Upload
phamthuan
View
217
Download
2
Embed Size (px)
Citation preview
II. Turistička destinacija i destinacijski
sustav
asistent: Ante [email protected]
120 – nova zgrada211 – EFST
© Ekologija i održivi razvoj - autorizirana predavanja
Sadržaj
• Primjena teorije sustava u procesu razmatranja razvoja turizma
• Destinacija kao sustav
• Temeljni elementi turističke destinacije
• Tipovi turističkih destinacija
© Ekologija i održivi razvoj - autorizirana predavanja 2
I. Primjena teorije sustava u procesu razmatranja razvoja turizma
Sustav je svaki uređeni skup od najmanje dva elementa (dok gornja granica broja elemenata nije ograničena, ali mora biti konačan broj) koji interakcijom ostvaruju neku, jednostavnu ili složenu funkciju cjeline. Sustav je dio univerzuma, odnosno svoje vlastite okolice u kojoj djeluje i s kojom održava stanovite veze (Petrid, L.
2011. prema Panian, Ž. 2005).
Petrid (2011) navodi da, da bi nešto bilo sustav, mora imati osnovne značajke sustava:
1. ELEMENTI: Stvarni ili apstraktni djelovi sustava, koji utječu na postojanje i ponašanje sustava kao cjeline, bez obziran da li je njihov utjecaj koristan ili štetan.
2. STRUKTURA: sustavom možemo smatrati samo one pojave koje imaju neku zajedničku strukturu, odnosno skup veza u sustavu.
3. FUNKCIJA: svrha postojanja sustava, ulogu koju sustav ima u svojoj okolini i način ostvarivanja svrhe i uloge sustava. Najlakše je uočavamo ukoliko sustav promatramo zajedno sa njegovim okolišem.
© Ekologija i održivi razvoj - autorizirana predavanja 3
Bertalanffy (1968) navodi kako svi sustavi imaju sljededa svojstva:
1. Samostalnost elemenata od kojih su sastavljeni: sustav možemo raščlaniti na konačan broj dijelova koje nazivamo podsustavima složenog sustava. Svaki od elemenata sustava postoji kao zasebna jedinka ili element.
2. Povezanost svih elemenata sustava: svi elementi koji pripadaju određenom sustavu međusobno su povezani. Suštinu sustava čine upravo veze među djelovima, ili elementima koji formiraju sustav. Sustav se bez obzira na samostalnost elemenata uvijek promatra
kao cjelina – holistički.
3. Sustav uvijek teži ostvariti određeni cilj: svaki sustav postoji radi ostvarenja nekog cilja. Cilj sustava obično predstavlja transformacija različitih vrsta ulaza u željeni izlaz (output), što se grafički prikazuje tzv “metodom crne kutije”.
4. Sustav se promatra u određenim granicama, bilo da se radi o otvorenom ili zatovrenom sustavu: svaki sustav ima definirane granice. Iako, organizacijski (društveni) sustavi kao što je turizam, uvijek su otvoreni. Odnosno, premda im se često u formalnom
smislu daju određena prostorna ograničenja, ukoliko nisu povezani sa okruženjem osuđeni su na propast.
5. Svojstvo je sustava da teži ravnoteži: sustav se nalazi između dvije krajnosti: stanja reda i stanja neorganiziranosti. Čovjek ne smije dopustiti sustavu da samostalno izađe iz stanja entropije, ved mora svijesnom i organiziranom aktivnošdu djelovati na sustav i
usmjeravati ga ka ravnotežnom stanju.
6. Promjene na jednom elementu izazivaju promjene u sustavu: sustav je nalil paukovoj mreži. Promjene unutar jednog elementa sustava izazivaju promjene u cijelom sustavu. Primjerice promjene u prirodnom elementu turističkog sustava odražavaju se na
cijelokupni sustav turizma.
© Ekologija i održivi razvoj - autorizirana predavanja 4
Brojni su pokušaji objašnjavanja turizma s aspekta teorije sustava. Pri tome se svi pokušaji zasnivaju na takozvanom holističkom pristupu.
Kao ključne teorije koje se fokusiraju na izučavanje turizma kao fenomena možemo istaknuti:
I. Butler’s Tourist Area Life Cycle,
II. Leiper’s Industrial Tourism System,
III. Hall’s Tourism Market System,
IV. Murphy’s Ecological Model of Tourism Planning,
V. Maslow’s Hierarchy of Needs,
VI. Push and Pull Motivations,
VII. Plog’s Psychographic Segmentation,
VIII. Iso-Ahola’s Travel Motivation Model
IX. Doxey’s Irridex (Beeton, 2006).
© Ekologija i održivi razvoj - autorizirana predavanja 5
!Naravno, sve od navedenih
teorija ne fokusiraju se na
turizam kao sustav, već
analizraju različite komponente
ove složene djelatnosti.
A. Leiper’s Industrial Tourism System
Turistički sustav se sastoji od tri geografske cjeline:
• Emitivne
• Tranzitne
• Receptivne regije.
Svaka od tih regija sastoji se od niza elemenata i to od:
• Turista
• Geografskih datosti, te
• Turističkog sektora (industrije).
© Ekologija i održivi razvoj - autorizirana predavanja 6
Tourist generating
region
Tourist destination
region
Transit region or route
Transit region or route
Departing tourists
Returning tourists
Leiper, 1955: Leiper’s industrial tourism system
B. Hall’s Tourism Market System
Petrid (2011) navodi kako Hall (2005) jednako kao i Leiper (1995), turistički sustav promatra kao “trodijelnientitet” sastavljen od emitivne, tranzitne i receptivne regije, s tom razlikom da on više pažnje posvedujeelementima receptivne regije, pri čemu ih dijeli na:
1. Turističku industriju(smještajni i ugostiteljski kapaciteti)
2. Infrastruktura
3. Radna snaga
4. Kapital
5. Atrakcijske resurse, te
6. Regulatorne strukture.
U svom modelu, Hall turizam svrstava u red “otvorenih sustava”.
Bez obzira na različite pristupe brojnih autora, uobičajena je podjela turističkog sustava na tri osnovna podsustava:
Podsustav turističke ponude; podsustav turističke potražnje; te podsustav institucija.
© Ekologija i održivi razvoj - autorizirana predavanja 7
Okruženje u kojemu egzistira turistički sustav je kompleksno i višedimenzionalno.
Međutim veza imeđu turizma i okruženja je recipročna.
Ciljevi djelovanja turističkog sustava su višestruki. Odnosno mogli bi smo redi da
de svaki od podsustava unutar sustava turizma imati vlastite cileve:
I. Ponuda – maksimizacija vlastitih profita
II. Potražnja – maksimizacija zadovoljstva, te
III. Institucije – masimalni društveni učinci.
© Ekologija i održivi razvoj - autorizirana predavanja 8
II. Destinacija kao sustav
Razvoj turizma u određnoj destinaciji istovremeno je prostorno uvijetovan i utječe na prostor.
Prostorno je uvijetovan - što podrazumijeva nužnost postojanja određenih atraktivnih elemenata koji predstavljaju inicijalne faktore turističkog razvoja. Ti inicijalni faktori razvoja, u procesu izgradnje
turističkog proizvoda nadograđuju se (oplemenjuju) brojnim elementima komunalne infrastrukture te turističke suprastrukture. O kvaliteti i modalitetima kombinacije različitih faktora bitno de ovisiti i
kvaliteta turističkog proizvoda te njegova tržišna segmentiranost.
Utječe na prostor - inicijalni razvoj tzurizma generira određenu destinacijsku posjedenost, međutim i zahtjeva ispunjenje svih onih preduvijeta da bi se moga kreirati turistički proizvod, odnosno vršiti
kvalitetan i održiv prihvat posjetitelja. U tom kontekstu značajnu ulogu ima izgradnja infrastrukture i suprastrukture, ali i zašitita (konzervacija) i adekvatna valorizacija i interpreetacija resursa koji se nalaze
na području turističke destinacije.
© Ekologija i održivi razvoj - autorizirana predavanja 9
Pojmu turističke destinacije prethodi pojam turističkog mjesta.
Turistička mjesta u užem smislu predstavljaju naselja unutar svojih administrativnih granica, bez obzira na veličinu. U širem smislu, turističko mjesto obuhvada i svoje šire gravitacijsko područje, ukoliko ono svojim resursima privlači posjetitelje. Petrid (2011. prema Državni zavod za statistiku 2010.) navodi kako turistička mjesta, s
obzirom na geografska obilježja razvrstavamo u sljedede vrste:
1. Zagreb – administrativno politički centar, ali i mjesto privlačno zbog povijesne i kulturne baštine.
2. Kupališna mjesta – ljekovitost termalnih ili mineralnih voda i ostali geološko mineraloški sastojci, za koje je znanstveno utvrđeno ljekovito svojstvo.
3. Primorska mjesta – duž obale i otoci.
4. Planinska mjesta – najčešde su mjesta koja se nalaze iznad 500 metara nadmorske visine.
5. Ostala turistička mjesta – prostor sa atraktivnim faktorima.
6. Neturistička mjesta - sva ostala mjesta koja se ne mogu razvrstati u niti jednu kategoriju.
Prema DZS turističko mjesto je ono mjesto koje ispunjava atraktivne, komunikativne te receptivne uvjete!
© Ekologija i održivi razvoj - autorizirana predavanja 10
Turistička mjesta se u Hrvatskoj dijele i na razrede: A, B, C, D.
Pravilnikom o kriterijima za razvstavanje naselja u turističke razrede (NN152/08) definirani su KVANTITATIVNI I KVALITATIVNI kriteriji za
razvrstavanje naselja u TR.
1. KVANTITATIVNI KRITERIJI
I. Petogodišnjem prosjeku ostvarenog broja turističkih nodenja u turističkoj opdini, gradu ili naselju (broj nodenja),
II. Broju turističkih nodenja po stanovniku turističke opdine, grada ili naselja (koeficijent intenziteta turističkog prometa),
III. Vrijednosti prometa u ugostiteljskoj djelatnosti po stanovniku opdine, grada ili naselja (koeficijent specifičnoga turističkog prometa),
IV. Petogodišnjem prosjeku ostvarenog broja turističkih nodenja u opdini, gradu ili naselju po krevetu ili smještajnoj jedinici. 2. KVALITATIVNI KRITERIJI
I. Turistički i smještajni ugostiteljski kapaciteti odgovarajude kvalitete,
II. Razina izgrađenosti infrastrukture
III. Prirodna i kulturna baština, a naročito: povijesni i umjetnički spomenici, sadržaji, prirodne ljepote, pojave, običaji i tradicija, te druge turističke zanimljivosti,
IV. Stanje organiziranosti zdravstvene zašitte,
V. Uređenost javnih površina,
VI. Dodatna ponuda: Sport, Kultura, Trgovina i sl.
© Ekologija i održivi razvoj - autorizirana predavanja 11
Mogli bismo redi da je turističko mjesto postalo svojevrsno žarište, odnosno jezgra koja sa svojim okruženjem čini područje turističke destinacije.
Samim tim pojam turističke destinacije je višeznačan; Naime, ona može predstavljati jedan lokalitet, mjesto, regiju, zemlju, skupinu zemalja, pa čak i kontinent kao odredište turističkog putovanja. S obzirom na promjenjiv
prostorni obuhvat, možemo redi da je destinacija fleksibilan, dinamičan prostor čije granice određuje turistička potražnja, tj. Sami turisti neovisno o administrativnim granicama (Petrid, 2011).
© Ekologija i održivi razvoj - autorizirana predavanja 12
Jedna od najčeščih tipologija destinacija jest tipologija prema prostornom obuhvatu, bududi da je sve češdi slučaj da turisti na svom putovanju posjeduju vedi broj destinacija. Naime, praksa je pokazala da je danas preko 50%
putovanja organizirano na načelu povezivanja vedeg broja mikrodestinacija, odnosno da je najčešdi model tzv. “multidestinacijski model putovanja”.
Prema prostornom obuhvatu razlikujemo 5 tipova turističkih destinacija:
© Ekologija i održivi razvoj - autorizirana predavanja 13
DOMICIL
A1
A2
A3 A4
A5
B2
D2
F2 E
2
C2
B3
C3
D3
E3
F3
B4
C4
D4
E4
F4
C5
B5
F5
D5
E5
Putovanja u jednu destinaciju
Lančano putovanje
Osnovna destinacija Kružno putovanje s jednom
žarišnom destinacijom
Regionalno kružno putovanje
- Niz destinacija u regiji
III. Temeljni elementi turističke destinacije
Cho (2000) navodi da turistička destinacija sadrži brojne elemente koji su fokusirani na privlačenje posjetitelja u turističku destinaciju, a potom i na zadovoljnje njihovih potreba za vrijeme boravka u njoj. Ti temeljni elementi
mogu se podijeliti u nekoliko skupina:
© Ekologija i održivi razvoj - autorizirana predavanja 14
Destination appeal and experiences offered are shaped by:
ATTRACTIONS
Temeljni motiv, inicijator turističkog dolaska.
Mogu se podijeliti na prirodne, antropogene, te kulturno povijesne.
Mogu se promatrati kao javne i privatne.
Značajnu ulogu imaju i neopipljivi faktori
atraktivnosti.
PUBLIC AND PRIVATE AMMENITIES
Raznovsni elementi turističke ponude,
uključivo komunalnu infrastrukturu te
turističku suprastrukturu.
ACCESSIBILITY
Prometna i informacijska
dostupnost turističke destinacije.
IMAGE
Jedinstven i kvalitetno izgrađen image temeljni
je preduvijet za privlačenje posjetitelja u
destinaciju.
PRICE
Ključan faktor destinacijske
konkurentnosti?
HUMAN RESOURCES
Turizam je radno intenzivna djelatnost,
dok je interakcija posjetitelja i lokalnog
stanovništva sastavni dio turističkog iskustva.
Prilagođeno prema: Cho, B. H. 2000. “Destination”, Encyclopaedia of Tourism, Routledge, London
Funkcioniranje turističke destinacije, bez obzira na njen prostorni obuhvat mogude je najjednostavnije objasniti “metodom crne kutije”. Naime, prema toj metodi u destinacijski sustav ulaze različiti inputi; koji unutar sustava
prolaze proces preobrazbe, te izlaze iz sustava kroz jedan ili više izlaza kao transformirani outputi.
© Ekologija i održivi razvoj - autorizirana predavanja 15
INPUTI
•Turistička očekivanja•Poduzetnička kreativnost
•Radna snaga•Investicijski kapital
SUSTAV DESTINACIJE
•Resursi i atrakcije•Infrastruktura
•Smještaj•Transport•Aktivnosti
•Zabava•Maloprodaja
•Organizacije upravljanja i podrške
OUTPUTI
•Učinci na stakeholdere: turiste, rezidente,
investitore, poduzetnike. •Društveni učinci:
ekonomski, ekološki, prostorni, društveni.
VANJSKI UTJECAJIModa Tehnologija
Zakonodavstvo
Ekologija
Demografija
Politika
Prilagođeno prema: Petrić, L. 2011. “Upravljanje
turističkom destinacijom – načela i praksa”,
Sveučilište u Splitu, Split.
IV. Turistička destinacija kao integralni turistički proizvod
Unutarnji prostor destinacije percipiramo kao tzržište na kojemu se prodaju brojni parcijalni (pojedinačni) proizvodi i usluge, namijenjeni zadovoljavanju potreba turista koji se tu zateknu. No, ako promatramo turističko tržište kao međunarodnu (globalnu) kategoriju, odnosno kao prostor na
kojem se nudi i kupuje boravak u najraznovstnijim destinacijama, onda se zapravo te destinacije promatraju kao integralni turistički proizvod.
Drugim riječima, cijele destinacije postaju objektom razmjene, te se na turističkom tržištu nude kao integralni turistički proizvodi.
U tom kontekstu i destinacija kao proizvod, s obzirom na svoja obilježja, postiže određenu razinu konkurentnosti i dijeli sudbinu svih ostalih vrsta proizvoda koji se, s više ili manje uspjeha prodaju
na tržištu.
Na globalno turističkom tržištu, destinacije možemo prikazati kao dijelove slagalice, u kojoj je svaki dio zaseban element, a istovremeno svi čine dio globalne ponude, i konkuriraju jedna drugoj temeljem
konkurentskih prednosti koje su razvile zahvaljujudi prirodnim i/ili društvenim atrakcijama.
© Ekologija i održivi razvoj - autorizirana predavanja 16
Suvremeno shvadanje destinacije kao svojevrsnog proizvoda razvolo je koncept tzv. Životnog ciklusa (Butler, 1980.),
prema kojemu i ona kao svojevrsni živi organizam proživljava svoj vijek, slijededi neke uzastopne faze.
© Ekologija i održivi razvoj - autorizirana predavanja 17
B
R
O
J
T
U
R
I
S
T
AVRIJEME
Istraživanje
Angažiranje
Razvijanje Stagnacija
Propadanje
Pomlađivanje
Otkrivanje
destinacije
Lokalna
kontrola Institucionalizam
Prilagođeno prema: Butler, R.W. 1980. “The concept of a tourist area cycle of evolution; Implications for the management of resources” Canadian Geographer
Konsolidacija
II. Turistička destinacija i
destinacijski sustav
Konzultacije:
•Četvrtkom 16:15 – 17:00 (isključivo uz prethodnu najavu putem emaila)
•Ponedjeljkom na Ekonomskom fakultetu (ured 211, od 16:15-17)
antemandic.com
/Ante Mandid
© Ekologija i održivi razvoj - autorizirana predavanja