Inzenjerska ekologija 2011

12.4.2011 Ekoinženjerstvo 1

INŽENJERSKA EKOLOGIJA

Prof.dr. Šefket Goletić

Mašinski fakultet u ZeniciOdsjek: Opće mašinstvo


EKOLOŠKO INŽENJERSTVO

EKOLOŠKO INOŽENJERSTVO - nastoji primjenom znanstvenih metoda i primjenom suvremenih tehnoloških postupaka i procesa umanjiti i rješavati problematiku očuvanja i zaštite okoliša, problematiku okoliša nastoji rješavati interdisciplinarno, cjelovito, dugoročno i sl.

Moguća tehnološka rješenja: - ekološke tehnologije - čistija proizvodnja – zeleni inženjering- povrat i recikliranje


Definicije i pojmovi

OKOLIŠ – sveukupnost djelovanja kemijske, fizikalne i biološke prirode, kojima je organizam izložen i na koje on djeluje. Danas se okoliš promatra interdisciplinarno kao jedinstvo prirodnog okoliša, socijalnog okoliša i okoliša kao rezultata čovjekovog rada.ONEČIŠĆIVANJE (zagađivanje ) okoliša - nepoželjne promjene stanja okoliša koje štetno djeluju na žive organizme, njihove uvjete života, kulturno povjesne spomenike i dr.ONEČIŠĆIVALO (zagađivalo) – je štetna tvar ili štetni oblik energije koji, ispušteni u okoliš, izazivaju degradaciju okoliša.


Definicije i pojmovi• ONEČIŠĆIVAČ (zagađivač) – fizička ili pravna

osoba (industrija, transport, domaćinstva, poljoprivreda) koji ispuštaju štetne tvari ili štetne oblike energije u okoliš.

• EMISIJA – proces ispuštanja štetnih tvari ili štetnih oblika energije u okoliš.

• IMISIJA – pojavnost, nagomilavanje, koncentriranje štetnih tvari u okolišu

• TRANSMISIJA - proces difuzije t.j. širenja štetnih tvari u okolišu.


Definicije i pojmovi

MONITORING – praćenje stanja okoliša, t.j. sistemsko mjerenje emisija, imisija, praćenje kakvoće okoliša i svih promjena stanja okolišaZAŠTITA OKOLIŠA (gospodarenje okolišem, upravljanje okolišem) - proces koji obuhvaća sveukupnost mjera, postupaka, propisa i normi, kojima se spriječava onečiščivanje okoliša, te se poboljšava kakvoća okoliša.Cilj: održavanje okoliša u stanju koje ne ugrožava opstanak čovjeka na nekom prostoru i u nekom vremenu




ŽIVOTNA SREDINA KAO SISTEM

Pod životnom sredinom u najširem smislu podrazumijeva se ekosfera, koja obuhvata sav mozaik ekosistema Zemlje. U širem smislu životna sredina je geobiosfera, koja obuhvata čitav živi svijet, odnosno prostor na Zemlji naseljen živim svijetom. Ekosfera je izgrađena od međusobno povezanih subsfera: atmosfere, pedosfere, litosfere, hidrosfere, kriosfere i biosfere.


Životna sredina se može posmatrati kao šestokomponentni sistem koji čine:

1. atmosfera 2. hidrosfera 3. litosfera 4. kriosfera5. pedosfera 6. biosfera

Svaki od ovih elemenata povezan je jedan sa drugim ali se radi lakšeg registrovanja i praćenja promena oni posmatraju odvojeno.


ŽIVOTNA SREDINA KAO SISTEM - EKOSFERA


ATMOSFERA (zemlje, nebeskog tijela, ambijenta ili ugođaja, jedinica za

pritisak i sl.)

Zemljina atmosfera je sloj plinova koji okružuju planetu Zemlju i koji zadržava Zemljina gravitacija. Sadrži oko četiri petine azota i jednu petinu kisika, dok su količine ostalih plinova neznatne ili u tragovima. Atmosfera štiti život na Zemlji apsorbirajući UV sunčevo zračenje i smanjujući temperaturne ekstreme između dana i noći.


HIDROSFERA

Hidrosfera je diskontinuirani sloj vode na, ili blizu površine Zemlje. Čine je sve vode u tečnom i zaleđenom agregatnom stanju, dubinske vode i atmosferska vodena para.Voda je najrasprostranjenija supstanca na Zemlji. Oko 1,4 milijarde kubnih kilometara vode u tečnom i čvrstom agregatnom stanju čine okeane, jezera, rijeke, sante leda i podzemne vode (hidrosfera).


LITOSFERA

Litosfera (gr. "kamenit" - sfera) predstavlja čvrsti omotač planete Zemlje. Litosferu čini kora i najviši dio mantla (debela ljuska sastavljena od gustih stijena, koja okružuje spoljnje tečno jezgro).


PEDOSFERA

Pedosfera je tanki, rahli sloj smješten na površini Zemlje između atmosfere i litosfere.Pedosfera je integrator: atmosfere, litosfere, hidrosfere i biosfere, zato život na Zemlji ovisi o tlu kao:- izvoru hrane i sirovina- zoni kretanja pitke vode- sredini za gradnju


BIOSFERA

Pod ovim pojmom podrazumijevamo čitavu oblast na Zemlji naseljenu živim svijetom.

Biosfera predstavlja jedinstvo žive i nežive prirode.

Biosfera je osnovni transformator energije na Zemlji, koji procesom fotosinteze pretvara zračnu energiju sunca u aktivnu kemijsku energiju.


BIOSFERA

Pruža se od oceanskih dubina od 11.034 m do visina od 7.000 m u atosferi. Biosfera ne uključuje samo Zemljinu površinu, nego i zrak, vodu, gornji sloj tla i sve žive organizme na našoj planeti. Ako bismo mogli zamisliti našu planetu kao jabuku, usporedili bi biosferu s korom od jabuke. Možemo je podijeliti na hidrosferu, atmosferu, litosferu i pedosferu.



Sastoji se od velikih količina nekoliko elemenata (MAKROELEMENTI): ugljika, dušika, sumpora, kisika, vodika i fosfora.Ostali elementi su također esencijalni za život ali su prisutni u manjim količinama (MIKROELEMENTI): (kalcij, kalij, željezo, bakar, jod...).Na nivou ekosistema i biosfere govori se o stalnom recikliranju ovih elemenata koji prelaze između mineralnog i organskog stanja.

BIOSFERA


ŽIVOTNA SREDINA ILI ENVIRONMENT

predstavlja definisani prostor u funkciji vremena na kojem vladaju abiotički i biotički faktori i koji omogućavaju egzistenciju organizma ili grupe organizama.obuhvata skup ekoloških faktora kojima su organizmi izloženi i na čija dejstva reaguju mijenjajući pri tome njene uslove.obuhvata prirodnu sredinu ili biogeosferu i vještačku sredinu ili tehnosferu, koja je nastala radom čovjeka


Pod životnom sredinom se podrazumijeva komplekssvih uticaja van određenog organizma, koji dolazekako od nežive prirode, odnosno fizikalno-kemijskihuslova sredine, tako i od drugih živih bića, te skupnodjeluju na dati organizam, na onom mjestu na kojemtaj organizam živi. Prema tome, za svaki pojedinačni organizam životnasredina je i neživa priroda, određena uslovima(temperatura, vlažnost, pH zemljišta) i raspoloživimresursima (energija, voda, mineralni elementi), kao i živa priroda, koju čine druga živa bića sa kojima je u neposrednom ili posrednom kontaktu.




Pod životnom sredinom organizama podrazumijeva se skup raznovrsnih ekoloških faktora (fizičkih, hemijskih ili bioloških) u odgovarajućem prostornom okviru, koji neprekidno djeluju na organizme i za koje su organizmi vezani svojim životnim potrebama (Savić, 1994).Životna sredina organizama obuhvata sve ono što ih okružuje i što neposredno ili posredno djeluje na njihovo stanje, razviće, rast, dužinu života, ponašanje, brojnost itd.


Životna sredina je cjelokupno okruženje: fizičko i biološko, živo i neživo, prirodno i vještačko, ambijentalno i socijalno-političko, kulturno i estetsko, koje je vremenski određeno u prošlosti i budućnosti.

To je prostor gdje organizmi žive i sa kojim vrše razmjene materije i energije, zadovoljavajući svoje životne potrebe.Životna sredina je jedinstven funkcionalni sistem sastavljen iz dva dijela: nežive i žive prirode (akvatorija i teritorija).



Prema rječniku Američke agencije za zaštitu okolišapojam ”environment” se određuje kao zbir eksternihuslova koji utiču na život, razvoj i preživljavanjeorganizama. Istovremeno pojam ”ecology” se koristi da bi označioodnos živih bića međusobno (koakcije) i premaokruženju (akcije i reakcije) ili proučavanje takvihodnosa.

ENVIRONMENT


ČOVJEKOVA ŽIVOTNA SREDINA/OKOLINA

Čovjekova životna sredina je dio opće životne sredine (dio geobiosfere) u kojoj živi čovjek sa ostalim živim bićima i sa kojom je povezan složenim međusobnim odnosima.Čovjekova okolina – prostor koji okružuje čovjeka sa kojim čovjek stupa u složene međusobne odnose. Čovekova okolina predstavlja sve ono što nas okružuje, odnosno sve ono sa čime je direktno ili indirektno povezana čovekova životna i proizvodna aktivnost.


OKOLIŠ ILI ENVIRONMENT

Okoliš (eng. environment) je pojam za cjelokupnost prirodne i po čovjeku stvorene (antropogene) okoline, tj. skup biotičkih faktora (živa priroda: biljke, životinje, ljudi) i abiotičkih faktora (neživa priroda: stijene, tlo, voda, zrak) te njihov odnos. Iz toga slijedi pojam zaštita okoliša (dio toga je i zaštita prirode), koja je stručno pitanje ali i masovni pokret (ekološki pokret), a u posljednje vrijeme i vrlo profitabilna djelatnost.


Razlike u značenju pojmova

Okoliš: prirodno okruženje uključujući i kulturnu baštinu, Okolina: prirodno i od čovjeka stvoreno okruženje, Okolica: geografski pojam.



Globalni okoliš (eng. global environment) je planetarni prostor u kojem se zbivaju utjecaji između prirode i svjetskog stanovništva, kao cjelokupnost svih njihovih međusobnih prostorno-vremenskih utjecaja. Ekosistem (eng. ecosystem) je dio okoliša potreban za održavanje života i životnih zajednica. Često se izraz upotrebljava u obliku globalni ekosistem, čime se misli na cjelokupnost života na Zemlji.



Okoliš je okruženje zraka, tla, vode, biosfere, kao i izgrađenog (vještačkog) okoliša koji je nastao kao rezultat aktivnosti ljudskog faktora i koji je uz to i sastavni dio okoliša (komponente okoliša), kao i određeni sistemi, procesi i struktura okoliša (Zakon o zaštiti okoliša).Okoliš je okruženje u kome neka organizacija radi uključujući zrak, vodu, tlo, prirodne resurse, biljni i životinjski svijet, ljude i njihove međusobne odnose (ISO 14000).


Okolina se može tumačiti u užem i u širem smislu.U prvom slučaju ona predstavlja nesporednu sredinu u koju ulaze individue i neživa priroda koja je neposredno vezana za njih.U širem smislu okolina se može promatrati kao globalni sistem.




Utjecaj čovjeka na okolišUzročnici onečišćivanja okoliša

Prirodni uzročnici:klimatski uvjeti potresi vulkani poplave požari uragani erozije tla

Antropogeni uzročnici:• stanovništvo • urbanizacija

(megalopolisi)• trošenje prirodnih

resursa• industrija • promet• poljoprivredna pro-

izvodnja


Sociosfera Kisik

Drvo i hrana Sagorijevanje

Ugljendioksidi dr. elementi

Voda Tretman otpada

MetaliGoriva

Teški metali, sumpor i dr.postaju toksićni u okolini

Atm

osfe

ra

Bios

fera

H

idro

sfer

a

Hid

rosf

era

Bios

fera


Utjecaj čovjeka na okoliš

BIOKEMIJSKI PRIRODNI procesi (ciklički procesi):

fotosinteza organska tvar trošenje elementarne tvari razgradnja otpad

(C,H,O,N)

ANTROPOGENE PROIZVODNE AKTIVNOST (jednosmjerni procesi):

sirovine proizvod otpad


Društvo

Produkcija Potrošnja

Priroda

Otpad

Litosfera

Zalihe

Fosili i minerali

Produkcija po linearnom sistemu



Jednosmjerni tijek proizvodnih aktivnosti :

sirovina proizvod otpad

proizvodni otpad

Ciklički tijek proizvodnih aktivnosti:

sirovina proizvod otpad

proizvodni otpad


Društvo

Produkcija Potrošnja

Priroda

Otpad

Litosfera

Rezerve

Fosili i minerali

POVRAT

ZALIHE

PRIRODNI TOKOVI



Pregled nekih najvažnijih opasnosti vezano uz zaštitu okoliša:

- globalno zatopljenje i klimatske promjene ,- oštećenje ozonskog omotača,- gubitak bioraznolikosti,- opasni otpad (prijevoz i skladištenje),- nuklearne nesreće,- nuklearni otpad,- nedostatak opskrbe vodom,


Utjecaj čovjeka na okoliš- nasavak

- rizici biotehnologije,- otapanje polarnog leda, podizanje razine mora,- erozije tla,- buka,- osiromašivanje zaliha prirodnih materijalnih i

energetskih resursa,- needuciranost i nezainteresiranost ljudi,- rast i migracije stanovništva


Onečišćivanje biosfere





Koji su najvažniji ekološki problemi u Vašoj sredini ?

33%

19%

46%

2%33% količina i kvalitetvode za piće19% otpadne vode

46% sakupljanje iodlaganje smeća 2% nemamo ekološkihproblema





ONEČIŠĆIVAČI hidrosfere :-industrija-poljoprivreda-promet-domaćinstva



ONEČIŠĆIVALA hidrosfere:- tvari (otpad) organskog porijekla- industrijski otpad- industrijske otpadne vode

(fenoli,kiseline,lužine, toplina)- teški metali; Cr, Hg, Pb, Cd, Sn- N, P, (deterđenti, gnojiva)- pesticidi- toplina- radioaktivnost


MJERE ZAŠTITE hidrosfere:

izgradnja UREĐAJA ZA PROČIŠČIVANJE vodapravilan IZBOR građevinskih LOKACIJAsistemska i kvalitetna ZAŠTITA izvorišta vodeprimjena SAVREMENIH TEHNOLOŠKIH REŠENJA u zaštiti voda primjena nacionalnih i međunarodnih NORMI i PROPISA vezanih za zaštitu voda


Onečišćivanje biosfere •ATMOSFERA: •- plinoviti omotač koji obavija Zemlju niži slojevi (do 80km) • - ZRAK-- atmosfera štiti život na Zemlji apsorbirajući štetno UV - zračečenje•• Sastav zraka: - 78% N2- 21% O2 - ostalo: CO2, O3, H2O, plemeniti plinovi, .....



Atmosferu je moguće dijeliti:Troposfera- do visine od 10-15 km,

- najgušći sloj atmosfere u kojem kruži sva atmosferska voda

- temperatura i do -60 0C



Stratosfera – na visini od 15 – 50 km,- tu je smješten ozonski omotač koji štiti Zemlju od štetnog zračenja Sunca


ONEČIŠĆIVAČI atmosfere:- prirodne pojave (vulkani, klimatske promjene, prirodne katastrofe i slično)

- čovjekovo djelovanje (promet, termoelektrane, industrija, kućanstva, farme)



PRIMARNA ONEČIŠĆIVALA atmosfere :- CO2, SOx, NOX, CO- ugljikovodici ( HC )- freoni, haloni- smog, - prašina - toplina - radioaktivna zračenja



MJERE ZAŠTITE atmosfere:

- mjere za sprečavanje onečiščenja –- ispravno biranje energenata, sirovina, procesa,

transportnih i prometnih sredstava, lokacija za izgradnju proizvodnih pogona, ispravno planiranje prometnica i regulacije prometa u naseljina, pravno regulisanje, monitoring i sl.)


Tehničke mjere - ugradnja filtera, uvođenje čistih tehnologija, korištenje kvalitetnijih, “ prijateljskijih “energenata,Kontrolne mjere – stalni monitoring stanja atmosfere na određenom području, stalno pračenje emisija poznatih onečišćivača, uvođenje ekoloških službi i inspekcija,Upravne mjere – propisi za nadzor i provedbu zaštite atmosfere, primjene propisanih zakona i normi, Ekonomsko financijske mjere – poticaji, porezne olakšice,

Mjere zaštite atmosfere :


EKOLOŠKE TEHNOLOGIJE(Ekogene i malootpadne tehnologije)

Kroz povijesni tehnološki razvoj, čovjek je koristioznanost, tehniku i tehnologiju jednosmjerno:

sirovina proizvod otpad,

i time narušio ravnotežu prirodnih cikličkih biokemijskih procesa. Posljedice su sveukupno onečiščivanje okoliša (voda, tla, zraka).Tako nastala protuslovlja okoliša, rješavaju se danas aditivnom zaštitom okoliša.


Ekogene i malootpadne tehnologije

ADITIVNA zaštita okoliša:štetne emisije nastale u proizvodnom pocesu otklanjaju se tek nakon nastajanja (na kraju procesa – End of the Pipe), primjenjuju se odgovarajuća tehnološka rješenja,primjenjuju se odgovarajući, za određeni slučaj specifični, uređaji za pročiščavanje otpadnih emisija,takva zaštita, značajno zastupljena u današnjoj tehnološkoj praksi, predstavlja tek djelomičnu zaštitu okoliša.



INTEGRALNA zaštita okoliša:nastajanje otpada i štetnih emisija onemogućuje se većna početku proizvodnog procesa (Begin of the Pipe),primjenjuju se savremena proizvodno-tehnološka rješenja s višom razinom iskoristivosti sirovinskih i energetskih resursa,koriste se odgovarajuće (“prijateljske“) sirovine i energenati,umanjena količina otpada nastalog u procesu proizvodnje vraća se u proizvodni proces procesom recikliranja.



Primjenom integralne zaštite okoliša štiti se okoliš i time se omogućuje racionalnije korištenje tj. štednjamaterijalnih i energetskih prirodnih resursa.

Savremena tehnološka rješenja, u okviru intrgralne zaštite okoliša, uključuju i primjenu ekogenih tj. čistijih (malootpadnih) tehnologija, te primjenu principa čistije proizvodnje.


EKOLOŠKE ILI EKOGENE TEHNOLOGIJE

Ekološke ili ekogene ili čistije ili zelene tehnologijesu one kod kojih za vrijeme proizvodnje nastaju potencijalno štetne materije i materijali, ali za vrijeme normalnih okolnosti se njihov uticaj eliminiše usmjerenom aktivnošću čoveka.Ekološka tehnologija označava, na primjer, naprave, opremu, tehničke i tehnološke postupke za sprečavanje ili smanjivanje emisija i produkciju otpada.Ekološke tehnologije su značajne sa više aspekata, a njihovo uvođenje i primena doprinosi prije svega pozitivnom uticaju na okoliš, smanjenju zagađivanja i produkcije otpada.


EKOLOŠKE TEHNOLOGIJE

Kao ekološki tehnološki (proizvodni) sistem možemo označiti takav sistem kod kojeg su svi ulazi, procesi i izlazi ekološki odgovarajući.To znači, da u proces ne ulaze materije i materijali koji ugrožavaju ekosistem u najširem smislu. Ni za vreme proizvodnog procesa takve materije ne nastaju, a onda ni izlazi (proizvodi) ne narušavaju životnu sredinu.


EKOLOŠKE TEHNOLOGIJE

Ekološke tehnologije su one kod kojih za vrijeme proizvodnje nastaju potencijalno štetne materije i materijali, ali za vrijeme normalnih okolnosti se njihov uticaj eliminiše usmjerenom aktivnošću čoveka.Ekološke tehnologije su značajne sa nekoliko aspekata, a na njihovo uvođenje i primenu doprinosi prije svega pozitivni uticaj na životnu sredinu, smanjenje zagađenja i količine nastalih otpada.



Ekogene (malootpadne, čistije, zelene, ekološke) tehnologije: su savremene proizvodne tehnologije koje u usporedbi sa klasičnim proizvodnim tehnologijama karakterizira:

primjena savremenih tehnoloških procesa i rješenja, umanjeno onečiščivanje okoliša,umanjeno korištenje materijalnih i energetskih resursa,umanjeno nastajanje otpada i negativnih emisija.

Savremeni tehnološki procesi omogućuju racionalnije korištenje (štednju) materijalnih i energetskih resursa na ulazu u proizvodni sistem.


Shematski prikaz ekogene tehnologije


ČISTIJA PROIZVODNJA (TEHNOLOGIJA)

Čistija proizvodnja ili tehnologija – kontinuirana primjena integralne strategije za prevenciju zagađivanja, koja se primjenjuje na industrijske procese, proizvode i usluge s ciljem poboljšanja ukupne poslovne efikasnosti i smanjenja rizika po okoliš i ljudsko zdravlje.Čistija proizvodnja podrazumijeva sprečavanje zagađivanja na mjestu nastanka i minimizaciju nastanka otpada, što su alternative koje imaju za cilj izbjegavanje nastanka zagađenja kao mnogo bolje strateške opcije od tretmana na karaju procesa.


Čistija proizvodnja je u pogledu proizvodnih procesa ušteda sirovina i energije, te smanjenje emisija i otpada.Čistija proizvodnja je u pogledu smanjivanje svih uticaja koje proizvod može imati tokom svog životnog ciklusa, od trenutka iskopavanja sirovine do trenutka njegovog konačnog odlaganja.Čistija proizvodnja zahtjeva promjenu načina ponašanja, odgovoran okolišni menadžment i razvijanje tehnoloških mogućnosti prikladnih za okoliš (Okolišni program UN –UNEP).

ČISTIJA PROIZVODNJA (TEHNOLOGIJA)


Pregled akcija koje su neophodne u promoviranju čistije proizvodnje(Sprečavanje nastanka zagađenja i njegovo smanjenje na izvoru)

INTEGRALNA PREVENCIJA ZAGAĐENJA

Mjere dobroggazdovanja

Zamjenamaterijala

Promjeneu tehnologiji

Redizajn proizvoda

Redizajn procesa

Redukcija na mjestunastanka

Reciklaža na mjestunastanka

Vanjskorecikliranje Povrat

PR

EV

EN

CIJ

A Z

AG

AĐE

NJA

I R

ED

UK

CIJ

A N

A M

JES

TU N

AS

TAN

KA


ČISTIJA PROIZVODNJA

Koncept čistije tehnologije (proizvodnje) se razlikuje od ”end-of-pipe” koncepta.Tehnologija ”end-of-pipe” uključuje upotrebu raznih tehnologija i proizvoda (kemijskih ) za prečišćavanje čvrstog, tekućeg i plinovitog otpada.Tehnologija ”end-of-pipe” može smanjiti količinu otpada i emisija, ali u suštini ona zagađenje pretvara u drugi medij (npr. zagađenje zraka se pretvara u otpadnu vodu, ispuštena otpadna voda se pretvara u čvrsti otpad i sl.).


Shematski prikaz čistije proizvodnje


Prednosti uvođenja čistije proizvodnje

unapređenje proizvoda i proizvodnih procesa,štednja materijala i energije,viša razina zaštite okoliša,poboljšanje uvjeta rada i sigurnosti zaposlenika,povećanje produktivnosti proizvodnje, povećanje konkurentnosti kompanije,smanjenje troškova proizvodnje i sl.


Malootpadne tehnologije

Malootpadna industrijska proizvodnja je zasnovana na kompleksnom iskorišćenju primarnih sirovina, na potpunoj recirkulaciji vode i korišćenju nastalih otpada.Malootpadne tehnologije se odnose ne samo na proizvodne procese već i na iskorištenje proizvoda okarakterisanih produženim vijekom trajanja i mogućnošću jednostavne popravke, a koji se mogu nakon potrošnje reciklirati ili neutralisati na ekološki pogodan način.



Jedan od osnovnih uslova efektivnosti u oblasti razvoja i uvođenja malootpadnih tehnologija je smanjenje opterećenja životne sredine primjenom osnovnih načela:

1.1. Racionalizacija Racionalizacija -- manje okupiranje manje okupiranje žživotne sredine od ivotne sredine od strane proizvodnih objekata, minimalizacija potrostrane proizvodnih objekata, minimalizacija potroššnje nje materijala uvođenjem novi materijala uvođenjem novi šštedljivih i efektivnijih tedljivih i efektivnijih tehnologija i tehnolotehnologija i tehnološških postupaka, kao i kih postupaka, kao i minimiziranje koliminimiziranje količčine nastalog ine nastalog šštetnog otpada. tetnog otpada.



1. Ušteda i racionalizacija -korišćenje i potrošnja elemenata antropogene sredine se može organizovati tako da tekući otpadi budu smanjeni, a da se razviju nove tehnologije koje će omogućiti da se dobiju sirovine od već primenjenog prerađenog prirodnog materijala (npr. reciklaža i sl.)



2. Reciklaža - prerada energije i otpada tako da se mogu iskoristiti kao ulazne energije ili materijali za dalju proizvodnju.



3. Kvantitativno ublažavanje delovanja otpada i štetnih emisija na životnu sredinu - smanjenje proizvodnih objekata, izmena i uvođenje štedljivijih tehnologija.


4. Kvalitativno ublažavanje uticaja otpada i štetnih emisija na životnu sredinu -skladištenje i reciklaža otpada okrenuta ka smanjenju uticaja na životnu sredinu.



Reciklažne tehnologije

Reciklažnom tehnologijom se naziva skup međusobno povezanih postupaka i operacija, koje vode promeni otpada u sekundarnu sirovinu i druge proizvode.U opštem slučaju reciklaža se može okarakterisati kao korišćenje proizvodnih, preradljivih i potrošnih otpada, materijala i energije u izvornom ili promenljivom obliku, bez obzira na mesto ili vreme nastanka otpada i njegovu primenu.



Kao karakteristika reciklaže se pre svega naglašava aspekat dvostrukog smanjenja opterećenja životne sredine:•• na strani ulaza u proizvodni proces se korina strani ulaza u proizvodni proces se koriššććenjem enjem

otpada otpada šštede prirodni izvori primarnih sirovina i tede prirodni izvori primarnih sirovina i energije,energije,

• na strani izlaza iz proizvodnog procesa se smanjuje količina štetnih materija koje se emituju u životnu sredinu na taj način što se otpadi ponovo iskoriste.



1. Ograničiti i kontrolisati produkciju otpada i izvoranjihove produkcije

2. Obezbediti ponovno korišćenje, reciklažu i vrednovanje otpada

3. Kontrolisati skladištenje otpada4. U ili na zemljište odlagati samo višak otpada koje nije

moguće preraditi5. Odgovornost za zdravu životnu sredinu za budućnost6. Informisati ljude o zaštiti životne sredine



Prema ponašanju radnog predmeta možemo reciklažne tehnološke procese podijeliti na:1. Mehaničke2. Kemijske3. Biološke4. Kombinovane tehnološke procese.



Ukoliko se u toku reciklažnog procesa radni predmet ponaša pasivno i treba na njega delovati spoljašnjim silama (mehanički) da bi postigli promjene, govorimo o mehaničkim reciklažnim tehnologijama.U slučaju da se radni predmet ponaša aktivno, to znači da nakon stvaranja pogodnih spoljašnjih uslova materije ulaze u reakciju i aktivno tu učestvuju, čovjek se u ovom slučaju koncentriše na stvaranje optimalnih uslova reakcije. Tada govorimo o kemijskim ili biološkim reciklažnim tehnologijama.


IZVORI ZAGAĐIVANJA ZRAKA

Prema vremenu trajanja zagađivanja:• izvori trajnog zagađivanja zraka (visoke peći, termoenergane,

cementare i dr),• izvori povremenog zagađivanja zraka (cinčaone, drobilice

kamena itd).Podjela izvora u zavisnosti od vrste emitovanih materija (polutanata):• izvori koji emituju čestice,• izvori koji emituju plinove,• izvori koji emituju čestice i plinove.


ZAŠTITA OKOLIŠACiljevi zaštite okoliša jesu:

sprečavanje zagađivanja okoliša, poboljšavanje i obnova oštećenog okoliša,zaštita ljudskog zdravlja i poboljšavanje uvjeta okoliša za kvalitet života,zaštita prirodnih resursa i njihovo racionalno korištenje,učešće javnosti u aktivnostima u vezi zaštite okoliša,postizanje održivog razvoja,uspostava i razvoj institucija za zaštitu okoliša itd.


Opšti i posebni problemi i zadaci u zaštiti okoliša

Zaštita okoliša reguliše ograničavanje uticaja pogonai djelatnosti na okolinu i odnosi se na područjanamijenjena urbanizaciji, industriji, saobraćaju, poljoprivredi i druge čovjekove aktivnosti. Prema tome, zaštita okoliša je kompromis između zahtjeva za ekonomskim razvojem i zahtjeva zaočuvanjem kvaliteta okoliša. To se postiže, između ostalog, osiguravanjem i uvođenjem okolinske komponente u strateškimenadžment firmi/organizacija.


kvalitetna ekološka edukacija i ekološko opismenjavanje,poznavanje ekološke problematike (problemi zagađivanja okoliša, ekološke posljedice i zaštita okoliša),kvalitetno ekološko informisanje,formiranje i prihvatanje pozitivnog stava prema okolišu (izgradnja ekološke svijesti i kulture).

Usklađivanje odnosa čovjeka sa okolišem


Zaštita okoliša je evoluirala u nešto aktivniji koncept -okolinsko upravljanje.Termin okolinsko upravljanje po ISO EN BAS 14000 znači upravljanje uz uvažavanje okolinske komponente.Stav je Deklaracije o okolišu i održivom razvoju, donesene u Rio de Ženeiru, 1992. godine, da je povezivanje privrednog razvoja sa zaštitom okoliša jedini put prema dugotrajnom privrednom napretku. Na Rio konferenciji formiran je "Globalna okolinska pomoć" (Global Environmental Facility - GEF) sa ukupnim fondom od tri milijarde dolara godišnje, čiji zadatak je da bude glavni kofinansijer za podsticanje održivog razvoja u zemljama u razvoju. Bosna i Hercegovina je postala članica GEF-a u oktobru 2001. godine.

Opšti i posebni problemi i zadaci u zaštiti okoline



Okolinsko upravljanje

Okolinsko upravljanje ili okolinski menadžment iliskraćeno ekomenadžment (eng. Environmental Management - upravljanje za okolinu ili okolinsko upravljanje) predstavlja jednu od savrmenih formulacija koja se vrločesto sreće u upotrebi.U stranoj literaturi se češće koristi termin ”environmental management” mada se koristi i izraz “ecological management” ili “eco-management”.Svi navedeni termini imaju slično značenje i odnose se na niz upravljačkih aktivnosti u vezi sa zaštitom i korištenjem okoliša.


DEFINICIJE OKOLINSKOG MENADŽMENTA

Ako pod menadžmentom (upravljanjem) podrazumijevamo proces kojim se usmjerava, planira, motiviše, organizuje, koordinira i kontroliše privredna ili druga aktivnost, onda pod okolinskim (ekološkim) menadžmentom treba podrazumijevati proces kojim se usmjerava, planira, motiviše, organizuje, koordinira i kontroliše privredna ili druga aktivnost u oblasti okoliša ili u vezi sa okolišem ili radi ostvarivanja ciljeva u domenu zaštite i korištenja okoliša itd.Ponekad se za okolinski menadžment kaže da on predstavlja sistem upravljanja zaštitom okoliša s ciljem dase u industriji i drugim privrednim granama uspostavisistematizovan pristup koji obezbjeđuje da se razlozi koji se tiču okoliša ugrade u biznis strategiju i praksu.


Ciljeve upravljanja zaštitom okoliša je moguće posmatrati i kroz ciljeve sistema upravljanja zaštitomokoliša. Tako je, na primjer, ciljeve ekomenadžment i audit sheme Evropske unije (prema EMAS Pravilu iz 2001) moguće posmatrati kao opšte i konkretne.

a) opštim ciljem se smatra procjena i unaprjeđivanjeokolinskog učinka neke organizacije i obezbjeđenjerelevantnih informacija javnosti i drugimzainteresovanim subjektima,

b) konkretnim ciljem se smatra implementacija konkretnih akcionih mjera i aktivnosti.

CILJEVI EKOLOSKOG MENADŽMENTA


Najčešće se navode sljedeće prednosti koje se primjenom instrumenata okolinskog menadžmentaostvaruju:

smanjenje troškova (ušteda),obezbjeđenje poštovanja okolinskih propisa,smanjenje rizika po okoliš, unapređenje odnosa sa institucijama koje se staraju o donošenju i sprovođenu propisa,unaprjeđenje javnog imidža,povećanje entuzijazma zapsolenih itd.

KORISTI OD OKOLINSKOG MENADŽMENTA


Prevencija zagađenja – emisija čvrstih čestica

Ventilacija razređivanjem

Odsisne haube

Ventilatori i injektori


Uređaji za prečišćavanje

Taložne komore

Inercijalni uređaji

Filteri

Mokri separatori (skruberi)

Elektrostatički separatori


POSTUPCI ODSUMPORAVANJA DIMNIH GASOVA

Svi postojeći postupci za smanjenje emisije SO2 iz dimnih gasova mogu se podeliti u tri osnovne grupe:1.Postupci prije procesa sagorijevanja (desulfurizacija

goriva),2.Postupci za vrijeme sagorijevanja,3.Postupci poslije procesa sagorevanja (odsumporavanje

dimnih gasova, ODG).Postupci ODG su najefikasniji način smanjenja emisije oksida sumpora.


Metode prečišćavanja otpadnih voda

Moguća je klasifikacija metoda za prečišćavanje prema prirodi procesa na:

Fizičke: rešetke, taloženje, flotacija, filtracija, membranski procesi i sl.Kemijske: koagulacija, aeracija, dezinfekcija, adsorpcija i sl.Biološke metode: aerobne, anaerobne.

Način čišćenja i metod tehnologije prečišćavanja zavisi od sastava otpadnih voda.


TRETMAN INDUSTRIJSKIH OTPADNIH VODA

Tretman industrijskih otpadnih voda vrši se:Fizičkim metodama: sedimentacija, destilacija-provjetravanje sa ciljem odstranjenja primjesa.Fizičko-kemijskim metodama. adsorpcija, na jonoizmenjivačima, ekstrakcija i slično.Kemijskim metodama: neutralizacija, koagulacija, oksidacija,redukcija i sl.

Sistemi za tretman industrijskih otpadni voda se prave za dva proizvodna procesa:Diskontinualni proizvodni proces: čišćenje sa najmanje dvije reaktivne posude.Kontinualni proizvodni proces: protočno čišćenje Proces čišćenja zavisi od pojedinačnog sastava voda.


NAJBOLJE RASPOLOŽIVE TEHNIKE (Best Available Technyques - BAT)

Set tehnika, aktivnosti, procesa i radnih metoda razvijenih i testiranih na industrijskoj osnovi i dizajniranih za upotrebu u specifičnom industrijskom kontekstu u uvjetima koji su ekonomski održivi za kompaniju i provedenih u cilju uklanjanja, ili tamo gdje to nije ostvarljivo, smanjenja nastanka emisija i otpada na minimum.


BAT tehnikeTEHNIKE: korištene tehnologije i način na koje je postrojenje projektovano i izgrađeno, održavano i način na koji funkcioniše i stavlja se van pogonaDOSTUPNE: tehnike koje su razvijene do stepena koji omogućava primjenu u relevantnom sektoru industrije, u datim uslovima NAJBOLJE : najefikasniji način u postizanju visokog opšteg nivoa zaštite životne sredine, kao cjeline

Direktiva Savjeta 96/61/EC od 24. 09. 1996, Integralno sprječavanje i kontrola zagađenja- IPPC, čl. 2


ODRŽIVI RAZVOJ

Održivi razvoj je razvoj kojim se ispunjavajupotrebe sadašnjih generacija bez uskraćivanjamogućnosti budućim generacijma da zadovoljesvoje potrebe. Održivi razvoj predstavlja generalno usmerenje i težnju da se stvori bolji svijet sa izbalansiranimsocijalnim, ekonomskim i ekološkim faktorima.


ODRŽIVI RAZVOJ

Održivi razvoj se može definisati kao razvoj koji svim stanovnicima neke zajednice pruža osnovne ekološke, društvene i ekonomske usluge bez ugrožavanja prirodnih, izgrađenih i društvenih sistema. Koncept održivog razvoja je prihvaćen na Konferenciji UN o okolišu i razvoju održanoj u Rio de Ženeiru (Brazil), juna 1992. godine, a regulisan je kroz Deklaraciju o održivom razvoju i zaštiti okoliša (Rio deklaracija).


Cilj Rio deklaracije jeste povezivanje privrednog razvoja sa zaštitom okoliša, što se smatra jedinim putem prema dugotrajnom društvenom napretku.Na konferenciji UN u Riu usvojeno je još nekolikovažnih dokumenata, kao što su: Konvencija o promjeni klime, Konvencija o biološkoj raznolikosti, Akcioni plan održivog razvoja za 21. vijek, nazvanAgenda 21 (to što treba učiniti) itd.

ODRŽIVI RAZVOJ


Pojam ODRŽIVI RAZVOJ postaje okosnica nove međunarodne globalne (ekološke) politike, održavanjem UN Konferencije o okolišu i razvoju (UNCED) u Riu 1992. god.Agendu 21 prihvatilo je i potpisalo 179 država.

ODRŽIVI RAZVOJ


Pravni aspekti upravljanja okolišem

Zakonom o zaštiti okoliša/životne sredine,Zakonom o zaštiti zraka/vazduha,Zakonom o vodama,Zakonom o zaštiti prirode,Zakonom o upravljanju otpadom inizom podzakonskih akata koji obezbjeđuju provođenje navedenih zakona.


Pri korištenju okoliša moraju se ispoštovati načela zaštite okoliša kao što su:

načelo održivog razvoja,načelo predostrožnosti i prevencije,načelo integralnog pristupa,načelo supstitucije,načelo zagađivač plaća,učešće janosti i pristup informacijama itd.


Politika zaštite okoliša

Pod politikom zaštite okoliša podrazumijeva se sveukupnost mjera i postupaka za zaštitu okoliša s ciljem:- održivi razvoj gospodarstva i društva u cijelosti,- smanjenja onečiščivanja okoliša ,- očuvanja prirodnih ( neobnovljivih ) resursa,

- osiguranja primjene i uvođenje principa održivog razvoja- kontinuirano usavršavanje mjera zaštite i kontinuirano podizanje razine kakvoće okoliša,- stalni razvoj ekološke svijesti.



Danas se politika okoliša razumijeva kao javno upravljanje okolišem i obuhvata:

- sprečavanje daljnjeg onečiščavanja okoliša,- javni nadzor nad izvorima onečiščenja okoliša,- racionalno korištenje prirodnih materijalnih i

energetskih resursa,- usmjeravanje proizvodnih procesa, proizvoda i usluga prema ekogenim tehnologijama i prema čistijoj proizvodnji.



Jedno od osnovnih načela politike zaštite okoliša danas, temelji se na 4 R principu:

REDUCE - smanji (otpad, nepoželjne emisije),REUSE - ponovno upotrijebi (povratnu ambalažu),RECICLE - vrati u ponovnu preradu (recikliraj),REPLACE - zamijeni (agresivne tvari, energiju, procese)


PRISTUP INFORMACIJAMA O OKOLIŠU

Arhuska konvencija o pristupu informacijama, učešću javnosti u donošenju odluka i pristupu pravosuđu u oblastima koje se odnose na okoliš, usvojena 1998. a stupila na snagu 30. oktobra 2001. godine.Cilj ove konvencije je da se doprinese zaštiti prava svakog pojedinca, sadašnjih i budućih generacija da žive u životnoj sredini adekvatnoj za njihovo zdravlje i blagostanje.


Arhuska konvencija je instrument zaštite okoliša i ona sadrži:

pristup informacijama,pravo javnosti da učestvuje u donošenju odluka o okolišu isaradnju sa pravosudnim organima u slučaju kada su prethodna dva prava povrijeđena.


PROCJENA UTICAJA NA OKOLIŠ (PUO)

Procjena uticaja na okoliš - PUO (Environmental Impact Assessment – EIA) predstavlja proces sistematske identifikacije i ocjene potencijalnih uticaja (efekata) projekata, planova, programa i aktivnosti na okoliš ili njegove pojedine sastavnice (komponente).

Procjena uticaja na okoliš (PUO) je postupak ocjenjivanja prihvatljivosti zahvata, s obzirom na okoliš, kao i određivanje potrebnih mjera zaštite okoliša, kako bi se negativni uticaji sveli na najmanju moguću mjeru, te postigao visok nivo zaštite okoliša (FMOIT).


PUO je identifikacija, opis i odgovarajuća procjena u odnosu na svaki pojedinačni zahvat ili aktivnost u skladu sa odredbama propisa koji uređuju ovu oblast. Procjena uticaja na okoliš (PUO) obuhvata identifikaciju, opis, procjenu, direktan ili indirektan uticaj projekta ili aktivnosti na okoliš ili njegove pojedine sastavnice: - ljude, biljni i životinjski svijet, - vodu, zrak, tlo, prostor, klimu, krajolik i sl.,

- materijalna dobra i kulturno naslijeđe, - međudjelovanja navedenih faktora.

PROCJENA UTICAJA NA OKOLIŠ (PUO)


Procedura PUO definisana je:

Zakonom o zaštiti okoliša (čl. 53-64), Sl. novine FBiH br. 33/03).Pravilnikom o pogonima i postrojenjima za koja je obavezna procjena uticaja na okoliš i pogonima i postrojenjima koji mogu biti izgradeni i pušteni u rad samo ako imaju okolinsku dozvolu (Sl. novine FBiH br. 19/04).Pravilnikom o uvjetima za podnošenje zahtjeva za izdavanje okolinske dozvole za pogone i postrojenja koja imaju izdate dozvole prije stupanja na snagu Zakona o zaštiti okoliša.


Internacionalni propisi o PUO

IPPC direktiva 96/61/EZ od 24.09.1996.SEVEZO II direktivaEIA direktiva 85/337/EEZ dopunjenadirektivom 97/11/EZ Konvencija o procjeni uticaja na okoliš prekodržavnih granica (ESPOO, Finska 1991.)


IPPC DIRECTIVA 96/61/EC (Integralno sprečavanje i kontrola zagađenja)

Procedura PUO definisana je IPPC direktivom EU.IPPC je stupila na snagu u zemljama članicama,oktobra 1999.Primenjuje se za sve nove aktivnosti od oktobra 1999. Postojeće aktivnosti treba da se prilagode do 2007.IPPC je pravni instrument koji postavlja ciljeve koji treba postići i pristup kojeg se treba držati, alidozvoljava svakoj zemlji članici da sama odabereadministrativni aranžman koji zadovoljava njene uslove.Implementacija Direktive je pod nadzorom organa EU.


Osnovna svrha je integriranje okolinskih aspekata u procese planiranja i donošenje odluka, što na kraju treba da rezultira akcijama koje su okolinski prihvatljive. (PUO je proces i alat za planiranje projekta i donošenje odluka). Osigurati da se okolinski i socio-ekonomski troškovi, te koristi od projekata, koji donose ekonomski razvoj, uzmu u obzir na pravi način.Osigurati da se neobjašnjivi negativni uticaji izbjegnu ili umanje u ranoj fazi procesa planiranja.Osigurati da donosioci odluka imaju sve podatke o koristima projekta i okolinskim troškovima.

Svrha PUO je:


Osigurati da sve zainteresovane strane (organi vlasti, investitor, lokalna zajednica – javno mnijenje, NVO, mediji itd.) učestvuju u procesu analize i odlučivanja o projektu ili aktivnosti.Uspostaviti sistem za ublažavanje negativnih uticaja projekta i aktivnosti na okoliš i monitoring.Osigurati zaštitu zdravlja ljudi i njihovih životnih zajednica, te poljoprivrednog zemljišta i sl.Očuvatiti socijalne, kulturno-historijske i materijalne vrijednosti.

Svrha PUO je:


Procjena uticaja na okoliš odgovara, u osnovi, na četiri ključna pitanja:

1. Kakav bi okoliš bio kada ne bi bilo zahvata? (Utvrđivanje nultoga stanja). Ovime će se utvrditi i opisati trenutno stanje prirodnih resursa i značajki okoliša na koje bi zahvat mogao uticati, te smjer njihovog razvoja kada zahvata ne bi bilo.

2. Što će se dogoditi okolišu kao posljedica zahvata? (Predviđanje). Ovim se postupkom opisuju i, koliko je moguće, kvantificiraju posljedice nekog zahvata za okoliš u smislu okolišnih resursa ili ljudi (primatelja) na koje zahvat utiče, svojstva i raspon izazvanih promjena, njihove prostorne rasprostranjenosti i trajanje.


3. Je li to bitno? (Procjena - vrednovanje)Predviđanje uticaja nije dovoljno. Većina donositelja odluka (a sigurno i većina službenika nadležnih ministarstava i vanjskih sudionika) ne posjeduje stručna znanja koja bi im omogućila shvaćanje pravog značenja tehničkih nalaza predviđenih uticaja. Potrebne su im i informacije pomoću kojih mogu procijeniti koliko je određeni uticaj važan (značajan), kako bi ga pri donošenju odluke mogli usporediti s drugim troškovima i koristima zahvata, odnosno kako bi odlučili treba li dopustiti da se sa zahvatom nastavi.



4. Ako je bitno, možemo li u tom smislu nešto učiniti? (Mjere zaštite okoliša)Na kraju, važno je shvatiti može li se, ako je uticaj doista značajan, učiniti nešto da ga se izbjegne, smanji (ublaži), sanira ili nadomjesti odgovarajućom vrijednošću. Nositelj zahvata može tada takve mjere uključiti u svoj projekt, a nadležno ministarstvo može propisati odgovarajuće uvjete okolišnom dozvolom.Kako bi nadležno ministarstvo i vanjski sudionici mogli odlučiti može li se određeni zahvat odobriti, ključno je da informacije vezane za okoliš koje nositelj zahvata navodi u dokumentu o PUO daju jasne odgovore na navedena četiri pitanja.



Okolinsko dijagnosticiranje i definiranje mogućnosti za smanjenje zagađivanja okoliša (MOED)

MOED je procjena uticaja pogona i postrojenja ili aktivnosti na okoliš u cilju pronalaženja mogućnosti za sprečavanje nastanka emisija (zagađenja) i njihovo smanjenje na izvoru, te za pružanje podataka privrednim društvima u cilju orijentiranja politike prema čistijim procesima i tehnologijama koje su tehnički i ekonomski održive.MOED može dijagnosticirati cjelokupna industrijska postrojenja ili samo jedan njihov dio (pojedine pogone, proizvodne linije, tehnološke cjeline, postrojenja itd).


MOED je osobito podesan za kompanije čiji se otpadni tokovi mogu opisati bilo kojim od sljedećih pridjeva: nepoznat, količinski velik, opasan, ili nepoznati troškovi.

ZNAČAJNE OPASAN IGNORIRANJE NIVOKOLIČINE OTPAD OTPADNIH TROŠKOVA

TOKOVA


Provođenjem MOED-a kompanija ima tzv. višestruke koristi:

ušteda sirovina, energije i vode,poboljšanje kvaliteta proizvoda,mogućnost plasiranja proizvoda na nova tržišta,ojačani imidž, povećanje nivoa obučenosti i zadovoljstva zaposlenika,povećanje konkurentnosti,smanjenje rizika od nesreća na poslu,veća prilagodljivost na promjene zakonodavstva,bolja komunikacija i odnosi sa vlastima, kupcima i javnim mnijenjem, itd.

Documents

Inzenjerska ekologija 2011