SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

INES SIROTIĆ

MODELI FINANCIRANJA MALIH I SREDNJIH PODUZEĆA U

REPUBLICI HRVATSKOJ

DIPLOMSKI RAD

Rijeka 2015.

SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

MODELI FINANCIRANJA MALIH I SREDNJIH PODUZEĆA U

REPUBLICI HRVATSKOJ

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Financijska tržišta i institucije

Mentor: prof.dr.sc. Zdenko Prohaska

Komentor: doc.dr.sc. Bojana Olgić Draženović

Student: Ines Sirotić

Studijski smjer: Međunarodno poslovanje

JMBAG: 0081083030

Rijeka, srpanj 2015.

SADRŽAJ

1. UVOD 1

1.1. Predmet, problem i objekti istraživanja 1

1.2. Radna hipoteza 1

1.3. Svrha i cilj istraživanja 2

1.4. Znanstvene metode 2

1.5. Struktura rada 2

2. KARAKTERISTIKE MALOG I SREDNJEG PODUZETNIŠTVA U REPUBLICI

kkREPUBLICI HRVATSKOJ I EUROPSKOJ UNIJI 4

2.1. Pojam i uloga malih i srednjih poduzeća 4

2.2. Prednosti i nedostaci malih i srednjih poduzeća 7

2.3. Značaj i regulativa SME u Republici Hrvatskoj 9

2.3.1. Zakonski i institucionalni okvir u Republici Hrvatskoj 9

2.3.2. Važnost SME za hrvatsko gospodarstvo 12

2.4. Značaj i regulativa SME u Europskoj uniji 14

2.4.1. Zakonski i institucionalni okvir u EU 14

2.4.2. Važnost SME za gospodarstvo EU 16

2.5. Analiza stanja malog i srednjeg poduzetništva u Republici Hrvatskoj 21

3. IZVORI FINANCIRANJA MALOG I SREDNJEG PODUZETNIŠTVA U UUU

UU REPUBLICI HRVATSKOJ 27

3.1. Krediti financijskih institucija 27

3.2. Programi Ministarstva poduzetništva i obrta 29

3.2.1. Jačanje konkurentnosti malog gospodarstva 29

3.2.2. Unaprjeđenje poduzetničkog okruženja 33

3.2.3. Promocija i učenje za poduzetništvo i obrt 34

3.3. Programi HBOR-a 35

3.3.1. Žene poduzetnice 35

3.3.2. Poduzetništvo mladih 37

3.3.3. Poduzetnici početnici 37

3.4. Programi HAMAG-a 38

3.4.1. Jamstva 39

3.4.2. Potpore 40

3.4.3. Mikro kreditiranje 41

3.5. Financiranje iz Europske unije 43

3.5.1. “COSME“ 43

3.5.2. “HORIZON 2020“ 45

3.5.3. Bespovratna sredstva 47

3.6. Alternativni načini financiranja 48

3.7. Fondovi za gospodarsku suradnju i rizični kapital 51

4. MOGUĆNOSTI FINANCIRANJA MALOG I SREDNJEG PODUZETNIŠTVA U U REPUBLICI HRVATSKOJ I EUROPSKOJ UNIJI 54

4.1. Izvori financiranja SME u Europskoj uniji 55

4.2. Strategija razvoja malih i srednjih poduzeća u Europskoj uniji 56

4.3. Pregled mogućnosti financiranja hrvatskih poduzeća na nivou EU 58

5. ZAKLJUČAK 62

LITERATURA 63

POPIS TABLICA 68

POPIS GRAFIKONA 69

POPIS SHEMA ............................................................................................................ 70

1

1. UVOD

1.1. Predmet, problem i objekti istraživanja

Mala i srednja poduzeća zapošljavaju veliki broj radne snage gospodarstva te iznimno

pridonose procesu tehnoloških promjena, otvaranju novih radnih mjesta, povećavaju

ponudu na domaćem tržištu te doprinose zdravoj konkurenciji. Stvaranje uvjeta za razvoj

malog i srednjeg poduzetništva zahtijeva usklađenu državnu politiku kojom se obuhvaćaju

aktivnosti različitih područja – od obrazovanja i znanosti, do jačanja potpornih institucija

poduzetništva i poslovne infrastrukture te regionalnog razvoja.

Predmet ovog diplomskog rada je proširiti spoznaje o malim poduzećima te istražiti i

znanstveno utemeljiti važnost (doprinos) malih poduzeća u razvoju tržišne strukture

Republike Hrvatske. Problem istraživanja jest istražiti dostupnost i ponudu aktualnih

izvora financiranja malih i srednjih poduzeća u Republici Hrvatskoj. Objekte istraživanja

čine subjekti malog poduzetništva mala i srednja poduzeća te institucije koje se bave

njihovim financiranjem.

1.2. Radna hipoteza

Radna hipoteza rada glasi: poticanje malih i srednjih poduzeća raznim kreditima i

programima te fondovima koji su na raspolaganju poduzetnicima u Republici Hrvatskoj

doprinosi povećanju zapošljavanja kroz stvaranje novih radnih mjesta, punjenju državnog

proračuna kao i rastu standarda stanovništva te predstavlja jednu od mogućnosti za

poboljšanje gospodarske strukture i oporavak nacionalnog gospodarstva.

2

1.3. Svrha i cilj istraživanja

Svrha istraživanja ovog rada jest ojačati na značajno mjesto i ulogu malog i srednjeg

poduzetništva u gospodarskom sustavu Republike Hrvatske, dok su osnovni ciljevi rada

utvrđivanje aktualnog položaja i uloge malog i srednjeg poduzetništva u Republici

Hrvatskoj, ustanovljavanje problema s kojima se u svom djelovanju susreću, dati pregled

aktualnih programa i mjera za financiranje malih i srednjih poduzeća te na osnovi toga

definirati daljnje potrebne poticajne mjere potrebne za poboljšanje njihova položaja i

unapređenje njihova razvoja.

1.4. Znanstvene metode

U znanstvenom istraživanju i formuliranju rezultata istraživačkog rada primijenjene su, u

odgovarajućim kombinacijama, sljedeće znanstvene metode: metoda deskripcije,

kompilacije, klasifikacije, metoda analize i sinteze, metoda komparacije, induktivna i

deduktivna metoda te matematičko – statističke metode.

1.5. Struktura rada

Rezultati istraživanja koncipirani su u pet međusobno povezanih dijelova.

U prvom dijelu, UVODU, objašnjen je problem, definiran predmet i objekt istraživanja,

postavljena temeljna hipoteza, određeni svrha i ciljevi istraživanja te su navedene

znanstvene metode i predstavljena je struktura rada.

U drugom dijelu naslova KARAKTERISTIKE MALOG I SREDNJEG

PODUZETNIŠTVA U REPUBLICI HRVATSKOJ I EUROPSKOJ UNIJI definirani su

3

pojam, uloga, prednosti i nedostaci malih i srednjih poduzeća te značaj i regulativa SME

(Small and Medium Sized Enterprises) u Republici Hrvatskoj i Europskoj uniji. Također se

analizira stanje malog i srednjeg poduzetništva u Republici Hrvatskoj.

IZVORI FINANCIRANJA MALOG I SREDNJEG PODUZETNIŠTVA U REPUBLICI

HRVATSKOJ naslov je trećeg dijela koji predstavlja aktualnu ponudu financijskih

institucija, programe Ministarstva poduzetništva i obrta, HBOR-a, HAMAG-a, financiranje

iz fondova EU te alternativne načine financiranja i fondove za gospodarsku suradnju.

U najznačajnijem, četvrtom, dijelu: MOGUĆNOSTI FINANCIRANJA MALOG I

SREDNJEG PODUZETNIŠTVA U REPUBLICI HRVATSKOJ I EUROPSKOJ UNIJI,

izneseni su izvori financiranja SME u EU, strategija razvoja malih i srednjih poduzeća u

EU te je izložen pregled mogućnosti financiranja hrvatskih poduzeća na nivou EU.

Posljednji dio diplomskog rada, ZAKLJUČAK, prezentira najvažnije rezultate do kojih se

došlo istraživanjem.

4

2. KARAKTERISTIKE MALOG I SREDNJEG PODUZETNIŠTVA U

REPUBLICI HRVATSKOJ I EUROPSKOJ UNIJI

2.1. Pojam i uloga malih i srednjih poduzeća

Pojam poduzeća (eng. firm, business, company, enterprise) učestalo se mijenjao pod

utjecajem razvitka, ali je unatoč svim tim mijenama zadržao i neka zajednička obilježja. U

početku se ono identificiralo sa poduzetnikom, a kasnije postaje sinonim za poduzetničke

aktivnosti. Tako je, po jednoj od najstarijih definicija, poduzeće svaka ljudska aktivnost

koja koristi razne sile da bi ostvarila određeni cilj. Ova definicija pokazuje da za pojam

poduzeća nije bitno postojanje gospodarskog subjekta, već postojanje bilo kakve ljudske

aktivnosti; nije bitno da ta aktivnost bude ekonomska, već može biti i neekonomska; nije

bitno da se ona obavlja kao trajno zanimanje, već je dovoljno da se pojavi samo jednom;

pri tome nisu bitne ni norme ponašanja aktera u konkretnoj aktivnosti. Takva je definicija

mogla odgovarati karakteristikama poduzeća u uvjetima manufakture i sitne industrijske

proizvodnje, ali je ona za moderno poduzeće postala neadekvatna (Siropolis, 1995:22).

Suvremeni teoretičari smatraju da je poduzeće moguće samo u dinamičnom gospodarstvu

te da u statičnom gospodarstvu nema ni poduzeća ni poduzetnika. Polazeći od te činjenice,

postavlja se pitanje: „Što je to malo poduzeće?“ (eng. Small business). Odgovor na to

pitanje nije jednoznačan, budući su u praksi mnogih zemalja kriteriji različiti. Tako se

gotovo u većini zemalja podjela zasniva na tri vrijednosne veličine: broj zaposlenih,

vrijednost trajne imovine i godišnji prihod izražen u bilanci po odbitku gubitka. No, razlike

nastaju u kvantificiranju tih vrijednosnih veličina u odnosu na svaku kategoriju poduzeća i

unutar iste kategorije ovisno o djelatnosti u kojoj su locirane (Vizjak, 1999:153).

Osnovni preduvjeti za razvoj malih i srednjih poduzeća u suvremenim uvjetima poslovanja

su fleksibilnost i sposobnost poduzeća da se brzo prilagodi novonastalim promjenama iz

okruženja. Mala i srednja poduzeća nacionalnom gospodarstvu doprinose na više načina i

imaju multiplicirani učinak na gospodarstvo jer povećavaju zaposlenost, stvaraju nove

5

gospodarske strukture, podižu inovativnost te ujednačavaju regionalni razvoj. U malom i

srednjem poduzetništvu veća je motivacija i zadovoljstvo tako da mala poduzeća potiču

kvalitetu života ne samo zaposlenih nego i potrošača. Mala poduzeća također osiguravaju

konkurenciju i djeluju protiv tendencija monopolizacije, povećavaju bogatstvo i

raznovrsnost ponude, osiguravaju slobodu odabira potrošača te se brže prilagođavaju

turbulentnim promjenama suvremenog poslovanja.

Najčešći oblici malih poduzeća odnosno načina organiziranja u zemljama tržišnog

gospodarstva, prema Deželjinu (1999) su inokosno poduzetništvo, obiteljsko

poduzetništvo, partnerstvo ili ortakluk, dioničko društvo s ograničenom odgovornošću te

dioničko društvo ili korporacija.

Inokosno poduzetništvo kao najstariji i najrašireniji oblik privatne poduzetničke djelatnosti.

Uglavnom je usmjereno na pružanje svakodnevnih usluga, proizvodno obrtništvo i

maloprodaju, a pojavljuje se u obliku obrta, trgovca pojedinca, slobodnih zanimanja

(odvjetnici, stomatolozi, umjetnici i sl.). Nositelj poslovne aktivnosti je jedna fizička osoba

kojoj pripada dobit.

Obiteljsko poduzetništvo ubraja se u poseban oblik inokosnog poduzetništva, a čine ga

utemeljitelj, najčešće otac (pater familias) te ostali članovi obitelji (supruga, sinovi i kćeri,

bliski srodnici). Obiteljsko poduzetništvo pojavljuje se u različitim pravnim oblicima,

primjerice u obliku trgovačkoga društva, obrta, tajnog društva, ortaštva, odvjetničkog

ureda ili liječničke ordinacije, zadruge ili ustanove.

Partnerstvo (zajednička ulaganja) ili ortakluk predstavlja poslovno povezivanje dviju ili

više osoba koje su, kao vlasnici, nositelji poslovne aktivnosti i kojima pripada dobit.

Obično nastaju kada jedna osoba nema dovoljno vlastitog kapitala za osnivanje poduzeća.

Nastaje zaključivanjem ugovora između partnera kojim se uređuju međusobni odnosi, a

poglavito podjela rada, menadžerske uloge, odgovornost, ulog kapitala, raspodjela dobiti i

sl. U svijetu je osobito rasprostranjen oblik zajedničkih ulaganja poznat pod nazivom joint

venture. Radi se o zajedničkim ulaganjima dviju ili više osoba sa ciljem ostvarivanja

zajedničkih ciljeva (ulaganje kapitala, širenje tržišta, transfer znanja, jeftinija radna snaga,

pristup sirovinama i sl.) te ostvarivanja zajedničke dobiti.

6

Društvo s ograničenom odgovornošću je najčešće organizirano kao inokosno ili partnersko

poduzeće. Društvo s ograničenom odgovornošću je trgovačko društvo u kojem jedna ili

više pravnih osoba ulažu temeljne uloge s kojima sudjeluju u unaprijed dogovorenom

temeljnom kapitalu. Dobre strane društva s ograničenom odgovornošću leže u obliku

odgovornosti (do visine upisanog kapitala), kontinuitetu poslovanja, jednostavnosti

prijenosa vlasništva, lakoći dobivanja kapitala i dr. Nedostaci društva s ograničenom

odgovornošću očituju se u: visokim početnim troškovima, propisanom minimalnom

kapitalu, naglašenoj zakonskoj regulativi, složenom postupku gašenja (stečaja) poduzeća i

sl.

Dioničko društvo ili korporacija nastaje ulaganjem brojnih pojedinačnih kapitala emisijom

i kupnjom dionica što omogućava mobilizaciju veće svote kapitala na relativno lakši način.

Suvlasnici – dioničari donose poslovne odluke društva sukladno broju raspoloživih

dionica, odnosno odgovaraju za obveze društva samo do visine svojih uloga. Do novoga

kapitala društvo dolazi emisijom novih dionica, kada se za to ispune odgovarajući uvjeti

(Deželjin, 1999:218).

Za mala poduzeća, kao samostalne gospodarske jedinice, karakteristično je da otvaraju

brojna i različita radna mjesta te potiču samoodgovorno djelovanje i samorazvoj ljudi više

od velikih poduzeća. Mala su poduzeća prihvatljivija i za okoliš jer uporabljuju manje

energije i njihova je tehnologija ekološki prihvatljivija. Udio malog poduzetništva u izvozu

u pravilu je nizak no zbog visokospecijalizirane proizvodnje ono ima znatan izvozni

potencijal (Škrtić, 2005:114).

Zahvaljujući svojim značajkama i doprinosima tržišnom gospodarstvu, mala poduzeća sve

više dobivaju na značaju i predstavljaju priliku za zemlje koje zaostaju u razvoju jer mogu

doprinijeti povećanju konkurentnosti, povećanju zaposlenosti te ukupnom gospodarstvu

zemlje.

7

2.2. Prednosti i nedostaci malih i srednjih poduzeća

Sektor malog i srednjeg poduzetništva pruža mogućnosti implementacije modernih rješenja

vođenih primjerima uspješnih praksi. Poduzetništvo ima pozitivan utjecaj na stupanj

zaposlenosti, povećava efektivnost, kvalitetu i konkurentnost ekonomskog sistema te

unaprjeđuje izvoz i prilagođava ekonomski sistem modernom svjetskom tržištu. Sa

globalizacijskim procesima pozicija malog i srednjeg poduzetništva postaje kompleksnija

zajedno s rastućom konkurencijom na tržištu, uz sve zahtjevnije potrebe potrošača

(Udovičić, 2011:406).

Uz isticanje bitnih obilježja malih poduzeća valja govoriti i o njihovoj važnosti za

gospodarstvo u cjelini te je stoga kao prednosti malih poduzeća moguće izdvojiti

neovisnost, tržišnu prilagodljivost, mogućnost ostvarenja financijskog uspjeha, sigurnost

posla, obiteljsko zapošljavanje te izazov (Kolaković, 2006:85).

Neovisnost budući da pokretanje malog poduzeća poduzetnicima omogućuje gotovo u

potpunosti autonomno djelovanje. Veliki stupanj autonomnosti prati velika odgovornost za

uspješno poslovanje. Odgovornost za uspjeh u potpunosti preuzima poduzetnik kao

utemeljitelj maloga poduzeća.

Tržišna prilagodljivost jer se mala poduzeća, za razliku od velikih, zbog svoje veličine

lakše prilagođavaju tržišnim promjenama i novonastalim prilikama te svoju djelatnost

mogu bez većih poteškoća preorijentirati sukladno zahtjevima potrošača glede količine,

kvalitete, dizajna itd.

Mogućnost ostvarenja financijskog uspjeha jedan je od važnijih razloga osnivanja malog

poduzeća jest mogućnost ostvarivanja veće zarade u samostalnom poslu od one koju je

poduzetnik mogao ostvariti kao zaposlenik u nekom velikom poduzeću.

Sigurnost posla jer sve dok pozitivno posluje, poduzetniku je sigurnost posla zajamčena.

Vlasnik, odnosno poduzetnik, u isto vrijeme je i menadžer koji sam odlučuje kada će,

koliko i do kada raditi.

8

Obiteljsko zapošljavanje je prednost i mogućnost zapošljavanja članova vlastite obitelji.

Prenošenjem iskustva na članove obitelji pojedina mala poduzeća u Hrvatskoj imaju

tradiciju dulju od sto godina. Suradnja članova obitelji pozitivno djeluje na moral

zaposlenika jer vlada veliko međusobno razumijevanje i poštovanje.

Izazov kod vlasnika odnosno poduzetnika, razvijena je svijest o mogućnosti ostvarenja

velikog uspjeha, ali su i svjesni rizika pri izgradnji samostalne karijere. Uživaju u osjećaju

samostalnog razvoja i uspjeha, a ta spoznaja pruža im stimulativno i psihološko

zadovoljstvo.

Kao najznačajniji nedostaci malih poduzeća navode se porast odgovornosti, mogućnost

propasti, podložnost fluktuacijama na tržištu, ovisnost o konkurenciji, financijska slabost,

nedostatak znanja i stručnosti u nerazvijena pravna regulativa (Kolaković, 2006:85).

Porast odgovornosti, poduzetnik u malom poduzeću ima široki raspon odlučivanja što u

velikoj mjeri povećava odgovornost za poslovni uspjeh. Vlasnik poduzetnik često sam

obnaša ulogu ulagača, menadžera, knjigovođe, prodavača, marketinškog stručnjaka i sl.

Mogućnost propasti, rizik propadanja je velik jer poduzetnik raspolaže oskudnim

financijskim i kapitalnim resursima pa ima malu mogućnost ublažavanja neuspjelih

poslovnih poteza.

Podložnost fluktuacijama na tržištu, mala poduzeća puno teže podnose sezonske ili druge

oscilacije u prodaji.

Ovisnost o konkurenciji, uspjeh malog poduzeća može naglo narušit pojava konkurencije

u okruženju. To je primjerice vrlo izraženo u trgovini na malo, gdje su mali dućani u

Hrvatskoj postali inferiorni velikim trgovačkim lancima.

Financijska slabost, mala poduzeća su podložnija financijskim krizama i nelikvidnosti.

Zbog toga su, kako bi brže prikupila novac, prisiljena prodati svoje proizvode i usluge po

9

nižim cijenama ili uzimati nepovoljne kredite na tržištu što vrlo često rezultira propašću

malog poduzeća, a ponekad dovodi i do gubitka osobne imovine poduzetnika.

Nedostatak znanja i stručnosti, zbog ograničenih financijskih mogućnosti, mala poduzeća

često oskudijevaju kvalitetnim stručnjacima specijaliziranim za pojedine poduzetničke

funkcije. Iz istih su razloga prisiljena racionalizirati troškove dodatnog obrazovanja i

treninga zaposlenih.

Nerazvijena pravna regulativa, kvalitetno zakonsko reguliranje pokretanja i poslovanja

malih gospodarskih subjekata vrlo je bitno za poticanje malog i srednjeg poduzetništva.

Ključni problemi u poslovanju SME su ograničena kupovna moć kupaca, problemi

povezani s državnom i lokalnom upravom, manjak vješte ili obrazovane radne snage,

preskupa radna snaga, problemi povezani s infrastrukturom, ograničen pristup izvorima

financiranja, ulaganja u tehnologiju, primjena novih organizacijskih oblika i manjak

kvalitetnog menadžmenta. S druge strane, SME su fleksibilnija u poslovanju u usporedbi s

velikim poduzećima i bolje se prilagođavaju strateškim promjenama (Cvijanović et al.

2008:12).

2.3. Značaj i regulativa SME u Republici Hrvatskoj

2.3.1. Zakonski i institucionalni okvir u Republici Hrvatskoj

Zakonodavni i institucionalni okvir određuje distribuciju kompetencija za donošenje

odluka vezanih uz sektor malih i srednjih poduzeća, zatim primjenu donesenih odluka na

razini državnih institucija (ministarstava i agencija), određuje kojim će se smjerom

razvijati nacionalne, kao i regionalne politike razvoja sektora malih i srednjih poduzeća te,

osim toga, raspoloživost institucionalne podrške u sektoru SME.

Postoje dva zakona kojima su definirani kriteriji za razvrstavanje subjekata u sektoru SME

u Hrvatskoj, a to su: „Zakon o računovodstvu“ (NN 109/07, 54/13, 121/14) i „Zakon o

10

poticanju razvoja malog gospodarstva“ (NN 29/02, 63/07, 53/12, 56/13). „Zakon o

računovodstvu“, putem kriterija ukupne aktive, iznosa godišnjeg prihoda i prosječnog broja

radnika na uzorku jedne poslovne godine, razvrstava poduzetnike, odnosno poduzeća, na

male, srednje i velike. U male poduzetnike spadaju oni koji ne prelaze barem dva od

sljedećih uvjeta (Zakon o računovodstvu, čl.3):

• ukupna aktiva: 32.500.000 kuna,

• prihod od 65.000.000 kuna,

• prosječan broj radnika tijekom jedne poslovne godine: 50.

U srednje poduzetnike spadaju oni koji prelaze barem dva od tri navedena uvjeta za male

poduzetnike, ali ne prelaze dva od sljedećih uvjeta (Zakon o računovodstvu, čl.3):

• ukupna aktiva: 130.000.000 kuna,

• prihod od 260.000.000 kuna,

• prosječan broj radnika tijekom jedne poslovne godine: 250.

Konačno, u velike poduzetnike spadaju oni koji prelaze barem dva uvjeta iz definicije

srednjih poduzetnika (Zakon o računovodstvu, čl.3).

Kako je definirano „Zakonom o poticanju razvoja malog gospodarstva“, sektor malog i

srednjeg gospodarstva čine fizičke i pravne osobe koje samostalno i trajno obavljaju

dopuštene djelatnosti radi ostvarivanja dobiti odnosno dohotka na tržištu. Da bi pripadale u

sektor malog i srednjeg gospodarstva, postoje tri uvjeta koje fizičke i pravne osobe moraju

zadovoljiti: godišnje moraju prosječno zapošljavati manje od 250 zaposlenika, moraju biti

neovisni u poslovanju (na način da druge fizičke ili pravne osobe pojedinačno ili

zajednički ne sudjeluju sa više od 25% udjela u vlasništvu ili pravu odlučivanja u subjektu

malog gospodarstva), moraju ostvariti ukupni godišnji prihod u protuvrijednosti do

50.000.000,00 EUR ili imati zbroj bilance ako su obveznici poreza na dobit, odnosno imati

dugotrajnu imovinu ako su obveznici poreza na dohodak, u protuvrijednosti do

43.000.000,00 EUR (Zakon o poticanju razvoja malog gospodarstva, čl.2).

11

U trećem članku „Zakona o poticanju razvoja malog gospodarstva“ određene su tri

kategorije poduzetnika malog gospodarstva s obzirom na veličinu subjekta, a to su mikro,

mali i srednji subjekti. Mikro subjekti su one fizičke i pravne osobe koje prosječno

godišnje zapošljavaju manje od 10 radnika, ostvaruju ukupni godišnji prihod u

protuvrijednosti do 2.000.000,00 EUR, odnosno imaju vrijednost dugotrajne imovine u

protuvrijednosti do 2.000.000,00 EUR. Mali subjekti su one fizičke i pravne osobe koje

prosječno godišnje zapošljavaju manje od 50 radnika, ostvaruju ukupni godišnji prihod u

protuvrijednosti do 10.000.000,00 EUR ili imaju zbroj bilance ako su obveznici poreza na

dobit, odnosno imaju dugotrajnu imovinu ako su obveznici poreza na dohodak, u

protuvrijednosti do 10.000.000,00 EUR. U srednje subjekte spadaju one fizičke i pravne

osobe koje prosječno godišnje zapošljavaju između 50 i 249 radnika, ostvaruju ukupni

godišnji prihod u protuvrijednosti od 10.000.000,00 EUR do 50.000.000,00 EUR ili imaju

zbroj bilance ako su obveznici poreza na dobit, odnosno imaju dugotrajnu imovinu ako su

obveznici poreza na dohodak, u protuvrijednosti od 10.000.000,00 EUR do 43.000.000,00

EUR (Zakon o poticanju razvoja malog gospodarstva, čl.3).

U Hrvatskoj je dugi niz godina postojao problem što „Zakon o računovodstvu“ i „Zakon o

poticanju razvoja malog gospodarstva“ nisu bili usuglašeni po pitanju kriterija broja

zaposlenih za razvrstavanje na mala i srednja poduzeća. Tome se nastojalo doskočiti

„Izmjenama i dopunama Zakona o poticanju razvoja malog gospodarstva“ iz svibnja 2012.

Godine. Tim je izmjenama usklađena kategorizacija veličine poduzetnika sa kriterijima

koji se primjenjuju u Europskoj uniji, a što je za rezultat imalo omogućavanje kvalitetnije i

potpunije analize kod uspoređivanja sektora malih i srednjih poduzeća u Hrvatskoj sa

onima u zemljama Europske unije. Također, te su izmjene omogućile da mala i srednja

poduzeća mogu bolje iskorištavati potporne mehanizme koji su im namijenjeni u

programima Europske unije. U tablici 1 prikazani su kriteriji razvrstavanja subjekata malog

gospodarstva u zemljama Europske unije i u Republici Hrvatskoj.

12

Tablica 1: Kriteriji razvrstavanja subjekata malog gospodarstva u zemljama

aaaaaaaaaaaEuropske unije uključujući Republiku Hrvatsku

Tip poslovnog

subjekta

Broj

zaposlenih

Godišnji prihod u

milijunima EUR

Imovina (aktiva/dugotrajna

imovina) u milijunima

EUR

EU /

Hrvatska EU / Hrvatska EU / Hrvatska

Mikro 0-9 2 2

Mali 10-49 10 10

Srednji 50-249 50 43

Izvor: CEPOR, 2013:12

Kriteriji razvrstavanja poslovnih subjekta malog gospodarstva su broj zaposlenih, godišnji

prihod i imovina u milijunima eura te su jednaki u Europskoj uniji i Republici Hrvatskoj.

Ovisno ulaze li u postavljene vrijednosti spomenutih kriterija, razlikuju se mikro, mala i

srednja poduzeća.

2.3.2. Važnost SME za hrvatsko gospodarstvo

Značaj malih i srednjih poduzeća u Republici Hrvatskoj sve je izraženiji, ali nije prepoznat

od strane javnih i državnih tijela. Administrativne i zakonske prepreke postavljaju barijere

za ubrzani razvoj sektora malih i srednjih poduzeća, iako je institucionalna i potpora

infrastruktura dovoljno izgrađena, ali je neučinkovita.

Mala i srednja poduzeća su fleksibilnija u prilagodbi na tržišne promjene, predstavljaju

plodno tlo za inovacije i brže zamjenjuju zastarjele tehnologije. S gospodarskog aspekta,

vrlo važno obilježje malog gospodarstva proizlazi iz smanjivanja nezaposlenosti, ubrzanja

strukturnih promjena te smanjivanja razlika u regionalnom razvitku. Važnost za

13

gospodarski razvoj i njegovu ravnomjernost i poteškoće na koje SME nailaze jak su

argument za osiguranje stimulativnog okružja za SME širom svijeta. Početak sustavnijeg

pristupa malom gospodarstvu osiguran je zakonskom regulativom, donošenjem programa

za podršku maloga gospodarstva te izgradnjom potporne infrastrukture koja osigurava

odgovarajuće programe i financijsku potporu (Vidučić, 2012:12).

Hrvatska ekonomija je još uvijek u procesu tranzicije prema poduzetnički orijentiranom

sistemu no spomenuti sistem predstavlja veliki potencijal za ekonomski rast. Hrvatska

ekonomija još uvijek je karakterizirana visokim stupnjem nezaposlenosti, privatizacijskim

problemima, manjkom vladinog razumijevanja za potrebe poduzetnika, manjkom inovacija

i tehničke potpore, nedovoljnim vladinim poreznim potporama, ulaganjima u istraživanje i

razvoj, ulaganjima u inovacije i ostalo (Udovičić, 2011:406).

Malo i srednje poduzetništvo u Republici Hrvatskoj ima ključnu ulogu u njenom

gospodarskom razvoju u budućnosti. Smatra se kako bi mala i srednja poduzeća trebala biti

ključna prekretnica u gospodarskom rastu zemlje, odnosno izlasku iz velike financijske

krize u kojoj se našla Republika Hrvatska. Malo i srednje poduzetništvo otvara većinu

radnih mjesta, a prilagodljivost i sposobnost brzog odgovora na promjene gospodarskih

prilika čini ga dragocjenim segmentom gospodarstva (Bistričić et al, 2011:146).

Razvoj poduzetništva i malog gospodarstva jedan je od presudnih činitelja stvaranja

konkurentnih prednosti nacionalne ekonomije te su mu potrebne poticajne mjere koje će

omogućiti razvitak nacionalnog gospodarstva.

Trajni nedostatak financiranja malog gospodarstva jest taj da popriličan udio SME-ova ne

može pribaviti financiranje od banaka, na tržištu kapitala ili iz drugih izvora financiranja.

Banke su vrlo nesklone riziku, što dovodi do toga da 79% malih i srednjih poduzeća koristi

vlastite prihode i zadržanu dobit kao svoj primarni izvor financiranja novih ulaganja. SME

imaju određene teškoće u pribavljanju malih zajmova (25.000 - 100.000 eura) dok 60%

SME nema dovoljna jamstva za pribavljanje bilo kojeg oblika financiranja od banaka. 54%

ponuđenih financijskih usluga i proizvoda nisu prilagođeni potrebama i očekivanjima

SME, a razina kamatnih stopa previsoka je za njih 34%. Tržište rizičnog kapitala gotovo da

ne postoji i na raspolaganju ima zanemariv kapital, a mreža „poslovnih anđela“ je slaba i

14

nerazvijena. Često se smatra da poduzetničke potporne institucije pružaju usluge koje si

većina SME ne može priuštiti. Nadalje, različite potrebe za specijaliziranom podrškom

SME prepoznate su u različitim regijama Hrvatske. Međutim, pokazalo se da poduzetničke

potporne institucije nemaju dovoljne kapacitete za pružanje usluga visoke kvalitete i

suvremenog/modernog pristupa u rješavanju problema SME. Zahtjevi od strane SME

dolaze u smislu i specifičnijih usluga i usluga višeg reda te drugih oblika poslovne

podrške. Dodatni problem je status poduzetništva u hrvatskom društvu i opći nedostatak

poduzetničkih vještina (MINPO, 2014:2).

2.4. Značaj i regulativa SME u Europskoj uniji

2.4.1. Zakonski i institucionalni okvir u Europskoj uniji

Europska unija sustavno se aktivnije počela baviti razvojem malog i srednjeg

poduzetništva od 1985. godine uvidjevši njegovu važnost za gospodarski rast. U

Europskoj uniji mala i srednja poduzeća temelj su ekonomske snage te igraju važnu ulogu

u procesu poticanja europskog gospodarskog rasta, a kroz posljednjih desetak godina

pokazala su se kao glavni izvor porasta zaposlenosti. U jedinstvenom tržištu kakvo je

Europska unija, bitno je da su mjerila malih i srednjih poduzeća temeljena na zajedničkoj

definiciji, kako bi se poboljšala njihova konzistentnost i efikasnost i kako bi se ograničili

poremećaji u konkurenciji.

Usuglašavanje navedenih mjerila postaje posebno neophodno kad se uzme u obzir

sveobuhvatnost poveznica nacionalnih mjera i mjera Europske unije za pomoć SME na

područjima kao što su regionalni razvoj i/ili financiranje istraživanja. Preporuka kojom je

stvorena prva jedinstvena definicija SME usvojena je od strane Europske komisije 1996.

godine, a primjenjuje se diljem Europske unije. S obzirom na kompleksnost dinamike

ekonomskog razvoja u zemljama članicama Europske unije, 6. svibnja 2003. godine

Europska komisija usvojila je novu preporuku koja uzima u obzir ekonomski razvoj od

1996. godine do danas. Ta je preporuka stupila na snagu 1. siječnja 2005. godine, a

primjenjuje se na sve politike, programe i mjere koje Europska komisija provodi na

15

području SME. Premda je korištenje definicije za zemlje članice samo preporuka koja se

provodi dobrovoljno, Europska komisija poziva sve zemlje, zajedno s Europskom

investicijskom bankom (EIB) i Europskim investicijskim fondom (EIF) na što šire

korištenje usvojene definicije (Europska komisija, 2014:5).

Kriteriji za određivanje oblika poduzeća nisu doneseni programski već putem opsežnih

konzultacija sa državama članicama, u suradnji sa poslovnim organizacijama i neovisnim

stručnjacima iz Europske unije, kao i na temelju zaključaka otvorenih konzultacija putem

interneta. Namjera je definicije i kategorizacije poduzeća, a koju preporuča Europska

komisija, jasno određivanje da li se određeno poduzeće ubraja u kategoriju mikro, malog

ili srednjeg poduzeća – zajedničkim nazivom SME. Uvidima u zaključke analiza

gospodarskih kretanja unutar Europske Unije nakon 1996. godine te zbog rastućeg broja

identificiranih poteškoća s kojima se SME susreću u svom poslovanju, uočena je potreba

za poboljšanom definicijom SME. Cilj ove definicije je jasno odrediti razliku između onih

SME kojima je dozvoljena određena vrsta potpora i onih kojima nije.

Kada se govori o kategoriji malog poduzetništva u Europskoj uniji treba istaknuti da su

postojale velike razlike između država u definiranju malih i srednjih poduzeća pa je zbog

toga Europska komisija izradila svoju preporuku i predložila državama članicama,

Europskoj investicijskoj banci te Europskom investicijskom fondu upotrebu jedinstvenih

kriterija za definiranje veličine poduzeća. Ta definicija nastala je kombiniranjem nekoliko

kriterija: broja zaposlenih, godišnjeg obujma prodaje, prosječnog obujma aktive poduzeća

te samostalnosti u odlučivanju (kontrola od strane drugih subjekata ne smije biti veća od

25%). Kako je ranije spomenuto, prema zakonodavstvu i preporukama Komisije Europske

unije glavni faktori koji određuju da li je neko poduzeće SME ili nije su broj zaposlenih i

ukupan promet ili ukupan iznos bilance. U kategoriji SME, malo poduzeće je ono koje

zapošljava manje od 50 osoba i čiji godišnji promet i/ili ukupna godišnja bilanca ne prelazi

10 milijuna eura. Mikro poduzeće je ono koje zapošljava manje od 10 osoba i čiji godišnji

promet i/ili ukupna godišnja bilanca ne prelazi 2 milijuna eura (Nanić, 2013:2). U sljedećoj

su tablici preglednije izneseni kriteriji definiranja SME sektora u Europskoj uniji.

16

Tablica 2: Kriteriji definiranja SME u Europskoj uniji u skladu s preporukom

qqqqqqqqqEuropske komisije od 6.svibnja 2003.

Kategorija

poduzeća

Broj

zaposlenih Godišnji promet Godišnja bilanca

Srednje <250 ≤ 50 milijuna EUR ≤ 43 milijuna EUR

Malo <50 ≤ 10 milijuna EUR ≤ 10 milijuna EUR

Mikro <10 ≤ 2 milijuna EUR ≤ 2 milijuna EUR

Izvor: HGK, 2014:3

Tablica 2. prikazuje kriterije za definiranje poduzeća prema preporuci kategorija SME. Od

tri navedena kriterija za definiranje SME, barem dva moraju biti zadovoljena kako bi

određeno poduzeće pripadalo u kategoriju SME. Pri definiranju, ključna je kategorija broj

zaposlenika te se uz nju uzima i jedna od preostalih dviju kategorija: ili godišnji promet ili

godišnja bilanca. Ukoliko su zadovoljena 2 od 3 kriterija na navedeni način, poduzeće se

ubraja u jednu od kategorija SME.

Nakon završenih pregovora i pristupanja Europskoj uniji, u Republici Hrvatskoj definicija

malih, srednjih i mikro poduzeća usklađena je s preporukama Europske unije što je bitno

ne samo za potrebe praćenja i mogućnosti usporedbe s podacima drugih zemalja, već je

razlikovanje subjekata malog gospodarstva potrebno i iz razloga primjene poticajnih mjera

koje se mogu različito oblikovati, ovisno o veličini samog poslovnog subjekta.

2.4.2. Važnost SME za gospodarstvo Europske unije

Mikro, mala i srednje velika poduzeća imaju središnju ulogu u europskoj ekonomiji. Ona

su glavni izvor poduzetničkih vještina, inovacija i zaposlenja. SME su često suočena s

nesavršenostima tržišta te često imaju poteškoće u dobivanju financijskih potpora i kredita,

posebice u ranoj početnoj fazi. Još jedan faktor koji doprinosi njihovom ograničavanju je i

ograničenost sredstava kojima raspolažu zbog čega imaju smanjeni pristup novim

17

tehnologijama i inovacijama. Zbog svega navedenog, Europska komisija smatra da je

strukturalna podrška SME jedan od prioriteta za ekonomski rast, stvaranje novih radnih

mjesta te ekonomsku i socijalnu koheziju.

Mikro, mala i srednja poduzeća čine 99.80% svih poduzeća u Europskoj uniji, što znači da

ona osiguravaju dva od tri radna mjesta u privatnom sektoru i zaslužna su za više od

polovice cjelokupne dodane vrijednosti koju ostvaruju poduzeća u EU. Prema dostupnim

podacima, devet od deset SME zapravo su mikropoduzeća sa manje od deset zaposlenika.

Kako bi se poduprlo i potaknulo mala i srednja poduzeća, usvojeni su razni akcijski

programi kao što je „Akt o malom poduzetništvu“ koji objedinjuje sve programe sa ciljem

stvaranja sveobuhvatnog političkog okvira. Programi Obzor 2020. i COSME također su

uspostavljeni radi povećanja konkurentnosti malih i srednjih poduzeća u područjima

istraživanja i inovacija te radi omogućavanja boljeg pristupa financiranju za SME. U

Europskoj uniji postoji oko 21 milijun SME koja zapošljavaju oko 33 milijuna ljudi i čine

temeljni izvor poduzetničkog prosperiteta i inovacija, a koji su presudni za konkurentnost

poduzeća u EU. Cilj je politike unije na području malog i srednjeg poduzetništva osigurati

da politike i mjere budu prilagođene malim poduzećima te da doprinose većoj privlačnosti

EU za osnivanje poduzeća i za poslovanje (http://www.europarl.europa.eu/

atyourservice/hr/displayFtu.html?ftuId= FTU_5.9.2.html).

Tablica 3 prikazuje usporedbu broja velikih poduzeća i SME sektora, broja zaposlenih u

njima te dodanu vrijednost koju su ona ostvarila u 2013. godini.

18

Tablica 3: Usporedba SME sektora i velikih poduzeća u Europskoj uniji u 2013.

llllllllllllllllllgodini

SME sektor Velika poduzeća Ukupno

Broj poduzeća 21.571.360 43.571 21.614.908

Udio (%) 99,80% 0,20% 100%

Broj zaposlenih 88.843.464 44.053.576 132.897.040

Udio (%) 66,85% 33,15 % 100%

Dodana vrijednost

(mil EUR)

3.666.779 2.643.795 6.310.557

Udio (%) 58,11% 41,89% 100%

Izvor: Muller, P. et.al, 2014:15

Iz tablice je vidljivo da mikro, mala i srednja poduzeća čine 99,80% od ukupnog broja

svih aktivnih poduzeća nefinancijskog sektora Europske unije, dok broj zaposlenih u tim

poduzećima čini udio od 66,85% ukupnog broja zaposlenih koji su u 2013. godini ostvarili

ukupno 3.666.779 milijuna eura dodane vrijednosti što predstavlja udio od 58,11%.

19

U sljedećoj je tablici prikazano stanje SME sektora u 2013. godini u Europskoj uniji

analizirajući broj poduzeća, broj zaposlenih te dodanu vrijednost.

Tablica 4: SME sektor u Europskoj uniji u 2013. godini

Mikro

poduzeća

Mala poduzeća Srednja

poduzeća

Ukupno SME

sektor

Broj poduzeća 19.969.338 1.378.374 223.648 21.571.360

Udio (%) 92.57% 6.39% 1.04% 100%

Broj zaposlenih 38.629.012 27.353.660 22.860.792 88.843.464

Udio (%) 43,48 % 30,79 % 25,73% 100%

Dodana vrijednost

(mil EUR)

1.362.336 1.147.885 1.156.558 3.666.779

Udio (%) 37,15% 31,31% 31,54% 100%

Izvor: Muller, P. et.al., 2014:15

U 2013. godini SME sektor brojao je ukupno 21.571.360 poduzeća u svih 28 zemalja

Europske unije, a najviše je evidentirano mikro poduzeća, 19.969.338, što predstavlja udio

od visokih 92,57% . Na mala poduzeća odnosi se udio od 6,39%, dok je srednjih poduzeća

evidentirano 1,04%. Nadalje, u promatranoj 2013. godini, u SME sektoru bilo je zaposleno

ukupno 88.843.464 djelatnika, a najveći je broj zaposlenih u mikro poduzećima (43,48%),

zatim malim poduzećima (30,79%), dok je u srednjima bilo zaposleno 22.860.792

djelatnika. Sektor malog i srednjeg poduzetništva Europske unije pridonio je stvaranju

dodane vrijednosti u iznosu od 3.666.779 milijuna eura, a toj su vrijednosti najviše

pridonijela mikro poduzeća (37,15%). Kretanje broja malih poduzeća, dodane vrijednosti i

broja zaposlenih prikazano je na grafikonu 1.

20

Grafikon 1: Pregled SME sektora u Europskoj uniji u razdoblju od 2008. do 2013.

iiiiiiiiiiiiiiiiiiiigodine

Izvor: Muller, P. et.al., 2014:15

Grafikon prikazuje kretanje broja poduzeća, zaposlenih u njima i dodanu vrijednost koju

stvaraju. U usporedbi sa prethodnim godinama, iako se u 2013. godini smanjio broj

poduzeća i broj zaposlenih u kategorijama malih i srednjih poduzeća u Europskoj uniji, ona

su generirala povećanje dodane vrijednosti od 1,1%. Broj malih i srednjih poduzeća

smanjen je za 0,9%, a zaposlenost koju osiguravaju smanjena je za 0,5%. Europska unija

prepoznaje ključnu ulogu koju mala i srednja poduzeća imaju u osiguravanju

konkurentnosti i procesima oporavka gospodarstva kroz povećanje produktivnosti te

različitim politikama usmjerenim na ovaj sektor što za njih kreira povoljnije poslovno

okruženje.

Stalni izazov poduzetnika svakako je postati i ostati konkurentan i odgovoriti na

konstantne promjene koje se dešavaju u okruženju. Europska unija ima za cilj stvaranje

najkonkurentnije privrede na svijetu utemeljene na znanju i inovacijama. Svjesna značaja i

uloge malih i srednjih poduzeća, prvenstveno kao glavnih inovatora i izvora zaposlenosti,

Europska unija konstantno unaprjeđuje i naglašava politike koje pomažu razvoj malog i

srednjeg poduzetništva. Upravo mala i srednja poduzeća predstavljaju samo srce

ekonomije zato što su ona glavni izvor zapošljavanja, inovativnosti, dinamičnosti i

kontinuiteta, kao i rasta uopće. Svjesna značaja i uloge malih i srednjih poduzeća koja čine

osnovicu poduzetništva i razvoja, Europska unija promovira inovativnost kao osnovu

zdravih malih i srednjih poduzeća i konkurentske prednosti istih te daje sve veći naglasak

21

razvojnim politikama, kao i razvoju poduzetničkog kapaciteta ovog sektora. Cilj Europske

unije je stvaranje konkurentnog, dinamičnog, inovativnog i zdravog poduzetništva

utemeljenog na znanju, osposobljenog za održivi ekonomski rast i razvoj (Nanić, 2013:4).

Republika Hrvatska je dobivanjem statusa zemlje članice Europske unije dobila pristup

jedinstvenom tržištu Europske unije što podrazumijeva suradnju sa uspješnim inozemnim

poduzećima, dostupnost novih znanja, pristup dodatnim izvorima financiranja i drugo. No,

svaki rast i razvoj podrazumijeva i određene troškove koji su neizbježni da bi hrvatska

mala i srednja poduzeća mogla konkurirati i opstati na tako velikom tržištu. Prilagođavanje

Europskim kriterijima i ostvarenje prava na sudjelovanje u distribuciji znanja i pristupu

financijama je dugo iščekivani korak na putu izlaska hrvatske nacionalne ekonomije iz

krize.

2.5. Analiza stanja malog i srednjeg poduzetništva u Republici Hrvatskoj

Zbog rješavanja ratnih, tranzicijskih i privatizacijskih problema, Hrvatska je relativno dugo

zanemarivala potrebe sektora maloga gospodarstva. Postavši svjesna njegovog značenja u

suvremenim, svjetskim okvirima, a time i u Hrvatskoj, tek je 2002. godine pristupila

donošenju zakonske regulative u kojoj će mala i srednja poduzeća nalaziti svoje uporište.

Na tom putu, Hrvatsku očekuju mnoge nepoznanice, slijepe ulice i prilagodbe na fluidno

Europsko tržište. Ipak, donošenje zakonske regulative omogućuje da Hrvatska u sferi SME

izađe iz gospodarske stagnacije prouzročene objektivnim geopolitičkim faktorima, ali i

problemima korupcije i birokracije koji su je godinama kočili.

Brojna svjetska istraživanja u koja je uključena i Hrvatska već duži niz godina ukazuju na

iste prepreke razvoju sektora malih i srednjih poduzeća u Hrvatskoj (CEPOR, 2013:636):

· administrativne prepreke (dugotrajne i skupe procedure za pokretanje i

likvidaciju poduzeća),

· neefikasnost pravosuđa,

22

· dugotrajne procedure registracije vlasništva,

· slaba fokusiranost na poduzetničko obrazovanje,

· nerazvijenost neformalnih oblika financiranja i pokretanja poslovnih

pothvata.

Uz navedene glavne prepreke razvoju i funkcioniranju gospodarstva nameće se i problem

korupcije, koja je uočena i istaknuta u mnogim stranim istraživanjima. Iako se korupcija

najčešće povezuje s javnim sektorom, istraživanja o izloženosti poslovnog sektora

korupciji i kriminalu u Hrvatskoj ukazuje na značajnu prisutnost korupcije među

predstavnicima privatnog sektora. Rezultati istraživanja ukazuju da je prisutnost korupcije

u Hrvatskoj najviša u malim poduzećima (8.5%), srednja u mikro poduzećima (4.6%), a

najniža stopa (2.6%) zabilježena je u srednjim i velikim poduzećima.

Ukupan broj poduzeća u nekoj državi nije konstantna veličina već se mijenja ovisno o

gospodarskim trendovima, unaprjeđenju znanja i tehnologije kao i mijenama u području

konkurencije. Grafikon 2. služi kao vizualni prikaz omjera malih, srednjih i velikih

poduzeća u Hrvatskoj u razdoblju prije krize (2001.) i za vrijeme krize (2012.-2013.)

Grafikon 2. Usporedba malih, srednjih i velikih poduzeća u Republici Hrvatskoj u

aaaaaaaaaaa2001., 2012. i 2013. godini

Izvor: pripremio autor prema podacima CEPOR-a

23

Iz grafikona je vidljivo da je ekonomska kriza najjače pogodila sektore srednjih i velikih

poduzeća čiji se broj smanjio za 40% dok se broj malih poduzeća gotovo udvostručio.

Pretpostavka je da se dio srednjih i velikih poduzeća fragmentirao na manje cjeline, a da je

dio novih poduzeća pokrenut od strane djelatnika koji su ostali bez posla u većim

poduzećima. U 2013. godini sektor malih i srednjih poduzeća brojao je 100.841 subjekata

što je gotovo dvostruko više poduzeća nego u 2001. godini kada ih je bilo registrirano

54.213. Ukupan broj svih poduzeća u 2013. godini zabilježio je porast od 4% u odnosu na

2012. godinu. Porast broja poduzeća u 2013. godini zabilježen je u kategoriji malih

poduzeća (4.2%) i u kategoriji velikih poduzeća (0.6%), dok je u kategoriji srednjih

poduzeća zabilježen pad (od 3.1%) u odnosu na prethodnu 2012. godinu, a navedeno je

vidljivo i iz tablice 5.

Tablica 5: Broj poduzeća u Republici Hrvatskoj u 2001., 2012. i 2013. godini

2001. 2012. 2013.

Broj subjekata % Broj subjekata % Broj subjekata %

Sektor malih i

srednjih poduzeća 56.416 99 96.906 99,6 100.841 99,7

Mala poduzeća 54.213 95.597 99.573

Srednja poduzeća 2.203 1.309 1.268

Velika poduzeća 571 1 348 0,4 350 0,3

Ukupno 56.987 100 97.254 100 101.191 100

Izvor: CEPOR, 2015

Mala i srednja poduzeća imala su 2013. godine značajan udio u ukupnom prihodu,

ukupnom izvozu i ukupnoj zaposlenosti u Republici Hrvatskoj, što se prikazuje u tablici 6

na slijedećoj stranici.

24

Tablica 6: Prihod, zaposlenost i izvoz u poduzećima u Republici Hrvatskoj u 2012. i

iiiiiiiiiiiiiiiii2013. godini

Ekonomski kriterij

valorizacije sektora

Veličina poduzeća

Mala Srednja Velika

2012. 2013. 2012. 2013. 2012. 2013.

Ukupan prihod (mil. kn) 199.774 206.905 111.966 112.309 298.636 293.227

Ukupan prihod (udio) 32,70% 33,80% 12,30% 12,30% 48,90% 47,90%

Zaposlenost 406.834 414.507 149.787 150.605 273.253 265.816

Zaposlenost (udio) 49,00% 49,90% 18,04% 18,10% 32,90% 32,00%

Izvoz (000 kn) 20.420.000 21.696.060 21.961.000 25.131.925 54.701.000 50.338.417

Izvoz (udio) 21,00% 22,30% 22,60% 25,90% 56,30% 51,80%

Izvor: CEPOR, 2015

U 2013. godini mala i srednja poduzeća ostvarila su 319.214 tisuća kuna prihoda što

predstavlja udio od 52.1% od ukupno ostvarenog prihoda malih, srednjih i velikih

poduzeća u 2013. godini te ujedno predstavlja povećanje od 1.1% u odnosu na 2012.

U 2013. godini ukupan prihod ostvaren izvozom hrvatskih poduzeća raste za 0.09% u

odnosu na 2012. godinu, najviše zahvaljujući porastu izvoza srednjih poduzeća (rast od

3.3% u odnosu na 2012. godinu). Slika zaposlenosti u 2013. godini razlikuje se od stanja u

2012. godini – porast zaposlenosti evidentan je u sektoru malih (1.9%) i srednjih poduzeća

(0.5%), dok je pad zaposlenosti zabilježen u velikim poduzećima, budući je 2013. godine

zaposleno 265.816 tisuća osoba, odnosno 2.7% manje u odnosu na 2012. godinu. Struktura

zaposlenih u poduzećima u 2013. godini prikazana je u nastavku.

25

Grafikon 3: Struktura zaposlenih u poduzećima u Republici Hrvatskoj u 2013. godini

Izvor: pripremio autor prema podacima CEPOR-a

U malim poduzećima u 2013. godini zaposleno je 414.507 djelatnika, odnosno 49.88%

ukupno zaposlenih u malim, srednjim i velikim poduzećima. Udio zaposlenih u srednjim

poduzećima iznosi 18.12%, dok je u velikim poduzećima zaposleno 31.99% od ukupno

830.928 zaposlenih u svim vrstama poduzeća.

Mala i srednja poduzeća ostvaruju lošije financijske performanse u odnosu na velika

poduzeća i u apsolutnim i u relativnim vrijednostima.

U tablici 7 prikazuje se financijska efikasnost malih i srednjih poduzeća u Republici

Hrvatskoj u 2012. i 2013. godini.

26

Tablica 7: Financijska efikasnost poduzeća u Republici Hrvatskoj 2012. i 2013. godini

ssasassssssu milijunima kuna

Poduzeća 2012. 2013.

Mala poduzeća

Dobitak 11.191 13.057

Gubitak 12.251 12.891

Konsolidirani rezultat -1.060 166

Srednja poduzeća

Dobitak 4.382 4.970

Gubitak 5.241 5.049

Konsolidirani rezultat -859 -80

Izvor: CEPOR, 2015

U 2013. godini mala i srednja poduzeća poslovala su bolje nego u prethodnoj godini. Kod

malih poduzeća u 2013. godini zabilježen je neto dobitak od 166 milijuna kuna, za razliku

od 2012. godine kada su mala poduzeća ostvarila neto gubitak u iznosu od 1.06 milijuna

kuna. Neto dobitak malih poduzeća u 2013. godini rezultat je povećanja dobitka za 16.7%,

(ostvaren u iznosu od 13.057 milijuna kuna) uz povećanje gubitka za 5.2%. Povećanje

dobitka kod srednjih poduzeća u 2013. godini za 13.4%, uz istovremeno smanjenje gubitka

za 3.7% utjecalo je na smanjenje neto gubitka u 2013. godini.

Zaključno, mala i srednja poduzeća zauzimaju značajno mjesto u hrvatskom gospodarstvu

jer je zbog svoje brojnosti i u uvjetima krize uspjelo povećati zaposlenost i umanjiti

socijalnu krizu.

27

3. IZVORI FINANCIRANJA MALOG I SREDNJEG

PODUZETNIŠTVA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Osnovne izvore financijske podrške razvoja malih i srednjih poduzeća u Hrvatskoj čine

bankarski sektor, kreditne unije i vladini programi poticaja i subvencioniranih kreditnih

linija. Fondovi rizičnog kapitala i neformalni oblici financiranja („poslovni anđeli“) zbog

izuzetno slabe zastupljenosti ne mogu se smatrati značajnim faktorima utjecaja na tržište

financijskih usluga za mala i srednja poduzeća.

3.1. Krediti financijskih institucija

Zbog naglog razvoje SME, a pogotovo od datuma pristupanja Hrvatske Europskoj uniji

primijećen je trend da banke sve više i više prepoznaju značaj sektora malih i srednjih

poduzeća te sukladno tome tržište bankarskih kredita namijenjenih SME ubrzano raste.

Gotovo sve banke nude malim i srednjim poduzećima kredite za financiranje izvoza, za

obrtna sredstva, investicijske kredite, građevinske kredite, kredite za turističke usluge,

hipotekarne kredite, kredite za specifične djelatnosti, kredite za financiranje solarnih

sustava za proizvodnju električne i toplinske energije, kredite za početnike, kredite za

dobavljače, kredite za žene poduzetnice i dr.

Kako je sektor SME još uvijek u ranoj fazi ostvarivanja svog potencijala, mali i srednji

poduzetnici nerijetko ne mogu ostvariti kredite, ili su im oni koje poslovne banke nude

preskupi. S jedne strane, banke su tradicionalno bile spremne plasirati svoj novac jedino uz

visoke kamatne stope, a sa druge, poduzetnici nisu bili u mogućnosti ostvariti i/ili razviti

instrumente osiguranja koje poslovne banke uvjetuju kako bi zaštitile uloženi kapital. Dio

rješenja Europska komisija vidi u poticanju razvoja poduzetništva putem posebnih

programa kreditiranja koje je moguće ostvariti kroz državne subvencije za ublažavanje

kamatnih stopa te kroz snižavanje zahtjeva za instrumente osiguranja banaka.

28

U nastavku su navedeni neki primjeri kako banke otvaraju nove mogućnosti za kreditiranje

malog i srednjeg poduzetništva u Republici Hrvatskoj.

Privredna banka Zagreb (PBZ) nudi posebne kreditne programe za male i srednje

poduzetnike i obrtnike koji su osmišljeni u suradnji sa Hrvatskom bankom za obnovu i

razvitak (u daljnjem tekstu HBOR), sa Ministarstvom gospodarstva, rad i poduzetništva i

sa Ministarstvom mora, turizma, prometa i veza. Ti se programi tiču kreditnih proizvoda, a

dogovoreni su između Privredne banke Zagreb i pojedinih županija. Osim toga PBZ

razvija nove proizvode i usluge u sferi kreditne ponude, a koji su namijenjeni poticanju

rasta i razvoja poslovanja i obrazovanja malih i srednjih poduzetnika i obrtnika. Navedeni

proizvodi i usluge obuhvaćaju širok spektar kratkoročnih i dugoročnih kredita, kunske i

devizne garancije i nove, modernizirane oblike ulaganja u monetarne fondove te

osuvremenjene načine financiranja putem financijskog i/ili operativnog leasinga (PBZ,

2015:2).

Erste&Steiermärkische Bank d.d. je u suradnji sa Ministarstvom poduzetništva i obrta

razvila i potpisala ugovor o poslovnoj suradnji u provedbi programa „Kreditom do uspjeha

2014.“ – Mjera 2 i „Kreditom do uspješnog poslovanja“. Ti programi tiču se provođenja

projekata subvencioniranja poduzetničkih kredita u sferi SME. Na taj se način ublažavaju

utjecaji negativnih kretanja na tržištu na koje mali i srednji poduzetnici ne mogu utjecati.

(Erste&Steiermärkische Bank d.d., 2015:1).

OTP banka d.d. svojom ponudom kredita stavlja naglasak na opcije usmjerene prema

malim poduzetnicima i obrtnicima. Dva glavna oblika kreditiranja koja ova banka nudi su

kratkoročni krediti za obrtna sredstva (OTP Start i OTP Ekstra) i dugoročni investicijski

krediti sa promjenjivom kamatnom stopom. Iznosi kredita, kao i dinamika otplate pitanja

su koja se dogovaraju s obzirom na specifične uvjete u kojima se poduzetnik/obrtnik

nalazi. Što se tiče namjene, krediti se odobravaju za investicijska ulaganja čime se želi

poticati i pomoći nastanak novih SME (https://www.otpbanka.hr/pdf/mse

_krediti_i_paketi.pdf).

Na osnovi pregleda i analize ponude financijskih proizvoda namijenjenih malim i srednjim

poduzećima od strane izabranih banaka u Republici Hrvatskoj zaključuje se da dominiraju

29

dugoročni i kratkoročni krediti i to najčešće u sferi investicija. Međutim, usprkos širokom

spektru usluga i brojnim programima kreditiranja raznih namjena, mala i srednja poduzeća

teško ostvaruju ponuđene im kredite jer uz ugovaranje kredita moraju osigurati brojna

privatna i poslovna sredstva osiguranja kredita kao što su zadužnice, garancije i ostali

instrumenti osiguranja plaćanja. Također, poduzetnicima početnicima je gotovo nemoguće

dobiti kredit kojim bi započeli svoju poduzetničku aktivnost zato što kao poduzetnici

početnici nemaju izgrađene poslovne i društvene mreže, kao ni iskustvo u djelatnostima

kojim bi mogli garantirati predanost započetim projektima.

3.2. Programi Ministarstva poduzetništva i obrta

U sustavu financiranja malog i srednjeg poduzetništva Republike Hrvatske potrebno je

istaknuti Ministarstvo poduzetništva i obrta Republike Hrvatske kojemu pripada ključna

uloga jer se preko tog Ministarstva odvija najveći dio aktivnosti države koje su usmjerene

na poticanje razvoja malih i srednjih poduzeća, a u nastavku će se predstaviti njegovi

najznačajniji programi.

3.2.1. Jačanje konkurentnosti malog gospodarstva

U 2014. godini pokrenut je novi program poticanja poduzetništva i obrta „Poduzetnički

impuls“ kojeg je svrha povećati doseg potpora poduzetnicima kako bi se povećao ukupan

broj malih gospodarstvenika. Osim toga, namjera je spomenutog programa

internacionalizirati poslovanje, poticati izvoz i stvarati mehanizme koji će omogućiti

prisutnost malih hrvatskih poduzetnika na tržištima Europske unije i svijeta te pospješiti

poduzetničko korištenje programa potpore EU.

U programu „Poduzetnički impuls“ za 2014. godinu glavni je cilj jačanje hrvatskog

poduzetničkog kapaciteta kao i poticanje njegovog rasta i razvoja kroz niz potpornih mjera

(Poduzetnički impuls 2015:12):

30

· MJERA A1 – Mikro poduzetništvo i obrt,

· MJERA A2 – Zadružno poduzetništvo,

· MJERA A3 – Poduzetništvo klastera,

· MJERA B1 – Malo i srednje poduzetništvo i obrt,

· MJERA B2 – Inovacije u poduzetništvu,

· EU projekti.

Svrha navedenih mjera tiče se poticaja mikro poduzetništva i obrta, ulaganja koja

omogućuju i pospješuju jačanje konkurentnosti u raznim djelatnostima, inovacije u

poduzetničkoj sferi, ulaganje u opremu i znanje vezano uz djelatnosti i širenje uporabe

informatičko-komunikacijskih tehnologija u postupcima proizvodnje. S druge strane,

inzistira se na raznim oblicima udruživanja kao što su klasteri i zadružno poduzetništvo

budući da takav tip suradnje omogućuje postizanje veće vrijednosti proizvoda i usluga, a

moguće je i ostvariti bolje poslovne rezultate putem zajedničkog tržišnog plasmana. Na taj

način mala gospodarstva postaju konkurentnija zbog čega su takva ulaganja prijeko

potrebna za razvoj i rast na razini poduzeća i gospodarstva uopće.

Program „Poduzetnički impuls“ uključuje dvije grant-sheme koje se financiraju iz

sredstava Strukturnih fondova Europske unije, odnosno Europskog fonda za regionalni

razvoj. Pregled dodijeljenih potpora u 2014. godini sažet je u tablici 8 na slijedećoj

stranici.

31

Tablica 8: Pregled dodijeljenih potpora u okviru Prioriteta 1 u 2014. godini

PI 2014

MJERE

PRIORITET 1

A1 A2 A3 B1 B2

Broj zaprimljenih

prijava 1.383 53 19 542 209

Broj dodijeljenih

potpora 101 10 7 67 17

Prosječan iznos potpore

u kunama 190.850,00 242.204,00 510.007,00 716.680,00 364.455,00

Ukupna vrijednost

dodijeljenih potpora u

kunama 19.275.804,00 2.422.037,00 3.570.052,00 47.816.545,00 6.195.738,00

Prosječan intenzitet

potpore 68,97% 68,59% 74,87% 45,14% 71,64%

Ukupna vrijednost

poduzetničkih projekata

u kunama 27.947.371,00 3.531.181,00 4.768.334,00 105.918.987,00 8.648.128,00

Izvor: MINPO, 2015:12

Najveća vrijednost poduzetničkih projekata unutar programa Poduzetnički impuls za 2014.

godinu odnosi se na mjeru B1 Malo i srednje poduzetništvo i obrt unutar Prioriteta 1 u

iznosu od 105.918.987,00 kn, koji je raspodijeljen na 67 dodijeljenih potpora (od ukupno

542 zaprimljenih) prosječne vrijednosti 713.680,00 kn. Najmanje je dodijeljeno potpora u

mjeri A2 Zadružno poduzetništvo (10), dok ih je najviše dodijeljenih u mjeri A1 Mikro

poduzetništvo i obrt (101), a prosječna vrijednost svake iznosi 190.850,00 kn. Pregled

mjere EU projekti predstavljen je zasebno u tablici 9.

32

Tablica 9: EU projekti u programu „Poduzetnički impuls“ za 2014. godinu

EU PROJEKTI

Povećanje gospodarske

aktivnosti i konkurentnosti

malih i srednjih poduzeća

Primjena informacijske i

komunikacijske tehnologije

za poboljšanje poslovnih

procesa

Broj zaprimljenih prijava 130 400

Broj dodijeljenih potpora 28 34

Prosječan iznos potpore u kunama 8.908.218,00 477.809,00

Ukupna vrijednost dodijeljenih

potpora u kunama 249.430.114,00 16.245.502,00

Ukupna vrijednost poduzetničkih

projekata u kunama 641.513.136,00 30.401.341,00

Izvor: MINPO, 2015:12

Mjera EU projekti unutar programa Poduzetnički impuls odnosi se na dvije skupine

projekata. Za povećanje gospodarske aktivnosti i konkurentnosti malih i srednjih poduzeća

izdvojeno je 641.513.136,00 kuna koje su dodijeljene kroz 28 potpora prosječne vrijednosti

8.908.218,00 kuna. 30.401.341,00 kuna izdvojeno je za primjenu informacijske i

komunikacijske tehnologije za poboljšanje poslovnih procesa pri čemu je broj dodijeljenih

potpora viši (34) no prosječna vrijednost po potpori je značajno niža i iznosi 477.809,00

kuna.

Iako su mali i srednji poduzetnici podnošenjem velikog broja prijava pokazali svoju

zainteresiranost za dodatnim sredstvima za financiranje svoje poduzetničke aktivnosti

institucije su dodijelile mali broj potpora.

33

3.2.2. Unaprjeđenje poduzetničkog okruženja

Kada je u pitanju unaprjeđenje i poboljšanje poduzetničkog okruženja u okviru

„Poduzetničkog impulsa“ za 2014. godinu, provedene su razne mjere poticanja s obzirom

na određene aspekte okruženja. Nastoje se razvijati poduzetničke zone, odnosno riješiti

pitanja infrastrukture i poslovnog prostora, razviti i osnažiti središta tehnološke i stručne

pomoći te internacionalizirati poslovanje posredstvom razvojnih agencija i poduzetničkih

centara.

U svrhu poboljšanja poduzetničkog okruženja u „Poduzetničkom impulsu“ za 2014.

godinu provele su se mjere poticanja poduzetničkih potpornih institucija, razvojnih

agencija i poduzetničkih centara te internacionalizacije poslovanja. Mjere pokrenute u

sklopu ovoga programa bile su MJERA C1 – odnosi se na poduzetničke zone, MJERA C2

– koja se odnosi na tehnološke parkove, poslovne inkubatore i poduzetničke akceleratori,

MJERA C3A – osmišljena za stvaranje razvojnih agencija, poduzetničkih centara i centara

kompetencije te MJERA C3B – kojom se promovira internacionalizacija poslovanja.

Svrha osnivanja razvojnih agencija i poduzetničkih centara je ubrzavanje rasta i razvoja

sektora SME čime se direktno potiče i internacionalizacija poslovanja, posebno u sferi

izvoza. 2013. godine donesen je „Zakon o poticanju investicija i unaprjeđenju

investicijskog okruženja“ (NN 111/2012, 28/2013) kojim se nastojalo potaknuti investicije

i poboljšati poduzetničko i ulagačko okruženje.

Sljedeći grafikon prikazuje broj i iznos dodijeljenih potpora unutar programa

„Poduzetnički impuls“ za unaprjeđenje poduzetničkog okruženja.

34

Grafikon 4: Broj i iznos dodijeljenih potpora u 2014. godini

Izvor: Poduzetnički impuls, 2015:21 – 22

Kao što prikazuje grafikon 4, u 2014. godini dodijeljena je 41 potpora unutar programa

unaprjeđenja poduzetničkog okruženja, odnosno dodijeljeno je 8 potpora više nego 2013.

godine. Tada je iznos dodijeljenih potpora bio najviši od 2008. godine i iznosio je 16,8

milijuna kuna, a u 2014. je dodijeljeno 8,4 milijuna kuna u vidu potpora za promociju i

učenje za poduzetništvo i obrt.

3.2.3. Promocija i učenje za poduzetništvo i obrt

U okviru programa „Poduzetnički impuls“ za 2014. godinu veliki naglasak stavljen je i na

pitanja obrazovanja i osposobljavanja za poduzetničke i obrtničke djelatnosti. Postoji niz

mjera kojima se nastoji podići nivo kvalitete strukovnog obrazovanja i vještina, a u vezi sa

tim je i inzistiranje na razvoju poduzetničke kulture i na programima cjeloživotnog

obrazovanja. Neke od predviđenih mjera su (Poduzetnički impuls, 2015:23):

· Mjera D1- Obrazovanje za poduzetništvo,

· Mjera D2- Obrazovanje za obrt,

· Promocija poduzetništva i obrta,

· Institucionalna podrška,

35

· Tradicijski i umjetnički obrti,

· SEECEL.

Ministarstvo poduzetništva i obrta Republike Hrvatske pokrenulo je brojne programe

poticanja poduzetništva i obrta čime je imalo snažan utjecaj na konkretne pozitivne

pomake i trend ukupnog rasta sektora SME u uvjetima gospodarske krize. Prepoznati su

važnost ulaganja u istraživanje, razvoj i inovacije te općenito gospodarski značaj novih

znanja i tehnologija kojima se izravno utječe na podizanje dodane vrijednosti u svim

poduzetničkim djelatnostima.

3.3. Programi HBOR-a

Hrvatska banka za obnovu i razvitak (osnovana 1992. godine) je razvojna i izvozna banka

Republike Hrvatske koja za svoju osnovnu misiju ima poticanje razvitka hrvatskog

gospodarstva. HBOR se bavi raznim djelatnostima od kojih se većina odnosi na

financiranje obnove i razvitka hrvatskoga gospodarstva, financiranje infrastrukture,

poticanje izvoza, potporu razvitka malog i srednjeg poduzetništva, poticanje zaštite okoliša

te osiguranje izvoza hrvatskih roba i usluga od netržišnih rizika.

U nastavku su predstavljeni programi koje HBOR nudi u sklopu aktivnosti poticanja

razvoja hrvatskoga gospodarstva.

3.3.1. Žene poduzetnice

Počevši sa sredinom 2000.-ih, u Hrvatskoj je postojao trend smanjenja jaza između

poduzetničkih aktivnosti žena i muškaraca. Prema istraživanju GEM-a (Global

Enterpreneurship Monitor) od 2012. godine taj se jaz počeo ponovo povećavati i doseže

brojke od 2.42 puta veće poduzetničke aktivnosti muškaraca naspram žena. Također,

istraživanje GEM-a pokazuje da je i institucionalna podrška ženama poduzetnicama u

36

Hrvatskoj u opadanju. S obzirom na važnost koju za razvoj sektora malih i srednjih

poduzeća ima jačanje kapaciteta žena za pokretanje poslovnih pothvata takvo je stanje

neodrživo pa ministarstva pokreću programe kojima se nastoji povećati udio poduzetničkih

aktivnosti žena. Od 2012. godine pokrenuti su i provode se razni programi i projekti

kojima je cilj potaknuti razvoj poduzetništva žena u Hrvatskoj:

· Žena poduzetnica – Ministarstvo poduzetništva i obrta odobrilo je u 2012. godini

58 potpora za žene u ukupnom iznosu od 7.995.814 kuna,

· Žene poduzetnice – Hrvatska banka za obnovu i razvitak odobrila je od početka

2011. godine do kraja 2013. godine ukupno 190 kredita u iznosu od 90.500.000

kuna,

· Žene u poduzetništvu – Europska banka za obnovu i razvoj provodi ovaj program

sa ciljem promocije ženskog poduzetništva na način da se omogućuje podrška

ženama vlasnicama poduzeća i poduzećima u kojima su većina zaposlenih žene.

Cilj programa „Žene poduzetnice“ je poticanje osnivanja i razvoja poslovanja malih i

srednjih gospodarskih subjekata u većinskom vlasništvu žena, sukladno „Akcijskom planu

za provedbu Strategije razvoja poduzetništva žena“ u Republici Hrvatskoj za razdoblje

2014.-2020. godine. Poduzetnici koji koriste kredit po ovom Programu kreditiranja mogu

biti trgovačka društva, obrtnici, fizičke osobe koje samostalno obavljaju djelatnost,

zadruge i ustanove u kojima jedna ili više žena posjeduju najmanje 51% kapitala ili su žene

registrirane vlasnice i čiju upravu vodi žena. Najniži iznos kredita je 80.000,00 kuna, a

najviši iznos je 700.000,00 kuna (http://cepor.hr/Izvjesce%20o%20malim%20i

%20srednjim%20poduzecima%202013_CEPOR.pdf).

Ipak, premda broj i veličina kreditnih investicija u poduzetništvo žena rastu, trend

povećanja jaza između muške i ženske poduzetničke aktivnosti pokazuje da postoji još

puno prostora za razvoj i rast ženskog poduzetništva u Hrvatskoj.

37

3.3.2. Poduzetništvo mladih

Svrha programa „Poduzetništvo mladih“ je poticanje osnivanja i razvoja poslovanja malih i

srednjih gospodarskih subjekata koji su u vlasništvu hrvatskih državljana u dobnoj skupini

do 30 godina života to jest ostvarivanje njihove veće uključenosti u poduzetništvo,

pružanje potpore razvitku poduzetništva mladih te ostvarivanje uvjeta za njihovo uspješnije

poslovanje. Iznos kredita koji je namijenjen ulaganjima u trajna obrtna sredstva može

iznositi do 30% ukupnog iznosa kredita. Poduzetnici koji koriste kredit po ovom programu

kreditiranja su korisnici koji mogu biti trgovačka društva, obrtnici, fizičke osobe koje

samostalno obavljaju djelatnost, zadruge i ustanove u kojima jedna ili više osoba u dobnoj

skupini do 30 godina života posjeduje najmanje 51% kapitala ili su osobe u dobnoj skupini

do 30 godina života registrirani vlasnici ili osoba u dobnoj skupini do 30 godina života

vodi upravu. Osoba koja osniva poslovni subjekt obavezna je biti aktivno i stalno

zaposlena na odgovornom radnom mjestu u osnovanom poslovnom subjektu. Pravo na

kredit ne postoji, već HBOR o svakom zahtjevu donosi posebnu odluku

(http://cepor.hr/Izvjesce%20o%20malim%20i%20srednjim%20poduzecima%202013_CEP

OR.pdf).

3.3.3. Poduzetnici početnici

Cilj „Programa Početnici“ je kreditiranje novih trgovačkih društava i obrta, kao i otvaranje

novih radnih mjesta. Program kreditiranja poduzetnika početnika stvoren je i provodi se u

suradnji s DEG-om (Deutsche Investitions und Entwicklungsgesellschaft m.b.H) iz Kölna.

Krajnji korisnici ovoga kredita su poduzetnici koji prvi put osnivaju obrt ili trgovačko

društvo, a nakon što se ulaganje sprovede u praksi dužni su u osnovanom trgovačkom

društvu ili obrtu biti aktivno i stalno zaposleni na odgovornom radnom mjestu. Osim toga,

moraju biti mlađi od 55 godina i ne smiju biti vlasnici niti suvlasnici u iznosu većem od

30% u nekom drugom trgovačkom društvu ili obrtu. Također, u početnike se ubrajaju i

zadruge te SME koji posluju manje od 2 godine.

38

HBOR se od svog osnutka bavi poticanjem malog i srednjeg poduzetništva u Hrvatskoj, a

svojim programima kreditiranja potiče osnivanje malih gospodarstava i proširivanje i

unaprjeđivanje postojećih. HBOR kroz povoljnije uvjete financiranja omogućava rast i

razvoj malih i srednjih poduzetnika s posebnim naglaskom na određene skupine kao što su

poduzetnici početnici, žene i mladi.

3.4. Programi HAMAG-a

Hrvatska agencija za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (HAMAG-BICRO) nastala

je 2014. godine spajanjem Hrvatske agencije za malo gospodarstvo i investicije (HAMAG

INVEST) i Poslovno-inovacijske agencije Republike Hrvatske (BICRO). Te su se dvije

agencije spojile sa ciljem strateškog stvaranja jedinstvenog sustava za pružanje podrške

poduzetnicima kroz faze razvoja njihovog poslovanja koje uključuju istraživanje ideja,

istraživanje tržišta, razvoj i implementaciju ideja, kao i promociju i plasman na tržište.

Premda nastaje tek 2014. godine, funkcionalno je agencija HAMAG-BICRO nastavak,

odnosno produžetak ranijih djelatnosti agencija iz kojih je nastala tako da u praktičnom

smislu funkcionira već preko 20 godina. Njena je misija poticanje malog gospodarstva i

razvoj poduzetništva u Republici Hrvatskoj, a djelatnosti kojima se bavi obuhvaćaju

poticanje i razvijanje malih gospodarstvenika, financiranje istih putem kredita i jamstava

za kreditiranje od strane trećih stranaka, a sredstva se ulažu i u istraživanja i praktične

aplikacije suvremenih tehnologija.

Osim toga, HAMAG-BICRO pruža financijsku potporu inovativnim i tehnološki

orijentiranim tvrtkama u Hrvatskoj te je usmjerena na razvijanje i koordiniranje nacionalne

politike vezane uz inovacije i potrebne financijske instrumente. Krajnji je cilj ove agencije

motiviranje privatnog i javnog sektora za ulaganja u istraživanje i razvoj

(http://www.hamagbicro.hr/o-nama/osnivanje/).

39

3.4.1. Jamstva

HAMAG–BICRO nastoji omogućiti poduzetnicima iz kategorije SME koji imaju

kvalitetne poslovne ideje, a koji ne ispunjavaju neke od uvjeta poslovnih banaka da dobiju

kredit. To se najčešće događa zato što ne posjeduju sredstva osiguranja povrata kredita , a

koji mogu biti hipoteka na nekretnine, zalog pokretnina, depoziti, jamci itd. Kako bi se

razina kreditiranja malog i srednjeg poduzetništva otvorila većem broju poduzetnika,

agencija HAMAG–BICRO jamči za namjenske kredite. Jamstva HAMAG-BICRO-a

izdaju se u svrhu osiguranja dijela glavnice kredita kojeg izdaju poslovne banke ili HBOR

te omogućuju ostvarenje investicija u malom gospodarstvu koje poduzetnik inače ne bi

mogao sam ostvariti (http://www.hamagbicro.hr/o-nama/osnivanje/).

Neki od jamstvenih programa HAMAG-a jesu „EU početnik“, „Rastimo zajedno“ i

„Poljoprivrednici“. U okviru Jamstvenog programa „EU početnik“, HAMAG izdaje

jamstva za pokriće dijela glavnice kredita subjektima malog gospodarstva koji posluju do

24 mjeseca te udovoljavaju Općim uvjetima za izdavanje jamstava HAMAG-BICRO-a i

uvjetima ovog Jamstvenog programa. Najviši postotak jamstva može iznositi do 80%

glavnice kredita, dok je najniži postotak 10% glavnice kredita

(http://www.hamagbicro.hr/jamstva/ jamstveni-programi/eu-pocetnik/).

„Rastimo zajedno“ je program u okviru kojega HAMAG-BICRO izdaje jamstva za pokriće

dijela glavnice kredita subjektima malog gospodarstva koji uspješno posluju dulje od 24

mjeseca. Najviši postotak jamstva je u visini 50% glavnice kredita, osim za Mjeru B3 –

Mikrokreditiranje za koju je najviši postotak jamstva 80% glavnice kredita i Mjeru C –

Inovacije za koju je najviši postotak jamstva 70% glavnice kredita

(http://www.hamagbicro.hr/jamstva/ jamstveni-programi/rastimo-zajedno/).

Jamstveni program „Poljoprivrednici“ odnosi se na subjekte malog gospodarstva koji ulažu

u djelatnosti poljoprivrede i ribarstva. Tim se programom nastoji unaprijediti

poljoprivredna proizvodnja i povećati njena produktivnost, bilo ulaganjem u povećanje

iskorištenosti poljoprivrednih površina ili ulaganjima u prenamjenu ili restrukturiranje

poljoprivrednih dobara. HAMAG-BICRO u okviru ovog jamstvenog programa daje

40

jamstva za kredite koji su poljoprivrednicima odobreni za svrhu ulaganja u dugotrajnu i

kratkotrajnu imovinu, a dopušteni udio kratkotrajne imovine u kreditu je najviše 30% od

ukupnog iznosa kredita. Najviši iznos jamstva je u visini 50% glavnice kredita, najviše do

1.750.000,00 kuna, dok najniži postotak jamstva koje izdaje HAMAG-BICRO iznosi 10%

glavnice kredita.

Zajednička je karakteristika navedenih jamstvenih programa da nikada ne pokrivaju

cjelokupni traženi iznos već potiču poduzetnike da se okrenu i drugim izvorima

kreditiranja što smanjuje rizike koje poduzimaju pojedinačni kreditori. Također, većina

navedenih programa predviđa mogućnost produljenja kredita što omogućuje dugoročno

planiranje u sferi SME.

3.4.2. Potpore

Bespovratna potpora je oblik pomoći države ili nekog drugog javnog tijela određenom

poduzetniku ili sektoru. Postoje dvije vrste bespovratnih potpora – državne potpore i

potpore male vrijednosti. Sukladno Zakonu o državnim potporama (NN 140/05,

49/11, 72/13, 141/13) državnu potporu dodjeljuju tijela državne uprave i jedinice

regionalne i lokalne samouprave pravnim i fizičkim osobama koje, obavljajući

gospodarsku djelatnost u određenom sektoru, sudjeluju u prometu roba i usluga, s

mogućim učinkom na narušavanje tržišnog natjecanja. Potpore male vrijednosti

poduzetnicima dodjeljuju tijela državne uprave i jedinice regionalne i lokalne samouprave

čija je karakteristika da nemaju učinak narušavanja tržišnog natjecanja. Sukladno Uredbi

Komisije Europske unije ukupan iznos potpore male vrijednosti dodijeljene jednom

poduzetniku ne smije premašiti gornju granicu od 200.000,00 eura tijekom razdoblja od tri

fiskalne godine.

HAMAG-BICRO dodjeljuje bespovratne potpore male vrijednosti. U sklopu programa

poticanja poduzetništva i obrta „Poduzetnički impuls“ za 2015. godinu, donesenog od

strane Ministarstva poduzetništva i obrta, HAMAG-BICRO u okviru I. Programskog

područja provodi jačanje konkurentnosti prerađivačke industrije i jačanje konkurentnosti

41

uslužnih djelatnosti. Potpore koje HAMAG-BICRO dodjeljuje su potpore male vrijednosti.

Na javni poziv mogu se prijaviti mikro i mala poduzeća sukladno Preporuci Europske

komisije 2003/361/EC od 6. svibnja 2003. godine i koji zadovoljavaju uvjete i kriterije

javnih poziva. Također, u duhu transparentnosti, svi poduzetnici koji ostvare pravo na

takvu potporu dužni su javno istaknuti da su im dodijeljena bespovratna sredstva iz

državnog proračuna (http://www.hamagbicro.hr/potpore/o-bespovratnim-potporama).

3.4.3. Mikro kreditiranje

Mikro kreditiranje, za razliku od standardnih modela financiranja, obuhvaća kreditiranje i

pružanje osnovnih financijskih usluga uz uvjete i odredbe koji omogućuju klijentima

prevladavanje nedostataka tradicionalnih jamstava (kao što su nekretnine i jamci) te

edukaciju i mentoriranje. Mogućnost mikro kreditiranja najčešće se odnosi na mikro

poduzeća, samozaposlene osobe i nezaposlene osobe kojima je pristup sredstvima

ograničen što predstavlja nepremostivu prepreku za ostvarenje njihovih poduzetničkih

aktivnosti (CEPOR, 2014:47).

U pravilu su mikro krediti dostupni mikro i malim poduzetnicima. Programi kreditiranja po

kojima se dodjeljuju ostvaruju se uz pomoć jamstava institucija i/ili država Europske unije.

Najčešći oblik osiguranja za mikro kredite u praksi su mjenice i zadužnice poduzeća i

vlasnika, a ne koriste se hipoteke i ostali instrumenti. Iznos mikro kredita najčešće je

ograničen na 25.000 eura uz rok povrata do 5 godina. Ovisno o tome koliko je poslovni

plan prihvatljiv za kreditora određuje se namjena kredita što nije ograničeno na dugotrajnu

imovinu već i na kratkotrajnu, a koristiti ih mogu i poduzetnici početnici. Do kolovoza

2014. godine ovakvi su krediti bili dostupni kroz dva pilot projekta HAMAG BICRO-a sa

vremenskim ograničenjem i to za relativno mali broj projekata uz kamatnu stopu 1%, ali su

omogućivani i kontinuirano kroz neke poslovne banke po većim kamatnim stopama.

Kreditni program namijenjen je mikro poduzetnicima, postojećim poduzetnicima koji

posluju kraće od 24 mjeseca i poduzetnicima u nastajanju. Program je stupio na snagu 11.

veljače 2015. godine temeljem Odluke Vlade Republike Hrvatske o usvajanju kreditnog

programa „Mikro kreditiranje – Prvi korak u poduzetništvo”, a trajati će do iskorištenja

42

sredstava ili najduže do 15. prosinca 2015. godine. Osim poduzetnika koji do datuma

podnošenja prijave posluju najviše do 2 godine i/ili se nalaze u vlasništvu fizičke ili pravne

osobe koja do trenutka podnošenja zahtjeva nije bila većinski vlasnik subjekta koji se

prijavljuje i drugih pravnih subjekata u trajanju dulje od 2 godine, mogu se prijaviti i novi

poduzetnici, ali i fizičke osobe koje tek planiraju započeti samostalno poslovanje (Kagor,

2014:6).

Kada se uspoređuju modeli mikrofinanciranja u Hrvatskoj sa najboljim ustanovljenim

praksama međunarodnih ekonomija u okviru zadnjih 30 godina moguće je ustanoviti da je

mikrofinanciranje u Hrvatskoj prilično nerazvijeno u odnosu na razvijenija financijska

tržišta. Dok na tim međunarodnim tržištima djeluje široka paleta institucija, u Hrvatskoj su

takve institucije rijetkost i uglavnom su prisutne u okviru banaka i kreditnih unija čiji je

opseg programa za SME vrlo ograničen. Istraživanja CEPOR-a o stanju mikrofinanciranja

u Hrvatskoj pokazala su da su neki od problema: nedostatak garancija za kredite (60%),

neadekvatna ponuda bankovnih proizvoda i usluga (53%), zahtjevna kreditna

dokumentacija (46%), previsoka kamatna stopa (34%) te neinformiranost korisnika o

financijskim proizvodima (26%).

U inicijativi Hrvatske udruge kreditnih unija za promjene „Zakona o kreditnim unijama“

(NN 141/06, 25/09, 90/11) naglasak je na odredbama zakona koje se odnose na načela

osnivanja kreditnih unija, vrste aktivnosti/usluga (platni promet), članstvo, osiguranje

štednih uloga odnosno depozita te na novčanim sredstvima i depozitima kreditnih unija u

kreditnim institucijama. „Zakon o kreditnim unijama“ predviđa mogućnost kreditiranja

isključivo fizičkih osoba, samostalnih obrtnika i trgovaca i to na području županija u

kojima su registrirani. Između ostalog, prepreka uspješnom djelovanju kreditnih unija kao

jedinih mikrofinancijskih institucija u Hrvatskoj značajno otežava i maleno tržište. Ipak,

kreditne unije svoju punu ulogu u poticanju malog gospodarstva mogu ostvariti u

segmentima financiranja samozapošljavanja i razvoja mikro poduzeća, ali samo uz

pretpostavku da im je omogućena ravnopravnost na financijskom tržištu (CEPOR,

2013:48).

Dosadašnji su garancijski programi HAMAG-a znatno pridonijeli razvoju poduzetništva te

je procijenjeno da treba ponuditi suvremenije programe koji će biti prilagođeni

43

promjenama na tržištu kapitala kakve se zbivaju posljednjih godina. Sukladno tome,

Hrvatska se sve više otvara međunarodnom tržištu što će potencijalno omogućiti i veću

prisutnost i veću uspješnost kreditnih udruga pa samim time i rast i razvoj malog i srednjeg

poduzetništva.

3.5. Financiranje iz Europske unije

Od ulaska Hrvatske u Europsku uniju, malim i srednjim poduzetnicima otvorile su se nove

mogućnosti za povlačenje sredstava iz Strukturnih i investicijskih fondova EU. Ta sredstva

usmjerena su povećanju konkurentnosti, razvijanju novih tehnologija i proizvoda te jačanju

pozicije na domaćem, ali i međunarodnom tržištu. Hrvatska je i do sada poticala i

subvencionirala poduzetništvo, ali sredstva iz fondova Europske unije, koja su ulaskom u

uniju postala dostupna, višestruko su veća što omogućuje da se njima počne služiti veći

broj malih i srednjih poduzetnika.

3.5.1. „COSME“

„COSME“ program (Programme for the Competitiveness of enterprises and SMEs -

Program za konkurentnost poduzeća i malih i srednjih poduzeća) je novi program

Europske unije koji je pokrenut za financijsko razdoblje od 2014. do 2020. godine, a kojim

se nastoji poticati konkurentnost malih i srednjih poduzeća u Europskoj uniji. COSME

predstavlja nastavak aktivnosti koje su se u periodu od 2007. do 2013. godine, provodile

kroz „Program za poduzetništvo i inovacije“ (CIP EIP) i to kroz „Horizon 2020“, kojim će

se poticati razne aktivnosti vezane za inovacije u malim i srednjim poduzećima. Temeljni

cilj toga programa bila je integracija sustava financiranja čime se nastojalo obuhvatiti sve

aktivnosti vezane za inovacije i istraživanje. Program „Horizon 2020“ nastojati će

obuhvatiti cijeli ciklus inovacije – od istraživanja do izlaska inovativnih proizvoda/

proizvodnih usluga na tržište te njihovu komercijalizaciju, dok će se putem programa

„COSME“ omogućiti kontinuirano financiranje aktivnosti kojima je cilj podizanje

44

konkurentnosti i osnivanje i rast SME. Svrha ovih programa je malim i srednjim

poduzećima omogućiti pristup financijskim instrumentima. Taj će se proces odvijati

dvostrano, putem investicija u start-up i ranu fazu SME te u SME koja su orijentirana na

istraživanje i inovacije i to kroz program „Horizon 2020“ s jedne, a putem investicija SME

u fazi rasta kroz program „COSME“ s druge strane. Sredstva koja su izdvojena iz fondova

Europske unije za potrebe programa „COSME“ za sedmogodišnje razdoblje od 2014. do

2020. godine iznose 2,3 milijarde eura. U svojoj suštini, „COSME“ program prvenstveno

je namijenjen malim i srednjim poduzetnicima te nacionalnim, regionalnim i lokalnim

organizacijama i institucijama koje djeluju u područjima poticanja, promicanja i/ili

podupiranja poduzetništva. Cilj ovoga programa je provođenje raznih mjera smanjivanja

poteškoća koje ograničavaju razvoj i rast poduzeća uključujući razvijenije poslovno

okruženje, olakšani pristup sredstvima, promociju kulture poduzetništva i

internacionalizaciju SME, to jest povećanje njihove prisutnosti na stranim tržištima u

Europskoj uniji i izvan nje. Osnovni ciljevi programa su: poboljšanje uvjeta za

konkurentnost poduzeća te olakšavanje izlaska hrvatskih SME na strana tržišta.

Europska poduzetnička mreža stvorena je zbog potrebe da se poduzetnicima pružaju

usluge potpore pri njihovom izlasku na međunarodno tržište kao i da im se približe

informacije o zajedničkim politikama Europske unije te time omogući korištenje

financijskih sredstava. Osnovna je funkcija poduzetničke mreže poticanje suradnje u

različitim zemljama te povezivanje malih i srednjih poduzetnika sa inovatorima,

istraživačima i istraživačkim institucijama. Danas mrežu sačinjava 80 konzorcija koji

uključuju oko 500 organizacija (komore, razvojne agencije, tehnološki centri). Koordinator

Europske poduzetničke mreže Hrvatske je Hrvatska gospodarska komora dok su

priključeni partneri Poslovno-inovacijska agencija BICRO, Tehnološki park

Varaždin, Tera-Tehnopolis Osijek, StepRi iz Rijeke i Ured za transfer tehnologije u Splitu.

Europska poduzetnička mreža nudi raznovrsne usluge koje se tiču usmjeravanja i

informiranja o tržišnim pravilima Europske unije (http://www.minpo.hr/default.aspx?id=

520).

45

3.5.2. „HORIZON 2020“

Program „Horizon 2020“ novi je program Europske unije osmišljen za poticanje

istraživanja i inovacija za financijski period 2014. - 2020. kojem je namjera riješiti

društvene izazove i približiti sfere istraživanja i tržišta. „Horizon 2020“ je do sada

najopsežniji takav program Europske unije za istraživanje i inovacije sa ukupnim

sedmogodišnjim proračunom u iznosu od gotovo 80 milijardi eura. Ovaj program

obuhvaća sudionike iz svih sektora koji čine inovacijski lanac vrijednosti. Znanstveno-

istraživačke institucije i partneri iz gospodarstva (uključujući malo gospodarstvo) putem

razvoja partnerstava udruživati će potrebne resurse i potencijale kako bi se projekt

uspješno realizirao. Sredstva su namijenjena poticanju gospodarstva temeljenog na znanju

koje nudi rješenja za društvene izazove unaprjeđujući u isto vrijeme i svakodnevni život

građana. Većina sredstava Europske unije za istraživanje se dodjeljuje na temelju

natjecateljskih poziva, ali proračun „Horizona“ obuhvaća i sredstva za financiranje

Zajedničkog istraživačkog centra, interne znanstvene službe komisije, kao i Europskog

instituta za inovacije i tehnologiju. Programom se planira stvoriti posebna partnerstva

između industrije i država članica Europske unije koje će dalje provoditi vlastite poticajne

projekte. Ukupni proračun koji je Europska unija predvidjela za istraživanja u 2014. godini

iznosi približno 9,3 milijarde eura, a smatra se da će narasti i do 9,9 milijardi eura u 2015.

godini (http://www.minpo.hr/default.aspx?id=513).

Ideja kojom se vodi program „Horizon 2020“ je pokušaj odgovora na izazove gospodarske

krize u smislu ulaganja u budući razvoj, nuđenja konkretnih rješenja na pitanja građana,

posebno kada se tiču materijalne sigurnosti, očuvanju okoliša te na makro razini jačanje

globalne pozicije Europske unije u sferama istraživanja, inovativnosti i tehnologije.

Ulaganje će biti usmjereno na tri glavna područja:

· Vrhunska znanost - bespovratna sredstva Europskog istraživačkog vijeća biti će

uložena u vrhunske znanstvenike i u stipendije za mlade istraživače programa

Marie Skłodowska-Curie. Osim toga težiti će se osnaženju interdisiplinarnih

istraživanja sa posebnim naglaskom na istraživanja u graničnim područjima

znanosti.

46

· Industrijsko vodstvo – služiti će za potporu europskog industrijskog vodstva u

područjima informacijsko-komunikacijskih tehnologija, nanotehnologije, napredne

industrijske proizvodnje, robotike, biotehnologije i svemirske tehnologije.

· Društveni izazovi – tiču se inovacijskih projekata koji adresiraju ukupno sedam

strateških prioriteta: zdravlje i kvaliteta života; održiva poljoprivreda i

biogospodarstvo; čista energija; pametan i integriran promet; okoliš i učinkovitost

resursa i sirovina; inovativna društva; i društvena sigurnost.

Struktura „Horizona 2020“ prikazana je na shemi 1.

Shema 1: „Struktura Horizona 2020“

Izvor: http://www.obzor2020.hr/obzor2020/sto-je-obzor-2020

Iz shematskog se prikaza vidi da će ulaganja Horizona 2020 biti usmjerena na tri glavna

područja, izvrsnu znanost, industrijsko vodstvo te društvene izazove čime će se ostvariti

ciljevi ključnih strateških dokumenata Europske unije vezanih za istraživanje, tehnologijski

razvoj i inovacije kako u područjima zdravlja i društvene sigurnosti, tako i u područjima

ekologije i tehnologije.

47

3.5.3. Bespovratna sredstva

Europska unija iz svojih fondova izdvaja i proračun za bespovratna sredstva (grant) koja

su, budući da su javna sredstva poreznih obveznika EU, namijenjeni za opće, a ne privatno

dobro. Premda im namjena nije stvaranje profita, moguće ih je koristiti u svrhu unutarnjeg

razvijanja poduzeća kako bi se ostvarila veća konkurentnost na tržištu. Unutarnje

razvijanje poduzeća podrazumijeva kontinuirano usavršavanje zaposlenika, modernizaciju

sredstava proizvodnje i/ili razmjene i slično. Grantovi nisu kumulativni što znači de je za

jedan projekt moguće povući sredstva samo iz jedne sheme bespovratnih sredstava. Osim

toga, oni su i neretroaktivni što znači da su prihvatljivi jedino troškovi nastali nakon

potpisivanja ugovora (http://www.hamagbicro.hr/pitanja-i-odgovori-2/eu-fondovi/).

„Potpora jačanju konkurentnosti malog i srednjeg poduzetništva“ prvi je projekt dodjele

bespovratne pomoći malim i srednjim poduzetnicima kojega provodi Ministarstvo

poduzetništva i obrta. Svrha toga projekta je poticanje ulaganja u tehnologije i proizvodne

metode koje su prilagođene međunarodnim ekološkim standardima, a što će rezultirati

povećanjem konkurentnosti hrvatskih SME na međunarodnom tržištu. Vrijednost koju se

može ostvariti putem bespovratnih sredstava po projektu iznosi od 50 000 do 200 000 eura

i može iznositi maksimalno 85% od ukupne vrijednosti projekta. Preostalih 15%

poduzetnici financirati sami ili iz drugih izvora. Korisnicima bespovratnih sredstava

dostupna je savjetodavna pomoć u financijskom upravljanju, provođenju procesa nabave,

izvješćivanju o provedbi aktivnosti predviđenih projektom te pripremi promidžbenih

aktivnosti u skladu sa pravilima Europske unije (http://www.minpo.hr/default.aspx

?ID=424).

Grantovi se poduzetnicima dodjeljuju sukladno nacionalnim zakonima koji su usklađeni sa

pravilima Europske unije čime se osigurava ravnopravnost tržišnog natjecanja. Postoje i

takozvane potpore male vrijednosti ili de minimis potpore koje se mogu dodijeliti samo

mikro, malim i srednjim poduzetnicima. Jedno poduzeće može ukupno dobiti najviše

200.000 eura potpore u tri uzastopne financijske godine. U kvotu potpora male vrijednosti

nisu ubrojene regionalne potpore već se dodjeljuju bez ograničenja ukupnog iznosa

potpore jednom poduzetniku. Programi po kojima se dodjeljuju moraju proći dodatne

kontrole kako bi se zaštitio integritet tržišnog natjecanja. Intenzitet regionalnih potpora u

48

praksi najčešće iznosi oko 25% za velike, 35% za srednje i 45% za male i mikro

poduzetnike uz posebnu mogućnost dodjeljivanja regionalnih potpora u iznosu od 35%,

45% i 55% u Jadranskoj Hrvatskoj (Kagor, 2014:8).

Najznačajnija karakteristika bespovratnih sredstava jest da su ona namjenska sredstva pa

su uvjeti za njihovo dobivanje jako rigorozni, a dodjeljuju se kako bi se ostvario cilj da

pružena potpora bude istovremeno konzistentna i sa ciljevima i smjernicama Europske

unije i sa nacionalnim ciljevima i smjernicama.

3.6. Alternativni načini financiranja

Dinamične promjene na globalnom tržištu, porast konkurencije i promjene u poslovanju

stvaraju nove izazove za mala i srednja poduzeća koja udruživanjem u klastere mogu

konkurirati većim poduzećima. Suvremeni globalizacijski procesi, regionalna

specijalizacija i međunarodna konkurentnost lokalnih poduzeća bitno utječu na stvaranje

novih pravila poslovanja, ali i novih organizacijskih oblika. Tim izazovima najbolje

odgovaraju klasteri kao skup ekonomskih aktivnosti, gospodarskih subjekata, institucija,

(zemljopisno koncentriranih lokalno ili regionalno), koji su uspostavili formalne ili

neformalne odnose između sebe, horizontalne i vertikalne odnose i naklonost industrijskog

sektora preko kojeg razmjenjuju informacije, znanje i robu radi izrade zajedničkog

proizvoda (Horvat, Kovačević, 2004:15).

U sustavu financiranja malog i srednjeg poduzetništva u Republici Hrvatskoj u novije

vrijeme sve češće učestvuju i alternativni načini financiranja, odnosno klasteri i „poslovni

anđeli“.

Europa je dom mnogim klasterima. Europska unija posebno naglašava jasne stavove o

važnosti klastera u gospodarskom razvitku. Zahvaljujući razvoju klastera mnoge su

europske regije razvile svoje komparativne prednosti u specijaliziranim proizvodima i

uslugama. Poticanje formiranja i razvoj klastera u Europi provodi se putem različitih

politika kao što su „Entreprise policy“ (politika poduzetništva), „Regional Policy“

49

(regionalna politika), „Research and Innovation Policy“ (politika istraživanja i inovacija).

Klasteri mogu doprinijeti ostvarivanju ciljeva malog i srednjeg poduzetništva s obzirom da

omogućavaju lakše, zajedničko nastupanje poduzetnika na tržištima te brži i viši stupanj

dovršenosti proizvoda u odnosu na zasebno poslovanje te se stoga uključuju u politiku

razvoja poduzetništva. Klasteri stvaraju mnogobrojne pozitivne efekte za regiju u kojoj su

formirani te se javlja potreba uključivanja klastera u regionalnu politiku jer pridonose

ostvarenju inovacija (Tijanić, 2009:153).

Kada su u pitanju vrijednosni i proizvodni lanci, umrežavanje i stvaranje klastera može

donijeti određene prednosti malim i srednjim poduzećima. U Hrvatskoj više od 500

poduzeća sudjeluje u klasterima koji zapošljavaju preko 25.000 djelatnika. Većina tih

klastera odnosi se na proizvodni sektor no turizam i poljoprivreda također su dobro

zastupljeni (http://www.europskifondovi.eu/sektori/5/ekonomija-i-poduzetnistvo /#.VU-

_s_ ntmko ).

Budući da razina konkurencije na nivou novog, međunarodnog tržišta donosi mnoge

promjene u gospodarstvu Hrvatske, nameće se potreba za drugačijim i inovativnijim

oblicima organiziranja i poslovanja. S obzirom na ulazak stranih poduzeća na tržište, a sa

ciljem povećanja konkurentnosti, posebice u izvozu, novi poslovni oblici kao što je

klasterizacija potencijalno mogu donijeti veliku korist. U Hrvatskoj početnu inicijativu u

formiranju klastera daju vodeća poduzeća, koja najčešće imaju potrebne resurse za

samostalno obavljanje cijelog proizvodnog i trgovačkog procesa. U hrvatskom

gospodarstvu, klasteri su pokretači novog zapošljavanja, dovode do povećanja

konkurentnosti regija te povećavaju međusobno povjerenje sudionika u klasterima. S tim u

vezi, inicijative za razvoj klastera i sam njihov razvoj od izuzetnog su značaja za daljnji

rast i razvoj gospodarstva (Tijanić, 2009:162).

Republika Hrvatska sve više pažnje posvećuje politici formiranja klastera čiji je broj sve

veći. Politika poticanja formiranja klastera treba postati projekt nacionalnog, regionalnog i

lokalnog interesa kako bi se stvorili preduvjeti za širenje malih i srednjih poduzeća kao i za

dinamičan rast gospodarstva u svrhu povećanja konkurentnosti.

50

Slijedeća vrsta inovativnog principa ulaganja su i „poslovni anđeli“. Najčešći oblik

ulaganja „poslovnih anđela“ je tzv. equity deal, što znači da će spomenuti „poslovni

anđeo“ u zamjenu za svoj ulog u određeno poduzeće dobiti manjinski udio u vlasništvu tog

poduzeća. Naziv „poslovni anđeo“ odnosi se na vrstu ulagača koji se u prvom redu bave

ulaganjem u poslovne projekte u njihovoj najranijoj fazi, tzv. seed kapital. U pravilu su to

individualni ulagači, koji raspolažu sa vlastitim poduzetničkim i/ili menadžerskim

iskustvom te njihovo ulaganje obično pored novca uključuje i veliku količinu praktičnih

savjeta i smjernica poduzetniku. Na ovaj je način rizik projekta podijeljen između

poduzetnika i ulagača, a ulagač postaje svojevrsni “besplatni djelatnik” zato što za svoje

sudjelovanje u vođenju i operativnom radu poduzeća ne dobiva nikakvu posebnu naknadu.

Ulaganje može biti oblikovano kao “konvertibilni zajam”, što znači da „poslovni anđeo“

daje zajam, koji se ukoliko se ispune određeni uvjeti ne mora vraćati već se pretvara u

vlasnički udio. Osim financijskog uloga postoji i ulaganje vlastitog rada i znanja, u pravilu

kad je riječ o tvrtkama i projektima u sasvim ranoj fazi, kada poduzetnik ne posjeduje ništa

osim ideje. „Poslovni anđeo“ tada bez financijske naknade pomaže poduzetniku izraditi

poslovni plan i strategiju, razraditi proizvod, organizirati izradu prototipa i tome slično, a

za uzvrat preuzima udio u vlasništvu tvrtke. Najčešće isti „poslovni anđeo“ u drugoj fazi

sudjeluje i s financijskim ulaganjem (http://www.crane.hr/).

Croatian Angel Network (u daljnjem tekstu: CRANE) odnosno Hrvatska udruga

„poslovnih anđela“ je neprofitna udruga koja od rujna 2008. godine spaja poduzetnike koji

trebaju kapital za svoje poslovne pothvate sa jedne i „poslovne anđele“, uspješne

poduzetnike i lidere korporacija koji stečeni novac žele oploditi ulaganjem u projekte u

njihovoj početnoj fazi sa druge strane. Kao neke od glavnih prepreka u širenju aktivnosti

„poslovnih anđela“ u Hrvatskoj, udruga CRANE navodi nedovoljno razvijeno tržište

kapitalnih fondova koji bi investirali u projekte u fazi izlaska uspješnih start-up projekata

na inozemno tržište, nedostatak kvalitetnih projekata na tržištu te slabu razinu educiranosti

poduzetnika, što potvrđuju i brojna međunarodna istraživanja (CEPOR, 2014:51). U tablici

10. su prikazana ulaganja CRANE mreže u razdoblju od 2008. do 2013. godine.

51

Tablica 10: CRANE Hrvatska udruga „poslovnih anđela“ – investicije u Republici

hhhhhhhhhhHrvatskoj od 2008. do 2013. godine

Broj projekata /

investicija Iznos (kn)

Prosječni iznos

investicije (kn)

2008. 1 1.800.000 1.800.000

2009. 3 1.029.000 343.000

2010. 2 1.131.500 565.750

2011. 5 2.634.100 526.820

2012. 2 Podaci nisu dostupni

2013. 1 200.000 200.000

UKUPNO 14 6.794.500 566.217

Izvor: CEPOR, 2015:55

Od 2008. do 2013. godine CRANE bilježi mali broj projekata, a najviše ih je, svega pet,

evidentirano 2011. godine u iznosu od 2.634.100 kn. U 2013. godini CRANE bilježi jedno

ulaganje, u ukupnom iznosu od 200.000,00 kn, što ukazuje na slabu razvijenost ovog

oblika financiranja poslovnog pothvata u Hrvatskoj.

Mreža poslovnih anđela igra aktivnu ulogu u osiguravanju kapitala za početne faze

projekata gdje je evidentan nedostatak kapitala kao alternativa plasmana drugim

sredstvima financiranja te na taj način promiče razvoj poduzetništva i omogućuje ubrzani

rast i razvoj novih SME.

3.7. Fondovi za gospodarsku suradnju i rizični kapital

Jedna od glavnih teškoća koje se javljaju kada je u pitanju razvoj malih i srednjih

poduzetnika je prikupljanje financijskih sredstava potrebnih za daljnji rast i razvoj pa se

neki od poduzetnika okreću drugačijim oblicima prikupljanja sredstava za financiranje

svojih poduzeća. U posljednje vrijeme u zemljama Europske Unije sve je češća praksa da

52

poduzetnici koji imaju visoki potencijal rasta koriste fondove rizičnog kapitala. U zadnjih

15-ak godina, ulaganje u rizični kapital od strane države pokazuje se kao prijeko potreban

segment putem kojega država, u suradnji sa privatnim ulagačima to jest institucionalnim

investitorima, osigurava potreban kapital koji je od presudne važnosti za razvoj

gospodarstva, za očuvanje postojećih i otvaranje novih radnih mjesta, kao i za jačanje

postojećih i pokretanje novih gospodarskih subjekata, bilo putem vlasničkog

restrukturiranja ili ulaganja svježeg kapitala. Suvremeni je trend u malom i srednjem

poduzetništvu da poduzetnici koji imaju potencijal za visoki rast i/ili žele realizirati ubrzani

razvoj, a posebno kada imaju jedinstveni proizvod ili pružaju specijalizirane usluge sa

tehnološkom i vrlo konkurentnom prednošću, za tu svrhu sve češće odabiru fondove

rizičnog kapitala. Tako određeni dio vlasništva nad tvrtkom prepuštaju fondu, koji im za

uzvrat dobavlja potrebnu količinu svježeg kapitala, kao i stručne kadrove za upravljanje i

usmjeravanje daljnjeg rasta i razvoja. Ulaganja u fondove za gospodarsku suradnju ne

sadrže elemente državne potpore. Ministarstvo poduzetništva i obrta planira i daljnje

investicije u Fondove za gospodarsku suradnju te je za tu namjenu planirano

275.000.000,00 kuna u proračunu Republike Hrvatske. U 2015. godini očekuju se daljnja

ulaganja, a najviše u sektoru turizma (Ministarstvo poduzetništva i obrta, 2015:83).

Fondovi za gospodarsku suradnju (u daljnjem tekstu: FGS) su hrvatska inačica fondova

rizičnog kapitala, a započeli su s radom 2011. godine kao javno-privatno partnerstvo

između Vlade Republike Hrvatske i privatnog sektora. To partnerstvo čine veliki

institucionalni investitori kao što su mirovinski fondovi, banke, osiguravajuća društva i

velike hrvatske kompanije. Njihov je cilj poticanje razvoja fondova rizičnog kapitala u

Hrvatskoj i stimulacija razvoja hrvatskog gospodarstva putem omogućavanja pristupa

dodatnim izvorima dugoročnog kapitala. FGS-ovi posluju u skladu sa Zakonom o

investicijskim fondovima (NN 150/05) kao otvoreni investicijski fondovi rizičnog kapitala

s privatnom ponudom. Do sada je osnovano pet FGS-ova koji su udovoljili svim

propisanim uvjetima te dobili odobrenje za rad od Hrvatske agencije za nadzor financijskih

usluga, a to su Quaestus Private Equity d.o.o., Alternative Private Equity d.o.o., Nexus

Private Equity Partneri d.o.o., Prosperus-invest d.o.o. te Honestas Private Equity Partneri.

Odlukom Vlade Republike Hrvatske HBOR je imenovan kvalificiranim ulagateljem za

sudjelovanje u djelovanju Fondova za gospodarsku suradnju te ulaže iznos koji odgovara

53

iznosu kojega u isti FGS ulažu privatni ulagatelji. FGS-ovi ulažu u trgovačka društva koja

imaju sjedište u Republici Hrvatskoj i koja isključivo ili pretežito obavljaju svoju

djelatnost na području Republike Hrvatske. Najviša obveza uplate Vlade Republike

Hrvatske prema jednom FGS-u može iznositi do 300 milijuna kuna. Budući da ulaganje

fondova rizičnog kapitala podrazumijeva veći ili manji ulazak u vlasničku strukturu,

procedura koja se veže uz analizu i odobrenje financiranja izuzetno je složena, a traje

značajno duže kada se uspoređuje sa drugim oblicima financiranja. Ukupno je putem

FGS-ova u 2012. godini odobreno ulaganje u gospodarske subjekte u iznosu od 234,34

milijuna kuna, od čega je 117,17 milijuna kuna iz sredstava HBOR-a. Sredstva su uložena

u poduzeća koja posluju u sektoru informacijskih tehnologija te u ona iz financijskog,

drvnog, tekstilnog i kemijskog sektora. Poduzeća koja su bila predmet ulaganja ukupno su

zapošljavala 829 radnika, a među njima su i mala poduzeća koja su zapošljavala do 20

radnika, kao i poduzeća sa više od 300 zaposlenih (CEPOR, 2013:48).

Enterprise innovation fund (u dalnjem tekstu: ENIF) je fond poduzetničkog kapitala

osnovan putem zajedničke inicijative Europskog investicijskog fonda, Europske komisije i

Europske banke za obnovu i razvoj. Fond ulaže sredstva u vlasnički kapital inovativnih

tvrtki na području jugoistočne Europe (Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora,

Makedonija i Albanija). Ciljana vrijednost fonda je 48 milijuna eura, a pojedinačne

investicije će biti približno 1,5 milijuna eura po tvrtki. Republika Hrvatska će u 2015.

godini sudjelovati sa 3,3 milijuna kuna putem HAMAG-BICRO-a (Ministarstvo

poduzetništva i obrta, 2015:86).

U usporedbi sa zemljama gdje je rizični kapital u proteklih dvadeset godina odigrao važnu

ulogu u razvoju malih i srednjih poduzeća Republika Hrvatska još uvijek mnogo zaostaje.

Financijska potpora malog poduzetništva važan je dio ukupne potporne politike u svim

državama koje smatraju da je razvoj tog dijela gospodarstva važan. U Republici Hrvatskoj,

osim financijskih institucija i ministarstava bitnu ulogu imaju klasteri te fondovi, koji su

najčešće fondovi rizičnog kapitala i fondovi za gospodarsku suradnju, koji zajedno za

poslovnim anđelima imaju značajnu i sve prisutniju ulogu u poticanju malog i srednjeg

poduzetništva.

54

4. MOGUĆNOSTI FINANCIRANJA MALOG I SREDNJEG

PODUZETNIŠTVA U REPUBLICI HRVATSKOJ I EUROPSKOJ

UNIJI

Ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju donosi velike i bitne promjene za hrvatsko

gospodarstvo, a koje se direktno odražavaju i na sektor malih i srednjih poduzeća. U

sklopu projekta Europske unije „Poboljšanje administrativne učinkovitosti na nacionalnoj

razini”, u razdoblju od veljače do lipnja 2012. godine provedena je studija čiji je cilj bila

procjena učinaka pristupanja Europskoj uniji na sektor malih i srednjih poduzeća u

Republici Hrvatskoj.

U tablici 11 prikazane su ključne promjene u sektoru malih i srednjih poduzeća kao

posljedica pristupanja Europskoj uniji.

Tablica 11: Promjene u sektoru malih i srednjih poduzeća kao posljedica pristupanja

Europskoj uniji

Promjene u području

poslovne regulative

-Promjene u trgovinskim sporazumima i carinama

-Ukidanje nulte stope PDV-a na neke proizvode

-Nužnost ispunjavanja ekoloških i tehničkih standarda EU kao preduvjet pplasmana hrvatskih proizvoda na tržište EU

Promjene u poslovnoj

/ investicijskoj klimi

-Promjene u politici i praksi izdavanja građevinskih dozvola, poreza, licenci

-Utjecaj na disciplinu plaćanja, zakonske postupke, promociju i zaštitu ainvesticija

-Veća makroekonomska i politička stabilnost

Promjene u podršci

SME

-Povećanje raspoloživosti sredstava EU

Promjene u tržišnim

uvjetima

-Lakši pristup tržištima država EU

-Poboljšan pristup financiranju radi povećanja raspoloživih sredstava iz fondova aEU u Hrvatskoj

-Povećanje izravnih stranih ulaganja

-Povećanje izvoznih aktivnosti

Izvor: CEPOR, 2014:76

55

Nakon pristupanja Europskoj uniji mali i srednji poduzetnici susreli su se sa brojnim

promjenama i izazovima, a ključne promjene u sektoru malih i srednjih poduzeća nakon

ulaska u Europsku uniju jesu promjene u području poslovne regulative, promjene u

investicijskom i poslovnom okruženju, tržišnim uvjetima te u području podrške sektoru

malih i srednjih poduzeća.

4.1. Izvori financiranja SME u Europskoj uniji

Europska unija u okviru svojih programa predviđa potporu poduzetnicima i poduzećima

koja se provodi preko lokalnih financijskih institucija te je dostupna svim poduzećima, bez

obzira na njihovu veličinu ili sektor djelovanja. U dostupne vrste financiranja

spadaju zajmovi, jamstva i financiranje vlasničkim kapitalom. Institucije koje

funkcioniraju kao posrednici uključuju banke, jamstvena društva i ulagatelje u vlasnički

kapital. Koristi od sufinanciranja Europske unije su lakši pristup financiranju uz moguće

dodatne prednosti kao što su snižene kamatne stope ili smanjeni zahtjevi za dodatna

jamstva (Ministarstvo poduzetništva i obrta, 2015:86).

Većina europskih sredstava poduzetnicima je dostupna putem natječaja koje objavljuju

nadležna hrvatska ministarstva. Postoje i druge mogućnosti dobivanja pomoći kao što su

programi Europske unije koji su dostupni svim državama članicama. Za sektor

poduzetništva bitno je istaknuti mogućnosti koje pružaju programi CIP i FP7 koji su

usredotočeni na pružanje podrške u području inovacija i tehnologije. Također, u okviru

Programa Unije za zapošljavanje i socijalnu solidarnost – „PROGRESS“, provodi se

financijski instrument Microfinance Facility „PROGRESS“, kojim se plasiraju krediti

ispod 25.000 eura mikro poduzetnicima za samozapošljavanje dugotrajno nezaposlenih

osoba koje žele krenuti u poduzetništvo te pokrenuti vlastiti posao

(http://www.europskifondovi .eu/ sektori /5/ ekonomija-i-poduzetnistvo/#.VU-_s_ntmko).

56

Osim institucija na Europskoj razini financiranjem SME sektora bave se razni autori u

svojim empirijskim istraživanjima. U svojem članku Helmut Kraemer-Eis i Frank Lang

navode problem teške dostupnosti financijskih sredstava malim poduzećima koji se

podudara i s ostalim istraživanjima autora navedenima u ovome članku te se osvrće na

ulogu lizinga u financiranju SME sektora (Kraemer-Eis, Lang, 2012). Prema navedenim

autorima, lizing predstavlja važan vanjski izvor financiranja. Prema istraživanju Oxford

Economics a koje je obuhvatilo zemlje članice EU-a iz 2010. lizing je bio najpopularniji

oblik financiranja za 40% anketiranih SME poduzeća. Prema istom istraživanju drugi

najveći izvor financiranja bio je bankarski kredit (Bujan, Vugrinec, 2014:131).

Države članice Europske unije omogućavaju pomoć malim i srednje velikim poduzećima

različitim oblicima direktne pomoći putem proračunskih sredstava i indirektne pomoći

putem različitih oblika olakšica.

4.2. Strategija razvoja malih i srednjih poduzeća u Europskoj uniji

Svjesna značaja i uloge malih i srednjih poduzeća koja čine osnovicu poduzetništva i

razvoja, Europska unija promovira inovativnost kao osnovu zdravih malih i srednjih

poduzeća i konkurentske prednosti istih te daje sve veći naglasak razvojnim politikama,

kao i razvoju poduzetničkog kapaciteta ovog sektora. Europska unija ima za cilj stvaranje

konkurentnog, dinamičnog, inovativnog i zdravog poduzetništva utemeljenog na znanju i

osposobljenog za održiv ekonomski rast i razvoj. Politika EU na području malog i srednjeg

poduzetništva može se svesti na osam osnovnih ciljeva (Bujan, Vugrinec, 2014:131):

· Otklanjanje prepreka administrativnog, financijskog i pravnog karaktera,

· Poticati integraciju malih i srednjih poduzeća u jedinstveno tržište,

· Pružati pomoć malim i srednjim poduzećima u cilju korištenja programa EU,

posebno onima slabije razvijenima,

57

· Pružati podršku svim uslugama koje su u funkciji razvoja malih i srednjih

poduzeća,

· Promovirati zajedništvo, suradnju i partnerstvo,

· Pružati pomoć pri nabavi kapitala,

· Unaprijediti kvalitetu menadžerskog djelovanja u malim i srednjim poduzećima,

· Prilikom formiranja novih normi uzeti u obzir iskustva malih i srednjih poduzeća.

Strategija novog desetljeća koja je zamijenila Lisabonsku strategiju, Strategija „Europa

2020“ preciznije određena kao strategija za pametan, održiv i uključiv rast nastala je kao

strategija koja će omogućiti izlaz iz ekonomske krize i pripremiti privredu za novo

desetljeće. „Europa 2020“ ističe tri međusobno povezana prioriteta, a to su pametan rast -

razvoj ekonomije baziran na znanju i inovacijama, održivi razvoj - promovira efikasniju

upotrebu resursa u svrhu „zelenije“ i konkurentnije Europe te rast uključivosti (poticanjem

visoke zaposlenosti povećanjem sudjelovanja na tržištu te isporuka socijalne i teritorijalne

kohezije.

Prema riječima predsjednika Europske komisije José Manuel Barrosa: „Europa 2020

obuhvaća ono što moramo učiniti danas i sutra kako bismo vratili gospodarstvo Europske

unije na pravi put. Kriza je razotkrila temeljne probleme i neodržive trendove koje više ne

možemo ignorirati. Moramo se odlučno pozabaviti našim slabostima te iskoristiti naše

mnogobrojne jake strane. Moramo stvoriti novi ekonomski model koji će se temeljiti na

znanju, privredi s niskom emisijom ugljičnog dioksida i visokom razinom zaposlenosti“.

Iako je na početku bila zamišljena kao nastavak Lisabonske strategije, „Europa 2020“

uvela je i nekoliko novih ciljeva, tako da umjesto dva dosadašnja sadrži pet ključnih

ciljeva, a kao ključni ciljevi Stategije izdvajaju se (Nanić, 2013:104):

§ Stopa zaposlenih u dobi od 20 do 64 godine trebala bi se povećati sa sadašnjih 69%

na barem 75%, naglašavajući potrebu za većom uključenosti žena i starijih radnika,

§ Izdvajanje 3% od ukupne vrijednosti BNP-a EU za znanost i istraživanja,

58

§ Ispunjavanje tzv. 20/2020 klimatskih i energentskih ciljeva, odnosi se prije svega

na smanjenje emisije stakleničkih plinova u atmosferu za najmanje 20% u odnosu

na 1990. godinu te povećanje udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj

potrošnji,

§ Smanjenje broja učenika koji prekidaju svoje školovanje na 10% te barem 40%

studenata sa fakultetskom diplomom,

§ Smanjiti broj Europljana koji žive ispod linije siromaštva za 25% te podizanje iz

siromaštva preko 20 milijuna ljudi.

Uspjeh strategije „Europa 2020“ najviše će ovisiti o spremnosti država članica (i budućih

članica) da ju prihvate kao vlastiti nacionalni program. Kriza je jasno pokazala da ne

postoji alternativa hvatanju koraka s najkonkurentnijim svjetskim gospodarstvima. Stoga

se može očekivati da će se u idućem desetljeću države članice koje su do sada neadekvatno

provodile lisabonske ciljeve naći pod velikim pritiskom institucija Europske unije i država

članica koje su u tome uspješne (Butković, Samardžija, 2010:26).

4.3. Pregled mogućnosti financiranja hrvatskih poduzeća na nivou Europske unije

Imajući na umu da je malo i srednje poduzetništvo akcelerator cjelokupnog gospodarstva

jedne države i ključni element za povećanje konkurentnosti društva, Europska unija takav

oblik poduzetničkog djelovanja stavlja u središte svojih napora kada su u pitanju nastojanja

za poticanje i razvoj. Glavni čimbenici opstanka i napretka malog poduzetništva su

kvalitetni izvori financiranja i potrebni poticaji iz fondova Europske unije, a najznačajniji

izvori sredstava za SME u EU su strukturni fondovi kao dio kohezijske politike.

Važnu ulogu u povećanju produktivnosti malih i srednjih poduzeća, kao i u osiguranju

održivog makroekonomskog rasta, imaju posebne mjere za unapređenje kvalitete okruženja

malih i srednjih poduzeća. U središtu tih mjera je nastavak unapređenja glavnih područja

59

zastupljenih u SBA Fact Sheet-u – agilnost uprave, pristup financijskim sredstvima,

pristup tržištima/internacionalizacija, poduzetništvo te vještine i inovacije (CEPOR, 2015).

Europska unija raspoređuje dio sredstava iz europskih strukturnih fondova za ulaganja u

obnovljive instrumente, kao što su fondovi poduzetničkog kapitala te jamstveni i kreditni

fondovi, a koji se dodjeljuju državama članicama. Ta sredstva iz europskih strukturnih

fondova namijenjena su modernizaciji tehnologije proizvodnih struktura kako bi se

postigla gospodarstva s niskim emisijama ugljika, zaštiti i stvaranju održivih radnih mjesta

pomoću ulaganja u proizvodnju te stvaranju i širenju postojećih poduzeća. Osim toga

omogućuju i pristup poduzećima ulagačkom kapitalu sa svrhom modernizacije svoje

djelatnosti, razvijanja novih proizvoda i pristupanja novim tržištima, kao i inovacijama,

prijenosu tehnologija, poslovno usmjerenom istraživanju i razvoju te poduzetništvu uopće

(http://ec.europa.eu).

Doprinosi iz Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) dodjeljuju se fondovima

poduzetničkog kapitala za ulaganja u poduzeća te jamstvenim i kreditnim fondovima. Ta

ulaganja mogu biti zajmovi, jamstva ili vlasnički kapital. Prinosi od ulaganja opet se ulažu

u poduzeća. Skup sredstava može se nekoliko puta koristiti na taj način – povećava se

kapital, javna sredstva se recikliraju te se povećava njihov učinak i održivost (Bujan,

Vugrinec, 2014:133).

Europska poduzetnička mreža predstavlja novu vrstu mogućnosti financiranja hrvatskih

poduzeća. Od svog osnivanja 2008. godine ta je mreža proširila svoje poslovanje i danas

uključuje više od 50 zemalja te obuhvaća ključna tržišta izvan Europske unije, od Sjeverne

i Latinske Amerike, preko Bliskog Istoka, sve do Istočne Azije, kao i sve države članice

EU. Poduzetnička je mreža dosada spojila više od milijun osoba, dovela više od 90.000

tvrtki na međunarodna brokerska događanja i predstavljanja tvrtki, odgovorila na 600.000

pitanja o problemima Europske unije te pomogla više od 11.000 društava u sklapanju

poslovnih, tehnoloških ili istraživačkih partnerstava (http://www.utt.unist.hr/files/

publikacije/een_your_business_hr_ver.pdf).

Svrha je Europske poduzetničke mreže pronalaziti sredstava koja su potrebna za rast i

razvoj SME. Ta sredstva mogu potjecati iz različitih izvora kao što su poduzetnički kapital

60

i zajmovi javnih bespovratnih sredstava putem javnih natječaja. Kako bi olakšala pristup

sredstvima financiranja, mreža pomaže i pri pronalaženju izvora financiranja s potporom

Europske unije u pojedinim zemljama i/ili regiji, neovisno o tome da li je tražen zajam ili

financiranje kroz prodaju udjela. Nadalje, mreža pomaže u pripremi poslovnih planova i

omogućuje kontakte s investitorima, „poslovnim anđelima“ te tvrtkama i bankama

spremnima za ulaganje poduzetničkog kapitala. Bespovratna sredstva mogu obuhvaćati

obuku, istraživanje i razvoj, inovacije, usluge savjetovanja i druge korisne elemente

(Izvršna agencija za mala i srednja poduzeća, 2014:4).

Glavni prioriteti financiranja iz Europskog fonda za regionalni razvoj su promicanje

poduzetništva, sa naglaskom na olakšavanje ekonomskog iskorištavanja novih ideja i

poticanje stvaranja novih poduzeća. Neke od mogućnosti razvoja poduzetničkog sektora

uključuju poslovne inkubatore putem kojih se osigurava bolji pristup financiranju za SME,

omogućujući povoljnije okruženje za osnivanje i razvoj poduzeća, povezivanje sa

nacionalnim i međunarodnim tržištima i inovacijskim procesima, pospješivanje razvoja i

rasta SME i poboljšanje inovativnosti istih (http://www.europskifondovi.eu/sektori/5/

ekonomija-i-poduzetnistvo /#.VU-_s_ntmko).

Bez obzira na to dolaze li iz proračuna Europske unije ili Republike Hrvatske, javna

sredstva za poticanje poduzetništva uvijek su ograničena. Europska unija omogućuje

malim i srednjim poduzetnicima pristup izvorima financiranja njihovih projekata putem

jamstava čija je vrijednost značajno veća od bespovratnih potpora koje bi im mogle biti

dodijeljene. Ta jamstva koriste se za povrat većeg dijela ulaganja u projekte malih i

srednjih poduzetnika što im omogućuje dobivanje kredita ili kapitalnog ulaganja koje inače

ne bi mogli realizirati zbog nedostatka imovine te rizičnosti projekta i poslovanja. Niz

programa Europske unije omogućuje institucijama kao što je Europski investicijski fond da

sa poslovnim ili državnim bankama i agencijama sklopi ugovore na temelju kojih se jamči

za njihova ulaganja u projekte malih i srednjih poduzetnika kroz određene programe.

Europska unija nastoji smanjiti iznos bespovratnih potpora i što više poticaja poduzetništva

realizirati kroz financijske instrumente kao što su jamstva.

Na osnovu iznesenog sustava financiranja SME može se zaključiti da se u posljednjih

nekoliko godina, sukladno sa jačanjem svijesti o značaju malog i srednjeg poduzetništva za

61

gospodarski razvoj, postigao značajan napredak u ponudi izvora poticanja za malo i

srednje poduzetništvo. Međutim, unutar pojedinih institucija koje osiguravaju financijska

sredstva potrebno je provesti promjene kako postojećih praksi tako i u smislu uvođenja

nekih novih inovativnih rješenja. Praksa razvijenih gospodarstava ukazuje na dobre

rezultate i nekih drugih sofisticiranih oblika financijske pomoći, a hrvatske financijske

institucije i lokalne vlasti ta iskustva trebaju uvažiti i kombinirajući ih sa svojim

iskustvima postojeći sustav unaprijediti.

62

5. ZAKLJUČAK

Razvoj i napredak nacionalnog gospodarstva u suvremenim uvjetima sve se više

identificira sa razvojem slobodnog poduzetništva kroz mala poduzeća. Međutim, poslovno

okruženje u velikom broju zemalja pa tako i u Republici Hrvatskoj, ne ide u prilog malim

poduzećima pa teorija i praksa ukazuju na činjenicu da su velika poduzeća u mnogo

povoljnijem položaju. Osnovni preduvjeti za razvoj malih poduzeća u suvremenim

uvjetima poslovanja su fleksibilnost i sposobnost poduzeća da se brzo prilagodi

novonastalim promjenama iz okruženja.

Smatra se kako su u današnje vrijeme mala i srednja poduzeća ključna snaga koja u

najvećoj mjeri može omogućiti kvalitetna poboljšanja i brzo prilagođavanje gospodarske

strukture neke nacionalne ekonomije. Mala poduzeća u mnogim državama pa tako i u

Republici Hrvatskoj čine najvažniji segment poduzetničkog djelovanja i odvijanja

gospodarskih aktivnosti. Analize pokazuju kako su SME središnja ekonomska kategorija

kada su u pitanju zapošljavanje, inoviranje i ekonomski rast uopće. Premda su po pitanju

ukupnog broja SME u blagom opadanju, ukupna dobit koju ona generiraju kontinuirano

raste. Važnost koju SME imaju za rast kako Hrvatskog, tako i tržišta Europske unije

očituje se u njihovom prepoznavanju osvjedočenom u činjenici osnivanja novih institucija,

agencija i kreditnih unija sa jedne te klasterizaciji i sve razvijenijem sustavu grantova sa

druge strane.

Danas u Republici Hrvatskoj postoji niz institucija koje se aktivno bave financiranjem

malih i srednjih poduzeća, a osim komercijalnih banaka, značajna je uloga Hrvatske banke

za obnovu i razvitak te Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije. U

sustavu poticanja i razvoja malih i srednjih poduzeća relevantna je uloga Ministarstva

poduzetništva i obrta koje kroz svoj razvijeni sustav programa i projekata potiče otvaranje

novih radnih mjesta i zapošljavanje, ali i stvaranje poduzetničke klime i natjecateljskog

duha među poduzetnicima. Malim i srednjim poduzećima na raspolaganju su i bespovratne

potpore te financijska sredstva iz fondova Europske unije, a kao alternativni modeli

financiranja ističu se fondovi rizičnog kapitala i neformalni oblici financiranja poput

63

„poslovnih anđela“ koji su još uvijek izrazito slabo zastupljen i slabo iskorišten izvor

financiranja razvoja i rasta malih i srednjih poduzeća u Hrvatskoj. Sve poticajne mjere

osmišljavaju se i provode s namjerom da doprinesu razvoju poduzetništva te je neophodno

da su sve navedene institucije uključene u provedbu poticajnih mjera, ali i da se uključe

sami poduzetnici, bilo neposredno ili preko udruženja poduzetnika u njihovim različitim

oblicima, povezanim sa svim drugim institucijama.

Jedan od najčešćih problema s kojima se susreću mala i srednja poduzeća je konkurentnost

u pridobivanju kupaca, a postojanje potražnje jedan je od ključnih faktora uspješnosti u

poslovanju malih i srednjih poduzeća. Pristup financijama predstavlja veće ograničenje za

mikro poduzeća, nego za mala i srednja poduzeća, dok su mala i srednja poduzeća posebno

istaknula problem dostupnosti stručnog kadra i iskusnih menadžera. Dodatni problem koji

su srednja poduzeća istaknula kao bitan su fluktuacije u konkurenciji te pritisci sa kojima

se poduzeća susreću u odnosima sa dobavljačima.

Sustavna podrška poduzetništvu i obrtu pokazala je pozitivne rezultate kroz stalnost

njihova poslovanja, održavanje i povećanje zaposlenosti, tržišni položaj i konkurentnost.

Uz poboljšanja u financiranju malog i srednjeg poduzetništva i obrta, značajne pomake u

poduzetničkom obrazovanju te savjetodavnoj pomoći poduzetničkih potpornih institucija

učinjen je pozitivan pomak u poduzetničkom okruženju i poduzetništvu koje se uzima kao

temelj gospodarskih i općih društvenih vrijednosti. Sektor maloga gospodarstva u

Hrvatskoj potpuno je usklađen s istim sektorom u EU-27. Međutim, gustoća malih i

srednjih poduzeća u Hrvatskoj iznosi samo 70% gustoće u EU. Hrvatska još nije uspjela

dostići stopu rasta maloga gospodarstva koja bi se mogla usporediti s onom u Europskoj

uniji te ima višu stopu zatvaranja poduzeća.

Preustrojavanje svjetskog i nacionalnog tržišta praćeno snažnim razvojem novih proizvoda

i inovativnih usluga te rastuća konkurencija na globalnom tržištu stvaraju potrebu kreiranja

i implementacije sustava koji će uspješno odgovoriti postojećim izazovima. Udruživanje u

klastere jedan je od osnovnih pokretača privrednog razvoja u lokalnim, regionalnim i

nacionalnim okvirima, ali sami po sebi klasteri nisu dovoljni za rješavanje slabosti

poslovnog okruženja. Ipak, ukoliko zauzmu istaknutiju poziciju u okviru strategije

64

povećanja konkurentnosti, oni mogu značajno pridonijeti postizanju pozitivnih rezultata

koje samostalne politike ne bi mogle postići.

Malo gospodarstvo u Republici Hrvatskoj prepoznato je kao pokretač gospodarskog,

ekonomskog i socijalnog napretka. Ovakva uloga zahtijeva velike investicije koje dalje

zahtijevaju pristup sredstvima financiranja u odgovarajućoj količini i uz odgovarajuće

uvjete. Pristup poduzetnika financijskim sredstvima područje je za koje su zainteresirane i

razvijene zemlje i zemlje u razvoju.

Hrvatska također svoj fokus treba usmjeriti na sektor malih i srednjih poduzeća koji, kao

najizdržljiviji dio gospodarstva, u povoljnijem poslovnom okruženju može osigurati rast

gospodarstva i novu zaposlenost.

65

LITERATURA

1) KNJIGE

Buble M., 2003, Menagement malog poduzeća, Ekonomski fakultet u Splitu, Split

Buble M., Kružić, D., 2006, Poduzetništvo realnost sadašnjosti i izazov budućnosti,

RRIF-plus d.o.o., Zagreb

Butković H., Samardžija V., 2010, From the Lisabon stategy to Europe, Institute for

International Relations – IMO, Zagreb

Cvijanović V., Marović, M. i Sruk, B., 2008, Financiranje malih i srednjih poduzeća,

Binoza press, Zagreb

Deželjin J. & suradnici, 1999, Poduzetnički menedžment, Alinea, Zagreb

Horvat Đ., Kovačević V., 2004, Clusteri - put do konkurentnosti, Cera prom: M.E.P.

consult, Zagreb

Kolaković M., 2006, Poduzetništvo u ekonomiji znanja, Sinergija, Zagreb

Siropolis N. C., 1995, Menadžment malog poduzeća, MATE, Zagreb

Vidučić Lj., 2012, Mala i srednja poduzeća: Financijska politika i ekonomsko-

financijski okvir podrške, Ekonomski fakultet u Splitu, Split

2) ČLANCI

Bistričić A., Agatić A. & Kuzman Z., 2011, Značaj poslovanja malih i srednjih

poduzeća u gospodarstvu Republike Hrvatske i gospodarstvima zemalja Europske

unije, Pomorstvo – Scientific Journal of Maritime Research, Vol. 25 No.1, p. 145-158.

Blažević H., 1995, Porezna politika u funkciji razvoja malog i srednjeg poduzetništva,

Zbornik radova Sveučilišta u Rijeci, Ekonomski fakultet Rijeka, Vol. 13., No. 2, p.

239-250.

66

Bujan I., Vugrinec M., 2014, Specifičnosti financiranja SME sektora u Hrvatskoj u

odnosu na zemlje Europske unije, Zbornik Veleučilišta u Rijeci, Vol. 2, No. 1, p. 127-

138.

Ćutuk M., 2010, Istraživanje u korist malih i srednjih poduzeća, Zagreb, dostupno na:

http://www.hit.hr/docs/FP7/Atualno/20100607MarijanaCutuk2.pdf

Kersan-Škabić T., Banković I., 2008, Malo gospodarstvo o Hrvatskoj i ulazak u

Europsku uniju, Ekonomska misao i praksa, no. 1, p. 57-75

Kutnjak G., 2010, Europska unija u funkciji poticanja i razvoja malog i srednjeg

poduzetništva, Poslovna izvrsnost, vol. 4, No. 2, p. 79-90

Nanić A., 2013, Mala i srednja poduzeća kao nosilac razvoja privrede Europske unije,

Tranzicija, Vol. 15., No. 31, p. 96-106.

Pešić G., 2011, Financiranje malog i srednjeg poduzetništva u Republici Hrvatskoj,

Ekonomski Vje1snik, vol. 24, No.2, p. 420-435

Prohaska Z., Olgić B., 2005, Entrepreneurship and macroeconomic management,

Programi financiranja malih i srednjih poduzeća u Republici Hrvatskoj, Ekonomski

fakultet Rijeka, Sveučilište u Rijeci, Vol. 2, No. 3, p. 605-618

Širola I., 2014, Analiza sustava poticanja poduzetništva na europskoj, hrvatskoj i

lokalnoj razini, Zbornik Veleučilišta u Rijeci, Vol. 2, No. 1, pp. 139-162

Škrtić, M., 2005, Hrvatsko malo poduzetništvo i Europska Unija, Računovodstvo,

revizija i financije, br.9., p. 114-120.

Tijanić I., 2009, Politika Europske Unije u formiranju klastera , Ekonomska

istraživanja, Vol.22 No.1, p. 149-167.

Udovičić A., 2011, Malo i srednje poduzetništvo u Hrvatskoj s osvrtom na obiteljsko

poduzetništvom, Učenje za poduzetništvo, Vol. 1 No. 1, p. 57-76.

67

Vizjak, A., 1999, Mala i srednja poduzeća u funkciji razvitka nacionalne i

međunarodne ekonomije zemalja u tranziciji, Ekonomski pregled, Vol. 50, br. ½, p.

152-168.

Želinski Matunec, S., 2002, Poticanje malog gospodarstva, Računovodstvo, revizija i

financije, br. 6, p. 95-97.

3) PUBLIKACIJE

CEPOR, 2014, Izvješće o malim i srednjim poduzećima u Hrvatskoj - 2012, Zagreb

CEPOR, 2015, Izvješće o malim i srednjim poduzećima u Hrvatskoj - 2014, Zagreb

Europska komisija, 2014, Nova definicija MSP-a, Vodič za korisnike, Bruxelles

HGK, 2014, Vodič za definiciju malog i srednjeg poduzetništva u natječajima za

dodjelu sredstava iz fondova EU

Izvršna agencija za mala i srednja poduzeća, 2014, Europska poduzetnička mreža

predstavlja korak naprijed za male i srednje poduzetnike (MSP), Bruxelles

Kagor poslovno savjetovanje, 2014., Poticaji, potpore, EU fondovi – Vodič za

poduzetnike

Europian Commission, Muller, P. et.al 2014, Annual Report on European SMEs

2013/2014 – A Partial and Fragile Recovery

Ministarstvo poduzetništva i obrta: „Poduzetnički impuls“ – Program poticanja

poduzetništva i obrta za 2015. godinu

Ministarstvo poduzetnitva i obrta, 2014, Operativni program Konkurentnost i kohezija

2014. – 2020.

4) INTERNET

Erste&Steiermärkische Bank d.d., 2015, Program kreditiranja malih i srednjih

poduzetnika i obrtnika, str. 1, dostupno na:

68

http://www.erstebank.hr/hr/Poslovni_subjekti/Mali_poduzetnici(06.05.2015.)

Pbz, 2015, Posebni kreditni programi za male i srednje poduzetnike i obrtnike, str. 2,

dostupno na: http://www.pbz.hr/default.aspx?sec=197#.VSwsI_msXlJ(06.05.2015.)

http://www.europarl.europa.eu/atyourservice/hr/displayFtu.html?ftuId=FTU_5.9.2.html

(21.05.2015.)

http://www.hamagbicro.hr/jamstva/jamstveni-programi/eu-pocetnik/(06.05.2015.)

http://www.hamagbicro.hr/jamstva/jamstveni-programi/rastimo-zajedno/(06.05.2015.)

http://www.europskifondovi.eu/sektori/5/ekonomija-i-poduzetnistvo/#.VU-

_s_ntmko(06.05.2015.)

http://www.europskifondovi.eu/sektori/5/ekonomija-i-poduzetnistvo/#.VU-_s_ntmko

(16.06.2015.)

http://www.hamagbicro.hr/pitanja-i-odgovori-2/eu-fondovi/(06.05.2015.)

https://www.otpbanka.hr/pdf/mse_krediti_i_paketi.pdf(06.05.2015.)

http://www.hamagbicro.hr/o-nama/osnivanje/(06.05.2015.)

http://www.hamagbicro.hr/potpore/o-bespovratnim-potporama/(06.05.2015.)

http://www.minpo.hr/default.aspx?ID=424(06.05.2015.)

http://www.crane.hr/(06.05.2015.)

http://ec.europa.eu/contracts_grants/microfinance_hr.htm(16.06.2015.)

http://cepor.hr/Izvjesce%20o%20malim%20i%20srednjim%20poduzecima%202013_C

EPOR.pdf (06.07.2015.)

http://www.utt.unist.hr/files/publikacije/een_your_business_hr_ver.pdf (07.07.2015.)

69

5) ZAKONI

Zakon o poticanju investicija i unaprjeđenju investicijskog okruženja, Narodne novine,

111/2012, 28/2013

Zakon o državnim potporama, Narodne novine, 140/05, 49/11, 72/13, 141/13

Zakona o kreditnim unijama, Narodne novine, 141/06, 25/09, 90/11

Zakon o računovodstvu, Narodne novine, 109/07, 54/13, 121/14

Zakon o poticanju razvoja malog gospodarstva, Narodne novine, 29/02, 63/07, 53/12,

56/13

70

POPIS TABLICA

Tablica 1: Kriteriji razvrstavanja subjekata malog gospodarstva u zemljama

sssssssssssEuropske unije uključujući Republiku Hrvatsku 12

Tablica 2: Kriteriji definiranja SME u Europskoj uniji skladu s preporukom

Europske komisije od 6.svibnja 2003. 16

Tablica 3: Usporedba SME sektora i velikih poduzeća u Europskoj uniji u 2013.

aaaaaaaaaagodini 18

Tablica 4: SME sektor u Europskoj uniji u 2013. godini 19

Tablica 5: Broj poduzeća u Republici Hrvatskoj u 2001., 2012. i 2013. godini 23

Tablica 6: Prihod, zaposlenost i izvoz u poduzeća u Republici Hrvatskoj u

2012. i 2013. godini 24

Tablica 7: Financijska efikasnost poduzeća u Republici Hrvatskoj 2012. i 2013.

godini 26

Tablica 8: Pregled dodijeljenih potpora u okviru Prioriteta 1 u 2014. godini 31

Tablica 9: EU projekti u programu „Poduzetnički impuls“ za 2014. godinu 32

Tablica 10: CRANE Hrvatska udruga „poslovnih anđela“ – investicije u Republici

dddddddddd Republici Hrvatskoj od 2008. do 2013. godine 51

Tablica 11: Promjene u sektoru malih i srednjih poduzeća kao posljedica

pppppppppppristupanja Europskoj uniji 54

71

POPIS GRAFIKONA

Grafikon 1: Pregled SME sektora u Euroskoj uniji razdoblju od 2008. do 2013.

godine 20

Grafikon 2: Usporedba malih, srednjih i velikih poduzeća u Republici

Hrvatskoj u 2001., 2012. i 2013. godini 22

Grafikon 3: Struktura zaposlenih u poduzećima u Republici Hrvatskoj u 2013.

godini 25

Grafikon 4: Broj i iznos dodijeljenih potpora u 2014. godini 34

72

POPIS SHEMA

Shema 1: Struktura Horizona 2020. 46