Syed N omanul Haq

INDI]SKA I PERZI]SKAPOZADINAARAPSKO-ISLAMSKEFILOZOFI]E~:-

Fenomen prijenosa indijskih i perzijskih ideja u svijet islama i .

njihov utjecaj na islamsku misao Cini beskrajno zakucast pro-

blem za povjesnicare. Prije svega, razmjena ideja je postojala

izmeau Indije i Perzije mnogo prije pojave islama.1 Izmeau ostalih

stvari, ovaj proces se ogledo u doktrinarnoj pomijesanosti i otuda

tolika preinaka, cak promjena oblika ideje jedne lokalne tradicije od

strane one druge. Prema tomu, i Indija i Perzija su postale razliCite

pod utjecajem helenisticke tradicije. Ovo znaCi da su mnoge prvobitno

grcke predodzbe i sustavi dopirali u Indiju i Perziju, ne iz

bliskoistocnih centara helenistickog ucenja, vec posredno jedna od

druge nakon sto su bili podvrgnuti lokalnim raspravama. Meautim,

u isto vrijeme cineCi situaciju stovise neukrotivom, i Indija i Perzija

".Naslov izvornika: Syed NOlllanul Hag, "The Indian and Persian Background", u: His-

tory of Islamic Philosophy, Routledge, London and New York, 1996, tom I, srr. 52-68.

I Dobra znani bio-bibliograf Ibn al-Nadjlll, prillljerice, kazuje nalll da je urellleljirelj

sasanidske dinasrije Ardashir I "orposlao u Indijll i Kinu po knjige s rim upurallla... Shapur,

njegov sin, slijedeCi ocev prillljer, dao je da se prevedu u perzijski sve ove knjige, kao sto Sll ...

Ptolomej i Farmasib Indijac" (Dodge, prevo (1970): 574). Doisra, pouzdanosr ovih iskaza je

porvrc!ena silnolll oCitoscu. Usporedi Tabarl (1879-90); 1:1052, 10; Meyerhof (1937); Nasr

(1975); Pingree (1973).

12 SYEDNOMANUL HAQ

su takoder prihvatili grcke ideje najizravnije kroz prijevode izvornih

grckih tekstova.2 Sve ovo je dovelo do. krajnje zamrsene intelektualne

ukupnosti onog sto bi se moglo nazvati predislamsko-perzijskim-

indijskim ethosom, a to je ona intelektualna ukupnost koju je kasnijebastinio islam.

Nadalje, u formativnim frazama najvlastitije islamske filozofske i

znanstvene tradicije ideje su proizilazile iz mnogostrukih izvora, a

ovdje su zakucatosti situacije dodatno usloznjeni. Kada je go dine

21/641. osvojena Aleksandrija, arapsko osvajanje Bliskog istoka je

prakticki bilo upotpunjeno, a uz ovo je doslo naslijede mnogih

heleniziranih akademija koje su mnogostrano bile u naponu snage

tijekom prvih sest stoljeCa krSCanstva. Medu njima su bila mocna

sredista sirijskog ucenja koja su postojala u Edessi (al-Ruha', moderna

Urfa istocno od gornjeg Eufrata),3 Nisibis (blizu gornjeg Tigrisa,

sjeverozapadno od Mosula),4 Resain (ra's al-Ayn, Theodosiopolis),5

Kinneserin (Qinnasarln),6 Homs i Balbek (Heliopolis). Takoder,

vaian centar osovjen od strane muslimana bio je Harran (klasicna

Carrhae), koji leii na maloj udaljenosti juzno od Edesse. Harran je

2 Ilustrativan prillljer ovog zalllrsenog cvora nacina transmisije moze se pronaci uPinreeovoj stUdiji historije islamske astronolllije. Vidjeti narocito Pingreea (1973).

.IPrisjetimo se halife al-Mahdija (158/775-169/785) glavnog mu astrologa Thawfil al-Rumija (Theophiliusa Edeskoga, umro 169/785) koji nije poznaYao samo grcke, sirijske iarapske izvore, vec je bio dobro upucen takoder i sa onima indijskim. AyyObal-Ruhawj (JobEdeski) je bio drnga znacajna licnost iz tog mjesta; on je takoder poznavao indijske izvore(vidjeti nizc).

. avo je Illjesto zivljenja biskupa SeverusaSebhkta (sredinom sedlllog stoljeea po Kristu).Tvrdi se da je poznavao indijske ("arapske") brojeve. Vidjeti, Pingree (1973):35.

; avo IlljestO pripadalo je velikolll ucenjaku Sergiusu (umro 536. po Kristu) koji jepreveo Galena u sirijski (usporediti Bruneta i Mielija (1935): 880). Vjernje se da je Sergiusbiotakoder zaduzen za sirijsku verziju PtOlomejevog Almagesta, te da je ovu verziju vjerojarnokoristio al-Hajjaj ibn YOsuf (170/786-218/833) za svoj arapski prijevod. Vidjeti Pingree(1973):34.

I, Severns Sebkht je stanovao ovdje (vidjeti biljesku 4).

INDIjSKA I PERZljSKA POZADINA ARAPSKO-ISLAMSKEFILOZOFljE 13

ponajprije bio stjeciste obozavatelja zvijezda i on je spasio od zaborava

domorodacku religiju i utjecaje sa dalekog istoka - a ovi utjecaji,

vazno je da se spomene, ukljucuju takoaer one preuzete iz Indije.7

Meautim, ovo predstavlja samo dio kojeg su muslimani naslijedili.

Godine 651. posljednji sasanidski sah je umro i Perzija je u cijelosti

potpala pod sireCi utjecaj is lama. Oko petnaest godina kasnije,

l11uslil11anskesu jedinice prosle rijeku Oxus, avec 95/713. go dine

Sind i Transoxiania su bili podvedeni pod upravu Damaska. Ove

kulturne zone sada doprinose dodatnim elementima u razvoju

intelektualnih mat rica islama. Jedan od najznaeajnijih elemenata po

nasel11 misljenju je bio onaj priskrbljen od strane akademije u

Dzundisapuru u juznoj Perziji koji je dostigao vrhunac svog uspjeha

sredinom sestog stoljeca po krscanskom kalendaru, tijekom vladavine

Anusirvana. NastvljajuCi se razvijati dugo nakon islamskog osvajanja,

Dzundisapur je postao kolijevka intelektualnih aktivnosti kada je

489. godine imperator Zeno zatvorio eddku akademiju i neke

nestorijanske zakladne skole utemeljene na principu perzijske

prijel11Civostii gostoljubivosti. Nastanjujuci se ponajprije u Nisibisu,

neki od ovih helenisticki inspiriranih znanstvenika su se kasnije

preselili u Dzundisapur. Osim toga, 529. godine je neoplatonicka skola

u Ateni takoaer zatvorena po naredbi cara Justinijana te su, isto tako,

otpusteni znanstvenici nasli pribjeiiste. u Perziji. Na taj je naCin

7 Harran je smatran za glavnog posrednika transmisije u islam ne samo neopitagorejskih,

hermetickih i gnostickih uccnja, vec takoder i autohtonih kaldeanskih ideja i stanovitihizrazito kineskih idcja. Harranci su scbc nazivali "Sabejcima" (Sabi'l1n) u trecem/devetomstaljecu u doba al-Ma'ml1nada bi uzivaliprivilegije"Ljudi Knjige" (Ahl al-Kitab), proglasavajucisebe sabejcima spomenutim u Qur'anu (5:72-3). lndijski Utjecaji na Harran su posvemarazvidni iz iskaza pronadenih u pseudo-Majritijcvoj ChaJatal-hakim (sastavljcnoj 340-tih/750-tih; njemacki prijevod Ri~er i Plessner 19(2): postoje slicnosti izmedl1 harranskog iindijskog stovanja planeta, a sanskritska imcna planeta su bila poznata 11Harranl1. Vidjetiklasicnl1studiju Chwolson (1856); usporedi Kral1s(1942-3):305 i sljedece stranice.

14 SYEDNOMANUL HAQ

Dzundisapur, sa svojom brizno izgradenom gostoljubivoscu i

iznimno golemim akademskim novcanim primanjima, zadobio ulogu

samog sredista promjene perzijske ucenosti, kao i one grcke, rimske,

sirijske i, veoma znakovito, one indijske. Doista, izvijesca kazuju da

se je tu naselio izvjestan broj indijskih mudraca.s

DajuCi ovaj kompleks raznolikih kanala kroz koji su strane ideje

pronalazile svoj put u rani svijet islama, te pokazujuCi intelektualne

promjene koje su se izde.savale kroz ove kana Ie Cime su mnoge

domace ideje bile modificirane, integrirane i transformirane, Cini se

jedva moguCim da se osigura jednostavna i valjana procjena uloge

indijskih i perzijskih ideja u razvoju islamske misli.Ustvari, problem

se iznova povratio, cak mnogo tdim, s obzirom na Cinjenicu da su

arapski prijevodi sa sanskrita, pahlavija, te sirijskih tekstova saCinjeni

tijekom najranije faze islamske intelektualne historije, faze na kraju

koje su prevoditelji posuvratili svoju pozornost skoro u cijelosti na

grcke radove. Ovi najraniji prijevodi su bjelodano prdivjeli; na isti

naCin su sarno fragmenti pojedinih spisa najranijih muslimanskih

mislilaca doprli do nas. Povrh toga, mnogi od tih spisa su prdivjeli

lezeCi neporuceni jos uvijek u rukopisima razlicitih svjetskih

biblioteka. Cini se prema tome, da je najbolje $to neko moze poluCiti

na ovoj pozornici moderne ucenosti jeste pokusaj i neka vrsta

nepovezanog izlaganja nasiroko utemeljenog na kasnijim arapskim

izvorima i sekundarnim izvje.stajima, odnosno izvje.staj saCinjen bez

pretenzija da bude konacna velika slika.

. Vidjeti Meyerhofa (1937):22. Za historiju Dzundisapura vidjeti Yaqut (1966-70),2: 130;

Campell (1926),2:46; "Djundai-SabOr", Encyclopaediaof Islam, novo izdanje (Leiden, 1960):1:1064.

. ""'II!

INDIjSKA I PERZljSKA POZADINA ARAPSKO-ISLAMSKEFILOZOFljE 15

Suvremeni znanstvenici vec neko vrijeme govore 0 indijskim

utjecajima na kosmologijske doktrine ktiltima , nearistotelijansku

atomisticku filozofsku tradiciju islama, ndto sto je cesto pogrdno

nazvano islamskom skolastickom teologijom. Uvoaenje u modernu

naobrazbu od strane Schmoldersa iz 1840.godine, 9 pitanje indijskogutjecaja na ktiltim je od tada dozivjelo n'lnoge znanstvene rasprave.

U stvari, nekih pedesetak godina nakon Schmoldersa, francuski

historiear Mabilleau se osjeeao toliko ubijedenim da je izjavio da je

cjelokupna doktrina ktiltimskog atomizma dosla iz Indije.1o A, u

atmosferi gdje je Goldziheru iskazivana cast za gledanje na cjelokupnu

sufijsku tradiciju kao sjenku budizma, II Horten je pokusao da

"prilijepi indijske etikete na svaku vrstu islamskog misljenja"12- jeste

upravo ono sto je izmal11ilo Massignonovu osudu, koji je zal11ijetio

da je Horten naCinio dalekosdna svojatanja na temelju samo, kako

ih on naziva, "izoliranih slucajnosti".13

Medutim, unekoliko tjdnje i kvalificiranije misljenje je 1928. godine

iznio Mac Donald, koji je tvrdio da su samo neki aspekti ktiltimskog

atol11izl11aukazivali na indijski utjecaj. H On je pokazao da su indijske

budisticke skole Sauntrantikasa (nastale u prvom ili drugom stoljecu

prije Krista) posjedovale ucenje 0 atol11izl11uvrel11ena,poglavito davrijeme nije beskonacno djeljivo, vec je prije sastavljeno od prvobitnihodijeljenih atomskih momenata koji se ne mogu nadalje dijeliti.15

9 Schmolders(1942).

10 Mabilleau (1895):328 i naredne stranice.II Vidjeti, primjerice, Duka (1904).12Wolfsonova napomena (1976:68) 0 Honenu (1912).

1.1Massignonova (1912):408.

14Mackdonald(1928).15Mackdonald navodi Jacobija (1910) kao svoj autoritet. Za atomizam Sautrantika

vidjeti Keith (1921); Pines (1936):104-6.

16 SYEDNOMANUL HAQ

Mackdonald je nasuprot ovoj doktrini predmetnuo iskaz filozofa

ifaylasuf) Maimonidesa (u. 601/ 1204.) da mutakallimuni (pristase

kalama, jednina mutekallim) vjeruju da se vrijeme "sastoji od

momenata (anat); ovo znaCi da se vi:-ijeme sastoji od vrlo mnogo

"vremena" koja se ne mogu nadalje razdjeljivati."J6 Iskazano misljenje

da razvijena teorija atomizma vremena nije utemeljena na grckoj

tradiciji, dokazivao je Mackdonald, mutakallimuni su morali pozajmiti

svoje ucenje od budista. U stvari, znanstvena poddka za ovaj

zakljucak dosla je 1936. godine od Pines a, koji je takoder govorio 0

utjecajima na kalam indijske atomisticke kozmologije dainizma

(nastao sest stoljeea pr.n.e.), kao i 0 utjecaju brahmanisticke Nyaya

Vaise~ke (nastala u trecem stoljecu p.n.e.)17

Medutim, glede problema zakuCatosti koju smo vec spomenuli,

krajnje je iznenadujuce da su potonji znanstvenici iznasli razloznost

za neslaganje sa ovim zakljuccima.18

Prvo, nema posvema jasnih dokaza da su indijski filozofski tekstovi

koji tumace atomisticko ucenje bili dostupni samim

mutakallimunima. Sto je u tom slucaju onda bio kanal transmisije?

Bez imalo dvojbe u kalamu se mogu iznaCi spisi koji ukazuju na

indijsko filozofsko bratsvo "samaniyyah", ali tamo jos uvijek nemamo

argument medu samim povjesniearima, primjerice gdje su ovi

I"U svome Guide of tbe perpleed (Pines, prey. 1963), Maimonides daje popis dvanaesttemeljnih tvrdnji atomistickog stajalista kalama; Mac Donald( str. 10) navodi iz trece tvrdnje;ja sam samo neznatno izmijenio njegov prijevod.

17 Pines (1936):102-23. Usp. Radhakrishnan, izd. (1953):139-51; 219-30.IXPrimjerice, Wolfson nije bio srodan sa Pinesovim gledistem (vidjeti Wolfson (1976):473

i naredne stranice).

-~-

INDIjSKA I PERZIJSKA POZADINA ARAPSKO.ISLAMSKE FILOZOFIJE 17

samaniyyah doista bili.19 Postoje takoder ukazivanja za Brahimah;

iznova, znanstvenici su bili neodlucni da jednostavno poistovjete ove

Brahimah sa indijskim brahmanima.1° Povrh toga, ni u jednom slueaju

kontekst ovih ukazivanja nije atomisticki. J05 vaznije, medutim, jeste

nedavno otkrice nekih prvobitnih kalamskih tekstova koji su bili

"Otuda nam Lang kazuje da su klasicni grcki izvori prilagodili prakriti tennin samanna

"isposnik" da se odnosi na budiste kao "samanins", te otuda ovaj tennin iskljucuje brahmane

(Lang (1957):24). sto se tice arapskih pisaca, on kaze: Prilagodavajuci, poput klasicnih pisaca

prije njih, indijski pojam samana je uobiCajeno korisaen da oznaci budistickog isposnika, dok

odreden broj arapskih autoriteta ukazuje na Buddhu kao poslanika samaniyya" (ibid. :30;

naglasavanje pojeclinih rijeci pridodato). Lang onlje ne navodi nijedan od arapskih izvora;

dakako, on navodi recenice 0 auroritetU dvojice svojih kolega (1957:30 n. 1). Sachau u svojemu

uvodniku u al-Birunijevu [ndl}'u vokalizira tennin "Shamaniyya", koji, tvrdi, ne samo da je

izveden iz onog indijskog, vec takoder iz arapskog al-Muhammarah, to jest, Jjudi odjeveni u

sveCano crveno ruho (= rektapata); ovo ukazuje na crveno-smedc ognace budistickihredovnika (Sachau, prey. (1888):261. S druge strane, Dodge nas obavjeStava da "sha1l1an!ya

(Sllbili) idolopoklonici cenrralne Azije, koji su postali donekle urjecajni p01l10CUbudizma"

(dodge, prey. (1970),2:923; naglasavanja pidodata). On navodi Monier-Wil1iamsa kao svoj

auroritet (Monier- Wil1ial11s(1891): 75,261-3). Schmolders je pronasao porijeklo Sal11aniyyah

u Charvaka1l1a u lndiji (Schmolders (1892): 114). Dhanani kaze jedino da su Samaniyyah bili

"stanovita indijska grupacija koja je promicala skepticizam i stoga poricala 1l10gucnost bilo

kakvog znanja kojc se izvodi iz culnih osjetila." (Dhanani (1991 ):47; usporediti Vajda (1937».

Konacno, inreresanrno je primijetiti da historiCar Hamzah aI-Isfahan! (uillro 365/957)

spominje glediste da je u najstarija vreillena covjecanstvo bilo jcdna vrsta ali obiljezena illlenoill

Samaniyyun na ] stolm i KaidaniYYl1l1na Zapadu (Gotweldt, izd. i prevo (1844-8): 5).

20Paul Kraus je bio Illisljenja cia djelo odmetnutogmurakallima 11m al-Rawandija Kitab

al-Zumurrud (ulllro sredinom treceg/deverog stoljeea) koji je posluzio kao izvor za gledista

arapskih pisaca cia "Brahilllah" oclbacuje profetstvo zbog nadmoci i dostatnosti Ijuclskog

intelekta, te cia je "Brahimah" bila puka izmisljotin:t samog Ibn al-R:tw:tndija koja je imala za

cilj da prikrije njegov:t n:tjvlastitija gledist:1 (Kr:tus 1933, 1934). Suvremeni znanstvenik,

Stroulllsa, se 1l1edurim ne slazc sa Krausol11, argumenrirajuci da su gledista pripisana

"Brahimah" bila izvorno inclijska i cia su bila poznata ranim mutakal1imunima (Stroumsa

1985).

18 SYED NOMANUL HAQ

nepoznati ranijim historiearima kao sto je Pines.2I JamceCi raviziju

verine mnogih ranijih nalaza koji su se temeljili neizbjeino na

drugotnim arapskim izvorima, ovi otkriveni arapski tekstovi

priskrbljuju neizravan dokaz da su rani mutakallimuni uistinu

vjerovali u postavku 0 atomizmu vremena.n Zapravo, Maimonides

je sam osobno ukazivao logicki na osnovu aristotelijanske analize

kretanja da su mutakallimuni "neizbjeino" vjerovali u atomizam

vremena.23 Slicno, znaeajna razlikovnost se sada pokazala da je

postojala izmedu specificnog oblika atomizma kiiliima i onoga u

grckom i indijskom atomizmu;24 stoga, ovaj cijeli problem potrebuje

da bude nanovo propitan. Sada preostaje pitanje izravnog indijskog

utjecaja na mutakallimune.

U svakom slucaju trebalo bi se, ipak, istaknuti da je tamo uistinu

postojala bjelodana evidencija posigurnog znanja indijskog

filozofskog misljenja od strane ranih arapskih pisaca. Primjerice, u

Kitiib Sirr al-khaliqah pripisanoj Ballnasu (pseudo-Apollonisu ad

21Moderna studija kalamskog atomizma je Dhananijeva (1991) koja uzima u razmatranje

ove nedavno otkrivene tekstove. ja sam jedva pronasao ovu stUdiju.

22 Dhananz (1991):259.2.1U trecoj tvrdnji Maimonideskaze (vidjetibiljesku 16):"Ova premisaje ... nuznaza

njih, jer prva premisa (poglavito da su sva korporealna tijela saCinjena od atoma), to jest, ani

su morali uoCiti Aristotelov dokaz u kojemu je on prikazao tu razlikovnost, vrijeme i kretanje

su sva tri od njih jednako vrijedna sa uvaZavanjem egzistencije. Mislim da je odnos svakog ad

njih spram onog drugog jednak i kada je jedan razdijeljen onda je i drugi u istom omjeru.

Stoga, oni su jamacno znali da ako je vrijeme bilo trajno i osobno beskonacno se dijeliti, da

otuda nuzno slijedi da je dio koji su smatrali nerazdjeljivim morao na isti nacin biti sposobna

beskrajno se dijeliti... Iz ovog razloga oni su pretpostavljali da ... vrijeme doseZe limit, poglavito

momente, izvan koji nije moguce razdjeljivanje nadalje..." (Pines, prey. (1963), 1:196; navea

Dhanani (1991) :259). U svojim kOl1lentaril1la, Dhanani pise: "l1laimonides nema izravan

dokaz za vrel1lenski atomizam u ktiltimu, ali on inzistira na tome na temelju Aristotelave

analize da takvo ucenje mora, nuzno, sadrZavati bilo kakvu vrstU atomjzma". (Dhanani

(1991):260)24Vidjeti, Dhanani (1991):182-330.

INDIJSKA I PERZUSKA POZADINA ARAPSKO-ISLAMSKE FILOZOFUE 19

Tyana, neopitagorejskom mudracu prvog stoljeca)25 ranom izvoru

koji je zauzeo kIjucnu ulogu u velikom dijelu isiamske alhemijske

tradicije, izvoru koji iznalazi pobijanje gledista da je "Brahman" u

svezi sa Bozijim atributima. Stoga nam autor "Sirra" kaze da:

"Brahman(i) kazu: Stvoritelj (al-Khaliq) je svjet!o (Niir), drukCije

od svjet!osti (anwar) koje se moze vidjeti okom; buduCi da je On

sam Svjetlo, te da je On SveznajuCi ('Alzm), onaj koji sve cuje (SamZ'),

Onaj koji se vidi (Ba~zr) i SvemoguCi (Qazir)". Oni nam kazu: "Vi,Bizantinci, obozavate samo ime, buduCi da vi ne znate sto ovo imeznaci!"26

Ova gledista su zato siino odbacena, a u ovoj odbacenoj sukladnoj

retorickoj referenci se gradi i Buddha (aI-Budd). 27

Posvema jasno, nije bas jednostavno poistovjetiti ove "Brahmane"

na konaean naCin i, k tomu jos, plauzibilno je da su navodna gledista

proizasia iz klasicnih vedskih fiIozofskih ucenja. Mi poricemo da

Upanisadi, korpus metafizickih dijaloga pisan kao komentari na Vede

(Vedanta), idu daije od antropomorfnih bOZanstava, te da govore 0

jednom sve-transcendirajucem principu iz kojega sve ostalo proizilazi,

necemu sto bi vodilo nedualistickoj doktrini u indijskoj fiIozofiji.28

Otuda kazati da je Bog Svjetlo koje je neslicno svjetlostima

korporealrlOg svijeta jeste ostati istrajnim uz metafizicki pritisak

Upanisada.

Jednako tomu u Knjizi riznica al-Ma'munovog fizicara Joba

Edeskog (Ayyub al-Ruhawi, 203/817)29 postoje ukazivanja na

2;Ovaj tekst je dostupan u Weisserovolll kritickolll izdanju iz 1979.

H,Weisser, izd (1979) :63.

"Weisser, izd. (1979).

2.<Vidjeti, Radhakrishnan (1924); Schweitzer (1951).

2'1Mingana, izd. i prevo (1935).

r--

20 SYEDNOMANUL HAQ

neimenovanog indijskog mudraca i njihove medicinske i kozmoloske

ideje. Medutim, u ovom slueaju neki od ovih mudraca su doista

posvema jasno poistovjeceni sa historijskim indijskim likovima, kao

sto je veliki medicinski znalac Cara od Kasmira ( drugo stoljece n.e.)

i poznati fiziear ranijeg razdoblja, Susrata.3o Ukazivanje na ove i drugeindijske medicinske autoritete iznabze se takoder u Firdaws al-

hikmah Ibn Sahl Rabban al-Taberija (247/861) koji u dodatku govori

0 interesantnoj indijskoj kozmoloskoj teoriji elemenata.31 Ipak,

gledano sa stanovista filozofskih disciplina i uprkos slicnosti

muslimanskih sa sanskrtskim medicinskim tekstovima, indijske

kozmoloske ideje koje se odnose na ovu dvojicu autora ne mogu sa

sigurnoscu pokazati da su odigrale bilo kakvu izravnu ulogu u

odredivanju karaktera islamskih kozmoloskih teorijaY

Medutim, ono sto je nedvojbeno jeste uloga perzijskog dualizma

u formiranju izvjesnih fundamentalnih kozmoloskih i teoloskih

;0 Ibid.;XXVvidjetibiljdku 32ispod..\1 Siddiqi, izd. (1938). Dijelovi l'elevanmi za indijsko znanje pl'evedeni su u Siggelu

(1950).

.\2 OdmemUti mutakallim Abu'Isa al-Warraq (u. 247/861) kaze u svom pl'ikazu ddhriyya

(filozofa pl'irode koji su vjel'ovali u vjecnost svijeta) da: "gl'upa (dahriyya) uvjel'ava da je svijet

sacinjen od pet stval'i, koje su popUt njega vjecite: toplo, hladno, suho i vlazno. Peta je dusa

(l'\:10)..." (Ovaj pl'ikaz je sacuvan u Mutmnad fi Ussiil al-din mUtakallima Rukn aI-Din al-

Malal:u1Jija (u. 536/1141); odjeljak 0 dahl'iyyama je objavJjen i pl'eveden kod Me Del'mota

(1984). Ovaj odabil' sam pl'euzeo iz Dhananijevog navoda (199):88, Cineci nezlume izmjene

u pl'ijevodu. Dhanani donosi nasuprot ovom pl'ikazu izvjdtaj lbn Sahla Rabbanija al-Tabarija

0 indijskoj teol'iji pet elemenata (lJwhCibiit): "rennin mabCibiit oznacava elemente (tabg I')

kojih oni uzimaju per (pl'idodato) sa vjetl'om (rib) "(Firdaws al-hikmd, Siddiqi, izdanje 1938-

557; ja navodim Dhananijev navod (1991-93). SIiCan pl'ikaz indijske teol'ije se nalazi u Book

of Treasures Joba Eddkoga: "neki lndijei... vjel'uju u postojanje pet elemenata, od koji u cetil'i

i sami vjerujemo, dok je peti vjetal''' (Mingana, prey. (1935):221. MedUtim, Dhananijev je

zakljucak izvol' dahl'iyyskog pogleda koji ni je indijski vec stoicki (1991 :94).

---

INDIjSKA I PERZIjSKA POZADINA ARAPSKO~ISLAMSKE FILOZOFIjE 21

ucenja kiiliima. Zasigurno tamo postoji silna evidencija ranih dosluha

izmeau mutakallimuna i manihejskih perzijskih dualista, otprilike

ono sto je proizvelo mnogo polemicke kiiliimske literature protiv

dualistickih ideja. Otuda citamo u Kitiib al-Aghiini od Abu'l-Faraj

al-Isfahanija (umro 357/957) da su neki studenti velikih osnivaea

kiiliima, ai-Hasan al-Basri (u. 110/728), diskutirali sa onima koji su

bili optuzeni za podupiranje maniheizma 33- jeste dokaz da je aktivni

kontakt sa dualistima ustanovljen vec tijekom najranijeg formativnog

perioda kiiliima. Doista, mnogi kalamski izvjeStaji 0 dualistickoj

kozmologiji su zabiljeZeni od strane, izmeau ostalih mukallimuna

'Abd al-Jabbzra (u. 415/1025)3-1 i al-Maturdlja (u. 331/942)35, bio-

bibliografa Ibn al-Nadlma (u. 548/1153)36, te hereziografa al-

Shahrastanija (u. 548/1153)37. Istovremeno, muslimanski povjesnieari

i bibliografi su nam neprestance kazivali 0 arapskim prijevodima

manihejskih traktata, a ovi ukljucuju i pobrajaju sama Manijeva djela.3s

Interes mutakallimuna za dualizam i njihovi kontakti sa perzijskim

dualistima moze nas jako zacuditi. Historijski, ova se situacija Cini

neizbjeZnom otkako su muslimanski osvajaCi postali bastinici prilicno

velike manihejske populacije unutar svojih sireCih granica. I, filozofski

motreno, ona cini jaci osjeeaj podaren mutakallimunskoj silnoj

zauzetosti sa problemom kauzaliteta. Manihejska doktrina da su

svjetlo i tama bili aktivni i djelatni princip, da su oba imali volju i

istodopce bili sposobni prouzrociti stvarnu prirodnu pojavu, te da

II Navedeno prelln: Vajda (1937):193, biljdb 6; Dhanani (1991),47, bilje!ib 1.

.\4 Al-Mug/mi, Kairo, izd, (1960-5).ISAl-Tawhid, Kholeif, izd. (1970).

v' Flhrist, FILigel, izd. (1871); Dodge, prevo (1970).

.\7AI-Milal \Va al-nihal, Badran, izd. (1956); H:lrbrLlker, izd. i prevo (1850).

IS Vidjeti, prjmjerice, Muruj al-dhahab histOribra al-Mas'udija (u. 345/956), Pellat, izd,(1966-79),5:212.

....-

22 SYEDNOMANUL HAQ

su oba imali narav koja je ogranicavala onog prednjeg u proizvodenju

zla i onog potonjeg uCinjenju dobra - sve ovo stoji u temeljnom

konfliktu sa odredenim sustastvenim premisama kalamskog ucenja.

Doista, mutakallimuni su opcenito pobijali zamisao prirodnog

uzrokovanja,39 poglavito da stvari imaju "naravi" koje ih Cine nuznim

da postoje, ili da se ponaSaju uvijek na istovjetan nacin. Zamutakallimune karakteristicna materijalna tijela nisu nastala ni iz kakve

"naravi" ili neprenosivih stalnih kvaliteta; zapravo, ove karakteristike

su obje bile logicne i fizicki svedene na atome i prigotke stvorene od

strane dragog Boga, jedinog Aktivnog Agensa ('Amil, Fa'al).40 Ustvari,

jedini Uredivac, Odriavatelj i Uzrocnik kozmosa bio je Bog, a ne

princip svjetlosti i tame, niti neko drugo bice. Bjelodano, dualizam je

ugroiavao same temelje kCilCima;otuda je po malo cudno da se upravo

tamo pojavilo ogromno tijelo arapske filozofijske literature s ciljem

pobijanja perzijskih manihejaca. Zapravo, pojam jawhar koji sumutakallimuni cesto koristili za svoje atome, jeste u stvari arabizacija

perzijske rijeCi gawhar.

Medutim, ovo nije jedino zbog cega su, braneCi svoja vlastita

gledista, mutakallimuni podvrgnuli dualizam tako groznicavom

kritickom propitivanju. Posigurno, tamo je takoder postojao

pozitivni aspekt njihovog poduhvata, to jest aktivno traganje za

suvislim ucenjem prvotnih konstituenata stvari, ucenje koje bi na

razumljiv naCin rastumaCilo kvalitet i kvantitet materijalnog svijeta,

ukljuCivo i fenomen kretanja i izmjene.41 Mnogo vaznog materijala

pribavljeno je kroz ovo traganje za dualistickom kozmoloskom

'" Postoje moguCiprigovori: vidjeti Wolfson (1976):559-78.

40 Opsirna rasprava 0 kaliimskoj doktrini kauzaliteta se nalazi kod Wolfsona (1976): 518-

600. Vidjeti, takoc1er,Dhanani (1991); 53 i naredne stranice. .41 Usporedi Dhanani (1991):46 i naredne stranice.

INDIjSKA I PERZljSKA POZADINA ARAPSKO-ISLAMSKEFILOZOFljE 23

literaturol11; a ovo je ukljuCilo ne sal110l11anihejske spise, vec takoaer

i one izvedene iz ucenja aral11ejskog filozofa Bardaisana (u. 222)41 te

krseanskog heretika Marciona (u. 140)43 Ovaj l11aterijal je izgleda

zauzeo sredisnju ulogu u artikuliranju i profiliranju kozl11o1ogijeklillima.

Osil11toga postoji teoloski aspekt l11u~ekallil11unskezauzetosti sa

maniheizl11ol11.Poznato je da su l11nogi l11aniheisticki tekstovi pisani

za vrijel11erane islal11skevladavine nasrtali na neke od tel11eljnih nacela

islama, koa sto je poslanstvo i Objava; uCinkovito, ovo je saCinjavalo

nasrtaj i na Poslanika islal11ai na sami Kur'an.H Ono sto je sokiralo

islamske osjeeaje poboinosti bila je Cinjenica da su neki autori ovih

tekstova bili toboinji muslil11ani. Meau njima je bio poznati perzijski

konvertita/preobracenik u islal11,'Abdallah ibn al-Muqaffa'45 - pisac

uzorite arapske proze kojel11u dugujemo, pored mnogo toga drugog,

svagda svjeii arapski prijevod sa pahlavija pripovijetki indijskog

mudraca Bidpaija, KalZlah wa Dimnah. Ibn al-Muqaffin iivot je

nasilno okonean kada je, poput l11nogih drugih za koje se vjerovalo

da skrivaju stare perzijske ideje pod krinkol11 islal11a, bio sl11aknut

139/776. go dine pod optuibom za osobitu vrstu "hereze" tzv.

." Prihvacajuci krScanstvo 179. godine po Kristu, ovaj aramejski filozof je pomijeSaognosticizam sa dualizmom. vidjeti, Sahrastani, Karbrliker, izd. i prevo (1850), 1:293; "lbnDaissan", Encyclopaedia of Islam, 2:370; Ibn al-Nadlm, Dodge, prevo (1970):776,805-6;Drijvers (1966).

4; Vjerojamo krscanski zapovjednik broda u Pontus. Aroundu, koji se 140. godine poKristu vratio u Rim i osnovao hereticku sektu. Vidjeti Ibn al-Nadlm, Dodge, prevo(1970):775-6,806-7; Shahrastani, Harbrliker, izd. i prevo(1850), 1:295.

44 VidjetiMas'udi,Pellat,izd. (1966-79),5:212;Vajda(1937).45Medu njima je takoder bio i al-Warraq i lbn al-Rawandi kojeg smo ranije susretali.

--

24 SYEDNOMANUL HAQ

zandaqah.46 Radovi tih zanadiqah (jed. zindzq, onaj koji je poCinio

zandaqah, tj. udaljio se od pravovjernistva) jamacno su bili znani ranim

mutakallimunima koji su pisali mocna pobijanja u svojim

odgovorima.47 Zapravo, mutakallimunsko ukljucenje, naposlijetku,

bilo je dobro razaznano kada je 'abbasijski halifa doista zavrbovao

neke od njih u zvanicno otpocetom vojnom ophodu u drugom/

osmom stoljecu protiv ovih zanadiqa.48 Vrlo je vjerojatno tada, da je

vecina rane kalamske literature 0 razumu i Objavi, 0 Bozijem

stvoriteljskom cinu ex nihilo, 0 Njegovoj Pravdi i Njegovim

Atributima, bila u cjelosti prilagoaena manihejskim napadajima na

ova temeljna teologijska stanovista islama.

Napadaji na ideju poslanstva i Objave su takoaer dosli od

slobodoumnih pojedinaca ranog prioda islamske intelektualne

historije. Meau njima je istaknuti perzijski alkemiear i fiziear iz Raya,

Abu Bakr al-RazI (u. 313/925), glasoviti Rhazes latinskog Zapada.49

Razijevo odbacivanje nuznosti poslanstva, nije ipak izravno upereno

protiv islama; po svemu sudeci, to je bilo opcenito odbacivanje

nuznosti svih poslanika koji su ispovijedali objavljeno znanje. Otuda

on u svojoj "Lukavstini poslanika" odbija nuznost ne samo triju

monoteistickih religija, vec takoaer i Manijev dualizam.so Razijeva

41,Vidjeti Ibn Khallikan, de Slane, prevo 81843-7), 1_431; Ibn ,'11Nadjm, Dodge, prevo

(1970): 29-99, 259, 275-6, 366, 581, 598, 599, 715; "Ibn al-Muqaffa", Encyclopaedia of Islam,

3:883. Fragmemi Ibn al-Muqaffing Manihejskog traktata su sacuvani u pobijanju Zaydija

Imam al-Rassija (u. 246/860), al-Radd 'ala al-zindiq al-La'in al-Muqaffa'. Guidi,

47 Dhanani (1991):50 i nadalje; Vajda (1937)..\< Ova je, naprimjer, opisao Mas'udi, Pellat, izd., 5-212.

4') Dobar prikaz Razija je Pinesov cJanak u Dictionary of Scientific Bioography. Usporedi,Pines (1936):34-93; Kraus, izd. (1939); Fakhry (1983):94-106.

50Pines, Dictionary of Scientific Biography, 11:323. izd. i prevo (1927). Usporedi Dhanani

(1991):50 i nalhlje. 0 fenomenu zandaqa zl1aeajan je Vajda (1937); takoder, vidjeti Nicholsona

(1969):372-5.

INDI]SKA I PERZI]SKA POZADINA ARAPSKO-ISLAMSKE FILOZOFI]E 25

religija otpadnistva je nadalje iskazana kroz njegovo uvjerenje 0 seljenju

dusa. Medutim, on je i u samoj filozofiji takoder bio konformista,

nearistotelijanac u svojemu vjerovanju u atomisticku konstituciju

materije; u svojemu ucenju 0 apsolutnom prostoru, kojega je nazvao

vjecnim (dahr).51 Nadalje, suprotstavljen aristotelijancima, Razi je

vjerovao u vremenito stvaranje svijeta i postulirao je u svojoj

kozmogoniji pet preegzistentnih principa: Stvoritelja (al-Bari'), dusu

(al-nafs), materiju (al-hayula'), vrijeme (al-dahr) i prostor (al-makan) Y

5to je bio izvor Razijevih odvec smionih ideja?

Znanstvenici opcenito tvrde da je svoju filozofiju crpio iz

neislamskog perzijsko-indijskog ethosa. Ovo je plauzibilna tvrdnja,osobito u pogledu Cinjenice da je najveCi muslimanski autoritet u

Indiji, al-BlrDnI (u. 440/1048.) polagao svoj veliki interes za ovoga

slobodnog mislitelja, pomno pripremajuci opsdnu biografiju

njegovih radova.53 AI-BlrDnl govori takoder 0 izvjesnom Abu'l-

,Abbas al-Iranshahriju, Perzijancu, kojeg on prakticki razmatra kao

jedinog znanstvenika islamskog svijeta koji daje objektivnu vaznost

religijskom vjerovanju Indijaca.54 Dok nijedan spis ovog Iranshahrija

nije dospio do nas, on navodi jedan drugi izvor perzijskog ismailijskog

autora Na~ir Khusrava (uo 481/1088), koji citira Iranshahrija i

pripovijeda da je RazI bio udruzen sa njima, te da je RazI od njega

preuzeo njegove ideje materije, prostora i vremena. Ustvari, u pogledu

Razijeve srodnosti sa maniheizmom nema dvojbe, buduci da on

51Pines, (1936); Pines, Dictionary of Scientific Biography, 11:324.;2Pines, ibid.; 326; Fakhry (1983): 94-106.

;1 Ovo je objavio Kraus (1936). .

"India, Sachau, prevo (1888):4; al-Iranshahri se spollJinje takoder u al-Birunijevu al-

Athiir al-biiqiya, Sachau, izd. (1878) :222,225. U sporediti, Pines (1936) :55. 2iid al-musiifirin,

Berlin, izd. (1341), naveo Pines (1936):34 i nadalje.

26 SYEDNOMANUL HAQ

lzravno navodi Manijeve spise. Nadalje, Sto se tice njegovog

poznavanja lndijske filozofije, istaknuto je da i njegov atomizam i

njegov koncept pet eternalija pokazuju napadnu slicnost sa sistemom

Nyzya-Vase~ka - a ovo je vjerovatno bio rezultat njegovog ucenja

preuzetog od Iranshahrija.

Medutim, ova tvrdnja moze biti samo provizorna, jer nemamo

izravan dokaz u ruci za takvo sto, buduCi da je Razi samog sebe ddao

za Platonovog sljedbenika.55

Nadalje, niko ovdje ne moze iskljuciti mogucnost velike ovisnosti

0 Harranskim izvorima, jer u svojemu historijskom djelu Kitaab al-

Shawahid (Knjiga svjedocanstva) najvise navoden autoritet kojega

Razi spomine jeste izvjesni Salim al-Harrani: (Harranac). Takoder, sto

se tice slicnosti izmedu izvjesnih obiljez.ja Razijevih ideja i onih

ustanovljenih u Nyaya Vaiseska sistemu, ona doista postoje, medutim,

preostaju jos uvijek dvije odsudne razlicitosti u njihovom temeljnom

toku misli. Otuda se neko moze priupitati: ako postoji ova slicnost

izmedu izvjesnih elemenata, nije Ii neslicnost kod ova dva izolirana

fenomena najznacajnija stvar? Kako god da jeste, primijeti se moze

da filozofijska glediSta velikog perzijskog fizicara ne predstavljaju

usmjerenje, tok niti tradiciju u islamskoj misli: on je bio jedan

individualan slobodarski duh, usamljena pojava koja je morala platiti

klasicnu cijenu za svoju intelektualnu neustrasivost: odasiljajuci svoju

literarnu produkciju ponajvise u zaborav.

Sto se tice bogatstva i dugotrajnosti filozofske tradicije islama

(falsafa), ona se gdjekad prakticki razmatrala kroz radove zapadnih

znanstvenika kao iskljuCivi izraz planske filozofije, to jest tradicije

koja dolazi nakon kalama. Zapravo, podaci prvog predstavnika ove

55 Pines (1936):34 i nadalje.

INDIJSI<A I PERZIJSKA POZADINA ARAPSKO-ISLAMSKE FILOZOFIJE 27

tradieije, "Filozofa Arapa", al-Kindija (roden sredinom treceg/ devetog

stoljeea), prakticki se vremenski poklapaju sa onom agresivnom i

krajnje sistematskom prevodilackom aktivnoscu u Bayt al-Hikmah-

a u ovom se stoljecu zanimanje produktivnih prevodilaca brzo i

sistemski preusmjerava skoro iskljuCivo na grcke tekstove. Fitozofska

tradieija ifalsafa) kojoj su neki velikodostojniei pripadali, zadobiva

svoju temeljnu inspiraeiju iz prevedenih grckih djela, ostajuCi vjerna

aristotelijanskoj logici, te nastupajuCi unutar okvira neoplatonicke

metafizike i ddeCi se mutakallimuna u intelektualnom neuvazavanju.

Ako su ove helenizirane ugledne licnosti kao sto je al-Kindi, al-Farabl

(u. 339/950) i Ibn Sina (u. 429/ 1037) - poznati u islamskoj tradieiji

kaofalasifa(jedninafaylasuf) - jedini predstavniei islamske spekulativne

filozofije, onda se predislamska perzijsko-indijska tradicija nije mogl'}

pojaviti da odigra vaznu ulogu u intelektualnoj historiji islama, cak

da su ovdje indijski izvori i bili postulirani od strane qekih ucenjaka,

buduCi da su neki od Ibn Sinaovih zanesenjackihkazivanja, te

Suhrawerdijeve israqi doktrine uveliko erpljeni iz drevnih perzijskihlzvora.

Ako se sada napokon udaljimo od filozofskih diseiplina ka

prirodnim znanostima, medicini i matematiei, siika posta;e ;asRija i

konacna i to zahvaljujuCi kritickom istrazivanju nekih modernih

znanstvenika.56 Ovdje, osobito u slueaju astronomije, u opoziciji sma

da zamijetimo tragove i beskrajno mnostvo povijesnih kanala kroz

koje je perzijsko-indijska tradieija imala utjeeaja u ranom islamu;

jednako tako, u stanju smo predociti ulogu koju je ova tradieija

odigrala kao jedan od kljucnih elemenata koji je odredio sami smjer

islamskih egzaktnih znanosti. Medutim, mi smo ovdje izvan domasaja

Ir, Pines, Dictionary..., 11 :324.

....

28 SYEDNOMANUL HAQ

filozofije u pravom smislu te rijeCi, te su stoga jedino sumarni prikazi

ono sto se moze zajemCiti. Prikaz se mora dati uprkos tomu sto su

dvije discipline znanosti i spekulativne filozofije, cesto bile integrirane

u misljenju jedne te iste osobe, te sukladno tomu sto je jedna nuzno

imala implikacija na onu potonju.

Mozda ce neko poistovjetiti unutar islamske astronomske tradicije,

uzevsi jedno od najbolje proucavanih podrucja prije svega,57 tri

razlicita elementa koji odreduju smjer njenog potonjeg razvoja.

Prvi, te kronologijski najraniji element, priskrbljen je arapskim

prijevodima i prilagodbama u drugom/osmom stoljecu i to

sanskritskih i pahlavi takstova. Ovo uvodi u svijet islama neke

koncepte grcke matematicke astronomije, koncepte koji su bili

nasiroko neptolomejeski izmijenjeni na ovaj ili onaj naCin od strane

lokalne tradicije Perzije i Indije. Greko-sirijske i bizantinske

astronomske tradicije, prva, koja je bib djelomice ptolomejska i

potonja, nepodijeljeno ptolomejska, konstituiraju drugi element koji

je dospio u is lam koncem drugog, odnosno pocetkom devetog

stoljeca. Medutim, ove dvije tradicije, mi se nabs zaustavljamo da

primijetimo, su i same bile ne bas u potpunosti neovisne od Indije i

Perzije. I konacno, treCi elemenat je dosao iz opce korisnosti u

arapskom predstavljanju samih Ptolomejevih djela CijijeAlmagest bio

prvi preveden, po svoj prilici iz sirijske verzije teksta, pod

pokroviteljstvom perzijske familije Barmak tijekom vladavine Harlin

al-Raslda (170/786 - 194/809). "Ovo je vodilo u islamu" uCimo od

Pingreea, "matematske astronomije, koja je bib u bitnom ptolo-

mejska, ali u koju su uvedeni novi parametri i nova razrjesenja

" Stapleton, Am i Hzsain (1927) :340-2; Stapleton i Am (1910): 68, 72.

------- .....

INDIJSKA I PERZIJSKA POZADINA ARAPSKO-ISLAMSKE FILOZOFIJE 29

problema u sferickoj trigonometriji preuzetoj iz Indije, koja je imala

tendenciju da zamijeni onu Almagesta."58

Nekoliko rijeci bi trebalo kazati u razradi ovoga, buduci da ovdje

imamo sluCaj koji ilustrira proces neobicnog mijdanja ideja i

koncepata, neSto 0 cemu smo kazivali u pocetku ovog izlaganja. Dugo

prije pojave islama, Perzijanci su imali priliku upoznati se ne samo sa

Almagestom, vec takoaer i sa grekim i indijskim astroloskim

tekstovima kroz tekstove koje je sponzorirao najraniji sasanidski

upravitelj ArdashrrI (226-241 po Kristu ili nove ere) i Shapflra 1(241-

272 po Kristu ili nove ere). Sredinom petog stoljeca po Kristu, set

kraljevskih astronomskih tablica, sudbonosni Zzk-i shahryaran,

arapski zzj) je sastavljen. Ovaj zzk (astronomske tablice, arapski zzj)

je inkorporirao neke parametre indijskog Brahmapaksa skole, koja

je nastala u petom stoljecu, a koja je u sebe integrirala neke greke

materijale. Stoljece kasnije, sasanidski sah Anushirvan je nalozio

uporeaivanje Almagesta sa indijskim tekstovima nazvanim u arapskom

Zzjal-arkand (arkand biva arapsko iskrivljenje sanskrtskog ahargana)

koja je pripadala djelomice heleniziranoj Ardharatripak~a skoli petog

stoljeCa. Ovo je rezultiralo novom redakcijom Zzk-i shahryarana, a

ovo je bilo znano arapskim piscima. I naposlijetku, tijekom vladavine

posljednjeg sasanidskog monarha Yazdigirda, druga verzija Zzk-i

shahryarana saCinjena je jos jednom iznova, i ovo je takoaer bilo

poznato u islamskom svijetu.59

Bjelodano je da indijski tekstovi konstituiraju neopsredan izvor

najranijih islamskih astronomskih djela. Otuda imamo Zzj al-arkand

"Fakhry, (1983):33.

"Ponajprije, nase zahvale vrijednim djelima Davida Pingreea, E.5. Kennedija i DavidaKinga.

..

30 SYEDNOMANUL HAQ

napisan 117/735 u Sindu (bivsa provincija Zapadnog Pakistana na

Arapskom moru, ukljucena u zapadne pakistanske provincije 1955,

bivsi gl. grad Hyderabad) uglavnom na temelju Khandakhadyake koju

je sastavio Brahmagupta 665. godine. Nedugo potom, druga dva seta

tabela su sastavljena - Zij al-jami i Zij al-huzur, oba izvedena iz

Arkanda. Nakon toga, 125/742. godine imamo Zij al-Harqan, opet

kombiniranje perzijskih i indijskih materijala, ukljucujuCi ono sto je

ustanovljeno u A.ryabhatlya Aryabhata (roden 476) .60 Nadalje,tijekom vladavine al-Mansura (137/754 -159/775.) i Harun al-Rasida,infiltriralo se mnogo indijskih materijala, a ovo je popraceno arapskimprijevodima Zik-i shahryaran (Zij al-shah) i Ptolomejevim radovima.Indijski materijali su pribavljeni kroz prijevod sanskrtskih tekstovakoji se pripisuju Brahmapaksa skoli ocigledno noseci naslovMahasiddhanta i oviseCi0 Brahmaspuhta siddhanti Bramagupte kojaje napisana 628. godine. Na taj nacin je nastao Zij al-sindhind al-kabir tekst koji objedinjuje razliCite indijske elemente sa onimaizvedenim od Ptolomeja, kao i onim od Zij al-shiih,te drugimperzijskim izvorima; a ovo je odvelo do razlikovanja Sindhind tradicijeu ranoj islamskoj astronomiji.61

Otuda nam se nadaje da je uloga perzijsko-indijske tradicije urazvoju islamske astronomije poprimila iznimno veliku vaznost.Dakako, veliki broj ranih islamskih astronoma jesu bili Perzijanci - alNawbakht al-Farisi, Ibn al-Farrukhan al-Taberi,Masha' Allah, svikoji

su radili i djelovali na al-Mansurovom dvoru; ta Yahyaibn Abi-Mansuri Ibn Musa al-khawarizmi, astronomi koji su radili pod al-Ma'munom(198/813 - 218/833); ovo su samo neki od znaeajnijih perzijskihlikova tog doba. No sto se tice Indijaca koji su zapravo radili u

(,0 Moj prikaz historjje islamske astronomije strogo slijedi u prvom redu Pingreea (1973):u stvari, ono, stO donosim nanize jeste prakticno parafraza ove znacajne stUdije.

6' Pingree (1973):32.

- .

INDIjSKA I PERZljSKA POZADINA ARAPSKO-ISLAMSKE FILOZOFIjE 31

islamskom svijetu Ibn al-Nadlm navodi Manka ili Kanka62Ibn Dahpa,

63Judasa,64Sanjahila,65 i Naga66 - niko od ovih prispomenutih nijebio spekulativni filozof, zapravo, mi tvrdimo da su oni bili prevodiocisanskrtskih astronomskih, astroloskih i medicinskih radova. Ustvari,

Manka je opeenito priznat kao clan indijskog veleposlanstva koje jeMahasiddhanta donijela al-MansuruY

Uloga Indije i Perzije na podrucju medicine i matematike je, isto

tako, posvema razvidna i znacajna. Ibn al-Nadim i drugi muslimanski

izvori pobrajaju rane arapske prijevode dijela velikog broja indijskihmedicinskih autora ukljucujuCi Susruta, Caraku Vagbhata (budistakojije:livionekasnijeod treeeg/ devetogstoljeea);68 pridodavsiovimlistama takoder nekoliko indijskih medicinskih tekstova

neimenovanih autora, primjerice, Sundstaq, Knjigu Riisa; Knjigu 0

indijskim drogama;69 i tako dalje. Zapravo, prijevodi indijskihmedicinskih testova su istinski sacuvani, poglavito, Kittib Shanaqfisumiim wa'l-tariyaq CKnjiga Chanakya" - treee stoljeee prije Krista

- 0 otrovima i protuotrbvima"Yo No Cini se da je najveCi broj svih

radova preveden iz pahlavi verzija - a o.vdje je pridonosenje

Jundishapura na prvom mjestu i ponajvise.

(,2Ibid.; 36.

(,.1Ibid.; 37.Krajem drugog/pocetkom devetog stoljeca jedna druga verzija Aryabhatiya jekruzila medu muslimanskim astronomima (Pingree, "Ilm al-Hay'a", Encyclopaedia od Is-lam, 4:1136).lndijski tekst je proucavao Clark (1930).

"Pingree (1973):38.(,;Dodge, prevo(1970):589,664,710. Ovaj uglednik se spominje i u drugim izvorima, kao

sto je Qif~i.Lippert, izd. (1903):265.(,(, Dodge, prevo(1970:590,710, On se brinuo za bimiiristiin (bolnica) za vrijeme perzijske

porodice Barmakida. Usp., Flugel (1857).(,7Dodge,prevo(1970):645.Vidjeti,Ibn Abi Usaybi'ah,Muller,izd. (1884),2:33.('H Dodge, prevo(1970):645. Usporedi, Ibn Abi Usaybi'ah, 2:32.(" Dodge, prevo(1970).70 Ibid.: 1027.

32 SYED NOMANUL HAQ

Od najranijih pocetaka Jundishapur je opskrbljivao muslimanske

vladare sa odanim i nadasve sposobnim fiziearima,71 kao sto je

nestorijanska porodica Bukhtishu Ciji je najraniji predstavnik na

dvoru al-Mansura, Georgius ibn Jibra'il bio predstojnik medicinske

skole u Jundishapuru, a istodopce je bio i izvdilac i utemeljitelj prve

bolnice u Bagdadu.72 Doista, tvrdi se da je sam prvi prevodilac sirijskih

medicinskih radova u arapski jezik bio niko drugi doli Perzijanac iz

Jundishapura, fizicar Masarjawayh (prva polovica drugog/osmog

stoljeea),73 kao neko ko je na stanovit naCin olicavao karakter svoje

skole, Masarjawayh u svojim arapskim inedicinskim djelima naglaseno

mijda grcku, indijsku i perzijsku gradu.74 Medutim, komakti sa

Jundishapurom su, Cini se, ustanovljeni jednako ranG kao i samo

nastajanje islamskog drustva, buduCi da medicinski povjesniear Ibn

Abi Usaybi'ah (u. 669/1270) izvjdtava podrobno 0 aktivnostima u

toj skoli al-Haritha ibn Kalaha, starijeg suvremenika samog Poslanika

islama.75 I naposlijetku, prisjetit cemo se jednog drugog fizieara

71 Ibid.: 710.Svu trojieu spominje takoder Ibn Sahl Rabban al-Tabari, Siggel, prevo(1950).72Ovi naslovi se javljaju u Ibn al-Nadima, Dodge, prevo (1970).

7JChanakya je bio Chandraguptin ministar, fragmenat cije knjige 0 drzavnickoj mudrosti

je sacuvan u KaUtiliyevoj (trece stoljece po Krisw) Arthasiistri. MedUtim, arapski tekst takocler

slijedi materijal iz Susrure i Carake. Vidjeti kriticku swdiju Shenaqa od Straussa (1934).

74 Da su fizicari iz perzijske akademije bili mnogo postovani ilustrira se na prijatan naCinod strane poznatog knjizevnika i filozofske figure al-Jabizza (u. 255/868) u svojoj Kitiib al-

bukhallii' (Knjiga mizerija): "Jednom, kada njegova medieinska praksa nije bila mnogo na

eijeni, bio je upitan: "Otkuda to da te tako malo traze kao Ijekara?" Dao je ovaj odgovor:

"prvo, ... ja sam musliman, a kod paeijenata je vjerovanje duboko ukorijenjeno ... da mllslimani

nisll dobri u medieini. Dakle, moje ime je Asad, meautim, ono je trebalo biti Saliba, Mara'il,

Yobanna ili Bira: stovise, moj nadimak (kunya) je Abu'l Harith, a trebao je biti Abu 'Isa, Abu

zakariyya ili Abu Ibrahim. Nosim gornji dio odjece sasiven od pamuka, a trebala je biti od erne

svile. I naposlijetku, govorim arapski, a trebao bih govoriti jedan od jezika naroda iz

Dzundisapura!" (navedeno prema Meyerhofu (1930):402).

75Vidjeti Ibn al-Nadim, Dodge, prevo (1970):697; Ibn Abi Usaybi'ah, Mtiller, izd. (1884),

1:138; Qif~i, Lippert, izd. (1903): 102.

INDI]SKA I PERZIJSKA POZADINA ARAPSKO-ISLAMSKE FILOZOFI]E 33

dostojnog postovanja iz Jundishapura, Juhanna ibn Mzsawayaha (u.

243/857), prvog upravitelja znamenite Bayt al-Hikmah tijekom

vladavine al-Ma'muna i uCitelja najveceg islamskog prevoditelja,

nestorijanskog krseanina Hunayn ibn Ishaga (u. 264/877.).76

Doprinos indijskih kvantitativnih tehnika u razvoju matematske

tradicije islama je relativno dobro poznat problem. Uistinu, ovo je

djelotvorno upoznao svako ko govori 0 "arapskim brojevima" -

brojevi od 1 do 9 i 0, koji imaju svoju funkciju u decimalno

postavljenom vrjednosnom sustavu. Ovo su, zapravo, indijski brojevi

sustavno uvedeni u svijet znanosti od strane Perzijanaca: spominjemo

istaknutog matematieara i astronoma Muhammad ibn Musa al-

Khawarazmija (u. 233/847), cijim muslimanskim zoro-asterskin~precima dugujemo postojeCi tennin "algorizam" (danas se izgovara

"algoritam"). Sve dok se zacijelo ne ustanovi kao moguce da al-

Khawarazmi nije bio prvi muslimanski p~sac koji je postao srodan sa

indijskim decimalno ustanovljenim vrijednosnim sustavom, on

svakako ostaje prva znanstvena Figura koja se ima sustavno

rastumaciti. Suvisno je kazati, njegovo djelo je bilo od odsudne

vaznosti za cjelokupno polje egzaktnih znanosti; i mi ovdje moramo

da priznati krajnji dug Indiji, cak iako su al-Khawarazmijevi

najneposredniji izvori koje je konsultirao mogli biti pahlavi ili oni

sirijski.77

U najkracem mogucem, ovome bi se moglo pridodati razmatranje

trigonometrije. Ovaj predmet, jamacno se da ustvrditi, jeste zapravo

neSto sto je podario svijet islama78- medutim, jos jednom iznova,

n,Vidjeti, lbn NadIm, Dodge, prevo81970):698; lbn Abi Usaybi'ah, op.cit., 1:163,204;Qifti, op.cit. : 324. .

77 Meyerhof (1937):22.'"Ibid.:23.

~

--

34 SYED NOMANUL HAQ

ovo je kreacija u kojoj je indijski background odigrao kljucnu ulogu.

Predislamska prototrigonometrija, dajuCi posvema uproscen prikaz,

zasnivala se na priprostoj ulozi, suglasju proizvoljnih okruznica.

Indijci su transformirali funkciju suglasja u variranju sinusa, a avo

oznaeava odsudno razdoblje razvoja u nastanku trigonometrije. Sa

treCim/devetim stoljecem, matematieari islamskog svijeta su preuzeli

sinusnu funkciju iz Indije; nakon toga, za narednih sest stoljeea nova

sinusna funkcija i stara imitacija funkcija (tangenta/dodirnica),

sekanta (koja sijece/sijekuca) itd. muslimani su pomno izradili i

poredali u tablice kao sezdesetice. U isto vrijeme, muslimanski

matematicari su se pozabavili sa naCinoin izraZavanja zamrSenog broja

teorema/poueaka, sto je obiljeZje helenisticke prototrigonometrije

primjerene uporabi Menelausove teoreme (prvo stoljece po Kristu).79

"Sa ovim razvojem", pise jedan znalac u ovoj oblasti, "prva istinska

trigonometrija je dosla na vidjelo, u tom smislu da je tada bib sarno

objekat proucavanja, opstajuCi sfericka ili ujednaceno trokut (triangl),

svojih kosina i kutnih profila."sO Cini se, potom, da arapsko znanje

indijske funkcije sinusa (sanskrtski ardhajya/ polovica akorda) -

arapski jyb (jayb, dzep) - latinski sinus - engleski "Sine") oznacava

tacku prijelomnicu u historiji trigonometrije.

Medutim, stogod da je islam zadobio od indijske i perzijske

pozadine, ono je u cijelosti tansformirano asimilirano u novu matricu

koja je u znacajnoj mjeri bila islamska. Prenesene ideje u nasIjedstvo i

sustavi koji su djeIovali na ovoj novoj osnovi na nove naCine kao

integraini elementi osobite inteIektualne sinteze: to jest, ove rdene sinteze,

7"Vidjeti, Ibn Nadjm, Dodge, prevo(1970: 584, 695-6, 742; Ibn Abi Usaybi'ah, op.cit.:380.

'° Razumljiv prikaz al-Khawarizmija je dao Toomer, S.V, Dictionary of Scientific Biog-

raphy, 358-65. Arapski izvori ukljucuju Ibn Nadjma Dodgea, prevo(1970): 652,662,665,668;Qif~i, op.cit. : 286.

INDI]SKA I PERZIJSKA POZADINA ARAPSKO-ISLAMSKE FILOZOFI]E 35

jeste ono u cemu se ogleda i u cemu leii izvornost islamske misli. Tijekom

vremena islamska se filozofija iskristlizirala u posvema razvijenu i

neovisnu tradiciju, a Perzija je u cjelosti apsorbirana u islamski okvir. I

dok je Sind zadobio svoju politicku i administrativnu slobodu od

centralnog halifinog autoriteta, Indija jos jednom iznova postaje

misteriozna i zauzima udaljeni istureni polohj. AI-BirunI je doSao

poprilicno dockan da naCini razlikovnost: "Nalazim veoma napornim

rad na ovom predmetu (Indija)", jadao se on,"doduse imam veliku

naklonost spram nje - a glede ovoga stojim sam samcijat u svojemudobu!"81

Sengleskog hafiz Nevad Kahteran

XI India, Sachau, izd. (1888), 1:24.

INDUSKA I PERZIJSKA POZADINA ARAPSKO-ISLAMSKE FILOZOFIJE 35

jeste ono u {emu se ogleda i u {emu leii izvornost islamske misli. Tijekom

vremena islamska se filozofija iskristlizirala u posvema razvijenu i

neovisnu tradiciju, a Perzija je u cjelosti apsorbirana u islamski okvir. I

dok je Sind zadobio svoju politicku i administrativnu slobodu od

centralnog halifinog autoriteta, Indija jos jednom iznova postaje

misteriozna i zauzima udaljeni istureni polohj. AI-Biruni je dosao

poprilicno dockan da naCini razlikovnost: "Nalazim veoma napornim

rad na ovom predmetu (Indija)", jadao se on,"doduse imam veliku

naklonost spram nje - a glede ovoga stojim sam samcijat u svojemudobu!"8!

Sengleskog hafiz N evad Kahreran

Xl India, Sachau, izd. (1888), 1:24.