Intervencije Na Objektima Visokogradnje

7/25/2019 Intervencije Na Objektima Visokogradnje

1/20

6 th Scientific/Research Symposium with International Participation"Metallic and Nonmetallic Inorganic Materials" Zenica, B&H, 27-28. april. 2006

INTERVENCIJE NA OBJEKTIMA VISOKOGRADNJE UZ UPOTREBU

TRADICIONALNIH GRAEVINSKIH MATERIJALA

mr.sc. AUEVI AMIR dipl.ing.gra.Phone: 0038761299579 fax: none and email : [email protected]

mr.sc. MILORAD SKOKO dipl.ing.gra.Phone: 0038733210036 fax: none and email : [email protected]

Arhitektonski FakultetPatriotske lige 30, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Key words: causes of damages, damages, cultural heritage, construction, seismic action, properties ofmaterials

Kljune rijei: uzroci povreda, povrede, kulturna batina, konstrukcija, seizmiko optereenje, osobinematerijala

Saetak

U ovom radu autori tretiraju problematiku intervencija na objektima visokogradnje odnosno uzroke itipove povreda objekata visokogradnje, posljedice i naine uklanjanja istih sistematizovano premaupotrebljenim tradicionalnim materijalima kao to su: elik, beton, drvo, opeka i tradicionalne metode

injektiranja objekata i temelja. Ne postoji ovdje namjera, a i nema potrebe, da se sa velikompreciznou specificiraju svi mogui naini intervencija na objektima, odnosno na njihovim nosivimstrukturama.

Summary

This paper is result of authors involvement in interventions on damaged high-rise building, causes andthe types of the interventions on high-rise building systematized by used materials just as: steel, wood,concrete, brick and traditional method of injecting. There is not intention and not even need to specifyall types of interventions on buildings or their structural elements.

1. UZROCI I TIPOVI POVREDA OBJEKATA VISOKOGRADNJE

Uzroci propadanja i povreda objekata visokogradnje su razliiti i kreu se u rasponu od prirodnihdjelovanja, preko ovjekovog djelovanja, bilo destruktivnog bilo nestrunog u vidu pogreaka priprojektiranju, graditeljskih pogreaka pa do faktora koji pridonose propadanju gradivnog materijala, tj.bolesti grae.Osnovni pojmovi u zatiti konstrukcije kulturne batine kao to su : zatita spomenika, konzervacija,restauracija, rekonstrukcija graevine, popravci, pojaanja konstrukcije, seizmika konstrukcijskasanacija mogu se svesti na jedan uopten termin intervencija na konstrukciji.Ovdje je neophodno istai da intervencija na konstrukciji moe biti ne samo u svrhu da se sanira vepostojea teta nego i radi prevencije moguih povreda. Intervenirati na konstruciji moemo saunaprijeenjem same konstrukcije, odnosno ojaanjem iste, ili redukcijom seizmikih dejstava tj.

disipacijom energije.


2/20

Svaka intervencija ima za posljedicu neke promjene, koje dalje uzrokuju gubitak dijela autentinostiobjekta, stoga treba biti jako paljiv kod donoenja odluke o preventivnim intervencijama. Potrebno jeuzeti u potpunosti u obzir rizik od mogue pojave dejstava (najee seizmikih sila) na posmatraniobjekat, te nakon toga donijeti odluku da se intervenira ili ne.

Ne postoji ovdje namjera, a i nema potrebe, da se sa velikom preciznou specificiraju svi moguiuzroci oteenja na objektima, pa time i njihovih nosivih struktura.Uzroci povreda starih graevina su razliiti i kreu se u dijapazonu od nedovoljne otpornosti zia nazatezanje, preko nedostatka kontinuiteta zidova, ekonominosti originalne konstrukcije, nivoatehnike kulture u periodu graenja, probijanja predvienog roka trajanja konstrukcije, greaka uoriginalnom projektu pa do nepovratnog propadanja, posebice drvenih elemenata, poneke vrstekamena, uticaja okoline ili tehnolokih procesa koji se odvijaju unutar objekta i sl. Propadanje jerezultat fiziko-hemijskih promjena osobina materijala.Jedan od uzroka povreda objekata visokogradnje su i projektne greke, koje se oituju uneadekvatnom izboru nosivog sistema, grekama u projektovanju, izboru kvaliteta materijala i sl .Puno rjee se javljaju greke u projektovanju temelja, ili pak greke uzrokovane poremeajima u tlu.

Zbog toga e se u nastavku iznijeti samo krai pregled najeih uzroka : neadekvatno projektnorjeenje,nekvalitetno izvoenje,neprovjereni kvaliteti materijala (bez atesta),gradnja na nestabilnimterenima (klizita i nestabilne padine),izvoenje bez kvalitetnog nadzora, ratna dejstva,eksplozije plinau prostorijama,zemljotresi,uticaji atmosferilija,vlaga,poar,slijeganje tla i visok nivo podzemnihvoda,udari vozila,jake vibracije oko i ispod objekta (teki promet),nestruna rekonstrukcija,promjenagabarita,potkopavanje temelja,uvoenje novih instalacija ; probijanje otvora. [8]

1.1.Tipovi povreda

Povrede konstruktivnih i nekonstruktivnih elemenata Povrede glavnog nosivog sistema.

Nakon provedenih analiza stanja objekta, koji e biti predmet sanacije, donosimo odluku o nainuintervencije na konstrukciji koji moe biti :

1. Sanacija objekta2. Sanacija sa ojaanjima konstrukcije3. Sanacija sa rekonstrukcijom4. Ruenje objekta [5]

1.2.Sanacija objekta

Pod sanacijom podrazumijevamo dovoenje objekta ili jednog njegovog dijela, odnosno pojedinanogelementa, koji je zbog nekih nepoeljnih djelovanja osteen, pa mu je funkcija upitna, u prvobitnostanje nosivosti i funkcionalnosti uz otklanjanje nekih manjih uoenih nedostataka. Ovaj postupak seprimjenjuje kod manje oteenih objekata, s tim to je neophodno na samom poetku sanacionihradova ukloniti povrede nosivih elemenata u skladu sa izvornim projektom, a time smo stvorilineophodne uslove za siguran rad na preostalim oteenjima. Gotovo po pravilu, tokom sanacije, javljase potreba zatvaranja pukotina u zidovima, najee nosivim. Problem se rjeava injektiranjem istih, asam postupak injektiranja je intervencija u smislu sanacije, a ne ojaavanja zidova. U sluaju obimnihradova nekih od intervencija mogue je da se na susjednim objektima jave odreene deformacije,slijeganja, naprsline i oteenja te je neophodno organizovati stalni monitoring ponaanja susjednihobjekata. Sanacija ne spada u odravanje objekta.Nema jasnog razgranienja izmeu pojmova sanacije i rekonstrukcije, s obzirom da se u tim okvirima

pojavljuju termini poput : adaptacija, revitalizacija, i sl.


3/20

1.3.Sanacija sa ojaanjima konstrukcije

U sluajevima kada se utvrdi da postupak sanacije nee garantovati sigurnu upotrebu objekta,potrebno je uraditi i odgovarajua ojaanja. Ojaanja se rade i u sluajevima poveanja optereenjakoja djeluju na objekat ili se pak radi nadogradnja postojeeg objekta. Stepen ojaanja konstrukcije

objekta nije mogue podii na najvei stepen sigurnosti, a da ne ulazimo u naruavanje izvornekoncepcije objekta.Sanacija sa ojaanjem jeste podvarijanta sanacije i rekonstrukcije, jer se nalazi negdje izmeu ta dvazahvata.Na osnovu nacrta o snimljenoj konstrukciji, odnosno objektu uradi se izbor idealiziranog modelakonstrukcije, te za odgovarajua karakteristina optereenja izvri statiki proraun konstrukcije, naosnovu kojeg se odreuju karakteristini naponi koji su djelovali na konstrukciju za odreenaoptereenja. Nakon prorauna napona uradi se uporeenje izraunatih napona na mjestima oteenja iodgovarajue vrstoe materijala na tom mjestu, radi procjene da li je do oteenja dolo usljednezadovoljavajue vrstoe materijala ili zbog toga to je mjesto primalo vei statiki uticaj nego toje proraun pokazao. To ukazuje na neadekvatan idealizovani model konstrukcije, ili je pakoptereenje bilo veeg intenziteta.Izvoenje ovih analiza je najdelikatniji dio posla i za njegovo

zadovoljavajue provoenje treba dosta truda, strpljivosti i iskustva.Nakon projektovanja eventualnih, novih elemenata, izbora ojaanja postojeih oteenih elemenata(zamjena, injektiranje) treba izraditi konani statiki proraun za konstrukciju sa usvojenim iprojektovanim ojaanjima, i provjeriti stabilnost i sigurnost takve konstrukcije.Naglaena aktuelnost ovih intervencija kod nas moe se objasniti ne samo izuzetnim ratnimrazaranjima i njihovim posljedicama, nego i velikom nebrigom za ovakve objekte, njihovomneodravanju, neblagovremenoj sanaciji ranijih manjih oteenja, kao i nekorektnim intervencijama usluajevima promjene namjene ovakvih objekata kroz postupke otvaranja novih otvora, pregraivanja,dograivanja i sl.Odluka o nainu rjeavanja problematike sanacije i rekonstrukcije ovisi prije svega od: seizmike zonelokacije na kojoj se objekat nalazi, tipa i nivoa povreda,vremena koje nam je na raspolaganju zaintervenciju, raspoloive opreme, ekonomskih kriterija i stepena zahtijevane sigurnosti. [8]

1.4.Rekonstrukcija

Potreba za rekonstrukcijom nekog objekta moe nastupiti iz najmanje dva razloga :

- kada investitor, odnosno korisnik, eli promjenu namjene objekta, pa je potrebno uvoenjenovih konstruktivnih elemenata (podvlaka, stupova, zidova, stepenita, promjena krovita itd.),ili eli proirenje, pa i nadziivanje postojeeg objekta, jednom rijeju promjenu gabarita,

- objekat je u velikoj mjeri devastiran pa je potrebna temeljita obnova (rekonstrukcija) bivenosive strukture, pri emu se esto koristi prilika da se izvedu neke intervencije kao u gornjojvarijanti. Pri ovoj drugoj varijanti, u najveem broju sluajeva, potrebno je izvriti i sanacioneradove na manjim oteenjima, ili pak sanaciju sa ojaanjem nekih tee oteenih konstruktivnihelemenata.

Nije teko uvidjeti da je druga varijanta zahtjevnija i izazovnija za projektante, jer je u sutinikompleksnija.Bez obzira o kojoj se varijanti radi, rekonstrukcija u pravilu dozvoljava dosta slobode projektantu upogledu optimalnog izbora presjeka, materijala, i statike eme konstruktivnih elemenata.

Izvjesno je da u radovima na rekonstrukciji u prvom koraku je neophodno imati cjelovit uvid u :- opte stanje postojee konstrukcije u smislu valjanosti opteg konstruktivnog sistema (raspored

vertikalnih nosivih elemenata, vrste materijala od kojih su izvedeni, i naravno od stanja u kojemse nalaze, te da li su kompatibilni sa predvienim za ugradnju),

- konstruktivnu koncepciju temelja, materijala od kojih su izvedeni, njihovih dimenzija i dubinefundiranja, kao i karakretiristika temeljnog tla.


4/20

Rekonstrukcija pak, kako i naziv sugerie, podrazumjeva ponovno konstruisanje neega, u ovomsluaju nosivih struktura arhitektonskih objekata, za koje moraju postojati valjani razlozi.Oigledno je da takvo poimanje problema rekonstrukcije zahtjeva jasno preciziranje, u smisluodreenja na koje dijelove objekta se to odnosi.Ovo je pak mogue samo ako je unaprijed definisananamjena, odnosno funkcija objekta kao cjeline.U uem smislu, pojam rekonstrukcije moe se shvatiti i kao ponovno revitaliziranje nekadanje, a sadaunitene, strukture.I dok su ciljevi sanacije, prema iznesenoj definiciji potpuno jasni, to se za rekonstrukciju(e) nikako nemoe tvrditi.Izbor kriterija i tehnologije intervencije je tehniko i kulturno pitanje, te kada imamo rascijep izmeunauke i humanistike kulture, to se jako esto javlja kod intervencija, za rezultat imamo obavezno ijako loe rjeenje.Poseban problem predstavlja upotreba postojeih Zakona i Preporuka, koji iako nisu zamiljeni da seprimjene na Kulturnu batinu, ako su strogo primjenjeni imaju kao posljedicu esto teko ineopravdano rjeenje. [6]Otklanjanje oteenja je prvenstveni zahtjev sigurnosti i trajnosti objekta, te se mora izvriti na takavnain da se objekat dovede u zadovoljavajue stanje sigurnosti i trajnosti. Poto se u nekim

sluajevima popravka mora izvriti sa nekim materijalima koji u originalnoj konstrukciji nisu biliupotrebljeni ovakve intervencije se moraju izvesti na nain koji e u najmanjoj moguoj mjeriodstupiti od originala, i samo ukoliko ne mijenjaju osnovne karakteristike izgleda i prostora objekta iokoline. Mogue je, ako je to neophodno, vriti zahvate u temeljima, ispod zemlje i sl.. Najbolji i nezamjenjiv nain intervencije na zidanim objektima je permanetno odravanje.Odravanje podrazumijeva skup aktivnosti koje se provode tokom projektovanog vijekagraevine, sa ciljem da omogue postizanje zahtjevane pouzdanosti.Konstruktivni sistem objekta se moe zatiti i odravati i ienjem oluka, zamjenom hidroizolacijekrova, odravajui u zdravim uslovima zie, drvo, i metal i osiguravajui da su dijelovi konstrukcijezatieni od insekata. U sluajevima kada se u objekat uvodi novi mehaniki ili elektrini sisteminastoji se minimizirati broj novih rupa i izlaza u nosivoj konstrukciji.U najveem broju sluajeva sanacija znaajno oteene konstrukcije je sloeniji posao i od podizanja

novog objekta. Kod nove konstrukcije raspolaemo odgovarajuim podacima na osnovu kojih sekonstrukcija projektuje i dimenzionira, a kod oteene konstrukcije podatke treba ponovo provjeravati,analizirati i uporeivati sa stanjem oteene konstrukcije. Kod izuzetno velikih potresa moe se desitida su oteenja na konstrukciji takvog stepena da se ne isplati sanacija, ali je neophodno osigurati dane doe do gubitka stabilnosti.Meutim, u sluajevima, kada se utvrdi da je stepen oteenja konstrukcije toliki da je nije moguepopraviti, ili je dio konstrukcije, a u drastinijim sluajevima i cijela konstrukcija unitena, potrebno jeizgraditi novu konstrukciju. Ukoliko se odluimo za ponovnu izgradnju oteene konstrukcijepotrebno je uraditi odreene analize koje e pokazati da li emo podizati konstrukciju istoga tipa kaoova koja je oteena(sruena), eventualno ojaanu, ili podizati objekat sa novim konstruktivnimsistemom, imajui u vidu dejstva i posljedice na konstrukciju koja je ranije egzistirala. Neophodno jepri tome imati u vidu postojei konstruktivni sistem, materijale od kojih je konstrukcija izgraena,

funkciju konstrukcije, uticaje koji na nju djeluju, odnosno koji su djelovali, kao i uzroke oteenja .

Teorijski, a i u praksi je dokazano da pri rekonstrukcijama dotrajalih, ili oteenih, naroito zidanihobjekata, veoma je uputno drvene tavanice zamijeniti krutim (u svim pravcima) dijafragmama, obinoarmirano-betonskim ploama.Ponekad, sa ciljem racionalnog izvoenja, drvene tavanice se ne uklanjaju, ve se preko njih odmahbetonira ploa, kojoj su pripremljeni oslonci u zidovima, te na taj nain stara tavanica praktino sluikao (izgubljena) oplata.Takav postupak je prihvatljiv, ukoliko se novom betonskom ploom ne gubi mnogo na visini, i akonaravno, dopunsko optereenje mogu preuzeti oslonci i temelji.Sa konstruktivnog stanovita ovakvom rekonstrukcijom meuspratnih tavanica, dobivaju se, u svojojravni, krute dijafragme koje su najbolji prenosnici horizontalnih (seizmikih) optereenja, pri emuzidovi na koje se ona oslanja imaju kompatibilna pomjeranja.


5/20

2.UPOTREBA BETONA I ARMIRANOG BETONAPrilikom rekonstrukcija tee oteenih prostora sa veim otvorima, ako se tavanice ne mogu saniratiuobiajenim postupcima, pokazalo se kao veoma ekonomino rjeenje upotreba spregnutihkonstrukcija u kombinaciji armirano-betonska ploa + elini nosa (sl.2.1.). [7]

a.b.ploa d - debjina a.b. ploesredstva za sprezanje gornja lamela min. 100 x 8 mm.elini nosa min ho = 300mm, = 4 mm.

(unutranja visina nosaa)

donja lamela : irina i debljina prema kapacitetu nosivosti

sl. 2.1.Preliminarne dimenzije (visokogradnja) :

- debljina ploe d 7 cm. (za garae d 12 cm),

- elini nosa : obino se izvodi od zavarenih elinih limova u formi nesimetrinih (u odnosu nahorizontalnu osu) I profila, ali primjenjivi su i valjani profili visine ho (1/15 do 1/25)l, zaprostu gredu, i (1/20 do 1/30)l, za kontinuirane nosae.

- sredstva za sprezanje : najpogodniji su epovi 16-22 mm. navareni na gornju noicu nosaa.Mogua je i varijanta bez sprezanja ploe i nosaa, ali tada to ve nije spregnuti sistem, nije osiguranosmicanje ploe po nosau, a i dobiva se znatno vea konstruktivna visina.Takoe se koristi sprezanje elinih reetkastih nosaa sa monolitnim ili montanim ploama (rasponado 12 m.)Na slian nain, popunjavanjem betonom, moe se ojaati povrijeeni stup (sl.2.2.) sa naprslinama ideformacijama, odnosno izvoenje armiranobetonskog kapitela, ako je oteena glava stupa (sl.). [7]

sl. 2.2.

Poveanje momenata inercije, pa time i nosivosti oteenih elinih elemenata moe se postii (kaoprivremena mjera) betoniranjem bez oplate, na postavljenu armaturu (sl.2.3.) [7]

sl. 2.3.


6/20

Ovakve intervencije su dosta jednostavne za izvoenje, a redosljed radnji je :- postavljanje armature i rabic mree,- nanoenje torkret betona na mreu,- zapunjavanje betonom.

2.1.PRIMJER UPOTREBE BETONA PRI INTERVENCIJAMA NA TEMELJIMA

Prikazuju se neki od naina temeljnih konstrukcija ispod objekata starijeg naina gradnje.

Jedan od najeih uzroka deformisanja, ili poputanja ovih konstrukcija, pored nestabilnog tla, i loeprocjene nosivosti, jeste nepovezanost svih temelja, kao i nepoeljna denivelacija. [8]

- Poboljanje nosivosti temeljne konstrukcije proirenjem temelja ili nekom vrstompodupiranja, slika 2.1.1.

slika 2.1.1.

slika 2.1.2.

sl. 2.1.3.

Priprema temelja u sluaju kada je neophodna njihova sanacija i ojaanje podrazumijeva

uklanjanje oteenih dijelova temelja do zdravog dijela materijala od kojeg je temelj uraen ranije,uklanjanje svih neistoa koje bi mogle biti prepreka kvalitetnoj intervenciji, oblikovanju ubetoniranju sa betonom iste marke kao to je postojei(ukoliko je rije o betonskim temeljima). Usluaju kada radimo ojaanje zidova tada tu armaturu povezujemo sa temeljnim stopama ubacujui jeu otvore napravljene na svakih 30 do 50 cm. Ova preklopna armatura mora zalaziti u podrumskezidove minimalno 50,0 cm.

2.2.PRIMJER UPOTREBE BETONA PRI INTERVENCIJAMA NA TAVANICAMA

U sluajevima kada se kod objekata kulturnog naslijea insistira na originalnim drvenimtavanicama sa zadravanjem odgovarajuih podgleda mogue je uraditi svojevrsni kompromis sazadravanjem postojeih grednih nosaa ( ukoliko su neoteeni) uz njihovo sprezanje sa pritisnutom

ploom od MEPS betona u debljini od 6,0 cm . Ploa je armirana sa pocinanom zavarenom elinommreom . Grede i ploa spreu se elinim trnovima 2 25 GA 240/360 na razmaku od 25,0 cm,


7/20

postavljenih u prethodno izbuene rupe i 3,0 cm i zalijevaju epoksi smolom radi postizanja to boljeprionljivosti . Duina trnova je 12,0 cm ( 7,0 cm u drvenoj gredi, a 5,0 cm u bet. ploi). Prijebetoniranja u plou se ugrauju eline zatege, sa sidrrenjem u nosivim zidovima radi horizontalnogpridravanja zidova, a runo se prije betoniranja zateu silom ne veom od 30,0 KN. Drvene gredetreba namazati epoksi smolom te betonirati u mokrom sa ciljem poveavanja smodenosti stropa.Potrebno je raditi kontrolu progiba, pogotovo kod veih raspona . Ovakav nain ojaanjameuspratnih konstrukcija se izvodi i u sluaju nadziivanja objekata, a ima slijedee prednosti :

- izvoenje je brzo i jednostavno- cijena ovakvog naina izvoenja meuspratnih konstrukcija je za dva do etiri puta manja

od bilo kojeg drugog naina- radove je mogue izvoditi neovisno od vremenskih uslova- omoguena je normalna funkcija prostorija koje se nalaze ispod tretirane etae

U sluaju znatnih oteenja drvenih stropnih konstrukcija primjenjuju se radikalni postupciuklanjanja svih meuspratnih konstrukcija po visini objekta ili pak u jednom njegovom dijelu. Prijeovakvog zahvata ptrebno je provesti postupak konsolidacije objekta kroz izradu razuporne armirano

betonske konstrukcije u nivou temelja i prizemlja objekta, koja e ujedno biti i odgovarajue ojaanjeobjekta i sluiti za prihvatanje novih nosivih elemenata. Zidovi se stabiliziraju podizanjem sistemacijevnih skela, odnosno postavljanjem odreenih uteuih elemenata.Da bi se unaprijedilo ponaanje na smicanje neophodno je ojaati meuprozorske stupce, obinoubacujui vertikalne ili kose ipke. Ovakava vrsta intervencije je vrlo zahtjevna i po pitanju osjetljivihradova i po pitanju ugroavanja arhitektonskih vrijednosti objekta.U seizmiki aktivnim podrujima u donjim etaama viespratnica ugrauju se tzv. libani slojevi,naroito kod kratkih zidova ili meuprozorskih stubaca. Libani sloj je u vidu poloene elektrovarenemree promjera ipki 4,0 mm u sloju maltera na sredini meuprozorskog stupca ili se ak radi betoskoojaanje takoe u sredini visine stupca debljine 6,0 do 10,0 cm (armaturne ipke 6,0 ili 8,0 mm). [8]

slika slika 2.2.1.

3. UPOTREBA ELIKA

Potreba za ojaavanjem objekta u cjelini, najee potie iz razloga nepovoljne dispozicije ibroja ukrutnih elemenata, dakle nepovoljnog i neusklaenog projektnog rjeenja sa vaeimpropisima.

Konstruktivni sklopovi objekata mogu se ojaavati na razliite naine, prvenstveno uzavisnosti od izvedene koncepcije sklopa i materijala od kojih je izveden.

U pravilu, to su intervencije pri kojima se interpoluju vertikalni nosivi elementi-zidna platna,ili liftovska jezgra, iz ega se moe zakljuiti da se radi o skupim i nimalo jednostavnim zahvatima.

Proces propadanja kod eljeznih elemenata se najee oituje kroz pojavu korozije usljedkoje se javlja proces redukcije nosivog presjeka i poveanje volumena usljed pojave hre kad jeeljezni element stavljen unutar zia, kamena ili mermera hra uzrokuje pojavu cijepanja susjednogmaterijala.


8/20

Iskustva ukazuju da je primjena elinih valjanih, ili limenih profila veoma ekonomina i sastanovita ugradnje efikasna. [7]

sl. 3.1.Na sl. su prikazani najei oblici optimalnih formi poprenih presjeka linijskih konstruktivnihelemenata, koji se mogu koristiti pri rekonstrukcijama i sanacijama.Za savladavanje veih otvora, u takvim situacijama, ako je donijeta odluka da se prijanji nosaizamjene novim, kao mogue, povoljno rjeenje jeste primjena lakih reetkastih (R) nosaa, prekokojih se postavljaju montane armirano-betonske ploe .

Kako bi se sprijeilo bono pomjeranje u podunom pravcu, potrebno je na donjem pojasu ugraditizatege.

Veoma su pogodni za ugraivanje spregnuti stupovi velike nosivosti, kao kombinacija elinihzatvorenih profila (cijevi okruglog ili poligonalnog presjeka), zapunjeni betonom. Alternativno,koriste se otvoreni elini profili, najee I profili, obloeni betonom, uz primjenu uzdune armature(sl.3.2.). . [7]

sl. 3.2.

Ojaanje objekta, pored izloenog naina, moe se postii i umetanjem vertikalnih aseizmikihserklaa, koji se mogu izvoditi u dvije varijante : izvedbom, tj naknadnom ugradnjom armirano-betonskih vertikalnih serklaa i izvedbom elinih pojaseva na uglovima objekta (sl.).

Ni jedan od navedenih naina nema dovoljne efektivnosti ukoliko objekat nema krute meukatnekonstrukcije, i ako novopostvljeni serklai nemaju uspostavljenu vezu sa tim konstrukcijama.

sl.3.3.

Na sl. prikazan je jo jedan nain konstruisanja seizmikog serklaa, kao i mogunost njegovogsaniranja.


9/20

Iz priloenih slika moe se odmah zakljuiti da ni jedna od ponuenih varijanti nije jednostavna zaugradnju, da zahtijeva veliki utroak materijala pa, prema tome i znatna sredstva.

3.1. INTERVENCIJE NA METALNIM (ELINIM) KONSTRUKCIJAMA

Na sl. prikazan je nain pripreme (rastereenja) otklanjanjanja lokalne povrede, u peti nekog stupa, ilinjegova zamjena, primjenom vjealjki uvrenim za neoteene stupove, dok je na sl prikazanamogunost eliminacija deformacija, ispupenja, ili naginjanja. Ispravljanje se obavlja pomou vitla,privrenog za neoteeni red stubova. [7]

sl. 3.1.1.Ojaanje elinih oteenih konstruktivnih elemenata uspjeno se realizuje promjenom njegovestatiko-konstruktivne eme

sl 3.1.2.U ovom sluaju radi se o principu naknadnog1 unoenja aksijalne sile u povrijeeni element, samogunou kontrolisane promjene prvobitnog naponskog stanja i deformacija.

3.2. INTERVENCIJE NA ARMIRANO-BETONSKIM KONSTRUKCIJAMA

Sanacija, i eventualno ojaavanje, ovih konstruktivnih elemenata, u pravilu, predstavlja veoma sloenzadatak.Postoji vie razloga za takav stav : iako su povrede vidljive, njihova dubina - nije; teko je najednostavan nain dijagnosticirati uzrok povrede, takve elemente je veoma teko zamijeniti novim, jerse pojavljuje problem rastereenja, armatura jednih ulazi u armaturu drugih, neoteenih ; postojigotovo uvijek problem pristupa, tj. oslobaanja dovoljnog prostora za izvoenje radova.

1 Kako je elemenat ve bio optereen, ne moe se govoriti o prednaprezanju u klasinom smislu.


10/20

- ojaanje armirano-betonskih stupova

sl 3.2.1.eme ojaanja armirano-betonskih stupova :a metalnim skeletom, b obetoniranjem, c proirenjem povrijeene glave stupa,d rastereenjem stupa privremenim potporama;1 povrijeeni stup, 2 metalni elementi za vezu, 3 zavrtanj, 4 ugaonici, ili U profili, 5 umetci(spojnice), 6 omota, 7 armirano-betonski stezni omota, ili torkret-beton po armaturnom skeletu,8 armaturni skelet, 9 beton, 10 podupira od eline cijevi, ili drveni stupac, 11 metalni stezniprstenovi, 12 klinovi.ojaanje armirano-betonskih greda . [7]

sl 3.2.2.

Povrede koje se javljaju u vidu kosih naprslina u zoni oslonaca preki, ili openito u vorovimaskeletnih sistema, kao i u sluajevima oteenja stupova u zoni oslonaca, mogu se sanirati, pa tamjesta i ojaati, primjenom odreenog broja vilica (prema proraunu) na povrijeenom dijeluelementa, ili pomou kosih cilindrinih trnova (sl.3.2.2.), pri emu je veoma znaajna mogunostrastereenja, kako bi se osiguralo mjesto radova (sl.). . [7]


11/20

sl.3.2.3.3.3. INTERVENCIJE NA ZIDANIM KONSTRUKCIJAMAPotrebno je odmah istai da, kada je rije o ojaanju tee oteenih zidanih konstrukcija, donoenjuodluke o njihovoj sanaciji mora prethoditi iscrpna analiza o ekonomskoj svrsishodnosti takvihpostupaka koja ukljuuje trokove ruenja i gradnje novog objekta, s obzirom da radovi na sanacijamai ojaanju, u pravilu, iziskuju znatne trokove i kvalifikovanu radnu snagu, razliitog spektraspecijalnosti.

- ojaanje pri odvajanju zidova (sl.3.3.1.) upotreba elinih elemenata- Primjer utezanja objekta:

-- slika 3.3.1.


12/20

3.4. INTERVENCIJE NA DRVENIM KONSTRUKCIJAMA

Sa ekonomske take gledita veoma je upitna potreba ojaavanja oteenih drvenih konstrukcija.Sobzirom da se radi o laganom materijalu, pogodnom za ugraivanje i manipulisanje, ini se da jenajracinalniji postupak njihova zamjena, tim prije to je i rastereenje mogue ostvariti na relativnojednostavan nain. Najei sluaj u visokogradnji jeste potreba za sanacijom, ili ojaavanjemelemenata krovnih konstrukcija (sl.).Sredstva, materijali i naini ojaavanja ovih konstrukcija mogubiti veoma razliiti, poevi od valjanih profila i elinih lamela, do posebno oblikovanih elemenataod armaturnog eljeza tzv. tapnih proteza, u vidu kratkih reetkastih nosaa, pogodnih za serijskuprimjenu (sl.).Inae, mogu se staviti odreene primjedbe na primjenu tih proteza, s obzirom da postojesigurno jednostavnija rjeanja, pa njihovo predstavljanje u ovom sluaju treba prije shvatiti kao idejuza neka druga, slina rjeenja. [8]

Sl. 3.4.1. Ojaavanje drvenih konstrukcija

sl 3.4.2.a- eme ojaanja krovnih greda koje imaju povrede u zoni oslonaca, primjenom bonih podmetaa,

b - isto, primjenom proteza, c - konstruktivna ema proteze, d - ojaanje pomou bonihobrazina, e - isti pomou proteze,

1- gornji pojas proteze, 2-donji pojas proteze, 3-ispuna reetke, 4-gornja oslonaka letva, 5-donja oslonaka letva, 6,7-elementi za privrenje (ukrutu) gornjeg pojasa proteze, 8-razupora u

ravni pojaseva, 9-pokretni distancer, 10-obraz, 11-klamfa, 12-greda, 13 -podmeta ispod proteze,14 -vjenanica.

3.5. INTERVENCIJE NA MONTANIM KONSTRUKCIJAMARemontovanje montanih konstrukcija je vrlo delikatan zahvat, jer ti sistemi, zavisno od licence,razliito reaguju u istim okolnostima pa su povrede drugaijeg karaktera i obima, na razliitimlokalitetima.U pravilu, ti sistemi poputaju (ukoliko se ne radi o direktnim pogocima projektila, a itada) na spojevima elemenata.Svakako je najpovoljnije, tj. najoptimalnije rjeenje zamjena pojedinihoteenih elemenata, to uvijek nije mogue, bilo da su tako locirani, ili da je za njihovu zamjenupotrebna demontaa veeg dijela objekta, ili se taj model vie ne proizvodi. [5]


13/20

sl. 3.5.1.Na sl. prikazan je nain potrebne sanacije zbog naruavanja veze izmeu elemenata montanogsistema pojavom pukotina u gornjim i donjim avovima meuprozorskog stupca.

Sanacija se ostvaruje primjenom napetih zatega i pojaseva pomou navoja, ili stezanjem zavrtnjeva.Na sl. prikazana je ta veza u vertikalnoj projekciji.

3.6. UTEZANJE OBJEKTA ELINIM, ZATEGAMA - POJASEVIMA

Veoma vana metoda, naroito kod starih zidanih konstrukcija, je utezanje objekta elinimzategama. Trai se da tavanice budu apsolutno krute u svojim ravnima da bi bilo sinhronizovanopomjeranje vertikalnih elemenata. U cilju prevencije protiv daljnjeg razvoja lokalnih deformacija uzidove takvih objekata se umeu metalni, armirano-betonski, horizontalni (rjee vertikalni) pojasevi(serklai). Zatege se izrauju rjee od plosnog eljeza(elika) 10/50 mm, a ee od betonskog(armature) elika:16 do25, zavisno od veliine proraunske sile u zatezi, koja se moe priblinoizraunati prema empirijskoj relaciji :

Z=0,2 rldgdje je :

r- vrstoa zida (KN/cm2) na smicanje ili gnjeenje ( u zavisnosti ta je mjerodavno ), l- duinapovrijeenog dijela zida, d-debljina zida (cm),

Podsjeamo da se na nosee zidove i zidove za ukruenje moraju, u visini sprata, postavitiarmiranobetonski serklai ili metalne zatege koji su sposobni da prenesu dozvoljenu silu zatezanja odnajmanje 30 KN. [5]

Fa = 2,0+ 0,4 n (u cm2) gdje je: n - broj nadzemnih etaa

Njihova namjena je da prime zateue sile, i obezbijede stabilnost zidova u koje se umeu, pa time icijelog objekta.Najee se izvode samo horizontalne zatege. Postavljaju se sa obje strane zida upripremljene brazde i provlae kroz otvore na okomitom zidu na koje se postavljaju ugaonici. Utezanjese radi odozdo, i to po mogunosti i sa unutranje i sa vanjske strane, s tim da ne treba uvijek raditi uvinkl. Moraju se staviti dvije navrtke, jedna radna, jedna montana kako to majstori kau kontramatice. Ovakve zatege ugrauju se obavezno na nivoima meuspratnih tavanica. Neophodno je da

zatege po obimu objekta formiraju zatvoren prsten, to je vidljivo na slici. [5]Treba odmah istai da je postavljanje tih serklaa sloen postupak, koji zahtijeva upotrebu veihkoliina materijala. Pojasevi se ubacuju u podune i poprene zidove, pa se njihovim povezivanjemdobije stabilan horizontalni poligon.Serklai se obavezno postavljaju u ravnima meukatnih tavanica, imoraju biti zatvoreni, a na uglovima objekta pojasevi se vezuju ugaonicima . Praktino, deformisanidio objekta obuhvaen pojasom mora biti privren za nedeformisani dio na duini koja nije manjaod 1,5 duine deformisanog dijela.Prednaprezanje pojasa izvodi se zateznim navrtkama sa lijevim idesnim navojem, a postavljaju se obino u srednjem dijelu svakog dijela pojasa. Sila zetezanjakontrolie se dinamometrijskim kljuem, prema proraunskoj sili. Treba primjetiti da postojimogunost utezanja elektrotermikim postupkom, koji je dosta skup.

Sanacija sa rekonstrukcijom izvodi se u sluaju kad je objekat pretrpio veoma teka oteenja,

odnosno u sluajevima kada objekat treba da promjeni namjenu, pa se sanacija sa rekonstrukcijomobavlja i na neoteenom objektu.


14/20

3.7.TAVANICE

Kao opte pravilo za drvene stropove treba posluiti injenica da oni predstavljaju historijskuvrijednost i kao takvi trebali bi biti odravani, armirani ili sa promjenjenim pojedinim propalimdijelovima. U sluaju kada drvo ima podune pukotine moe se koristiti sintetike smole. Drugesolucije podrazumijevaju postavljanje vilica u cilju ostvarivanja povezanosti odvojenih dijelova,ojaanja uz koritenje podune eline ploe, spojene zakivcima meusobno ili uvezane sa vilicama.Mogue je postaviti prednapregnuti kabl du, na odgovarajui nain oblikovanih, linija, blizu dva licanosaa. Povrina zidova neposredno ispod oslonaca drvenih greda je potencijalno slabo mjesto uovakvim konstrukcijama i treba ih provjeriti i konsolidirati.Uspostavljanje prostorne krutosti konstrukcije prethodno napregnutim elinim skeletom

Vrlo je vano osigurati vezu izmeu zidova i tavanica, odnosno zidova i krova, a nainosiguranja veze vidljiv je sa slike. U sluaju jakog potresa mogue je da bude premaena sila trenjakoja se razvija na kontaktu zidova i tavanica, i tada svaki zid djeluje za sebe i oteuje se oscilacijama,u vlastitoj i u ravni okomitoj na nju. Kod drvenih tavanica fiziki se elinim sponama ili trnovimavri povezivanje nasuprotnih zidova u nivou stropa. Armirano-betonske horizontalne konstrukcije

izvode se monolitno vezane sa horizontalnim serklaima. [8]

Sl 3.7.1.- Kod nadvratnika i nadprozornika mogua je intervencija elinim elementima koji e

preuzeti nosivu ulogu, slika

sl.3.7.2.

4. UPOTREBA DRVETADrvo je prvi od materijala otpornih na zatezanje koji je upotrebljen u podizanju konstrukcija.

Izrazito je anizotropan materijal. vrstoa drveta u pravcu vlakana je mjerodavna za dimenzioniranje .Veza drvenih greda i drvenih stupova ne osigurava potrebnu krutost u voru te se iz tih razloga unoseelementi kosnika u drvene konstrukcije sa pravcem postavljanja da mogu preuzeti napone pritiska.

4.1.PRIVREMENA STABILIZACIJA

Zauuje injenica kako se malo prostora i panje posveuje pripremnim i privremenimradovima na poslovima sanacije oteenih objekata visokogradnje, a oni su itekako vani, kako sastanovita obezbjeenja od daljnjeg uruavanja, tako i zbog uea u konanoj cijeni tih radova.


15/20

Stoga su na sl. ematski prikazani ti radovi na primjerima zidanih objekata, starijeg nainagradnje koji su upravo na naim prostorima masovno zastupljeni. Ukoliko se radi samo o konverzijistarih elemenata novim, prilikom njihovog odstranjivanja, esto veliki problem predstavlja postupaknjihovog rastereenja.

To nije nimalo jednostavan zadatak, jer se optereenje sa tog elementa mora prenijeti na(privremene) elemente za rastereenje, ponekad i na postojee, pri emu se tako pojavljuje problemkrajnjih oslonaca preko kojih e se optereenje konano prenijeti na neoptereenu podlogu.

Sl

4.1.1.A - poduhvatanja nagnutih zidova kosnicima

Sl 4.1.2.C -poduhvatanje tavanica stupovima,

Prikazani primjeri odnose se na zidani objekat, nevelike spratnosti, koji je u velikoj mjerirazoren, bez aseizmikih serklaa, sa tavanicama od drvenih greda.

Privremena stabilizacija

sl 4.1.3.

Ovo se prvenstveno odnosi na teko oteene zidove (opeka, kamen), koji su dobili otklon odvertikale. Njihovo stabiliziranje, ukoliko je donijeta odluka o sanaciji, je od prvorazrednog znaaja


16/20

prvenstveno iz razloga sigurnosti za sljedee radove (ljudi, imovina, saobraaj..), a i zbog toga tose to moe smatrati prvom fazom njihove konane sanacije.Ukoliko se nosivi elementi konstruktivnog sistema teko oteenih objekata karakteriu uoljivimgubitkom stabilnosti, povezanim sa zaostalim deformacijama, koje sugeriu na mogunost uruavanja,oni se ne mogu koristiti ni za privremenu eksploataciju, i moraju biti podvrgnuti djelominoj, ilipotpunoj demontai.Takvi sluajevi su evidentni pri pomjeranju meukatnih ploa, oslonjenih na tri ili etiri strane sajedne od oslonakih strana, pomjeranja podvlaka u leitima za 50% projektne dubine nalijeganja,otklon vertikalnih nosivih elemenata za vie od 1/6 njihove debljine (kontura jezgre presjeka),znaajno naginjanje cijelog objekta itd.Dakle, ovdje je rije o kratkoronim (privremenim) mjerama za stabilizaciju, kojima se trebapreduprijediti mogunost daljnjeg uruavanja objekta sa ozbiljnim povredama, i stvaranjem uslova zanaredne radove.Ukoliko otklon vrha zida iz vertikale premauje 1/3 njegove debljine (d), tj. ako je ( > 1/3d), aprisutne su pouzdane veze sa tavanice, takav zid se privremeno stabilizuje postupkom postupnoguvrivanja.Ako pak taj otklon ne premauje 1/3 debljine zida ( 1/3d), zid se odrava uz uslov prisustva

sigurnih veza sa tavanicama, ili nedeformisanim zidovima. U suprotnom, zid mora biti postupnostabiliziran. Pri otklonu manjem od 1/6 debljine (d) zida, stabilizacija nije potrebna.Za stabilizaciju, odnosno oslobaanje, zidova koriste se kosnici, razupore i zatege. Kosnici sepostavljaju pomou kranova pod uglom 45 60o u odnosu na horizontalu.Zidovi visine do 6 m. uvravaju se obinim jednostrukim kosnicima, a za visine od 12 m, i vie dvostrukim.Za kosnike se mogu koristiti okrugli drveni elementi prenika 16-18 cm., ili bolje elini kruti profili.Uporedo sa postavljanjem kosnika poinje natezanje zida sa unutranje strane pomou jakog elinogueta ( 8 mm., ili vie), ili pomou armaturnih ipki.Za natezanje uadi, odnosno armature, koristi sedizalica ili ekrk (vitlo).Ukruivanje drvene stropne konstrukcije

slika 4.1.4. ukruivanje drvene stropne konstrukcije daskama u dva okomita smjera i povezivanje saokolnim ziem [8]

Veliki broj starih gradjevina imale su drvene krovne konstrukcije. Neke od ovih graevina imajukrovnu konstrukciju starosti i do 100 godina, a jo uvijek su neoteene.U najveem broju postoje oteenja, posebice usljed prisustva vlage javljaju se drvene gljive i insekti.

Oteenja mogu biti povrinska ili pak kao druga krajnost toliko duboka da je drvo izgubilonosivost.Nerijetko su krovne konstrukcije konstruktivno loe rjeene to uzrokuje nepovoljnuraspodjelu optereenja, te se javlja opasnost po pitanju stabilnosti konstrukcije. Potrebno je koddrvenih krovova obratiti panju na projektovanje veza za stabilizaciju u horizontalnom pravcu,izvesti horizontalne armirano betonske serklae na vrhu zidova na mjestima oslanjanja glavnih nosaakrova, kod armiranih zidanih konstrukcija.Neke od krovnih konstrukcija tokom vremena bivaju i rekonstruirane - najee i najproblematinijeje rezanje donjeg pojasa veznika u srednjem dijelu kako bi se izveli hodnici. Tada je potrebno srednjestupove produiti a donje pojaseve veznika dodatno poduprijeti. Ponekad kod tog postupka dolazi dopomicanja donjeg pojasa i horizontalnih pomaka konstrukcije to uzrokuje neravnomjernu raspodjeluoptereenja pojedinih elemenata. Neki su sada manje optereeni nego to je to projektom predvieno,dok su opet drugi preoptereeni.

U sluaju jako velikih oteenja najjednostavnije je cijelu konstrukciju zamijeniti. Kod manjihoteenja ili kod oteenja objekata kulturne batine minenjamo samo pojedine dijelove. Zatita se radi


17/20

sa biocidnim sredstvima i novih i starih elemenata konstrukcije u sluaju nametnika . Zamjenaoteenih dijelova je u veini sluajeva kompliciran postupak jer su obino najoteeniji dijelovinajoptereeniji i najtee dostupni trai su struno i pravilno podupiranje ostalog dijela konstrukcije,uz detaljan projekat i kvalitetnog izvoaa.U sluaju nestrunog rezanja i promjene statikog sistema krovne konstrukcije mogua su dva rjeenjai to odstranjene dijelove nadomjestiti i pravilno ih povezati sa preostalom konstrukcijom ili ako to nijemogue izvriti proraun novog sistema a potom izvesti odgovarajua ojaanja .Nikad se u ovakvim sluajevima strunog podupiranja ili ubacivanja novih elemenata ne moe bitidovoljno oprezan. Konstrukciju je pri zamjeni potrebno rasteretiti, a kod podupiranja paziti da sedijelovi konstrukcije ispod ne opterete pretjerano. Danas se koriste brzo rastue vrste drveta, vrijemesjee je krae, te je neophodno zatiti drvo odgovarajuim sredstvima. U vremenima koja su za nama,u pilanama se paljivo birala drvena graa, praktino bez greke, sa dovoljno vremena da odlei.Ako pak govorimo o drvetu odgovarajua zatita moe se postii sa vodenim rastvorom, obinosastavljenim od cinka, tekih ulja, pokrivanjima i iznad svega sa lakom, firnajzom i sl.Poveanje momenata inercije, pa time i nosivosti oteenih elinih elemenata moe se postii (kaoprivremena mjera) dodavanjem drvenih elemenata (sl.), odnosno betoniranjem bez oplate, napostavljenu armaturu (sl.4.1.5.) . [7]

sl4.1.5.

4.2.PRIMJENA INJEKTIRANJAPostupak injektiranja moemo primjeniti za zapunjavanje manjih pukotina do 1,0 mm. Ukoliko su

pukotine vee i duboke (prolaze kroz osnovni materijal) primjenjujemo postupak torkretiranja ilipostupak preziivanja. U nastavku e se dati redoslijed postupaka pri sanaciji injektiranjem. Upute suuglavnom zanatske naravi, ali ne u smislu davanja tane recepture smjee za injektiranje ili pakinstrukcija o nainu samog provoenja injektiranja.

Mogue je, takoer, da su u toku postojanja objekta raene odgovarajue izmjene, dogradnjekoje nisu dokumentovane.

Postupak je slijedei:

- Odstranjivanje ispucalog maltera i drugog rastreenog materijala du pukotina u irini od 60 cm, teienje zone pukotine propuhivanjem, uz ubrizgavanje vode pod jakim pritiskom- Spravljanje mjeavine za ubrizgavanje od epoksidnih materijala ili cementnog mlijeka i nekog od

ekspanzivnih materijala(npr. 3% bentonita),- Buenje otvora du pukotine na rastojanjima 3050 cm (bue se pukotine prenika 5.0 cm), a upukotine se ubacuju plastine cjevice duine 15-ak cm( 12 mm ili 19 mm ) u dubinu do 5.0 cm.- Kontrola protoka injekcione smjee- Mjeavina za ubrizgavanje se injektira odozdo prema gore pod pritiskom od 0.03 N/mm2,

Primjena ovakve intervencije na objektu trebala bi da kao rezultat ima ispunjenje slijedeih uslova:- krutost saniranih zidova mora biti ista ili vea u odnosu na originalnu konstrukciju- i dinamike karakterstike konstrukcije moraju biti priblino jednake onim od originalne

konstrukcije- u saniranim zidovima ne bi se smjeli ponoviti ve vieni mehanizmi loma

U sluaju da injektiramo pukotine u dvoslojnom zidu radimo sa smjesom od 90%portlandskog cementa PC-35 i 10 % pucolana. Suhoj smjesi dodajemo vodu u odnosu otprilike 1:1 .Rupe su dubine najmanje polovine debljine zida. Injektiranje jedne rupe zavravamo kada iz cjevice u


18/20

slijdeoj rupi poinje curiti injekciona masa. U ovom sluaju troi se 50-150 kg injekcione mase /m3

zida.Ukoliko nemamo podataka o kompaktnosti zia radi se injektiranje kompletnog zida, a ako to nijemogue onda jednim dijelom zia i to iznad i ispod tavanice u visini od 70,0 cm.Primjena ovih postupaka injektiranja ima i jednu znaajnu manjkavost jer ne omoguava postizanjekontrolisane duktilnosti i zid i dalje ima krto ponaanje. Primjenom dijagonala sa absorberimaobezbijedila bi se dovoljna duktilnost konstrukcije i ponaanje kao i prije seizmikog dejstva(kontrolisana plastina deformacija). Sistemi seizmike izolacije mogu da redukuju dinamiki odgovorkonstrukcije viespratnih zgrada na dejstvo snanih zemljotresa u poreenju sa istim kod klasinihzidanih konstrukcija.Sanaciju zidova moemo uraditi njihovim potpunim ili djelominim preziivanjem, uklanjajuiprethodno oteene dijelove zida i pripremajui preostale dijelove ienjem, propuhivanjem iliispiranjem.Ukoliko je zid bio graen malterima slabijih kvaliteta radi se tzv. duboko fugovanje, tepotom malterisanje boljim malterima.Ojaavanje zidova sa armaturnim mreama radi se sa ipkama od 3,0 ili 4,0 mm i poljima dimenzija10,0 sa 10,0 cm ili 15,0 sa 15,0 cm. Ukoliko je u pitanju sluaj kod kojeg se zidu daje odreenastatika uloga koju ranije nije imao armiranje se radi sa veim profilima npr. 8,0 ili 10,0 mm sa

poljima 20,0 sa 20,0 cm ili 30,0 sa 30,0 cm elektrovarene eline mree, a nakon toga se vritorkretiranje u sloju betona debljine 5,0 cm.( mree se obavezno meusobno povezuju odgovarajuimankerima).Ispitivanja su pokazala( struni skup Graenje u seizmikim podrujima Budva1981.god) da se kod ojaanog zida otpor na smicanje poveava za 3-4 puta u odnosu na isti neojaanzid. [8]

Slika 4.2.1. sanacije zidovaPukotine po fugama zida ukazuju da je primijenjen malter slabog kvaliteta, a ako su pukotine duopeke radi se o opeci slabog kvaliteta i da bi to dokazali moramo izvaditi uzorke i poslati naispitivanje. Pukotine u samom malteru nisu uvijek siguran pokazatelj da je dolo do ozbiljnihoteenja na samoj-nosivoj opeci, mogui uzrok je prepeen ili izgoren malter. Potrebno je obitimalter i doi do nosive opeke i tek tada, ukoliko je to potrebno, pristupiti injektiranju. Preporuljivo jeraditi obostrano. Povrina se konsolidira koristei mikroinjektiranje sa specijalnim malterima sakreom i pucolanom.Injektiranje zidane konstrukcije odgovarajuom injekcionom masom radi se i kod konstrukcija koje suoteene na nain da je vezni materijal za zidanje propao usljed atmosferskih uticaja, pa ziddjelomino ili u cjelini djeluje kao suhozid.Kada injektiranje primjenjujemo za saniranje pukotina prethodno je potrebno otkloniti uzroke koji sudoveli do pojave pukotina (slijeganje temeljnog tla, odnosno ojaanje temeljne konstrukcije). Kodneodgovarajueg izvoenja injektiranja mogu se pojaviti oteenja npr. izbijanje blokova kod velikogpritiska pri injektiranju, izbijanje injekcione mase na povrinama konstrukcije i sl.Takoer oteenja na zidu mogu nastati na zidnoj konstrukciji usljed nedovoljnog kvaliteta materijalaza zidanje ili je pak materijal degradiran usljed djelovanja meteorolokih i drugih fizikih i hemijskihdejstava.U ovisnosti od toga da li ova pojava ima lokalni karakter ili je proirena po cijelojkonstrukciji,odnosno njenom najveem dijelu, kod sanacije ovih oteenja samo mijenjamo lokalnimaterijal, ili kod veih oteenja izvrimo analizu statikog stanja i tek onda usvajamo odreenorjeenje.

Procjena efektivnosti injektiranja moe se ostvariti sa zvunim testiranjem, endoskopskimispitivanjima in situ, testiranjem pritiska koristei flat-jacks.


19/20

Injektiranje pukotina u naprslom ziu:

plastina ploica3050 cm zid sa

cjevicom

smjerubrizgavanja cca5,0 cm

ubrizgavanje 4 mm

slika 4.2.2.

- zidovi sa kosim pukotinama u nadvojima iznad otvora (sl.).

Sl 4.2.3.- zidovi sa X, i haotino rasporeenim pukotinamaNain sanacije : postavljanje armaturnih mrea po cijelom zidu, uz dopunsku armaturu oko otvora, apotom torkretiranje .Nain sanacije : Obostrane aramturne mree meusobno povezane ankerima 6 mm ; umeurazmacima eljezni umetci 150x50 mm., na kraju torkretiranje. . [7]

4.3. SLIJEGANJE TEMELJA I INTERVENCIJE INJEKTIRANJEMAko doe do neravnomjernog slijeganja tada e se konstrukcija zgrade, pogotovo zid koji je

krut, nastojati prilagoditi nastalom stanju u temeljnom tlu . Tamo gdje se temeljno tlo vie sleglo,konstrukcija e nastojati da se probije u dubinu, pa e se objesiti onaj dio koji se nijeslegao.Poboljanje tla uz plitko temeljenje jeftinije je esto rjeenje i sve se vie primjenjuje usvjetskoj graditeljskoj praksi, a posebno s razvitkom tehnologija koje prate ove metode.

Slika4.3.1. injektiranje


20/20

4.4.METODE POBOLJANJA TLA

Metodama poboljanja tla treba postiipoveanje nosivosti temeljnog tla, te smanjenje i/ili ubrzanjeslijeganja.Poboljanjem tla, radi poveanja nosivosti, postie se poveanje vrstoe na smicanje, i to:spreavanjem klizanja meu esticama tla- metodama injektiranja, poveanjem zbijenosti tla -metodama povrinskog i dubinskog zbijanja, dreniranjem tla. [4]

5. UPOTREBA OPEKE

Ako se radi o nosivim zidovima od opeke ili kamena, njihova konverzija se najee izvodipreziivanjem, po potrebi sa ojaanjem u vidu obostranog armiranja, ili tzv. uokvirivanjemarmirano-betonskim serklaima.Prilikom izvoenja novih zidova od opeke ili kamena potrebno je obratiti panju na njihovo vezivanjesa postojeim najpogodniji, ali ne i jednostavan, nain jeste pomou a.b. vertikalnih serklaa, kojimoraju biti povezani sa horizontalnim.

6. ZAKLJUAKPotrebno je odmah istai da, kada je rije o intervencijama na objektima visokogradnje,

donoenju odluke o nainu i vrsti upotrebljenog materijala mora prethoditi analiza o ekonomskojsvrsishodnosti takvih postupaka, s obzirom da ovi radovi, u pravilu, iziskuju znatne trokove ikvalifikovanu radnu snagu. Zauuje, takoe, injenica kako se malo prostora i panje posveujepripremnim i privremenim radovima na poslovima sanacije oteenih objekata visokogradnje, a oni suitekako vani, kako sa stanovita obezbjeenja od daljnjeg uruavanja, tako i zbog uea u konanojcijeni tih radova. Procjenjuje se da se na rekonstrukcije postojeih graevina troi 25% sredstava uodnosu na trokove izgradnje novih graevina (U.S. Census Bureau 1998). I pored velikog stepenaoteenja kod objekata kulturnog naslijea, mora se intervenisati na zgradama sa ciljem da im se daodgovarajua sigurnost i stabilnost.

Izbor optimalnog oblika poprenog presjeka i statike eme konstruktivnih elemenata, pri sanacijama irekonstrukcijama, u velikoj mjeri zavisi od dostupnosti, pa prema tome i mogunosti njihove ugradnje.Da bi ispunio postavljeni zadatak - optimalan izbor konstruktivnih elemenata, pri sanaciji irekonstrukciji, projektant-konstrukter mora posjedovati veoma irok spektar teorijskih i praktinihsaznanja. Prema teoriji plastinosti projektant se ne vodi postupkom istraivanja aktualnogstanja konstrukcije nego prouavanjem na koji nain konstrukcija moe kolabirati.

7. Literatura:

[ 1] Emir Hadi-Musi : Aseizmike konstrukcije u visokogradnji, Sarajevo: Svjetlost, ,1985[ 2] Boko Petrovi : Odabrana poglavlja iz zemljotresnog graevinarstva,Beograd: Graevinska

knjiga,1989

[ 3]Draen Anii,P.Fajfer i dr. : Zemljotresno inenjerstvo, Beograd Graevinska knjiga,1990[ 4]Giorgio Croci:Structural restoration of architectural heritage, Roma La Sapienza,1998[ 5] Emir Hadi-Musi : Metodologija obnove oteenih objekata, PDS Arhitektonske strukture ,

Arhitektonski fakultet Sarajevo1998/2000[ 6]Pravilnik o tehnikim normativima za izgradnju objekata visokogradnje u seizmikim podrujima,

Sl. list SFRJ,br 31/81, 49/82,29/83, 21/88, 52/90[ 7]Skoko Milorad, Izbor optimalnih modela konstruktivnih elemenata pri sanaciji i rekonstrukciji

objekata visokogradnje magistarski rad , Arhitektonski fakultet Sarajevo 2004[ 8] Amir Causevic: Konstruktivni aspekti sanacije i rekonstrukcije zidanih objekata visokogradnje,

magistarski rad , Arhitektonski fakultet Sarajevo 2004

Documents

Intervencije Na Objektima Visokogradnje