PRIVREDNA KRETANJA I EKONOMSKA POLITIKA 27

II. AKTUALNETEME

1. KRITICKO-TEORIJSKI OSVRT NAMAKROEKONOMSKE CINJENICE

Od posljednjeg tromjesecja 1998. gospodarski rast se znacajno usporio.Prva tri kvartala taj rast je iznosio oko 4,3%, dok je u trecem polucenastagnacija. Sveukupno je u 1998. godini ostvaren rast od oko 3% stopredstavlja znacajan pad u odnosu na stope polucene u razdoblju1994-97. (u prosjeku oko 6%). Istovremeno, u 1998. godini je polucendeficit na tekucem racunu od oko 7%, sto je znacajno poboljsanje uodnosu na 12% u 1997. godini. Ove godine treba ocekivati nastavaktrendova iz posljednjeg kvartala 1998. godine. Naime, realnim se ciniocekivati, po prvi puta od implementacije stabilizacijskog programa, padBDP-a od oko 2%, te daljnje smanjenje deficita tekuce bilance placanjana oko 4,2% BDP-a.

Ohrabruje u odredenoj mjeri nominalni rast izvoza u 1998. (od oko10%), dok je uvoz pao za 4% sto je znacajno pomoglo zatvaranjutekuceg deficita. Medutim, rast izvoza je prvensrveno polucen kroz rastbrodogradnje (koja i dalje iskazuje izuzetno visoke gubitke1, te je rijec oizvozu uz vrlo visoke drustvene i gospodarske troskove), dok je rastizvoza u preradivackim djelatnostima bio znatno skromniji, odnosnopojedine su polucile i pad. Glede regionalne strukture i dalje nezadovoljava dinamika izvoza na trzista Europe, dok se uspjeh i sirenje nameka trzista istoka nastavlja.

1 Na jednu kunu outputa dolazi oko 30 lipa gubitaka.

28 Btoj 727 1999.

Osobna potrosnja je pocela stagnirati pocetkom 1999. godine zbog viserazloga. Kao prvo, rastu stope stednje iz tekuceg dohotka zbog potrebeservisiranja potrosackih kredita uz valutnu klauzulu, kao drugo,zaustavljen je rast ukupne mase realnih placa tijekom 1998. godine, cimeje znatno umanjeno i ocekivanje o rastu realnih placa u sektorukucanstava i unesena odredena neizvjesnost u torn sektoru. Kao trece,nezaposlenost je pocela znacajnije rasti u posljednjem kvartalu 1998.godine i nije rijec samo o sezonskom utjecaju, vec o oznakamastagniranja ukupne gospodarske aktivnosti u 1998. godini u vecinidjelatnosti, pa tako i u usluznim djelatnostima. Tome, naravno, trebapridodati i poziciju monetame politike koja je pocevsi od treceg kvartala1998. u zelji obrane valute od eventualnog klizanja i budenja inflacijskihocekivanja (a preko 80% M4 su devizna potrazivanja) postala izrazitorestriktivna, sto se odrazilo i na obujam potrosackih kredita, ali i kreditapoduzecima. Restriktivan odgovor monetarne politike i nije mogao bitidrukciji s obzirom na izrazito ekspanzivnu fiskalnu poziciju u posljednjemkvartalu nakon rebalansa u 1998. godini, te donosenje proracuna za1999. godinu.

Takva pozicija fiskalne politike znacila je daljnje seljenje likvidnosti odsektora poduzeca prema sektoru drzave, dok je izvlacenje likvidnosti izsektora kucanstava posljedica dragovoljnog restrukturiranja portfelja uovom sektoru u smjeru odgadanja potrosnje i servisiranja tekucih obvezapo potrosackim kreditima.

Takav razvoj dogadaja popracen je i znatno smanjenim ulaskom kapitalaiz inozemstva zbog nekoliko procesa:

a) okoncan je tijekom 1998. godine proces repatrijacije kapitala usektoru kucanstava iz inozemstva (tijekom 1993-98. repatrirano jeiz statisticki nezabiljezenih izvora gotovo 4 milijarde DM);

b) otezan je proces zaduzivanja na svjetskom financijskom trzistu zasektor drzave;

PRIVREDNA KRETANJA I EKONOMSKA POLITIKA 29

c) sektor poduzeca u podrucju medunarodno razmjenjivih dobaraznacajno je povecao raspolozive zalihe, koje nisu rasprodane bilozbog lose konkurentske pozicije, bilo zbog straha od nemogucnostinaplate potrazivanja.

Uz vec ranije formirani koeficijent elasticnosti neto trgovacke bilance ibruto domaceg proizvoda (po prilici za 1 postotni porast bruto domacegproizvoda dolazi 1,8 postotnih udjela deficita bilance placanja u brutodomacem proizvodu) gospodarski procesi sve vise poprimaju atributstagnacije. Drugim rijecima, da u ovom trenutku hrvatsko gospodarstvoostvari nultu stopu rasta, vjerojatni poluceni deficit, bez ostalih negativnihili pozitivnih udara na gospodarstvo, iznosio bi oko 3% bruto domacegproizvoda uz stopu nacionalne stednje koja ce varirati izmedu 15 i 18%bruto domaceg proizvoda. To znaci da, s obzirom na zadanu strukturuponude hrvatskog gospodarstva, strukturu svjetske potraznje, kao idomacu strukturu potraznje od strane sektora kucanstava, hrvatskogospodarstvo ima strukturni deficit od oko 3% bruto domaceg proizvodakoji reflektira zaostajanje u restrukturiranju ponude u odnosu na domacui svjetsku potraznju. Uza sva ostale elemente, stopa nacionalne stednjeod oko 17% ne osigurava dovoljno prostora za izvodenje restrukturiranjabez ulaska u znacajnije deficite od oko 5-6% BDP-a. Unatoc rastastednje kod sektora kucanstava, negativna kretanja u stavci tekucestednje u sektoru drzave, te zaustavljanje pozitivnog trenda kod sektorapoduzeca (gubici opet rastu), ukupna stopa nacionalne stednje ce ovegodine pasti s proslogodisnjih 16,0% na oko 14,9% BDP-a ove godine.

Sindromi zavrsetka jednog modela rasta, koji se temeljio na rastucojdomacoj potrosnji postali su sve ocitiji i potreba propitivanja modelakoncipiranja postavki gospodarske politike je izvjesna. To posve sigurnopripada u dugorocna promisljanja. Medutim, kratkorocno, u nastojanjuda se izbjegne eventualni tupi udarac o tlo koji bi mogao uslijediti nakonpada realne domace potrosnje i pojave "proracunskih rupa", valja izvesti"soft-landing" realnog tecaja valute, te otvoriti proces izvoznogkoncipiranja procesa rasta, koji podrazumijeva i izlazak iz svojevrsnemedunarodne izolacije Hrvatske, te jacanje izravnih stranih investicija.

30 Br°i 72 /1999-

1. ZADUZENOST SEKTORA KUCANSTAVA I SEKTORAPODUZECA I POTENCIJALNI UCINCIPORASTA INFLACIJE

(a) Zaduzenost sektora kucanstava

Prema preliminarnim pokazateljima Ankete o potrosnji kucanstava uprva tri kvartala 1998. godine, proizlaze sljedece cinjenice:

>• stopa stednje ovog sektora iz tekuceg dohotka krece se oko 3%;>• izlozenost ovog sektora prema bankama iznosi ovog trenutka oko

17,5 milijardi kuna;>> za potrebe servisiranja duga prema bankama (onog dijela sektora

kucanstava koji su duznici) treba iz tekuceg dohotka izdvojiti oko6%, sto ce se po prilici gotovo poklopiti s tekucom stednjom. To,drugim rijecima, znaci da ce sva usteda iz tekuceg dohotka bitikoristena za otplatu kredita, a nece nista ostati za neto tekucepovecanje stednje;

>* uz nadolazece ogranicenje ukupne mase realnih placa (zaposlenostce blago pasti, a realna primanja po zaposlenom biti dovedena ukorelaciju s rastom produktivnosti, negdje oko 4-5% na godisnjojrazini) to znaci i potpunu stagnaciju kategorije osobne potrosnje u1999. godini ili cak blagi pad. To u potpunosti potvrctuju i podacio kretanju realnog prometa u trgovini na malo kao i dinamikapunjenja proracuna za ovu godinu;

3^ ovo ce se vrlo snazno reflektirati na poziciju monetarne politike kojace morati suziti monetarnu osnovicu, a time i dodatno gospodarskuaktivnost, jer devizni priljev kroz sektor kucanstava pokazujeznakove potpune iscrpljenosti, stovise pokazuju se znakovikolebanja i mogucnosti neto odljeva kapitala iz banaka;

>• uz ostale nepromijenjene parametre (udio uvoznog sadrzaja udomacoj proizvodnji oko 50%, te udio usluga u osobnoj potrosnjiod oko 30%), to znaci da bi npr. devalvacija od 20% , i uznepromijenjene nominalne place ukoliko se zeli izbjeci ulazak u

PRIVREDNA KRETANJA I EKONOMSKA POLITIKA 31

novu inflacijsku spiralu, znacila i povecanje tereta servisiranja dugau sektoru kucanstava s 6% tekuceg dohotka na oko 7,2% i daljnjeopadanje ukupne realne domace potraznje (osobne i drzavnepotrosnje), za oko 6,5% realno;

>• uz usku i nepromijenjenu paletu izvoznih proizvoda (struktura izvozaje gotovo istovjetna onoj iz 1993. godine), ukupni ocekivani ucincina strani izvoza bili bi najvjerojatnije nedostatni da nadoknade paddomace apsorpcije, pa stoga nema sumnje da bi rast inflacije uovim okolnostima doveo do pada ukupne gospodarske aktivnosti;

>• s obzirom da ukupna domaca apsorpcija cini u udjelu u brutodomacem proizvodu oko 85%, izvoz oko 40%(uz koeficijentzavisnosti o uvozu od preko 0,5%), a uvoz 45% BDP-a, saldo netotrgovacke bilance (izvoz minus uvoz) bi trebao realno porasti zapreko 7% BDP-a u pozitivnom smjeru da neutralizira pad domacepotrosnje, da bi se zaustavio pad BDP-a. S obzirom na gorenavedeno o sve jasnijem zaostajanju u restrukturiranju u sektoru"tradables" (uglavnom preradivacka industrija), takav scenarij se cininerealnim i jasno je da bi povecanje inflacije i promjenanominalnog tecaja kune za oko 20% izazvalo, pored vec uocenogtrenda stagniranja proizvodnje dodatni pad BDP-a oko 6% uznarusavanje makroekonomske stabilnosti;

>• stoga se kao logicna opcija namece drugi skup mjera koje seprimarno odnose na rebalans proracuna (smanjivanje), te na skupmjera koje nisu primarno makroekonomske (razbijanjemonopolskih struktura i poboljsanje ucinkovitosti pravnog sustavauz jasno odredenje prema europskim integracijskim procesima);

>• naplativost bankarskih potrazivanja od sektora kucanstava je udosadasnjem razdoblju bila iznimno dobra (preko 98%), ali unadolazecem treba ocekivati blago pogorsanje ovog postotka.

32 Br°J 72

(b) Zaduzenost poduzeca

Kad se govori o sektoru poduzeca treba razlikovati nekoliko kategorijapoduzeca, a samim tim i udjela samofinanciranja:

>• novonastala mala poduzeca, uglavnom u sektoru osobnih iposlovnih usluga imaju visok stupanj samofinanciranja (nastala krozrepatrijaciju kapitala i samofinanciranje samih vlasnika);

> dio javnih poduzeca koja imaju monopol i zatvaraju dobrim dijelomsvoje financijske konstrukcije (npr. telekomunikacije);

>• te naposljetku, dio poduzeca u preradivackoj industriji kod kojih jesituacija najlosija u smislu samofinanciranja i koji imaju najvecuizlozenost po bankarskim obvezama. Svako stezanje monetarnepolitike ce se odraziti upravo najsnaznije na njih.

U ovom trenutku sektor poduzeca ima izlozenost prema bank'ama od oko42 milijarde kuna od cega oko 35 milijardi kuna kredita (ostalo cinepotrazivanja kroz vrijednosne papire).

Ako se iz ukupne bruto dodane vrijednosti u Hrvatskoj izuzmuproizvodnja u sektoru kucanstava (imputirana stambena renta iproizvodnja za osobnu potrosnju- oko 15 milijardi kuna) te proizvodnjasektora drzave i neprofitnih institucija (oko 40 milijardi), ostaje sektorupoduzeca uz manje korekcije oko 85 milijardi stvorene bruto dodanevrijednosti. Kako je bruto vrijednost proizvodnje u ovom sektoru premanacionalnim racunima do 1997. iznosila dvostruko vise od same brutododane vrijednosti u ovom sektoru (to znaci da oko 50% ciniintermedijarna potrosnja) ukupna vrijednost bruto proizvodnje u ovomsektoru (kolicina x cijena) iznosi oko 170 milijardi kuna.

Ukupne obveze servisiranja duga prema bankama po danim kreditimaiznosile su u 1998. godini oko 5,64 milijardi ili 3,32% od ukupnogprihoda sektora poduzeca. Uzevsi ukupno naplacena potrazivanja odovog sektora po danim kreditima (5,64 milijarde kuna) to znaci da je

PRIVREDNA KRETANJA I EKONOMSKA POLITIKA_33

prosjecno zaracunata kamatna stopa iznosila oko 16,1% nominalno. Sobzirom da su u meduvremenu proizvodacke cijene bile stabilne toimplicira i realnu kamatnu stopu od oko 16%.

Ukupan output bankarskog sektora u 1998. godini iznosio je oko 4,2milijarde kuna, dok su ukupno dani krediti poslovnih banaka koncem1998. godine iznosili oko 54 milijarde kuna.

Udjel kredita danih poduzecima od strane bankarskog sustava cini oko65% ukupnih kredita poslovnih banaka. Drugim rijecima, od ukupnogprihoda poduzeca valja izdvojiti za servisiranje obveza po bankarskimkreditima oko 3,32% od ukupne bruto vrijednosti proizvodnje sektorapoduzeca ili oko 6,6% bruto dodane vrijednosti u sektoru poduzeca.Kako je to poprilicno nizak udio troskova servisiranja bankarskih obvezapo kreditima (glavnica plus kamate) uz kamatnu stopu od 16% realno,ocito je u tijeku proces u kojem banke samo revolviraju kredite da biizbjegle odvajanje za rezervacije zbog reklasifikacije jednog dijela ovihkredita u nenaplacena potrazivanja ili pak pretvaraju potrazivanja uvlasnicke udjele. Na taj nacin se evidentno zaostajanje u procesurestrukturiranja seli medu troskove banaka, odnosno proracuna kojisanira taj bankarski sustav i cijeli ciklus se vrti iz pocetka. Drugi izvor"samokreditiranja" za sektor poduzeca je neplacanje obveza bilo premadobavljacima, drzavi u obliku poreza i doprinosa, ili premazaposlenicima u obliku placa. Kako o velicini ovakvih potrazivanja nemaegzaktnih vrijednosti a procjene se krecu izmedu 15 i 50-ak milijardikuna, proizlazi da je ovaj oblik financiranja po zastupljenosti u strukturifinanciranja poduzeca gotovo jednak sluzbenom bankarskom kreditiranju(35 milijardi kuna) dok je financiranje preko trzista kapitala gotovozanemarivo kao i samofinanciranje (ukupna bruto stednja u sektorupoduzeca iznosi oko nesto ispod 10 mlrd kuna i uglavnom je locirana nasektor privatnih malih i srednjih poduzeca te telekomunikacije i HEP).Ovakav oblik "samokreditiranja" uslijed labavog pravnog sustava sepokazuje kao glavni generator nelikvidnosti cjelokupnog sustava injegovo razrjesenje ocigledno nije u domeni povecanja novcane mase,

34 Br°j72

vec pune implementacije pravnog okvira kao i ubrzavanjarestrukturiranja i privatizacije javnih poduzeca koje bi:

>• smanjilo kamatne "spreadove" u bankarskom sektoru;>• povecalo udio samofinanciranja u sektoru poduzeca;>• promoviralo trziste vrijednosnica kao oblik financiranja umjesto

bankarskih kredita;>• povecalo inozemno financiranje kroz izravne ili portfolio investicije

u sektoru poduzeca;>• smanjilo udio poreza u bruto vrijednosti proizvodnje;>• razbilo monopolske strukture i time smanjilo udio izdataka na

intermedijarnu potrosnju, cime bi ostalo vise i za samofinanciranje(rast profitabilnosti).

U suprotnom sadasnja struktura financiranja poduzeca izgledaneodrzivom:

>• bankarsko financiranje - 42 milijarde kunaod toga - krediti 35 milijardi kuna

- vrijednosni papiri i slicno 7 milijardi kuna>> nenaplacena potrazivanja - oko 37,5 milijardi kuna>• samofinanciranje - 10 milijardi kuna>• inozemno financiranje - 9 milijardi kuna.

Ukupno to iznosi oko 98,5 milijardi kuna.

U strukturi to izgleda kako slijedi:

>• bankarsko financiranje: 43%> nenaplacena potrazivanja: 38%> samofinanciranje: 10%>• inozemno financiranje: 9%

PRIVREDNA KRETANJA I EKONOMSKA POLITIKA 35

Struktura financiranja poduzeca oslikava slijedece:

>• razina samofinanciranja gospodarstva je iznimno niska (citaj niskaukupna profitabilnost sektora poduzeca);

>• pravni sustav je vrlo labav i nenaplacena potrazivanja su jednakovazan instrument financiranja kao i bankarski krediti;

>• potrazivanja bankarskog sustava od poduzeca se poluprisilnopretvaraju u vlasnicke udjele i na taj nacin se zaostajanje urestrukturiranju sve vise reflektira nezdravom i netransparentnombankarskom sustavu;

>• inozemno financiranje, iako logicno u ovoj fazi razvoja Hrvatske,odnosi se vecinom na trgovacke kredite, kojima se potom kreditirasektor kucanstava. To je razvidno iz visokog udjela osobnepotrosnje u BDP-u kao i izostanka "green-field" investicija pri stopideficita bilance placanja od oko 7% BDP-a.

Iz gore navedenog cini se opravdanim ustvrditi da mjere prudencijalnekontrole i revizije poslovanja poslovnih banaka od strane HNB nisu bileu potpunosti implementirane, odnosno da bankarskom sustavu manjkatransparentnost. Sadasnja svojevrsna bankarska kriza samo jekulminacija procesa koji su se dogadali prethodne 4 godine u ovomsektoru. Naglo opadanje gospodarske aktivnosti od zadnjeg kvartala1998. godine moze samo djelomicno naci opravdanje u promjenimonetarne politike u restriktivnijem smjeru i promjeni medunarodnoggospodarskog okruzja. Uzroke takvog drasticnog pada aktivnosti valjaprvenstveno potraziti u zaostajanju u restrukturiranju koje, nazalost, nijekratkorocne naravi, kao i slaboj prudencijalnoj kontroli bankarskogposlovanja u prijasnjim godinama. Takve propuste u prudencijalnojkontroli bilo je moguce "prikriti" u razdoblju 1994-1997. godinezahvaljujuci izuzetno visokom prilivu inozemnog kapitala, prvenstvenorepatrijaciji. Kako je taj proces okoncan postaju i sve razvidniji promaseniplasmani pojedinih banaka. Stoga se cini utemeljenom tvrdnja da jednimdijelom bankarski sustav Hrvatske funkcionira kao nenamjemo sazidanaPonzijeva piramida srece.

35 Broj 72 / 1999.

2. GOSP9DARSKI OPORAVAKILI JOS IZRAZENIJA STAGNACIJA?

Potezi i mjere gospodarske politike u posljednje vrijeme djelomicepodsjecaju na vec videne latinoamericke tipove populisticke ekonomskepolitike, koja se suocava s cinjenicom nagomilanih socijalnih davanja,koje vise nije moguce servisirati, a u realnoj domeni sve uocljiviji postajuznakovi zaostajanja u restrukturiranju, te raste pritisak na podizanjeprotekcionisticke zastite. Sve skupa nalazi ishodiste u cinjenici dapromjene u produktivnosti nisu bile dostatne da dostignu postavljeniciljani realni efektivni tecaj, koji je izabran kao nominalno sidro ustabilizacijskom programu, i ucine deficit bilance placanja dugorocnoodrzivim. Pojavama u gospodarskom zivotu se pridruzuje i tipicnoponasanje u socio-kulturnom zivotu. Prije svega tu su uocljive pojavekoje su se pretvorile u ekonomski, ali i socio-kulturni modus vivendi:

a) kontinuirano veci rast placa od produktivnosti, pocev od 1994.godine;

b) temeljenje gospodarskog rasta na pritjecanju kupovne moci izinozemstva i njeno kanaliziranje u potrosnju s tim da "grace period"za ovakvu politiku obicno iznosi oko 5 godina. U torn razdoblju seobicno stvori jos veca vanjska neravnoteza (deficit bilance placanja)te znakovi zaostajanja u restrukturiranju postaju sve ocitiji (stagniraizvoz) i medunarodni investitori uskracuju daljnje financiranje;

c) drzavna potrosnja raste iznad realnih mogucnosti, a zahtjevi svihsocijalnih grupa za povecanjem primanja postaju neizdrzivi zaproracun;

d) ciklus se zavrsava stvaranjem prevelikih proracunskih rupa koje visenije moguce zatvarati bez izrazene pomoci inozemstva sto dalje slabipregovaracki polozaj zemlje u odnosu na trgovacke partnere kojiovisno o interesu uvjetuju svoju pomoc i znacajnijim zahvatima napolitickoj sceni;

e) gubi se u potpunosti socijalno suglasje i politicka scena sebipolarizira, ali ne na nacin da se sagledavaju realni problemi i

PRIVREDNA KRETANJA I EKONOMSKA POLITIKA 37

mogucnosti, vec pocinje otvoreno natjecanje s jos jacim elementimapopulizma;

f) fiskalna i monetarna politika dolaze u potpunu koliziju, jer su ovakvizahvati nerijetko bill poduzeti u rezimu stabilnog nominalnog tecajakao sidra, a stabilan tecaj je kroz dva prethodna mandata postaoneka vrsta "zastitnog znaka" nosilaca ekonomske politike;

g) ekonomska politika postaje krajnje nstransparentna i osnivaju serazna ad-hoc tijela koja selektivno (najcesce po regionalnompristupu) odabiru poduzeca koja ce vlada sanirati;

h) razina poslovnog morala pocinje padati, jer se sve vise koristenetransparentni nacini za obavljanje ekonomskih aktivnosti;

i) monopolske strukture postaju jos jace, buduci da jos na pocetkunisu razbijene, a kako se zaostajanje u restrukturiranju sve snaznijepojacava u odnosu na trgovacke partnere, pojacava se utrosakenergije i novca u obrani ovakvih pozicija uz tvrdnju da su manjevise sva takva poduzeca "od strateskog znacenja";

j) medunarodni investitori gube interes za tu zemlju kao potencijalnuinvesticijsku destinaciju i jos se jace usporava transfer tehnologije iznanja, te primjena mectunarodnih standarda i normi;

k) svakodnevno se iznalaze novi argumenti u prilog pojacanojcarinskoj zastiti, precijenjenom tecaju, restriktivnoj monetarnojpolitici i slicno i inventivnost u iznalazenju razloga i argumenata kaoi predlozenih mjera za dizanje carinske zastite je gotovozadivljujuca;

1) opci pad socio-drusrvenog kapitala uz nedovoljna ulaganja u znanjena usrrb odrzavanja socijalnog mira koje na koncu postaje apsolutniprioritet.

Citatelju je prepusteno da prepozna ili pak odbaci postojanje gorepobrojanih tipicnih sindroma populisticke politike i u Hrvatskoj. Nopojedini gore pobrojani sindromi su iskaz samih tranzicijskih process.Kao takvi nisu imanentni samo Hrvatskoj, vec i vecini drugih tranzicijskihzemalja u vecoj ili manjoj mjeri. Postoji i znacajna razlika izmeduvremena koje je tranzicijskim zemljama na raspolaganju i vremena koje

38 Broj 72 /1999.

je bilo na raspolaganju neuspjesnim trgovackim otvaranjima ulatinoamerickim zemljama. Naime, Hrvatska, a isto tako i vecina drugihtranzicijskih zemalja ima mnogo vece pricuve, u obliku drzavnih,prvenstveno javnih, ali i ostalih poduzeca, koja su raspoloziva za prodajustrancima. To ocito ostavlja mogucnost za produzetak sadasnjeg nacinafunkcioniranja gospodarskog sustava i znatno duze nego sto je to bioslucaj 80-ih godina kod pokusaja neuspjesnih restrukturiranja. Iz tograzloga Hrvatska svakako ima priliku "za jos jednu rundu" u kreiranjugospodarske politike i za zaokret. Realni problem zapravo lezi u cinjeniciprepoznavanja potrebe za odredenim promjenama, kao i nedostatkuozbiljnih alternativa, koje se ne bi prvenstveno bavile jos vecompromocijom populistickog pristupa, vec pokusale izvesti poprilicno bolnezahvate u gospodarskoj domeni uz postojanje suglasja svih interesnihgrupa.

Hrvatska zasigumo ne udovoljava kriteriju proracunskih rupa, barem nedo 1999. godine. Prvenstveni razlog tome valja potraziti uspecificnostima Hrvatske u odnosu na druge tranzicijske zemlje. Naime,hrvatski gradani su slijedom povijesnih prilika imali poprilicno visokeustedevine denominirane u inozemnoj valuti koje su drzali uglavnom uinozemstvu ili u "carapama". Istovremeno je ratna situacija tijekom1991-93. nagnala sektor kucanstava da tijekom tog razdoblja odgodipotrosnju za buducnost. To se i dogodilo, a nadoknada propusteneosobne potrosnje je zapocela 1995. godine. Visoka osobna potrosnjagenerirana kroz proces repatrijacije kapitala, odnosno samofinanciranjeu torn sektoru, generirala je dovoljno siroku poreznu osnovicu zazatvaranje enormno rastuce drzavne potrosnje.

Medutim, problem je u tome, sto se ekonomska politika cijelo vrijemetemeljila na uvjerenju da takva visoka osobna potrosnja nalazi svojeishodiste u rastucoj domacoj gospodarskoj aktivnosti, u sivoj ekonomiji,pa je prema tome i proracun dugorocno odrziv. To se pokazalo kaopotpuno pogresno i ovih mjeseci s jenjavanjem repatrijacije kapitaladjelomice zbog iscrpljenosti rezervi, a djelomice i zbog nepovjerenja u

PRIVREDNA KRETANJA I EKONOMSKA POLITIKA39

bankarski sustav u cjelini, proracunske rupe postaju sve ocitije. Postajejasno da je ovakav proracun dugorocno neodrziv, jer se ne temelji naekonomskim fundamentima. Stoga punu potvrdu dobivaju tvrdnje da jecijelo ovo razdoblje vodena populisticka fiskalna politika, koja svojeuporiste ne nalazi u realnim gospodarskim procesima, vec se poreznaosnovica privremeno prosirila nosena valom eksplozivne osobnepotrosnje u fazi nadoknade odgodene potrosnje. Medutim, nemoguce jesada manjim kozmetickim zahvatima napraviti korekcije na proracunu.Jedan takav posao ce traziti poprilicno radikalne rezove, ako ne izadiranje u potpisane kolektivne ugovore i razinu danih socijalnih prava.Promjena se nece ticati samo apsolutne velicine proracuna, vec i njegovestrukture.

Nadalje, valja konstatirati da nije samo rijec o privremenim recesijskimdevijacijama. Nazalost, rijec je o mnogo dubljem problemu, koji se ugospodarskoj sferi iskazuje kao potpuna iscrpljenost jednog modelaekonomskog promisljanja, koji se temeljio na rastucoj domacoj potrosnjipopracenoj ekonomskim populizmom u sve izoliranijem gospodarstvu,dok se u sociodrustvenoj domeni iskazuje kao potpuna degradacijaetickih i moralnih nacela. Izgleda paradoksalno, medutim bilo bi mnogobolje da je rijec o samoj recesiji. To stoga, jer bi to prije svega znacilokratkorocnu negativnu devijaciju iza koje bi slijedio ponovo oporavak.To bi znacilo i klasicni mehanizam ciscenja trzista, propalih poduzeca,novi tehnoloski zamah ali i ukljucenost u medunarodne tokove robe ikapitala. Stoga je samo promisljanje o tekucim gospodarskim kretanjimakao privremenoj recesiji pogresno i opasno bi bilo temeljiti poteze kojece ocito trebati povuci, prije svega rebalans proracuna, na pretpostavcipostojanja kratkorocne recesije tipicne za ciklicka kretanja razvijenihtrzisnih gospodarstava.

Ako bi pokusali traziti osnovne razlikovne osobine uspjesnih odnosnoneuspjesnih tranzicijskih zemalja, te ih svesti na zajednicki nazivnik ondaje to svakako: razina i (ne) uspjesnost u integriranju u medunarodnetokove roba i kapitala. Naime, svi pobrojani elementi lose vodene

40 Broj 727 1999.

gospodarske politike imaju mnogo manju vjerojatnost pojavljivanja uokolisu visoke integriranosti u medunarodno trziste koje za sobomdonosi:

a) usvajanje i primjenu medunarodnih standarda poslovanja iponasanja;

b) mnogo laksu izgradnju pravne i institucionalne infrastrukture uznazocnost takvih medunarodnih standarda nego u njihovojodsutnosti;

c) opcenito, dizanje razine transparentnosti cijelog gospodarskogsustava i promociju trzisnog natjecanja;

d) prihvacanje i promociju dostignutih kulturoloskih i civilizacijskihstandarda tehnoloski superiornijih trgovackih partnera;

e) brz transfer tehnologije i sirenje velicine trzista, sto omogucava brzrealni porast standarda uz zadrzavanje ili cak obaranje jedinicnogtroska rada cime populizam kao varijanta gospodarske politikeprestaje biti relevantna opcija.

Brza i odlucna integracija u medunarodne tokove kapitala je za sadajedini jasno uoceni cimbenik koji razlikuje uspjesne tranzicijske zemlje odneuspjesnih. Sve druge varijable, poput modela privatizacije, odabiratecajne politike i modela rasta ne daju nikakvu garanciju za ulazak u kruguspjesnih. S tog aspekta se vrlo jasno namece i teza da je zajednickinazivnik problema hrvatskog gospodarstva njena izoliranost izintegracijskih procesa. Takva tvrdnja nalazi svoju punu potvrdu ukolikose, na primjer, kao mjere izoliranosti uzmu udjeli izvoza i uvoza u BDP-u,koji su danas nizi nego sto su to bili na pocetku stabilizacijskog razdoblja,a posebice nizi nego na pocetku tranzicije. Danas cak i velike tranzicijskezemlje poput Madarske i Poljske imaju vece koeficijente otvorenosti negosto ih ima Hrvatska. cesto ponavljana teza da se Hrvatska prejakootvorila ili pak prerano, apsolutno je pogresna. Upravo suprotno,Hrvatska se premalo integrirala i otvorila medunarodnim tokovima robai kapitala, a njeni problemi s bilancom placanja su samo rezultat opcenitopopulisticke politike i zaostajanja u restrukturiranju u punom smislu terijeci, a ne monetarne politike.

PRIVREDNA KRETANJA I EKONOMSKA POLITIKA

Nema razine realnog tecaja koji se na koncu nece pokazati kaoprecijenjen ukoliko realne place rastu brze od produktivnosti kroz 4godine, ukoliko udio poreza u strukturi BDP-a kontinuirano raste, teukoliko neopravdano visoko rastu troskovi intermedijarne potrosnje ustrukturi cijene zbog postojanja mnostva monopola koji snabdijevajugospodarstvo. Isto vrijedi i za kontinuirano sirenje razine socijalnih prava,prespor ustroj vojske i policije s vojnog na mimodopski rezim, pretjeranoinvestiranje u investicije s dugim rokom povrata kapitala, tenefunkcioniranje pravnog sustava koje se ugraduje u cijenu kao riziknemogucnosti naplate. Svi ti elementi skupa imaju malo toga zajednickogs odabranom tecajnom odnosno monetarnom politikom, vec su sindromijedne politike zemlje koja ostaje izvan gospodarskih integracija i sveznacajnije zaostaje u realnom restrukturiranju u odnosu na trgovackepartnere. cini se da se uopce vise ne moze iznaci rjesenje iskljucivo uokviru makrogospodarske politike vec valja mijenjati kompletan pristupgospodarskim i drustvenim problemima, cijeli modus vivendi hrvatskogdrustva.

Na koncu valja red da je ovaj gospodarski prostor zapravo kontinuiranou ekonomskoj krizi jos od konca sedamdesetih godina.2 Pokusaj koji jeucinjen 1993. je najdalje otisao. Od stvari koje su korektno provedenevalja pripomenuti vise nego zadovoljavajuci razvoj u sektoru poslovnihi osobnih usluga u realnoj domeni, te opcenito postavljanje valjanoglegalnog okvira za izvodenje znacajnijih reformi (fiskalne, mirovinske,bankarske, itd). Nazalost, kao i uvijek dosad na ovim prostorima izostajepuna implementacija jednog takvog okvira. Razvitak u sektoru poslovnihi osobnih usluga prvenstveno valja zahvaliti jakoj repatrijaciji kapitala isamofinanciranju u torn sektoru, kao i raspolozivoj razini znanja ipoduzetnosti hrvatskog covjeka. Medutim, taj cjelokupni zamah kaotakav je nedovoljan da cjelokupnom gospodarskom sustavu da potrebnudinamiku i uvede ga u uzlaznu spiralu. Ponajprije zbog toga, jer su

2 Posljednji je puta u Hrvatskoj rasla produktivnost po zaposlenom jos daleke 1979.godine i odonda je padala sve do implementacije stabilizacijskog programa 1993.

42 B">J 72 /1999.

izostali ocekivani pomaci u sektoru medunarodno razmjenjivih dobara,prvenstveno u preradivackoj industriji. Takav jedan izostanak nalazisvoje ishodiste u gore pobrojanim cimbenicima, a ponajprije u izolacijiHrvatske od medunarodnih tokova roba i kapitala. Jedan takav ambijentje stvorio i plodno tlo za djelomicno oslanjanje na populisticki modelgospodarske politike u domeni financijske politike, odnosno izostanakpotrebne prudencijalne kontrole i transparentnosti od strane HNB udomeni monetarne politike. S aspekta makroekonomske politike, to sudvije ponajvece greske koje su ucinjene, dok ostali propusti poput slabogpravnog okvira, spore izgradnje trzisnih institucija, sporog razbijanjamonopola i slicno, nalaze svoje ishodiste u opcenito netransparentnomgospodarskom i socio-kulturnom ambijentu koji je istovremeno i uzrok,ali i posljedica populistickog modela gospodarenja.

Takva praksa ocito dalje nije odrziva, jer se u suprotnom populistickimodel gospodarenja i zivljenja pretvara u modus "od jednogstabilizacijskog programa do drugog" uz manje ili vise izrazenu potporumedunarodnih investitora i nestabilno domace politicko okruzje. To ujednom duzem razdoblju znaci izostanak uzlazne pozitivne spiraleizvoz-rast-zaposlenost, zadrzavanje izoliranosti zemlje i zadrzavanjenetransparetnosti sustava kao standardne sastavnice drustvenog zivota.O pogubnosti takvog potencijalnog scenarija na Hrvatsku glededemografske strukture i raspolozive kvalitete faktora rada nema dvojbe.Stoga, premda kratkorocno populizam moze posluziti kao opijat,dugorocno je on poguban za nacionalne interese u cjelini. Hoce li gaprakticirati lijevi ili desni za Hrvatsku je irelevantno, ali podjednakopogubno.

U dodatku su dane projekcije osnovnih makroekonomskih agregata za1999. godinu, uz uvazavanje rebalansa proracuna u podrucju domacihgospodarskih kretanja, kao i sve nepovoljnijih kretanja u medunarodnomokruzju (stagnantna domaca potraznja na trzistima EU kao i pitanjeishoda NATO akcije u Jugoslaviji).

BD

P P

O R

AS

HO

DN

OJ

ST

RA

NI

u h

rvat

skim

kun

ama,

teku

ce c

ijene

Pot

rosn

ja d

rzav

e uk

upno

Inve

stid

jea)

u z

aiih

eb)

u ti

ksni

kap

ital

od c

ega:

kuca

nstv

a uk

ljucu

juci

kap

italn

e tr

ansf

ers

podu

zeca

(fin

anci

jska

i n

efin

antii

ska}

i d

rzav

a uk

upno

'Iz

voz

Uvo

zO

sobn

a po

trosn

jaG

DP

u tr

zisn

im c

ijenam

aS

trukt

ure,

u %

Pot

rosn

ja d

rzav

e uk

upno

inve

stic

ijea)

LI z

aiih

eb)

LI

fiksn

i kap

ital

od c

ega:

kuca

nstv

a uk

ljucu

juci

ka

pita

/ns

tran

sfer

epo

duze

ca (

finan

cijs

ka

i nef

man

cijs

ka)

i drz

ava

ukup

noIz

voz

Uvo

zO

sobn

a po

tros

nja

GD

P u

trzi

snim

cije

nam

aU

kupni iz

da

ci d

rzav

e ka

o p

ost

ota

k B

DP

-aN

omin

al™

ver

izni

ind

eksi

Pot

rosn

ja d

rzav

e uk

upno

Inve

stic

ijea)

u z

aiih

eb)

u fi

ksni

kap

ital

od c

ega:

/«jc

ansf

va u

klju

cuju

ci k

apita

lne

tran

sfer

epo

duze

ca (

finan

cijs

ka

i nef

inan

cijs

ka)

i drz

ava

ukup

noIz

voz

Uvo

zO

sobn

a p

otro

snja

GD

P u

trzi

snim

cije

nam

aR

ealn

i ra

st, ve

rizn

i indeks

(B

DP

u k

onst

antn

im c

ijenam

a)

Inde

ks tr

osko

va z

ivot

a (z

a os

obnu

pot

rosn

ju)

Def

lato

r za

pot

rosn

ju d

rzav

e uk

upno

Impl

icitn

i BD

P d

efla

tor

Uku

pna n

aci

onaln

a s

tednja

, u

teku

cim

cije

nam

aU

dje

l nacionaln

e s

tednje

kao %

BD

P-a

Sald

o b

ilance

pla

canja

, u te

kuci

m H

RK

Udje

l sa

lda b

ilance

pla

canja

u B

DP

-uP

rosj

ecn

a s

klonost

ste

dnji

iz r

asp

olo

zivo

g d

ohotk

a u

sekt

oru

kuca

nst

ava

u %

1990

77.1

57.0

9457

.486

.000

19.0

29.0

0038

.457

.000

11.8

11.0

0026

.646

.000

145.

901.

150

280.

544.

244

27,5

020

,49

6,78

13,7

14,

219.

50

52,0

110

0,00

694,

1

57.4

86.0

0020

,49

1994

25.7

37.8

28.7

9115

.191

.341

.000

2.98

1.45

0.00

012

.209

.891

.000

2.58

9.16

5.00

09.

620.

7260

0040

.086

.299

.180

40.1

49.2

21.4

8046

.574

.917

.193

87.4

41.1

64.6

84

29,4

317

,37

3,41

13,9

62,

9611

,00

45,8

445

,92

53,2

610

0,00

44,1

4

227,

3244

5,87

202,

5720

0,38

203,

16

191,

8822

4,19

105,

9

207,

222

6,9

21

1,8

17.8

43.3

24.7

6020

,41

2.65

1.98

3.76

03,

03

8,07

1995

30.4

55.6

80.0

0017

.313

.462

.333

1.91

5.51

0.00

015

.397

.952

.333

3.10

5.44

8.00

012

.292

.504

.333

40.6

06.2

43.0

0050

.469

.500

.000

60.4

76.0

96.8

7098

.381

.982

.203

30,9

617

,60

1,95

15,6

53,

1612

,49

41

,27

51,3

061,4

710

0,00

48,9

3

118,

3311

3,97

126,

1111

9,94

127,

7710

1,30

125,

7012

9,85

112,

5110

6,8

104,

010

7,5

105,

310

.964

.303

.000

11,1

4-6

.349

.159

.333

-6,4

5

0,83

1996

30.6

19.0

93.0

7023

.749

.216

.707

1.65

9.81

3.70

722

.089

.403

.000

6.02

2.29

4.00

016

.067

.109

.000

45.0

16.6

01.1

6055

.429

.040

.340

63.2

99.4

22.3

5210

7.25

5.29

2.94

9

28,5

522

,14

1,55

20,6

05,

6114

,98

41,9

751

,68

59,0

210

0,00

51,0

8

100,

5413

7,17

143,

4619

3,93

130,

7111

0,86

109,

8310

4,67

109,

02 106

104,

310

1,0

102,

818

.553

.648

.210

17,3

0-5

.195

.568

.497

-4,8

4

4,79

1997

19

98 (

pre

limin

am

o)

1999

(pro

jekc

ija)

30.6

18.9

99.9

9930

.976

.000

.000

3.21

9.43

3.62

42

7.7

56

56

6.3

76

5.78

1.57

0.00

021

.974

.996

.376

51.0

65.0

00.0

0070

.159

.238

658

79.7

70.6

13.8

3212

2.27

1.37

5.17

3

25,0

425

,33

2,6

322

,70

4,73

17,9

74

1,7

657

,38

65,2

410

0,00

49,7

9

100,

0013

0,43

193,

9612

5,66

96,0

013

6,77

113,

4412

6,57

126,

0211

4,00

107,

5

106,

0417

.080

.000

.000

13,9

7-1

3.89

6.00

0.00

0-1

1 ,3

6

0,90

36.7

42.7

99.9

9932

.613

.965

.492

032

.613

.965

.492

54.3

84.2

25.0

0067

.352

.869

.112

84.2

23.9

60.0

7014

0.61

2,08

1.44

9

26,1

323

,19

23,1

9

36,6

847

,90

59,9

010

0,00

51,9

7

120,

0010

5,29

117,

50

106,

5096

.00

105,

5811

5,00

103,

1

1 1

1 ,6

022

.519

.565

.492

16,0

2-1

0.09

4.40

0.00

0-7

,18 3

37.4

77.6

55.9

9927

.394

.531

.868

-2.2

19.4

33.6

2429

.613

.965

.492

52.7

52.6

98.2

5062

.301

.403

.928

88.1

00.8

40.8

9014

3.42

4.32

3.07

8

26,1

319

,10

-1,5

520

,65

36,7

843

,44

61

,43

100,

0050

,95

102,

0084

,00

90,8

0

97,0

092

,50

104,

6010

2,00 98

104,

0021

.345

.826

.189

14,8

8-6

048.

705.

678

-4,2

2

6,2

44 Br°j72

KORISTENA LITERATURA

Adams, Charles (i dr.): International capital markets: developments, prospects,and key policy issues, Washington, D.C: IMF, 1998.

Aizenman, J. i N. P. Marion, "Policy Uncertainty, Persistence and Growth",Review of International Economics, 1, str. 145-63.

Aktualni problem! bankarskog sustava i nehkvidnosti gospodarstva RepublikeHruatske, savjetovanje 6. i 7. svibnja 1999. Zagreb, Hrvatsko drustvoekonomista, 1999.

Alesina, A. i A. Drazen, "Why Are Stabilizations Delayed?", AmericanEconomic Review, 81 (5), str. 1170-88.

Bruno, M., Crisis, Stabilization and Economic Reform: Therapy by Consensus,Oxford: Oxford University press, 1993.

Castells, Manuel, The information age: economy, society and culture, vol. Ill:End of millennium. Oxford: Blackwell Publishers, 1998.

Cottarelli, Carlo i Giannini, Curzio, "Credibility without rules? Monetaryframeworks in the Post-Bretton Woods era", Washington, D.C., IMF, 1997.(Occasional Paper 154).

Dietz, Raimund, Exchange rates and relative prices in Central and EasternEuropean countries: a systems and transactions cost approach, Wien: WienerInstitut fur Internationale Wirtschaftsvergleiche, 1999.

Edwards, S., Latin America and The Caribbean: A Decade After the Debt Crisis,Washington, D.C.: The World Bank, 1993.

Hausman, Ricardo i Helmut, Reisen (ured..), Securing stability and growth inLatin America - Policy issues and prospects for shock-prone economies, Pariz:OECD, 1996.

IMF: Annual Report 1998, Washington, D.C.: IMF, 1998.

Kasper, Wolfgang i Manfred E. Streit, Institutional economics: social order andpublic policy, Cheltenham: Edward Elgar, 1998.

PRIVREDNA KRETANJA I EKONOMSKA POLITIKA _45

Lovrincevic, Zeljko i Ivan Teodorovic, "Stanje i tendencije u hrvatskomgospodarstvu u razdoblju od 1994. do 1998", Ekonotnski pregled, 7-8 ,1998, str. 699-717.

Lovrincevic, Zeljko i Ivan Teodrovic, "The Economy: Steering TowardsSustained Economic Growth", Human Development Report - Croatia 1998,Sanja Crnkovic-Pozaic i Nenad Stare (ured.), Zagreb: UTRIP d.o.o., 1998, str.10-17.

Moene, Karl Ove i Michael Wallerstein, Political support for targeted versusuniversalistic welfare policies, Oslo: University of Oslo, 1997.

Navaretti, Barbara G. i drugi (ured.), Creation and transfer of knowledge:institutions and incentives, Berlin: Springer, 1998.

Nestic, Danijel (ur.): Makroekonomska politika i gospodarski rast (studija),suradnici u istrazivanju: Dalic, M., Kesner-Skreb, M., Kordej-DeVilla, Z.,Lovrincevic, Z., Mervar, A., Nestic, D., Sonje, V., Svaljek, S., Tufekcic, Z.,Vujcic, B., Zagreb: Ekonomski institut, Zagreb, 1999.

Newberry, D. i J. Stiglitz, The Theory of Commodity Price Stabilization: AStudy in the Economics of Risk, Oxford: Clarendon Press and Oxford UniversityPress, 1981.

Obstfeld, M., "International Currency Experience: New Lessons and LessonsRelearned", Brookings Papers on Economic Activity, 1, 1995, str. 119-96.

Pauly, Louis W., Who elected the bankers? Surveillance and control in theworld economy, Ithaca: Cornell University Press, 1997.

Poschl, Josef i drugi, Transition countries in 1998/99: widespread economicslowdown with escalating structural problems, Wien: Wiener Institut furInternationale Wirtschaftsvergleiche (WIIW), 1998.

Sassen, Saskia, Losing control? Sovereignty in an age of globalization, NewYork: Columbia University Press, 1996.

Strategija gospodarskog razvitka Republike Hrvatske do 2005. godine(neobjavljeno), grupa autora, Zagreb, 1999.