21
IMOVINSKI ODNOSI BRAČNIH PARTNERA 1. Uporedite zakonski i ugovorni imovinski režim U velikom broju zakonodavstva,zakonski imovinski rezim primjenjuje se tek onda kada se bracni partneri nisu odlucili za ugovorni imovinski rezim,odnosno kada nisu ugovaranjem nekog rezima iskljucili primjenu zakonskog.Pri ugovaranju rezima,bracni partneri su uglavnom ograniceni na prihvatanje jednog od alternativnih rezima predvidjenih u zakonu,a samo u nekim pravima oni imaju vecu slobodu pa mogu odabrati rezim koji sami odrede,mada su i tada obavezni pridrzavati se odredjenih zakonskih rezima. Zakonodavac je pri uređenju imovinskih odnosa bračnih partnera pošao od načela porodične solidarnosti i ravnopravnosti bračnih partnera.,a po PZBIH Bracnim je partnerima ponudjena mogucnost izbora jednog od 2 ponudjena rezima:zakonskog i ugovornog rezima. -U okviru zakonskog imovinskog režima postoje bračna stečevina i posebna imovina. Naime, zakon normira da bračni partneri mogu imati bračnu stečevinu i posebnu imovinu. -Do uređenja ugovornog imovinskog režima došlo je zbog promjena u našem privrednom sistemu u kojem privatna svojina ima daleko veći značaj nego prije kao i zbog potrebe i zahtjeva da bračni partneri sami uređuju međusobne imovinske odnose. Uvođenje ove mogućnosti znači uporedno postojanje dva imovinska režima – zakonskog i ugovornog, o čijoj primjeni bračni partneri odlučuju zaključivanjem ili nezaključivanju bračnog ugovora. Njegovim zaključivanjem, oni iskazuju primjenu zakonskog režima na imovinu koju budu stjecali nakon sklapanja braka ili su je već stekli u braku. Naprotiv, nesklapanjem ovog ugovora, oni prestaju da se na njihove imovinske odnose primjenjuje bračni imovinski režim - normiran u Porodičnom zakonu. 2. Pojam bračne stečevine Bračna stečevina je imovina koju su bračni partneri stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, kao i prihodi iz te imovine.

Imovinski Odnosi Bracnih Partnera-skripta

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Imovinski Odnosi Bracnih Partnera-skripta

Citation preview

Page 1: Imovinski Odnosi Bracnih Partnera-skripta

IMOVINSKI ODNOSI BRAČNIH PARTNERA

1. Uporedite zakonski i ugovorni imovinski režim U velikom broju zakonodavstva,zakonski imovinski rezim primjenjuje se tek onda kada se bracni partneri nisu odlucili za ugovorni imovinski rezim,odnosno kada nisu ugovaranjem nekog rezima iskljucili primjenu zakonskog.Pri ugovaranju rezima,bracni partneri su uglavnom ograniceni na prihvatanje jednog od alternativnih rezima predvidjenih u zakonu,a samo u nekim pravima oni imaju vecu slobodu pa mogu odabrati rezim koji sami odrede,mada su i tada obavezni pridrzavati se odredjenih zakonskih rezima.Zakonodavac je pri uređenju imovinskih odnosa bračnih partnera pošao od načela porodične solidarnosti i ravnopravnosti bračnih partnera.,a po PZBIH Bracnim je partnerima ponudjena mogucnost izbora jednog od 2 ponudjena rezima:zakonskog i ugovornog rezima.-U okviru zakonskog imovinskog režima postoje bračna stečevina i posebna imovina.Naime, zakon normira da bračni partneri mogu imati bračnu stečevinu i posebnu imovinu.-Do uređenja ugovornog imovinskog režima došlo je zbog promjena u našem privrednom sistemu u kojem privatna svojina ima daleko veći značaj nego prije kao i zbog potrebe i zahtjeva da bračni partneri sami uređuju međusobne imovinske odnose. Uvođenje ove mogućnosti znači uporedno postojanje dva imovinska režima – zakonskog i ugovornog, o čijoj primjeni bračni partneri odlučuju zaključivanjem ili nezaključivanju bračnog ugovora. Njegovim zaključivanjem, oni iskazuju primjenu zakonskog režima na imovinu koju budu stjecali nakon sklapanja braka ili su je već stekli u braku. Naprotiv, nesklapanjem ovog ugovora, oni prestaju da se na njihove imovinske odnose primjenjuje bračni imovinski režim - normiran u Porodičnom zakonu.

2. Pojam bračne stečevine Bračna stečevina je imovina koju su bračni partneri stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, kao i prihodi iz te imovine.U zakonskoj odredbi, nastanak bračne stečevine se veže za postojanje dva elementa – za način njenog stjecanja i za vrijeme njenog stjecanja.Sto se tice prvog konstitutivnog elementa,radi se o tome sto se ova imovina stice zajednickim radom oba partnera,a rad bracnih partnera moze biti zajednicki i pojedinacni.Doprinos bracnih partnera u sticanju bracne stecevine moze biti posredan i neposredan.-Neposredan jekad bracni partner obavlja neku djelatnost i tako donosi zaradu bilu u novcu ili naturi,a posredan kada bracni partner obavlja rad za koji ne dobiva naknadu,ali vrsenjem omogucava drugom bracnom partneru da radi i zaradjuje (npr.rad u domacinstvu).Međutim, od pravila o radu kao načinu sticanja stečevine predviđeno je odstupanje. Pored toga što su u bračnu stečevinu uvršteni prihodi, odstupanje je učinjeno u istom članu, normiranjem da bračnu stečevinu čini – dobitak u igri na sreću, prihodi od intelektualnog vlasništva i pokloni trećih osoba.Bracnu stecevinu cine i prihodi iz imovine bez obzira na koji nacin su steceni,npr.plodovi dobiveni radom bracnih partnera,a u bracnu stecevinu ulaze jos i pokloni trecih osoba ucinjeni u vrijeme trajanja bracne zajednice.

Page 2: Imovinski Odnosi Bracnih Partnera-skripta

3. Priroda i predmet bračne stečevine Bračna stečevina je po svojoj prirodi suvlasništvo. PZ normira da su bračni partneri „u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drukčije ugovorili „.Osnovna karakteristika zajednickog vlasnistva je ta da se udio bracnih partnera ne zna dok se ne izvrsi njegova podjela.Svaki bracni partner je kao suvlasnik,vlasnik polovine dijela i vlasnik polovine idealnog dijela svake stvari i svakog prava koje cini ovu bracnu stecevinu.-Predmet bračne stečevine mogu biti stvarna i obligaciona prava. -Od stvarnih prava, u ovu imovinu ulaze pravo svojine na pokretnim i nepokretnim stvarima, pravo služnosti, založno pravo, pravo etažne svojine, plata, odnosno zarada koju za svoj rad dobija bračni partner.-Od obligacionih prava u bračnu stečevinu ulaze potraživanja i drugova nastali u vezi sa bračnom i porodičnom zajednicom i bračnom stečevinom.

4. Upravljanje i raspolaganje bračnom stečevinomPorodični zakon normira da se na upravljanje bračnom stečevinom primjenjuju odredbe stvarnog i obligacionog prava, ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Porodični zakon je lex specialis u odnosu na Zakon o svojinskopravnim odnosima tako da samo onda kada u porodičnom zakonu nisu sadržana posebna rješenja koja se tiču stečevine, drugačija od rješenja Zakona o svojinskopravnim odnosima, na nju će se primjenuti odredbe o suvlasništvu sadržane u ovom drugom zakonu. Od ovog se odstupa samo u slučaju zaključenja bračnog ugovora. U skladu sa članom 15. ZOSPO, svaki bračni partner, kao suvlasnik, ima pravo stvar koja je predmet stečevine posjedovati i njom se koristiti, srazmjerno svom dijelu, s tim da pri posjedovanju i korištenju ne smije povrijediti pravo drugog bračnog partnera.Primjenom odredbi stvarnog prava, bračni partneri imaju pravo zajednički upravljati bračnom stečevinom, a upravljanje mogu povjeriti jednom od njih ili trećoj osobi,a pri izboru jedne od varijenti vodit ce se (ne)spremnosci i (ne)sposobnoscu svakog od njih,pa ce upravljanje povjeriti onome ko je spremniji i voljan jepreuzeti sve poslove upravljanja na sebe.Pored sporazuma o upravljanju cijelom imovinom,partneri se mogu sporazumjeti o upravljanju pojedinim njenim dijelovima tj.pojedinim stvarima iz imovine.Sporazum o upravljanju stečevinom može biti jedna od odredbi bračnog ugovora, ili zaseban sporazum. Onda kada bračni partneri ne uspiju postići sporazum o upravljanju i korištenju imovine, mogu se obratiti zahtjevom sudu da u vanparničnom postupku odluči o tome.Što se tiče ovlaštenja raspolaganja svojim dijelom, jedan bračni partner bez saglasnosti drugog, može njime raspolagati svaki bračni partner je sasvim samostalan, ima sva ovlaštenja vlasnika pri raspolaganju svojim idealnim dijelom. Pod raspolaganjem se podrazumijeva otuđenje i opterećenje imovine izvan redovnog upravljanja i raspolaganja. PZRS normira da zajedničkom imovinom bračni supružnici raspolažu sporazumno.

5. Podjela bračne stečevinePZ normira mogućnost podjele bračne stečevine ugovorom bračnih partnera: ili u sudskom postučku. Podjela stečevine se može izvršiti u toku braka i nakon njegovog prestanka. O podjeli bračne stečevine odlučuje sud onda kada nije zaključen bračni ugovor. Sudski postupak se pokreće zahtjevom bračnih partnera ili povjerioca bračnih partnera. Odluka o podjeli se može donijeti u parničnom ili vanparničnom postupku. U parničnom postupku sud odlučuje onda kada je sporno da li neke stvari ili prava ulaze u stečevinu ili su posebna imovine jednog bračnog partnera. Onda kada ne postoji spor o ovome sud podjelu vrši u vanparničnom postupku.Bračna stečevina se dijeli na jednake dijelove, ukoliko bračni partneri nisu ugovorili drugačije. Podjeli sud pristupa nakon sto utvrdi sta cini diobnu masu,odnosno koja stvarna i obligaciona prava ulaze u nju,te sta cini posebnu imovinu.Podjela na jednake dijelove neće

2

Page 3: Imovinski Odnosi Bracnih Partnera-skripta

uvijek biti pravična za oba partnera, pa zakonodavac ostavlja mogućnost da ugovore drugačije udjele i tako isključuje primjenu ovog zakonskog rješenja. Zakonodavac je imao i drugu mogućnost za otklanjanje ove nepravičnosti, ali se svjesno nije opredijelio za nju, polazeći od toga da će prihvačeno rješenje u većoj mjeri odprinijeti skraćivanju sudskih postupaka.Ova druga mogućnost je prihvačena u PZRS, normiranjem izuzetaka od pravila podjele bračne stečevine na jednake dijelove tako da je svakom supružniku ostavljena mogućnost da zahtjeva „da mu sud odredi veći dio od pripadajuće mu polovine zajedničke imovine, ako dokaže da je njegov doprinos u stjecanju zajedničke imovine očigledno veći od doprinosa drugog bračnog supružnika“.

7. Posebna imovina Posebna imovina je imovina koju bračni partner ima u momentu sklapanja braka, i ona koju za vrijeme trajanja bračne zajednice stekne po oravnom osnovu drugačijem od onog kojim se stiče bračna stečevina. Tako u ovu imovinu ulazi ono što je stečeno nasljeđivanjem, poklonom namijenjenim jednom bračnom partneru, novčana nagrada, stipencija, potraživanje na ime naknade štete prouzrokovane na posebnoj imovini ili prema ličnosti jednog bračnog partnera. Mada zakon to izričito ne normira, posebnom imovinom se smatra i imovina koja pripadne bračnom partneru nakon podjele bračne stečevine, bilo da je ova izvršena u toku trajanja ili nakon prestanka bračne zajednice.PZRS pojam posebne imovine određuje na skoro identičan način, s tim što kao i ranije PZ RBIH, posebnom imovinom žene smatra i imovinu koja je data kao miraz.PZFBIH izostavlja ovu odredbu, zbog nepostojanja pravne ustanove miraza, te zbog pravila da ono što bračni partner ima u momentu slapanja braka ostaje njegova posebna imovina.

8. Razgraničite posebnu imovinu od stečevine primjenom odgovarajućih kriterijaUkoliko je imovina stečena prije sklapanja braka, irelevantan je način njenog stjecanja – nezavisno od načina stjecanja, a ona ostaje posebna imovina bračnog partnera koji ju je imao u momentu sklapanja braka. Međutim, ukoliko je imovina stečena u toku trajanja bračne zajednice, za utvrđenje da li se radi o stečevini ili posebnoj imovini upravo je odlučujući način njenog stjecanja. Pošto se bračna stečevina u pravilu stiče radom, tako će u posebnu imovinu ući ono što nije stečeno radom. U skladu sa zakonskim odredbama o predmetu bračne stečevine i odredbom koja određuje pojam posebne imovine, u posebnu imovinu neće ući (iako nisu stečeni radom) pokloni učinjeni u korist oba bračna partnera, dobitak od igara na sreću, kao ni prihodi od intelektualnog vlasništva ostvareni u toku bračne zajednice. Pokloni trećih osoba učinjeni tokom trajanja bračne zajednice ući će u posebnu imovinu jednog bračnog partnera samo ukoliko to proizlazi iz namjene poklona ili se iz okolnosti koje postoje u momentu davanja poklona može zaključiti da je poklonodavac želio učiniti poklon samo jednom bračnom partneru.Primjenom vremenoskog kriterija, prihvaćenog za određenje pojma bračne stečevine, kao posebna imovina se određuje i imovina stečena nakon prestanka bračne zajednice, bez obzira na pravni osnov po kojem je stečena.Hrvatska - U hrvatskom pravu vlastita imovina je imovina koju bračni partner ima u trenutku sklapanja braka i ona koju stekne u toku bračne zajednice po pravnom osnovu drugačijem od onog po kojem se stiče brana stečevina, te autorsko djelo bračnog partnera.Srbija - Posebna imovina supružnika je imovina koju je on stekao prije sklapanja braka, koju je stekao u toku trajanja braka podjelom zajedničke imovine, odnosno naslijeđem, poklonom ili drugim pravnim poslom kojim se pribavljaju iskljupčivo prava.

3

Page 4: Imovinski Odnosi Bracnih Partnera-skripta

9. Zakonski bračni imovinski režimi u pravu evropskih zemalja (u uporednom pravu)Oblast bračnih režima je bitno reformisana sedamdesetih godina 20. vijeka, kada je u cilju izjednačenja bračnih partnera u većini zemalja unesen određeni broj imperativnih pravila. Ova pravila težište stavljaju na termin „interes porodice“ i pokušavaju ponovo uspostaviti pravičnu ravnotežu između situacije bračnih partnera u toku braka i one trećih povjerilaca. Ova imperativna pravila su praktično zajednička svim zemljama članicama – obaveza doprinošenja obavezama braka i zaštita porodičnog stava. Za dugove koje je preuzeo jedan bračni partner solidarno odgovara i drugi. Od solidarnosti su isključeni očito neumjereni troškovi koje je jedan bračni partner sam učinio.U zakonodavstvu evropskih zemalja postoje različiti bračni imovinski režimi, a najveći broj zakona normira dva ili više ovih režima. Pored zakonskog, zakonodavci uglavnom uređuju i ugovorni imovinski režim – ostavlja se mogućnost bračnim partnerima da isključe primjenu zakonskog režima ugovaranjem nekog drugog režima. Zakonodavstva se pri tome, međusobno razlikuju po stepenu slobode ostavljene bračnim partnerima tj. negdje oni imaju mogućnost birati samo između režima normiranih zakonom, a negdje su slobodni odabrati režim izvan onih uređenih zakonom.Sloboda ugovaranja ograničava se najčešće u pogledu odgajanja zajedničke djece, zaštite slabijeg bračnog partnera, njihovog izdržavanja, ili obezbjeđenja doprinosa za zajedničko domaćinstvo. Npr. U Francuskoj, stranke su ograničene činjenicom da nemaju pravo isključiti „osnovni imovinski režim“ (koji se odnosi na pokrivanje troškova domaćinstva, odgajanje zajedničke djece, i porodični dom), a moraju poštovati i pravila morala i dobre običaje.Razlike između zakonskih režima tiču se stepena slobode bračnih partnera u pogledu postupanja s imovinom u toku braka, načina podjele imovine po razvodu braka, te slobode ugovaranja drugog režima.U pravima u kojima je u poslednje vrijeme izvršena reforma u ovoj oblasti, bračni partneri imaju uglavnom veći stepen autonomije u pogledu ugovaranja imovinskog režima, a u većini njih je prihvaćena ideja nezavisnosti bračnih partnera, odnosno njihove veće ravnopravnosti.Zajedno sa zakonskim izmjenama u ovoj oblasti od 90-tih godina prošlog vijeka počinje se poklanjati veća pažnja sadržaju zakonskog bračnog imovinskog režima, kao i izdržavanju poslije razvoda braka i položaju preživjelog bračnog partnera u vezi s nasljednim pravom.

Sistematizacija režima imovinskih odnosa:1. SISTEM SPAJANJA IMOVINE – Imovina koju bračni partneri unese u brak, samim

zaključenjem braka postaje zajednička imovina.2. SISTEM ODVOJENE IMOVINE – Postoji u onim zakonodavstvima u kojim

zaključenje braka u principu ne povlači sa sobom nikakve imovinske posljedice, osim onih koji se odnose na zajedničku djecu, odnosno zajedničko domaćinstvo.

3. SISTEM ZAJEDNIČKE IMOVINE (ZAJEDNICE IMOVINE)- za ovaj sistem je karakteristično to što pored imovine svakog od bračnih partnera postoji i zajednička imovina. Sve št bračni partneri steknu radom u toku trajanja braka, smatra se zajedničkom imovinom.

4. U Njemačkom pravu, zakonski imovinski režim je SISTEM POVEĆANJA IMOVINE (ODLOŽENE ZAJEDNICE IMOVINE). Prema ovom sistemu, sve što se stekne u toku braka smatra se kao podjednako zarađeno od oba bračna partnera.

4

Page 5: Imovinski Odnosi Bracnih Partnera-skripta

10. Sistem zajednice imovine u pravu evropskih zemalja (uporednom pravu)Od tri tipa režima zajednice, najrasprostranjeniji je REŽIM ZAJEDNICE PRIHODA I DOBITI ( stečevine), koji karakteriše podjela ovih dobara u dvije kategorije – zajednička dobra i posebna dobra svakog bračnog partnera.Ovo je zakonski režim u španskom, italijanskom, belgijskom, francuskom, luksemburčkom, srbijanskom i našem pravu.Prema opštem pravilu, sva dobra, stečena teretnim osnovom ili stvorena od bračnih partnera zajedno ili odvojeno za vrijeme trajanja braka, su zajednička. Međutim, bračni partneri ostaju vlasnici drugih dobara čiji su vlasnici bili u vrijeme sklapanja braka, i onih koje su dobili po besplatnom pravnom osnovu u toku braka, te dobara koja dobiju teretnim poslom ako ili zakon izričito navodi kao vlastita.Drugi tip, tzv. ZAJEDNICA POKRETNE IMOVINE I DOBITI (STEČEVINE) je ostala marginalna u nekim autonomnim pokrajinama Španije, u Fancuskoj i Luksemburgu. Ovaj režim se karakteriše uglavnom činjenicom da sva pokretna dobra (čak i ona dobijena prije braka ili pokloni, zatim nasljedstvo) spadaju u zajednicu.Treći tip, UNIVERZALNA ZAJEDNICA postoje u Holanciji, i sastoji se od svih prisutnih i budućih dobara bračnih partnera, osim onih koji će biti poklonjeni ili ostavljeni testamentom, pod izričitim uslovom da ostanu njegova vlastita.

-U francuskom pravu kao zakonski imovinski rezim prihvacen je rezim zakonske zajednice.Zajednica se ustanovljava ukoliko nije iskljucena bracnim ugovorom ili na osnovu obicne izjave da se brak sklapa rezimom zajednice.Odredbe Code Civile-a definisu da“ zakljucenje braka ne mijenja dotadasnji rezim imovine“.-Italijanski gradjanski zakonik kao zakonski imovinski rezim normira zakonsku zajednicu imovine,uz ostavljanje mogucnosti bracnim partnerima da ugovore rezim odvojenosti imovine ili da ugovorom izmijene zakonsku zajednicu.U okviru rezima zajednice imovine postoje 3 vrste imovine:zajednica imovine,porodicni fond i licna imovina.-U madjarskom pravu je zakonom o braku,porodici i starateljstvu uspostavljen sistem zajednicke imovinebracnih partnera koji povinje vaziti ex lege,trenutkom zakljucenja braka.Njegovo vazenje je imalo karakter retroaktivnosti,te se ovaj rezim odnosio i na one brakove koji su zakljuceni i prije donosenja ovog zakona,cime su ponisteni oni imovinski odnosi koji su pocivali na zakonskim ili ugovornim odredbama koje su ustanovile sistem posebne imovine.-U ruskom pravu sistem zajednicke imovine je zakonski bracno-imovinski rezim ali bracnim partnerima je ostavljena mogucnost da ugovorom uspostave drugaciji rezim.Ovi ugovori se mogu sklapati za postojecu imovinu,ali i buducu.-U ceskom pravu rezim zajednicke imovine je zakonski imovinski rezim.Ovu imovinu cini imovina stecena tokom braka,osim stvari stecenih besteretnim pravnim poslom,odnosno poklonom i naslijedjem,kao i stavri namijanjenih za licnu upotrebu.Ovaj ugovor se moze modifikovati.-Poljski zakon o porodici i starateljstvu takodjer dozvoljava siroku autonomiju,stranke mogu ovjerenim ugovorom,koji se moze zakljuciti i prije braka prosiriti,limitirati ili iskljuciti zajednicku imovinu.

11. Sistem odvojenosti imovine-Austrijski građanski zakonik u paragrafu 1233 normira da „bračna zajednica sama po sebi još ne zasniva zajednicu imovine između bračnih partnera. Za to se traži naročiti ugovor. Ako bračni partneri nisu ništa ugovorili o upotrebljavanju svoje imovine, onda svaki bračni partner zadržava svoje ranije pravo svojine i samostalno njom raspolaže. Imovina koju bracni pratner

5

Page 6: Imovinski Odnosi Bracnih Partnera-skripta

stekne u toku braka je njegova imovina, na njoj drugi bračni partner nema nikakva prava, te za dugove drugog ne odgovara“. Zakon je normirao mogućnost ugovaranja režima zajednice imovine, kao i univerzalne zajednice, te ograničene zajednice imovine.-Za grcko pravo karakteristično je da bračnim sporazumom bračni partneri mogu ugovoriti odstupanje od zakonskog sistema odvojenosti imovine, odnosno uvesti režim zajedničke imovine kao osnovu njihovih uzajamnih imovinskih odnosa. Ukoliko bracni pratneri ne pribjegnu izmjeni zakonom predviđenog sistema, svaki bračni partner ostaje vlasnik svoje imovine bez obzira da li ju je stekao u braku ili prije braka.-U engleskom pravu, isticu se prednosti rezima odvojene imovine te da senjime otklanjaju nedostaci rezima zajednice imovine:sprjecava se da bracni partner koji je nesposoban za privredjivanje umanjuje imovinu drugog,kao i to da u slucaju prestanka braka oba bracna partnera dobiju jednake dijelove,iako je jedan bracni partner u brak unio manje nego drugi ili nije unio nista ili nije doveo do povecanja imovine.

12. Sistem odložene zajedničke imovineOvaj sistem (Njemačka, Švajcarska, Švedska) ne podrazumijeva postojanje zajedničkog vlasništva, već su bračni partneri, svaki pojedinačno, vlasnici stvari. Karakter zajedništva javlja se tek pri podjeli imovine.Zajednistvo postoji u rezimu upravljanja i raspolaganja dobrima posebne namjene kao sto je zajednicki dom.Ovaj režim,označen i kao režim odvojenosti dobara s učešćem u stečevini, zapravo je njemački zakonski režim. Naziva se i režim povećanja vrijednosti. Za vrijeme braka on fukncioniše kao odvojenost dobara (imovine), ali kada dođe do prestanka braka, dolazi do izražaja zajednica imovine –izračunavaju se sve vrijednosti koje su stvorene u braku. Od vrijednosti imovine utvrđene po prestanku braka (završne vrijednosti) odbija se njena početna vrijednost tj. ona koju je imovina imala u vrijeme sklapanja braka i ta razlika predstavlja povećanu vrijednost.Ovaj rezim dozvoljava da karakter zajednice imaju samo neka dobra,ponekad cak 1 dobro.-U Njemačkom Građanskom zakoniku normirana su još dva imovinska režima, čiju primjenu bračni partneri mogu ugovoriti – zajednica dobara i odvojenost dobara.-U švajcarskom pravu zakonski imovinski režim je zajednica stečene imovine, a može se isključiti ugovaranjem jednog od dva supsidijarna režima – režima odvojenosti imovina i zajednice imovine. Bračni partneri su obavezni odredbama o podjeli zajednice stečene imovine osim ako su drugačije ugovorili. U okviru ovog režima postoji stečena imovina i vlastita imovina svakog bračnog partnera. Stečena imovina pripada oba bračna partnera a čini je imovina koju su teretnim poslom stekli u toku trajanja ovog režimaPosebnu imovinu čine:imovina koju bračni partner koristi samo za vlastitu upotrebu, imovina koju su imali prije nastanka zakonskog režima, zatim ona koju su stekli naslijeđivanjem ili po drugom osnovu, imovina stečena u zamjenu za posebnu imovinu.

13. Pojam svrha, i prisutnost u praksi bračnog ugovoraBračni ugovor je pravni posao kojim bračni partneri uređuju imovinske odnose.Zaključenjem bračnog ugovora, bračni partneri isključuju primjenu zakonskog režima na imovinu koju budu stjecali nakon sklapanja braka, ili su je već stekli u braku.Uređenjem imovinskih odnosa ugovorom zasniva se na porodičnoj solidarnosti i pored zaštite jednog partnera u odnosu na drugog, postiže se i zaštita u odnosu na srodnike drugog bračnog partnera.Interes za sklapanje bracnog ugovora je izrazeniji kod osoba koje imaju vece prihode i stjecu znatnu imovinu.Sklapanjem tog ugovora izbjeci ce se sukobi i sporovi koji u praksi

6

Page 7: Imovinski Odnosi Bracnih Partnera-skripta

cesto nastaju izmedju bracnih partnera nakon prestanka braka,a koji se u pravilu rjesavaju dugim i mucnim sudskim postupcima.Bračnim ugovorom imovinsko-pravni odnosi bračnih partnera se mogu urediti prilikom sklapanja braka, kao i tokom trajanja bračne zajednice.

14.Posebnost bračnog ugovora u odnosu na druge ugovoreBračni ugovor je poseban ugovor. Specifičnosti po kojim se razlikuje od ostalih ugovora su posljedica njegove vezanosti za brak i njegovog značaja kako za bračne partnere tako i za porodičnu zajednicu koja će se zasnovati na braku.Subjekti bracnog ugovora su bracni (buduci)partneri,izmedju kojih postoje ili ce nastati posebne veze licne prirode te medjusobna prava i obaveze pa je zbog toga on posebna institucija braka.Neki izuzeci od ovog pravila postoje u dijelu uporednog prava, npr. U francuskom pravu u kojem stranke nekad mogu biti roditelji budućih bračnih partnera ili treće osobe. Predmet bračnog ugovora u pravilu je imovina bračnih partnera, stečena u toku bračne zajednice. Ovaj ugovor, ukoliko se zaključi prije sklapanja braka, proizvodit će posljedicu samo u slučaju sklapanja braka.Naime posljedicu ovih posebnosti je u tome sto se na bracni ugovor ne mogu primjenjivati pravila ugovornog prava,izmedju ostalog onih koja se ticu uslova za punovaznost braka.Zakonodavci zahtijavaju prisutnost bracnih tj.buducih bracnih partnera a izuzetno i da brak bude zakljucen putem punomocenika.Sklapanje braka je, znači, odgodni uslov za nastupanje dejstva ovog ugovora.

15. Mogući predmet bračnog ugovoraZakon ne određuje predmet bračnog ugovora. U skladu s pravilima obligacionih prava, bračni partneri mogu postići svaki sporazum o imovinskim odnosima koji nije protivan prinudnim propisima.Mogući predmeti bračnog ugovora mogli bi se obuhvatiti sljedećom podjelom raspolaganja koja predstavljaju otklon u odnosu na zakonski imovinski režim,osnivanje stvarnih odnosno obaveznih prava, te odredbe koje se odnose na sam bračni ugovor.*Raspolaganja kao otklon od zakonskog bračnog režima - je način prilagođavanja imovinskih odnosa željama i potrebama bračnih drugova. najčešći slučaj raspolaganja predstavlja određivanje različitih udjela u bračnoj stečevini.*Osnivanje određenih stvarnih odnosno obaveznih prava - kao primjer stvarnih prava mogu se navesti osnivanje etažnog vlasništva ili prava služnosti-*Ugovaranje koje se odnosi na sam bračni ugovor – obuhvata prije svega, rješenje pitanja njegovih izmjena i raskida. Riječ je opet o mogućnosti prilagođavanja općih pravila posebnim interesima bračnih drugova.

16. Uslovi za punovažnost bračnog ugovoraU vecini zakonodavstava zahtijeva se da bracni ugovor bude u pisanom obliku i ovjeren kod notara.U dijelu zakonodavstva uslov za punovaznost bracnog ugovora nije ucesce notara u njegovom sklapanju vec se zahtijeva njegovo zakljucenje u formi javnog akta (italijansko pravo) ili javna ovjera ili registracija ugovora na sudu (belgijsko,hrvatsko,srbijansko,svajcarsko i svedsko pravo).Za punovaznost bracnog ugovora potrebni su:

1. Poslovna sposobnost stranaka - pri sklapanju bračnog ugovora, skoro uvijek je riječ o ugovoru punoljetnih i potpuno poslovno sposobnih osoba. Ipak, bračni ugovor može sklopiti i maloljetna osoba, no tek nakon što je sklopljen brak, budući da sklapanjem braka ex lege stiče se poslovna sposobnost. Također, bračni ugovor može slopiiti i osoba kojoj je oduzeta poslovna sposobnost, posredstvom svog skrbnika s preteodnim odobrenjem centra za socijalnu skrb.

Prema PZ FBIH, član 259. bračni ugovor može u ime bračnog partnera kojem je

7

Page 8: Imovinski Odnosi Bracnih Partnera-skripta

oduzeta poslovna sposobnost sklopiti njegov staratelj sa odobrenjem organa starateljstva.2. Valjano i saglasno očitovanje volje

Izjava volje mora biti učinjena solidno i ozbiljno. Ništavost bračnog ugovora mogle bi uzrokovati simulacija i nesporazum, dok bi prijetnja, zabluda i prevara mogle prouzrokovati pobojnost bračnog ugovora.

3. Dopuštenost sadržaja Prema Obiteljskom Zakonu, koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ilimoralu društva je ništav.

4. Oblik pravnog posla Bračni ugovor sklapa se u pisanom obliku, a potpisi bračnih drugova moraju biti ovjereni. Porodični zakon FBiH, član 258. predviđa da je za punovažnost ugovora nužno da isprava bude notarski obrađena. Nepoštivanje ove forme je razlog za poništenje ugovora PZRS normira mogućnost za bračne supružnike da zaključuje bračni ugovor, u pismenoj formi, s ovjerenim potpisima bračnih partnera, što znači da se ne zahtijeva notarski obrađena ispiska, nego je dovoljno samo pismena gorma, uz ovjeru potpisa supružnika.

17.Predmet bračnog ugovora u uporednom pravu?U jednom dijelu zakona, predmet bračnog ugovora je određen a drugim dijelom nema odredbi o njemu, već se stavlja bračnim partnerima da ga sami odrede, poštujući ograničenja postavljenih u zakonu. Pri ugovaranju režima bračni partneri uglavnom su ograničeni na prihvatanje jednog od alternativnih režima predviđenih u zakonu, a mo u nekim pravima imaju veću slobodu , pa mogu odabrati režim koji sami odrede, mada su i tada obavezni pridržavati se određenih zakonskih ograničenja.-U austrijskom pravu , bračnim ugovorom može se zamijeniti ili izmjeniti zakonski imovinski režim. u zakonu se kao predmet bračnog ugovora izričito navode miraz, zajednica imovine, upravljanje, nasljeđivanje i dr.-U češkom pravu , bračni partneri imaju punu slobodu u opredjeljivanju obima imovine koja će biti obuhvačena bračnim ugovorom. -Francuski Građanski zakonik – posebno imovinsko unošenje u bračni ugovor odredaba o dobijanju određenih stvari i prava iz imovine u slučaju prestanka braka smrću jednog od bračnih partnera. Na bračne imovinske odnose primjenit će se zakonski imovinski režim samo ako bračni partneri ne ugovore njegovu derogaciju ili ga ne izmjene. Prilikom zaključivanja bočno-imovinskog ugovora, bračni partneri moraju uskladiti njegove klauzule sa pravilima morala i dobrim običajima. Bračni partneri mogu se opredijeliti za neki od tipova ugovornih režima koje zakon predviđa.-U grčkom pravu , bračnim ugovorom se ne moće upućivati na primjenu običaja, ni važećeg stvarnog prava.-U italijanskom pravu, zakonski imovinski režim primjenuuje se tek onda kada ga bračni partneri nisu isključili ugovorom. Zakon izričito normira nemogućnost dergiranja ovim ugovorom prava i obaveze koje su kao dejstva braka narmirana zakonom, kao i nemogućnost ugovaranja njihovih imovinskih odnosa na opšti, već samo na konkretan način. U ugovor se može unijeti odredbe o odvojenom upravljanju zajedničkom imovinom i zastupanju na sudu, te o tome da se zajedničkom imovinom obuhvate dobra poseebne imovine (osim onih isključenih zakonom).Međutim, isključena je mogućnost derogiranja normi o zakonskoj zajednici koje se odnose na upravljanje dobrima zajedničke imovine i jednakom udjelima u ovoj imovini.

8

Page 9: Imovinski Odnosi Bracnih Partnera-skripta

-U mađarskom pravu, bračni partneri bračnim ugovorom mogu odrediti bračni imovinski režim drugačije od zakonskog, određujući koja će imovina biti predmet posebne, a koja predmet zajedničke imovine.-U njemačkom pravu , bračnim ugovorom zaključenim prije ili nakon sklapanja braka, bračni partneri mogu dogovarati sljedeće – umjesto režima povećanja vrijednosti odrediti jedan od dva supsidijavna režima – odvojenosti imovine ili zajednicu imovine, ili nakon sklapanja braka izmijeniti zakonski ili supsidijarni režim.-Ruski porodični zakonik - normira da se bračni ugovor može odnositi na postojeću i buduću imovinu, a predmet bračnog ugovora normira dajući sljedeće mogućnosti bračnim partnerima da odrede režim zajedničke svojine, susvojine ili odvojene svojine na cjelokupnoj njihovoj imovini, ili jednom mjerom dijelu, ili na imovini jednog bračnog partnera, da odrede svoja prava i dužnosti u međusobnom izdržavanju, da unesu u bračni ugovor druge odredbe koje se tiču njihovih imovinskih odnosa. Njime, bračni partneri mogu odrediti neki drugi imovinski režim, umjesto zakonskog, koji podrazumijeva da je imovina koju bračni partneri steknu u toku braka – zajednička imovina. -Švedski Zakon o braku – precizira predmet ugovora, ograničavajući ga samo na određenje imovine kao posebne ili kao bračne.U švajcarskom pravu bračnim ugovorom, koji se može sklopiti prije ili nakon sklapanja braka, bračni partneri (ili budući) mogu izabrati, ukinuti ili izmijeniti imovinske odnose samo u okviru zakonskih granica.U manjem broju zakona, predmet bračnog ugovora nije određen. Ovakvo rješenje postoji u svim tazmatranim zakonima država nastalih raspadom Jugoslavije. U njima je normirano samo da se bračnim ugovorom uređuju imovinski odnosi na postojećoj ili budućoj imovini. Pored toga, normirana je zabrana ugovaranja primjene stranog prava, odnosno prava druge države na imovinskopravne odnose (PZFBIH, PZBD, PZRS, PZCG,CZH).

U zemljama anglosaksonskog prava, Engleskoj i SAD, bračno-imovinski ugovori su dozvoljeni ali nisu uobičajeni. To su tzv. „sporazumi o razdvajanju“, kojima bračni partneri jedan drugog oslobađaju obaveze zajednice stanovanja, a kojim se često ugovaraju i druge klauzule.Primjećen je i trend zaključivanja bračnih ugovora, čiji je smisao potenciranje prava i obaveza račnih partnera za vrijeme braka, prije svega u pogledu brige o zajedničkom domaćinstvu i zajedničkoj djeci. Dakle, ovi ugovori, prije svega, su deklarativni akti kojima bračni partneri potenđuju jedan drugom zajedničko opredjeljenje za bračnu jednakost, a ne sporazumni, čije bi sprovođenje bilo moguće prinudno izvršiti u sudskom postupku.

18. Notarska forma bračnog ugovora u uporednom pravuU većini zakona zahtjeva se da bračni ugovor bude u pisanom obliku i ovjeren kod notara. U obliku notarskog akta zaključenje bračnog ugovora normirase npr. U austrijskom, bosansko-hercegovačkom, crnogorskom, francuskom, mađarskom, njemačkom pravu.-U austrijskom pravu – bračni ugovor je punovažan ako je sklopljen kao notarski akt. Ista forma zahtijeva i za izmjenu i ukidanje bračnog ugovora.-U zakonodavstvu BiH, - pitanje forme bračnog ugovora nije riješeno na isti način.U FBiH uslov za punovažnost bračnog ugovora njegovo sklapanje u formi notarski obrađene isprave. PERS, nakon izmjena izvršenih 2008. ima isto rješenje.PZBD normira da isprava treba da bude sastavljena i ovjerena kod nadležnog organa ili bilježnički obrađena.Sva tri zakona normiraju da se bračni ugovor sklapa između bračnih, odnosno budućih bračnih partnera.

9

Page 10: Imovinski Odnosi Bracnih Partnera-skripta

-Zakon FBiH i BD predviđaju da u ime bračnog partnera kojem je oduzeta poslovna sposobnost ovaj ugovor moće sklopiti njegov staratelj s odobrenjem organa starateljstva.-U crnogorskom pravu – bračni ugovor sklapa se u pisanom obliku i mora biti ovjeren od notara. Prije ovjere, notar je dužan pročitati ugovor bračnim partnerima i upozoriti ih da se njime isključuje zakonski režim zajedničke imovine.-U češkom pravu, - svi bračni ugovori mogu se zaključiti aktom pred notarom, uz istovremeno prisustvo svih strana ili njihovih zastupnika. Bračni ugovor moće se sklopiti prije sklapanja braka, i važi od dana sklapanja braka a njegove izmjene učinjene prije sklapanja braka, moraju se konstatovati u aktu koji se sklapa u istoj formi kao i bračni ugovor.-U grčkom pravu – notarska forma je obavezna za zaključivanje bračno-imovinskih ugovora. Ugovori se mijenjaju pred notarom uz obavezno predhodnu dozvolu suda.Notarski zakonodavac propisao je ovjeru predbračnog ugovora od notara ili pravnika. Ugovor se sklapa u posebnoj formi – kao javni ili privatni dokument, a sastavljaju ga zastupnici stranaka.-U njemačkom pravu , - uslov za punovažnost ugovora je njegova ovjera kod notara, kojoj moraju prisustvovati istovremeno oba bračna partnera.-U hrvatskom i srbijanskom pravu- propisano je sklapanje bračnog ugovora u pismenom obliku, s tim što hrvatski Obiteljski zakon normira obavezu ovjere potpisa bračnih partnera, a srbijanski Porodični zakon ovjeren ugovora kod sudije, koji je dužan prije ovjere pročitati supružnicima ugovora i upozoriti ih da se njime isključuje zakonski režim zajedničke imovine.

19. Subjekti, vrijeme sklapanja, i forma bračnog ugovora o pravu u BiH i uporednom pravu!Subjekti ugovora,tj ugovorne strane u pravu BiH su bracni partneri,odnosno budući bračni partneri te niko osim njih ne može zaključiti ovaj ugovor. U ime bračnog partnera kojem je oduzeta poslovna sposobnost, ovaj će ugovor sklopiti njegov stvaralac, uz odobrenje organa starateljstva.PZBIH je normairao zakljucenje bracnog ugovora u formi notarski obradjene isprave.Nepostivanje ove forme,razlog je za ponistenje ugovora.Što se tiče vremena zaključenja bračnog ugovora, uvećini zakona normira se mogućnost njegovog zaključenja kako prije sklapanja braka, tako i u toku trajanja bračne zajednice.

20. Javnost bračnog ugovora u uporednom pravuSistem javnog bračnog režima ustanovljen je u skoro svim pravima. U osnovi ovog sistema u prvom redu jeste zaštita interesa trećih osoba koje sklapaju pravne poslove s bračnim partnerima – prema ovim osobama izmjena bračnog režima proizvodi posljedice tek od momenta kada je postala dostupna javnosti. Odnosno od momenta njenog upisa u registar ili službenim novinama. U ovom cilju u većini zemalja javnost ugovora zasniva se na intervenciji notara i na upisu u registar građanskog stanja.Nacionalni zakoni normiraju upisivanje bračnih ugovora u različite registre – građanske registre namijenjene samo za bračne ugovore.Upis bračnog ugovora u trgovačke registre normira se u slučaju da je jedan bračni partner vlasnik trgovačkog društva u momentu sklapanja braka ili to postane kasnije (austrijsko i belgijsko pravo . U jedinstvene javne registre koji se vode u sudu normiran je upis, npr. U grčkom , njemačkom i švedskom pravu.U nekim državama javnost se osigurava putem upisa bračnog ugovora u novine, službene ili neslužbene (npr. U Francuskoj).U registre se unose napomene o braku, bračnom režimu bračnih partnera, datumu sklapanja bračnog ugovora, te imenu i prebivalištu partnera koji ga je primio. Ovakvo rješenje

10

Page 11: Imovinski Odnosi Bracnih Partnera-skripta

prihvaćeno je u belgijskom, francuskom, portugalskom i španskom pravu, u kojim se normira da ugovor osteje kod notara. Tamo gdje se promjene koje se tiču imovine bračnih partnera unose u građanski i zemljišni registar, neophodno je obezbijediti povezanost ovih registara.-U hrvatskom pravu ne postoje posebni registri bračnih ugovora, ali je javnost ovih ugovora ipak osigurana. To je postignuto normiranjem da ugovori o upravljanju ili raspolaganju imovinom imaju pravno dejstvo prema trećim osobama ako su upisani u zemljišne knjige, odnosno u javne upisnike kod kojih je upis nužan za sticanje prava ili se stvar ne može upotrebljavati bez takvog upisa.Upis u zemljišne knjige ili u javne upisnike omogućava trećim osobama da saznaju za postojanje bračnog ugovora, odnosno za odredbe o upravljanju i raspolaganju imovine sadržane u ugovoru.-U srbijanskom i crnogorskom pravu, bračni ugovor koji se odnosi na nepokretnosti upisuje se u javni registar prava na nekretninama.Za razliku od njih, u zakonodavstvu BiH nije normirana registracija bračnih ugovora, što predstavlja propust koji bi trebalo otkloniti.

21. Vraćanje poklona bračnih partneraPZFBiH za razliku od ranijeg zakona, u okviru imovinskih odnosa bračnih partnera se reguliše pitanje vraćanja poklona bračnih partnera u slučaju razvoda ili poništenja braka, odnosno u slučaju utvrđenja postojanja osnova za razvod ili poništenje braka. Stoga će se na pitanje vraćanja pklona, koje su bračni partneri dali jedan drugom, primjenjivati pravilo obligacionog prava koja su se ranije primjenjivala samo na poklone koje su oni dobili od trećih osoba. Znači, na vraćanje poklona se primjenjuju pravila o opozivu poklona.

1. Ako bračni partner (pokonoprimac) svojim ponašanjem prema bračnom partneru (poklonodavcu pokaže veliku nezahvalnost. Po ovom osnovu bračni partner ima pravo opozvati poklon ukoliko je njegov bračni partner učinio krivično djelo prema njemu.

2. Ako bračni partner (poklonodavac) osiromaši tako da ne može osigurati svoje nužno izdržavanje ili ispunjavati zakonsku obavezu izdržavanja. Pravila o opozivu poklona se primjenjuju na one poklone koje je bračni partner učinio iz svoje posebne imovine.

Pravila o opozivu poklona orimjenjuju se samo na one poklone koje je bracni partner ucinio iz svoje posebne imovine.PZRS zadržao je rješenje iz ranijeg zakona. Osnovno pravilo je da se u slučaju razvoda ili poništenja braka, poklon koje su bračni partneri dali jedan drugom prije zaključenja braka ili u toku braka ne vraćaju. Ovo pravilo se odnosi na obične poklone, odnosno poklone manje vrijednosti. Međudim, poklone koji su dati iz posebne imovine poklonodavca, a nesrazmjerno su velike vrijednosti,poklonoprimc mora vratiti.

22. Odgovornost bračnih partnera za obaveze prema trećim osobamaBračni partneri mogu prema trećim osobama preuzeti obaveze vezane za buduću ili za već postojeću bračnu zajednicu. Njihova odgovornost za obaveze preuzete prema trećim osobama zavisi najprije od vremena njihovog nastanka, tj. od toga da li su preuzete prije sklapanja braka ili u toku braka.Tako, prema PZ, za obaveze koje je jedan bračni partner imao prije stupanja u brak ne odgovara drugi bračni partner.Za ove obaveze bračni partner (koji ih je preuzeo) odgovara svojom posebnom imovinom i svojim dijelom u bračnoj stečevini.Naprotiv, ukoliko su obaveze nastale u toku braka odgovornost za njih zavisi od toga radi čega su preuzete. Za obaveze preuzete za podmirenje ličnih potreba odgovara bračni partner koji ih je preuzeo i to iz svoje posebne imovine,a za podmirenje tekucih potreba (izdatci za

11

Page 12: Imovinski Odnosi Bracnih Partnera-skripta

hranu,stan,odijevanje)odgovaraju bracni partneri solidarno,kako iz posebne tako i iz zajednicke imovinom.Na isti način je odgovornost supružnika za obaveze prema trećim osobama normirana i u PZRS.

23. Za koje obaveze bracni partneri odgovaraju solidarno?Zakon o obligacionim odnosima normira solidarnu odgovornost bracnog partnera za stetu koju drugome prouzrokuje njihovo maloljetno dijete,te za stetu koju oni sami prouzrokuju.Normiranje solidarne odgovornosti tnaci poostrenje odgovornosti bracnih partnera ali i njihovi vecu sigurnost.Zakonodavac normira da bracni partneri za ove obaveze odgovaraju kako bracnom stecevinom tako i posebnom imovinom. 24.Ogranicenja u sklapanju bracnog ugovora u domacem i uporednom pravu!Bracni ugovor ne smije biti protivan prinudnim propisima,bracni partneri se ne mogu odreci prava na podjelu stvari,zabranjeno je ugovaranje primjene stranog prava ako su supruznici domaci drzavljani (PZBIH,PZBD,PZRS,PZCG,OZ Hrvatske).U Francuskoj stranke ne mogu iskljuciti osnovni imovinski rezim koji se odnosi na pokrivanje troskova domacinstva,odgoj djece,porodicni dom.Moraju se postivati pravila morala i dobri obicaji.

25.Zastita interesa trecih osoba u vezi sa sklapanjem bracnog ugovora!U Francukom pravu...Ukoliko je u aktu o sklapanju braka sa napomenuto da ugovor nije sklopljen u odnosu na trece osobe vazi pretpostavka o rezimu zajednicke imovine,osim ako su bracni partneri izjavili,sklapajuci pravni posao sa trecim osobama da su sklopili bracni ugovor.Prema trecim osobama izmjene ce djelovati samo ako su upisane u ispravu o bracnom ugovoru.Prema trecim osobama izmjena proizvodi posljedice tri mjeseca nakon njenog unosenja u marginu akta o sklapanju braka.Unjemackom pravu za trece osobe koje sa bracnim partnerom sklapaju pravni posao ili vode spor,registar ima samo negativni publicitet:na njih bracni ugovor proizvodi dejstva tek nakon upisa u registar.U Hrvatskom pravu ne postoje posebni registri bracnog ugovora ali je javnost bracnog ugovora ipak osigurana.To je postignuto normiranjem da uglavci o upravljanju ili raspolaganju imovinom imaju pravno dejstvo prema trecim osobama ako su upisani u zemljisne knjige.Upis u te knjige omogucava trecim osobama da saznaju za postojanje bracnog ugovora.Njihov interes ce ostati nezasticen u slucaju zakljucenja ugovora ciji predmet su prava koja se ne upisuju u registar.

26.Forma bracnog ugovora u uporednom pravu!U vecini zakona zahtijeva se da bracni ugovor bude u pisanom obliku i ovjeren kod notara.Ovakvom posebnom formom bracnog ugovora stite se u prvom redu bracni partneri:prije njegovog sklapanja biti ce upoznati sa pravnim posljedicama i znacajem ovog ugovora i dobri ce potreban savjet od notara,odnosno drugog nadleznog organa.U obliku notarskog akta zakljucenje bracnog ugovora normira se npr. U autrijskom,bosansko-hercegovackom,crnogorskom,francuskom,madjarskom i njemackom pravu.-U austrijskom pravu bracni ugovor je punovazan ako je sklopljen notarski akt.Ista forma se zahtijeva i za izmjenu i ukidanje bracnog ugovora.Ugovorne stranke su po pravilu bracni partneri ili buduci bracni partneri.Ugovor sklopljen prije sklapanja braka vazi samo pod uslovom da se brak sklopi.

12

Page 13: Imovinski Odnosi Bracnih Partnera-skripta

- U zakonodavstvu BiH pitanje forme bracnog ugovora nije rijeseno na isti nacin.U FbiH uslov za punovaznost bracnog ugovora je njegovo sklapanje u cl.70. Zakona o notarima:“Notarska obrada isprave znaci da je isprava u cjelosti sacinjena od strane notara.Postupak notarske obrade isprave garantuje zastitu interesa bracnih partnera.PZ Brcko Distrikta normira da isprava treba da bude sastavljena i ovjerena kod nadleznog organa ili biljeznicki obradjena. -U crnogorskom pravu bracni ugovor se sklapa u pisanom obliku i mora biti ovjeren od strane notara.Prije ovjere notar je duzan procitati ugovor bracnim partnerima i upozoriti ih da se njime iskljucuje zakonski rezim zajednicke imovine.-U ceskom pravu obavezna je notarka forma bracnog ugovora.-U francuskom pravu svi bracni ugovori se mogu zakljuciti aktom pred notarom,uz istovremeno prisustvo svih strana ili njihovih zastupnika.Bracni ugovor se moze sklopiti prije sklapanja braka i vazi od dana sklapanja braka,a njegove izmjene ucinjene prije sklapanja braka moraju se konstatovati u aktu koji se sklapa u istoj formi kao i bracni ugovor.Mogucnost izmjene bracnog rezima zakonom je predvidjena 2 godine od zakljucenja ugovora,a u intresu porodice notarskim aktom koji se mora podnijeti na potvrdu sudu,kojoj treba da budu pozvane sve ugovorne stranke.-U grckom pravu notarska forma je obavezna za zakljucivanje bracno-imovinskih ugovora.Ono sto je za instituciju bracno-imovinskih ugovora karakteristicno jeste da Grcki gradjanski zakonik dozvoljava samo izmjenu vec postojeceg ugovora,pri cemu bracni partneri i prilikom izmjene moraju postovati zakonom predvidjenu formu,dakle ugovori se mijenjaju pred notarom,uz obaveznu prethodnu dozvolu suda.-Madjarski zakonodavac propisao je ovjeru predbracnog ugovora od notara ili pravnika.Znaci ugovor se sklapa u posebnoj formi-kao javni ili privatni dokument,a sastavljaju da zastupnici stranaka.-U njemackom pravu uslov za punovaznost ugovora je njegova ovjera kod notara,kojoj moraju istovremeno prisustvovati oba bracna partnera.Za zakljucenje bracnog ugovora bracnom partneru kojem je oduzeta poslovna sposobnost potrebna je saglasnost njegovog zakonskog zastupnika,a zakonski zastupnik poslovno nesposobnog bracnog partnera ne moze u njegovo ime sklopiti ugovor ni o spajanju ni o iskljucenju zajednicke imovine.Zakljuceni ugovor se moze izmijeniti.

13