor poezije i mikroeseji). Delta,

Biha} 2000.

487

59. – Metafizi~ka utemeljenost zla. I. Horozovi}: William

Shakespeare u Dar es Salaamu. Diwan 11-12, Gra-

da~ac 2003, str. 41-46.

60. GRGI]EVI], Marija: O Ru`i~astoj u~iteljici (u po-

vodu gostovanja Miniteatra iz Osijeka). Ve~ernji list,

Zagreb 1970?

61. GUZIJAN, Nikola: Nijemost koja je~i. (Irfan Horo-

zovi}: "Salon gluhonijemih kroja~ica". Sarajevo

1977.). Glas (Banja Luka), 12. IV 1980, str. 8.

62. – Irfan Horozovi}: Testament iz mladosti. Banja Luka

1980. Oslobo|enje, (Sarajevo), XXXVIII/1980,

11643 (29. X).

63. HAJDAREVI], Had`em: Pripovjeda~ki vrtovi Irfana

Horozovi}a. Predgovor knjizi Irfan Horozovi}: Iza-

brane pripovijetke. Sejtarija, Sarajevo 2000.

64. – Dervi{i i smrtnici (tekst povodom nagrade «Me{a

Selimovi}»). Walter (Sarajevo), br. 85, 9. 7. 2003,

str. 49.

65. HAMZI], Mirzet: Roman za gledanje i – ~itanje.

Irfan Horozovi}: Filmofil, Sejtarija, Sarajevo 2000.

Ljiljan br. 386. (Sarajevo), 5-12. juna 2000, str. 46.

66. HORVAT, Josip: Hrvatski "Mali princ". (Vauvan,

Targa, Zagreb 1995.). Globus (Zagreb), 10. svibnja

1996, str. 60.

67. IBRAHIMOVI], Ned`ad: Izjava nakon dodjele na-

grade «Me{a Selimovi}» (za roman William Shake-

speare u Dar es Salaamu). Slobodna Bosna (Sarajevo)

br. 346, 3 juli 2003, str. 59.

68. IDRIZOVI], Muris: Knji`evnost za djecu u Jugo-

slaviji. Sarajevo 1989.

69. IGNJATOVI], Srba: Irfan Horozovi}: "Salon glu-

honijemih kroja~ica i druge pri~e", Sarajevo 1979.

Politika, LXXVII/1980, 23865 (15. III).

488

70. – Na rubu uverljivog i izma{tanog. (Irfan Horozovi}:

Karta vremena). Knji`evna re~, 1984, br. 242; Savre-

menik, XXXIV/1988, VII/1-2, 133-138.

71. I. H.: Talhe ili [edrvanski vrt (Irfana Horozovi}a).

Knji`evna re~, (Beograd), 13. VI 1973.

72. ILI], Ljilja: Re~i ljubavi. (O Imotskom kadiji). Novi

izraz, 16-17, Sarajevo ljeto-jesen 2002, str. 132-143.

73. IVANDI], Sanjin: Stradalnici kao junaci. (Irfan Ho-

rozovi}: Sli~an ~ovjek). Novi list (Rijeka), 8. srpnja

1996, str. 27.; isto u knjizi kratkih kritika, Rijeka

1997.

74. – Epopeja bosanske sudbine. O Prognanom gradu.

U knjizi kritika. Rijeka 1997.

75. IVANKOVI], @eljko: Pomak od tradicionalnog. (Ir-

fan Horozovi}: Salon gluhonijemih kroja~ica. Sara-

jevo 1979). Odjek, XXXIII/1980, 15-16, 22.

76. – Literatura kao posrednik. (Irfan Horozovi}: Karta

vremena. Sarajevo 1983). Oslobo|enje, 18. VI (IV),

1984, KUN VI, 149.

77. – Predgovor Vauvanu. Veselin Masle{a i Svjetlost.

Sarajevo 1991.

78. JEKNI], Dragoljub: Irfan Horozovi}: Salon gluho-

nijemih kroja~ica. Sarajevo 1979. Lica (Sarajevo),

X/1980, 3-4, 91-92.

79. JERGOVI], Miljenko: Irfan Horozovi}: "Rea". Sa-

rajevo 1987. Knji`evna revija (Sarajevo), II/1988,

5/6, 29.

80. JURICA, Neven: Igra Talhe s devom. Polja, XXVI-

/1980, 256-257, 227-230; Republika, XXXVII/1981,

11, 919-933.

81. KADI], Samedin: Nepoznati berlinski prolaznik.

Berlinski nepoznati prolaznik, Ljiljan, Sarajevo 1998.

Zemzem, Sarajevo, oktobar 1999, str. 25-27.

489

82. KALA^, Iso: Biljka koja sanja i razmi{lja. Irfan Ho-

rozovi}: "Vauvan". Oslobo|enje, 27. V 1987.

83. “KAMERNI...” U KRITICI (1992-200). Zbirka kri-

tika. Kamerni teatar, Sarajevo 2001. (Tekstovi A.

Buri}a i L. Mazove o izvedbi drame Proba).

84. KARAHASAN, D`evad: O [eremetu. Katalog pra-

izvedbe [eremeta, Narodno pozori{te Bosanske kra-

jine, Banja Luka 1982.

85. KAZAZ, Enver: Poetika sabura (O Prognanom gra-

du). @ivot (Sarajevo), XLII, 1-2, 1995, str. 170-171.

I u: Bo{nja~ka knji`evnost u knji`evnoj kritici, knjiga

IV, proza. Alef, Sarajevo 1998.

86. – Od poetike `anra do poetike knjige (nacrt geneze

i modelativne strukture bo{nja~kog romana). Novi

izraz, knjiga I, broj I, strana 99-123, Sarajevo 1998.

87. – Morfologija palimpsesta, Centar za kulturu i obra-

zovanje Te{anj, Te{anj 1999.

88. – Romaneskni labirint Irfana Horozovi}a. Novi izraz,

10-11, Sarajevo, zima 2000. – prolje}e 2001. Str.

73-85.

89. – Bosanskohercegova~ka i bo{nja~ka knji`evnost na

prelazu milenija – estetsko discipliniranje povijesnog

u`asa. Godi{njak BZK «Preporod», godina II, Sara-

jevo 2002, str. 315-338.

90. – Poetsko-fantasti~ka hronika. Predgovor romanu Psi

od vjetra. TKD [ahinpa{i}, Sarajevo 2003.

91. – Svijet kao tvornica u`asa (o Williamu Shakespeareu

u Dar es Salaamu). Novi izraz, 21, Sarajevo, jesen

2003. Str. 225-227.

92. – Knji`evni labirint kao Horozovi}ev beskrajni za-

vi~aj. Predgovor romanu William Shakespeare u Dar

es Salaamu, TKD [ahinpa{i}, Sarajevo 2005, str. 5-

-37.

490

93. – Bo{nja~ki roman XX vijeka. Zoro, Sarajevo 2005.

94. KECMAN, Zdravko: Pisa}i stroj vremena. (Irfan Ho-

rozovi}: "Karta vremena". Sarajevo 1983.) Glas (Ba-

nja Luka), 26.27. V 1984, br. 4100.

95. KEKANOVI], Drago. Janus i njegova lica. (Irfan

Horozovi}: "Ru`i~asta u~iteljica"). Studentski list

(Zagreb), decembar, 1970.

96. KLIMENT, @eljko: Pri~e o nestajanju. Irfan Horo-

zovi}: Prognani grad Vjesnik, Zagreb, 7. svibnja 1994

(Danica), str. 27.

97. – Grad kojeg vi{e nema. (Irfan Horozovi}: "Prognani

grad", Antibarbarus, Zagreb 1994.). Glas Slavonije

(Osijek), 29. srpnja 1994. str. 31.

98. – Ubilo ga. (Irfan Horozovi}: Sli~an ~ovjek). Vjesnik

(Zagreb), 13.5.1995. str. 26.

99. KORDI], Ivan: Rije~ Ivana Kordi}a na dodjeli na-

grade I. Horozovi}u. Slovo 63/64/65. Sarajevo, sep-

tembar/rujan 1999. Strana 6.

100. KORI], Davor: Prikaz predstave "[eremet" u Na-

rodnom pozori{tu Bosanske krajine u Banjoj Luci.

Oslobo|enje 1972.

101. KRMPOTI], Marinko: Dodirivanje patnje. Irfan Ho-

rozovi}: William Shakespeare u Dar es Salaamu. Novi

list (Rijeka), 20. 10. 2002.

102. KU^UK-SORGU^, Indira: Predstava koja je vi{e

od igre (o premijeri Sobe u izvedbi Narodnog po-

zori{ta). Ljiljan, br. 561, 17-24. oktobar 2003, str.

58-59.

103. KUJOVI], A(smir): Knjiga puta i knjiga o putu.

Irfan Horozovi}: Imotski kadija, Ogledalo, Sarajevo

2000. Dani, br. 177, 20.10.2000, str.48-49.

491

104. KULENOVI], Alena: Tragikomedija na{ih `ivota,

sje}anja i emocija. (O premijeri Tri Sabahudina).

Walter, br. 41, Sarajevo 26. 12. 2001, str. 40-41.

105. LE[I], Josip: Savremena bosanskohercegova~ka

drama. Pozori{te, (Tuzla), 1990, 1-2, 166 str.

106. – Dramska knji`evnost II (Prilozi za istoriju knji`ev-

nosti Bosne i Hercegovine). Institut za knji`evnost

i Svjetlost, Sarajevo 1991. Str. 240-245.

107. LOVRENOVI], Ivan: Duh svjetkosti. (Irfan Horo-

zovi}: Salon gluhonijemih kroja~ica.) Knji`evna re~,

(Beograd), IX/1980, 139 (25. II).

108. – Irfan Horozovi}: Salon gluhonijemih kroja~ica. Sa-

rajevo 1979. Oslobo|enje, (Sarajevo) XXXVIII-

/1980, 11371 (30. I).

109. – Testament of Youth. (O Testamentu iz mladosti).

Books in Bosnia and Herzegovina, Volume 2, No

3, Sarajevo 1983.

110. MAGLAJAC, Mirsad: Bosanske pri~e o onostranom

(O prozi Irfana Horozovi}a). Lica (Sarajevo), XII/-

1997, 7, 27-29.

111. MAKOVI], Z.: Irfan Horozovi}: Talhe ili [edrvanski

vrt. Revija (Osijek), XII/1972, 4, 53-54.

112. MANDI], Igor: 101 kratka kritika. O Talhama. Za-

greb

113. – O Kalfi. Bilten Sajma knjiga u Beogradu 1988.

godine (na engleskom jeziku).

114. MARJANOVI], Mirko: Irfan Horozovi}: Kalfa. Ro-

man kao totalna umjetnost. Odjek, XLII/1989, 2, 8.

115. MARJANOVI], Voja: Roman imaginacije duha (Ir-

fan Horozovi}: Vauvan), u: Knji`evnost na raskrsnici,

Univerzitetska rije~, Nik{i}, 1988, str. 136-138.

492

116. MARKOVI], J(elena): Podijeliti po primjerak tek-

sta? (O premijeri Sobe u izvedbi Narodnog pozori{ta).

Dani (Sarajevo), 17.10.2003, str. 45.

117. MARKOVI], Milan R.: Odgonetanje tajni (pogovor

u knjizi Oblak ~ija lica prepoznajemo, Bosanska rije~,

Wuppertal-Sarajevo-Tuzla-Amsterdam 1997).

118. MARTI], Mladen: O Zve~ajskom blagu. Studentski

list, Zagreb 1969/70?

119. MARTINOVI], Vedrana: Fantasti~nost konkretnog.

(Irfan Horozovi}: Prognani grad, Antibarbarus, Za-

greb 1994.). Vijenac (Zagreb), br. 22/II, 27. listopada

1994.

120. – Nitko ne zna moje misli. Irfan Horozovi}: Sli~an

~ovjek. Bosanska knjiga, Sarajevo 1995. Vijenac (Za-

greb), br. 41-42/III, 27. srpnja 1995, str. 21-22.

121. MA[I], Jozo: Vo}ke poslije ki{e. (Irfan Horozovi}):

Oslobo|enje, 31. X 1988, str. 4.

122. MATANOVI], Julijana: Volite li medenjake? Po-

govor romanu William Shakespeare u Dar es Sa-

laamu.

123. – Kao da smo otac i k}i (knjiga eseja). Profil Inter-

national, Zagreb 2003.

124. – Krsto i Lucijan. (Rasprave i eseji o povijesnom

romanu). Naklada Ljevak d.o.o. Zagreb 2003, str.

179-189.

125. – Hasanaginica. Vjesnik, br. 20631, Zagreb 28. i

29. 5. 2005. godine, str. 34.

126. MAZOVA, Liljana: Akterska mok na interakcija. (O

predstavi Proba u Ohridu). Nova Makedonija, 20. 8.

1998.

127. MEL^I], Dunja: Das Wort im Krieg. Dipa. Frankfurt

am Main 1995.

493

128. MI]EVI], Kolja: Talhe ili [edrvanski vrt Irfana Ho-

rozovi}a. Izraz (Sarajevo), XIX/1975, 10, 299-304.

I u: Bo{nja~ka knji`evnost u knji`evnoj kritici, knjiga

IV, Novija knji`evnost, Proza. Alef, Sarajevo 1998.

129. MIKI], Radivoje: Dra`i autenti~nog pripovedanja.

(Irfan Horozovi}: Talhe ili [edrvanski vrt). Zagreb,

1972.). Knji`evna re~, 1973, 13, 15.

130. MILENI], @arko: Strah vlada gradom. Irfan Horo-

zovi}: Sli~an ~ovjek. Knji`evna Rijeka, br. 2-3, Rijeka

1996, strana 91.

131. M(ilenko). S(toji~i}): [eherzadin naknadni pripovje-

da~. (Irfan Horozovi}: "Iluzionistov grob i lebde}a

`ena", Prosveta, Beograd, 1991.). Oslobo|enje (Sara-

jevo), 15.2.1992, str. 9.

132. MORANJAK-BAMBURA], Nirman: Skandal pre-

poznavanja (o Imotskom kadiji u povodu Hasanagi-

nice Alije Isakovi}a). @ivot I-XII, 2003, str. 116-124.

133. MUZAFERIJA, Gordana: Savremeno dramsko stva-

rala{tvo. Pozori{te, (Tuzla), XXVI/1984, 1-2, 111-118;

124-134.

134. – Izabrane igre Irfana Horozovi}a. Pogovor u knjizi

drama – Irfan Horozovi}: Izabrane igre, Svjetlost,

Sarajevo 2000. str. 147-151.

135. NEDI], Marko: Mlada hrvatska proza. Knji`evnost,

XXXV/1980, 10-11, 1757-1765.

136. N. O. (Nermina Omerbegovi}): Pisac stvarnosti i

fantazmagorije. (Izvje{taj s knji`evne ve~eri). Oslo-

bo|enje (Sarajevo), 6. 5. 1999. str. 15.

137. NUHI], Slobodan: U labirintima vremena. Knji`ev-

na re~, 1989, 7, 21.; – Putevi, XLII/1989, 3, 14-142.

(*Slobodan Nuhi} = Senahid Nezirovi}?) – O Irfanu

Horozovi}u i njegovu djelu Kalfa.

494

138. – Irfan Horozovi}: Kalfa. Knji`evna re~ (Beograd),

XVIII/1989, 347/348 (10. VII); – Zna~enja (Doboj),

VIII/1989, 17/18, 207-208.

139. OBRADOVI], D`afer: Imaginarni film o filmofilu.

Irfan Horozovi}: Filmofil, Sejtarija, Sarajevo 2000.

@ivot 3-4, str. 102-104, Sarajevo 2000.

140. OSTI, Josip: Irfan Horozovi}: Sli~an ~ovjek. (Bo-

sanska knjiga, Sarajevo 1995.). Tragom Arijadnine

niti, II (I-III). Vodnikova doma~ija, Ljubljana 1996,

str. 28-33.

141. – Nagrajenec – Wiliam Shakespeare. Dnevnik (Ljub-

ljana), 2. august 2003.

142. OTAN, Majo: Beskona~no bi}e umjetnosti. (O Irfanu

Horozovi}u). Na{i dani , (Sarajevo), 12. V 1989,

967, 42. *O romanu Kalfa

143. PERI[I], Robert: Pri~e o gubitku i ljubavi. (Irfan

Horozovi}: "Prognani grad"). Feral Tribune (Split),

8.8.1994, str. 22.

144. PIRI], Alija: Pri~a o Leptirovom preobra`aju. (Irfan

Horozovi}: "Berlinski nepoznati prolaznik"). Oslo-

bo|enje (Sarajevo), 28. 2. 1999. Str. 7.

145. – Rije~ pred velikim sudom vremena. Istina, Sarajevo,

novembar-decembar 1999, str. 52-53.

146. – Rije~ pred velikim sudom vremena. Predgovor ro-

manu Filmofil Irfana Horozovi}a. Sejtarija, Sarajevo

2000.

147. – Rije~ pred velikim sudom vremena. Alija Piri}: Stil

i tekst (Stiloopisne interpretacije knji`evnih tekstova

XX stolje}a). Bosanska rije~, Wuppertal-Tuzla 2000.

Str. 203-217.

148. PISAREV, \or|e: Irfan Horozovi}: Karta vremena.

Polja (Novi Sad), 1984, br. 303.

495

149. PIVAR, A.: Irfan Horozovi}: Talhe ili [edrvanski

vrt. Polja (Novi Sad) XVIII, 1972, 166, 25.

150. POHOBRADSKI, Zlatko: O Sobi. Hrvatsko sveu~i-

li{te, Zagreb ?

151. POLI], Milivoj: Irfan Horozovi}: Ru`i~asta u~itelji-

ca. Osijek 1971. Revija (Osijek), XI/1971, 6, 87-90.

152. POPOVI], Radmila: Irfan Horozovi}: "Kalfa". Sa-

rajevo, 1988. Oslobo|enje, XLV/1988, 14394 916.

VII).

153. PRERADOVI], R.(anko): Simpati~ni po~etak. (Irfan

Horozovi}: Zve~ajsko blago. Glas. Banja Luka 1969.).

Putevi (Banja Luka), XV/1969, 5, 511-512.

154. PRIMORAC, Strahimir: Zar je jo{ mogu}e pri~ati

pri~e? (Irfan Horozovi}: Prognani grad.). Ve~ernji

list (Zagreb), 24. IV. 1994, str. 19.

155. – Banjalu~ko ratno pismo. (Irfan Horozovi}: Sli~an

~ovjek). Hrvatsko slovo (Zagreb), br. 40, 15.5.1995,

str. 15.

156. – @igovi ratne zbilje. (O {est knjiga biblioteke Ex

Ponto zagreba~kog izdava~a Durieux – O Bosanskom

palimpsestu Irfana Horozovi}a). Erasmus, br. 15, Za-

greb 1996, str. 90-95.

157. – S pe~atom ratne kataklizme. Irfan Horozovi}: Fil-

mofil, Sejtarija, Sarajevo, 2000. Ve~ernji list (prilog

Kulturni obzor), 2.7.2000.

158. – [to je Shakespeare radio u logoru. Irfan Horozovi}:

William Shakespeare u Dar es Salaamu, Mozaik knji-

ga, Zagreb 2002. Ve~ernji list (Zagreb), 21. 7. 2002.

159. PUVA^I], D.: Stvari izvan uma. (Talhe ili [edr-

vanski vrt Irfana Horozovi}a). NIN (Beograd), 19.

III 1973, br. 1180.

496

160. RACKOVI], Miodrag: Irfan Horozovi}: Testament

iz mladosti. Banja Luka 1980. Borba, XL/1982, 150

(5. VI).

161. RADANOVI], Nenad: Poslijeratna pripovijetka, u:

Ogledi, Sarajevo, 1976.

162. – Moderna fantasti~ka pripovijetka u BiH. @ivot,

LXXXV, 1-2, Sarajevo 1998, str. 48-63.

163. – Fantasti~ka pripovijetka u Bosni i Hercegovini.

Nenad Radanovi}: Antologija fantasti~ke pripovijetke

u Bosni i Hercegovini (predgovor). SPKD «Pros-

vjeta», Sarajevo 2004.

164. RADONJI] RAS, Svetozar: Irfan Horozovi}: "Salon

gluhonijemih kroja~ica". Sarajevo 1979. Izraz (Sara-

jevo). XXIV/1980, 10, 425-426.

165. RAVLI], Aleksandar: Drama o crvenom profesoru.

Vjesnik, Zagreb 23. 4. 1982. str. 8.

166. RISOJEVI], Ranko: Fantasti~na realnost. (Irfan Ho-

rozovi}: Talhe ili [edrvanski vrt, Zagreb 1972). Putevi

(Banja Luka), XVIII/1972, 5, 363-368.

167. – Stradanje Akifa [eremeta. Glas, Banja Luka 28.

4. 1982.

168. – Posljednji trenuci na ovom svijetu. (Irfan Horozovi}:

Karta vremena. Sarajevo 1983.). Oko (Zagreb), XII/-

1984, 319, 21.

169. RIZVANOVI], Nenad: Grad je duhovno bi}e. (O

Prognanom gradu, Bosanskom palimpsestu i Sli~nom

~ovjeku). Glas Slavonije (Osijek), 24. lipnja 1995.

(Magazin), str. 37.

170. RORI], Ivica Vanja: Od ~itaoca do knji`evnog ju-

naka. Pogovor knjizi Oblak ~ija lica prepoznajemo,

drugo izdanje, Bosanska rije~, Wuppertal-Sarajevo-

-Amsterdam 1999.

497

171. – Knjiga ~udesa. Pogovor Vauvanu. Bosanska rije~,

Wuppertal-Sarajevo-Amsterdam 2000.

172. S(elvedin). A(vdi}).: [tivo za brodove i brodolomnike

(o romanu William Shakespeare u Dar es Salaamu).

Start (Sarajevo), br. 121, 29. 7. 2003, str. 54.

173. S(lobodan). B(lagojevi}): Irfan Horozovi}: Testament

iz mladosti. Banja Luka 1980. Lica (Sarajevo), X/1980,

6, 118-119.

174. SERDAREVI], Seid: Album izgrebanih sje}anja. (Ir-

fan Horozovi}: Bosanski palimpsest, Durieux, Zagreb

1995). Republika, Zagreb, br. 5-6, svibanj-lipanj 1996,

str. 227-228.

175. SLADOJEVI], Ranko: Narcisoidni roman. (O ro-

manima Milorada Pavi}a i Irfana Horozovi}a). Izraz

(Sarajevo), XXXIII/1989, 5-6, 451-472.

176. SPAHI], Vedad: Pregled savremene bosanskoher-

cegova~ke knji`evnosti (periodizacija i tipologizaci-

ja). Godi{njak BZK «Preporod», godina II, Sarajevo

2002, str. 339-348.

177. SPIGO: Recenzija za Talhe ili [edrvanski vrt. La

eta gazeto (Male novine). Triesta esperanta asocio,

januaro 1992, n-ro 33.

178. SREBROV, Vladimir: Prikaz Kalfe. Oslobo|enje

179. STANI[I], Bo`idar: Irfan Horozovi}: "Kalfa". Sa-

rajevo 1988. Vjesnik (Zagreb), XLIX/1989, 22. trav-

nja.

180. STOJANOVI], Slobodan: Skidanje oreola. Praizved-

ba drame “Tri Sabahudina ili mange tak” Irfana Horo-

zovi}a u re`iji i adaptaciji Violete D`oleve i produkciji

Kamernog teatra 55. Oslobo|enje 10.1.2002. KUN

– prilog za kulturu, umjetnost i nauku, str. 6.

181. STOJI^I], Milenko: Pad uvis Kjazima Mehanije.

Putevi (Banja Luka), XXXV/1990, 1, 138-141.

498

182. STOJI], Mile: Irfan Horozovi}: "Kalfa". Sarajevo

1988. Odjek, XLI/1988, 19, 23.;

183. – Bilje{ka o Testamentu iz mladosti. Oslobo|enje

184. – Babilonski vrt. Predgovor u knjizi Talhe ili [edr-

vanski vrt, Svjetlost, Sarajevo 1991.

185. – Irfan (tekst u povodu nagrade «Me{a Selimovi}»).

Dani (Sarajevo), br. 316, 4. 7. 2003, str. 15.

186. – Poetika progona. Feral Tribune (Split), br. 930,

12. 7. 2003, str. 70-71.

187. STRINI], Leon: Irfan Horozovi}: "Talhe ili [edr-

vanski vrt". Zagreb 1972. Pitanja (Zagreb), V/1973,

44-45, 131-132.

188. SUBOTI], Mladen: Roman kao burza identiteta. (Ir-

fan Horozovi}: Sli~an ~ovjek). Republika, Zagreb,

br. 5-6, svibanj-lipanj 1996, str. 229-233.

189. [EMSOVI], Sead: Od hronike do pseudohronike.

Irfan Horozovi} – Psi od vjetra, porodi~na trilogija,

TKD [ahinpa{i}, Sarajevo 2003. Walter, br. 96, Sara-

jevo 9. 12. 2003, str. 41.

190. [INDI], Miljko: Irfan Horozovi}: "Testament iz mla-

dosti". Banja Luka 1980. @ivot (Sarajevo), XXX/-

1981, 4, 529-530.

191. – Mit i stvarnost poezije. Knji`evna krajina (o poeziji

Irfana Horozovi}a), Glas, Banja Luka, 1984, str. 265-

-270.

192. [OLJAN, Antun: O pri~i Vlasulja. Vjesnik, Zagreb

193. [TIKS, Igor: Prolaznici koje treba zaustaviti. Irfan

Horozovi}: Berlinski nepoznati prolaznik, Sarajevo

1998. Zarez (Zagreb), broj 26, 2. O`ujka 2000, str

40.

194. [UKALO, Mladen: Raznovrsnost kao tendencija. Pu-

tevi (Banja Luka), XXXIV/1983, br. 1.

499

195. – Simboli~ka udvajanja. (Irfan Horozovi}: Karta vre-

mena). Delo (Beograd), XXX/1984, br. 10.

196. – ^udesno magi~no ogledalo. (O Vauvanu Irfana

Horozovi}a). Putevi (Banja Luka), 1986, 5, 108-109.

197. – Metamorfoza vremena i prostora knjigom. (O proz-

nom stvarala{tvu Irfana Horozovi}a). @ivot (Sara-

jevo), XXXVI/1987, 7-8, 85-95; 107-113; 114-117.

198. – Irfan Horozovi}: "Rea". Sarajevo 1987. Republika

(Zagreb), XLV/1988, 5-6, 272-274.

199. – Prikaz Sobe. Glas, Banja Luka 1977.

200. TOHOLJ, Miroslav: No}ne ceremonije Irfana Ho-

rozovi}a. Izraz (Sarajevo), XXVIII/1984, 7-8, 49.59.

201. – Sinteza literarnih iskustava. (Povodom nove knjige

Irfana Horozovi}a – o Karti vremena). Odjek (Sara-

jevo), XXXVII/1984, 11, 7.

202. Tradicija i njeno naru{avanje. (Nekoliko napomena

na margini "mlade proze" u Bosni i Hercegovini.)

Oslobo|enje, 4. IV 1985 (1984!), KUN–VI, 147.

203. TOP^I], Zlatko: Tek na prste jedne ruke... Irfan

Horozovi}: Izabrane igre, drame, Svjetlost, Sarajevo,

2000. Slovo, godina VIII, broj 77/78, str. 7. Dodatak

Oslobo|enju broj 19360 od 10.1.2001. godine.

204. TURJA^ANIN, Zorica: Irfan Horozovi}: "Salon glu-

honijemih kroja~ica". Sarajevo 1979. Putevi (Banja

Luka), XXVI/1980, 4, 161-164.

205. – Snoviti predjeli putovanja. Irfan Horozovi}: Vau-

van. Biha} 1986. @ivot (Sarajevo), XXXVI/1987, 2,

241-243.

206. – Irfan Horozovi}: Ma|ioni~ar iz prijestolnice do-

mina. Banja Luka 1988. Bagdala (Kru{evac), XXX-

/1988, 356/357, 61.; – Mala velika knjiga. (O Ma-

|ioni~aru iz Prijestolnice domina). Glas (Banja Luka)

500

207. UJEVI], Jure: Preuranjen po~etak. O Zve~ajskom

blagu. Vidik, Split 1970

208. USAKIEWICZ, Wojciech: Gardeno de imagpovo

(Vrt imaginacije). (O izdanju Talha na esperantu –

prevodilac Vesna Skaljer-Race). Esperanto, br. 1072

(7-8), 1995.

209. VISKOVI], Velimir: Sekundarna zbilja u novoj hr-

vatskoj prozi. Knji`evnost (Beograd), XXXIV/1979,

10, 1568-1582.

210. – Mlada hrvatska proza. Knji`evnost (Beograd),

XXXV/1 980, 10-11, 1748-1756.

211. VRNJAK, Hajrudin: Irfan Horozovi}: Karta vreme-

na. @ivot (Sarajevo), 1983 (1984), 11-12, 498-499.

212. – Krik stvarnosti zaronjen u smrt. Povodom poetske

zbirke Irfana Horozovi}a “Knjiga mrtvog pjesnika”,

u izdanju “Bosanske knjige” i “[ahinpa{i}a”, Sarajevo

1999. Ve~ernje novine (Sarajevo), 25. 1. 2000, str.

10.

213. – Malo druga~iji Horozovi}. Irfan Horozovi}: Ber-

linski nepoznati prolaznik, Ljiljan, Sarajevo 1998.

Hrvatska misao 11-12, Sarajevo, travanj–rujan 1999,

str. 262-263.

214. – Bo{nja~ka porodica u tri generacije. Irfan Horo-

zovi}: Filmofil. Ve~ernje novine (dodatak: mjese~na

revija za kulturu Oblici, str. 12), 29.8.2000.

215. VU^KOVI], Radovan: O ostalim piscima (u okviru

temata "Savremena knji`evnost u Bosni i Hercego-

vini". Poezija-proza.). Izraz, (Sarajevo), XVIII/1974,

11-12, 861-868.

216. VUJANOVI], Vojislav: Kako iza}i iz ropstva sva-

kodnevlja. O premijeri Sobe u izvedbi Narodnog po-

zori{ta. Oslobo|enje (KUN, str. 5), 16. 10. 2003.

217. ZOJ^EVSKA, C: @ivotot kako son... (Proba na Ohrid-

skom ljetu). Ve~er, 20. 8. 1998.

501

218. @IGO, Bo`e: Irfan Horozovi}: Talhe ili [edrvanski

vrt. Zagreb 1972. Telegram (Zagreb), XI/1972, 40

(7. VII).

219. @IVANOVI], Miodrag: Similis, simile. Putevi (Banja

Luka), 1989, 3, 31-33.

502

SADR@AJ

D`afer Obradovi}: KROZ NEPREDVIDIVE

HODNIKE KNJIGA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5

U SUMRAK PADAJU JABUKE

[EDRVANSKI VRT

Pri~a o bagdadskoj ribi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35

Latifova pri~a. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39

[esta smrt Benjamina Talhe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45

Zelena deva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69

U podrumima mog djeda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71

Crni Mag . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79

Vrt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81

U brija~nici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94

O Sulejmanu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96

Vud`ud . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101

PRODAVNICA NO@EVA

Stuha . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133

Dar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138

Kroz nepredvidive hodnike knjiga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155

Safikada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161

Hodo~asnik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165

Otvoreni prozor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 170

Kraj jezera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 175

U divanhani . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 180

Mo} sablje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185

Nestanak Mirze Kurjaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 189

Gostovanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 195

Znoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 206

Salon gluhonijemih kroja~ica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 216

Prodavnica no`eva. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 228

Francuskinja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 236

Razglednica iz Samarkanda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 241

PROGNANI GRAD

Sumrak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 249

Sparina i psi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255

Predosje}aj. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 260

U sumrak padaju jabuke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 266

Otkrivenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 269

Paradoks o Minotauru. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 273

Nevidljiv . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 278

Slasti~arna . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 281

Ko{ulja sa zapisima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 284

[ute}i u sebi sam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 287

[eta~i na korzu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 290

[tap . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 293

BESKRAJNI ZAVI^AJ

Mali svjetionik. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 299

Oblak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 308

Po{tar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 312

Zimovanje na moru. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 317

Vrbas ne te~e vi{e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 324

Pi{tolj od hartije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 327

Sarajevo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 332

Kratki susret u Wiesbadenu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 339

Ptice na noktima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 350

BERLINSKI NEPOZNATI PROLAZNIK. . . . . . . . . . . . . . . . . 355

BIOGRAFIJA, BIBLIOGRAFIJA, LITERATURA . . . . . . . . . 475

Irfan Horozovi}

U SUMRAK PADAJU JABUKE

*

BERLINSKI NEPOZNATI PROLAZNIK

Izdava~

Mati~ni odbor

Bo{nja~ke zajednice kulture

"Preporod"

Sarajevo, Branilaca Sarajeva 30

Za Izdava~a

[A]IR FILANDRA

Lektura i korektura

Redakcioni odbor Edicije

Tehni~ki urednik

MURIZ RED@OVI]

Ra~unarska priprema

BZK "Preporod" – Bo{nja~ka ku}a podataka

alfa

[tampa

DES

Sarajevo

Za {tampariju

D@EMAL BA[I]

[tampano u 1.500 primjeraka

2005.

CIP – Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka

Bosne i Hercegovine, Sarajevo

821.163.4(497.6)-32

821.163.4(497.6)-31

HOROZOVI], Irfan

U sumrak padaju jabuke ; Berlinski nepoznati

prolaznik / Irfan Horozovi}. – Sarajevo : BZK

Preporod, Mati~ni odbor, 2005. – 502 str. ; 20 cm.

– (Bo{nja~ka knji`evnost u 100 knjiga ; 86)

Kroz nepredvidive hodnike knjiga / D`afer

Obradovi}: str. 5-30. – Biografija: str. 477.

ISBN 9958-820-31-5

1. Horozovi}, Irfan: Berlinski nepoznati prolaznik

COBISS.BiH-ID 14398982

Na osnovu Mi{ljenja Ministarstva obrazovanja, kulture i sporta, Bosna i

Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine, broj: 02-413-383/96, od

21.1.1996. godine, a prema ~lanu 19, ta~ka 12, stav 2. Zakona o porezu na

promet proizvoda i usluga ("Slu`beni list RBiH", broj 5/95 i 9/95), djela

edicije Bo{nja~ka knji`evnost u 100 knjiga su proizvod na ~iji se promet

ne pla}a porez na promet proizvoda i usluga.