Microsoft Word - Jezikoslovlje.17.339.BirticPrimljen 31. 8. 2015. Prihvaen za tisak 11.2. 2016.
Matea Birti Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb
Imenice i pridjevi:
Što nam pridjevi mogu otkriti o imenicama?
U radu se pridjevni testovi dogaajnosti koje su formulirale I. Roy i E. Soare 2014. primjenjuju na odglagolske imenice tvorene sufiksom -a u hrvatskome jeziku. Testovi su primijenjeni na instrumentne, dispozicijske i epizodine imenice. Premda imenice na -a koje znae instrumente na odreeni nain tvore izdvojenu skupinu, neki jezini dokazi iz hrvatskoga govore u prilog dvodiobi svih agentivnih imenica na epizodine i dispozicijske koju su pred- loili Alexiadou i Schäfer (2010).
Kljune rijei: tvorba rijei; semantika; imenice na -a; dogaajnost; prid- jevni testovi dogaajnosti.
1. Uvod
Poznato je da nam pridjevi mogu otkriti ponešto o morfološkim svojstvima imenica uz koju stoje.1 Meutim, manje je poznato da pridjevi govore nešto i o semantikoj strukturi imenica koju modificiraju. U generativnim i drugim opisima koji se bave odglagolskim imenicama ve se dugo smatra da imenice, poput glagola, mogu ima- ti dogaajni argument u svojoj semantikoj strukturi. Stoga se razlikuju dogaajne (one koje imaju dogaajni argument u svojoj strukturi) od nedogaajnih (one koje nemaju dogaajni argument u svojoj strukturi).2 Za šire prihvaanje ovakve podjele
1 Primjerice pridjev dobar u imenskoj skupini dobar kolega otkrit e nam da je imenica kolega ime- nica muškoga roda, a ne imenica enskoga na što bi upuivao njezin oblik. 2 Primjerice imenica naoruavanje u imenskoj skupini neprijateljevo naoruavanje pobunjenika protiv legalne vlasti naziva se dogaajnom, dok je imenica naoruanje u imenskoj skupini novo i skupo naoruanje nedogaajna. Više o tome vidi u Birti (2008).
340
Matea Birti: Imenice i pridjevi: Što nam pridjevi mogu otkriti o imenicama?
odglagolskih imenica u lingvistikoj literaturi u posljednjih dvadeset i pet godina zasluna je J. Grimshaw sa svojim djelom Argument structure (1990). Ta je autori- ca uvela u lingvistiku literaturu skup testova kojima se mogu odvojiti dogaajne od nedogaajnih imenica. Dio njezinih testova ukljuuje i dijagnosticiranje doga- ajnosti imenica s pomou odreenoga tipa pridjeva. Dodatne pridjevne testove za utvrivanje dogaajnosti imenica formulirao je 1998. Richard Larson u svojem ra- du Events and Modification in Nominals. Njegovi se testovi odnose na tzv. inter- sektivno i neintersektivno itanje atributivnih pridjeva te vanjsku i unutarnju inter- pretaciju neintersektivnih znaenja. U novije vrijeme I. Roy i E. Soare (2014) obje- dinile su testove koje spominju J. Grimshaw i Larson oslanjajui se i na rad Gehrke i McNally (2012)3. Iako su imenice na -a više puta bile tema mojih istraivanja, do rada I. Roy i E. Soare ovi pridjevni testovi nisu bili usustavljeni u lingvistikoj literaturi, pa ni sustavno primijenjeni na hrvatski jezini materijal, stoga smatram da ponovno razmatranje ovih imenica u tome kontekstu ima smisla. Takoer, cilj je rada utvrditi jesu li testovi I. Roy i E. Soare primjenjivi na hrvatski jezik te otkriva- ju li što novo o imenicama tvorenim sufiksom -a.
Primjena pridjevnih testova dogaajnosti u ovome radu temelji se uglavnom na pretpostavkama iz I. Roy i E. Soare (2014), ali i na pretpostavkama drugih autora (Alexiadou i Schäfer 2010 i dr.). U drugome e se poglavlju rei nešto o dogaaj- nosti agentivnih imenica te e se izloiti testovi koje su predloili J. Grimshaw (1990), Larson (1998) i I. Roy i E. Soare (2014). U treemu e se poglavlju iznijeti osnovne karakteristike imenica na -a te e se na njih primijeniti dogaajno usmje- reni pridjevni testovi (pridjevi usmjereni na agensa, pridjevi estotnosti i neinter- sektivni pridjevi). U etvrtome poglavlju ukratko e se saeti rezultati istraivanja.
2. Dogaajnost agentivnih imenica i pridjevni testovi dogaajnosti
Još se od djela J. Grimshaw Argument Structure (1990) smatra da odglagolske ili deverbativne imenice moemo podijeliti u dvije velike skupine, dogaajne i nedo- gaajne.4 Dvije skupine imenica razlikuju se prema tome sadre li ili ne sadre do- gaajni argument u svojoj semantikoj strukturi. U lingvistikim je opisima dugo bila prihvaena korelacija, koju je predloila J. Grimshaw, da dogaajne imenice
3 Prema Roy i Soare (2014). 4 Dvije se grupe imenica prema Jane Grimshaw nazivaju imenicama za sloene dogaaje (Complex event nominals) i rezultativnim imenicama (Result nominals). U novije se vrijeme pojavljuju i nazi- vi Argument Structure Nominals (AS-Ns) i Referential Nominals (R-Ns) (Roy i Soare (2014), prema radovima H. Borer).
17.1-2 (2016): 339-359
341
nasljeuju argumentnu strukturu glagola, pa su dopune uz njih obavezne, dok ne- dogaajne imenice ne nasljeuju argumentnu strukturu, pa su njihove dopune neo- bavezne. Takav se opis naješe primjenjivao na imenice koje znae kakvu radnju ili rezultat radnje, ali se ubrzo proširio i na skupinu imenica koja se tradicionalno naziva imenicama za vršitelje radnje (agentivne imenice). M. Rappaport Hovav i B. Levin (1992) smatraju da se, primjerice, engleske imenice na -er takoer mogu po- dijeliti u dvije grupe: imenice za ivo koje su uglavnom dogaajne i imaju obavez- nu argumentnu strukturu i imenice za neivo koje su nedogaajne i nemaju obave- znu argumentnu strukturu premda autorice tvrde da u obje grupe ima i iznimaka. U novije se vrijeme javljaju i analize agentivnih imenica prema kojima se sve imenice na -er smatraju dogaajnim (Alexiadou i Schäfer 2010) ili se sve imenice na -er smatraju nedogaajnim (Baker i Vinokurova 20095; Borer 2012). Premda su prema Alexiadou i Schäfer (2010) sve engleske deverbativne imenice na -er dogaajne, dogaajnost imenica na -er moe biti dvojaka. Dogaaj u semantikoj strukturi dvi- ju grupa imenica moe biti epizodian i dispozicijski. Epizodine se imenice odno- se na agense ili instrumente radnje koji su doista sudjelovali u nekom dogaaju (a saver of lives ‘spasilac’, a grinder of coffee ‘mlinac za kavu’), dok denotati dispo- zicijskih imenica na -er mogu biti ivi ili neivi entiteti koji su samo namijenjeni za koji posao ili za koju funkciju, a da nikad nisu sudjelovali u radnji ili dogaaju koji izrie glagol u osnovi imenice (a life-saver ‘spasilac’, a coffee-grinder ‘mlinac za kavu’). Obje grupe imenica mogu imati argumente, razlika je meu njima u naravi argumenata. Epizodine imenice imaju specifine ili odreene (a saver of lives), a dispozicijske imenice generike argumente (a life-saver). Stoga u tome pristupu kriterij ivosti nema vanu ulogu kao kod M. Rappaport Hovav i B. Levin (1992). Konano, I. Roy i E. Soare (2014) objedinjujui pristup M. Rappaport Hovav i B. Levin (1992) s onim A. Alexiadou i F. Schäfera (2014) smatraju temeljem doga- ajno usmjerenih pridjevnih testova da se francuske imenice na -eur dijele u tri grupe. 1. instrumentne imenice koji nikad nisu dogaajne i dogaajne imenice koje mogu biti 2. dispozicijske i 3. epizodine imenice. Instrumentne su imenice uvijek neive, dok dispozicijske i epizodine imenice uvijek oznauju što ivo. Trodioba je posljedica primjene njihovih nijansiranih pridjevnih testova koji e biti prikazani nešto kasnije, nakon pridjevnih testova koje spominju J. Grimshaw i Larson.
Grimshaw (1990) meu testovima dogaajnosti navodi i dva pridjevna testa. Pr- vi je modificiranje imenice tzv. pridjevima estotnosti (frequency adjectives), ko- 5 Baker i Vinokurova (2009) smatraju da imenice sa sufiksom -er nisu dogaajne budui da ne mo- gu biti modificirane aspektnim modifikatorima (in/for PP) niti prilozima. Nasuprot tome, Alexiadou (2001) tvrdi da imenice na -er ne mogu biti modificirane aspektnim modifikatorima zbog prirode njihovih denotata, a ta injenica ne dokazuje njihovu nedogaajnost.
342
Matea Birti: Imenice i pridjevi: Što nam pridjevi mogu otkriti o imenicama?
jemu veliku pozornost takoer posveuju I. Roy i E. Soare. Drugi je test pridjevima usmjerenim na agensa (agent-oriented adjectives), primjerice modifikacija pridje- vom namjeran u hrvatskome jeziku. Prema autoriinu tadašnjem pristupu nomina- lizaciji ti pridjevi potiu dogaajnu interpretaciju, pa su dopušteni samo uz imenicu koja ima dopunu (Grimshaw 1990: 50–52).
Richard K. Larson u svojemu se lanku iz 1998. bavi otkrivanjem dogaajnosti agentivnih imenica na -er u engleskome jeziku s pomou pridjeva. On smatra da upravo interakcija pridjeva i imenica dokazuje postojanje dogaajnoga argumenta u strukturi imenica. Dokaz dogaajnosti pojedinih (deverbalnih) imenica dvostruka je interpretacija pridjeva koji se uz njih mogu nai. Dvostrukost interpretacije atribu- tivnih pridjeva ilustrirana je poznatim Larsonovim primjerom. Reenica (1a) moe biti interpretirana kao (1b) i (1c).
(1) a. Olga is a beautiful dancer. (Larson 1998:1) ‘Olga je krasna/divna plesa(ica)’6
b. Olga is a dancer and Olga is beautiful. ‘Olga je plesaica i Olga je krasna/divna’
c. Olga is beautiful as a dancer. / Olga dances beautifully. ‘Olga je krasna/divna kao plesaica’ / ‘Olga krasno/divno pleše’
Pridjev beautiful ‘lijep, krasan, divan’, uz imenicu dancer ‘plesa’ moe imati in- tersektivno itanje kao što je navedeno pod b. ili neintersektivno itanje kao što je navedeno pod c. Ako je itanje pridjeva beautiful intersektivno, reenica pod a. znai da je Olga plesaica i da je krasna/divna premda ne mora plesati kras- no/divno, dok neintersektivno itanje podrazumijeva da Olga pleše krasno/divno iako ne mora biti krasna/divna (interpretacija pod c). Upravo tu dvojnost u interpre- taciji pridjeva uz agentivnu imenicu Larson smatra dokazom da dogaajni argu- ment postoji unutar semantike strukture imenice dancer ‘plesa’. Larson smatra da agentivne imenice na -er u svojoj semantikoj strukturi sadre par <x, e>, gdje je x agens nekoga dogaaja e, a e je sam dogaaj. Pridjev moe modificirati ili x ili 6 Ovdje je engleski pridjev beautiful preveden kao krasan, divan premda bi najobiniji prijevod bio lijep. Kao što e biti navedeno kasnije, pridjev lijep kada modificira imenicu na -a nema dvije in- terpretacije kao što ima beautiful u engleskom. Imenska skupina lijep plesa znai da je netko ple- sa koji je ujedno i lijep, ali ne znai da on lijepo pleše, dok engleska imenska skupina beautiful dancer ima upravo ta dva znaenja. Ista dvojnost kao u engleskom pojavljuje se u interpretaciji imenskih skupina u kojima pridjevi divan i krasan modificiraju imenicu na -a (On je divan/krasan plesa.). Na istu je stvar upozorio i jedan od recenzenata ovoga rada te je savjetovao da se pridjev beautiful u gornjim primjerima prevede pridjevom krasan premda kod ovih primjera nije rije o hr- vatskom, ve o predstavljanju teorije.
17.1-2 (2016): 339-359
343
e, pri emu je rezultat intersektivna (pridjev modificira x) ili neintersektivna inter- pretacija (pridjev modificira e).
Roy i Soare (2014) objedinile su, usustavile i detaljizirale testove koje su pred- loili J. Grimshaw i Larson. U svojemu lanku On the internal eventive properties of -er nominals iz 2014. tvrde da se dogaajnost imenica moe nedvojbeno odrediti s pomou dvije grupe pridjeva. Prva su grupa pridjevi estotnosti koji se smatraju standardnim testom dogaajnosti imenica još od rada J. Grimshaw. Katkad se spo- minje da razliite (i nedogaajne) imenice mogu biti modificirane estotnim pridje- vima, meutim autorice tvrde da sama modifikacija estotnim pridjevom nije dokaz dogaajnosti. Pridjevi estotnosti mogu ustvari imati tri interpretacije: unutarnju, generiku i prilonu. Samo je unutarnja relevantni pokazatelj dogaajnosti. Tri in- terpretacije I. Roy i E. Soare ilustriraju sljedeim primjerima:
(2) a. An occasional sailor strolled by. povremeni mornar prošetao je
b. ‘Netko tko povremeno radi kao mornar prošetao je’
c. ‘Povremeno je neki mornar prošetao’
(3) a. The/an occasional beer is good for you. povremena piva je dobra za tebe
b. ‘Korisno ti je povremeno popiti pivo’
(4) a. This claim has been made by an occasional/frequent sailor. ova tvrdnja je izreena od povremenoga/estoga mornara
b. ‘Ovu je tvrdnju izrekao mornar koji povremeno/esto plovi’
Kao što tvrde Larson te I. Roy i E. Soare, u engleskome primjeru (2a) estotni pri- djev occasional ‘povremen’, osim što moe imati unutarnju interpretaciju (2b), moe imati i prilonu interpretaciju (2c), a reenica tada znai: Occasionally, some sailor strolled by ‘Povremeno je neki mornar prošetao (kraj nas)’. Smatra se da u ovoj reenici doseg pridjeva ocassional ‘povremen’ moe biti i cijela reenica, a ne samo imenska skupina kojoj pripada ovaj pridjev. Stoga u prilonome itanju prid- jev occasional moe biti modifikator temeljnoga predikata (stroll ‘šetati’), a ne glagola u osnovi imenice uz koju stoji (sail ‘ploviti, jedriti’). U reenici (3) rije je o generikoj interpretaciji te reenica (3a) znai (3b) ‘Korisno ti je povremeno po- piti pivo.’ U reenici (4) rije je unutarnjoj interpretaciji estotnoga pridjeva, a imensku skupinu moemo parafrazirati reenicom s glagolom koji je u osnovi ime- nice na -er: someone who sails occasionally/frequently ‘netko tko plovi/jedri pov- remeno/esto’. Stoga reenica pod (4a) znai This claim has been made by sailor
344
Matea Birti: Imenice i pridjevi: Što nam pridjevi mogu otkriti o imenicama?
who sails occasionally/frequently. ‘Ovu je tvrdnju izrekao mornar koji povreme- no/esto plovi’.
Za razliku od I. Roy i E. Soare, Larson izdvaja samo dvije interpretacije estot- nih pridjeva (unutarnju i vanjsku). Prilonu interpretaciju reenice (2a) i generiku interpretaciju reenice (3a) smatra vanjskim interpretacijama, dok onu pod (4) ta- koer naziva unutarnjom.
Druga skupina pridjeva sastoji se od semantiki raznovrsnih pridjeva s neinter- sektivnim prilonim itanjima kao što su npr. velik, malen, inteligentan, vješt, brz. Prisutnost neintersektivnoga itanja razlikuje se za semantiki srodne pridjeve u razliitim jezicima. Neintersektivna itanja posebice je obradio Larson.7 Autorice tu grupu nazivaju big-type adjectives, prema njihovu glavnom predstavniku pridjevu big ‘velik’. Mi emo ih za potrebe ovoga rada zvati neintersektivnim pridjevima. Glavna je pretpostavka koju autorice iznose da i neintersektivni pridjevi, kao i pridjevi estotnosti, mogu imati tri interpretacije: prilonu (adverb- nu), generiku i unutarnju, ali samo unutarnja zaista signalizira dogaajnost kod imenica.8
Prilonu interpretaciju ilustriraju sljedeim primjerom:
(5) a former president ‘bivši predsjednik’
Budui da je znaenje imenske skupine ‘onaj koji je prije bio predsjednik’, a ne ‘onaj koji je prije predsjedavao’ smatraju da je rije o prilonoj (po Larsonu vanj- skoj) interpretaciji.
U primjeru (6) pridjev skillful ‘vješt’ ima generiku interpretaciju koja proistjee iz toga što pridjev u svojemu dosegu ima denotaciju vrste, a ne sam dogaaj.
(6) A skillful doctor knows how to write a prescription. ‘Vješt lijenik zna kako napisati recept.’
Unutarnja interpretacija neintersektivnih pridjeva prisutna je u (1c) interpretaciji primjera (1a) (Olga is a beautiful dancer ‘Olga dances beautifully’).
7 Larson (1998) kae da je pojavu neintersektivnoga i intersektivnoga itanja pridjeva prvi zabiljeio Bolinger (1967), ali da joj je on prvi pridruio takozvanu N-analizu (dvostruka interpretacija pridje- va rezultat je svojstva imenica, a ne pridjevnih svojstava). 8 Koliko znam, Larson (1998) ne spominje dvije neintersektivne (prilone) interpretacije (unutarnju i vanjsku) za pridjeve poput beautiful ‘krasan, lijep, divan’, ve samo za pridjeve poput occasional ‘povremen’.
17.1-2 (2016): 339-359
345
3. Primjena pridjevnih testova dogaajnosti na imenice tvorene su- fiksom -a
Pridjevni testovi dogaajnosti koji se u ovome radu primjenjuju na hrvatske imeni- ce sa sufiksom -a stvoreni su uglavnom za testiranje engleskih i francuskih imeni- ca na -er i -eur. Stoga emo prije primjene testova rei nešto o srodnosti hrvatskih imenica na -a s engleskim imenicama na -er, tj. o srodnosti dvaju sufiksa (srod- nost e se sufiksa -a sa sufiksom -eur pretpostaviti posredno jer se smatra da je engleski sufiks -er srodan francuskom -eur, usp. Roy i Soare 2014).
Imenicama tvorenim sufiksom -a detaljno smo se bavili u nekim prijašnjim ra- dovima (Birti 2004, 2008), pa se sva svojstva tih imenica nee ovdje ponavljati, ve e se samo navesti karakteristike koje upuuju na srodnost hrvatskih s engles- kim imenicama. I engleskomu sufiksu -er i hrvatskomu sufiksu -a najvanija je i najraširenija funkcija oznaivanje agensa i instrumenta radnje (1),9 oba su sufiksa preteito odglagolski sufiksi, a tek u manjoj mjeri spojivi i s drugim osnovama (2), veina imenica tvorenih ovim sufiksima odnose se na vanjske argumente i ne tvore se od neakuzativnih glagola (u obama jezicima ima iznimaka) (3) i konano ista iz- vedenica moe se odnositi na agens i na instrument radnje te bez konteksta moe biti dvoznana (4). Zadnja karakteristika (4) oprimjerena je hrvatskim i engleskim primjerima u (7a i b) te engleskim primjerom u (7c). Znaenjski istovjetne imenice u (7a, b) mogu imati dvije interpretacije u oba jezika (agentivnu i instrumentnu)
(7) a. nosa / carrier (hrv. nosa prtljage i nosa aviona, engl. water carrier ‘nosa vode’ i aircraft carrier ‘nosa aviona’)
b. ista / cleaner (hrv. ista (stubišta) i parni ista, engl. cleaner ‘ista’ (osoba) i steam cleaner ‘parni ista’)
c. grinder ‘brusa’ i ‘mlinac za kavu’ (Rappaport Hovav i Levin 1992).
9 Moglo bi se postaviti pitanje zašto se pretpostavlja da je sufiks -a srodan sufiksu -er, a drugi agentivni sufiksi nisu. Sufiksu -telj takoer je primarna funkcija oznaivanje agensa, a sekundarno oznauje i instrumente radnje. Meutim, taj je sufiks spojiv iskljuivo s glagolskim osnovama po emu se razlikuje od sufiks -a i -er. Sufiksom -(i)nik takoer se tvore imenice koje znae agense i instrumente, meutim taj je sufiks primarno otpridjevski, a imenice tvorene tim sufiksom mogu se odnositi i na unutarnje argumente radnje, što ga bitno razlikuje od ovih dvaju sufikasa. Sufiks -(a)c, iako oznauje agense i instrumente radnje, esto se odnosi i na rezultat radnje (poljubac), što ga opet razlikuje od sufiksa -er. Tu treba napomenuti da imenice tvorene engleskim sufiksom -er mogu imati i neka rezultativna znaenja, meutim ta se znaenja smatraju iznimkama (baker ‘peeni krumpir’, broiler ‘pile za peenje’, bestseller ‘uspješnica’ (Alexiadou i Schäfer 2010: 15).
346
Matea Birti: Imenice i pridjevi: Što nam pridjevi mogu otkriti o imenicama?
Smatram da su navedena svojstva dostatna za pretpostavku da su sufiksi -a i -er srodni te se odnose na veoma sline konceptualne kategorije. Zbog toga na imenice tvorene sufiksom -a moemo primijeniti iste semantike testove koji se primjenju- ju na imenice tvorene sufiksom -er. Treba napomenuti da sufiks -er, za razliku od sufiksa -a, moe oznaivati vei broj semantikih kategorija, primjerice engleske imenice tvorene od glagola sufiksom -er mogu znaiti etnike, mjesta10 i rijetko re- zultate radnje (Londoner ‘Londonac’, diner ‘zalogajnica, restoran’, baker ‘peeni krumpir’), što odglagolske imenice na -a ne mogu (Lieber 200411). U svrhu doka- zivanja njihove dogaajnosti imenice na -a modificirat e se pridjevima usmjere- nim na agensa (što ne spominju I. Roy i E. Soare, ve samo J. Grimshaw), estot- nim pridjevima i neintersektivnim pridjevima (Grimshaw, Larson, Roy i Soare). U skladu s razlikovanjem instrumentnih, dispozicijskih i epizodinih imenica (Roy i Soare 2014) ili samo epizodinih i dispozicijskih imenica (Alexiadou i Schäfer 2010) pridjevni testovi dogaajnosti primijenit e se zasebno na svaku od skupina imenica. Treba naglasiti da je primjena ovih testova na hrvatske imenice na -a za- sada samo pokušaj i da je vrlo lako mogue da razliiti govornici imaju drukiju intuiciju o interpretaciji imenica od one koja e biti izloena u ovome radu.
Grimshaw (1990) tvrdi da modifikacija imenice pridjevom usmjerenim na agen- sa dokazuje njihovu dogaajnost. U hrvatskom je jedan od pridjeva usmjerenih na agensa pridjev namjeran. Pridjev namjeran moe modificirati sloenu dogaajnu imenicu na -nje, što se vidi u primjeru (8a), pri emu cijela imenska skupina ima dogaajno itanje, ali takoer i njoj tvorbeno srodnu imenicu na -a (8b):
(8) a. namjerno obmanjivanje javnosti od strane politiara
b. … jer podrava najvee namjerne obmanjivae javnosti. (hrWaC)
Primjeri pod (9) i (10) pokazuju da pridjev namjeran ne moe modificirati ni dis- pozicijske ni instrumentne imenice, tj. dispozicijske ive i neive (ako se poslui- mo diobom imenica iz rada A. Alexiadou i Schäfera 2010):
(10) *namjerni brija
(11) *namjerni otvara
Kao što je ve reeno, J. Grimshaw, Larson te I. Roy i E. Soare smatraju test esto- tnim pridjevima relevantnim pokazateljem dogaajnosti imenica. Pridjeve est, sta-
10 Jedina imenica tvorena sufiksom -a koja znai mjesto je imenica diska, meutim rije je o odi- menskoj tvorenici. 11 U tom su radu detaljno navedene sve semantike kategorije na koje se mogu odnositi engleske imenice sa sufiksom -er.
17.1-2 (2016): 339-359
347
lan, povremen i neprekidan mogue je smatrati estotnim pridjevima u hrvatskome jeziku. Od triju interpretacija koje mogu imati estotni pridjevi (prilonu, generiku i unutarnju), što je ilustrirano za engleski jezik u poglavlju 2., prema I. Roy i E. So- are samo je unutarnja interpretacija pravi pokazatelj dogaajnosti. Premda je inte- resantno vidjeti jesu li u hrvatskome sve tri interpretacije estotnih pridjeva mogu- e, svakako je najvanije uoiti pojavljuje li se unutarnja interpretacija estotnih pridjeva uz deverbalne imenice na -a.
Reenici (11a) koja bi bila srodna engleskoj reenici pod (2a) hrvatski govornici uglavnom ne mogu pridati dva znaenja.12
(11) a. Povremeni šeta prolazi kraj nas.
b. DA ‘Neki šeta koji povremeno šee prolazi kraj nas’
c. NE ‘Povremeno neki šeta prolazi kraj nas’
Reenica pod (11a) za govornike hrvatskog jezika znai Neki šeta koji povremeno šee prolazi kraj nas., a ne moe znaiti Povremeno neki šeta prolazi kraj nas. Dakle u reenici pod (11a) pridjev est ima samo unutarnju interpretaciju. Vanjska interpretacija estotnog pridjeva nije se mogla prouzroiti ni promjenom vremena glavnoga predikata niti uporabom kondicionala.13 U primjeru paralelnom engles- kom u hrvatskom se ne pojavljuje vanjska (prilona) interpretacija estotnoga prid- jeva, što ne znai da neka vrsta vanjske interpretacije nije mogua u nekim drugim primjerima. U svakome sluaju mogua je unutarnja interpretacija što je bitno za testiranje dogaajnosti imenica.
U reenici pod brojem (12) s Hrvatskoga mrenog korpusa (hrWaC) moemo uoiti nešto poput generike interpretacije estotnoga pridjeva koju spominju I. Roy i E. Soare:
(12) ... a na kraju povremena kava poslije posla definitivno moe biti spasono- sno rješenje.
Sljedei primjeri (13–18) govore u prilog dogaajnosti imenica na -a koje zna- e agense:
12 Iako se meni inilo da su dvije interpretacije mogue, svi ispitanici odbili su (11c) kao interpreta- ciju reenice (11a), što se tvrdilo da je mogue u nekim prijašnjim radovima (Birti 2015). 13 Ispitano je desetak govornika hrvatskoga jezika koji su uglavnom više-manje imali istu intuiciju. Kao kontrolna reenica bila im je ponuena i reenica Sluajni šeta prošao je kraj nas. za koju je jedan manji broj govornika smatrao da moe imati dvostruku interpretaciju kao ‘Šeta koji sluajno šeta prošao je kraj nas.’ i kao ‘Sluajno kraj nas je prošao šeta’.
348
Matea Birti: Imenice i pridjevi: Što nam pridjevi mogu otkriti o imenicama?
(13) Povremeni bera (?gljiva / ?jagoda) dao mi je korisnu informaciju.
(14) Stalan bera (?gljiva / ?jagoda) pojavio se na vratima.
(15) (Taj) esti bera (?gljiva / ?jagoda) u oblinjoj šumi uvijek ide za nama.
(16) est(i) pliva (?na 100m) pliva sada na 200 metara. 14
(17) Povremeni trka (?na druge pruge / ?maratona) potpuno je iscrpljen.
U gornjim primjerima estotni pridjev nedvojbeno ima unutarnju interpretaciju (povremeni bera (gljiva) je ‘netko tko povremeno bere gljive’). Uz imenice modi- ficirane estotnim pridjevima dodane su dopune ili neki drugi dodaci jer imenske skupine u cjelini na taj nain djeluju prirodnije. Iako za imenske skupine povremeni bera i est pliva ne moemo rei da su potpuno neprihvatljive bez dopuna ili drugih modifikatora, prema mojoj intuiciji one postaju prihvatljivije kad im se do- daju dopune ili neki drugi dodaci. Poboljšanje u prihvatljivosti prouzroeno dopu- nama ili dodacima (ili ak pokaznim pridjevom u primjeru 15) govori u prilog nji- hovoj epizodinoj interpretaciji.15
Roy i Soare (2014) takoer kau da se u literaturi esto spominje da i imenice za jednostavne dogaaje i sve ostale imenice mogu biti modificirane estotnim pridje- vima. Takvu uporabu estotnih pridjeva veoma lako moemo potvrditi i u hrvats- kom:
(18) est lik na slikama
(19) est simptom
(20) esti posjeti na selo
Primjeri (18–20) na prvi pogled opovrgavaju pretpostavku da pridjevi estotnosti svjedoe o dogaajnoj interpretaciji osim ako se ne uzme u obzir detaljizirana raš- lamba razliitih itanja estotnih pridjeva koju su uvele I. Roy i E. Soare. Primjer (18) moe se parafrazirati kao ‘lik koji se esto pojavljuje na slikama’, a primjer
14 Jedan od recenzenata ovoga rada pita se jesu li doista primjeri pod (15) i (16) ovjereni i potvreni u korpusu, te se pita zašto primjere esti brija i esti prodava povra oznaujem kasnije kao neov- jerene, a gornje primjere kao ovjerene. Upravo je rije o tome da dopune ili dodaci imenicama u primjerima 13–17 potiu epizodino itanje i u meusobnoj su vezi s dopuštanjem estotnih pridje- va (o tome vidi više u bilješci 17). Skupine esti bera gljiva i esti pliva na 100 metara nisu po- tvrene na korpusu, ali su potvreni slini primjeri, npr. est igra na ‘ogu’(http://www.lika- online.com/blavor-cest-igrac-na-dogu/). 15 Rappaport Hovav i Levin (1992) te Grimshaw (1990) tvrde da pojava estotnih pridjeva uz doga- ajnu imenicu zahtijeva realizaciju argumentne strukture.
17.1-2 (2016): 339-359
349
(19) kao ‘simptom koji se esto pojavljuje’ što upuuje na to da pridjev est ne modificira nikakav dogaaj koji bi bio u temelju imenica lik i simptom, ve se mo- difikacija odnosi na neku višu razinu. Iz ovih bi se primjera zajedno s primjerom (11) moglo zakljuiti da postoji mogunost nekakve vanjske interpretacije, ali ne one koju I. Roy i E. Soare nazivaju prilonom, što je ilustrirano nemogunošu re- enice (11a) da se interpretira kao (11c). U primjeru (20) nalazi se imenica u mno- ini (vjerojatno imenica za jednostavan dogaaj)16, a modifikacija mnoinske ime- nice pridjevom estotnosti ne upuuje na unutarnju interpretaciju, ve na vanjsku. Smatra se da imenica koja oznauje jednostavan dogaaj moe biti kompatibilna s pridjevom estotnosti samo ako je iterativna, ponovljena.17 U sluaju imenica za sloene dogaaje popraenih s pridjevima estotnosti, nema potrebe za mnoinom jer je iterativnost izraena unutarnjim dogaajnim slojevima.
I. Roy i E. Soare tvrde da francuske imenice sa sufiksom -eur mogu biti modifi- cirane estotnim pridjevima s unutarnjom interpretacijom ako su epizodine, dok dispozicijske imenice i instrumentne (po A. Alexiadou i Schäferu obje su grupe di- spozicijske) na -eur ne mogu biti modificirane s estotnim pridjevima s unutarnjom interpretacijom.
U hrvatskome se pokušalo pronai imenice na -a kojima je najuobiajenije znaenje zanimanje što bi trebalo potaknuti dispozicijsko itanje imenica, a ne epi- zodino (imenicama pod (13–17) pokušalo se potaknuti epizodino itanje dodava- njem dopuna i vremensko-prostornih usidrenja). Izabrana je jedna samostalna ime- nica i jedna imenica ija genitivna dopuna suzuje znaenje zanimanja (brija i pro- dava povra). Ispitanici uglavnom smatraju da su imenske skupine brija i pro- dava povra neovjerene kad su popraene s pridjevom est(i), ali ne i s pridjevom povremen, a prisutnost genitivne dopune ne rezultira razlikom u ovjerenosti:
(21) */?esti brija
(22) */?esti prodava povra18
16 U Birti (2008) tvrdi se da imenice s nultim sufiksom izvedene od svršenih glagola imaju rezulta- tivno znaenje, tj. nisu dogaajne. 17 “Plurality plays a crucial role in licensing frequency modification with SENs (simple event nomi- nals): in order to be sortally compatible with frequent, the (conceptual) event denoted by the SEN needs to be iterated.” (Roy i Soare 2014: 7). 18 Jedan od recenzenata pitao je kako sam mogla primjere (15) i (16) oznaiti kao ovjerene, a ove pod (21) i (22) kao neovjerene. Po mojem mišljenju nije rije o ekvivalentnim primjerima. Imenice bera i pliva osim zanimanja mogu znaiti i ope vršitelje radnje (pliva je onaj koji pliva, a bera onaj koji bere, ne samo za posao, ve i za zabavu), dok se imenice brija i prodava povra odnose iskljuivo na zanimanja, prema tome eša im moe biti dispozicijska interpretacija. Upravo zato su
350
Matea Birti: Imenice i pridjevi: Što nam pridjevi mogu otkriti o imenicama?
(23) povremeni brija
(24) povremeni prodava povra
Ako se genitivnoj dopuni u primjeru (22) doda pokazna zamjenica (25) ili se imenskoj skupini esti brija pod (21) doda odreena genitivna dopuna (26), imen- ske skupine s pridjevom est postaju prihvatljivije (tj. potie se njihovo epizodino itanje):
(25) esti prodava ovoga povra
(26) ?/ok esti brija mojega oca
Specifinost ili odreenost dopune, kako tvrde Roy i Soare (2014), pridonosi epizodinom itanju agentivnih imenica19, što samo potvruju injenicu da pridjevi estotnosti mogu modificirati epizodine imenice na -er ili u našem sluaju na -a.
Razlike u ovjerenosti izmeu imenskih skupina s pridjevima est i povremen nema kad glava imenske skupine znai instrument. Svi ispitanici smatraju donje primjere neovjerenima:
(27) *povremeni / *esti otvara
(28) *povremeni usisava (prašine) / *esti usisava (prašine)
Nemogunost instrumentnih imenica da budu popraene estotnim pridjevima20 uklapa se u model I. Roy i E. Soare, meutim mogunost da dispozicijske imenice budu modificirane pridjevom povremen nije oekivana. Nakon nešto detaljnijega uvida u primjere dispozicijskih imenica popraenih pridjevom povremen, ini se da imenice brija i prodava izabrane kao predstavnici dispozicijskih imenica te onih kod kojih modi- fikacija estotnim pridjevima ne bi trebala biti mogua, dok za razliku od njih epizodine imenice mogu biti modificirane estotnim pridjevima (na što potiu dopune u primjerima 13–15). Treba svakako imati na umu da moe biti rije i o istim leksemima, koji u odreenom kontekstu mogu imati dispozicijsko ili epizodino itanje, stoga napomena o tome da su jednom primjeru te imenice oznaene kao ovjerene uz pridjev est, a drugome nisu nema vanosti. 19 „The episodicity vs. genericity of the event, we claim (and here we depart from Alexiadou and Schäfer, 2010), is co-extensive with the (non-)specificity of the internal argument.“ (Roy i Soare 2014). 20 Na internetskim je stranicama pronaen primjer u kojem je instrumentna imenica opega znaenja modificirana pridjevom est te je izgledalo kao da proturjei pretpostavci iz Roy i Soare 2014 (što je tako i obraeno u jednom od ranijih radova (Birti 2015)): Vegetaciji velike štete nanosi fluorovo- dik, iako nije tako est zagaiva atmosfere. Prisutnost dopune mogla bi sugerirati dogaajnu inter- pretaciju iako se nakon detaljnijega promišljanja moe uvidjeti da je rije o vanjskoj, a ne unutarnjoj interpretaciji estotnoga pridjeva. Rije je o zagaivau koji se esto pojavljuje, a ne o onom koji esto puta zagauje, a rijetko ne.
17.1-2 (2016): 339-359
351
interpretacija pridjeva povremen uz imenice brija i prodava povra moda i nije unutarnja. Naime, povremeni brija nije ‘onaj koji povremeno brije’, ve ‘onaj koji povremeno radi kao brija’. Druga interpretacija zapravo ne ukljuuje modifikaciju glagola brijati ‘prilogom’ povremeno, ve povremen u svojem dosegu ima zapravo predikaciju ‘biti brija’. Ako je takvo razmišljanje na pravome putu, mogli bismo, kao što se tvrdi i za francuski, smatrati da dispozicijske i instrumentne imenice ne mogu biti modificirane estotnim pridjevima s unutarnjom interpretacijom.
Druga grupa pridjeva kojima se testira dogaajnost imenica Larsonovi su nein- tersektivni pridjevi. Kao i u drugim jezicima (engleski, francuski) i u hrvatskome pojedini pridjevi (velik, divan) mogu imati intersektivnu i neintersektivnu interpre- taciju uz agentivnu imenicu na -a:
(29) a. Pavarotti je bio veliki (velik) pjeva.
b. ‘Pavarotti je pjevao dobro’
c. ‘Pavarotti je bio ogroman pjeva’21
(30) a. Ona je divna plesaica.
b. ‘Ona divno pleše’
c. ‘Ona je divna i ona je plesaica’
Koji e pridjev imati obje interpretacije, a koji samo intersektivnu ili neintersektiv- nu interpretaciju ovisno je o specifinome jeziku. Primjer (1) pokazuje da u engles- kome pridjev beautiful ima obje interpretacije, dok njegov ekvivalent lijep u hr- vatskome, ini se, moe imati samo intersektivnu interpretaciju uz dispozicijske i epizodine imenice na -a (lijepa plesaica znai da je plesaica lijepa izgleda, a ne znai ‘plesaica koja lijepo pleše’). S druge strane pridjev dobar ima samo neinter- sektivnu interpretaciju kad modificira ivu imenicu na -a.
(31) a. dobar plesa
c. ?/* ‘plesa koji je dobar ovjek’
21 U primjeru (29) poraba odreenoga pridjeva trebala bi signalizirati neintersektivno itanje, a po- raba neodreenoga pridjeva intersektivno itanje. Budui da kod dijela hrvatskih govornika razliko- vanje odreenoga i neodreenoga lika pridjeva uope nije prisutno, takvi govornici esto rabe samo pridjeve odreenoga vida, pa ak i u predikatnoj poziciji. Zato smo odredili da pridjev veliki ovdje moe imati dvije interpretacije.
352
Matea Birti: Imenice i pridjevi: Što nam pridjevi mogu otkriti o imenicama?
Budui da dobar uz druge imenice (koje nisu izvedene agentivnim sufiksima) moe imati intersektivnu interpretaciju (dobar ovjek ‘ovjek koji je dobra srca’), nema razloga da istu interpretaciju nema i uz imenicu plesa.
I. Roy i E. Soare pokazale su da u francuskome neintersektivni pridjevi s unu- tarnjom interpretacijom mogu modificirati epizodine i dispozicijske ive imenice, ali ne mogu modificirati imenice koje se odnose na instrumente. Modifikacija epi- zodinih i dispozicijskih imenica tim pridjevima s unutarnjom interpretacijom mo- gua je i u hrvatskom:
(32) Što se mea tie, nisam primio niti jedan udarac koji bi me uzdrmao. Do- kazao sam da sam veliki boksa.
(33) Naravno, spomenuti bih trebao i ugodno hodanje, i poznata lica sa plani- narskih druenja – recimo, divnog plesaa, gospona Rakog, koji nama ispod osamdeset redovito mast vadi na podiju.
(34) U ovakvim okolnostima mali prodava ne moe konkurirati velikim trgo- vakim lancima. (sve s hrWaC korpusa)
U gornjim primjerima rije je o unutarnjoj modifikaciji jer pridjev velik u (32) mo- dificira boksanje što je vidljivo iz konteksta, a ne rast boksaa. Takoer mali modi- ficira radnju prodaje u (34), a nikako ne znai da je rije o nekom prodavau nisko- ga rasta. Takoer unutarnju interpretaciju ima pridjev divan u primjeru (33). Smat- ram da je u prvim dvama primjerima imenica na -a epizodina, a u treem primje- ru dispozicijska.
Kao što sam navela, I. Roy i E. Soare tvrde da francuske instrumentne imenice ne mogu biti modificirane neintersektivnim pridjevima s unutarnjom interpretaci- jom. Hrvatski u tome pogledu prua, prema mojem mišljenju, ponešto zbunjujue rezultate s tim da je, pretpostavljam, i svaki od primjera podloan drukijim intuici- jama izvornih govornika. Neki pridjevi uz instrumentne imenice na -a dobivaju samo intersektivnu interpretaciju (velik, divan), a neki samo neintersektivnu inter- pretaciju (dobar, brz), a samo rijetki obje. Zasada mi se ini da to rubno vrijedi za pridjev divan i eventualno sjajan, kod kojeg je situacija nešto sloenija jer neki go- vornici razlikuju dva pridjeva sjajan.
Pridjev velik ima samo intersektivnu interpretaciju kad modificira instrumentnu imenicu, pogotovo onu koja se odnosi na sprave i orua.
(35) Našli smo veliki otvara za boce.
‘Našli smo velik (po dimenzijama) otvara za boce’
17.1-2 (2016): 339-359
(36) Imam veliki usisava prašine.
‘Imam usisava prašine koji je velik po dimenzijama’
*‘Imam usisava prašine koji radi jako dobro’
Premda pridjev velik uglavnom nema neintersektivnu interpretaciju uz imenicu koja se odnosi na neku vrstu orua, alata ili sprave, pronaen je jedan primjer u ko- jemu pridjev velik ima neintersektivnu interpretaciju uz neivu imenicu opega in- strumentnog znaenja:
(37) Poljoprivreda je isto tako veliki zagaiva.
Imenska skupina veliki zagaiva moe se interpretirati kao ‘onaj ili ono koji/što mnogo zagauje’ te se nedvojbeno radi o neintersektivnoj interpretaciji. Sporna toka ovoga primjera kao dokaza dogaajnosti instrumentnih imenica predikatna je pozicija imenske skupine. Naime, Roy i Soare (2014) tvrde da imenica u predikat- noj poziciji nije dobar pokazatelj dogaajnosti.22
Pridjev divan uglavnom ima intersektivnu interpretaciju kad modificira instru- mentnu imenicu, meutim i neintersektivna interpretacija rubno je mogua, što po- tvruju i rezultati dobiveni anketiranjem izvornih govornika.
(38) a. Dobila sam divan dra za mobitel.
b. ‘Dobila sam dra za mobitel koji je lijepoga, zgodnog izgleda’
c. ?‘Dobila sam dra za mobitel koji dobro funkcionira’
Kod pridjeva sjajan izgleda da je u prvome planu neintersektivno znaenje iako se pridjev moe protumaiti i intersektivno:
(39) a. Dobila sam sjajan otvara za boce.
b. ‘Dobila sam otvara koji radi sjajno’
c. ‘Dobila sam otvara koji sjaji’
Dio govornika hrvatskoga jezika smatra, a jedan mreni rjenik hrvatskoga jezika biljei da znaenja b. i c. ne ostvaruju isti pridjevi.23 Sjajan u znaenju ‘onaj koji sjaji’ je sjájan s dugouzlaznim naglaskom, dok ‘ono što je izvanredno, odlino’ oz- 22 „The predicative use cannot be used to test for the internal reading and thus also needs to be excluded“ (Roy i Soare 2014: 148). 23 Zahvaljujem dr. Ivi Pranjkoviu što me prigodom mojeg izlaganja na skupu 5. Hrvatski sintaktiki dani upozorio na tu razliku.
354
Matea Birti: Imenice i pridjevi: Što nam pridjevi mogu otkriti o imenicama?
nauje pridjev sjâjan s dugosilaznim naglaskom. Ni Školski rjenik hrvatskoga jezi- ka (2012), niti Rjenik hrvatskoga jezika urednika J. Šonje iz 2000., te Veliki rje- nik hrvatskoga jezika V. Ania iz 2003. ne biljee tu razliku. Razlika je zabiljeena jedino na Hrvatskome jezinom portalu te je prisutna kod dijela izvornih govorni- ka. To što su dva znaenja leksikalizirana, zapravo potvruje našu tezu o dvama i- tanjima pridjeva.
S druge strane, kao i u sluaju dispozicijskih imenica pridjev dobar uz instru- mentne imenice moe imati samo neintersektivnu interpretaciju s unutarnjim ita- njem, imensku skupinu u reenici (40) moemo interpretirati samo kao ‘grija koji dobro grije’.
(40) Dobar grija zlata vrijedi.
Samo neintersektivnu interpretaciju ima i pridjev brz, koji za razliku od pridjeva dobar, nema drugoga itanja ni u kojemu drugom kontekstu:
(41) Puška ima brzi okida. (okida brzo okida)
Alexiadou i Schäfer (2010) upravo na temelju primjera s engleskim pridjevom fast ‘brz’, koji uvijek ima neintersektivnu interpretaciju uz instrumentnu imenicu, tvrde da su sve imenice na -er u engleskome dogaajne.
I na kraju treba napomenuti da su se dogaajno usmjereni pridjevi rabili kao test za dogaajnost imenica bez obzira na njihov odreeni ili neodreeni lik, tj. svojstvo odreenosti/neodreenosti koje oni mogu izraavati. Budui da to nisam imala na umu u poetku istraivanja te nagaam da bi odreenost ili neodreenost pridjeva potencijalno mogao biti jedan od vanih izvora za dodatno testiranje dogaajnosti, ostavit u tu temu za neko drugo istraivanje.
4. Zakljuak
Primjena testova dogaajnosti, koje su formulirale I. Roy i E. Soare, na hrvatske odglagolske imenice sa sufiksom -a pokazuju vrlo sline rezultate onima koji su dobiveni za francuski jezik.24 Kao i u francuskom i engleskom i u hrvatskome jezi- ku pridjevi estotnosti s unutarnjom interpretacijom mogu modificirati epizodine imenica na -a (povremeni bera gljiva u oblinjoj šumi). Kao i u francuskom es- totni pridjevi s unutarnjom interpretacijom ne mogu modificirati imenice koje zna-
24 Razlika je u pogledu neintersektivne modifikacije instrumentnih imenica, gdje je zapravo rije samo o jednom primjeru.
17.1-2 (2016): 339-359
355
e instrumente (*esti otvara).25 Primjena testa estotnim pridjevima na dispozi- cijske imenice nije dala tako jasne rezultate kao u francuskome. Dok pridjev est ne moe modificirati neke prototipine nazive zanimanja (*esti brija), pridjev pov- remen moe (povremeni brija, povremeni prodava povra). Zasad se pretpostavi- lo da je interpretacija pridjeva povremen u skupini povremeni brija vanjska, a ne unutarnja. Ako bi se uvidjelo da naše tumaenje imenske skupine povremeni brija nije tono, takav rezultat ne bi imao velikih posljedica za sustav koji pretpostavlja- ju I. Roy i E. Soare. Prema njihovu su mišljenju i epizodine i dispozicijske imeni- ce dogaajne, samo je rije o drugoj vrsti dogaaja. U radu se takoer pokazalo da je u hrvatskome jeziku pridjev povremen koji se nalazi kao modifikator neke imen- ske skupine s deverbalnom imenicom kao glavom teško interpretirati kao reenini modifikator glavnoga predikata što se tvrdi da je mogue u engleskome (Larson 1998).
Kao i u francuskome neintersektivni pridjevi s unutarnjom interpretacijom mogu modificirati epizodine i dispozicijske imenice (veliki boksa, mali prodava). Isti pridjevi s instrumentnim imenicama gotovo da ne mogu imati dva itanja (intersek- tivno i neintersektivno). Uz instrumentne imenice neki se pridjevi tumae samo in- tersektivno (velik, lijep), a neki samo neintersektivno (dobar, brz). injenica da se dobar tumai samo neintersektivno uz svaku imenicu na -a (dobar boksa, dobar bera gljiva), a ne samo uz instrumentnu, a lijep gotovo uvijek intersektivno uz svaku imenicu na -a (lijep guda), mogla bi neutralizirati mogunost tih pridjeva da budu testovi dogaajnosti uz instrumentne imenice. Zapaa se da jedino pridjev divan rubno moe imati dvije interpretacije (ispitanici su ak oznaivali u anketi da taj pridjev uz instrumentnu imenicu u 90 % sluajeva znai ‘lijep, lijepoga izgleda’, a u 10 % sluajeva ‘koji dobro funkcionira’). Dvije interpretacije, primijeene kod pridjeva sjajan, dio govornika smatra dvama pridjevima, a ne dvjema interpretaci- jama, a znaenjska je razlika ostvarena razliitim naglaskom. Ako imamo dva prid- jeva sjajan, onda jedan od njih ima samo neintersektivnu interpretaciju. Dakle, ako dosljedno slijedimo pridjevne testove dogaajnosti kako su ih formulirale I. Roy i E. Soare, proizlazi da bi jedini dokaz dogaajnosti instrumentnih imenica u hrvats- kom bila dvostruka (i to granina) interpretacija pridjeva divan. S druge strane, i- njenica da pridjevi koji imaju samo neintersektivnu interpretaciju (dobar, brz, sjâjan) mogu modificirati instrumentnu imenicu, moe govoriti u prilog dogaajnoj interpretaciji. U tome pogledu sloila bih se s pretpostavkama A. Alexiadou i Schäfera da su i instrumentne imenice na neki nain dogaajne. Isto tako injenica
25 Na primjer esti zagaiva zasad se nismo osvrtali jer se pretpostavlja da je rije o vanjskoj inter- pretaciji.
356
Matea Birti: Imenice i pridjevi: Što nam pridjevi mogu otkriti o imenicama?
da, primjerice, pridjev brz uz neku nedogaajnu imenicu (*brz kola, *brz namješ- taj)26 neemo moi na isti nain ili neemo uope moi interpretirati kao što je to mogue uz instrumentnu imenicu (brz okida), upuuje na izdvojeni status instru- mentnih imenica na -a te ih se ne moe semantiki izjednaiti s drugim nedoga- ajnim imenicama u jeziku. Test pridjevima usmjerenim na agensa takoer govori više u prilog dvodiobi agentivnih imenica na epizodine i dispozicijske, što zastu- paju A. Alexiadou i Schäfer, nego u prilog trodiobi. Taj test jasno izdvaja epizodi- ne imenice od svih ostalih imenica (samo epizodine imenice mogu biti modifici- rane pridjevom namjeran, a dispozicijske ne mogu niti kada znae što ivo). S dru- ge strane, kao što tvrde I. Roy i E. Soare za francuske instrumentne imenice na -eur, instrumentne imenice na -a pokazuju pomalo izdvojena svojstva u odnosu na ostale imenice na -a (gotovo nema dvostruke interpretacije pridjeva uz njih, mo- gua je zamjena njihove genitivne dopune prijedlonom skupinom s prijedlogom za27). Teorijsko je pitanje hoemo li tu razliku definirati kao nedogaajnost (Roy i Soare 2014) ili kao drugu vrstu dogaaja (Alexiadou i Schäfer 2010).
U svakome sluaju, moemo zakljuiti da nam pridjevi mogu mnogo otkriti o semantikoj strukturi imenica uz koju stoje. Meutim, treba takoer naglasiti da se i prije testova koje su uvele I. Roy i E. Soare moglo zakljuiti da su imenice na -a (ili bar dio njih) dogaajne, o emu je više puta pisano i u domaoj literaturi (Birti 2004, Birti 2008). Smatram da je pitanje dogaajnosti imenica na -a bolje rasvi- jetljeno uvoenjem distinkcije izmeu dispozicijskih i epizodinih imenica, nego
26 Postoje i primjeri nedogaajnih imenica koji mogu uz sebe imati pridjev brz (brza kava). Rije je o neintersektivnoj vanjskoj modifikaciji. 27 Zapaeno je da genitivnu dopunu instrumentnih imenica moemo bez velike promjene u znaenju zamijeniti s prijedlonom skupinom s prijedlogom za što uglavnom nije mogue kod ivih imenica na -a:
dra mobitela → dra za mobitel
dra papira → dra za papir
otvara boca → otvara za boce
prodava povra → *prodava za povre
bera gljiva →*bera za gljive
ispitiva uenika →* ispitiva za uenike.
Meutim treba imati na umu i ovo *brija muškaraca → brija za muškarce.
Moda ta zamjena i nema veze s instrumentima, ve sa statusom genitiva uz njih. Izgleda kao da test sa za-skupinom odvaja one genitivne dopune koji su argumenti od onih genitivnih imenica koji nisu argumenti (mogua preoblika sa za). Naravno o testu bi trebalo dublje promisliti i iskušati ga na više primjera da bi se takvo što moglo zakljuiti.
17.1-2 (2016): 339-359
357
samim pridjevnim testovima dogaajnosti.28 U tome pogledu hrvatski podupire te- zu iz A. Alexiadou i Schäfera (2010) da sve, pa i instrumentne imenice mogu imati dopune, što je takoer za hrvatski ve prije potvreno. Za razliku od prijašnjih pris- tupa A. Alexiadou i Schäfer dokidaju korelaciju izmeu dogaajnosti i prisutnosti dopuna, ve smatraju da su sve imenice na -er bez obzira na prisutnost dopuna do- gaajne, ali se dogaaji u njihovoj semantikoj strukturi razlikuju. Vrstu dogaaja (epizodian i dispozicijski) odreuje i narav dopune agentivne, tj. instrumentne imenice. Epizodine imenice zahtijevaju u najmanju ruku specifine dopune (ili od- reene), a dispozicijske generike (Roy i Soare 2014). Razlikovanje specifi- ne/odreene i generike dopune omoguuje nam da shvatimo razliku izmeu geni- tivne dopune u imenskoj skupini est bera tih gljiva (odreena dopuna) i proda- va povra (generika dopuna), pa tako i razliito tumaenje (epizodino i dispozi- cijsko) glava tih imenskih skupina. Kao što je spomenuto na kraju prethodnoga di- jela, pogled na uporabu odreenih ili neodreenih oblika pridjeva uz imenice na -a te korelacija oblika pridjeva sa specifinom ili generikom dopunom imenice, pret- postavljam, moglo bi pridonijeti još boljem uvidu u semantiku strukturu odglagol- skih imenica koje su bile temom ovoga rada.
Literatura
Ani, Vladimir. 2003. Veliki rjenik hrvatskoga jezika. Zagreb: Novi Liber. Alexiadou, Artemis. 2001. Functional structure in nominals: Nominalization and
ergativity. Amsterdam: John Benjamins. Alexiadou, Artemis; Schäfer, Florian. 2010. On the syntax of episodic vs. dispositional -er
nominals. U Alexiadou, Artemis; Rathert, Monika (ure.), Nominalizations across languages and frameworks, 9–38. Berlin: Mouton de Gruyter.
Babi, Stjepan. 1991. Tvorba rijei u hrvatskom knjievnom jeziku. Zagreb: Hrvatska aka- demija znanosti i umjetnosti – Globus.
Baker, Mark C.; Vinokurova, Nadya. 2009. On agent nominalizations and why they are not like event nominalizations. http://www.rci.rutgers.edu/~mabaker/agent-nominals -web.pdf.
Birti, Matea. 2004. Neakuzativnost, vidske oznake i struktura imenica na -a. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 30. 17– 29.
Birti, Matea. 2008. Unutarnja struktura odglagolskih imenica u hrvatskome jeziku. Zag- reb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
28 Tu distinkciju A. Alexiadou i Schäfer uvode prije nego što su I. Roy i E. Soare detaljizirale testo- ve dogaajnosti. Rad A. Alexiadou i Schäfera objavljen je 2010., a rad I. Roy i E. Soare 2014.
358
Matea Birti: Imenice i pridjevi: Što nam pridjevi mogu otkriti o imenicama?
Birti, Matea; Blagus Bartolec, Goranka; Hudeek, Lana; Joji, Ljiljana; Kovaevi, Bar- bara; Lewis, Kristian; Matas Ivankovi, Ivana; Mihaljevi, Milica; Miloš, Irena; Ramadanovi, Ermina; Vidovi, Domagoj. 2012. Školski rjenik hrvatskoga jezika. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje i Školska knjiga.
Birti, Matea Andrea. 2015. Nominals with the suffix -a in Croatian. Acta Linguistica Hungarica 62(4). 415–445.
Borer, Hagit. 2012. In the event of a nominal. http://webspace.qmul.ac.uk/hborer/down- loads/in%20the%20event%20of%20proofs.pdf.
Grimshaw, Jane. 1990. Argument Structure. Cambridge, Massachusetts–London, England: The MIT Press.
Larson, Richard K. 1998. Events and Modification in Nominals. http://semlab5.sbs.sunysb .edu/~rlarson/salt8.pdf.
Lieber, Rochelle. 2004. Morphology and lexical semantics. Cambridge: Cambridge University Press.
Rappaport Hovav, Malka; Levin, Beth. 1992. -ER Nominals: Implications for the theory of Argument structure. U Stowel, Tim; Wehrli, Eric (ur.), Syntax and Semantics 26: Syntax and the Lexicon, 127–153. New York: Academic Press.
Roy, Isabelle; Soare, Ellena. 2014. On the internal eventive properties of -er nominals. Lingua 141. 139 –156.
Šonje, Jure (ur.) 2000. Rjenik hrvatskoga jezika. Zagreb: LZ Miroslav Krlea–Školska knjiga.
Izvori:
Adresa autora:
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje Republike Austrije 16 10000 Zagreb E-mail: mbirtic@ihjj.hr
NOUNS AND ADJECTIVES: WHAT CAN ADJECTIVES REVEAL ABOUT NOUNS? The paper applies the event-related adjectival tests, formed by Roy and Soare (2014), to the Croatian deverbal agentive nouns with the suffix -a. Instrument, dispositional and epi- sodic nominals were tested. Although instrument nominals are special in a way, some lan-
17.1-2 (2016): 339-359
359
guage evidence suggests that splitting agentive nouns in only two classes (episodic and dispositional), proposed by Alexiadou and Schäfer (2010), also makes sense.
Key words: word formation; semantics; nominals with -a; event-related adjectival tests.