I n t e r n a t i o n a lConsulting Limited

Predlog razvoja sistema provjeravanja i ocjenjivanja znanja učenika

Autor: Maljota Nuculović

Recenzent: Sergij Gabršček

VET Project in Montenegro An EU-funded project managed by the European Agency for Reconstruction

SADRŽAJ SADRŽAJ .................................................................................................................................................................. 2 1. UVOD .................................................................................................................................................................... 3 2. STANJE U DOSADAŠNJEM SISTEMU OBRAZOVANJA................................................................................ 3

1.1. Upis učenika u srednje škole .......................................................................................................................... 3 1.2. Horizontalna i vertikalna prohodnost ............................................................................................................. 6 1.3. Ocjenjivanje u toku nastavne godine.............................................................................................................. 6 1.4. Ocjenjivanje na ispitima................................................................................................................................. 7

2. STANJE U DRUGIM ZEMLJAMA .................................................................................................................... 10 2.1. Upis u srednje škole ..................................................................................................................................... 10

2.2. Ocjenjivanje u toku nastavne godine ................................................................................................................. 10 2.3. Završni i maturski ispit................................................................................................................................. 12

3. PREDLOŽENA RJEŠENJA U NOVOM OBRAZOVNOM SISTEMU.............................................................. 13 3.1. Upis u stručne škole i gimnaziju................................................................................................................... 13 3.2. Horizontalna i vertikalna prohodnost ........................................................................................................... 14 3.3. Provjeravanje i ocjenjivanje u toku nastavne godine.................................................................................... 16 3.4. Ocjenjivanje na ispitima............................................................................................................................... 19

4. ZAKLJUČAK ...................................................................................................................................................... 25 5. LITERATURA..................................................................................................................................................... 26

1. UVOD Definisane promjene obrazovnog sistema u Crnoj Gori su korjenite i široke. One

obuhvataju sve komponente obrazovno-vaspitnog rada u čijem sastavu značajno mjesto pripada pitanju provjeravanja i ocjenjivanja znanja učenika. O značaju ocjenjivanja brojni autori su napisali studije, članke i rasprave sagledavajući ovu problematiku sa pedagoškog, psihološkog, pravnog, ekonomskog i socijalnog aspekta. Kod svih autora je nepodijeljeno mišljenje da je ocjenjivanje najkompleksniji dio nastavno-vaspitnog rada u školi. Ocjena često predstavlja motiv za napredovanje, za još intenzivniji i temeljniji rad, ali katkad i teško razočarenje učenika i roditelja, prekida osposobljavanja učenika za životni poziv i uslovljava okretanje raznim porocima. Ocjena je dakle moćno oružje u rukama nastavnika koja se ponekad zloupotrebljava nepedagoškim postupcima koji su rezultat nedovoljne pedagoške osposobljenosti ili drugačije pobude nastavnika (sredstvo za disciplinovanje, sredstvo za ostvarivanje određene koristi, za sticanje lažnog autoriteta, osvete i sl). Ne manje propusta sa druge strane čine i oni nastavnici koji se ne trude da učenicima pruže potrebno znanje već bez ikakvog kriterijuma daju učenicima prelazne ocjene stvarajući tako nesposobne mlade ljude, navikavajući ih da bez zalaganja ostvaruju olako uspjeh što će im se kasnije u životu vratiti kao veliki bumerang.

Kako je ocjena ustvari rezultat zajedničkog rada nastavnika i učenika, to je sasvim normalno da se uspjeh ili neuspjeh učenika povezuje sa kvalitetom rada nastavnika. U praksi pak, imamo situaciju da nastavnici ističu svoj udio kada se radi o ostvarenom uspjehu, ali se distanciraju kada je u pitanju neuspjeh učenika pravdajući to njihovim neradom, lošim prethodnim znanjem, optužujući ranije nastavnike, roditelje, nastavne programe, uslove rada i sl. Razumije se, da svi ovi faktori snose svoj dio odgovornosti, a značajni dio i nastavnici tako da u budućoj školi niko neće biti amnestiran od odgovornosti za kvalitet svoga rada, jer su do sada konsekvence snosili uglavnom samo učenici, iako je, evidentna značajna odgovornost nastavnika. Nažalost mnogi nastavnici u našim školama ovom poslu ne prilaze uvijek sa potrebnom odgovornošću a i činjenica je da za ovo i nijesu dovoljno pripremljeni. Prioritetan zadatak reforme je da obezbijedi stručno usavršavanje nastavnika, koje pored ostalog, ima za cilj pronalaženje postupaka koji će dovesti do veće objektivnosti u ocjenjivanju, suzbijanju neujednačenosti i šarolikosti kriterijuma ocjenjivanja putem primjene više raznovrsnih postupaka ocjenjivanja a imajući u vidu i značaj testova kao instrumenata za ocjenu znanja ali i negativnosti koje mogu nastati od njihove nekritičke i neadekvatne primjene.Izradom kataloga znanja i ispitnih kataloga i ugrađivanjem u njima Bloomove taksonomije postići će se znatno veći stepen objektivnosti kako kod internog tako kod eksternog ocjenjivanja.

Smatramo da materijal može korisno poslužiti područnim komisijama i radnim grupama kod izrade obrazovnih programa kao i kataloga znanja i ispitnih kataloga pojedinih zanimanja.

2. STANJE U DOSADAŠNJEM SISTEMU OBRAZOVANJA

1.1. Upis učenika u srednje škole

Upis učenika u I razred srednjih škola se sve do usvajanja novog Zakona o srednjoj

školi juna 1991. godine vršio na osnovu ostvarenog uspjeha u osnovnoj školi. Ukoliko se prijavio veći broj učenika od traženog broja, rangiranje učenika je obavljeno prema opštem uspjehu iz osnovne škole i uspjeha iz predmeta koji su od značaja za obrazovanje kod odabranog zanimanja.

Novim Zakonom o srednjoj školi 1991. godine uvodi se obavezni kvalifikacioni ispit za sve svršene učenike osnovne škole, koji žele upisati četvorogodišnju srednju školu, četvrti stepen stručne spreme (gimnazije, tehničke, umjetničke i njima odgovarajuće škole). Redosled za upis utvrđivao se na osnovu uspjeha na kvalifikacionom ispitu, na osnovu opšteg uspjeha u poslednja tri razreda osnovne škole i na osnovu ocjena iz predmeta od značaja za dalje obrazovanje.

Kvalifikacioni ispit je bio eliminacionog karaktera, a sadržavao je provjeru znanja putem testova iz

• maternjeg jezika • stranog jezika i • matematike.

Ispit se polagao u toku jednog dana sa početkom u deset časova u svim školama

Crne Gore. Ispit iz pojedinih djelova testa trajao je 45 minuta.

Nakon izmjene Pravilnika o polaganju kvalifikacionog ispita 1999. godine, smanjen je broj predmeta koji se polažu na ispitu umjesto tri na dva predmeta i to:

• maternji jezik i • predmet od značaja za zanimanje u koje se učenik upisuje.

U gimnaziji opšteg smjera, prirodno-matematičkog smjera i matematičkoj gimnaziji

polaže se: • maternji jezik i • matematika.

U gimnaziji društveno-jezičkog smjera i filološkoj gimnaziji polaže se: • maternji jezik i • strani jezik.

U medicinskoj i poljoprivrednoj školi polaže se: • maternji jezik i • biologija.

U turističko-ugostiteljskoj školi polaže se: • maternji jezik i • strani jezik. U hemijsko-tehnološkoj školi polaže se: • maternji jezik i • hemija.

U ostalim četvorogodišnjim i tehničkim školama polaže se: • maternji jezik i • matematika.

U umjetničkim školama polaže se: • maternji jezik i • odgovarajući stručni (umjetnički) predmet.

Kvalifikacioni ispit se polagao u isto vrijeme 20. juna i 24. avgusta sa početkom u 10 časova i imao je eliminacioni karakter.

Ispit se polaže u toku jednog dana, a izrada testa iz pojedinog predmeta traje 60 minuta. Test iz pojedinog predmeta sadrži 15 pitanja (zadataka), a tačan odgovor na svako pitanje ili zadatak donosi 1 bod, tako da se po predmetu može na testu ostvariti najviše 15 bodova.

Pored bodova na testu vrednuje se i opšti uspjeh kandidata u poslednja tri razreda osnovne škole za svaki razred na sledeći način:

odličan uspjeh - 14 bodova vrlodobar uspjeh - 12 bodova dobar uspjeh - 10 bodova dovoljan uspjeh - 8 bodova.

Osim opšteg uspjeha vrednovan je i uspjeh iz četiri predmeta od značaja za nastavak

školovanja za svaki razred u poslednja dva razreda osnovne škole na sledeći način: ocjena odličan - 2,5 boda ocjena vrlodobar - 2 boda ocjena dobar - 1,5 bod ocjena dovoljan - 1 bod.

Učenik je imao pravo da bude uvršten u redosled za upis u I razred ako je nakon

bodovanja po svim kriterijumima ostvario: za gimnaziju najmanje - 44 boda za tehničku - 42 i četvorogodišnju stručnu školu najmanje - 40 bodova.

Ispit je imao eliminacioni karakter, što znači da je kandidat morao ostvariti minimalan

broj bodova na testu iz svakog predmeta da bi bio uvršten u rang listu i to: za gimnaziju - po 6 bodova za tehničke škole - po 5 bodova za četvorogodišnje stručne škole - po 4 boda

za filološku gimnaziju, 6 bodova iz maternjeg jezika i 10 bodova iz stranog jezika, za matematičku gimnaziju, 6 bodova iz maternjeg jezika i 10 bodova iz

matematike, za umjetničke škole, 6 bodova iz maternjeg jezika i 10 bodova iz stručnog

predmeta.

Najnovijom izmjenom Pravilnika o kvalifikacionom ispitu iz 2002. godine ukinut je eliminacioni karakter kvalifikacionog ispita (osim kod filološke i matematičke gimnazije gdje su zadržani raniji kriterijumi), zadržan je isti sistem bodovanja, ali se rangiranje vrši prema ukupno ostvarenom broju bodova uključujući i broj ostvarenih bodova na kvalifikacionom ispitu. Pored toga, učenici koji su osvojili prvo mjesto na republičkom takmičenju oslobođeni su obaveze polaganja kvalifikacionog ispita i imaju pravo na direktan upis na željeno zanimanje bez rangiranja.

Upis u I razred škole za sticanje III stepena stručne spreme vrši se na osnovu uspjeha učenika u zadnja tri razreda osnovne škole i ocjena iz predmeta od značaja za dalje školovanje.

Ispitna pitanja na testu sastavljali su prosvjetni inspektori Ministarstva prosvjete i nauke. Ostvarene rezultate na testu ocjenjivali su pored prosvjetnih inspektora izaslanici Ministarstva prosvjete i nauke uz mogućnost sudjelovanja nastavnika iz škole.

Rang listu primljenih kandidata pravi škola uz sudjelovanje izaslanika Ministarstva prosvjete i nauke. 1.2. Horizontalna i vertikalna prohodnost

Promjena obrazovnog profila može se izvršiti u okviru istog stepena stručne spreme i pri prelazu iz jednog u drugi stepen stručne spreme.U oba slučaja se određuju dopunski i diferencijalni ispiti koje je kandidat dužan polagati da bi stekao novi obrazovni profil. Kandidat koji je završio obrazovni profil na III stepenu stručne spreme može nakon položenih odgovarajućih dopunskih i diferencijalnih ispita upisati redovno četvrti razred srodnog obrazovnog profila i završiti ga redovnim pohađanjem nastave.

Svršeni učenik nekog zanimanja III stepena stručne spreme može upisati istorodni fakultet nakon položenih dopunskih ispita i položenog kvalifikacionog ispita ako to zanimanje ne postoji na nivou IV stepena stručne spreme.

Svršeni učenik IV stepena stručne spreme može upisati odgovarajući fakultet nakon položenog kvalifikacionog ispita.

Ukoliko bi svršeni učenik IV stepena stručne spreme želio da završi gimnaziju morao bi polagati sve gimnazijske predmete u svim razredima u formi dopunskih ili diferencijalnih ispita, što je izuzetno velika prepreka za ove učenike pa ovih slučajeva praktično nema. Obrnuti slučaj ako svršeni učenik gimnazije želi završiti neko zanimanje na IV stepenu stručne spreme morao bi položiti sve predmete stručno teorijskog dijela i praktične nastave, ali mu se priznaju svi opšteobrazovni predmeti.

Dopunski i diferencijalni ispiti se definišu rješenjem o dopunskim i diferencijalnim ispitima koje utvrđuje nastavničko vijeće škole na predlog komisije koju imenuje direktor škole.

Svršeni učenici gimnazije mogu se upisati na univerzitet nakon uspješnog polaganja odgovarajućeg prijemnog ispita.

Učenik koji je završio IV stepen stručne spreme može upisati V stepen ako ima najmanje dvije godine uspješno ostvarene prakse na poslovima određenog zanimanja. Peti stepen stručne spreme može upisati i učenik koji je stekao III stepen stručne spreme u zanimanjima u kojima se ne stiče IV stepen stručne spreme poslije uspješno ostvarene prakse od najmanje tri godine na poslovima određenog zanimanja. 1.3. Ocjenjivanje u toku nastavne godine

U dosadašnjoj pravnoj regulativi nije postojao Pravilnik o provjeravanju i ocjenjivanju znanja učenika. Odredbe o ocjenjivanju i napredovanju učenika date su u okviru Zakona o srednjoj školi i to: skala ocjenjivanja od 1 do 5 pri čemu je 1 negativna ocjena, a 5 odlična. Ocjenjivanje je javno pred učenicima. Učenik u jednom polugodištu mora biti ocijenjen najmanje dva puta iz svakog nastavnog predmeta.

Opšti uspjeh se izražava aritmetičkom srednjom ocjenom iz svih nastavnih predmeta iz kojih je ocijenjen pozitivnom ocjenom.

Ocjene opšteg uspjeha utvrđuje odjeljenjsko vijeće.

Ocjenu iz pojedinih predmeta predlaže predmetni nastavnik a utvrđuje odjeljenjsko vijeće.

Ocjene iz pojedinih predmeta, vladanja i opšteg uspjeha utvrđuju se na kraju tromjesečja, polugođa i na kraju školske godine.

Učenik koji ima tri ili više nedovoljnih ocjena ili nije položio popravni ispit nije završio razred.

Izuzetno vrijedni i sposobni učenici mogu vanredno napredovati i u jednoj školskoj godini završiti dva razreda, jedan redovnim a drugi polaganjem vanrednih ispita.

Vladanje učenika izraženo je opisnim ocjenama: primjerno, dobro i nezadovoljavajuće. Ocjenu iz vladanja utvrđuje odjeljenjsko vijeće na predlog razrednog starješine.

Na utvrđenu ocjenu na kraju školske, odnosno nastavne godine učenik ili njegov roditelj su imali pravo prigovora nastavničkom vijeću. Ukoliko je prigovor uvažen formirana je nova komisija za provjeru znanja učenika. Komisija nakon provjere podnosi izvještaj i predlog ocjene nastavničkom vijeću koje donosi konačnu ocjenu.

Kako se u ranijem Pravilniku ne pominje broj pismenih provjera znanja u toku dana ili sedmice, dešavalo se da učenici imaju po 2 pismene provjere u toku dana a u toku sedmice tri pa i četiri pismene provjere. Nigdje nije bilo precizirano da li pismenu provjeru treba ponoviti i pod kojim uslovima, zato pismena provjera nije ponovljena iako je na njoj enorman broj učenika imalo negativnu ocjenu, katkada i preko 70% ili 80% učenika. Pored toga nigdje nije naznačeno ni u formi uputstva kakvo i koliko znanje mora pokazati učenik da bi dobio odličnu, vrlodobru, dobru ili dovoljnu ocjenu. Dakle, nepostojanje potpune zakonske regulative kao i adekvatnih uputstava dovelo je do prekomjernog opterećivanja učenika. Novom zakonskom regulativom putem Pravilnika ili uputstava ova pitanja će biti precizno riješena.

1.4. Ocjenjivanje na ispitima

U školi postoje sledeće vrste ispita: razredni, popravni, dopunski, diferencijalni, završni, i maturski ispiti.

Popravni ispit polaže učenik koji na kraju nastavne godine ima jednu ili dvije

nedovoljne ocjene, on se polaže u školi u kojoj je učenik pohađao nastavu. Popravni ispit se polaže u junskom ili u avgustovskom ispitnom roku.

Dopunske i diferencijalne ispite polažu učenici pri prelasku iz jednog zanimanja u drugo zanimanje. Dopunski ispit se polaže iz onih predmeta koje su učenici učili u manjem

obimu nego u školi u koju dolaze. Diferencijalne ispite polažu učenici iz onih predmeta koje nijesu učili u školi iz koje dolaze. Dopunske i diferencijalne ispite utvrđuje Nastavničko vijeće škole na predlog Komisije koju imenuje direktor škole. Rešenjem o polaganju ovih ispita utvrđuju se i rokovi za njihovo polaganje.

Razredni ispit polažu učenici koji su na kraju nastavne godine ostali neocijenjeni iz jednog ili više nastavnih predmeta kao i vanredni učenici.

U zavisnosti od programa nastavni predmet se polaže pismeno i usmeno ili samo usmeno. Pri tome učenik mora obaviti i ostale obaveze koje proizilaze iz programa: laboratorijske vježbe, grafički rad i dr.

Posle završenog školovanja radi sticanja III stepena stručne spreme učenici polažu završni ispit, a za sticanje IV stepena stručne spreme maturski ispit.

Završni ispit se sastoji iz praktičnog rada koji obuhvata pismenu pripremu, izradu rada i odbranu rada.

Maturski ispit u stručnim školama sastoji se iz: • pismenog zadatka iz maternjeg jezika • stručnog rada ili • usmenog ispita iz predmeta od značaja za struku koji se izučava najmanje dvije

godine.

Maturski ispit u umjetničkim školama sastoji se iz: • pismenog zadatka iz maternjeg jezika i • stručnog rada.

Maturski ispit u gimnaziji opšteg tipa sastoji se iz: • pismenog zadatka iz maternjeg jezika • pismenog i usmenog ispita iz matematike ili pismenog i usmenog ispita iz stranog

jezika ili usmenog ispita iz jednog od predmeta: istorija, biologija, hemija, fizika i drugi strani jezik.

U gimnaziji prirodno-matematičkog smjera maturski ispit se sastoji iz: • pismenog zadatka iz maternjeg jezika i pismenog i usmenog ispita iz matematike ili usmenog ispita iz jednog od predmeta:

biologija, hemija i fizika.

U gimnaziji društveno-jezičkog smjera maturski ispit se sastoji iz: pismenog zadatka iz maternjeg jezika pismenog i usmenog ispita iz stranog jezika ili pismenog i usmenog ispita iz

matematike ili usmenog ispita iz jednog od predmeta: istorija i drugi strani jezik.

Maturski ispit u matematičkoj gimnaziji sastoji se iz: • pismenog zadatka iz maternjeg jezika • pismenog i usmenog ispita iz matematike.

Maturski ispit u filološkoj gimnaziji se sastoji iz: • pismenog zadatka iz književnosti • pismenog i usmenog ispita iz stranog jezika.

Tabela 1. Struktura maturskog i završnog ispita u pojedinim tipovima škola

Maternji jezik Matematika Strani jezik Vrsta škole

pism. usm. pism. usm. pism. usm.

Usmeni ispit

Stručni ispit

gimnazija –

opšti tip •

× ×

∆

∆

+

gimnazija – društveno -

jezičkog smjera

•

×

×

∆

∆

+

gimnazija – prirodno –

mat. smjera

•

×

×

+

filološka gimnazija

•

∆

∆

matematička gimnazija

• × ×

umjetnička škola

• •

četvorogod. stručne škole

• + ∗

trogodišnje. stručne škole

Praktični rad •

Polaže se: • i × ili ∆ ili + ili ∗

Maturskog ispita oslobađaju se učenici koji su sva četiri razreda završili sa odličnim uspjehom i imali primjerno vladanje.

Svi navedeni ispiti su internog karaktera: nastavnici u školi sastavljaju ispitna pitanja, ispitne zadatke i ispitne teme, a izrada odnosno odbrana se obavlja pred ispitnom komisijom škole koju sačinjavaju ispitivač, stalni član i predsjednik. Po pravilu kandidata ocjenjuju sva tri člana, a konačna ocjena se izvodi dogovorom članova komisije. U praksi međutim, sve je vrlo često prepušteno ispitivaču, tako da je prisustvo ostalih članova samo formalnog karaktera.

Ispitna komisija najprije pregleda i ocjenjuje sve praktične odnosno stručne radove, zatim se pristupa odbrani praktičnog, odnosno stručnog rada koja traje do 30 minuta. Ispitna komisija zapisnički utvrđuje brojčanu ocjenu iz odbrane praktičnog odnosno stručnog rada. Ispitni odbor na svojoj sjednici na osnovu ocjena praktičnog, odnosno stručnog rada i odbrane praktičnog, odnosno stručnog rada za svakog kandidata utvrđuje jednu brojčanu ocjenu.

Pismeni zadatak prvo pregleda, ispravlja i ocjenjuje predmetni nastavnik. Ocjena mora biti obrazložena i potpisana. Osim predmetnog nastavnika, pismeni zadatak pregledaju još dva nastavnika od kojih jedan mora biti stručnjak za predmet koji se polaže. Ukoliko se ne slažu sa ocjenom prvog pregledača oni obrazlažu i predlažu drugu ocjenu. Konačnu ocjenu utvrđuje ispitni odbor.

Usmeni ispit se polaže pred tročlanom ispitnom komisijom koju sačinjavaju: predsjednik, stalni član i ispitivač.

Usmeni ispit traje do 20 minuta a organizuje se dva dana poslije završenog pismenog zadatka. Kandidat izvlači listić sa pitanjima. Broj listića je za 5 veći od broja kandidata, a ne može biti manji od trideset.

Poslije završenog usmenog ispita Komisija utvrđuje predlog ocjene za svakog kandidata. Ocjenu predlaže ispitivač, a članovi Komisije ukoliko nijesu saglasni mogu izdvojiti mišljenje. Ispitni odbor razmatra izdvojena mišljenja i donosi konačnu odluku.

Kandidat koji stiče III stepen stručne spreme položio je završni ispit ako mu je praktičan rad sa odbranom ocijenjen pozitivnom ocjenom.

Maturski ispit je položio kandidat ako je iz svih predmeta i stručnog rada dobio pozitivne ocjene. Opšti uspjeh na maturskom ispitu izražava se aritmetičkom srednjom ocjenom iz stručnog rada i ostalih predmeta. Ako je kandidat u junskom roku dobio jednu ili dvije negativne ocjene popravni ispit polaže u avgustovskom roku, a ukoliko je negativne ocjene dobio u januarskom roku popravni ispit polaže poslije 30 dana od dana polaganja maturskog ispita. 2. STANJE U DRUGIM ZEMLJAMA

2.1. Upis u srednje škole

Uslovi upisa radi daljeg školovanja nakon završene osnovne škole su različiti ne samo između pojedinih zemalja, već i unutar samih zemalja. Navedene razlike su uslovljene strukturom obrazovanja, trajanjem školovanja, načinom sticanja kvalifikacija, profesionalnim usmjeravanjem u okviru obrazovanja i dr.

U Belgiji i Italiji uslov za upis u niže srednje škole je završena osnovna škola.

U Austriji učenici mogu upisati stručne i srednje tehničke škole nakon završetka osmog razreda obaveznog školovanja, položenog testa sposobnosti i ocjena "izvrsno" ili "dobro" iz matematike, njemačkog jezika i čitanja.

U Škotskoj posle obaveznog osnovnog obrazovanja učenici se upisuju u srednju školu bez selekcije.

Upis učenika u srednje škole u zemljama sa jedinstvenom strukturom obaveznog obrazovanja (Norveška, Švedska, Finska, Danska i dr.) je ustvari nastavak obrazovanja.

Za razliku od navedenih zemalja, neke zemlje imaju obavezne prijemne ispite za upis u srednju školu (Bugarska, Poljska, Slovačka, Češka, Estonija, Kipar idr.). 2.2. Ocjenjivanje u toku nastavne godine

U Sloveniji se provjerava i ocjenjuje znanje i vještine utvrđene u katalozima znanja: usmeni odgovori, pismeni radovi, laboratorijske vježbe, projektni zadaci, seminarski radovi i dr. Uspjeh učenika iz nastavnih predmeta se izražava skalom ocjena od 1 (nedovoljan) do 5(odličan). Opšti uspjeh se ne određuje prema aritmetičkoj sredini već na sledeći način:

o učenik je završio razred sa odličnim uspjehom ako iz više od polovine predmeta ima ocjenu odličan, a ostale vrlodobar;

o vrlodobar uspjeh ima učenik koji ima više od polovine ocjena vrlodobar a ostale dobre ocjene;

o dobar uspjeh ima učenik koji ima više od polovine ocjena dobar a ostale dovoljne ocjene.

o učenik je završio razred sa dovoljnim uspjehom ako ima više od polovine predmeta sa ocjenom dovoljan, a ostale prelazne ocjene.

Ukoliko je na pismenom radu ili testu više od jedne trećine negativnih ocjena, pismeni

rad ili test se mora ponoviti. Ako učenik na ponovljenoj provjeri dobije manju ocjenu od prethodne, upisuje mu se bolja ocjena. Praktična nastava i fizičko vaspitanje opisno se ocjenjuju. Ukoliko nastavnik u odjeljenju ima mnogo nedovoljnih ocjena, o tom problemu mora razgovarati sa razrednim starješinom i direktorom škole.

U Danskoj nastavnik formira ocjenu učenika na kraju godine. Ova ocjena predstavlja procjenu nastavnika o postignuću učenika. Uz ocjene se obično daju i pismene potvrde o radu i sklonostima učenika. Postoji interna i eksterna evaluacija. Metode ocjenjivanja određuju učenik i nastavnik zajedno u zavisnosti od oblika i sadržaja nastave. Eksterna evaluacija se izvodi u eksterne svrhe.

Nakon trećeg razreda svi učenici polažu pismeni ispit iz danskog jezika i izbornih predmeta. Pitanja za pismeni ispit se pripremaju u Ministarstvu prosvjete koje određuje i koji će se predmeti polagati. Rad učenika na pismenom ispitu ocjenjuju dva spoljna ispitivača. Na usmenom ispitu nastavnik i eksterni ispitivač zajedno utvrđuju ocjenu, a ukoliko postoji neslaganje mjerodavan je stav eksternih ispitivača. U ocjenjivanju se primjenjuje trinaesto bodovna skala. Trinaest bodova označava odličan rad, a 0 bodova za rad koji nezadovoljava.

U Škotskoj raspon ocjena iznosi od 7 do 1 (7 je najniža a 1 je najviša ocjena). Osnovni nivo obuhvata ocjene 5 i 6, opšti nivo 2, 3 i 4 a najbolji nivo 1 i 2. Ocjene se baziraju na rezultatima učenika u odnosu na utvrđene standarde.

Za Nacionalne testove odgovorno je škotsko Kvalifikaciono vijeće i ono vrši distribucija testova po školama. Provjerava se engleski jezik i matematika. Na početku školske godine školama se dostavljaju katalozi zadataka koje sastavljaju izabrani nastavnici koje imenuje Kvalifikacioni odbor. Prije unošenja u katalog vrši se detaljna provjera ovih zadataka, proučavaju ih grupe nastavnika i vrši se predtestiranje da bi se utvrdila "statistička prelazna ocjena". Zadaci koji prođu sve kontrolne faze ulaze u Nacionalni katalog za provjeravanje koji se mijenja svake godine.

U Norveškoj se vrši pismeno i usmeno ispitivanje, praćenje uspjeha učenika je permanentno. Ocjene se daju u svakom testu po skali od 0-6 bez decimalnih vrijednosti.

Švedski sistem provjeravanja znanja učenika temelji se na pismenom i usmenom ispitivanju, a posebno se uvodi testiranje. Ocjenjivanje je kontinuirano i vrši se po skali od 1 do 5. Omogućen je automatski prelazak učenika na sledeći razred.

U Rusiji ocjenjivanje je brojčano od 5(odličan) do 1 (vrlo loše). Ocjene 2(nedovoljan) i 1 su neprelazne. Ako učenik ima više od 3 slabe on ponavlja razred, a sa 2 slabe polaže popravni ispit. Ako u završnom razredu ima 3 nedovoljne ocjene učenik ne može da dobije svjedočanstvo, već pismenu potvrdu na kojoj se nalazi pregled svih predmeta i ocjena uključujući i ocjene iz predmeta koje treba polagati.

2.3. Završni i maturski ispit

Završni i maturski ispiti u nekim zemljama su isti ispiti, u drugim su odvojeni, a u trećim zemljama je to kombinacija ovih ispita. Sama struktura maturskih ispita (način polaganja, broj predmeta, obim i sadržaj) su veoma različiti u pojedinim zemljama, tako da istovjetnih rješenja nema. Ipak, izdvajaju se dva osnovna tipa mature:

1. Nacionalna matura koja je po obimu, strukturi i sadržajima istovjetna za sve učenike i jedinstvena na nivou zemlje.

2. Različite mature na istom nivou u zavisnosti od vrste i karaktera škole, odnosno prema zahtjevu i cilju pripremanja učenika. Opšte obrazovna matura koja je u funkciji nastavka školovanja i stručna matura čija je funkcija priprema za rad.

Osnovne karakteristike mature u većini zemalja su: • ispiti su na najvišem stručnom i državnom nivou • učenici se u toku čitavog srednjoškolskog obrazovanja pripremaju za maturske

ispite • obezbijeđena ujednačenost ispitnih zahtjeva, jer listu ispitnih pitanja pripremaju

komisije koje formira Ministarstvo prosvjete od uglednih nastavnika i profesora univerziteta. Visok stepen objektivnosti obezbijeđen je i samom činjenicom što su članovi ispitne Komisije nastavnici drugih škola i profesori Univerziteta.

Na maturskim ispitima, a to je karakteristika svih zemalja polažu se obavezni i izborni

predmeti. Najčešće obavezni predmeti su maternji jezik i matematika. Lista izbornih predmeta obuhvata većinu predmeta iz planova gimnazijskog obrazovanja.

U Austriji učenici na kraju školovanja polažu završni ispit kojim stiču mogućnost upisa na fakultet ili zaposlenja u zanimanju za koje su se osposobili. Program maturskog ispita je takav da učenik ima na raspolaganju više mogućnosti i to:

a) Polaganje tri pismena i četiri usmena ispita b) Polaganje četiri pismena i tri usmena ispita c) Polaganje tri pismena i tri usmena ispita i pisanje školskog rada iz određenog predmeta.

Ispitnu Komisiju sačinjavaju nastavnici iz škola a predsjednik je inspektor iz

Ministarstva. Usmeni ispiti su javni, pitanja na ispitu sastavlja ispitivač a potvrđuje ih predsjednik Komisije. Ako učenik nije položio završni ispit ima mogućnost da dva puta ide na popravni, jer postoje tri ispitna roka.

Na kraju više srednje škole u Italiji svi učenici koji su uspješno završili školovanje polažu maturski ispit. U zavisnosti od vrste završene srednje škole imamo i različite programe polaganja mature. Ministarstvo prosvjete imenuje Komisiju i predsjednika iz reda profesora Univerziteta. Maturski ispit se sastoji iz pismenog i usmenog dijela. Pismeni ispit se polaže iz dva predmeta istog dana u isto vrijeme na čitavoj teritoriji zemlje. Usmeni ispit se takođe sastoji iz dva predmeta jedan zavisi od vrste mature koja se polaže a drugi po izboru učenika. Zaključna ocjena na ispitu definiše stepen zrelosti kandidata. Obavještavanje kandidata o rezultatima ispita obavlja se pismenim putem. Dobijene maturske diplome omogućavanju kandidatima dalji nastavak obrazovanja na Univerzitet ili zaposlenje na odgovarajućem zanimanju.

Na kraju školovanja u Rusiji učenici polažu maturski ispit koji se sastoji iz pet predmeta od kojih dva su obavezni (sastav iz književnosti i iz matematike), a tri predmeta biraju učenici. Nakon položenog ispita formira se završna ocjena od ocjena predmeta na kraju godine i ocjena na maturskom ispitu. Učenici koji su završili srednju stručnu školu polažu

maturski ispit koji se sastoji iz maternjeg i stranog jezika i dva stručna predmeta po izboru učenika ko i diplomskog rada iz struke. 3. PREDLOŽENA RJEŠENJA U NOVOM OBRAZOVNOM SISTEMU

3.1. Upis u stručne škole i gimnaziju

Opšti uslov za upis je završena devetogodišnja osnovna škola

Ukoliko se prijavi manji broj učenika od traženog broja upisuju se svi prijavljeni učenici, izuzetak su zanimanja gdje se traže pored opštih i posebni uslovi: (posebna nadarenost, psihofizička sposobnost i dr.)

Ukoliko se prijavi veći broj učenika od traženog broja, upis se vrši putem bodovanja i to:

a) Opšti uspjeh iz osnovne škole: (poslednja tri razreda): o odličan uspjeh u jednom razredu - 14 bodova o vrlodobar uspjeh u jednom razredu - 12 bodova o dobar uspjeh u jednom razredu - 10 bodova o dovoljan uspjeh u jednom razredu - 8 bodova

b) Vrednovanje eksternog ispita Polažu se tri predmeta:

o maternji jezik o matematika i o predmet po izboru.

Maksimalan broj bodova iz jednog predmeta je 14.

c) Vrednovanje predmeta od značaja za obrazovni profil. Vrednuje se uspjeh iz tri predmeta u osmom i devetom razredu (sedmom i osmom)

razredu osnovne škole: o odličan uspjeh u jednom razredu donosi - 2,5 boda o vrlodobar uspjeh u jednom razredu donosi - 2 boda o dobar uspjeh u jednom razredu donosi - 1,5 bod o dovoljan uspjeh u jednom razredu donosi 1 bod

d) Ostvareni rezultati na takmičenju iz pojedinih predmeta.

Bodove po ovom osnovu mogu dobiti učenici koji su na osmom ili devetom razredu

(sedmom i osmom razredu) osvojili jedno od prva tri mjesta i to:

na nivou Crne Gore na nivou državne zajednice Srbija i Crna Gora - prvo mjesto – 10 bodova - prvo mjesto – 14 bodova - drugo mjesto – 8 bodova - drugo mjesto – 12 bodova - treće mjesto – 6 bodova - treće mjesto – 10 bodova

f) Ostvareni rezultati na sportskim takmičenjima:

na nivou Crne Gore na nivou državne zajednice Srbija i Crna Gora - prvo mjesto – 10 bodova - prvo mjesto – 14 bodova - drugo mjesto – 8 bodova - drugo mjesto – 12 bodova - treće mjesto – 6 bodova - treće mjesto – 10 bodova

Niže stručno obrazovanje

Prvi razred nižeg stručnog obrazovanja može upisati lice: • sa završenom osnovnom školom • sa završenom osnovnom školom po prilagođenom programu • najmanje sedmi (šesti) razred osnovne škole, a redovno je pohađalo nastavu do

15. godine života.

Ukoliko se upisuje učenik koji je završio samo sedmi razred osnovne škole on nema bodova ni po uspjehu ni po drugim stavkama osim po sportskim aktivnostima u slučaju da je ostvario vrhunske sportske rezultate.

Srednje stručne škole i gimnazije

Upis u srednje stručne škole u trogodišnjem, odnosno u četvorogodišnjem trajanju, i u gimnaziji ukoliko se prijavi veći broj učenika od traženog broja obavlja se na osnovu ukupnog broja ostvarenih bodova na ranije navedeni način. Izuzetak su umjetničke škole gdje se upis obavlja po posebnim uslovima koje definišu ove škole. 3.2. Horizontalna i vertikalna prohodnost

Horizontalna prohodnost obezbijeđena je time što je omogućeno da učenik nakon završenog školovanja za određeno zanimanje može upisati drugo zanimanje i završiti ga putem dopunskih i diferencijalnih ispita u okviru istog nivoa obrazovanja. Učenik može preći iz jednog u drugo srodno zanimanje i nakon završene prve godine školovanja uz polaganje odgovarajuće razlike ispita prema nastavnom planu jednog i drugog zanimanja.

Svršeni učenik dvogodišnje stručne škole može steći trogodišnje stručno obrazovanje polaganjem dopunskih i diferencijalnih ispita i upisom u odgovarajući razred trogodišnje stručne škole.

Prelaz iz trogodišnje u četvorogodišnju školu se ne može vršiti u toku školovanja,ali se učeniku daje mogućnost da u toku školovanja da iz višeg nivoa pređe u odgovarajući razred na nižem nivou polaganjem dopunskih i diferencijalnih ispita.

Učenik koji je završio trogodišnju stručnu školu ima dvije mogućnosti za nastavak obrazovanja u četvorogodišnjoj stručnoj školi i to putem:

• polaganja dopunskih i diferencijalnih ispita za prva tri razreda, a četvrti razred može završiti redovnim pohađanjem nastave ili putem polaganja razrednog ispita ili

• redovnim pohađanjem nastave u dvogodišnjem trajanju ili polaganjem razrednih ispita po utvrđenom programu.

Nakon završenog četvorogodišnjeg stručnog obrazovanja učenik može završiti trogodišnje stručno obrazovanje ukoliko položi dopunske i diferencijalne ispite, pri tome može biti oslobođen dijela završnog ispita o čemu odlučuje škola u kojoj učenik polaže.

Struktura stručnog obrazovanja

Učenik koji je završio gimnazijsko obrazovanje može steći neka zanimanja četvorogodišnjeg stručnog obrazovanja polaganjem stručnog ispita po propisanim standardima. Priprema za polaganje stručnog ispita traje do godinu dana i izvodi se u odgovarajućoj stručnoj školi.

Učenik koji je završio četvorogodišnje stručno obrazovanje može steći gimnazijsko obrazovanje polaganjem maturskog ispita po standardima za gimnaziju. Priprema za polaganje maturskog ispita traje jednu godinu i vrši se u gimnaziji pri kojoj se i polaže maturski ispit.

Više stručno obrazovanje

Uslov za upis u istorodno više stručno obrazovanje je završeno četvorogodišnje obrazovanje i položen stručni ispit.

Više stručno obrazovanje može upisati i lice koje je završilo trogodišnje obrazovanje, položilo završni ispit, zatim položilo majstorski ispit i položilo odgovarajuće diferencijalne ispite.

Fakulteti

Upis na istorodni fakultet mogu ostvariti lica koja su završila četvorogodišnju stručnu školu, položili stručni ispit i položili još jedan ispit koji odredi fakultet na nivou maturskog ispita u gimnaziji. Priprema za ovaj ispit obavlja se u toku četvrte godine u gimnaziji ili matičnoj stručnoj školi.

Ako učenik sa završenom četvorogodišnjom školom želi upis na univerzitet mora položiti maturski ispit po istom standardu sa maturskim ispitom u gimnaziji. Priprema za maturski ispit može se izvršiti u toku jedne godine pri gimnaziji gdje se i vrši polaganje maturskog ispita. 3.3. Provjeravanje i ocjenjivanje u toku nastavne godine

U toku nastavne godine provjerava se znanje i vještine utvrđene u katalozima znanja, putem pismenih radova, usmenih odgovora, laboratorijskih vježbi, grafički i praktični radovi, seminarski radovi, projektni zadaci i dr. Uspjeh učenika iz nastavnih predmeta izražava se brojčanom skalom od 1 (nedovoljan) do 5 (odličan). Učenik je završio razred ako je iz svih predmeta dobio pozitivnu ocjenu. Ako na kraju nastavne godine ima jednu, dvije ili tri nedovoljne ocjene učenik polaže popravni ispit. Jedna ili dvije nedovoljne ocjene polažu se pred komisijom sastavljenu od nastavnika iz škole, a u slučaju tri nedovoljne ocjene popravni ispit se polaže pred komisijom u kojoj je jedan eksterni član (iz privredne Komore, Ministarstva, Centra za stručno obrazovanje, Zavoda za školstvo, druge škole i dr.). Ukoliko na kraju nastavne godine učenik ima više od tri nedovoljne ocjene ili ne položi popravni ispit može da ponavlja razred ili da vanredno polaže samo nedovoljne ocjene jer se pozitivne ocjene priznaju.

Na kraju klasifikacionog perioda ocjena učeniku mora biti izvedena iz najmanje dvije ocjene, jedna iz pismenog a druga iz usmenog odgovora. Ukoliko na pismenom ispitu ima više od 50% učenika nedovoljnu ocjenu pismeni zadatak se mora jedanput ponoviti. Ponovnu pismenu provjeru mogu da rade svi učenici koji žele veću ocjenu. U slučaju da na

ponovljenom zadatku dobiju manju ocjenu od one na ranijem pismenom radu, daje se učeniku veća ocjena. U toku sedmice učeniku se ne može dati više od dvije pismene provjere ukupno, a u toku dana ne više od jedne pismene provjere.

U zavisnosti od toga kako učenik iskazuje svoje znanje postoje različiti načini ocjenjivanja učenika: ocjenjivanje usmenih odgovora, ocjenjivanje pismenih radova i ocjenjivanje pomoću testa. Svaki od ovih ima svoje prednosti i svoje nedostatke. Kod ocjenjivanja usmenih odgovora i pismenih radova pojavljuju se faktori koji utiču na pouzdanost ocjena i to: faktori koji zavise od učenika, faktori koji zavise od nastavnika i faktori zavisni od tehnike ocjenjivanja.

a) Faktori koji zavise od učenika Nejasni i nepotpuni odgovori učenika su jedan od faktora koji remeti pouzdanost

ocjena. Da bi nastavnik ocijenio takve odgovore on ih pokušava razjasniti kako bi dao svoj sud o učenikovom znanju. Zbog neodređenosti i nejasnoće moguće je da nastavnici različito shvate date odgovore i da ih različito ocijene.

Verbalne sposobnosti učenika su različite. Elokventniji učenici sa većom lakoćom izlažu zadane sadržaje a oni drugi zamuckuju, koriste poštapalice, zastajkuju i na izgled daju utisak slabijeg znanja što ima za posledicu i nižu ocjenu.

Dužina teksta pismenog zadatka, pokazalo se da, ima uticaja na ocjenu i u slučaju da u njemu nije pokazano veće znanje nego na kraćem tekstu. Osim toga, učenici koji tokom izlaganja znaju oponašati izlaganje nastavnika dobijaju po pravilu veće ocjene. Isto tako učenik koji ima veću mogućnost opažanja kod nastavnika prepoznaje gestove odobravanja ili neodobravanja i prema njima upravlja svoje odgovore, po pravilu ostavlja bolji utisak od učenika koji nema takvu moć opažanja.

Pojava uzbuđenosti (treme). Svaka ispitna situacija povezana je sa određenim stepenom uzbuđenosti (treme). Laka uzbuđenost pozitivno djeluje na kvalitet odgovora, međutim jaka uzbuđenost dovodi do nesigurnosti, otežanog rasuđivanja, kraćeg zastoja u izlaganju, otežanog povezivanja činjenica i dr. Posledica navedenog je da, i u slučaju istog znanja učenici koji se više uzbuđuju pokazuju slabije znanje, pa prema tome i dobijaju slabije ocjene od onih koji su manje uzbuđeni.

b) Faktori koji zavise od nastavnika Činjenica je da u prirodi nastavnika postoji tendencija koja se ogleda u subjektivnom

uvećanju ili umanjenju određene mjere. Posledica ovog je da neki nastavnici učeničke odgovore ocjenjuju blažim odnosno većim ocjenama a drugi manjim. Jedni nastavnici imaju blaži, a drugi strožiji kriterijum ocjenjivanja.

Naravno ima i onih koji kod ocjenjivanja imaju tendenciju davanja središnjih ocjena.

Na slici su dati dijagrami distribucije ocjena blagog(A), umjerenog(B) i strogog(C) nastavnika. f f f B C A 0 1 2 3 4 5 0 1 2 3 4 5

Halo efekat je pojava da formirani stav o osobinama učeniknjemu ima uticaja na datu ocjenu. Poznato je da će učenik o kojemmišljenje, kao i učenik koji ima dobre ocjene iz ostalih predmeta zadobru ocjenu od učenika koji ima slabije ocjene ili o kojemu nasmišljenje.

Tendencija koja postoji kod nekih nastavnika da sve ocjepoziciji ne vodeći dovoljno računa o razlici pokazanog znanja,naziva s

Greška kontrasta se javlja kada nastavnik formira kriteriodgovorima učenika, pa na osnovu tih mjerila ocjenjuje i kasnije odgovori bili jako dobri, onda će odgovori posle njih ako su slabocjenom od ocjene koju stvarno zaslužuju i obratno.

c) Faktori koji zavise od tehnike ispitivanje Pored faktora koji su povezani sa nastavnikom i učenikom i

do određenih pogrešaka kod ocjenjivanja postoje i faktori koji zavisKod usmenog ispita na kvalitet odgovora učenika može imati uticajaprema tome da li je u pitanju pasivni ili aktivni tip. Zatim oblik postavljsugestivna ili nesugestivna, da li su opširna ili kratka, kao i iz postavljena i dr.

Pismena provjera znanja ima određene prednosti nad usmensvi učenici dovedeni u istu poziciju. Međutim, i ovdje se pojavljuju odrdo narušavanja objektivnosti ocjene.

Nastavnik najčešće redom pregleda pismene zadatke, ispravočekivao da će zadaci biti bolje urađeni, nastavnik će prvo procjenjivati, ali će poslije promijeniti kriterijum i kasnije pregledane zadocjenama. Znatno uravnoteženiji kriterijum ocjenjivanja bi imao napregledao sve pismene zadatke i na bazi toga formirao kriterijum ocjen

Dakle, kod ocjenjivanja učenika pojavljuju se faktori koji reocjena, pa su preduzete mjere da se uticaj subjektivnih faktora umJedan od načina da se ocjena objektivizira jeste uvođenje testova postignuća učenika. Uprkos kritikama, testovi za razliku od tradpismenog ocjenjivanja eleminišu subjektivne faktore, te prema tome

0 1 2 3 4 5

a ili saopštenje drugih o u nastavnik ima dobro isto znanje prije dobiti tavnik ima nepovoljnije

ne grupišu u središnjoj e greškom sredine.

jum prema prethodnim odgovore. Ako su prvi iji biti ocijenjeni nižom

koji neminovno dovode e od tehnike ispitivanja. ponašanje nastavnika,

enih pitanja, da li su ona kojeg dijela gradiva su

im ocjenjivanjem, jer su eđeni faktori koji dovode

lja ih i ocjenjuje. Ako je egledane zadatke niže atke će ocjenjivati većim stavnik ako bi najprije jivanja.

mete objektivnost datih anji ili potpuno otkloni. za mjerenje obrazovnih icionalnog usmenog ili imaju i niz prednosti u

odnosu na klasično usmeno i pismeno ocjenjivanje. Međutim, da bi test odgovarao svojoj namjeni kao mjerni instrumenat mora ispunjavati određene osobine: normiranost, pouzdanost, osjetljivost, valjanost i objektivnost. Testovi koji sadrže mali broj zadataka nijesu dovoljno pouzdani, isto tako testovi koji sadrže veliki broj pitanja su pouzdaniji ali izazivaju odbojnost i zamor učenika. Uputstva za rad učenicima na testu moraju biti jasna i čitka, u tehničkom pogledu testovi moraju biti lijepo oblikovani. Postoje različiti tipovi testova i to: testovi dopunjavanja, testovi prisjećanja, testovi zadataka alternativnog tipa, testovi sa dva kriterijuma izbora, testovi sa pitanjima višestrukog izbora, testovi sa zadacima povezivanja, testovi sa zadacima sređivanja i ispravljanja, i dr.

Pored svojih prednosti u odnosu na ocjenjivanje nastavnika klasični testovi znanja sadrže i određene negativnosti. Test kao standardizovani postupak mjeri više kvantitativne, ali ne i kvalitativne razlike koje postoje između učenika. Dakle, svojstvo klasičnog testa je da mjeri statična formalno-faktografska znanja za razliku od nastavnika koji traže i ocjenjuju aplikativno-kreativna znanja.

Zbog ovih nedostataka klasičnih testova, izrađeni su novi tipovi testova znanja u kojima su sadržane mogućnosti mjerenja i različitih varijateta znanja koje posjeduju učenici, a to je postignuto ugradnjom Bloomovih taksonomskih stepena (prepoznavanje, razumijevanje, upotreba, analiza, sinteza i vrednovanje). Na ovaj način su eliminisani nedostaci klasičnih testova i povećana pouzdanost testa kao mjernog instrumenta znanja. 3.4. Ocjenjivanje na ispitima Prijava na ispit

Kandidat koji želi da polaže završni ispit prijavljuje se školi na propisanom obrascu najkasnije 30 dana pred početak ispita. Odrasli se prijavljuju u školi koja realizuje obrazovni program po kome su se oni ranije obrazovali.

Za polaganje stručno-teorijskog dijela završnog ispita u dualnom obliku kandidat se prijavljuje školi 30 dana prije početka ispita.

Pisanu prijavu za izradu praktičnog dijela završnog ispita u dualnom obliku organizacije kandidat prilaže najkasnije 30 dana prije početka ispitnog roka pri privrednoj Komori. Ispitni rokovi i raspored ispita

Ispitni rokovi za obavljanje praktičnog, završnog, stručnog i maturskog ispita određuju se godišnjim planom rada škole, u skladu sa obrazovnim programom, školskim kalendarom i uputstvom ministra. Ispini rokovi se oglašavaju na oglasnoj tabli škole.

U dualnoj organizaciji ispitni rok za izvođenje praktičnog dijela završnog ispita utvrđuje nadležna Komora u dogovoru sa školom u skladu sa obrazovnim programom, pravilnikom o školskom kalendaru, kao i uputstvom ministra.

Ispitni rokovi za praktični dio završnog ispita u dualnoj organizaciji se objavljuju jedanput godišnje u glasniku Komore, zatim na oglasnu tablu Komore i školama najkasnije 50 dana prije roka za početak završnog ispita.

Škola objavljuje raspored teorijskog i praktičnog dijela završnog ispita (datum, čas, mjesto, sastav ispitnog odbora, odnosno komisije, spisak prijavljenih kandidata) najkasnije 3 dana pred početak ispitnog roka.

Predsjednik ispitnog odbora u dualnoj organizaciji pismeno obavještava kandidate o mjestu, datumu i času održavanja praktičnog dijela završnog ispita najkasnije sedam dana prije početka ispitnog roka. Organi za sprovođenje praktičnog, završnog, stručnog i maturskog ispita Organizacija ispita u školi

Ispiti u školi se obavljaju po redu koji propisuje ministar.

Ispite vodi ispitni odbor.

Ispitni odbor čine: predsjednik, zamjenik i tri člana.

Predsjednik ispitnog odbora je direktor škole.

Zamjenika i članove bira direktor između nastavnika škole.

Članovi ispitnog odbora se biraju na 1 godinu.

Administrativno - stručne poslove za ispitni odbor obavlja sekretar ispitnog odbora.

Ispitni odbor imenuje ispitne komisije.

Ispitne Komisije se sastoje iz tri člana: • predsjednik, • ispitivač na usmenom ispitu, odnosno ocjenjivač na pismenom ispitu, i • stalni član komisije.

Ispitne Komisije imenuje ispitni odbor najkasnije 15 dana pred početak ispitnog roka.

Ispitnu Komisiju za praktični dio ispita čini presjednik, ispitivač, odnosno ocjenjivač,

predstavnik stručnih radnika škole, predstavnik Komore i predstavnik sindikata. Ispitna Komisija može odlučiti i ako su prisutni predsjednik, ispitivač, odnosno ocjenjivač i jedan od preostalih 3 člana.

Ispitivač je nastavnik koji je predavao učeniku u zadnjoj godini. Praktični dio ispita u dualnoj organizaciji

Za izvođenje praktičnog dijela ispita u dualnoj organizaciji ministar imenuje državnu ispitnu komisiju na predlog Komore i sindikata za period od dvije godine.

Državna ispitna Komisija ima • 4 člana izabranih na predlog Komore • 2 člana izabranih na predog sindikata • 1 član izabran na predlog Ministarstva prosvjete i nauke • 1 član izabran na predlog Ministarstva rada

• 1 član izabran na predlog Centra za stručno obrazovanje.

Državna ispitna Komisija - na predlog Komore određuje najkasnije do 31.avgusta za sledeću školsku godinu

sastav ispitnih odbora za izvođenje praktičnog dijela završnog ispita za pojedina stručna zanimanja. Ispitni odbor

Sastav ispitnog odbora za određeno zanimanje određuje za svaku školsku godinu

posebno, državna ispitna komisija na predlog privredne Komore.

Ispitni odbor čini: predsjednik, zamjenik i tri člana.

Predsjednika i zamjenika imenuje državna ispitna Komisija na predlog Komore. Članove ispitnog odbora imenuje predsjednik ispitnog odbora na predlog Komore (1),

Sindikata (1) škole koje izvode program u dualnoj organizaciji (1) i to najkasnije do 30. septembra za jednu školsku godinu. Članove ispitnog odbora predsjednik je dužan obavijestiti najkasnije 15 dana prije početka ispitnog roka.

U ispitni odbor ne može biti imenovan kandidatov poslodavac kao ni lice koje je sa kandidatom u krvnom srodstvu. Dvogodišnje obrazovanje

Nakon završene dvogodišnje škole ućenici polažu praktični ispit. Praktični ispit se sastoji iz:

• izrade praktičnog rada • odbrane praktičnog rada.

Izradi rada prethodi pismena priprema (opis tehničko-tehnološkog procesa), nakon

toga se pristupa izradi praktičnog rada, usluge, nastupa i sl.) i na kraju odbrani rada. Pismena priprema je vezana za karakter paktičnog rada i radi se prije izrade praktičnog rada.

Cjelokupan tok ispita (priprema, izrada i odbrana) obavlja se u prisustvu ispitne komisije u trajanju čija dužina zavisi od karaktera rada što se definiše ispitnim katalogom.

Ispit je isključivo internog karaktera. Ispitne zadatke sastavljaju predmenti nastavnici i u zapečaćenom kovertu predaju direktoru škole najkasnije 15 dana prije početka ispita. Na dan ispita (neposredno pred početak, učenici izvlače ispitne zadatke i odmah pristupaju pripremi i izradi rada.

Ukoliko priprema i izrada praktičnog rada ne traje duže od tri sata i odbrana rada se vrši istog dana, a ukoliko traje duže odbrana rada se organizuje sledećeg dana. Srednje stručne škole u trogodišnjem trajanju

Trogodišnje stručno obrazovanje završava se polaganjem završnog ispita. Završni ispit se sastoji iz:

• pismenog ispita iz maternjeg jezika i književnosti • usmenog ispita iz stručno teorijskog predmeta i • praktičnog rada sa odbranom.

O tome kakav treba da bude pismeni ispit iz maternjeg jezika i književnosti (da li su to

teme iz nastavnog programa ili šire teme iz društvenog života, nauke i kulture ili su data pitanja u formi testa) odluku treba da donese Zavod za školstvo. No bez obzira na to ispit treba da bude internog karaktera u dijelu koji se odnosi na sprovođenje i ocjenjivanje. Kriterijum ocjenjivanja mogao bi putem uzorka da provjerava Zavod za školstvo.

Kad se govori o stručno-teroijskim predmetima, predlaže se da to budu stručni predmeti bitni za zanimanje koji se izučavaju najmanje dvije godine ili najmanje 138 časova. . Pri definisanju obrazovnih programa treba odrediti i predmete od značaja za zanimanje koji će se polagati na završnom ispitu. Centar za stručno obrazovanje treba da odredi spisak pitanja iz pojedinih predmeta, uputstva za izradu listica i sl.

Polaganje stručno-teorijskog predmeta bi bilo internog karaktera, predmetni nastavnici bi formirali listiće u kojima bi bio obuhvaćen cjelokupni program i u zapečaćenom kovertu predali direktoru škole. Neposredno pred ispit otvara se koverat, rasporede se listice i ispit počinje. Praktični rad sa odbranom

Spisak tema za praktični rad sastavlja Centar sa stručno obrazovanje, iz tog spiska

nastavnici u školama biraju teme i daju ih učenicima da ih izvlače. Ukoliko je moguće, zbog dužine potrebnog vremena, čitavi tok ispita (tehničko-tehnološka priprema, izrada rada i odbrana) obavlja se pred ispitnom Komisijom. Ukoliko to nije moguće tehničko-tehnološka priprema i izrada rada obavlja se uz prisustvo jednog člana komisije, a odbranu i ocjenu praktičnog rada vrši Komisija u punom sastavu, uz prisustvo jednog eksternog člana iz Centra za stručno obrazovanje, Privredne komore ili druge škole. Četvorogodišnja stručna škola

Na kraju četvorogodišnjeg školovanja polaže se stručni ispit. Stručni ispit se sastoji iz: • pismenog ispita iz maternjeg jezika i književnosti • pismenog ispita iz stranog jezika ili matematike po izboru učenika • usmenog ispita iz stručno-teorijskog predmeta i • stručnog rada.

Pismeni ispit iz maternjeg jezika i književnosti može biti tema iz nastavnog programa

ili teme iz društvenog života, nauke i kulture. Pismeni ispit iz maternjeg jezika može biti dat i u formi testa o čemu odlučuje Zavod za školstvo. Ako se radi o temama spisak tema se priprema u Zavodu za školstvo i iz tog spiska tema, škole na ispitnom odboru odabiraju teme koje će dati učenicima. Ako se radi o testu, testovi će se pripremati u Zavodu za školstvo.

Takođe o formi pismenog ispita iz matematike ili stranog jezika, odluku treba da donosi Zavod za školstvo. Svi navedeni djelovi ispita treba da budu eksternog karaktera.

Kad se govori o stručno-teorijskim predmetima, predlaže se da to budu stručni predmeti bitni za zanimanje, koji se izučavaju najmanje dvije godine sa fondom od najmanje

138 časova ukupno. Obrazovnim programom treba odrediti spisak predmeta za pojedina zanimanja. Centar za stručno obrazovanje definiše spisak pitanja na ispitu.

Stručni rad radio bi se isključivo u školi pod nadzorom predmetnog nastavnika - mentora. Polaganje stručno-teorijskog predmeta i stručnog rada obavilo bi se pred Komisijom u čijem sastavu se nalazi jedan eksterni član iz Privredne komore, Centra za stručno obrazovanje, Ministarstva prosvjete ili druge škole.

U Gimnazijama predviđeno je da, u cilju provjere uspješnosti usvajanja neophodnih standarda znanja, učenici polažu maturski ispit.

Na maturskom ispitu učenici polažu obavezne i izborne predmete.

Maturski ispit polaže se na standardnom i višem nivou, u skladu sa standardima određenim obrazovnim programom.

Maturski ispit polaže se eksterno.

Obavezni maturski predmeti su: • maternji jezik i • matematika i/ili strani jezik.

Izborni maturski predmeti su jedan ili dva predmeta koja se izučavaju najmanje dvije

godine ili sa ukupnim fondom od najmanje 138 časova.

U stručnoj gimnaziji izborni maturski predmet je predmet koji definiše profil gimnazije. I za njega važi da se izučava dvije godine ili minimalno 138 časova.

Svih pet / četiri predmeta na maturskom ispitu polažu se pismeno.

Vrsta škole

Vrsta ispita

Predmeti

Eksterno/ interno

Priprema pitanja/ testova

Izvođenje i ocjenjivanje

Verifikacija

Osnovna

- maternji jezik,pismeni - matematika, pismeni - predmet po izboru, pismeni

Eksterno Zavod Zavod Zavod

Dvogodišnja stručna

Praktični ispit

- praktični rad - odbrana

Interno CSO Škola Škola CSO

Trogodišnja stručna

Završni ispit

- maternji jezik, pismeni, - stručno teorijski predmet, usmeni - praktičan rad sa odbranom

Interno

Interno

2 eksterna člana.

Zavod

Centar

Centar

Škola

Škola

Škola

Zavod

Centar

Centar

Četvorogod. stručna

Stručni ispit

- maternji jezik, pismeni - matematika ili strani jezik, pismeni - stručnoteorijski predmet, usmeno - stručni rad

Po jedan član sa strane - II -

- II -

- II -

Zavod

Zavod

Centar

Centar

Škola

Škola

Škola

Škola

Zavod

Zavod

Centar

Centar

Gimnazija

Maturski ispit

- maternji jezik, pismeni - matematika ili strani jezik, pismeno - izborni predmet I, pismeni - izborni predmet II, pismeni

Eksterno

Zavod

Zavod

Zavod

4. ZAKLJUČAK

Provjeravanje i ocjenjivanje znanja učenika je jedno od najkompleksnijih pitanja vaspitno-obrazovnog rada kako zbog obrazovne, tako i zbog svoje psihološke, društvene, ekonomske i filozofske dimenzije. Osnovna intencija reforme je kvalitetno obrazovanje, postizanje standarda znanja koja su kompatibilna sa standardima razvijenog svijeta. Razumije se, u dijagnosticiranju nivoa postignutih kompetencija od izuzetnog značaja su instrumenti i postupci mjerenja ishoda obrazovnog rada. Ocjenjivanje ima višestruki značaj za sve subjekte nastavnog rada, nastavnike, učenike i roditelje. Ocjenom se učenik se obavještava o postignutim rezultatima u ostvarenju postavljenih zahtjeva. Pored toga ocjena treba da ima i motivacionu funkciju, da motiviše učenika kako bi postigao bolje rezultate. Ostvareni uspjeh učenika je pokazatelj i nastavniku o efikasnosti njegovog rada. Roditelj takođe dobija informaciju o postignuću djeteta i mogućnostima njegovog napredovanja. Poznati su faktori koji narušavaju metrijsku vrijednost ocjene, kao i prednosti i mane pojedinih oblika ocjenjivanja. Da bi uspješno vršio mjerenje učeničkih postignuća, nastavnik mora imati zadovoljavajuću pedagoško-psihološku i dokimološku kulturu. Nastavnik mora znati da nijedan način ocjenjivanja ako se isključivo primjenjuje ne daje objektivne rezultate, te ne može biti uzet kao jedini izvor informacija o postignućima učenika. Izlaz može biti samo u korišćenju više različitih načina ocjenjivanja znanja učenika.

5. LITERATURA

Zakon o srednjoj školi, "Službeni list", RCG br 28/91, Pravilnik o polaganju završnog, odnosno maturskog ispita u srednjoj školi, "Službeni list", RCG, br 42/91, Pravilnik o polaganju dopunskih, diferencijalnih i razrednih ispita u srednjoj školi, "Službeni list", RCG br 6/92, Pravilnik o sadržaju, načinu i postupku polaganja kvalifikacionih ispita i vrednovanja kriterijuma za upis učenika u srednju školu, "Službeni list", RCG br (6/92, 7/93 i 9/99), Knjiga promjena, Ministarstvo prosvjete i nauke RCG, Podgorica 2001.godine, Zakon o stručnom obrazovanju, "Službeni list", RCG br 64/2002, Zakon o gimnaziji, "Službeni list", RCG br 64/2002, Dr Sergij Gabršček: Provjeravanje i ocjenjivanje znanja (materijali sa seminara u Tivtu), Dr Algirdas Zabulionis: materijali sa seminara "Provjeravanje i ocjanjivanje znanja u relaciji sa razvojem nastavnih planova i programa", Budva 6,7. aprila 2003.godine, Prof. dr Zdenko Medveš: materijali sa seminara, Određivanje (klasifikacija) taksonomskih stepeni, Budva, 17-19 februara 2003. godine, Mr Silvije Pongrac: Ispitivanje i ocjenjivanje u obrazovanju, Školska knjiga, Zagreb, 1980.godine, E. F. Lindquist: Pripremanje testa i priroda mjerenja u pedagogiji, Beograd, 1970.godine, Tomislav Gorgin: Školska dokimologija, Školska knjiga, Zagreb, 1986.godine., B. S. Bloom: Taksonomija ili klasifikacija obrazovnih i odgojnih ciljeva, Knjiga i kognitivno područje, Beograd, 1970.godine, Krneta, Lj., Potkonjak, N., Đorđević, J.: Neuspjeh učenika u osnovnim i srednjim školama Beograda, Beograd, 1973.godine, Srednje obrazovanje u svetu, Ministarstvo prosvete Republike Srbije, Beograd, 1998.godine.