Ikonografija

grko rimskog

panteona

Skripta

2015.

Mitologija (gr. mythos (rije, pria) i logos (govor, rije)) je ukupnost mitova jedne

civilizacije ili naroda. To su slikovite narodne prie koje govore o podrijetlu svijeta,

prirodnim pojavama i njihovom djelovanju te legendarnim herojima i kraljevima.

Ikonografija (gr. eikon (slika) i graphein (pisati)) je grana povijesti umjetnosti koja se bavi

prikazanim temama u likovnoj umjetnosti i njihovim dubljim znaenjima ili sadrajem.

Najvaniji izvori za prouavanje grke religije su knjievni tekstovi, zatim epigrafiki i

arheoloki spomenici. Religijska shvaanja starih Grka odraavala su se na razvoj grke

knjievnosti, likovne umjetnosti i druge kulturne djelatnosti te na njihov drutveni ivot

uope. Od bezbroj grkih mitova svrstanih u razliite skupine najvaniji su:

- Kosmogonija mitovi o nastanku svijeta

- Teogonija mitovi o postanku bogova

- Antropogonija mitovi o postanku ljudi

- Titanomahija borba Titana protiv bogova

- Mitovi o herojima

- Mitovi o demonima borba bogova ili heroja sa zlim demonima

- Mitovi o trojanskom ratu

Regionalni mitovi su izraavali mjesnu tradiciju sa jasnim povijesnim dogaajima legende:

- Kretske Minos, Dedal, Minotaur, Arijadna

- Atike prvi kraljevi: Erehtej, Egej, Tezej

- Korintske prvi kraljevi: Sizif, Belerofont

- Legende o Argonautima

- Arkadske i etolijske Meleagar i lov na kalidonskog vepra

- Tebanske Kadmo (utemeljitelj Tebe), Edip, Antigona

Prema Heziodovoj Teogoniji i Homerovim pjesmama grki se bogovi dijele u tri skupine:

1. Bogovi neba

2. Bogovi mora i voda

3. Bogovi zemlje i podzemnog svijeta

BOGOVI NEBA; OLIMPIJSKI ILI VRHOVNI BOGOVI

Olimpijski ili vrhovni bogovi su Zeus, Hera, Posejdon, Demetra, Apolon, Artemida, Ares,

Afrodita, Hermes, Atena, Hefest i Hestija, koju u 5. st. pr. Kr. zamjenjuje Dioniz.

Olimpijski su bogovi najmoniji i najvie slavljeni u antikoj mitologiji i povijesti.

Boanstva drugog reda su Helios (Sunce), Selena (Mjesec), Eoja (zora), Hemera (dnevna

svjetlost), Astra (zvijezda) te vjetrovi (Euro istoni, Noto juni, Zefir zapadni i Boreja

sjeverni).

Pratitelji i sluitelji bogova neba su Harite (boice draesti i ljepote), Temida (boica

zakonitog poretka), Hore (boice godinjih doba i reda u ivotu i prirodi), Nike (Pobjeda), Iris

(duga), Heba (vjena mladost), Ganimed (vinotoa bogova), Eros (ljubav) i Muze (kojih je

bilo devet: Klio povijest, Euterpa glazba, Talija drama, Melpomena tragedija,

Terpsihora ples, Erato ljubavna poezija, Polihimnija lirika, Uranija astronomija i

Kaliopa ep).

Boanstva sudbine su Mojre (lat. Parcae) Klota, Aheza i Atropa; Nemeza (odmazda), Tihe

(sretni trenutak), Agato Daimon (lat. Bonus Eentus).

Boanstva zdravlja i poroaja su Asklepije (lijenitvo, zdravlje), Ilitija (poroaj) i Higija

(utjelovljenje zdravlja).

BOGOVI MORA I VODA

Bogovi mora i voda su Posjedon, Okean (izvanjsko more, pristup samo bogovima) i

Okeanide (boice izvanjskog mora), Pont (dubine unutranjeg mora, pristup ljudima) i sinovi

mu Nerej s kerima Nereidama (morske nimfe), Taumant (priodne pojave na moru), Forkys

(uvar mora i zatitnik morskih udovita) i Ketos (morsko udovite), Amfitrita

(Posejdonova ena i suvladarica mora), Triton, Protej i Glauos (Posejdonovi sinovi, morski

bogovi), Aheloj, Penej i Inah (rijeni boovi), Ina Leukoteja, Melikert, Sirene.

BOGOVI ZEMLJE I PODZEMNOG SVIJETA

Bogovi zemlje i podzemnog svijeta su Geja (Zemlja), Reja Kibela ili Velika Majka,

Demetra, Dioniz, Nimfe (vodene, umske i gorske boice), Satiri (gorski i umski demoni),

Silen (odgajatelj i pratitelj boga Dioniza), Pan (bog uma, lovaca i pastira), Prijap (bog

pldnosti), Perzefona/Kora (Hadova suvladarica podzemnog svijeta), Had, Tartar (bezdan i

ponor, vjena tama), Erinije (boice osvete i prokletstva), Hekata (boica podzemnog svijeta),

Tanatos (smrt), Hipnos (san, snovi).

ZEUS JUPITER

Zeus je najmlai sin titana Krona i Reje, otac bogova i ljudi, a

potajno ga je rodila Reja u pilji gore Dikte na Kreti da ga spasi od

Krona koji je u strahu od njihove mogue pobune gutao svoju

djecu. Reja je Kronu umjesto djeteta predala kamen umotan u

pelene i Zeus je tako umaknuo sudbini svoje starije brae Hestije,

Demetre, Here, Hada i Posejdona. Reja ga je povjerila nimfama

Adrastiji i Idaji koje su ga hranile mlijekom boanske koze

Amalteje. Ustanak protiv bogova je zapoeo oslobaanjem svoje brae koja su ivjela u

Kronovoj utrobi. Prisilio je oca da oslobodi brau i sestre koji su zajedno s Hekantohirima

pobjedili Krona i druge titane bacivi ih u vjeitu tamu Tartara. Tako je Zeus postao vladarom

svemira te su mu kiklopi iskovali gromove i munje, a s kockom je podijelio vlast meu

braom tako to je Posejdon dobio vlast nad morem, Had Podzemlje, a Zeus vlast nad nebom

i zemljom.

Zeus je bog svjetla, izvor svih nebeskih pojava, gospodar munja i

zatitnik prirode, osigurava red meu bogovima i ljudima, on je sudac

koji donosi objektivne odluke, npr. izmeu Apolona i Herakla oko

delfskog tronoca, Apolona i Ide oko posjedovanja Merpese, Atene i

Posejdona oko Atike te Afrodite i Perzefone oko Adonisa. Ima velike

ovlasti te o njemu ovisi mnogo toga bitnog za ivot ljudi.

ene i djeca:

Metida Atena

Temida Hore: Ejrena, Euromija, Dika, Mojre

Diona Afrodita

Euronima Harite/Gracije

Mnemozina Muze

Leta Apolon i Artemida

Demetra Perzefona

Hera Heba, Ilitija, Ares, Hefest

Alkamena Heraklo

Danaja Perzej

Semela Dioniz

Tajgeta Lakedemon

Zeus ivi na Olimpu u Tesaliji. Hefest mu je iskovao zlatnu palau, a ki Heba mu donosi

ambroziju. Najstararije zeusovo svetite se nalazi u Dodoni (Epir), a neka ostala su u

Agrigentumu (Sicilija), Atena, Olimpija itd.

Zeusova rimska inaica je Jupiter. Jupiter je izvorno staroitalsko boanstvo neba i munja

(Fulgurator, Pluvialis), zatitnik rimske drave (Kapitolijski Jupiter, Optimus Maximus). U

rimskoj se interpretaciji pojavljuje kao predvodnik Kapitolijske trijade zajedno s Junonom i

Minervom. U ranoj Kapitolijskoj trijadi, onoj indoeuropskog podrijetla su bili Jupiter, Mars i

Quirinus, a u kasnoj, etruanskog podrijetla Jupiter, Uni i Menrva.

Zeusova ikonografija:

Zeus se pojavljuje u liku odraslog i zrelog mukarca s bujnom kosom, bradom i brkovima,

(polu)nag, u sjedeem ili uspravnom poloaju (poput vladara na prijestolju). Njegovi atributi

su munja ili snop munja, ezlo (skeptar), patera (plitka zdjela za rtve ljevanice), orao (zlatni;

simbol snage, hrabrosti i pravde). Zeusu pripada i lik krilate boice Nike (Viktorije). Ima i

vrpcu oko glave, tit egidu, a posveeno drvo mu je hrast.

Od otprilike 4. st. pr. Kr., u helenizmu, Zeusovom je imenu ponekad bilo pridodano

boanstvo negrkog podrijetla:

- Zeus (Jupiter) Amon

- Jupiter Dolihenski kult sirijskog boanstva Baala koji je prikazan na biku, u

stojeem poloaju, u rimskoj vojnoj odori, s munjama i labrysom.

- Jupiter Heliopolijski Zeusova orijentalna inaica prikazana na biku, sa

suncem i polumjesecom na prsima.

Jupiter Amon Jupiter Dolihenski Jupiter Heliopolijski

HERA JUNONA

Hera je vladarica svijeta, ki titana Krona i Reje, odgajana od Okeana i

Tetide. Udala se za Zeusa za vrijeme festivala u vrtovima Hesperida, za

trajanja vjenog proljea. Hera je zatitnica braka i kue, zemlje itd. te se

posebno brinula za svetosti i neraskidivost brane veze, darivala je

mueve potomstvom i pomagala je majkama pri porodu. Prije udaje je

Zeusu rodila Hefesta, a kasnije Aresa i Hebu. Ona nastoji okrutno kazniti

Zeusove ljubavnice i njihove potomke. Pomae Grcima, privrena je Ahileju i spartanskome

kralju Menelaju.

Njena svetita se nalaze u Argosu, Samosu (Peloponez), Olimpiji, Agrigentu itd.

Njena rimska inaica je Junona, zatitnica zakonskog braka, vjenanja, plodnosti, poroaja,

rimskog naroda i drave; ona je pokroviteljica Rima. Junona je prvotno bila enskom

inaicom duha zatitnika mukaraca, tj. Genija. U njezinu su ast udate ene 1. marta slavile

kao blagdan, Matronalij. Osim toga, Rimljani su joj posvetili Kalende, tj. prve dane u

mjesecu, i lipanj (Iunius).

Junonini epiteti:

- Iuno Regina veo prebaen preko glave, ezlo, patera, munja

- Iuno Lucina djeca u narjuju ili u blizini; zatitnica svjetlosti i poroaja; baklja

- Iuno Sospita Spasiteljica kozje krzno oko glave i na ramenima, upregnuti

dvopreg, vojni atributi (tit, koplje)

- Iuno Caelestis Nebeska zvijezda boga Sola

- Iuno Moneta Opominjajua; guske u hramu na rimskome Kapitoliju

- Iuno Matrona boica udatih ena

Ikonografija:

Hera/Junona se prikazuje kao zrela i odrasla ena odjevena u duge halje, najee u

uspravnome poloaju, a ako je u Zeusovom drutvu onda u sjedeem. Ima dijademu na glavi,

ezlo i pateru, rijetko kad titi i koplje (Iuno Sospita). Posveene ivotinje su kukavica, paun i

dral, a od biljaka ipak (nar).

ATENA MINERVA

Atena je ki Zeusa i Metide. Prema Heziodu, rodio ju je Zeus iz

svoje glave nakon to je svoju prvu enu, Metidu, boicu mudrosti

pretvorio u muhu i pojeo, kako bi sprijeio da rodi ker koja je prema

proroanstvu trebala biti mudrija od njega, i sina koji bi ga nadjaao

snagom. No nakon to je pojeo Metidu zaboljela ga je glava jer je

Metida poela izraivati oklop za svoju ker te je Zeus pozvao

Hefesta da mu sjekirom raskoli glavu. Iz Zeusove je glave iskoila

Atena u punoj ratnoj opremi. Prema mitolokoj simbolici ona je

utjelovljenje Zeusove snage i mudrosti, a Zeus ju je volio vie nego

ostale svoje keri. U Ateninom odgoju vano mjesto je pripadalo

morskom boanstvu Tritonu iju je ker Paladu ubila kopljem (Pallas). Atena je boanstvo

mudrog ratovanja, to je slijedilo iz njene funkcije zatitnice od neprijatelja. Od poetka do

kraja antikog svijeta je bila zatitnica Grka, napose

Atenjana. Kao Palada, osim Atene, titila je gradove koji su u

hramovima imali njene posveene kipove paladije.

Atena je ostala djevicom (Parthenos). Grci su je toliko

voljeli da su njeno djevianstvo smatrali simbolom

nepobjedivosti te su zato tajili razne mitove o njenom

silovanju. Stari mitovi kau da su je Posejdon i Borej silovali, a da ju je Hefest ili oenio ili

pokuao silovati. U obje je verzije Hefest ejakulirao na tlo i Geja je rodila zmiju Erehteja.

Ona je zatitnica grada Atene. Poznata je ona pria o natjecanju izmeu nje i Posejdona tko e

biti zatitnikom novoga grada te su se dogovorili da e svatko od njih dati jedan dar. Posejdon

je stanovnicima dao vodu, preko koje su mogli ploviti i trgovati, ali je nisu mogli piti jer je

bila slana, dok im je Atena poklonio stablo masline to su stanovnici prihvatili te je tako

Atena postala zatitnicom istoimenoga grada.

Atena titi grke junake Jazona, Herakla, Belerofonta, Tezeja, Perzeja i dr., a u trojanskome

je ratu na strani Grka jer joj Paris nije dodijelio prvu nagradu u natjecanju u ljepoti. Ona je

zaetnica svih vjetina predenja, tkanja, a izumila je bojna kola itd.

Samo podrijetlo imena Atena je nepoznato. Neki smatraju da je njeno ime sloenica izvedena

od tirenskoga ati, u znaenju majka, i imena hurijske boice Hannahannah. Postoje i linear B

natipisi iz Knossosa, a to su Atana potniya ili Athana diwya. Platon u svojem djelu Kratilo

njeno ime izvodi od Atheonoa, to znai boanski um.

Atenina svetita: Partenon, Erechtheion, Tegeja, Megara itd.

Panatenejske sveanosti su najznamenitije poasti koje su Grci iskazivali boici Ateni.

Odravale su se svake etvrte godine kao tzv. Velike Panateneje, a njihov sastavni dio bila su

glazbena, pjesnika, gimnastika i druga natjecanja, a poinjala su uoi Atenina roendana

polovicom kolovoza. ene su boici u sveanoj procesiji do Akropole prinosile tradicionalnu

grku ensku odjeu, djevojice su nosile koare, stari ljudi maslinove granice, a mladi su

mukarci jahali na konjima. Postojale su i Male Panateneje koje su se

takoer slavile svake etvrte godine.

Minerva je boica etrurskog podrijetla, zatitnica zanatstva. Obrtnici je

slave 19. 3. Bila je dio Kapitolijskog kulta, a simbolizira mudrost i

pravinost te stvaralatvo. Minerva je zatitnica gradskih utvrda i polisa,

a meu ratnicima raspaljuje sranost i hrabrost te probleme rjeava

mudrou i razboritou.

Ikonografija:

Atena/Minerva se u ikonografiji prikazuje u uspravnom ili sjedeem poloaju, u dugoj odjei

(peplos) ili u oklopu. Njeni atributi su koplje, kaciga, okrugli tit, egida (oklop presvuen

koom koze s Meduzinom glavom ili u helenistikim prikazima ogrta). Posveene ivotinje

su sova, zmija i pijetao, a od stabala maslina.

APOLON

Apolon je sin Zeusa i titanke Lete, brat blizanac Artemide; boanstvo

svjetlosti, sunca i umjetnikog nadahnua (glazba, pjesnitvo), zatitnik

mjere, reda i poretka.

Rodio se na otoku Delosu kamo se njegova majka bila sklonila bjeei

pred Pitonom kojim ju je progonila Hera. Delos je tada bio plovei

otok, nemiran, a kad je Leto sletila na nj iz morskih dubina izronile su

dvije stijene, od kojih je jedna zaustavila kretanje otoka, a druga

sprijeila put Pitonu. Leto je na gori Kint prvo rodila Artemidu koja joj

je pomogla da rodi Apolona. Po roenju, Apolon je od Zeusa dobio

zlatnu kitaru i kola sa upregnutim labudovima, a od Hefesta srebrni luk

sa strijelama.

Kad je odrastao, otiao je pronai Pitona koji je bio u dubokoj uvali pod planinom Parnas.

Zasuo ga je kiom strijela i ubio te je zemlji dao ime Delfi te

je tu dao osnovati svetite i proroite. Nakon ubojstva

Pitona, morao je otii u Tesaliji gdje je proveo devet godina

istei se od grijeha u liku obinog pastira kralja Admeta.

Vratio se u Delfe te zimi odlazi u Hiperboreju, zemlju

vjenog proljea, a ponekad je bio i na Olimpu sa svojim

muzama. Apolon i Artemida, uz Atenu, su bili Zeusovi

miljenici, a ljudi su ga potovali jer je bog svjetlosti.

Najee je nazivan Feb, a Plutarh i Eshil nam donose da

njegovo ime simbolizira suneve zrake; ist i svet.

U Trojanskome ratu je na strani Trojanaca te njegovim strijelama zapoinje

Ilijada Apolon alje strijele koje nose kugu na grke tabore zato to je

Agamemnom uvrijedio njegova sveenika te je upravo on odgovoran za

Ahilejevu smrt usmjerivi strijelu koja ga pogodi u petu.

Poznato je Apolonovo natjecanje u glazbi sa satirom Marsijom koji je

izazvao Apolona na dvoboj. Apolon je svirao liru, Marsija frulu dvojnicu, a

sudac je odluio da je Apolon pobijedio te pan biva iv oderan i objeen o

stablo.

Unato njegovoj ljepoti, nije imao sree u ljubavi:

- Dafne je bila nimfa u koju se zaljubio Apolon, ali ne i ona u njega. Amor, bijavi

ljubomoran na Apolona, je odaslao strijelu u Dafne. Pokuavajui se spasiti od

Apolona, zamolila je oca Peneja da joj promijeni lik pretvorena je u stablo

lovora.

- Leukoteja je bila zaljubljena u Apolona, kao i Klitija. Leukoteju je otac ivu

zakopao, a iz ljutnje je Klitiju Apolon pretvorio u suncokret.

- Koronida je bila ljubavnica Apolona i majka njegova sina Asklepija, boga

lijenitva. Ona se u trudnoi zaljubila u Ishiju te je prevarila Apolona. Vrana je

javila Apolonu o njenoj prevari, ali joj Apolon nije vjerovao. Na Apolonov je

zahtjev Artemida ubila Koronidu.

- Marpesa je birala izmeu smrtnika Ide i Apolona. Odabrala je Idu.

- Kirena je Apolonu rodila Aristeja, zatitnika pelarstva, pravljenja zamki i uzgoja

maslina.

- Kaliopa je majka Orfeja.

- Hijacint je spartanski princ s kojim je Apolon vjebao bacanje diska. Ljubomorni

Zefir (ili pak Amor) je usmjerio disk prema Hijacintu te ga ni Apolon, koji je

poznavao i vjetinu lijeenja, nije mogao spasiti. Od njegove je krvi Apolon

stvorio zumbul (lat. Hyacinthus).

- Akant je personifikacija drvera. Apolon ga je nakon smrti pretvorio u biljku

acantus koja voli sunce.

- Kiparis je potomak Herkla iji je najdrai drug bio golemi jelen kojeg je sluajno

ubio u lovu. Zamolio je Apolona da moe li zauvijek tugovati za svojim

prijateljem te ga je Apolon pretvorio u empres koje od tog vremena raste ondje

gdje netko tuguje.

to se tie kulta, kult boga Apolona je irokog spektra, a vjerojatno se proirio iz Male Azije.

Povezivan je sa stadima, vegetacijom, usjevima, lijeenjem i morskim putevima. Glavna

funkcija kulta je iscjeliteljstvo i proricanje. U Delfima su se odravale svake etiri godine

Pitijske igre, tj. natjecanja u sportu i umjetnosti gdje se za nagradu dobivao lovorov vijenac

(uspomena na Dafne). Sline su se igre odravale i na Delosu i u Miletu, a u Rimu od 212. g.

pr. Kr. Apolonske igre. Zbog njegove povezanosti s pomorstvom, pripisivane su mu zasluge o

grkim kolonizatorskim aktivnostima te mnogo kolonija nosi njegovo ime, npr. Apollonia.

Apolonov kult u Rimu nastaje iz posredovanja etrurskih i grkih kolonija na italskome tlu.

Krajem 5. st. pr. Kr. se gradi prvi hram. Na Palatinu August mu podie hram te se on inae

smatra Apolonovim sinom, a sam hram se nalazi unutar zidova carske palae te je u njegovu

ast osnovao Akcijske igre.

Apolonova svetita imamo u Korintu, Sirakuzi, Didimi itd.

Ikonografija:

Apolon se u ranijim razdobljma prikazuje s dugom kovravom

kosom, a od 5. st. pr. Kr. kao mladolik lik bez brade s kratkom

valovitom kosom, ee u uspravnom poloaju, a rjee u

sjedeem. Prikazivan je nag ili polunag, tj. rjee u odjei te esto

u pokretu, u akciji. Njegovi atributi su luk, tobolac sa strijelama,

tronoac, kitara, kola s labudovima, patera.

Epiteti:

- Apolon Kitharodos s kitarom

- Apolon Musagetes predvodnik muza/voa kora

- Apolon Sauroktonos ubojica gutera

- Apolon Foibos sjajni, isti, bog duhovne svjetlosti; epitet mu je postao

osobnim imenom

- Apolon Agigej uvar vrata; jedna od pretpostavki je da je njegov prethodnik

hetitiski bog Apulunas iji je simbol zailjen stub te se nalazio ispred kora da bi ih

titio od zla

-Apolon Prostaterije (zatitnik vrata), Apolon Propilej (zatitnik ulaza), Apolon

Aleksikaios (onaj koji odbija zlo)

- Apolon Pitijski bog proricanja, proricao preko sveenice Pitije

- Apolon Smihtej brani usjeve od mieva

HELIOS SOL

Helios je boanstvo Sunca slino Apolonu, sin

titana Hiperiona i titanke Tije, sestre

boanstva mjeseeva svjetla Selena i jutarnje

zore (praskozorja) Eje.

Kao blistav bog sa zlatnom kosom i krunom

od sunevih zraka, u bljetavoj odjei svakog

je jutra na zlatnim koijama s etiri upregnuta

konja izranjao s istoka iz Okeana i donosio

svjetlost nadolazeeg dana. Naveer se nalazio na suprotnoj, zapadnoj strani svijeta.

Za kasnoga principata, za cara Elegabala, najveim boanstvom rimske drave proglaen je

sirijski bog sunca i grada Emese Sol Invictus Elegabal.

Car Aurelijan je rimskog Sola poistovjetio sa orijentalnim sirijskim boanstvom sunca

nazvavi ga Deus Sol Invictus, a to je boanstvo podrijetlom iz Palmire.

Ikonografija:

Helios/Sol je prikazivan sa etveropregom upregnutim krilatim konjima te sa sunanim

diskom.

ARTEMIDA DIJANA

Artemida je boica lova i ivotinja, gospodarica divlje prirode,

planinskih panjaka i uma, a prvotno je bila boanstvo

mjeseeva svjetla te zatitnica djevojake mladosti.

Ona je sestra blizanka Apolonova, ki Lete i Zeusa roena na

gori Kint na otoku Delosu, a prema drugim verzijama u gaju

Orfigiju kraj Efeza gdje joj je kasnije i podignut hram. Ta druga

verzije mitologije upuuje i na njeno maloazijsko podrijetlo

gdje se kod Hetita tovala pod imenom Rutami, a kod Liana

Aritma.

Od oca Zeusa je zatraila vjeno djevianstvo. Dobila je luk i

tobolac sa strijelama, a od Pana lovake pse. Ima koije s

upregnutim jelenima te baklju u ruci, a jedna od najdraih joj aktivnosti je lov. Artemida je

zatitnica djevojaka kojima alje brzu smrt, ali ih i spaava. Grci ju tuju kao djeviansku

boicu okruenu nimafama te kao boicu svadbe i poroaja

(pomogla majci Leto da rodi Apolona). esto je prikazivana

osvetoljubljivom i strogom (okrutnost prema Niobi), a uplie

se i u sudbine ljudi gdje je tvrda srca (mit o Agamnemonu i

keri Ifigeniji, kanjavanje tebanskog lovca Akteona kada ju

je sluajno vidio nagu, ubijanje svojih druica koje su izgubile

djevianstvo (Mera i Kalisto), lov na kalidonskog vepra na

elu s Meleagrom itd.). Od njenoga se gnjeva jedino spaava

Heraklo koji je ulovio njenu omiljenu kirinejsku koutu.

Artemida je za Grke bila ideal enske ljepote, ali one sportske,

atletske, a ne graziocne i njene. Nije sudjelovala u natjecanju

u ljepoti izmeu Here i Afrodite gdje je sudac bio Paris te u

Trojanskome ratu stoji na strani Trojanaca. Osobito je

naklonjena Amazonkama.

Ikonografija:

Artemida je isprva prikazivana kao boanstvo s ili bez krila,

okruena ivotinjama te je predstavljana u vidu anikoninog

drvenog ili kamenog idola. Njena najstarija statua potjee iz

7. st. pr. Kr. sa Delosa, a to je statua tipa xoana Nikandrina

Artemida. Iz istog perioda potjee i vaza s predstavom

Apolona u kvadrizi (oko 650. pr. Kr.). Praksitel izrauje

Artemidu s Gabija. U njenom je liku vidljiv udio minojskog

boanstva Gospodarica ivotinja. Artemida je zatitnica

drvea i lova, a njenu su zatitu uivala i djeca Artemida Kurothrophos, Artemida

Paidotrophos, tj. ona koja doji djecu. Zbog arhainih rituala karakteristinih za njen kult

povezivana je sa stranim boanstvima orgijastiki kult orijentalnog podrijetla Artemida

Efeka s mnogo stiliziranih dojki. irenjem Apolonovog kulta Artemida poprima nove

karakteristike te postaje boginjom ribara, zatitnicom obala, luka i otoka. Od 5. st. pr. Kr. pod

utjecajem filozofskih spekulacija i njene slinosti s Heraklom postaje i boginja Mjeseca te se

poistovjeuje sa Selenom. Artemida je i boginja ljekovitih izvora, ali poistovjeivanjem lova i

rata tako u Sparti postaje i boginjom rata.

Epiteti:

- Artemida Fosforos/Diana Lucifera baklje u rukama, nositeljica svjetla

- Artemida Kurothropos hraniteljica djece

- Artemida Ilitija poistovjeena s boicom poroajnih muka Ilitijom

- Artemida Efeka

- Artemida Orthia

- Artemida Brauronia Atenjanke u dobi od 5 do 10 godina su slane u svetite u

Brauronu da slue Artemidi jednu godinu, esto su zvane aktoi medvjedii po

medvjedu koji je posjeivao svetite i ubio jednu djevojicu

- Artemida Tauridska boica tauridskog Hersosa (bolest, smrt, zlo)

- Artemida Leukofnena

- Artemida Bendis traka boica svjetlosti, Mjeseca i lova

- Artemida Apanhomena arkadijski kult gdje su figure boice vjeane o drvee ili

su skrivane; zatitnica svega mladog

- Artemida Bulaia zatitnica politikih skupova

- Artemida Lafrija gospodarica ivotinja, prinoenje divljih ivotinja koje su ive

spaljene na lomai

Epiteti koji se odnose na prvobitnu povezanost s vegetacijom:

- Karijatis - orah

- Ligodesma vrba

- Karitalija lov

Lucifera Brauronia Orthia

Bendis

Artemidina je prikazivana s lukom i napetom strijelom, tobolcem sa strijelom, bakljom i

Mjesecom. U Arkadiji i Atici posveena joj je medvjedica, a na Efezu pela. Prikazivana je u

pratnji psa, koute ili jelena, neto rjee pantere i lava. Biljke njoj posveene su palma, mirta i

maslina. Njena rana uloga je bila gospodarica ivotinja gdje je prikazivana sa ili bez krila

okruena ivotinjama, dok u antici postaje lovkinjom.

Njena rimska inaica je Dijana, izvorno staroitalsko boanstvo svjetla, a zatim plodnosti i

majinstva. U Kampaniji je poznata pod epitetom Tifafina, a u Ariciju kao Diana

Nemorensis ili Diana Aricijska. Aventinska Dijana iz 4. st. pr. Kr. biva helenizirana i

poistovjeena s grkom Artemidom. U provinciji Dalmaciji je izjednaena s domaim

autohtonim boanstvom ilirskog/delmatskog podrijetla/panteona. Prikazivana je kao mlada i

lijepa lovkinja u dvostruku opasanom chitonu bez rukava, izmama ili sandalama, sa lukom i

tobolcem te u pratnji koute ili psa. Na Issi je pronaena bronana glava Artemide.

*Agamemnom Artemida nije mogla oprostiti mikenskom kralju Agamemnonu to joj je

ubio koutu i zbog toga mu je onemoguila odlazak pod Troju. Umilila se istom kada joj je

kralj prinio kao rtvu svoju ker Ifigeniju.

*Akteon Okrutno je kaznila tebanskog lovca Akteona kad ju je jednom zgodom, posve

sluajno, vidio nagu. Pretvorila ga je u jelena i naredila njegovim psima da ga rastrgaju.

*Kalidonski vepar Kad joj je kalidonski kralj Enej jedanput zaboravio prinijeti rtvu,

poslala je u njegovu zemlju golema vepra, koji je unitavao ljetinu i ubijao ljude. Da bi ga

ubili, morali su se udruiti kalidonski junaci, na elu s Enejevim sinom Meleagrom.

*Nioba Tebanska kraljica Nioba je uvrijedila njezinu majku Leto te joj je Artemida ubila

svu djecu, sedam keri i sedam sinova.

*Heraklo Jedan od Heraklovih zadataka je bilo hvatanje Artemidine koute zlatnih rogova i

mjedenih nogu koja je ivjela u Kerineji. Kouta je bila brza i plaha te ju je Heraklo progonio

godinu dana sve dok joj se nije pribliio na dostrijel. Ranjenu koutu ulovio je i donio u

Mikenu. Nije zaboravio na ispriku Artemidi zbog svoga bezbonog ina, a ni na to da umiri

njenu srdbu bogatom rtvom, na to mu je oprostila.

Artemida i Akteon

PAN FAUN

Pan je bog pastira, stada, njiva, zatitnik lovaca i pravde,

zaljubljenik u glazbu i najbolji plesa. Pan je sin nimfe

Driope i boga Hermesa, ili nimfe Enide i Zeusa.

Rodio se s kozjim nogama, rogat i bradat pa je njegovu

majku obuzeo strah (panika) te je pobjegla i napustila ga.

Hermes ga je prihvatio, umotao u zeju kou i poveo sa

sobom na Olimp gdje su ga ismijali bogovi. Obuzet stidom,

Pan bjei u mrane ume Arkadije i tu uva stoku i svira

frulu. Njegovo su najmilije drutvo bili satiri, a drubenice

nimfe. esto se pridruivao i veselom drutvu boga vina

Dioniza.

Ljubavni jadi:

- Nimfa Pitija se od straha pred njim pretvorila u omoriku.

- Nimfa Siringa se bacila u movaru i pretvorila u trsku.

- Nimfa Eho ga je po gorama pratila kao jeka.

Pitija Dioniz

Pan ima sebi slinu djecu Panejide, a to su sedam umskih duhova koji prate Dioniza i

satire.

Ikonografija:

Pan se javlja s ljudskom glavom i torzom, jarevim uima i bradom, kozjim stranjim nogama

i repom, a tijelo mu je prekriveno dlakama. Prikazivan je u drutvu nimfi, ili kako ih progoni.

Pan je smrtno boanstvo. Njegovo je tovanje poelo u Arkadiji gdje su lovci bievali njegov

kip ako su bili razoarani lovom.

Svetita: Caesarea Philippi, Thassos, Argolida, Elida, Fokida

AFRODITA VENERA

Afrodita je boica ljubavi i ljepote. Njeno je

podrijetlo nejasno. Prema Homeru, bila je ki

Zeusa i boice kie Dione, a prema Heziodu

rodila se iz morske pjene koju je oplodio bog

neba Uran i izala iz mora na otok Cipar.

Zahvaljujui svojoj ljepoti i arolijama postala je

jednom od najmonijih boica. Ni bogovi ni ljudi

nisu joj mogli odolijeti. Imala je vie pomonika:

- Harite boice draesti i ljepote

- Hore boice godinjih doba

- Pieta boica udvaranja i

ljubavnog nagovora

- Himen bog enidbe

- Eros mladi bog ljubavi ijim se

strijelama nije moglo umaknuti.

Afrodita ima vanu ulogu u ljubavi bogova i

ljudi. Onaj tko joj je iskazivao poasti i prinosio

joj rtve mogao je biti siguran u njenu naklonost.

Bila je poneto nestalne naravi, a srea koju je

pruala esto tek prolazna. Kadto bi opet

izvodila prava uda, kakva polaze za rukom

jedino u ljubavi: ciparskom kiparu Pigmalionu

oivjela je ak mramorni kip u koji se bio

zaljubio. Znala je i mrziti, jer mrnja je roena

sestra ljubavi. Sama nije imala sree u ljubavi, nije znala ouvati nijednu ljubavnu vezu. Zeus

joj je za mua odredio Hefesta te je kao naknadu za to traila utjehu u Aresu s kojim je imala

petero djece (Eros, Anteros, Dim, Fob i Harmonija), zatim i u Dionizu s kojim je imala sina

Prijapa, a uz ostale i Hermesa. tovie, utjehu je traila i u obinih smrtnika dardanskog

kralja Anhiza kojemu je rodila sina Eneju, i u lijepog Adonisa za kojeg je od Zeusa izmolila

besmrtnost.

Od Afroditinih upletanja u burne dogaaje svijeta

mitova najdalekosenije je posljedice imala njena

naklonost prema sinu trojanskog kralja Prijama,

mladome Parisu. Kao nagradu za to to joj je u sporu

s Herom i Atenom dao prvenstvo u ljepoti obeala

mu je najljepu od svih smrtnih ena Helenu iz

Arga, enu spartanskog kralja Menelaja. Afrodita je

pomogla Parisu da Helenu odvede u Troju, no

Menelaj je traio da mu se vrati. Kako je Paris to

odbio, Menelaj je uz pomo svog brata Agamemnona, mikenskog kralja, podigao sve ahajske

kraljeve u kazneni pohod protiv Troje.

Afrodita je boica maloazijskog podrijetla i potjee od sirijsko-frigijske boice Astarte koja

pak vue podrijetlo od asirsko-babilonske boice Itar. Grci su je preuzeli u najstarije doba

preko Cipra i Kitere.

Posveene su joj mirta, rua, jabuka, mak, golubica, dupin, lastavica i lipa te velianstveni

hramovi u Knidu, Pafosu, Korintu, Alabandi, na Kosu, u Afrodizijadi itd. Iz grkih

naseobina u junoj Italiji njen se kult proirio sve do Rima gdje su je izjednaili sa

staroitalskom boicom Venerom. Od rimskih hramova sagraenih njoj u ast najvei su bili

na cezarovom forumu Venus Genetrix te u blizini Forum romanum hram Venere i

Rome.

Afroditini najei prikazi su njeno roenje, Afrodita na labudu, Afordita Ludovisi (460. pr.

Kr.), Afrodita Knidska (Praksitel), Venera Kapitolska, Afrodita Milska, glava njena kipa od

pozlaene bronce sa Visa (ili je pak rije od Artemidi?), mramorni kipi Venere s Prijapom iz

Salone, mramorno poprsje Venere iz Nina, Venera Anzotica s malim Prijapom iz Nina.

Venera je prvobitno bila boica proljea i probuene prirode, a

njenim ocem je smatran bog neba Celus. Osobito tovanja uivala

je za vladavine Cezara i Augusta jer je rod Julijevaca vukao od nje

svoje podrijetlo. Osniva tog roda je Jul (Askanije), sin voe

trojanskih doseljenika u Italiju, Eneje, i unuk Venere i dardanskog

kralja Anhiza.

Hram Venus Genetrix je podignut na Forum Iulii, a posvetio ga je

Cezar nakon bitke kod Farsale 48. g. pr. Kr. S boicom Romom

imala je zajednii hram nedaleko Coloseuma dvostruki hram

pod jednim krovom, najvei hram antikog Rima kojeg je dao

podii Hadrijan i osobno ga posvetio 121. g.

EROS AMOR

Eros je bog ljubavi i sama ljubav; prema starijim

mitovima utjelovljenje ivotvorne snage koja se

rodila iz prvobitna Kaosa, a prema mlaim

mitovima sin Aresa i Afrodite. Heziod spominje

kako se Eros rodio istodobno s boicom Gejom,

on je spojio rasprene zaetke stvari iz kojih su

ponikla sva iva bia, bogovi, ljudi i ivotinje; on

uzlijee na zlatnim krilima oboruan lukom i

strijelama, bira svoje rtve te onaj kojega pogodi

svojom strijelom podlegne ljubavi koja mu

donosi radost, patnju ili oboje.

Zeus je znao to e sve na svijet donijeti ljubav,

kao i to da Erosovim strijelama ni sam nee

odolijeti te ga je zato odluio ubiti im se rodio.

Afrodita je sakrila Erosa u duboku umu i

povjerila ga brizi divljim lavicama. Kad je odrastao, vratio se Zeusu na Olimp te je postao

Afroditinim pomonikom. Umijeao se u ivot gotovo svakog boga i ovjeka. Prema mlaim

mitovima, morao je zbog obilja posla pribaviti pomonike erote ili amorete, navodno

njegova braa, kao i Anteros (Protuljubav).

Njegova prva ljubav je bila smrtnica Psiha i zbog toga su ga pratile razne nedae i oboje su

puno pretrpjeli, ali na kraju je Zeus primio Psihu na Olimp i time ju potvrdio kao Erosovu

zakonitu enu.

Od antikih prikaza, najznamenitiji su Eros Centocellski, Eros zapinje luk, Usnuli Eros, Amor

i Psiha. Od hrvatskih spomenika imamo mramorni reljef Eroti u lovu na jelena (3.st.), reljef

Amora i Psihe (2. st.), Tanagra figurica s Isse itd.

DEMETRA CERERA

Demetra je ki Krona i Reje, boica plodnosti

zemlje i poljodjelstva, raslinja, podzemnog svijeta,

zatitnica ena i djece. Zeus joj je povjerio brigu za

plodnost zemlje. Nauila je ljude obraivati

zemlju. Prvi ovjek kojeg je nauila uzgajati bilje

je Triptolem, sin eleuzinskog kralja Keleja, a

njegovom drugom sinu Demofontu je namjeravala

darovati besmrtnost. Kralj Kelej je dao u njenu

ast sagraditi svetite u Eleuzini, koje je nakon

toga postalo sredite njena kulta. Tu su se slavile tzv. Male i Velike Eleuzinije koje su

poinjale krajem rujna i trajale devet dana; one su sastavni dio znamenitih Misterija koje seu

u mikensko doba, a mjesec dana prije njih bio je proglaen sveopi mir (ekekheira) obvezatan

za sve grke gradove. U poetku su simbolizirali zemljoradnike poslove, a kasnije

objanjavali umiranje i raanje prirode. Sudjeluju samo posveeni, inicirani, a cilj je

proniknuti u tajne ljudskog ivota i zagrobnu sudbinu.

Eleuzinsko svetite se nalazi dvadesetak kilometara od Atene, a najvaniji objekti potjeu iz

razdoblja kasnijih adaptacija iz 5. st. pr. Kr., tj. za Perikla ostaci pravokutnog telestrija

(telesterion) glavna graevina u ijem je sredinjem dijelu pozornica za obrede.

Tesmophoria je sveanost u ast Demetre i Perzefone (11. 13. 10.); gr. thesmoi (zakoni po

kojima ljudi moraju obraivati zemlju); uspomena na treinu godine kada se Demetra

suzdrala od svoje uloge boice etve i rasta.

S ne osobito znaajnim bogom, ili polubogom Jasionom imala je sina Pluta.

Epiteti:

- Aganippe

- Potnia (Gospodarica), prema Homeru

- Despoina (Gospodarica kue)

- Thesmophoros (Zakonodavka)

- Erinys (Neumoljiva)

- Chtonia (Podzemna) Sparta

- Anesidora (donosi darove iz zemlje)

- Kidaria

- Malophoros (nosaica jabuka, ovca)

- Lusia (Kupaica)

- Thermoasia (Toplota)

Ikonografija:

Demetra je prikazivana slino Heri. Simboli su joj vijenci ili svenjevi itnog klasja, kalta

(kalthos koara od isprepletenog prua), dijadema, mak, nar, svinja. Kao boanstvo

podzemnog svijeta prikazivana je s bakljom i zmijama. Njeni su prikazi rijetki, a od 5. st. pr.

Kr. je prikazivana u drutvu s Perzefonom i Triptolemom.

Demetra je jedna od najstarijih grkih boanstava. Njeno ime se nalazi na ploama iz

Nestorove palae u Pilu ispisane Linearom B. Preko Sicilije i june Italije izjednauje se s

italskom Cererom koja je ki Saturna i Ops, boica plodnosti, itarica, etve i braka.

Demetra Knidska, 330. g. pr. Kr., Leohar

Kultna mjesta i hramovi: Eleusis (Atika), Delos (Thesmophorion), Korint (svetite Demetra

i Koren na Akrokorintu), Pergamon (Akropola), Naksos, Samotraka, Knid

PERZEFONA/KORA PROZERPINA

Perzefona je ki Zeusa i Demetre, boica Podzemlja i svijeta

mrtvih, ena Hada koja pazi da nijedan umrli ne napusti

Podzemlje te da svaki smrtnik doe u nj. Hadovom je enom

postala protiv svoje volje. Prije promaknua bila je Kora

(djevojka, ki) koja je jednom zgodom ubrala narcis te se pod

njom otvorila zemlja i iz dubina je izaao Had.

Njen je kult proet mitolokim dualizmom (obnova umiranje) ili

s Hadom, ako se radi o Podzemlju. aena je u Eleuzini.

U nekim je verzijama smatrana majkom boga Zagreja i enom boga Jakha (oboje izjednaeni

s Bakhom).

U ikonografiji se prikazuje kao mlada, njena djevojka, u drutvu s majkom Demetrom.

Atributi su joj baklja i pijetao, a esti su prikazi otmice, povratka iz Podzemlja, boravak u

Podzemlju gdje je prikazivana s Hadom.

Hram u Likosuri, Arkadija, zajedno s Hekatom, Kibelom, Gejom i Izidom.

Perzefona i Had Perzefonin povratak

GEJA/TELURA TELLUS/TERRA

Geja je boica zemlje i sama Zemlja, nastala od

prvobitnog Kaosa. Ona je mati svega to je na

zemlji ivjelo i raslo. Najprije je od same sebe

rodila zvjezdano nebo Urana, zatim planine i

napokon duboko i iroko more Pont. Kad je

Uran zavladao svijetom, postala mu je enom i

rodila 12 djece Okean, Kej, Krije, Hisperion,

Japet, Kron, Tija, Reja, Mnemosina, Feba,

Temida i Tetija titani, zatim tri jednooka

diva, kiklope Bronta, Steropa i Arga i tri

pedesetoglava i storuka gorostasa -

Hekatohire Kota, Brijareja i Gija/Giga. Uran je

Hekatohire sunovratio u zemljinu utrobu i

zabranio im izlazk na svjetlo dana. Kron je

lukavstvom Uranu oduzeo mukost i mo. Iz krvi osakaena Urana koja je pala na zemlju,

Geja je rodila gigante koje je pozvala na pobunu protiv Zeusa. Dala im je arobnu biljku koja

ih je uinila neranjivima za oruja bogova. Porazio ih je Heraklo te su baeni u Tartar. Geja se

zatim udruila s Tartarom i rodila Tifona sa 100 zmajskih glava i potakla ga da ubije Zeusa,

no i njega je Zeus sunovratio u Tartar.

Prema nekim mitovima s Uranom je imala Erinije, boice osvete. Bogu morskih dubina Pontu

je rodila Nereja, Taumanta, Forkija, Ketu i Euribiju.

Telura je, prije svega, ostala boanskom majkom Zemlje, koja iz svoga krila raala raslinje i

svojim plodovima hranila ljude. Imala je hram na Eskvilinu. Prikaz na Ara Pacis.

FLORA

Flora je rimska boica proljea i cvijea, jedna od

najstarijih rimskih boica. Njen je kult utemeljio

kralj Tit Tacije. U njenu su ast odravane

sveanosti Floralie (28. 4. 3. 5.).

Floru je napose tovala mlade. U helenizmu je

izjednaena s Afroditom. Ima hram na Kvirinalu i

u blizini Circus Maximus.

Flora Farnese

HAD PLUTON

Had je bog podzemnog svijeta, najstariji sin Krona i

Reje, gospodar mrtvih koji je imao trajno boravite u

Podzemlju. Od 5. st. pr. Kr. je tovao kao gospodar

rudnih bogatstava, metala i minerala, sjemenja, svega

onoga skrivenog pod zemljom te je radi toga identificiran

s Plutom, boanstvom za kojeg se u rimskoj mitologiji

vjerovalo da je ljude opskrbljivalo bogatstvima zemlje.

Had rijetko kad naputa Podzemlje, odnosno naputao ga

je da privede due pokojnika u svoje carstvo te je to inio

u svojim crnim koijama.

Mjesta tovanja Hada su se nalazila svugdje gdje se

moglo silaziti u Podzemlje. Ulaz u Podzemlje je uvao

troglavi pas Kerber. One koji su ulazili susretljivo je

proputao, ali vani nije putao nikoga. Od ulaza put je vodio do voda Aheronta preko kojih je

due umrlih prevozio Haron.

Haronove su usluge mogle koristiti samo due umrlih ljudi pokopanih obredno, u

skladu s obiajima. Za prijevoz je od dua traio naplatu.

Iz Haronove barke odlazili su svi pred Hadovo prijestolje pokraj kojeg su sjedili suci Minos,

Radamant i Eak. Samo bi poneka dua dospjela u Elizij koji se nalazio na zapadu. Krivci su

bili kanjavani prema poinjenim nedjelima, a tko nije bio ni dobar ni zao (ili je bio i dobar i

zao) morao je otii u asfodelske poljane gdje je lutao kao sjena. Tartar se nalazio u dubinama

Podzemlja. Rijeke u Podzemlju su Stiks, Aheront, Kokint i Piniflegeten.

Najpoznatije svetite je u Elidi koje je bilo otvoreno samo jednom godinje i to za Hadove

sveenike.

Pluton pak nema znaenje i vanost kao Had, to je boanstvo

koje ljudima donosi bogatstvo zemlje (Dis, Dis Pater).

U ikonografiji Had je prikazivan s kacigom koja mu je davala

nevidljivost (koju je dobio od kiklopa), ezlom, rogom izobilja i

mjericom. Od ivotinja su mu posveeni konj, pas, pijetao, zmija,

a od bilja ipak i mak. U arhajskoj umjetnosti, na crnofiguralnim

vazama Had se prikazuje kao odrasli bradati mukarac strogog

pogleda, u chitonu, sa ezlom u ruci i vrpcom u raskutranoj kosi,

a na vazama junoitalskog podrijetla se javljaju prikazi

Podzemlja, dvora i prijestolja.

HEKATA

Hekata je boica podzemnog svijeta s tri glave i tri

tijela, vladarica udovinih bia i arobnica. Prema

Heziodz, ona je ki titana Perza i Asterije te je obdarena

od Zeusa velikim moima jer je za pobune giganata bila

na njegovoj strani. Tim se moima smjela koristiti na

nebu, na zemlji i u podzemnom svijetu. Pojavljivala se

tako kao trostruka osoba: na nebu kao boica Mjeseca,

na zemlji kao boica poroaja i omladine, a u

podzemlju kao vladarica tajanstvenih sila te se zbog

toga stapala sa Selenom, Artemidom i Kibelom ili

Perzefonom.

Hekata je boica duhova koja uva kljueve Hadovih vrata te je u pratnji pasa i demona.

Boravi na raskrima gdje su ostavljane rtve (psi, med, crne ovce). No imala je

i iscjeliteljsku ulogu. Posljednjih se dana u mjesecu ispred njena kipa ostavljala

jela za siromahe. U Donjem Podunavlju su naeni votivni natpisi i spomenici.

Hekata je prikazivana kao asna ena s bakljom i jednim tijelom u poetku, a

prvi koji ju je prikazao s tri tijela i est ruku je Alkamen (hram Nike na

Akropoli). Prikazivana je i s jednim tijelom i tri glave. U helenizmu preuzima

straniji lik te se prikazuje i sa zmijama. Hekatini atributi su bode, zmije, bi,

baklje te kljuevi podzemlja.

Hekata iz Aequuma

THANATOS MORS

Thanatos je bog smrti i sama smrt, sin boice

noi Nikte i boga vjene tame Tartara. Imao je

eljezno srce i crna ledena krila. Izazivao je

stravu meu ljudima i bogovima. Imao je samo

izvrnu vlast, ali odluke su donoene drugdje.

Dan smrti bio je odreen sudbinom, a Thanatos

ga je samo za svakog ovjeka evidentirao. Kad bi

taj dan svanuo ugrabio bi ovjeku duu te ju

odnio u Podzemlje i predao Hadu.

Samo su ga dva puta izigrali smrtnici prvi put

Heraklo koji mu je oteo duu Alkestide, ene

kralja Admeta, a drugi put korintski kralj Sizif.

U ikonografiji je prikazivan kao mlad ovjek s

crnim krilima, ugaenom ili napola ugaenom

bakljom, najee u drutvu brata Hipnosa, boga

sna.

HIPNOS SOMNUS

Hipnos je bog sna i sam san, sin Nikte i Tartara koji je s

majkom svake noi dolazio na svijet, tiho se kretao

zemljom i morem i svemu ivome donosio san koji

oslobaa od muka i briga.

Na Herinu je molbu dva puta uspavao Zeusa prvi put kad

je Hera htjela ubiti Herakla, a drugi put kad je nakanila

omoguiti Posejdonu da pomogne Ahejcima u

Trojanskome ratu. Za ispunjenja te molbe Hera je dala

Hipnosu za enu najmlau Haritu, Pasiteju.

U ikonografiji je razliito prikazivan kao mali djeak,

mladi ili starac, esto s orlovim ili leptirovim krilima. U

rukama dri tap ili mak, kojim je doticao ljudske

sljepoonice, a ponekad u ruci ima i rog obilja.

POSEJDON NEPTUN

Posjedon je sin titana Krona i Reje,

bog mora kojeg su odgojili telhini s

otoka Rodosa. Posejdon spaava

mornare, donosi pobjedu u morskim

bitkama. Ima palau na dnu

Egejskog mora Aigeia (na

zapadnoj obali Eubeje ili na

sjevernoj obali Ahaje), odakle je na

svojim morskim kolima koja su

vukli konji s bronanim kopitima i

zlatnim grivama, odlazio na Olimp.

Posejdonova ena je Nereida Amfitrita s kojom ima sina Tritona i ker Rodu. Ima mnogo

ljubavnica:

- Nimfa Toosa Polifem

- Meduza Pegaz i Hvisaor

- Geja div Antej

- Etra, ena atenskog kralja Egeja Tezej

- Demetra ki Despena, konj Arion (Ariel)

- Zaljubljen u Pelopa, sina Tantala; odveo ga na

Olimp i uinio ga svojim ljubavnikom

U Ilijadi i Odiseji Posjedon i Apolon su uvrijedili Zeusa te

su poslani da slue Laomedonu koji im zapovijedi da

sagrade veliki zid oko grada te im obea nagradu koju nije ispunio. Posjedon je poslao

morsko udovite da napadne Troju. U ratu je na strani Grka iako je prethodno pomagao

izgradnji bedema u Troji koje je razruio dvaput svojim trozubom. Progonio je itakog kralja

Odiseja koji mu je oslijepio sina Polifema. Deset godina mu je onemoguavao povratak na

Itaku sve dok Zeus nije iskoristio njegovu nepanju i okonao patnje Odiseja.

esto se sukobljavao s drugim bogovima:

- Helije, oko Korinta

- Atena, oko Atene

- Dioniz, oko Naksosa

- Apolon, oko Delfa

- Hera, oko Arga

- Zeus, oko Egine

Njegovo ime nalazimo na ploicama pisanim Linearom B, a neki od grkih gradova koji nose

njegovo ime su Poseidonia, Possidonia. Posjednove hramove i svetita imamo u Istmiji

(Istmijske igre), na rtu Sunion i u Prieni u Maloj Aziji.

U 5. st. pr. Kr. je izjednaen s Neptunom koji je tovan kao bog konja (Neptun Equester), a

njegovi su se hramovi nalazili u blizini konjanikih trkaih staza Circus Flaminius, Campus

Martius (Neptunalia, 23. 7.)

U ikonografiji se prikazivao s trozupcem. Od ivotinja su mu posveeni dupin, konj, vodeni

konj (hipokamp) i bik, a od biljaka bor. U arhajskoj je umjetnosti prikazan kao odrasli

mukarac snane muskulature, strogog pogleda, kovravim pramenovima kose, guste brade i

brkova, nag ili polunag, u dugom chitonu.

Prikazivan je u uspravnom poloaju, s jednom

nogom oslonjenon na dupina, konja i sl.,

ponekad i sa zapregom s morskim nemanima.

Pojavljuje se u pratnji Nereida, razliitih vrsta

riba i morskih bia.

Bind Neptun je bio tovan kod Japoda kao

bog izvora i voda. Sauvani su rtvenici i are s

natpisom Bindo Neptuno u blizini sela

Privilica kraj Bihaa gdje je bilo podignuto i

svetite. Prikazivan je nag s veslom ili trozubom

u desnoj ruci.

AMFITRITA

Amfitrita je Posjedonova ena, ki Nereja i Doride (ili Okeana

i Tetje), predvodnica Nereida. Prikazivana je zajedno s

Posjedonom, na upregnutim kolima i sa arolikom pratnjom.

TRITON

Triton je morsko boanstvo, boanstvo

Tritonskog jerera (Libija). Sklon je

mornarima. Poduavao je Atenu ratnim

vjetinama, a ona je sluajno ubila njegovu

ker Paladu.

U ikonografiji je prikazivan kao

poluovjek - poluriba. Inae je divovskog

rasta, prikazivan u trenutku vonje koijom

ili dok jae dupine, s trozupcem, savijenom

koljkom u funkciji trube. Glava i torzo su

ukraeni morskom florom i faunom. Od 4.

st. pr. Kr. je prikazivan sa sinovima, u

pratnji Posejdona.

NIMFE (SIRENE)

Nimfe su mlade ene, sekundarna boanstva ogranienih moi, keri Zeusa koje ive u

piljama.

- Melijade

- Najade

- Nereide

- Oreade

- Drijade

- Okeanide

Imaju mnogo ljubavnika (Pan, Prijap,

Satir), bliske su ljudima te imaju

oltare u svetim mjestima nimfejima.

HERMES MERKUR

Ranije se smatralo da je ime dobio po gomilama kamenja

(hermaia, hermekes) Hermesovi breuljci kojih je

bilo na putevima, raskrijima, grobovima, granicama

ispaa. Iznad njih kasnije su postavljani pravokutni

drveni stupovi, a poslije i kameni te su u gornjem dijelu

zavravali Hermesovom bistom ili glavom (herma).

Hermes je najmlai od 12 olimpijskih boanstava, sin

Zeusa i nimfe Maje, roen na Arkadu na brdu Kileni. Za

poklonjenu liru koju je Hermes izumio i poklonio

Apolonu dobio je na poklon zlatni glasniki tap

karakteristina oblika za kojeg se vjerovalo da donosi

sreu i suzbija zlo.

Hermes je lukav, okretan i snalaljiv, sluga i glasnik

bogova (Zeusa, Hada i Perzefone, kako to donosi Homer u Ilijadi). Kao glasnik bogova bio je

veoma rjeit te su ga tovali govornici. Bio je zatitnik kockara i

kradljivaca, prevara i lukavstava. Kao boanstvo kamenih gomila bio je

povezan s putevima, raskrijima, a njegovi su najraniji prikazi drvene i

kamene hermae.

Hermes je i boanstvo trgovine i trgovaca, zatitnik putnika, izuma i

inovativnog djelovanja. Zasluan je za otkrie brojeva i pisma,

mjerenja duine i teine, paljenja vatre s kresivom. Posveen mu je broj

etiri.

Brinuo se o bogovima dok su jo bili djeca (Dioniz, Asklepije) te je bio

i zatitnik mladih. Iako je bio sluga bogova, znao ih je varati i potkradati te su ga potovali

lopovi (Apolonova goveda, Hefestova klijeta, Posejdonov trozubac). Izmislio je mnoge vrste

utrka, boks i sl. te je zbog toga i zatitnik atletiara.

Hermes je indirektni krivac za poetak Trojanskog rata kada je Heru, Atenu i Afroditu poslao

na mitsku goru Idu na nadmetanje u ljepoti, a odluku o najljepoj je prepustio Parisu koji je

Afroditi dao zlatnu jabuku.

Hermesova djeca:

- Abder Heraklov ljubavnik koji mu je pomogao u rjeavanju jednog od 12

zadataka (Diomedovi konji)

- Autolik princ lopova, Odisejev pradjed

- S Afroditom je imao etvero djece Eros, Hermafrodit, Prijap, Tiha (Fortuna)

- S nimfom Driopom ima Pana, boanstvo uma

Pomagao je Perzeju da ubije gorgonu Meduzu te mu je posudio krilate sandale i Zeusov tap,

dao Hadovu kacigu nevidljivosti i rekao mu da je koristi kako ga Meduzine besmrtne sestre ne

bi mogle vidjeti.

Hermes je ranije tovan kao zatitnik pastira i stada pa se pojavljivao s ovnom na leima

(Hermes Chriophoros) ili teletom na ramenim (Hermes Moscophoros). Ponekad je nazivan i

podzemnim (Chtonos) jer je bio zaduen za voenje pokojnika u Podzemlje sprovoditelj

dua (Psychopomopos). U Saloni je pronaen medaljon s prikazom Psihopompa kako vodi

Dioklecijana i Priscu. Bio je i u nadlenosti kunih ulaza (Propilaios), odbijao je zlo

(Apotropaios) te je ubio Arga (Argeiphontes).

U ikonografiji je prikazivan u uspravnom poloaju,

najee u pokretu. Njegovi atributi su putniki eir irokog

oboda i s krilcima (pegasos), glasniki tap (kerikej,

kaducej) sa zmijama, zlatne izme s krilima, vrea s novcem

(marsupium). Posveene su mu ivotinje kornjaa (od nje je

napravio liru), ovan i

pijetao.

U ranoj arhaici je prikazivan u liku zatitnika pastira,

starac sa iljatom bradom i dugom kosom, u kratkom

chitonu, s ogrtaem, putnikim eirom s krilima,

krilatim izmama, glasnikim ili pastirskim tapom te u

drutvu ovna, jarca i psa.

Od sredine 5. st. pr. Kr. je postao mladolik i okretan,

u kratkom chitonu, eirom s krilcima i krilatim

izmama.

Iz helenizma su poznati njegovi prikazi kojeg su

napravili Praksitel i Lizip, u vidu skladno graenog

mladia. Praksitelov Hermes je s malim Dionizom (340.

pr. Kr., Olimpija), a Lizipov je prikazan u sjedem

poloaju s vreom novca. Od 3. st. pr. Kr. na obui su

esto krila, a glasniki je tap ovijen dvjema zmijama.

Iako je omiljen meu Grcima, u javnome mu je kultu posveeno malo panje.

- Peloponez, 2. tis. pr. Kr. ime na ploicama iz Pilosa

- Kreta Hermeje, praznik gdje su robovi dobivali slobodu

- Samos praznik njemu u ast kad se moglo slobodno krasti

- Trei dan Antesterija Hitroi, posveen Hermesu

- esto su mu posveeni gimnaziji (Atena, 3. st. pr. Kr.) kao i natjecanja

- Na sjevernoj strani Agore bila je njegova stoa

- Korkira, 6. st. pr. Kr.

- Zapadni zabat Partenona Hermes i Erida; istoni friz Hermes i Dioniz

Njegova rimska inaica je Merkur ije ime potjee od lat. merx, u znaenju nadnice ili plae.

Merkura nema meu najstarijim boanstvima, a izjednaavanjem s Hermesom prihvaen je

kao glasnik bogova, osobito Jupitera kojemu je esto pomagao u ljubavnim pothvatima.

Njegov je kult uveden u Rim 495. pr. Kr. kada se gradi hram van bedema, kraj Circus

Maximus gdje su se godinje slavila gradska udruenja (u svibnju Mai, prema majci Maji).

Njegovog imena nema u rimskom kalendaru te nema tragova kulta. Kao i Hermes, bio je

sprovoditelj dua u Podzemlje. Krajem Republike i poetkom Carstva dobiva veu funkciju

te se poistovjeuje s autohtonim boanstvima.

Kao zatitnik trgovine, prometnica i putovanja znan je kao Viator, Victor kao obnovitelj

drave, Caducifer po svojem tapu, Pacifer kao mirotvoritelj, a kasnije dobiva epitet

Domesticus.

U ikonografiji je prikazivan s Hermesovim elementima. Ponekad je bosonog, a krilca su

srasla sa stopalom. Njegov se kult irio provincijama te je esto identificiran s raznim

lokalnim boanstvima. Na republikanskome je novcu prikazivan kao mladi s putnikom

kapom, a na carskom s rogom izobilja. Na staklu 1. 3. st. je postojao njegov reljef na dnu. U

Naroni je tovan Merkur o emu svjedoi njegova bista, natpisi (koje su posvetili magistri

mercuriates, osloboenici zasluni za tovanje cara Augusta i Merkura) te novi s

Duvanjskog polja s portretom Hermesa.

ARES MARS

Ares je najstariji sin Zeusa i Hera, bog rata i

nemilosrdni ruitelj gradova. On je, tonije, bog

jarosnog rata, ratnog ubijanja i krvave bitke.

Najvie je boravio u Trakiji te mu se pripisuje

oinstvo nad Amazonkama. Mrzio je sve

bogove, osobito svoje roditelje i boicu Atenu,

no bio je u prijateljskim odnosima s Erijom i

Eridom, personifikacijama bijesa i ratnog

ubijanja, tj. srdbe i nesloge.

S Afroditom ima petero djece demone uasa

(strah i strava) Dima i Foba, Erosa i Anterosa i

ki Harmoniju.

Divovi Of i Efijalt su Aresa bacili u lance i

stavili ga u bronanu urnu u kojoj je ostao 13

mjeseci. Pomajka divova Eribeja je rekla

Hermesu to su uinili te ga je on spasio.

U Ilijadi, Ares nema potovanja ni odanosti prema boici pravednosti Temidi. Obeao je

Ateni i Heri da e se boriti na strani Ahejaca, no Afrodita ga je uvjerila da se bori na strani

Trojanaca. Za vrijeme rata, Diomed se borio s Hektorom i vidio Aresa kako se bori na strani

Trojanaca te je pozvao vojnike na povlaenje. Hera je ohrabrila Diomeda da baci koplje na

Aresa. Ares je zaurlao od boli jer je Atena skrenula koplje i pomogla u ranjavanju, a Ares je

zatim s bojita pobjegao na Olimp.

U antikoj Grkoj nije bio popularan, za razliku od ugleda kod ratnikog naroda Skita te

osobito Rimljana. Aresu su se prinosile povremene rtve prilikom polaska u rat, a svoj je

hram imao i bio tovan na samo nekoliko mjesta u Sparti je svaka organizacija spartanske

mladei rtvovala mlado crno tene bogu Enyaliosu prije zapoinjanja ritualnih borbi na

podruju izvan grada zvanom Phoebaeum te je to htonino rtvovanje spojeno sa tovanjem

Aresa. U Ateni je po Aresu nazvan Areopag (Aresovo brdo), poznata kamena uzvisina

nasuprot atenske Akropole, a to je mjesto odravanja sjednica atenskog suda. Na sjevernoj

strani Agore je bio podignut Aresov hram, a spominje ga Pauzanija u 2. st.

Ikonografija:

U arhaici je Ares prikazivan kao odrasli bradati mukarac s kopljem u ruci, a na vazama je

esto prikazivan u drutvu s drugim boanstvima (sukob s Heraklom, Afrodita). Nakon 5. st.

pr. Kr. je prikazivan kao mladi bez brade, s atikom kacigom na glavi,

dok u helenizmu postaje zaljubljenim mladiem, nag ili polunag, lien

striktno vojnikih odlika, u sjedeem ili uspravnom poloaju, a oruje mu

slui kao nuna scenografija element koji je poglavito u funkciji

sigurnije identifikacije lika.

Mars je rimski bog rata, zatitnik rimske drave, sin Jupitera i Junone,

otac Romula i Rema. Zaela ga je Junona zahvaljujui cvjetu

darovanom od Flore, boice proljea i cvijea. Mars u Rimu ima vee

znaenje to je u potpunosti odgovaralo vojnikom svjetonazoru

rimske drave, orijentirane na osvajanja i irenje teritorija.

U starije doba su ga tovali kao boga etve, polja, uma te o njegovu

prvobitnom znaenju svjedoe ratarske molitve, kao i ime prvoga

proljetnog mjeseca Martius.

tovan kao bog rata bio je znan kao silni (Gradivus), ponekad je

doivljavan i kao zatitnik zemljoradnje i stoarstva, oinski (Pater).

Najstarije Marsovo svetite se nalazilo na Marsovom polju, a tu su se

odravale i vojnike vjebe, pobrojavalo stanovnitvo itd. August je

dao podii dva hrama na Kapitoliju (Mars Ultor, osvetnik) i na

Forumu.

Mars je prikazivan u stojeem ili sjedeem poloaju. Najei tip je lik

nagog, ljepukastog mladia bez brade i brkova, s kacigom na glavi te

kopljem i maem u rukama. U Rimu je bio popularan prikaz Marsa Ultora

gdje je prikazivan kao odrasli bradati mukarac odjeven u karakteristinu

rimsku vojniku (legionarsku) odoru. Njegovi su simboli sveta koplja

(hastae Martis) i sveti titovi (ancilia), a od ivotinja su mu posveeni vuk,

bik i djetli.

HEFEST VULKAN

Hefest je bog vatre i metalurgije, boanski kova,

zatitnik zanatstva i zanatlija, sin Zeusa i Here, kova

Ateninog oruja.

Rodio se hrom i zbog toga ga je Hera bacila s Olimpa. U

veliku luku je letio ak do Okeana te su ga prihvatile

morske boice Euronima i Tetija. Iskovao je zaarano

zlatno prijestolje i dao ga Heri. im je sjela na nj, ostala je

zarobljena te ju nitko nije mogao osloboditi. Nagovorili su

ga obeanjem da e dobiti ruku Afrodite ili je, prema

drugoj verziji, dobio njenu ruku kako bi se sprijeili sukobi ostalih bogova zbog nje.

Imao je kovanice u vulkanima (pod Etnom) te je njegovu vatru ukrao Prometej. Napravio je

prvu enu, Pandoru, prema Zeusovom savjetu. Pandora se udala za titana Epimeteja.

Hefestu u radu pomai kiklopi te su izradili zlatno i

srebrno orue, nakit, Zeusove munje, Hermesovu

krilatu kacigu i sandale, Ateninu egidu, Heraklove

egrtaljke, Heliosove koije, Hadovu kacigu

nevidljivosti itd.

Pokuao je silovati Atenu no njegovo je sjeme palo

na tlo te se iz zemlje, Geje, rodio Erehtej kojega je

odgojila Atena/ sjeme palo na Ateninu nogu te ga je

ona obrisala tkaninom i bacila ju na tlo pa se rodio

Erehtej/ Atena pobjegla iz kreveta.

Brak izmeu Afrodite i Hefesta je bio dogovoren te ga je ona varala s Aresom. Prema Ilijadi,

njegova je ena bila harita Aglaja.

Epiteti:

- Amphigueis

- Kullopodion

- Khalkeus

- Kluitotekhnes

- Polumetis

- Aitnaios

Ikonografija:

Na vaznom slikarstvu se prikazuje kao pomaga pri Ateninom roenju. U arhaici se prikazuju

njegove fizike mane epavost, od 5. st. pr. Kr. je prikazivan kao odrasli bradati mukarac u

kratkoj odjei, s ogrtaem (hlamida), a rjee je prikazivan u liku mladia. Ima iljatu kapu

(pilos), eki i klijeta te je esto prikazivan hrom, nagnut nad nakovanjem.

Vulkan je italski bog vatre, vulkanskog podrijetla. Ranije je bio boanstvo koje titi od

poara.

Hefestov hram na Agori u Ateni.

HERAKLO HERKULES

Heraklo je sin Zeusa i tirintske kraljice Alkmene kojoj se Zeus

ukazao u obliku njena mua Amfitriona. Alkmena je Amfitrionu

rodila sina Euristeja, Heraklova polubrata. Ona je Herakla prvo

nazvala Alkid, a zatim Heraklo (Herina slava) da umanji Herin

gnjev. im se rodio, Hera mu je u kolijevku poslala dvije zmije da

ga usmrte, no Heraklo ih je zadavio. Ubio je svog uitelja glazbe

Lina lirom te ga je Amfititrion poslao na planinu da uva stoku. Tu

su mu prile nimfe te je morao izabrati izmeu lakog i ugodnog ili

tekog ali slavnog ivota. Heraklo je izabrao potonji.

U Tebi je oenio Tespijevu ker Megaru. Kada mu je Hera poslala

ludilo ubio je svu svoju djecu s Megarom te ju je dao nekom drugom za enu. Zaputio se u

Delfe te mu je Pitija rekla kako mora stupiti u slubu mikenskom kralju Euristeju i kada izvri

12 poslova koje mu zada, postat e besmrtan.

1. Ubiti nemejskog lava neprobojne koe, no Heraklo ga je uguio, a Atena mu je

pomogla savjetom da e njegovu kou oderati pandama.

2. Ubiti Hidru, neman sa zmijskim tijelom i 9 glava koja ivi u movarama Lernejskog

jezera. Kao pomonika je poveo Jolaja koji je palio Hidrine odrubljene glave tako da

vie ne rastu. Kad je Hidra bila mrtva, u njenoj je krvi natopio vrhove strijela.

3. Uhvatiti Artemidinu kerinejsku koutu s bronanim kopitima i zlatnim rogovima, brza

poput strijele. Lovio ju je godinu dana, ranio strijelom i donio u Mikenu.

4. Uloviti erimantskog vepra koji je unitavao usjeve i stoku, a pomogao mu je kentaur

savjetom da ga namami u snijeg,

5. Oistiti Augijine staje u jednom danu. Heraklo je sruio dva zida te preusmjerio rijeke

Alfej i Penej.

6. Potjerati stimfalske ptice posveene Aresu koje se hrane ljudskim mesom. Heraklo ih

je prestraio egrtaljkom, a kad su poele kruiti oko njega postrijeljao ih je strijelama

te su odletjele i nikad se vie nisu vratile.

7. Dovesti kretskog bika kojeg je Minosu darovao Posejdon.

8. Oteti Diomedove konje koji su se hranili ljudskim mesom. Abder je uvao lae, no

rastrgali su ga konji.

9. Donijeti pojas amaozonske kraljice Hipolite. Prema jednoj verziji Heraklo je ubio

Hipolitu, a prema drugoj ona mu ga je dobrovoljno dala.

10. Oteti Gerionovo stado, divu s tri glave i tri ruke. Ubio ga je strijelom.

11. Donijeti tri zlatne jabuke iz Hesperidina vrta, keri titana Atlanta koji je na ramenima

drao nebeski svod. Vrt je uvao zmaj Ladon. Doao je do Atlanta koji mu je

predloio da e on sam donijeti jabuke, samo ako mu za to vrijeme Heraklo pridri

nebeski svod, na to je Heraklo pristao. Atlant je donio jabuke te predloio da ih sam

donese u Mikenu pa se vrati. Heraklo je naoko pristao i zamolio Atlanta da na trenutak

pridri svod dok on naini podlogu za rame jer ga ulja. im je Atlant zauzeo svoje

staro mjesto, Heraklo uze jabuke i kree natrag.

12. Dovesti Kerbera iz Podzemlja.

Heraklo se pridruio i Argonautima, zaljubio se u Jolu te mu Hera ponovno alje ludilo.

Vjenao se s kraljicom Omfalom.

Imao je etiri ene Megara, Omfala, Dejanira, Heba

Ljubavnici Jolaj, Abder, Admet, Filoklet, Hilas, Ifit, Nestor

ASKLEPIJE

Asklepije je sin Apolona i Koronide, bog lijenitva koji

ima udesnu mo izljeenja i ozdravljenja, a ljekarskoj

ga je vjetini nauio kentaur Hiron. Iz Homerovih epova

znamo ga kao smrtnika, iz Trojanskog rata; kralj

Tesalije, a tek kasnije postaje bog medicine.

Atributi su mu zmija ovijena oko tapa (jer mu je

pokazala travu koja lijei, a i sama zmija simbolizira

ivot to se obnavlja), pijetao (prisustvovao

Apolonovom roenju), koza, pas (po kasnijoj predaji

Koronida je na planini Mirtion rodila Asklepija, a zatim

ga je napustila te ga je koza dojila, a pas uvao), iarka,

lovorov vijenac, fijala.

Njemu su u ast zmije rabljene u iscjeliteljskim ritualima ostavljane su da puu po podu

gdje je bolesnik spavao.

U ikonografiji je isprva prikazivan kao zrel bradat mukarac oslonjen na tap, a kasnije je

prikazivan u drutvu s Higijom dok se u helenizmu pribliava liku Zeusa (po kosi).

Trasimed je za hram u Epidauru izradio kip Asklepija na prijestolju sa zmijom u rukama te

psom kraj njega. Skopas je za Tegeju izradio kultne statue Asklepija i Higije.

Higija je ki boga lijenitva Asklepija, personifikacija zdravlja. Ona je isprva, u 6. st.

pr. Kr. samostalno boanstvo, no irenjem Asklepijeva kulta je prikazivana s braom i

sestrama, a kasnije kao jedina Asklepijeva ki. Prikazivana je kao snana i ozbiljna,

odjevena u dorski chiton, a u 3. st. pr. Kr. je prikazivana kao djevojka koja hrani

zmiju. U Ateni su ljekari dva puta godinje prinosili rtve Askelpiju i Higiji.

Lijenici su iscjeljivali u hramovima, a originalna Hipokratova

zakletva spominje i Asklepija (Corpus Hipocraticum, 5. 3. st. pr.

Kr. 59 djela: etiki aspekti medicinskog rada).

Asklepije iz braka s Epionom (ublaava bolove) ima keri Akesa,

Jasa, Egla, Higija i Panakeja i sinove Mahaon i Podalerije koji su

junaci trojanskog rata, takoer lijenici.

Asklepije je povezan s Dionizom jer su na slian nain spaeni iz

tijela svojih majki. Dioniz lijei u snu, snovima, a tako lijei i

Asklepije. Asklepijeva mo oivljavanja je ljutila Zeusa te ga je

pogodio munjom (jer se jedan ovjek ne moe igrati boga) na taj je

nain vraao mrtve iz Hada to je naruavalo ravnoteu. No Zeus ga je ipak oivio (starac sa

tapom oko kojeg je zmija).

Asklepioni:

U 5. st. pr. Kr. je potovan kao boanstvo tesalka Trika te su uz njegove hramove u pravilu

podizane bolnice. Epidaur je sredite Asklepijeva kulta. Epidaur se nalazi u Argolidi. U

proceesijama je noena zmija, a odravale su se dan prije Dionizijevih sveanosti, svake

etvrte godine. Starije svetite Apolonia Maleatase postaje premalo. Epidaur je najslavnije

antiko lijeilite kojeg u 4. i 3. st. pr. Kr. zahvaa opsena gradnja. 87. g. pr. Kr. je

opljakano od strane Sule, a 67. g. pr. Kr. od gusara. U 2. st. ga je Rim djelomino obnovio da

bi oko 395. bbilo potpuno uniteno. Bolesnici bi tu hodoastili, noili (enkoimitria) te bi im u

snovima boanstvo davalo savjete to da uine kako bi ozdravili. Otkrivena je gostinjska kua

sa 160 soba, a pravila su zahtijevala istou, post i odricanje.

- Enkomesis prolaz kroz propileje u svetite, spomen ploa s uputama. Svetite je

ograeno zidom; konaite za posjetioce van zidina. Propileji sveti put hram s

Asklepijevom statuom; uz hram je sveta fontana, rtvenik (rtva Apolonu i

Asklepiju); molitve itd., uloga glazbe pjevanje peana; abaton (enkoimetrion za

spavanje (izljeenje); o Asklepijevim udima svjedoe spomen ploe i zavjetni

natpisi

- Tolos/Timel 4. st. pr. Kr., ostaci krune strukture s tri koncentrina kamena

kruga, nepoznata namjena, ista naena u Pergamu

- Palestra

- Abaton mjesto za noenje

- Stadion igre svake etvrte godine (april-jun); tranje, glazba, pjesnitvo

- Kazalite djelo Polikleta mlaeg iz 350. g. pr. Kr., najvee grko (12 000 ljudi)

Kos su kolonizirali Dorani, vjerojatno iz Epidaura u 10. st. pr. Kr. Tu se nalaze Asklepijevo

svetite i Hipokratova medicinska kola svetite iz 4. st. pr. Kr. na mjestu Apolonova

svetita; na tri terase u podnoju su propileji i terme, na prvoj terasi dorski portici koji su

okruivali dvorite, na sredinjoj terasi rtvenik, Apolonov hram, 60 stepenica te na gornjoj

terasi dorski hram iz prve polovice 2. st. s Asklepijevim i Higijinim hranom.

Asklepijevo svetite u Korintu iz 4. st. pr. Kr. kod sjevernih bedema na temeljima starijeg

Apolonovog hrama; odaje za inkubacije.

Asklepijev kult u Atenu je uveden za vrijeme kuge 429. g. pr. Kr.,

do toga kao boga lijenika su tovali Amina.

U Rimu je njegov kult proiren za vrijeme kuge 293. g. pr. Kr.

prema savjetu iz Delfa (iz Rima je u Epidaur krenulo izaslanstvo

kako bi od Asklepija zatraili pomo). Najvie su ga tovali

bolesnici. Higijin pandan je Juturna, rimska boica zdravlja.

U Hrvatskoj je u Iaderu pronaena jedna golobrada glava s maslinovim vijencem, u Saloni

kipi i natpisi te natpisi u Puli, Buzetu i Naronu te se smatra da su postojala svetita u Naroni i

Epidauru.

Vespazijan je vukao svoje boansko podrijetlo od Asklepija, tj. Apolona.

Medaur je ilirsko autohtono boanstvo, zatitnik Risna. Prikazivan je kao konjanik s kopljem.

Pronaena su dva natpisa iz logora Lambezisa u sjevernoj Africi bog ljekar.

U Trakiji je Asklepije zamijenio trakog boga ili demona ljekara Darona. Njegova se svetita

nalaze u blizini toplih izvora, u sjevernoj Bugarskoj, a posvete su na grkom jeziku.

DIONIZ - BAKHO

Dioniz je sin Zeusa i Semele, ki tebanskog kralja

Kadma, bog vina i vinogradarstva.

Prema predaji se rodio u Tebi, ali se mjestom

njegova roenja smatraju i Naksos, Kreta, Elida,

Teos i Eleutura. Pitanje Dionizova podrijetla i u

drugom je smislu podosta zamreno. Kad je trebao

doi na svijet, Hera ga je odluila ubiti. Pohodila je

Semelu u liku starije dadilje i nagovorila je da

zamoli Zeusa neka joj se, barem jedanput, pokae u

svoj svojoj boanskoj moi i velianstvu. Zeus je u

svome mukome samoljublju ispunio Semelinu

elju i prikazao joj se u sjaju svojih munja, praen

tutnjavom gormova. Jedna je munja zapalila

tebansku kraljevsku palau, a plamen je zahvatio i Semelu, koja je u

smrtnom strahu rodila neodonoe. Tada je Zeus Semelu prepustio

njezinoj sudbini, ali je oko svog sina podigao zid gusta brljana koji

ga je uvao od plamena. Kad se vatra stiala, izvukao je dijete iz

skrovita i dao ga zaiti u bedro, kako bi se do kraja razvilo. Kad se

zatim Dioniz po drugi put rodio (na jednom od prije spomenutih

mjesta), Zeus ga je predao Hermesu da se za nj brine.

Kako Hermes nije imao vremena za malog Dioniza, predao ga je na

odgajanje Semelinoj sestri Ini, eni orhomenskog kralja Atamanta.

Kad je Hera doznala da su Ina i Atamant prihvatili Dioniza, poslala

je na Atamanta ludilo. Kralj je poubijao svu svoju djecu i enu te se

u posljednji as umijeao Hermes i spasio Dioniza od smrti. Odnio

ga je u jednu dolinu gorja Nise i povjerio ondje nimfama koje su ga sakrile u pilju s ulazom

zaraslim u vinovu lozu. Tu je Dioniz prvi put kuao vino kojim je zatim opijao sebe, svoje

starateljke i pratioce silene i satire. Otud je Dioniz donio ljudima prve sadnice vinove loze.

Dao ih je, u znak zahvalnosti, atenskome pastiru Ikariju i nauio ga od groa praviti napitak.

Glas o Dionizovu roenju i njegovu opojnom napitku ljudi su primili s podvojenim

osjeajima. Jedni su se odmah s oduevljenjem predali njegovom kultu, a drugi su mu se

suprostavili. Traki kralj Likurg je, na primjer, udarcima korbaa dao istjerati iz svoje zemlje

Dioniza i njegove tovatelje i drubenike i zbog toga je kanjen sljepilom i naprasnom smru.

Jednom su ga zgodom zarobili tirenski gusari, smatrajui ga sinom kakva kralja, od kojeg su

se nadali bogatoj otkupnini. Ali Dioniz je raskinuo okove, pretvorio se u lava i uinio da

gusarska laa u tren oka zaraste u gustu lozu, tako da su gusari u panici poskakali u more,

gdje su se pretvorili u dupine.

Grci nisu smatrali Dioniza samo bogom vina i vinogradarstva, nego i zatitnikom voa i

grmlja, kojima je davao svjeinu i sonost, stoga i bogom plodnosti. tovali su ga i kao

zatitnika marljivosti i radinosti. Kao boga vina tovali su ga prije svega zbog toga to je

ljude oslobaao briga i bio je izvor ivotne radosti. Svojim je darovima osvjeavao duh i

tijelo, poticao druevnost, donosio zabavu i ljubav, a umjetnicima omoguavao pun zamah

stvaralake energije.

Svojim podrijetlom Dioniz je trakijskog ili maloazijskog

podrijetla. Njegovo ime Bakho je pak lidijsko-frigijskog

podrijetla. Njegov se kult proirio ve u drevno doba po cijelom

grko-rimskom svijetu. Njegovo ime nalazimo na ploicama

pisanim Linearom. Prema Heziodu, njegova je ena bila Arijadna,

ki kretskog kralja Minosa koju je odmamio i preoteo atenskom

junaku Tezeju, kad se on na povratku s Krete zaustavio na otoku

Naksosu. S Afroditom je imao sina Prijapa.

Prema Plutarhu, njegov je kult isprva bio jednostavan, ali veseo te su poslije sveanosti njemu

u ast postajale bunije i razuzdanije. Pod utjecajem istonih kultova, pretvorile su se u nekim

krajevima u bakanalije, a njihove sudionike zahvaala je ekstasis, tj. istupanje due iz tijela.

Posebno razuzdane bile su none sveanosti, u kojima su sudjelovale ene obuene kao

Dionizove pratilje (bakhe, menade). Slian je razvoj kulta Dioniza doivio i kod Rimljana,

koji su ga preuzeli krajem 5. st. pr. Kr. Sveanosti su se odravale nekoliko puta godinje, a

najznaajnije su bile tzv. Velike dionizije krajem oujka. U kulturnu povijest nae civilizacije

ule su posebice predstave njihova zavrnog dijela, u kojima su zborovi pjevaa, odjeveni u

jaree koe, pjevali pjesme uz plesne pokrete, tzv. ditirambe. Iz njih se razvila grka tragedija.

Slino tome, iz komikih pjesama, izvedenih na Seoskim dionizijama razvila se grka

komedija. Podno jugoistonog obronka Akropole sauvalo se Dionizovo kazalite, iz druge

polovice 4. st. pr. Kr.

Dioniz je prikazivan ili kao ozbiljan, vremeni mukarac s gustom kosom i bradom, ili kao

mladi. Praksitelov Hermes s Dionizom (cca. 340. g. pr. Kr.) prikazuje ga kao dijete.

- Dioniz kapitolski

- Dioniz vatikanski

- Dioniz s Erosom

- Dioniz Sardanapal

- Egzekija Dioniz na lai (cca. 530. g. pr. Kr.), Dioniz na magarcu (cca. 530.

520. g. pr. Kr.)

Dioniz Sardanapal

Epiteti:

- Acratophorus davatelj nemijeanog vina (Arkadija)

- Adoneus vladar

- Aegobolus kozoubojica (Beocija)

- Aesymnetes vladar (Ahaja)

- Agrios divlji (Makedonija)

- Chthonios podzemni

- Dendrites od drvea (kao bog plodnosti)

- Dithyrambos

.

KIBELA MAGNA MATER

Kibela je maloazijska boica tovana i kao Velika

majka bogova ili Magna Mater. Ona je zaetnica

svega na svijetu, poglavito bogova, ali i ljudi,

ivotinja i raslinja. Ime je dobila po gori Kibeli u

Frigiji. Prema predaji, ostavljena je u divljini da umre

no zatitili su je pantere i lavovi. Kibela je vladarica

zemlje i prirode, ona svake godine budi prirodu u novi

ivot. Njen kult vjerojatno potjee iz neolitike

Magnae Mater (Catal Hyk).

Prikazivana je u drutvu lavova, leoparda i gorskih demona. U arhaici je izjednaena s Gejom

i Rejom (Rheia Kybele). Njezin kult dolazi u Rim krajem 3. st. pr. Kr., a uveden je po

naputku Sibilinskih knjiga te je izjednaena s boicom Ops.

S njom dolaze i maloazijske legende, nastrani i udnovati obredi. U Maloj Aziji i Grkoj

obredi su odravani na vrhovima gora Megalesia. Njene hramove imamo u Smirni, Efezu,

Magneziji, Miletu, Kiziku i Prijeni, a najznaajniji je onaj u Pesinuntu.

S Atike potjeu zavjetni reljefi s njenim likom iz 4. st. pr. Kr., a esto se prikazuje i s Atisom. Iz Hrvatske potjeu torzo Magnae Mater (1. 2. st.) iz Nezakcija, a njena su svetita bila u Iaderi i Saloni. Prema Mediniju, ve tijekom 1. st. te osobito poetkom 2. st. njen se kult ukorijenio u obalnim gradovima (Arba, Senia, Iader, Aenona). U Senju i Zadru su utvrena svetita. Neto kasnije iri se i u unutranjosti Liburnije.

Kibelini atributi su nazubljena kruna i kola koja vuku lavovi.

ATIS

Atis je pastir iz Frigije, sin nimfe Nane koja ga je rodila nakon

to je pojela plod sa stabla badema. Isticao se ljepotom, a u

njega se zaljubila Kibela.

Kad je slavio svadbu s kerkom frigijskog kralja u Pesinuntu,

Kibela je iznenada ula u sveanu dvoranu s nakanom da ga

ugrabi. Svi su se gosti razbjeali, a Atis je pobjegao u planinu,

liio samoga sebe mukosti i umro. Iz kapljica njegove krvi

izrasle su ljubice.

U maloj Aziji Atis je tovan kao bog, simbol postanka i

propadanja ivota i prirode. Simboliziraju ga bor (simbol zime) i ljubice (simbol proljea).

Njegov kult u Grkoj se stapao s kultom boga Dioniza, a u Rimu i s kultom boga Ozirisa.

Prepoznatljiv je po frigijskoj kapi koja pada prema naprijed.

IZIDA ESETA

Izida je egipatska boica plodnosti, ljubavi, arolija, najvea od

bogova i boica, sestra i ena boga Usirea (Ozirisa) s kojim je

imala sina Hora. Njeno ime znai prijestolje, tj. oznaava

Ozirisovo prijestolje. Izida je ki Geba i Nut, ustanovila je brak i

uila ene kuanskim vjetinama i mljevenju ita, predenju lana i

tkanja, a pouavala je i Ozirisa u poljodjelskim poslovima. Njena

prvobitna znaajka Velike arobnice odraavala se u njenim

arobnjakim moima i u poznavanju umijea lijeenja. Vaan

vid njena tovanja je u liku boice plodnosti. Izida simbolizira

egipatsku zemlju.

Usire je bio prvi kralj u povijesti svijeta i zbog toga mu je

zavidio brat Suteh (Set) i ubio ga. Usireovo je tijelo rasjekao i

razbacao ga irom svijeta. Zbog toga Usire nije mogao biti

obredno sahranjen, pa u skladu s egipatskim predodbama nije

mogao ni ivjeti u zagrobnom ivotu. No Eseta je skupila

dijelove njegova mrtvog tijela, spojila ih pomou svojih arolija

i Usireu udahnula nov ivot. S tako oivljenim Usireom sila je

tada u podzemni svijet, gdje je on postao vladarom nad

duhovima umrlih, a ona zauzela svoje mjesto tik uz njega. Zatim

je pomogla sinu Horu da porazi Suteha i kao Usireov zakoniti nasljednik preuzme vlast nad

svijetom.

Izidin se kult zadrao u gotovo svim razdobljima egipatske povijesti (hram na otoku Fili je bio

aktivan sve do 6. st.). Grci su se s Izidom upoznali u 7. st. pr. Kr. te ju izjednaili s

Hekatom i Kibelom, a katkad i s Afroditom i Demetrom. U Rimu se njen kult proirio u 2. st.

pr. Kr. Njeni su tovatelji svake godine, u prvim danima mjeseca studenog, prireivali

raskone sveanosti Izeje na kojima su obnavljali sjeanje na pogreb i oivljavanje

Ozirisa. tovana je kao vjerna ena i kao alobnica.

Prikazivana je kao lunja u pratnji Neftis (koja se prikazuje kao lunja) koje uvaju Kanopske

are ili ue na oba kraja lijesa; s krilima s dugim perjem kako titi preminule, a najee kao

ena s prijestoljem na glavi (hijeroglif njena imena). Na glavi ima kolut izmeu pera i kravljih

rogova te je poistovjeena s Hator (Izida Hator) ta dva roga predstavljaju sistrum, glazbalo

koje obino nosi Hator. Ponekad ima polumjesec na glavi; okrunjena je lotosovim cvijeem ili

klasjem ita te u ruci dri rog izobilja. Prikazivana je kako doji Horusa zatitnica djece.

Nosi ankh, ezlo od papirusa, pernatu haljinu, nakit od supa, rogova i Hatorina kostura na

glavi. Jo jedan Izidin atribut je i Izidin vor i pojas.

Svetita u Aleksandriji, Semenudu (Isaion), na otoku Fili; Korint, Pirej; Eskvilin, Marsovo

polje, Pompeji.

-

-

-

-

- majs

SERAPIS

Serapis je grko-egipatski bog iji je kult, za

Ptolomeja I. ponikao u Egiptu. Rodio se iz politikih

razloga i hladne kalkulacije. Ptolomej I. je, naime,

stvorio boga koji je odgovarao i Grcima i

Egipanima, u njemu je sjedinio glavne osobine

egipatskih bogova Ozirisa i Hapija i grkih bogova

Zeusa, Asklepija i Dioniza.

Njegov kult je brzo prihvaen u Egiptu. Grci su ga

najee povezivali s kultovima Zeusa ili Asklepija, a

Rimljani s Plutonom.

Najvei Serapisov hram je bio u Aleksandriji, a od

njega su danas sauvani podzemni hodnici. Hram

nedaleko Memfisa je bio povezan sa sreditem za lijeenje bolesnika, ukraeno sfingama i

bistama grkih pjesnika i filozofa, a podigao ga je Ptolomej I. u blizini starog podzemnog

groblja svetih bikova iz vremena Ramzesa II. U Rimu su dva Serapisova hrama u isti mah bila

posveena i Izidi jedan izmeu Kapitolija i Marsova polja, a drugi na Eksvilinu. Serapisovo

svetite se nalazilo i u Ateni, u blizini Agore. Najvei ostaci se nalaze u Efezu u Maloj Aziji.

MITRA

Mitra je perzijski bog svjetla, Sunca. Njegova je pradomovina

Iran gdje je oko 1000. g. pr. Kr. bog Sunca i vrhovni bog rata,

a u grko-rimskom svijetu je bog svjetla koje obasjava planine

prije suneva izlaska. Za Aleksandra Velikog njegov se kult

pribliio grkim i rimskim usporednicima Heliju i Apolonu.

Roen je iz stijene 25. 12., a na svijet sa sobom je donio

frigijsku kapicu, no i luk. Kad je odrastao upustio se u borbu

s bogom Sunca i pobijedio te svake godine ubija bika goleme

snage (Mithras Tauroktonos), pomae ljudima u oskudici i

nevolji, brani ih u nesrei i ratovima itd. Za pridravanje

strogih moralnih naela svojim je privrenicima obeavao

vjeno blaenstvo.

Pratio je due umrlih u zagrobni ivot, davao im napitak od

vina i krvi bika (besmrtnost), a ako bi to zasluili, odvodio ih

je ljestavama sa sedam preaga u visine istoga svjetla.

Mitrini simboli su lav, bik i orao.

Od 1. st. je popularan meu vojnicima, a najvei procvat kulta je u drugoj polovici 3. st. U

Rimu mu je posveen veliki broj svetita, po pravilu podzemnih, namijenjenih zajednikim

veerama vjernika.

Mitra je nepobjedivi junak, a u sklopu muko usmjerenog kulta tovatelji su u zanosu ubijali

bika u pilja koja je predstavljala zvjezdano nebo i sliku kozmosa.

Vana uloga Sola u mitraizmu je odreena ve tijekom 1. st. Ravnopravno s Mitrom on se

javlja u prizoru mitske Gozbe. U kozmikom poretku Mitra ubija zvjezdanog Bika, pokree

ciklus inkarnacije dua, a Sol ga zavrava uzdizanjem dua nazad u zvjezdanu sferu.

jj

KIKLOPI su udovini divovi s jednim okom posred ela. Prema Homeru, to je narod koji

ivi u Hiperiji i oblinjim otocima, borave u piljama te su necivilizirani. Prema Heziodu, bila

su trojica Kiklopa Sterop, Bront i Arg, djeca Urana i Geje koji su se pridruili Zeusu kad se

podigao protiv Krona i iskovali mu gromove i munje. Prema rimskim mitovima, oni su

pomonici boga Vulkana/Hefesta, a ivjeli su na Siciliji.

GIGANTI su divovi, sinovi Geje roeni iz kapljica krvi Urana. Nisu priznavali vlast Zeusa te

ih je Geja nagovorila na pobunu. Dala im je arobnu biljku koja ih je uinila neranjivima od

oruja bogova, no ne i od ljudi.

- Alkionej Heraklo ga je ranio otrovnom strijelom

- Klitij Hefest bacio goru uarena eljeza

- Enkelada Atena bacila Siciliju na njega

- Polibot Posejdon bacio komad Kosa

S

Se