I don't know what this is

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTETUl. Ivana Lučića 3, Zagreb

KLASA: 643-02/10-10/1URBROJ: 3804-850-11-8Zagreb, 19. travnja 2011.

P O Z I V

za ____________________________________________

Sazivam sjednicu Vijeća poslijediplomskih studija, koja će se održati u utorak, 10. svibnja 2011. u 10:00 sati, u Vijećnici Fakulteta.

Dnevni red

1. Ovjera zapisnika sa sjednice Vijeća poslijediplomskih studija održane 4. travnja 2011.

Izvještaji stručnih povjerenstava za odobrenje stjecanja doktorata znanosti izvandoktorskoga studija

2. Izvještaj stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Bernadice Jurić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija i prihvaćanje teme pod naslovom Iskorištavanje Jasenovca u propagandne svrhe u Srbiji, Hrvatskoj i BiH 1986.-1995., mentor: dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.

str. 11

3. Izvještaj stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Marka Kovačića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija i prihvaćanje teme pod naslovom Prilagodba stranih toponima u hrvatskome jeziku, mentor: dr. sc. Alemko Gluhak, znan. sur. (Zavod za lingvistička istraživanja HAZU).

str. 20

Izvještaji stručnih povjerenstava za stjecanje doktorata znanosti u doktorskome studiju i odobrenje predložene teme

4. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme Lidije Orešković na Poslijediplomskome doktorskome studiju lingvistike pod naslovom Konektori i interpunkcija u hrvatskom i francuskom znanstvenom diskursu, mentori: dr. sc. Dražen Varga, izv. prof. i dr. sc. Josip Silić, professor emeritus.

str. 27

5. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme Martine Topić na Poslijediplomskome doktorskome studiju sociologije pod naslovom Primjenjivost teorije Anthonyja D. Smitha na formiranje nacionalnoga identiteta u Dalmaciji, mentor: dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof.

str. 40

6. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme Dunje Potočnik na Poslijediplomskome doktorskome studiju sociologije pod naslovom Međugeneracijska mobilnost u Hrvatskoj (1984.-2004.) - usporedba socijalističkoga i tranzicijskoga razdoblja, mentor: dr. sc. Nenad Karajić, red. prof.

str. 50

7. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme Krune Kardova na Poslijediplomskome doktorskome studiju sociologije pod naslovom Vojni prostori u Hrvatskoj: socioprostorni aspekti vojne prisutnosti u lokalnoj zajednici, mentor: dr. sc. Ozren Žunec, red. prof.

str. 62

8. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme Alena Kristića na Poslijediplomskome doktorskome studiju filozofije pod naslovom Filozofija religije Giannija Vattima, mentori: dr. sc. Željko Pavić, znan. savj. (Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, Zagreb) i dr. sc. Lino Veljak, red. prof.

str. 73

9. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme Ivane Latković na Poslijediplomskome doktorskome studiju književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture pod naslovom Reprezentacijske prakse prošlosti u suvremenom slovenskom romanu, mentor: dr. sc. Zvonko Kovač, red. prof.

str. 84

10. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme Janice Tomić na Poslijediplomskome doktorskome studiju književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture i pod naslovom Filmske teorije moderniteta i tehnike mrežne naracije u švedskom filmu, mentori: dr. sc. Dean Duda, red. prof. i dr. sc. Nikica Gilić, doc.

str. 95

11. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme Jelene Ivanišević na Poslijediplomskome doktorskome studiju hrvatske kulture pod naslovom Od kuharice do književnosti – hrvatski kulinarski i gastronomski narativi, mentorica: dr. sc. Nives Rittig Beljak, znan. savj. (Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb).

str. 105

12. Izvještaj stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Vedrana Barbarića predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija arheologije i prihvaćanje teme pod naslovom Tipologija lončarije iz kasnoga brončanoga i željeznoga doba s područja Dalmacije, mentor: dr. sc. Hrvoje Potrebica, docent

str. 114

13. Izvještaj stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Dina Demichelija predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija arheologije i prihvaćanje teme pod naslovom Dalmatinci u Rimskome carstvu izvan matične provincije prema epigrafičkim spomenicima,, mentor: dr. sc. Marina Milićević Bradač, red. prof.

str. 124

2

14. Izvještaj stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Ane Kovačević predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskog studija kroatistike i prihvaćanje teme pod naslovom Negacija u hrvatskome crkvenoslavenskome jeziku, mentor: dr. sc. Milan Mihaljević, red. prof. (Staroslavenski institut u Zagrebu).

str. 134

15. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme Ivana Majića na Poslijediplomskome doktorskome studiju književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture i pod naslovom Sjećanje i pripovijedanje: interkulturna konstelacija opusa Meše Selimovića, mentor: dr. sc. Zvonko Kovač, red. prof.

str. 144

16. Izvještaj stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Ivane Škiljan predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskog studija arheologije i prihvaćanje teme pod naslovom Srednjovjekovni i ranonovovjekovni pećnjaci Slavonije, mentorica: dr. sc. Mirja Jarak, doc.

str. 156

17. Izvještaj stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Ajke Tiro Srebreniković predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija književnosti (studij prije Bolonje) i prihvaćanje teme i sinopsisa pod naslovom Poetika romana Meše Selinovića – intertekstualnost i interkulturalnost u romanima Derviš i smrt i Tvrđava M. Selimovića, mentor: dr. sc. Dušan Marinković, red. prof.

str. 165

18. Izvještaj stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Ankice Crkvenčić predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija glotodidaktike i prihvaćanje teme i sinopsisa pod naslovom Poticanje kognitivnih vještina u nastavi njemačkoga jezika i jezična uspješnost, mentorice: dr. sc. Maja Anđel, doc. i dr. sc. Vesna Vlahović Štetić, red. prof.

str. 171

19. Prijedlog Vijeća poslijediplomskoga doktorskoga studija povijesti umjetnosti da se Martini Juranović Tonejc odobri molba za promjenu mentora pri izradi doktorskoga rada pod naslovom Zaštita pokretne umjetničke baštine u Hrvatskoj u 20. stoljeću.

Umjesto dr. sc. Ive Maroevića za novoga mentora predlaže se dr. sc. Marko Špikić, doc.

Napomena: Tema i mentor odobreni su na sjednici Fakultetskoga vijeća održanoj 18. prosinca 2006.

Imenovanje stručnih povjerenstava za stjecanje doktorata znanosti u doktorskome studiju i odobrenje predložene teme

20. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Jelene Bulić predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture i prihvaćanje teme pod naslovom "Terrae incognitae ili austrijske Siberije": Britanski putopisi i putopisci po Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji od Bečkoga kongresa do Prvoga svjetskog rata (1815.-1914.), mentor: dr. sc. Dean Duda, red.prof.

3

Stručno povjerenstvo: dr. sc. Borislav Knežević, izv. prof.dr. sc. Dean Duda, red. prof. dr. sc. Marijana Hameršak, zn. suradnica (Institut za etnologiju i folkloristiku)

21. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Martine Borovac Pečarević predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture i prihvaćanje teme pod naslovom Perspektive razvoja europske kuturne politike: interkulturni dijalog i multikulturalnost, mentorica: dr. sc. Andrea Zlatar Violić, red. prof.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Dean Duda, red. prof.2. dr. sc. Andrea Zlatar Violić, red. prof. 3. dr. sc. Biserka Cvjetičanin, znan. savj. (Institut za međunarodne odnose)

22. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Vesne Nosić predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture i prihvaćanje teme pod naslovom Književni i publicistički rad Gene Senečića, mentor: dr. sc. Boris Senker, red. prof.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Sanja Nikčević, red. prof. (Umjetnička akademija Sveučilišta u Osijeku)2. dr. sc. Boris Senker, red. prof. 3. dr. sc. Antonija Bogner Šaban, znan. savj. (Odsjek za povijest hrvatskog kazališta, Zagreb)

23. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Ivane Krpan predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture i prihvaćanje teme pod naslovom Misionarsko kazalište u Meksiku u XVI. stoljeću: semiotički pristup ritualnim izvedbama, mentorica: dr. sc. Mirjana Polić Bobić, red. prof.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Cvijeta Pavlović, izv. prof. 2. dr. sc. Mirjana Polić Bobić, red. prof. 3. dr. sc. Boris Senker, red. prof.

24. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Marina Kaluže predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija informacijskih i komunikacijskih znanosti i prihvaćanje teme pod naslovom Metoda za procjenu složenosti poslovnoga informacijskoga sustava na osnovi složenosti elementarnih procesa, mentor: dr. sc. Mile Pavlić, red. prof. (Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci).

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Zdravko Dovedan Han , red. prof.2. dr. sc. Mile Pavlić, red. prof.3. dr. sc. Hrvoje Stančić, doc.

25. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Martine Fabris predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija informacijskih i

4

komunikacijskih znanosti pod naslovom Korištenje elektroničke knjige u društvenim znanostima u Hrvatskoj, mentorica: dr. sc. Daniela Živković, izv. prof.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof.2. dr. sc. Ana Barbarić, doc. 3. dr. sc. Daniela Živković, izv. prof.

26. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Marine Krpan Smiljanec predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija informacijskih i komunikacijskih znanosti pod naslovom Zavičajna zbirka kao temelj nakladničke djelatnosti u digitalnoj sredini: primjer zaprešićkog kraja, mentorica: dr. sc. Daniela Živković, izv. prof.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof.2. dr. sc. Marina Čizmić Horvat, doc.3. dr. sc. Daniela Živković, izv. prof.

27. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Angeline Gašpar predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija informacijskih i komunikacijskih znanosti pod naslovom Računalno potpomognuta provjera terminološke dosljednosti prijevoda hrvatskoga zakonodavstva na engleski jezik, mentorica: dr. sc. Sanja Seljan, izv. prof., a komentor: dr. sc. Marko Tadić, red. prof.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Damir Boras, red. prof.2. dr. sc. Sanja Seljan, izv. prof.3. dr. sc. Marko Tadić, red. prof.4. dr. sc. Nataša Pavlović, doc.5. dr. sc. Milica Gačić, red. prof. Učiteljski fakultet

28. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Filipa Majetića predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija sociologije i prihvaćanje teme pod naslovom Zagreb u postindustrijsko doba: transformacija socio-profesionalne strukture stanovništva grada Zagreba, mentor: dr. sc. Duško Sekulić, red. prof. (Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu).

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.2. dr. sc. Krešimir Peračković, viši znan. suradnik (Institut društvenih znanosti Ivo Pilar)3. dr. sc. Duško Sekulić, red. prof. (Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu)

29. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Nataše Bokan predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija sociologije i prihvaćanje teme pod naslovom Konceptualni pristupi ekološkim mikrosocijalnim zajednicama: studija slučaja u Hrvatskoj, mentor: dr. sc. Vladimir Lay, viši znan. sur. (Institut društvenih znanosti Ivo Pilar).

Stručno povjerenstvo:

5

1. dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.2. dr. sc. Milan Mesić, red. prof.3. dr. sc. Vladimir Lay, viši znan. sur. (Institut društvenih znanosti Ivo Pilar)

30. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Vanese Benković predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija sociologije i prihvaćanje teme pod naslovom Promjene u razini zdravstvenih nejednakosti 2003 i 2010, mentor: dr. sc. Aleksandar Štulhofer, red. prof.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Miroslav Mastilica, red. prof. (Škola narodnog zdravlja «Andrija Štampar»)2. dr. sc. Vjekoslav Afrić, red. prof.3. dr. sc. Krešimir Kufrin, izv. prof.

31. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Paška Bilića predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija sociologije i prihvaćanje teme pod naslovom Proizvodnja vijesti u umreženom društvu: Wikipedija kao novi prostor konstrukcije medijskih događaja, mentori: dr. sc. Nada Švob-Đokić, znan. savjetnica (Institut za međunarodne odnose) i dr. sc. Krunoslav Nikodem, doc.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Zrinka Peruško, izv. prof. (Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu)2. dr. sc. Krunoslav Nikodem, doc.3. dr. sc. Nada Švob-Đokić, znan. savjetnica (Institut za međunarodne odnose)

32. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Željke Tonković predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija sociologije i prihvaćanje teme pod naslovom Društvene mreže aktera u kulturnom i kreativnom sektoru kao pokazatelj razvojih potencijala – primjer grada Zadra, mentorica: Inga Tomić Koludrović, red. prof. (Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru).

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Krunoslav Nikodem, doc.2. dr. sc. Vjekoslav Afrić, red. prof.3. dr. sc. Inga Tomić Koludrović, red. prof. (Odjel za sociologiju Sveučilišta u Zadru)

33. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Ivana Landripeta predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija sociologije i prihvaćanje teme pod naslovom Struktura temeljnih odrednica odnosa hrvatskih građana prema članstvu Republike Hrvatske u Europskoj uniji (mentor: dr. sc. Aleksandar Štulhofer, red. prof.).

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Krešimir Kufrin, izv. prof.2. dr. sc. Aleksandar Štulhofer, red. prof.3. dr. sc. Mirko Bilandžić, doc.

34. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Jelene Marohnić predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija arheologije i prihvaćanje

6

teme pod naslovom Stanovnici polisa srednjega Jadrana od 4. do 1. st. pr. Kr., mentorice: dr. sc. Bruna Kuntić-Makvić, red. prof. i dr. sc. Helena Tomas, doc.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Bruna Kuntić-Makvić, red. prof.2. dr. sc. Helena Tomas, doc.3. dr. sc. Slobodan Čače, red. prof. (Odjel za povijest Sveučilišta u Zadru)

35. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Ine Miloglav predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija arheologije i prihvaćanje teme pod naslovom Razdoblje kasne vučedolske kulture u Bosutskoj nizini na temelju keramičkih nalaza, mentor: dr. sc. Aleksandar Durman, red. prof.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.2. dr. sc. Aleksandar Durman, red. prof.3. dr. sc. Hrvoje Potrebica, doc.

36. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Martine Bašić predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija kroatistike i prihvaćanje teme pod naslovom Kvantitativna sociolingvistička analiza crikveničkoga govora, mentorica: dr. sc. Mira Menac Mihalić, red. prof.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Milan Moguš, red. prof. u miru2. dr. sc. Damir Kalogjera, red. prof. u miru3. dr. sc. Mira Menac Mihalić, red. prof.

37. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Tina Lemca predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija kroatistike i prihvaćanje teme pod naslovom Stilematičnost lirskog idioma Anke Žagar, mentor: dr. sc. Krešimir Bagić, red. prof.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Tvrtko Vuković, doc.2. dr. sc. Goran Rem, red. prof. (Filozofski fakultet Sveučilišta u Osijeku)3. dr. sc. Krešimir Bagić, red. prof.

38. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Mirele Tolić predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija pedagogije i prihvaćanje teme pod naslovom Mediji kao nositelji simboličkih poruka u odgoju, mentor: dr. sc. Zlatko Miliša, izv. prof.

Stručno povjerenstvo:1. dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof. 2. dr. sc. Zlatko Miliša, izv. prof. (Sveučilište u Zadru)3. dr. sc. Renata Marinković, izv. prof.

39. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Ivana Dodleka predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija filozofije i prihvaćanje teme

7

pod naslovom Dijaloški karakter umjetničkoga djela, mentorica: dr. sc. Gordana Škorić, izv. prof.

Stručno povjerenstvo:1. dr. sc. Hotimir Burger, red. prof. 2. dr. sc. Gordana Škorić, izv. prof. 3. dr. sc. Vani Roščić, doc. (Sveučilište u Zadru)

40. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Stijepa Letunića predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija filozofije i prihvaćanje teme pod naslovom Općost i ekonomski razvoj, mentori: dr. sc. Lino Veljak, red. prof. i dr. sc. Marija Dragičević, znan. sur. (Sveučilište u Dubrovniku).

Stručno povjerenstvo:1. dr. sc. Hotimir Burger, red. prof. 2. dr. sc. Lino Veljak, red. prof. 3. dr. sc. Marija Dragičević, znan. sur. (Sveučilište u Dubrovniku)

41. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Gorana Sunajka predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija filozofije i prihvaćanje teme pod naslovom Transformacija metafizičkoga shvaćanja Boga u modernoj filozofiji politike: analiza na primjeru Hobbesove, Rousseauove i Schmittove političke teorije suverenosti, mentor: dr. sc. Željko Pavić, znan. savj. (Leksikografski zavod Miroslav Krleža).

Stručno povjerenstvo:1. dr. sc. Raul Raunić, doc. 2. dr. sc. Željko Pavić, znan. savj. (Leksikografski zavod Miroslav Krleža).3. dr. sc. Lino Veljak, red. prof.

42. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Marlene Plavšić predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija iz psihologije i prihvaćanje teme pod naslovom Usporedba bioloških i socijalnih čimbenika mentalnoga zdravlja dviju generacija starijih osoba, mentorica: dr. sc. Jasminka Despot Lučanin, izv. prof.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Jasminka Despot Lučanin, izv. prof.2. dr. sc. Gordana Kuterovac Jagodić, izv. prof.3. dr. sc. Nataša Jokić Begić, izv. prof.

43. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Matilde Nikolić predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija iz psihologije i prihvaćanje teme pod naslovom Linearne i nelinearne značajke dinamike psihomotornoga ponašanja, mentorica: dr. sc. Ana Proroković, izv. prof. (Sveučilište u Zadru).

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Ana Proroković, izv. prof. (Sveučilište u Zadru)2. dr. sc. Željko Jerneić, izv. prof.3. dr. sc. Meri Tadinac, red. prof.

8

44. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Marije Buterin predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija pedagogije i prihvaćanje teme pod naslovom Interkulturalna osjetljivost učenika srednjih škola, mentor: dr. sc. Stjepan Jagić, izv. prof.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Neven Hrvatić, red. prof. 2. dr. sc. Stjepan Jagić, izv. prof. (Sveučilište u Zadru)3. dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.

45. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Daliborke Luketić predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija pedagogije i prihvaćanje teme pod naslovom Razvoj poduzetničke kompetencijeu okviru kurikulumskih promjena odgoja i obrazovanja, mentorica: dr. sc. Dijana Vican, izv. prof.

Stručno povjerenstvo:1. dr. sc.Vlatko Previšić, red. prof. 2. dr. sc. Dijana Vican, izv. prof. (Sveučilište u Zadru) 3. dr. sc. Nikša Nikola Šoljan, red. prof.

46. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Matilde Karamatić Brčić predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija pedagogije i prihvaćanje teme pod naslovom Organizacija, sadržaj i način provođenja inkluzivnoga odgoja i obrazovanja u osnovnoj školi, mentorica: dr. sc. Dijana Vican, izv. prof.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof2. dr. sc. Neven Hrvatić, red. prof.3. dr. sc. Dijana Vican, izv. prof. (Sveučilište u Zadru)

47. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Renate Jukić predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija pedagogije i prihvaćanje teme pod naslovom Didaktičko strukturiranje kurikuluma ekološkoga odgoja i obrazovanja, mentor: dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc.Vladimir Jurić, red. prof. u miru2. dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.3. dr. sc. Vesna Buljubašić-Kuzmanović, doc. (Filozofski fakultet Sveučilišta u Osijeku)

48. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Snježane Močinić predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija pedagogije i prihvaćanje teme pod naslovom Učiteljske kompetencije u inicijalnom obrazovanju i školskoj praksi, mentorica: dr. sc. Elvi Piršl, izv. prof.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Marko Palekčić, red. prof.2. dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.3. dr. sc. Marko Jurčić, doc.

9

49. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Siniše Kušića predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija pedagogije i prihvaćanje teme pod naslovom Komparativno istraživanje kurikuluma obrazovanja andragoga u Europi, mentorica: dr. sc. Anita Klapan, red. prof.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Nikša Nikola Šoljan, red. prof.2. dr. sc. Anita Klapan, red. prof.3. dr. sc. Koraljka Posavec, doc.

50. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Pëllumba Qazimija predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija moderne i suvremene hrvatske povijesti u europskom i svjetskom kontekstu i prihvaćanje teme pod naslovom Lokalne tradicije i inozemni utjecaji u albanskoj vojnoj povijesti (1912.-1991.), mentor dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Ivo Banac, red. prof. 2. dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof. 3. dr. sc. Tvrtko Jakovina, izv. prof.4. dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, red. prof. (pričuvni član)

Molba za pisanje disertacije na engleskom jeziku.

Nastavni predmeti

51. Prijedlog Vijeća poslijediplomskoga doktorskoga studija moderne i suvremene hrvatske povijesti u europskom i svjetskom kontekstu da se Borki Bunjac odobri prijelaz s Poslijediplomskoga znanstvenog studija hrvatske povijesti na doktorski studij upisom u V. semestar ak. god. 2011/2012.

Kandidatkinji se priznaje 120 ECTS-a sa prethodno završenoga studija.

52. Prijedlog Vijeća poslijediplomskoga doktorskoga studija moderne i suvremene hrvatske povijesti u europskom i svjetskom kontekstu da se Davoru Šesto odobri prijelaz s Poslijediplomskoga znanstvenoga studija hrvatske povijesti na doktorski studij upisom u V. semestar ak. god. 2011/2012.

Kandidatu se priznaje 120 ECTS-a sa prethodno završenoga studija.

53. Razno

prof. dr. sc. Zrinka Jelaska, prodekanica za znanost i međunarodnu suradnju

10

DR.SC.-01 PRIJAVA TEME DOKTORSKOG RADA1

OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICE

Titula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Mr.sc. Bernadica Jurić

Nositelj studija: Filozofski fakultet u Zagrebu

Naziv studija: Izvan doktorskog studija

Matični broj doktoranda/doktorandice: -

Odobravanje teme za stjecanje doktorata znanosti (molimo zacrniti polje):

u okviru doktorskog studija izvan doktorskog studija na temelju znanstvenih dostignuća

Ime i prezime majke i/ili oca: Mirko Pavlović

Datum i mjesto rođenja: 20.01.1960. Novi Sad

Adresa: F. Kulmera 7, Zagreb

Telefon/mobitel: 091 3911949

E-mail: [email protected]

ŽIVOTOPIS DOKTORANDA/DOKTORANDICE

Obrazovanje(kronološki od novijeg k starijem datumu):

Diplomirani ekonomistMagistar humanističkih znanosti, znanstveno polje: povijest

Radno iskustvo(kronološki od novijeg k starijem datumu):

- Ministarstvo financija, voditelj računovodstva- honorarno angažirana na Američkom koledžu u Dubrovniku kao ispomoć dekanu oko uspostavljanja strategije za Koledž - Ministarstvo unutarnjih poslova u Dubrovniku- direktor financija u informatičkoj tvrtki koja je 1st tear partner IBM-a a poslovala je s bankama. - voditelj privatne škole za strane jezike koja je jedini predstavnik u Hrvatskoj za AQA ispitni centar

Popis radova i aktivnih sudjelovanja na znanstvenim skupovima:

Diplomacija Dubrovačke Republike uoči njezina pada i diplomatsko konzularni prijam austrijskog predstavnika Ivana Timonija, Povijesni prilozi, god.22, 1-366, Zagreb, 2003.

Orlandov stup u Dubrovniku: njegova uloga, mijene i trajanje, Orlandovi europski putevi, Europski dom Dubrovnik, 2006. – Knjiga je rađena kao zbirnik radova o Orlandovim stupovima u Europi a autri su kompetentne osobe iz područja povijesti te je knjiga prevedena na pet europksih jezika

Prikaz knjige The Abuse of Holocaust Memory: Distortions and Responses, Dr.Sci.Manfred Gerstenfeld, Društvena istraživanja Zagreb, god.19 (2010), br.4-5

Sudjelovanja na kongresima- Na Međunarodnoj konferenciji za Business Intelligence u organizaciji Zavoda za poslovna istraživanja, sam nastojala pokazati aktualnost Lastovske bune koja je iskorištena da pokaže svoju suvremenost i aktualnost u marketingu i business-u.

1 Molimo datoteku nazvati: DR.SC.-01 – Prezime Ime doktoranda.docMolimo Vas da ispunjeni obrazac DR.SC.-01 pošaljete u elektroničkom i tiskanom obliku, potpisano, u nadležnu referadu.

11

NASLOV PREDLOŽENE TEME

Hrvatski: Iskorištavanje Jasenovca u propagandne svrhe u Srbiji, Hrvatskoj i BiH 1986-1995

Engleski:The Exploitation of Jasenovac for the Purposes of Propaganda in Serbia, Croatia and Bosnia-Herzegovina 1986-1995

Naslov na jeziku na kojem će se pisati rad (ako nije na hrvatskom ili engleskom):

Područje/polje: Humanističke znanosti/povijest

PREDLOŽENI ILI POTENCIJALNI MENTOR(I)(navesti drugog mentora ako se radi o interdisciplinarnom istraživanju ili ako postoji neki drugi razlog za višestruko mentorstvo)

Titula, ime i prezime: Ustanova, država: E-pošta:

Prvi mentor: Dr.sc. Ivo Goldstein, red. prof. Filozofski fakultet, Zagreb, Republika Hrvatska [email protected]

Drugi mentor:

KOMPETENCIJE MENTORA - popis do pet objavljenih relevantnih radova u posljednjih pet godina

Prvi mentor:

Hrvatska 1918-2008. Zagreb 2008, 944 str.Hrvatska povijest (Zagreb, 2003, drugo, dopunjeno i prošireno izdanje, Zagreb, 2008), Hrvaška zgodovina (Ljubljana, 2008), Dvadeset godina samostalne Hrvatske (Zagreb, 2010).Povijest zagrebačke Klasične gimnazije (zajedno s A. Szabo), Zagreb 2007, 352 str

rasprave:-Jugoslavija u šezdesetim godinama 20. stoljeća – dileme i rješenja (s posebnim obzirom na Hrvatsku), u: Rasprave o nacionalnom identitetu Bošnjaka, zbornik radova, ur. H. Kamberović, Sarajevo 2009, 39-58.- Hrvati i Jugoslavija; između oduševljenja i razočaranja, u: Jugoslavija v času, Devetdeset let od nastanka prve jugoslovanske države, ur. B. Balkovec, Ljubljana 2009, 57-72.

Drugi mentor:

OBRAZLOŽENJE TEME

Sažetak na hrvatskom jeziku(maksimalno 1000 znakova s praznim mjestima):

U središtu ove radnje stoji povijest ustaškog logora Jasenovac, odnosno način na koji se on koristio u propagandne svrhe u Srbiji, Hrvatskoj i BiH od 1986. do 1995. dakle, u vrijeme prije ratova i za vrijeme ratova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Dakle, želi se analizirati tekstove u kojima je godinama dominirala (a ponegdje traje sve do danas) mučna prepirka o neutvrđenom broju jasenovačkih žrtava, nabijena osobnim i nacionalnim resantimanima, blokirana tvrdim političkim predrasudama, povremeno i morbidna.

Sažetak na engleskom jeziku(maksimalno 1000 znakova s praznim mjestima):

In the middle of these work is the history of the Jasenovac concentration camp, and the manner in which it is used as propaganda in Serbia, Croatia and Bosnia since 1986. 1995. Therefore, the time before the wars and during the wars in Croatia and Bosnia and Herzegovina.In doing so, I want to analyze a text in which he dominated for years (and sometimes lasts until today) harrowing contest on an undetermined number of Jasenovac victims, filled with personal and national resentment, blocked claim political bias, and occasionally morbid.

Uvod i pregled dosadašnjih istraživanja (preporučeno 7000 znakova s praznim mjestima)

12

U srpskoj javnosti u drugoj polovici osamdesetih godina 20. stoljeća sve je prisutnija postajala teza o „genocidnosti Hrvata“. Naime, publicisti i novinari koji su je prihvaćali smatrali su da zbog velikoga broja Srba koje su ustaše pobile 1941-1945, hrvatski narod treba da dobije stigmu kolektivne krivnje i da po svom karakteru jest genocidan. U naporima da se dokaže „genocidnost Hrvata” središnja tema bio je logor u Jasenovcu. Godine 1946. tvrdilo se da je u Jasenovcu stradalo 46.000 ljudi, no u sljedećim desetljećima procjene o broju žrtava su rasle, pa su čak i službeno iznosile 600-700.000. U izuzetno opsežnu istraživanju o žrtvama Jasenovca i Stare Gradiške početkom šezdesetih godina nije se uspjelo skupiti više od 59.000 imena. Ako se tome pribroje i žrtve čija se imena nisu mogla odrediti, to nas istraživanje ipak približava utvrđivanju konačnog broja stradalih. Međutim, rezultati tih istraživanja ostali su nedostupni javnosti jer nisu bili u skladu s općeprihvaćenim mišljenjem.Potkraj osamdesetih 20. stoljeća u srpskoj su se javnosti i dalje preuveličavale ionako preuveličane brojke, pa se tvrdilo da je „samo u Jasenovcu ubijeno milion Srba, ne računajući pripadnike drugih naroda”, da je „Jasenovac 40 puta veći od Mauthausena”, „da je u Jasenovcu stradalo preko 1.110.929 ljudi, žena i djece”. Tvrdilo se i da se točan broj žrtava „nikada neće moći ustanoviti”.Takva „novokomponovana historija” mogla je biti samo osebujan kulturološki fenomen da se s vremenom, pogotovo od dolaska Slobodana Miloševića na vlast 1987, nije počelo pokazivati u kojoj su mjeri te „znanstvene” ocjene imale huškačko-politički smisao.Kako se približavao rat u Bosni i Hercegovini u velikosrpskim krugovima u toj državi i Jasenovac postaje sredstvo huškačke propagande, po istim obrascima kako se to prethodnih godina činilo iz Beograda. U Hrvatskoj je o Jasenovcu tijekom osamdesetih 20. stoljeća uglavnom progovarala znanstvena literatura, a devedesetih se razvijaju revizionističke teze koje izrazito kontrapostiraju srpskoj propagandi. Ona se očituje u tekstovima Ljubice Štefan i drugih autora (Pećarić, Ivezić, Gumzej).

U Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici sam konzultirala i novinski fond iz navedenog razdoblja a koji uključuje tisak s hrvatske, bosansko-hercegovačke i srpske strane: Vjesnik, Dani, Politika, Nin, Borba…Knjiga Kontroverze iz povijesti Jugoslavije II. tom, autora Ljube Bobana, nije u funkciji znanstvenog priloga ali iznosi za ovu temu važne tvrdnje i stavove kroz potanko objavljene autorove rasprave na temu jasenovačkih žrtava s poznatim srpskim političarima i publicistima. Diskusije Milana Bulajića na Tuđmanova Bespuća objalvjena su u Tuđmanovu jasenovačkom mitu, pa potom Pečarićeva replika na Bulajićevu knjigu u Serbian myth about Jasenovac. Bulajić je organizirao i okrugle stolove na temu jasenovačkih žrtava i odgovornosti Vatikana za zločine u NDH: Okrugli sto o jasenovačkim logorima smrti 23.April 1986.Slijede uradci Miloša Hamovića, Morbidne manipulacije sa žrtvama Jasenovca te Vatikan i Jasenovac, Vladimira Dedijera i knjige znanstvenog i istraživačkoga karaktera: Holokaust u Zagrebu, I.Goldstein Židovi u Hrvatskoj, I.Goldsteini Hrvatska povijest 1918-2008. I.Goldstein, Vladimir Žerjavić Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga, Manipulations with WW2 victims in Yugoslavia srpskog emigrant Bogoljuba Kočovića. Potom Zbornik radova Nebojše Popova Srpska strana rata a devedesetih se u Hrvatskoj pojavljuje revizionistička literatura koja izrazito kontrapostira dotadašnjoj srpskoj propagandi objavljena kroz uradke Ljubice Štefan i Philipa Cohena (Serbian Secret War) i dokazuje da je Srpska pravoslavna crkva surađivala s Njemcima, da su logori u Srbiji bili prvi logori u Europi koji su do kraja „riješili židovsko pitanje“: Ljubica Štefan Mitovi i zatajena povijest, Philip Cohen Serbia’s secret War.

Noviji znanstveni radovi osporavaju megalomanske brojeve jasenovačkih žrtava koje je sustavno plasirala jugoslovenska politička literature, pa relevantne institucije poput Wiesenthalova centra ostaju kod statistika koje su vrijedile u nekadašnjoj SFRJ.U Hrvatskom državnom arhivu sam istraživala fond SUBNOR-a iz kojega je razvidno da je posve neutemeljeno, neposredno nakon 2. svjetskog rata plasiran izvan jugoslavenskih granica broj jasenovačkih žrtava od 700.000. Najintenzivnija sporenja nisu oko romskih niti židovskih nego srpskih žrtava a hrvatske se katkad uopće i ne spominju. Prema zapisniku sa sastanka SUBNOR-a je uočljiva tendencija promoviranja ove brojke od Lenjingrada do Washingtona iako je već tada Institut za istoriju radničkog pokreta upozoravao na netočnost brojke koja je već bila u opticaju.Također sam posjetila i židovski muzej holokausta u Izraelu Yad Vashem i došla u posjed nekih svjedočanstava jasenovačkih logoraša a kontakti s dr. Yehuda Bauerom, ekspertom za holokaust uvjeravaju kako neutočnjeni podatci oko Jasenovca imaju negativnu konotaciju na Hrvatsku i njezin odnos s Izraelom.

Cilj i hipoteze istraživanja2 (preporučeno 700 znakova s praznim mjestima)

Cilj je ove radnje, s jedne strane, rekonstruirati na koji je način Jasenovac od sakrosanktnog socijalističkog mita prerastao u moćno sredstvo ratne propagande. Neodgovorno pretjeranim brojkama nastojalo se dokazati da je Jasenovac bio logor u kojem je sve bilo isključivo usmjereno na ubijanje, golema i stravična tvornica smrti, koja se po svojim razmjerima pretvara u optužnicu protiv jednog cijelog naroda. S druge strane, autorica želi pokazati kako se u Hrvatskoj, od devedesetih godina 20. stoljeća, pa praktički sve do danas, smutljivim zataškavanjima sugerirala slika Jasenovca uglavnom kao radnog logora, čime se manje-više direktno željela rehabilitirati genocidna politika ustaške NDH.

Materijal, ispitanici, metodologija i plan istraživanja (preporučeno 6500 znakova s praznim mjestima)

2 Redoslijed navođenja cilja i hipoteza ovisi o području istraživanja

13

http://hr.wikipedia.org/wiki/SFRJ

http://www.hic.hr/books/manipulations/


Opsežnost problema žrtava Drugog svjetskog rata i zataškavanje relevantnih pokazatelja čine ovu složenu temu još kompleksnijom. Političke su okolnosti nametnule jednostran uvid stavljanja jasenovačkih žrtava u povijesni kontekst a nedostatna istraženost ove teme zahtjeva intenziviranje znanstveno istraživačkog pristupa.

Osim istraživanja primarnih izvora u Hrvatskom državnom arhivu i fonda SUBNOR-a, namjeravam konzultirati napise znanstvene provenijencije. Središnje i najvažnije vrelo podataka bit će tisak, uglavnom pohranjen u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Nastojat ću rekonstruirati i analizirati obrasce po kojima se uvećavao ili umanjivao broj žrtava, na koji se način mitologizirala priroda radnog logora i logora smrti Jasenovac, kao i na koji se način i u kojim političko-povijesnim okolnostima potom koristila u propagandi.

Metodologijsko polazište za analizu jasenovačkih žrtava je pitanje interpretacije: za Srbe je bilo važno naglašavanje hrvatskog hendikepa i uvezivanje s općim židovskim genocidom a u širem poltiičkom kontekstu prikazati Hrvatsku kao nepoželjnu i totalitarnu zemlju goru od samoga izvornog nacizma. Usporedbom znanstvenih radova iste jasenovačke tematike srpske i hrvatske provenijencije čak iako su rezultati vrlo približni, zaključci su dijametralno suprotni jer u istočnoj varijanti uvijek i neizostavno postoji odstupnica koja otvara prostor manipulacijama. Posve je izvjesno da u kreiranju antihrvatske propagande ima srpska intelektualna elita okupljena u SANU. Osim Memoranduma, Akademija je 1985 organizirala znanstveni skup koji se bavio metodološkim problemima utvrđivanja gubitka stanovništva u I. i II. svj. ratu a iste je godine SANU pokazao verbalno i djelatno, veliki interes za izučavanje Jasenovca, ali je od cijelog angažmana, objavljen samo kratki prikaz.

Očekivani znanstveni doprinos predloženog istraživanja (preporučeno 500 znakova s praznim mjestima)

Jasenovačke žrtve, neumjesno uvećavane, a onda i teza o “genocidnosti Hrvata”, već gotovo četvrt stoljeća stigmatiziraju Hrvatsku te su bile u službi ratnohuškačke propagande. S druge strane, promicanje ideja o Jasenovcu uglavnom kao radnom logoru, također je bila pogubna za percepciju Hrvatske u međunarodnoj zajednici. Detaljna analiza obaju ovih obrazaca je važan povijesni zadatak, a i danas, početkom 21. stoljeća, tretiranje Jasenovca umnogome odražava kontroverze aktualne politike.

Popis citirane literature (maksimalno 30 referenci)

- dr.sc. Ivo Goldstein, Židovi u Zagrebu 1918-1941.,- dr.sc. Ivo Goldstein, Hrvatska povijest 1918-2008. i Hrvatska povijest, drugo, dopunjeno i prošireno izdanje (21. knjiga biblioteke Povijest - Jutarnjeg lista), Zagreb 2008, - dr.sc. Jovan Mirković, Jasenovački logori u literaturi- dr. sc. Vladimir Žerjavić, Manipulations with WW2 victims in Yugoslavia- ph. d. Philip Cohen, Serbia’s secret War (Tajni rat Srbije. Propaganda i manipuliranje poviješću)- Zemaljska komisija Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača Zločin u logoru Jasenovac - dr. sc. Jasna Dragović Soso, Spasitelji nacije- Nebojša Popov, Srpska strana rata- Židovska općina Zagreb, Antisemitizam, holokaust, fašizam, Zagreb 1996,- dr. sc. Narcisa Lengel-Krizman, Mataušić Nataša Jasenovac1941-1945. Logor smrti i radni logor- dr. sc. Franjo Tuđman, Bespuća historijske zbiljnosti- Vladimir Dedijer, Vatikan i Jasenovac- dr. sc. Bogoljub Kočović, Žrtve Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji, London (Casualties of WWII in Yugoslavia; Biddles of Guilford for Veritas Foundation Press, London, 1985.) - prof. dr. Ljubo Boban, Kontroverze iz povijesti Jugoslavije 2- Zbirnik radova o Jasenovcu, jeromonarh Jovan Ćulibrk, Izrael- dr. sc. Antun Miletić, Koncentracioni logor Jasenovac 1941.-1945- Ljubica Štefan, Poslijeratni Titov logor Jasenovac; Srpska pravoslavna crkva i fašizam, Istiinom i činjenicama za Hrvatsku, Mitovi i zatajena povijest- Dnevni i tjedni tisak u razdoblju 1986-1995. Vjesnik, Politika, Borba, Nin, Danas...- Jasenovac Comittee of the Serbian Ortodox Church: The Remembrance of the Common Suffering A sthe Path to teh Future

Procjena ukupnih troškova predloženog istraživanja (u kunama)

3.000,00 kuna

Predloženi izvori financiranja istraživanja

Vrsta financiranja Naziv projekta Voditelj projekta Potpis

Nacionalnofinanciranje

Međunarodnofinanciranje

14

http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Tajni_rat_Srbije._Propaganda_i_manipuliranje_povije%C5%A1%C4%87u&action=edit&redlink=1


Ostale vrsteprojekata

Samostalno financiranje 3.000,00 kn

Sjednica Etičkog povjerenstva na kojoj je odobren prijedlog istraživanja3

Suglasnost mentora i doktoranda s prijavom teme

Odgovorno izjavljujem da sam suglasan s temom koja se prijavljuje.

Potpis

(Ivo Goldstein)

Potpis

(Bernadica Jurić)

IZJAVA

Odgovorno izjavljujem da nisam prijavila/o doktorski rad s istovjetnom temom ni na jednom drugom sveučilištu.

U Zagrebu, 21.04.2011. Potpis

(ime i prezime doktoranda)

3 Navesti samo ako je potrebno

15

IME I PREZIME PRISTUPNIKA ILI PRISTUPNICE: Bernadica Jurić

SASTAVNICA: FILOZOFSKI FAKULTET, ZAGREB

Naziv studija: Poslijediplomski studij hrvatske povijesti (Odsjek za povijest)

Matični broj studenta: 5773

Naslov predložene teme:

hrv.Iskorištavanje Jasenovca u propagandne svrhe u Srbiji,

Hrvatskoj i BiH od 1986-1995

eng.The Exploitation of Jasenovac for the Purposes of Propaganda in Serbia, Croatia and Bosnia-Herzegovina 1986-1995

Područje/polje/granaa: humanističke znanosti, polje povijest, hrvatska i svjetska moderna i suvremena povijest

MENTOR(I)

TITULA, IME I PREZIME: USTANOVA: E-POŠTA:

Mentor 1:prof. dr. Ivo Goldstein Filozofski fakultet u

Sveučilišta u [email protected]

Mentor 2b:

Izabrano Stručno povjerenstvo za ocjenu predložene teme - 3 ili 5 članova (prvi je predsjednik; preporuka je da mentor ne bude predsjednik)


1. dr. sc. Ivo BanacFilozofski fakultet u Zagrebu

[email protected]

2. dr. sc. Ivo GoldsteinFilozofski fakultet u Zagrebu

[email protected]

3. dr. sc. Božena Vranješ Šoljan

Filozofski fakultet u Zagrebu [email protected]

4.

5.

A. Izvješće s javne obrane teme doktorskoga rada

16

mailto:[email protected]

B. Ocjena teme doktorskoga rada

Iz priloženog sinopsisa doktorskoga rada povjerenstvo zaključuje da je predložena tema doktorskoga rada znanstveno relevantna i dosad uglavnom neistražena. Naime, temeljno istraživačko pitanje na koje pristupnica u svom doktorskom radu želi odgovoriti je sljedeće: kako je manipuliranje stvarnim zločinima počinjenih od ustaškog režima u logoru Jasenovac stvorilo pretpostavke za teze o genocidnosti hrvatskog naroda, a potom i za programe samozaštite putem okruživanja srpskih teritorija u RH i BiH, dakle, kako je Jasenovac kao politički argument postao sredstvom propagande velikosrpskog nacionalnog programa. Premda se ne može tvrditi, kako to pristupnica čini na jednom mjestu, tj. da „Domovinski rat [...] nije nemoguće promatrati kao nastavak Drugog svjetskog rata“, nema dvojbe da je velikosrpski nacionalizam doista pothranjivan jasenovačkim „argumentima“ u svom ekspanzionističkom pohodu, te da su „kontraargumenti“ sa hrvatske strane (u sinopsisu se spominju Lj. Štefan, J. Pećarić, M. Ivezić i R. Gumzej, ali ne i F. Tuđman) također tendirali mitologizaciji. Pristupnica će koristiti svu dostupnu literaturu, kao i druge izvore, prvenstveno tekstove u novinama i drugoj periodičnoj literaturi. Budući da su u ovom doktorskom radu prevladavajući tiskani izvori, pristupnica će glavni oslonac u metodološkim postupcima imati u komparativnoj metodi, te interpretaciji tekstova.

Na temelju sinopsisa ovog doktorskoga rada može se zaključiti da bi ovako postavljeno istraživanje, temeljeno na izvornoj građi, moglo pridonijeti boljem poznavanju političke propagande kako bi se njezini učinci umanjili i potisnuli.

Mišljenje i prijedlog:

Na temelju izloženog stručno povjerenstvo zaključuje da mr. sc. Bernardica Jurić ispunjava uvjete članka 51., stavak 1 Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskoga studija pod naslovom Iskorištavanje Jasenovca u propagandne svrhe u Srbiji, Hrvatskoj i BiH 1986.-1995. pod mentorstvom dr. sc. Ive Goldsteina, redovitog profesora na Odsjeku za povijest.

17

Prijedlog izmjene ili dorade naslova:U listopadu 2010. kandidatkinja je predala prvu verziju sinopsisa, s predloženim naslovom

Jasenovac kao sredstvo propagande u Srbiji, Hrvatskoj i BiH 1986.-1995. Na sjednici Vijeća postdiplomskih studija u siječnju 2011. godine upućene su neke primjedbe sadržaju sinopsisa, kao i izvještaju stručnog povjerenstva, pa je stoga učinjen i ovaj, novi izvještaj. U međuvremenu je kandidatkinja napisala i novu verziju sinopsisa, koja je napravljena na zadovoljavajući način. Umjesto starog naslova sada se predlaže novi, ponešto izmijenjeni naslov - Iskorištavanje Jasenovca u propagandne svrhe u Srbiji, Hrvatskoj i BiH 1986.-1995.

Prijedlog izmjene ili dopune mentora (UPISATI: TITULA, IME I PREZIME, USTANOVA)

Izabrano Stručno povjerenstvo za ocjenu predložene teme - 3 ili 5 članova (prvi je predsjednik; preporuka je da mentor ne bude predsjednik)

TITULA, IME I PREZIME, USTANOVA POTPIS:

1. dr. sc. Ivo Banac

(predsjednik Stručnog povjerenstva)

2. dr. sc. Ivo Goldstein

3. dr. sc. Božena Vranješ Šoljan

4.

5.

Mjesto i datum: Zagreb, 31. prosinca 2010. godine

Napomena (po potrebi):

a Navesti granu ako je potrebnob Navesti mentora 2 ako je izabran

Molimo Vas da ispunjeni Obrazac DR.SC.-02 zajedno s obrascima DR.SC-01 i DR.SC-03 pošaljete u elektroničkom obliku (e-

pošta: [email protected]) i u tiskanom obliku – potpisano i s pratećom dokumentacijom - u pisarnicu Sveučilišta u Zagrebu (Trg maršala Tita 14).

Molimo datoteku nazvati: DR.SC.-02 – Prezime Ime pristupnika.doc

18


OPĆI PODACI I KONTAKT PRISTUPNIKA/PRISTUPNICE:

IME I PREZIME PRISTUPNIKA ILI PRISTUPNICE:

Marko Kovačić

SASTAVNICA: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Naziv studija: prijava teme izvandoktorskog studija

Matični broj studenta: –

Ime i prezime majke i/ili oca: Maja Kovačić, Mladen Kovačić

Datum i mjesto rođenja: 24. svibnja 1970.

Adresa: Kučerina 11

Telefon/mobitel: 091/5577853

e-pošta: [email protected]

ŽIVOTOPIS PRISTUPNIKA/PRISTUPNICE:

Obrazovanje (kronološki od novijeg k starijem datumu):

prosinac 2002. obrana magistarskog rada “Grecizmi u suvremenom hrvatskom jeziku” (mentor: prof. dr. Ranko Matasović) na Odsjeku za lingvistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu;

lipanj 1997. obrana diplomskoga rada “Oblici prilagodbe inojezičnih sastojaka i pisama, s osobitim obzirom na grčki i hrvatski” (mentor: prof. dr. Mate Križman) na Odsjeku za lingvistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu;

1989. – 1997. studij lingvistike i talijanskog jezika s književnošću na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu; upisani studij turkologije i hungarologije; studij luzitanistike; studij skandinavistike

1984. – 1988. srednjoškolsko obrazovanje: KTOC (Kemijsko-tehnološki obrazovni centar); MIOC, danas Matematička (XV.) gimnazija u Zagrebu;

1976. – 1984. osnovno obrazovanje: Osnovna škola Kralja Tomislava u Zagrebu, Osnovna škola Tina Ujevića u Zagrebu;


2007. redaktura knjiga Moderna Vremena (autor: Paul Johnson) i Povijest mletačke republike (autor: Frederic Chapin Lane) za izdavačku kuću Golden Marketing

od 2006. suradnik u emisiji HRT-a Navrh jezika od 2004. Suradnik Klett Verlaga (redaktor časopisa National Geographic Junior, prevoditelj,

redaktor priručnika i udžbenika stranih jezika); 2004. prevoditelj dokumentarnih i igranih filmova na HRT-u; od 2004. autor članaka u časopisima Vijenac, Jezik, Jezikoslovlje i Epoha; 2003. – 2004. redaktor, lektor, prevoditelj i korektor u redakciji hrvatskog izdanja časopisa

National Geographic Magazine 2002. – 2003. Fulbrightova stipendija: lektor hrvatskog jezika na Sveučilištu Indiana, u

Bloomingtonu, SAD od 2003. status samostalnog umjetnika u sklopu DHKP-a (Društva hrvatskih književnih

prevoditelja); od 2003. do danas dvadeset književnih prijevoda s engleskog i talijanskog u izdanju izdavačkih kuća Znanje, Algoritam, OceanMore, Sysprint, AGM;

2000. – 2002. zaposlenik Ministarstva prosvjete i sporta, nastavnik u dopunskoj nastavi hrvatskog jezika i kulture za djecu Hrvata u Njemačkoj, u Stuttgartu i Hamburgu

1998. – simultani i konsekutivni prevoditelj s engleskog i na engleski na novinarskim tečajevima i na radiju u organizaciji britanske zaklade Thomson;

19

Popis radova i aktivnih sudjelovanja na kongresima:

Kiswahili, Epoha, rujan 2004. Yr iaith Gymraeg, Epoha, listopad 2004. Lakota iyapi, Epoha, prosinac 2004. I Kiklop bi vidio prijevaru, Vjesnik 30.11.2004. Jezična indolencija i impotencija, Epoha, siječanj – lipanj 2005. Serbian and Croatian: A Language or Languages?, Jezikoslovlje 6.1-2, 2005. Nepodudarnost kultura i jezika, Epoha, lipanj 2006. Jezično ravnodušje, Jezik, god. 54., br. 1., 41.-80., Zagreb, travanj 2007., UDK 81.373,

stručni članak Jezični mučenici, Jezik, god. 54., br. 1., 41.-80., Zagreb, travanj 2007. Suosjećanje, sućut, saučešće, Jezik, god. 54., br. 5., 161-200., Zagreb, prosinac 2007. Grecizmi u suvremenom hrvatskom jeziku, Biblioteka Theoria, Matica hrvatska, Zagreb

2007., ISBN 978-953-150-792-9 Nove uloge drevnih simbola, Vijenac, godište XVI, broj 375-377, 17. srpnja 2008.

Sudjelovanje na konferencijama ISCLT-a (International Society for Contemporary Literature and Theater) s predavanjima pod naslovima: 2005. Cortona, Italija: Unmatching Cultures and Languages 2006. Istanbul, Turska: Islands, Seas, Tears 2007. Laulamaa, Estonija: Traduttore traditore 2008. Ronda, Španjolska: Enchantment and Rapture


Hrvatski: Prilagodba stranih toponima u hrvatskom jeziku

Engleski: Adaptation of Foreign Toponyms in Croatian Language

Jezik na kojem će se pisati rad: hrvatski

PREDLOŽENI ILI POTENCIJALNI MENTOR(I)ª

Titula, Ime, Prezime: Ustanova: E-pošta:

Mentor 1:dr. sc. Alemko Gluhak, znanstveni suradnik

HAZU, Zavod za lingvistička istraživanja

[email protected]

Mentor 2:

KOMPETENCIJE MENTORA – popis do 5 objavljenih relevantnih radova u zadnjih 5 godina b

Mentor 1:Ime i prezime

Izostavnik za izostavljanje. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 30 (2005) Praslavenska riječ *dъždžь ‘kiša’ i ‘rosno nebo’, Filologija 43 (2005) Hrvatski rječnici. U knj. Jelena Hekman (prir.), Jezik na križu, križ na jeziku 2: Lektori i jezična

kultura, Matica hrvatska, Zagreb 2005. (Biblioteka Vijenac, knj. 6, sv. 2) Etimologija i povijest jezika u jezičnoj kulturi i u časopisu Jezik. U knj. Babićev zbornik o 80.

obljetnici života, urednik priređivač Slavko Mirković, Ogranak Matice hrvatske, Slavonski brod, 2008.

Grafički »anglicizmi«. U knj. ije/e/je/i : Jezični varijeteti i nacionalni identiteti : Prilozi proučavanju standardnih jezika utemeljenih na štokavštini. Uredili Lada Badurina, Ivo Pranjković i Josip Silić. Zagreb, Disput, 2009.


OBRAZLOŽENJE TEME:

20

Sažetak na hrvatskom jeziku(maksimalno. 1000 znakova s praznim mjestima):

U radu pod naslovom Prilagodba stranih toponima u hrvatskom jeziku toponimi se tretiraju kao strane riječi koje, za razliku od drugih tuđica, u jezik ulaze bez druge semantičke komponente osim geografskih pojmova koje označavaju. Toponimi su prve, a često i jedine riječi koje iz jedne kulture prodru u drugu. Jezični izvori toponima brojniji su od izvora tuđica pa su brojniji i posrednici i zakonitosti prilagodbe, osobito na fonološkom planu, dok različitim grafičkim i pravopisnim pristupima nastaju i morfološke dvojbe. Slika postojećih i mogućih pravila prilagodbe stječe se na temelju proučavanja korpusa iz različitih razdoblja te se s protokom vremena prati odmak od posrednika. S obzirom na grafiju jezici se dijele na latinične, nelatinične i nepisane, kojima posreduju prve dvije skupine. U sva tri slučaja nužno je proučavanje polazišnog jezika, a ne samo ciljnoga, pri čemu se osim grafije u obzir prije svega uzimaju fonološka i etimološka jezična komponenta.


In the dissertation titled Adaptation of Foreign Toponyms in Croatian Language toponyms are treated as foreign terms which, unlike other loanwords, enter the language with no other semantic component besides geographic places they signify. Linguistic sources of toponyms are more numerous than sources of loanwords as are mediators and adaptation rules, on a phonological level in particular, while variety in graphic approach creates morphological inconsistencies. A better image of existing and possible rules of adaptation is acquired by research of the corpus from various periods and detachment from the mediators is followed through time. Languages are divided into those written in Roman script, those written in non-Roman scripts and illiterate ones, mediated through the first two groups. In all three cases research must begin at the starting point rather than from the language of acquisition, taking primarily phonological and etymological components into consideration.

Uvod (maksimalno 2000 znakova s praznim mjestima)

Ovaj se rad bavi prilagodbama koje toponimi trpe pri ulasku u hrvatski jezik. U njemu je zastupljena sljedeća teza: u znanstvenom pristupu problematici nazivanja geografskih pojmova neke zemlje na drugom jeziku ključna su dva jezična aspekta, naime fonologija i etimologija, odnosno način na koji se dotični pojam izgovara na matičnom jeziku i eventualni razlozi (ako su poznati) iz kojih se pojam tako naziva. Za plansku prilagodbu stranih riječi i toponima potrebno je temeljno poznavanje polazišnog jezika, a ne samo ciljnoga. Nužno je poznavati toponimiju promatrane regije, etno-lingvističke i povijesne te političke prilike koji u njoj vladaju i u promatranom trenutku utječu na imena mjesta, potrebno je poznavati jezične faktore koji ondje vladaju ne samo u trenutku promatranja, nego i ranije povijesne slojeve i moguće supstrate. Hijerarhijski je sekundarno poznavanje fonoloških uvjeta odredišnog jezika, pri čemu dosljednost i analogija igraju veliku, ali ne i presudnu ulogu. Takvom metodom moguće je steći istinitiju sliku o svijetu, kakva postoji ispod naknadnih adstrata u promatranoj regiji i dominantnog jezika u njoj te na njezinoj osnovi i temeljem postojeće tradicije steći kompetenciju u budućoj prilagodbi. U radu se izlaže etimologija zemljopisnih naziva i njihova ostvarenja ili moguća preslika na primjeru hrvatskog. Rad je ujedno i reakcija na tendenciju preuzimanja toponima i njihova načina bilježenja preuzetog od posrednika. U njemu se na užem primjeru zemljopisnih naziva obrađuje mnogo krupnija problematika transliteracije i transkripcije imena iz stranih jezika.

Pregled dosadašnjih istraživanja (maksimalno 5000 znakova s praznim mjestima)

Iz raspoložive literature vidljivo je da ne postoji sveobuhvatan rad koji bi pratio izvore iz kojih strani toponimi ulaze u hrvatski i načine na koji mu se prilagođavaju, a da pri tome uzimaju u obzir njihov put i nastanak. Njihovi se odrazi eventualno rabe za ilustraciju neke pravilnosti, ali se ne donose opća pravila budući da se takvi pravopisi tiču hrvatskog jezika, a iscrpna bi studija zahtijevala i upoznatost s izvornim jezikom. Stoga se primjeri odnose na susjedne i svjetski poznate jezike i odredišta. Teme toponimije i toponomastike od početaka se u svojem uvodnom dijelu dotiču pravopisni priručnici (npr. Hrvatski pravopis F. Cipre, P. Guberine i K. Krstića iz 1941., Hrvatski pravopis S. Babića, B. Finke i M. Moguša iz 1990.-2002., Pravopis hrvatskoga jezika V. Anića i J. Silića iz 2001.) pri čemu savjetuju izvorno pisanje latiničnih toponima. Takvi su priručnici pionirski radovi u prilagodbi toponima, ali i sami su potencijalni predmet istraživanja pa bi se u literaturu mogla uvrstiti i djela Vrančića, Vitezovića, Stullija (Rječosložje), Habdelića i drugih čiji su rječnici obuhvaćali i toponime. Radovi naših stručnjaka (kao što je npr. Petar Šimunović) na području toponimije odnose se uvelike na endonime, odnosno tiču se domaće etimologije pa su prilagodbe egzonima prepuštene pojedincima, pojedinim institucijama, kartografima i novinarima. Rezultat je takve situacije da u Hrvatskoj ne postoji autoritet za imenovanja ni službeni popis egzonima, kao što je izvijestila Dunja Brozović-Rončević na sastanku radne skupine o egzonimima pod okriljem UNGEGN-a održanom 17-18.5.2007. u Pragu. Zbog takve situacije pojedini toponimi imaju u atlasima dva i više imena. Prilagodbi toponima srodna je prilagodba antroponima te je moguće primijeniti sličnu podjelu kao u članku Strana imena u hrvatskome standardnom izgovoru Ivana Ivasa, naime na transdikciju, transliteraciju, transfonemizaciju te translekciju i fonetsku transkripciju. U novije vrijeme vrijedi u vezi s prilagodbom stranih toponima spomenuti autore kao što su Igor Gostl, Zrinka Babić te Ivana Crljenko koja u svojem tekstu preporuča osnivanje skupine stručnjaka koja bi sukladno preporukama UNGEGN-a izradila bazu hrvatskih i najčešće rabljenih stranih geografskih imenima budući da ne postoji jedinstvena baza hrvatskih endonima i egzonima. Dosadašnji radovi oslanjaju se na tradiciju i uvriježenost, dakle na spontan ali dugotrajan proces koji ne nudi uvijek odgovore te se pribjegava nestručnim i često pogrešnim rješenjima, a priručnici su deskriptivni i ograničenog sadržaja.

Cilj i hipoteze istraživanja (maksimalno 700 znakova s praznim mjestima)

21

Istraživanje se provodi u skladu s hipotezom da su u pristupu problematici nazivanja geografskih pojmova neke zemlje na drugom jeziku ključna dva jezična aspekta: fonologija i etimologija. Cilj je istraživanja na definiranom korpusu ispitati obrasce u procesu prilagodbe egzonima i pratiti promjene, pravilnosti i nedosljednosti u preuzimanju stranih toponima. Istražit će se izvorni i prilagođeni oblici toponima radi stjecanja neposrednije slike o procesima prilagodbe i mogućim rješenjima neovisno o svjetskim jezicima. Budući da se polazišna točka tiče jezika davatelja, istraživanje će obuhvatiti osnovne karakteristike važnijih izvorišnih jezika.

Materijal, metodologija i plan istraživanja (maksimalno 6500 znakova s praznim mjestima)

U radu će se za potrebe istraživanja stranih toponima i njihovih prilagodbi hrvatskome jeziku primijeniti građa iz odabranih tiskovina (dnevni tisak i časopisi), atlasa, enciklopedija i rječnika kao i domaće i prijevodne književnosti, radi usporedne sinkronijske analize, a za dijakronijsku će poslužiti časopis Priroda iz godišta 1959-1968. te udžbenici Geografija svijeta autora Stazića, Petrovića i Stanića iz 1955. i Slike iz obćega zemljopisa Ivana Hoića iz 1898. Neki će materijali navedeni u literaturi i metodologiji imati izmjeničnu ili dvostruku ulogu izvora primjera i relevantne literature za njihovu obradu. To se odnosi na pravopise i udžbenike, u manjoj mjeri na atlase, a nimalo na tisak. Pri kontrastivnoj analizi polagat će se pozornost na dosljednost unutar iste knjige, čak i istoga članka ili edicije, na korištenje dijakritičkih znakova i moguće utjecaje pri donošenju rješenja, odnosno na pogreške s obzirom na nepoznatost toponima, njegovu zemljopisnu udaljenost, na nesrodnost kulture kojoj pripada i naše, na prisutnost jezika kojem pripada i slično. Češće spominjani, dakle bliži i veći toponimi, kod kojih se može govoriti o uvriježenosti koristit će se za poredbenu analizu, a manji koji se mogu smatrati hapaksom, podvrgnut će se fonološkoetimološkoj analizi. U svrhu prikupljanja fonološke građe, osobito u prozodijskom smislu, u obzir će se uzimati Hrvatska televizija i Hrvatski radio. Od dnevnog tiska u obzir najviše će se uzimati tri najveća lista: Večernji list, Jutarnji list i Vjesnik, a od časopisa prije svega National Geographic Hrvatska i Meridijani, uz rjeđe primjere iz drugih. Toponimi neće biti podijeljeni na ojkonime, hidronime, oronime i slično, nego će princip podjele biti jezični. Teoretski dio rada odnosit će se među ostalim na deklinaciju stranih toponima, na njihov rod i broj, u usporedbi s nekim endonimima, na izvedenice, osobito pridjevske tvorbe. Pratit će se put toponima, povijesni pregled sve do izvora gdje će se nastojati utvrditi je li riječ o posredniku ili izvornom nositelju. Praktični dio sastojat će se od obrade mogućih izvora egzonima, izlaganja sustava pisanja i fonologije polazišnih jezika i u konačnici njihove aproksimacije u hrvatskome kao ciljnom jeziku.

Očekivani znanstveni doprinos predloženog istraživanja (maksimalno 500 znakova s praznim mjestima)

Rezultati i metode ovog istraživanja mogu poslužiti kao prilog standardizaciji prilagodbe egzonima u hrvatskom jeziku ili izradi popisa već preuzetih, primjenjivog u kartografiji i dalje kao referentna literatura u svim tekstovima koji se služe toponimima. Metoda izložena u radu imala bi dvojaku javnu i znanstvenu primjenu jer bi bila primjenjiva i na druge oblike prilagodbe, osobito antroponima, a značila bi širenje spoznaja o svijetu kroz toponime izvan granica ciljnog jezika.


Tekavčić, Pavao: O kriterijima stratifikacije i regionalne diferencijacije jugoslavenskog romanstva u svjetlu toponomastike. Onomastica Jugoslavica 6, 1976. 35―56.

S. Babić, S. Ham, M. Moguš: Hrvatski školski pravopis, ŠK, Zagreb 2005. Babić, Zrinka: Izgovor stranih imena. Jezik 32(1984/85):2, prosinac 1984, 49―56. Gostl, Igor: Egzonimi: prilog teoretskom pristupu. Jezik: časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika 32(1985)3, 78―88. Crljenko, Ivana. 2008. O pisanju geografskih imena: Neke nedoumice u hrvatskim leksikografskim i kartografskim djelima, Studia

lexicographica, god. 2, br. 1, 77-104. Ivas, Ivan: Strana imena u hrvatskome standardnom izgovoru. Suvremena lingvistika. Vol. 55-56 No. 1-2. 2003. Room, Adrian: Placenames of the World. McFarland & Company Inc., Publishers Jefferson, North Carolina and London 1997. Room, Adrian: Place-Name Changes 1900-1991. 2. izd. Metuchen, N. J. Scarecrow Press. 1993.

IZJAVA

Odgovorno izjavljujem da nisam prijavila/o doktorsku disertaciju s istovjetnom temom ni na jednom drugom Sveučilištu.

U Zagrebu, _____________________________ Potpis _____________________________

Ime i prezime


22

DR.SC.-02 OCJENA TEME DOKTORSKOG RADA4

Podaci se u obrazac mogu upisivati u samo za to predviđena mjesta. Molimo Vas da se za kretanje kroz upitnik koristite tipkom „tab“.


Titula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: mr.sc. MARKO KOVAČIĆ

Nositelj studija: Filozofski fakultet

Naziv studija: Kandidat pokreće postupak za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija.

Matični broj doktoranda/doktorandice:

Naslov predložene teme

Jezik pisanja rada: hrvatski

Hrvatski Prilagodba stranih toponima u hrvatskom jeziku

Engleski Foreign Placenames Adaption in Croatian Language

Područje/polje: humanističke znanosti / filologija / kroatistika

MENTOR(I)

Titula, ime i prezime: Ustanova, država: E-mail:

Prvi mentor: dr. sc. Alemko Gluhak, znan. sur.

Zavod za lingvistička istraživanja, HAZU

[email protected]

Drugi mentor:

Izabrano povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora

Titula, ime i prezime Ustanova, država: E-mail:

1.dr. sc. Alemko Gluhak, znan. sur.

Zavod za lingvistička istraživanja, HAZU

[email protected]

2.dr. sc. Anđela Frančić, red. prof.

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

[email protected]

3.dr. sc. Bernardina Petrović, izv. prof.


[email protected]

4.

5.

Sjednica nadležnog tijela i točka dnevnog reda u okviru koje je imenovano Povjerenstvo

Sjednica Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održana 30. lipnja 2009. Točka Ad 152. Odluka Fakultetskoga vijeća označena je kao klasa: 643-02/09-03/24, ur.broj: 3804-400-09-2.

4 Molimo datoteku nazvati: DR.SC.-02 – Prezime Ime doktoranda.doc

Molimo Vas da ispunjeni obrazac DR.SC.-02 pošaljete u elektroničkom i tiskanom obliku, potpisano, u nadležnu referadu.

23

Sjednica Etičkog povjerenstva na kojoj je odobren prijedlog istraživanja

A. Izvješće s javne obrane teme doktorskog rada

Ne traži se javna obrana teme.

B. Ocjena teme doktorskog rada (izvorni znanstveni doprinos i ocjena izvedivosti)

Tema je doktorskoga rada Prilagodba stranih toponima u hrvatskome jeziku mr. sc. Marka Kovačića u potpunosti opravdana jer se do sada u hrvatskome jezikoslovlju nitko njome nije bavio ozbiljno i angažirano. Recentni radovi o toponimima u hrvatskome jeziku opisuju uglavnom hrvatske toponime i istražuju u njima slavenske, indoeuropske ili supstratne značajke. Iako hrvatski pravopisni priručnici donose pregled pravila za prenošenje stranih imena, pa tako i toponima, zbog naravi pravopisnih priručnika tomu je problemu posvećen ograničen prostor, a toponimi su obrađeni s aspekta jezika primatelja i samo s obzirom na veće davatelje i posrednike. Pristupnik će istražiti i većinske obrasce za primanje toponima u odnosu i na modele i na iznimke, a ponudit će i mogućnost usustavljivanja takvih obrazaca kako bi mogli poslužiti prilagodbi toponimâ koji još nisu preuzeti u hrvatski jezik. Preispitat će se i promjene fonološkoga oblika toponima i promjene značenja u jeziku primatelju, a za to je nužno poznavati i polazišni i ciljni jezik, ali i izvanjezične prilike, osobito etnolingvističke, sociolingvističke, povijesne i političke. U doktorskome radu bit će opisani toponimi koji se pojavljuju u različitim razdobljima, a građa će se prikupljati iz viševrsnih izvora – književnih tekstova, tiskovina, prijevodnih tekstova, udžbenika i priručnika, ali i drugih medija. Predložit će se dosljedna, prihvatljiva i sveobuhvatna rješenja prilagodbe stranih toponima u hrvatskome jeziku. Usustavljivanje obrazaca s podacima o prilagodbi toponima dobro su i pouzdano polazište u sastavljanju priručnika i atlasa, potencijalni predložak standardnojezičnim normativnim razinama, ali i pouzdani izvori korisnicima različitih stručnih profila.


S obzirom na to da je prilagodba toponima neistražena tema u hrvatskome jezikoslovlju, doktorski rad mr. sc. Marka Kovačića jamačno će popuniti prazninu na tome području. Sinopsis doktorskoga rada i pristupnikovi radovi pokazuju da se radi o kompetentnom i upućenom istraživaču koji dobro poznaje recentnu literature i metodologiju znanstvenoga rada. Zato preporučamo da se nastavi po¬stupak za stjecanje naslova doktora znanosti jer mr. sc. Marko Kovačić ispu¬njava uvjete za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija i može mu se odobriti tema za izradu doktorskoga rada Prilagodba stranih toponima u hrvatskom jeziku.Stoga povjerenstvo jednoglasno predlaže Vijeću poslijediplomskih studija i Fakultetskomu vijeću da prihvate naslov Prilagodba stranih toponima u hrvatskome jeziku i sinopsis disertacije mr. sc. Marka Kovačića. Povjerenstvo je suglasno da se mentorom imenuje dr. sc. Alemko Gluhak, znan. sur. Zavoda za lingvistička istraživanja HAZU.

Prijedlog izmjene ili dorade naslova:

Prijedlog za promjenu mentora i/ili imenovanje drugog mentora (upisati titulu, ime, prezime, ustanovu):

Planirana obrana doktorskog rada (naznačiti godinu i semestar):

2012.

Izdvojeno mišljenje (samo ako netko od članova Povjerenstva za ocjenu teme i predlaganje mentora ima izdvojeno mišljenje)

24

Potpis

(ime i prezime člana povjerenstva)

NAPOMENA (po potrebi):

Izabrano Povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora

Titula, ime i prezime, ustanova, država: Potpis:

1.(predsjednik Povjerenstva)

dr. sc. Alemko Gluhak, znan. sur.

2.dr. sc. Anđela Frančić, red. prof.

3.dr. sc. Bernardina Petrović, izv. prof.

4.

5.

U Zagrebu, 15. travnja 2011. M.P.

25



Titula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: LIDIJA OREŠKOVIĆ DVORSKI

Nositelj studija: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Naziv studija: Poslijediplomski studij lingvistika romanistika

Matični broj doktoranda/doktorandice: 5483



Ime i prezime majke i/ili oca: Anica i Ivan Orešković

Datum i mjesto rođenja: 29.09.1977.

Adresa: Sitnice 13, 10140 Zagreb

Telefon/mobitel: 098743335




2003: Diplomirala francuski i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu2002: Diplomirala solo-pjevanje na Glazbenoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u klasi profesorice Nade Putar-Gold1998: Završen tečaj iz francuske civilizacije (Cours de la civilisation française à la Sorbonne – niveau supérieur A)

1996: Završila srednju glazbenu školu „Vatroslav Lisinski“ u Zagrebu, smjer flauta

1995: Završila XVI. jezičnu gimnaziju u Zagrebu


26


Lipanj 2005: Znanstvena novakinja na projektu prof. dr. sc. Dražena Varge na Odsjeku za romanistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Studeni 2003 - lipanj 2005: Profesorica engleskog jezika u osnovnim školama „Ante Starčević“ i „Vjenceslav Novak“ u Zagrebu

27


Sudjelovanja na znanstvenim skupovima:

Prosinac 2010: Konektori u francuskome i hrvatskome jeziku na znanstvenom skupu HIDIS – Hrvatski kao drugi i strani jezik u Zagrebu (izlaganje)

Prosinac 2010: L'organisation de l'espace écrit dans la langue française et la langue croate na međunarodnom znanstvenom skupu FRANCONTRASTE u Zagrebu (izlaganje)

Svibanj 2010: Struktura diskursa glazbene kritike na skupu Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku u Osijeku (izlaganje)

Travanj 2010: The English language influence on journalistic discourse in French and Italian na međunarodnom kongresu New Challenges for Multilingualism in Europe u Dubrovniku (poster)

2009: Francuski i hrvatski vremenski konektori u znanstvenome stilu na skupu Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku u Osijeku (izlaganje)

2007: Francusko-rumunjski jezični dodiri na skupu Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku u Splitu (izlaganje)

2006: Utjecaj reklamnog diskursa na identitet na skupu Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku u Splitu (izlaganje)

Objavljeni radovi :

2010: Francuski i hrvatski vremenski konektori u znanstvenome stilu. Prostor i vrijeme u jeziku: Jezik u prostoru i vremenu. Zagreb-Osijek: Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku - HDPL, 81-96.

2009 : Francusko-rumunjski jezični dodiri u suradnji s P. Radosavljević: Language Policy and Language Reality Zagreb: Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku - HDPL, 559-568.

2005 : Univerzalni rječnik: englesko-hrvatski i hrvatsko-

engleski. Izdavačka kuća Alfej, Zagreb

28


Hrvatski: Konektori i interpunkcija u hrvatskom i francuskom znanstvenom diskursu

Engleski: Connectives and punctuation in Croatian and French scientific discourse


Područje/polje: Filologija, Kroatistika, Romanistika



Prvi mentor: Dr.sc. Dražen Varga, izv.prof. Filozofski fakultet, Hrvatska [email protected]

Drugi mentor:Dr.sc. Josip Silić, prof. emeritus

Filozofski fakultet, Hrvatska [email protected]


Prvi mentor:

1. Varga, Dražen : L’ importance de l’ approche comparative : cas des relat-ives // La romanistique dans tous ses états / Alén Garabato, Carmen ; Arnavielle, Teddy ; Camps, Christian, editor(s). Paris : L'Harmattan, 2009. Str. 305-314.

2. Varga, Dražen : Syntaxe comparée : méthodologie et applications // Studia Ro-manistica Beliana. Zborník príspevkov z medzinárodnej vedeckej konferencie „Románske štúdie: súčasný stav a perspektívy“ 26. - 27. marca 2009 v Banskej Bystrici / Chovancová, Katarína ; Klimová, Katarína ; Reichwalderová, Eva, editor(s). Banská Bystrica : Fakulta hu-manitných vied Univerzity Mateja Bela v Banskej Bystrici, 2009. Str. 481-489.

3. Varga, Dražen : Syntaxe comparée: méthodologie de recherche et applica-tion à la classification des langues romanes // Actes du XXIVe Congrès Internatio-nal de Linguistique et Philologie Romanes / Trotter, David, editor(s).Tübingen : Max Niemeyer Velag, 2007. 265-273 (lecture,international peer-review,published,scientific).

4. Varga, Dražen: Syntaxe du français. Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu – FF-press, Odsjek za romanistiku, 2005

Drugi mentor:

1. Silić, Josip: Gramatičko i komunikacijsko u sintaksi (Teze za razmišljanje) // Sintaktičke kategorije / Branko Kuna, editor(s). Osijek : Filozofski fakultet, Osijek ; Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2007. 219-225

2. Silić, Josip, Pranjković Ivo: Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta. Zagreb: Školska knjiga, 2007

3. Silić, Josip: Funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika. Zagreb: Disput, 2006 4. Silić, Josip: Semantičko interpunkcijsko načelo i prozodija rečenice. Zagreb: GOVOR XX

(2003), 1-2, 411-419

OBRAZLOŽENJE TEME

29

https://bib.irb.hr/prikazi-rad?&lang=EN&rad=338773

http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&lang=EN&rad=338891






Ovaj je rad posvećen konektorima i interpunkciji u hrvatskom i francuskom znanstvenom diskursu. Neupitna je uloga konektora i interpunkcije kao važnih čimbenika u strukturiranju i organizaciji nadrečenične razine. Uloga konektora je strukturiranje teksta, odvajanje i(li) povezivanje različitih tekstnih cjelina. Međutim njihov status još uvijek nije dovoljno razjašnjen, što je rezultat činjenice da se nadrečenična razina izbjegava ili zapostavlja u većini postojećih hrvatskih i francuskih gramatika. Konektori su, općenito uzevši, izrazito polisemne jezične jedinice. Prema heterogenim kriterijima razvrstani su u skupine i podskupine. Neki konektori mogu pripadati dvjema ili većem broju skupina zahvaljujući svojoj višeznačnosti, što otežava njihovu podjelu na vrste.Kao i konektori, interpunkcijski znakovi sudjeluju u organizaciji pisanoga teksta. Po svojoj su prirodi grafički znakovi, te pripadaju isključivo pisanome tekstu. Interpunkcijom se nastoje prikazati i u pisani tekst prenijeti govorne nijanse koje mogu sadržavati bitne razlike u smislu izrečenoga. U govoru interpunkcijskim znakovima odgovaraju prozodijska sredstva, prvenstveno pauza i intonacija. Proučavanje konektora i interpunkcijskih znakova ograničili smo na njihovu uporabu u znanstvenome diskursu. Cilj je rada sustavno prikazati funkcioniranje konektora i interpunkcijskih znakova hrvatskoga i francuskoga jezika u znanstvenome diskursu, uz uočavanje i isticanje sličnosti i razlika u njihovu statusu, značenju i funkciji. Posebno će se promotriti nnačela koja propisuju pisanje interpunkcijskih znakova – semantičko načelo hrvatskoga i ritmo-melodijsko načelo francuskoga jezika. U radu će se dati opis znanstvenoga diskursa hrvatskoga i francuskoga jezika u njegovim brojnim oblicima. Rad će započeti stvaranjem uvida u osnovnu građu s područja lingvistike teksta kako bi se pokušali jednoznačno odrediti temeljni pojmovi bitni za predloženu temu (tekst, diskurs, stil).Na temelju brojnih postojećih definicija i podjela konektora prema različitim kriterijima odabrat ćemo onu definiciju i klasifikaciju koja će biti kriterij proučavanja konektora u odabranim tekstovima znanstvenoga diskursa. Zatim ćemo usporediti interpunkcijske sustave dvaju jezika te semantičko i ritmo-melodijsko interpunkcijsko načelo hrvatskoga i francuskoga jezika kako bismo kasnije, na temelju pisanja interpunkcijskih znakova u znanstvenim tekstovima, vidjeli kako se navedena načela očituju u oba jezika. Analiza konektora i interpunkcije u znanstvenome diskursu zahtijeva i opis strukture i osnovnih značajki brojnih oblika znanstvenoga diskursa hrvatskoga i francuskoga jezika. Temeljno istraživanje, usporedba konektora i interpunkcije, vršit će se na hrvatskim i francuskim znanstvenim tekstovima iz relevantnih izvora. Rezultati istraživanja su kontrastivne prirode.

30


The thesis is dedicated to/deals with connectives and punctuation in the scientific discourse of the Croatian and French language. Connectives and punctuation represent important factors in the organization and structuring of the text. The role of connectives consists in structuring the text, separating and/or connecting different parts of the text. However, their status is not adequately defined, which is due do the fact that the text, as a level higher than a sentence is being avoided or ignored in most Croatian and French grammars. Connectives are characterized by a high degree of polisemy. They are classified into categories and subcategories based on different criteria. Certain connectives may belong to two or several distinct categories due to their polysemic nature, which makes their classification difficult. Punctuation marks also take part in the organization of a text. Graphic by their nature, they belong exclusively to a written text. Punctuation is a kind of linguistic tool that transfers the spoken nuances, some of which may contain important sense-related differences of the discourse, into a written text. In speech, punctuation marks are equivalent to the elements of prosody, especially pause and intonation. The analysis of punctuation and connectives is restricted to their use in scientific discourse. The aim of the thesis is to demonstrate systematically how connectives and punctuation marks function in Croatian and French scientific discourse, and to remark and emphasize similarities and differences as to their status, meaning and function. Special attention will be given to principles proscribing the writing/use of punctuation marks – semantic principle of the Croatian language and rythmo-melodic principle of the French language. The thesis is also going to give a description of Croatian and French scientific discourse in its many forms.


O samom tekstu ili diskursu kao najvišoj razini lingvističke analize (nadrečeničnoj razini) govori se tek od 50-tih godina 20. stoljeća (američki lingvist Harris Zellig prvi put uvodi u lingvistiku pojam diskurs uvidjevši da pojedini sintaktički odnosi zahtijevaju jezičnu jedinicu višu od rečenice), a sama disciplina je uspostavljena kasnije, tijekom 70-tih godina prošloga stoljeća.Nadrečenična razina je jezična i komunikacijska cjelina (u pravilu) veća od rečenice koja se sastoji od jedinica koje su povezane i čiji sintaktički i semantički odnosi velikim dijelom određuju njen smisao. Neupitna je uloga konektora i interpunkcije kao važnih čimbenika u strukturiranju i organizaciji nadrečenične razine. Uloga konektora je strukturiranje teksta, odvajanje i(li) povezivanje različitih tekstnih cjelina. Međutim njihov status još uvijek nije dovoljno razjašnjen, što je rezultat činjenice da se nadrečenična razina izbjegava ili zapostavlja u većini postojećih hrvatskih i francuskih gramatika. Konektori su, općenito uzevši, izrazito polisemne jezične jedinice. Prema heterogenim kriterijima razvrstani su u skupine i podskupine. Neki konektori mogu pripadati dvjema ili većem broju skupina zahvaljujući svojoj višeznačnosti, što otežava njihovu podjelu na vrste.Kao i konektori, interpunkcijski znakovi sudjeluju u organizaciji pisanoga teksta. Po svojoj su prirodi grafički znakovi, te pripadaju isključivo pisanome tekstu. Interpunkcijom se nastoje prikazati i u pisani tekst prenijeti govorne nijanse koje mogu sadržavati bitne razlike u smislu izrečenoga. U govoru interpunkcijskim znakovima odgovaraju prozodijska sredstva, prvenstveno pauza i intonacija. Proučavanje konektora i interpunkcijskih znakova ograničili smo na njihovu uporabu u znanstvenome diskursu. O temi konektora i interpunkcije pisala sam u kvalifikacijskom radu Konektori i interpunkcija u hrvatskom i francuskom jeziku (2009)

koji je dao uvid u status, funkciju i i ulogu konektora i interpunkcije na temelju analize njihove uporabe u hrvatskom i francuskom novinskom diskursu. Na temelju analize brojnih primjera iz hrvatskih i francuskih novinskih tekstova iznesen je zaključak da postoje određene sličnosti, ali i razlike u uporabi francuskih i hrvatskih konektora i interpunkcije. Nerazjašnjen status konektora u velikom broju hrvatskih gramatika dovodi do neopravdanog odvajanja zarezom velikog broja konektora na početku rečenice. Zatim pojedini se hrvatski i francuski konektori ne preklapaju se u potpunosti kada je riječ o opsegu značenja i određenim nijansama značenja. Uočeno je da, pri pisanju zareza, francuska ritmo-melodijska interpunkcija vrši utjecaj na hrvatsku interpunkciju koja se temelji na semantičkom načelu, što dovodi do čestih krivih upotreba tog interpunkcijskog znaka.

U radu Francuski i hrvatski vremenski konektori u znanstvenom stilu (2010) zanimanje je bilo usmjereno na uporabu i uočljive značajke vremenskih konektora u francuskim i hrvatskim lingvističkim člancima. Provedena analiza uporabe vremenskih konektora u odabranom korpusu pokazala je, između ostalog, značajnu razliku u uporabi vremenskih konektora u francuskim i hrvatskim lingvističkim člancima. Određeni se vremenski konektori češće i pravilnije javljaju u francuskim nego u hrvatskim lingvističkim člancima. šUočeno je da se hrvatski i francuski jezik podudaraju u načinu uporabe vremenskih konektora koji u oba jezika mogu doći ili u paru, onda kada strukturiraju dvodijelni sadržaj, ili u nizu, kada je riječ o višedijelnoj strukturi. Ne može se govoriti o potpunoj podudarnosti vremenskih konektora francuskog i hrvatskoga jezika. Budući da je riječ o različitim jezičnim sustavima, odabir određenog konektora iz široke skupine semantički vrlo sličnih vremenskih konektora dobrim dijelom ovisi o posebnim značajkama i duhu francuskog, odnosno hrvatskog jezika.



31

Cilj je ovoga rada sustavno prikazati funkcioniranje konektora i interpunkcijskih znakova hrvatskoga i francuskoga jezika u zznanstvenome diskursu, uz uočavanje i isticanje sličnosti i razlika u njihovu statusu, značenju i funkciji. Posebno će se promotriti nnačela koja propisuju pisanje interpunkcijskih znakova – semantičko načelo hrvatskoga i ritmo-melodijsko načelo francuskoga jezika. U rradu ćemo dati opis znanstvenoga diskursa hrvatskoga i francuskoga jezika u njegovim brojnim oblicima.


U radu se polazi od pravopisa, zatim gramatika hrvatskoga i francuskoga jezika (Silić, Josip, Pranjković Ivo: Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta. Zagreb: Školska knjiga, 2007., Riegel, Martin, Pellat, Jean-Christophe, Rioul, René: Grammaire méthodique du français. Paris: PressesUniversitaires de France, 1999.) te radova s područja lingvistike teksta hrvatskih, francuskih i svjetskih lingvista. Rad će započeti stvaranjem uvida u osnovnu građu s područja lingvistike teksta kako bi se pokušali jednoznačno odrediti temeljni pojmovi bitni za predloženu temu (tekst, diskurs, stil).Na temelju brojnih postojećih definicija i podjela konektora prema različitim kriterijima odabrat ćemo onu definiciju i klasifikaciju koja će biti kriterij proučavanja konektora u odabranim tekstovima znanstvenoga diskursa. Zatim ćemo usporediti interpunkcijske sustave dvaju jezika te semantičko i ritmo-melodijsko interpunkcijsko načelo hrvatskoga i francuskoga jezika kako bismo kasnije, na temelju pisanja interpunkcijskih znakova u znanstvenim tekstovima, vidjeli kako se navedena načela očituju u oba jezika. Analiza konektora i interpunkcije u znanstvenome diskursu zahtijeva i opis strukture i osnovnih značajki brojnih oblika znanstvenoga diskursa hrvatskoga i francuskoga jezika. Temeljno istraživanje, usporedba konektora i interpunkcije, vršit će se na hrvatskim i francuskim znanstvenim tekstovima iz relevantnih izvora. Rezultati istraživanja su kontrastivne prirode.


Ovaj će rad dati doprinos (romanistici i kroatistici) na području lingvistike teksta jer će ponuditi sustavan opis konektora koji se javljaju u znanstvenome diskursu hrvatskoga i francuskoga jezika. Kontrastivnim pristupom interpunkcijskim sustavima hrvatskoga i francuskoga jezika na primjeru znanstvenoga diskursa prikazat ćemo na koji se način semantičko interpunkcijsko načelo hrvatskoga jezika te ritmo-melodijsko načelo francuskoga jezika primjenjuju u znanstvenome tekstu. Promatranje uporabe konektora i interpunkcijskih znakova u znanstvenome diskursu hrvatskoga i francuskoga jezika ponudit će nove

sspoznaje vezane uz strukturu i glavna obilježja znanstvenoga diskursa na hrvatskome i francuskome jeziku.


32

Anić, Vladimir: Pravopisni priručnik. Zagreb: Novi Liber, 2004.

Arrivé, Michel, Gadet, Françoise, Galmiche Michel: La grammaire d'aujourd'hui : Guide alphabétique de linguistique

française. Paris : Librairie Flammarition, 1986.

Babić, Stjepan, Brozović, Dalibor, Škarić, Ivo, Težak, Stjepko: Velika gramatika hrvatskoga jezika – glasovi i oblici

hrvatskoga književnoga jezika. Zagreb: Nakladni zavod Globus, 2007.

Badurina, Lada: Između redaka: Studije o tekstu i diskursu. Rijeka: Hrvatska sveučilišna naklada, 2008.

Badurina, Lada: Hrvatska interpunkcija u drugoj polovici 20. stoljeća: od rečenice prema tekstu. Rijeka:

FLUMINENSIA, god. 17, br. 2, str. 47-58, 2005

Badurina, Lada: Rečenica i interpunkcija. Doktorska disertacija, Zagreb, 1996.

Charaudeau, Patrick: Grammaire du sens et de l'expression. Paris: Hachette Education, 1992.

Dalcq, Englebert, Uyttebrouck, Van Raemdonc: Mettre de l'ordre dans ses idées. Paris: De Boeck & Larcier s.a., 1999.

Favart, Monik, Jean-Michel Passerault: Aspects textuels et du développement des connecteurs. Approche en production.

L'année psychologique 99: 149-173,1999.

Glovacki-Bernardi, Zrinjka: O tekstu. Zagreb: Školska knjiga, 1990.

Grevisse, Maurice, Goosse, André: Nouvelle grammaire française. Paris: Duculot s.a., 1995.

Hagège, Claude: Struktura jezikâ; prijevod i predgovor Vjekoslav Ćosić. Zagreb: Školska knjiga, 1995.

Katičić, Radoslav: Sintaksa hrvatskoga književnog jezika. Zagreb: Nakladni zavod Globus, 2002.

Kovačević, Marina, Lada Badurina: Raslojavanje jezične stvarnosti. Rijeka: Izdavački centar Rijeka, 2001.

Riegel, Martin, Pellat, Jean-Christophe, Rioul, René: Grammaire méthodique du français. Paris: PressesUniversitaires de

France, 1999.

Poyatos, Fernando: Punctuation as nonverbal communication: Toward an interdisciplinary approach to writing.

Semiotica 34-1/2, 91-112, 1981.

Pozojević-Trivanović, Marija: Integritet govora. Zagreb: FF press, 2007.

Pozojević-Trivanović, Marija: Intonacija rečenice u funkciji značenja i izražajnosti govora. SUVAG 7/(1994), str. 11-21.

Silić, Josip: Od rečenice do teksta. Zagreb: Sveučilišna naklada Liber, 1984.

Silić, Josip: Semantičko interpunkcijsko načelo i prozodija rečenice. Zagreb: GOVOR XX (2003), 1-2, 411-419.

Silić, Josip: Komunikativno ustrojstvo rečenice i interpunkcija. Zagreb: Kolo

Silić, Josip, Pranjković Ivo: Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta. Zagreb: Školska knjiga, 2007.

Težak, Stjepko, Babić, Stjepan: Gramatika hrvatskoga jezika. Priručnik za osnovno jezično obrazovanje. Zagreb:

Školska knjiga, 1992.

Tošović, Branko: Funkcionalni stilovi. Graz: Institut für Slawistik der Karl-Franzens-Universität Graz, 2002.

Varga, Dražen: Syntaxe du français. Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu – FF-press, Odsjek za

romanistiku, 2005

Velčić, Mirna: Uvod u lingvistiku teksta. Zagreb: Školska knjiga, 1987.

Wartburg, von Walter, Zumthor, Paul: Précis de syntaxe du français contemporain. Winterthur: Geschwister Ziegler &

Co, 1958.

Weinrich, Harald: Grammaire textuelle du français. Paris: Les éditions Didier, 1989.


33

10 000 kuna



NacionalnoFinanciranje

MeđunarodnoFinanciranje

Ostale vrsteProjekata

Samostalno financiranje 10 000 kuna




Potpis dr.sc. Dražen Varga

(ime i prezime predloženog mentora)

Potpis Lidija Orešković Dvorski


IZJAVA


U Zagrebu, 24.01.2011. Potpis Lidija Orešković Dvorski


M.P.


34

DR.SC.-02 OCJENA TEME DOKTORSKOG RADA8[1]



Titula, ime i prezime doktoranda/doktorandice:

Lidija Orešković Dvorski


Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij lingvistike, smjer romanistika



Jezik pisanja rada: Hrvatski

Hrvatski Konektori i interpunkcija u hrvatskom i francuskom znanstvenom diskursu

Engleski Connectives and punctuation in Croatian and French scientific discourse

Područje/polje/grana (ako se doktorski studij izvodi u grani): humanističke znanosti / filologija / kroatistika i romanistika

MENTOR(I)


Prvi mentor: dr.sc. Dražen Varga, izv. prof.Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Republika Hrvatska

[email protected]

Drugi mentor: dr.sc. Josip Silić, prof. emeritusFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Republika Hrvatska

[email protected]



1.dr.sc. Sanja Grahek, izv.profFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Republika Hrvatska

[email protected]

2.dr.sc. Dražen Varga, izv. prof.Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Republika Hrvatska

[email protected]

3.dr.sc. Josip Silić , prof. emeritusFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Republika Hrvatska

[email protected]

4.

5.


Sjednica Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održana 22. veljače 2011.

8 [1] Molimo datoteku nazvati: DR.SC.-02 – Prezime Ime doktoranda.docMolimo Vas da ispunjeni obrazac DR.SC.-02 pošaljete u elektroničkom i tiskanom obliku, potpisano, u nadležnu referadu.

35




Premda je uloga konektora (strukturiranje teksta) utvrđena, njihov status i dalje ostaje nedovoljno razjašnjen u lingvistici uslijed toga što se nadrečenična razina u funkcioniranju jezika većinom zapostavlja u striktno lingvističim analizama. Samim su tim rijetka i istraživanja posvećena kontrastivnoj analizi konektora. Stoga je nesumnjivo da će obrada predložene teme biti značajan znanstveni doprinos romanistici i kroatistici na području lingvistike teksta. Predložena metodologija omogućava izvedivost.


Mišljenje je stručnoga povjerenstva da je predložena tema znanstveno relevantna i izvediva uz primjenu predviđene metodologije te se stoga predlaže njezino prihvaćanje i odobravanje izrade doktorske disertacije.




2011.-2012., ljetni semestar


Potpis






36

dr.sc. Sanja Grahek, izv. prof., Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Republika Hrvatska

2.dr. sc. Dražen Varga , izv. prof. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Republika Hrvatska

3.dr.sc. Josip Silić, prof. emeritus, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Republika Hrvatska

4.

5.

U Zagrebu, 29. ožujka 2011. M.P.

37


IME I PREZIME PRISTUPNIKA ILI PRISTUPNICE: MARTINA TOPIĆ

SASTAVNICA: FILOZOFSKI FAKULTET

Naziv studija: POSLIJEDIPLOMSKI DOKTORSKI STUDIJ SOCIOLOGIJE


Odobravanje teme za stjecanje doktorata znanosti: (molimo zacrniti polje)

x u okviru doktorskog studija□ izvan doktorskog studija □ na temelju znanstvenih

dostignuća

Ime i prezime majke i/ili oca: LUCIJA I JURE TOPIĆ

Datum i mjesto rođenja: 11.03.1979., SPLIT

Adresa: VIKTORA KOVAČIĆA 5, 10 010 ZAGREB

Telefon/mobitel: 099/ 224 07 01




Od 10/2008.- Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet-Poslijediplomski doktorski studij sociologije (prosjek ocjena redovitih ispita: 4.75/5.0)

08/2005-09/2007–Erasmus Mundus Journalism and Media Within Globalization: The European Perspective-dvogodišnji poslijediplomski studij održan na tri sveučilišta (stipendija Europske komisije):

09/2006-09/2007-City University London/Velika Britanija-Specijalistički studij iz poslovnog i financijskog novinarstva (završni rad: Helping or destroying? International Monetary Fund (IMF) in Argentina and Croatia and its relations with the Media)02/2006-09/2006-University of Amsterdam/Nizozemska-smjer: Entertaining the citizens 08/2005-12/2005-University of Aarhus i Danish School of Journalism/Danska-smjer: Political science and Reporting Global change

10/2000.-03/2003.-Sveučilište u Zagrebu, Fakultet političkih znanosti-diplomirani politolog

10/1998.-01/2003.- Sveučilište u Zagrebu, Fakultet političkih znanosti-diplomirani novinar


Radno iskustvo

Akademsko

Od 04/2009- Sveučilište u Zagrebu, Fakultet političkih znanosti-znanstvena novakinja-asistentica na projektu ‘Politike identiteta i povijesni lomovi'

12/2007-04/2009-Sveučilište u Zagrebu, Fakultet političkih znanosti-znanstvena novakinja-asistentica na projektu ‘Javnost, elite, mediji i komunikacijska strategija ulaska Hrvatske u EU’

38



Konferencije (sa sudjelovanjem)

1. 12/2009 -7 th International conference on History: From Ancient to Modern , ATINER, Atena, Grčka- izlagala rad: Nation and National identity Formation/Construction: The Case of Croatia

2. 09/2009- UNESCO Media development indicators : Monitoring media development in Croatia, Fakultet političkih znanosti, Zagreb, Hrvatska-izlagala rad: Freedom of the speech in Croatia (plenarno izlaganje)

3. 05/2009 -FP7 EU: Identity and Modernity in Europe, druga konferencija projekta, Atena, Grčka-izlagala znanstveno izvješće:Various Paths to Modernity: The case of Croatia

4. 01/2009 -COST A 30 Action: East of West: Setting a New Central and Eastern European Me-dia Research Agenda, Fakultet političkih znanosti i CEU Budimpešta, Zagreb, Hrvatska-izlagala rad: The system of regulation of the freedom of the speech, pluralism and media di-versity (plenarno izlaganje)

5. 10/2008 -International City Break Conference on Social science and Human development re-search, ATINER, Atena, Grčka-pozivno izlaganje rada: Political campaigns, the media, atti-tude creation and opinion change: Why do voters behave the way they do?

6. 07/2008- X. International Interdisciplinary Congress on Women: Mundos de Mujeres/Wo-men’s Worlds-Universidad Complutense de Madrid, Madrid, Španjolska-izlagala rad: Creating a (gender) scandal: Hillary Rodham Clinton and the Media

7. 05/2008.- Sixth International Conference on Communication and Mass Media, Athens Institute for Education and Research, ATINER, Atena, Grčka-izlagala rad: Journalism of Attachment: Did ITN lie?

Objavljeni radovi

Radovi u časopisima

1. Rod i nacija. Očuvanje (i kreacija) nacionalnog identiteta kroz rodno diskriminacijsku nacional - ističku politiku: Slučaj Hrvatske iz devedesetih (2009) Sociološki pregled, Vol. XLIII, No. 2: 185-207 (izvorni znanstveni rad)

2. Nacionalističke predrasude i socijalna distanca: Od vanjske prema unutarnjoj prijetnji (2009), Godišnjak za sociologiju, Vol. 5: 63-83 (izvorni znanstveni rad)

3. Medijska pristranost u izborima: Kako je Barack Obama pobijedio Hillary Rodham Clinton (2009). Teme, Vol. XXIII, No.1: 215-238 (pregledni znanstveni rad)

4. Helping or destroying? Generally Accepted Criticism of the International Monetary Fund and the Media problem-The case of Argentina and Croatia (2009), Facta Universitatis-Series Philosophy, Sociology, Psychology and History, Vol. 8, No.1: 9-24 (izvorni znanstveni rad)

5. (ne)Ovisnost žena i posljedice tog položaja: rod, patrijarhat, odgoj (2009), Sociološka luča, Vol. 3, No. 2 (članak, znanstveni)

6. Latin America as the detonator of the new world’s terrorism (2003)-Croatian International Re-lations Review, Vol.9.No.33: 205-210 (izvorni znanstveni rad)

Radovi u zbornicima sa međunarodnih skupova (međunarodna recenzija)

7. Journalism of Attachment: Did ITN lie? How the Media created the Outcome of the War in Bosnia (2009) u Pasadeos, Y. (ur.) 'Variety in Mass Communication Research', ATINER, Atena, Grčka

8. Prihvaćen za objavu : Nation and National identity Formation/Construction: The case of Croa-tia, ATINER, Atena, Grčka

Znanstvena izvješća/studije

9. The state of the art: Various paths to modernity-Croatia's case report (2009) (is-traživačko izvješće za Europsku komisiju u okviru projekta FP7 'Identity and modernity in Europe' (u koautorstvu s dvoje autora))

Drugi radovi

10. Prikaz knjige: Nacija i nacionalizam u hrvatskoj povijesnoj tradiciji, Cipek, T. & Vrandečić, J. (ur.), Časopis za suvremenu povijest, 2009, Vol. 41, No.2: 587-592

11. Sažetak : Indicator I: A System of Regulation and Control Conductive to Freedom of Expres-sion, Pluralism and Diversity of the Media, summary, Medijska istraživanja, 2009, Vol. 15, No. 2: 106-109

39

http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=437770


Hrvatski:Primjenjivost teorije nacionalizma Anthony D. Smitha na formiranje hrvatske nacije s osobitim obzirom na formiranje nacionalnog identiteta u Dalmaciji u 19. stoljeću

Engleski: Applicability of Anthony D. Smith's Theory of Nationalism to Croatian nation formation with particular attention to formation of national identity in Dalmatia in 19th century

Jezik na kojem će se pisati rad:

HRVATSKI



Mentor 1:VJERAN KATUNARIĆ FILOZOFSKI FAKULTET [email protected]

Mentor 2:- - -

KOMPETENCIJE MENTORA - popis do 5 objavljenih relevantnih radova u zadnjih 5 godina b


Prof. dr. sc. Vjeran Katunarić

Knjige (posljednjih pet godina)

1) Lica kulture (2007), Zagreb: Antibarbarus (monografija)2) Ženski eros i civilizacija smrti. Zagreb: Naprijed, 1984. 272 str. Drugo (izmijenjeno i dopunjeno) izdanje, Zagreb: Jesenski i Turk, 2009., 363 str. (monografija)

Radovi (izbor iz posljednjih pet godina)

1) Vjeran Katunarić, Nation State, Culture, Region, u: Biserka Cvjetičanin, edited by, Dynamics of Communication: New Ways and New Actors. Zagreb: Institute for International Relations, 2006, 41-48. 2) Vjeran Katunarić, Od povijesnog rascjepa ka »miroljubivom pluralizmu: noviji teorijski pristupi nacionalizmu i etničkim sukobima. Revija za sociologiju. Vol. 38, No 1-2, 2007, 25-42. 3) Vjeran Katunaric, Migration, wars and peace processes in the former Yugoslavia, u: Ashok Swain, ed. by, Diasporas, Armed Conflicts and Peacebuilding in their Homelands. Uppsala: Uppsala Universitet, 2007, 39-50. 4) Vjeran Katunarić, Oblici mira u multietničkim sredinama. Migracijske i etničke teme. Vol. 27, No. 4, 2007, 391-408. 5) Vjeran Katunarić, Views of the Others among Croats and Serbs and the Impact of the Prospective EU-Membership. In: Furuya, Daisuke, and Momose, Ryoji, Edited by, A Transformation of Society and Identity in the National, Regional and International Dimensions Lingua-Culture Contextual Studies in Ethnic Conflicts of the World (LiCCOSEC), Volume 6. Osaka: Research Institute for World Languages, Osaka University, Japan, 2009, 53-62.

Mentor 2:Ime i prezime ------------------

OBRAZLOŽENJE TEME:

40



Disertacija će se baviti istraživanjem primjenjivosti teorije nacionalizma Anthony D. Smitha na hrvatsko formiranje nacije u 19. stoljeću s osobitim obzirom na integraciju Dalmacije u Hrvatsku. S obzirom da su se u razdoblju između 1844. i 1890. odvijala dva pokreta: protuintegracijski koji je za namjeru imao stvaranje neovisne slavo-dalmatinske nacije te hrvatski nacionalni preporod, disertacija će istražiti obilježja tih dvaju pokreta i ispitati može li se hrvatski nacionalno-integracijski proces iz 19. stoljeća smjestiti u etnosimboličku teoriju koju zastupa Anthony D. Smith ili pak u teoriju socijalnoga konstruktivizma. Ispitavši etnosimbolizam u odnosu na modernizam i socijalni konstruktivizam te perenijalizam i primordijalizam, disertacija će odgovoriti na pitanje je li hrvatsko formiranje nacije u 19. stoljeću primjer etničkoga nacionalizma te može li se, u skladu sa etnosimboličkim pristupom, hrvatsku naciju tretirati kao dugovječnu ili pak kao socijalni konstrukt.


The dissertation will focus on the research of applicability of theory of nationalism by Anthony D. Smith on Croatian nation formation in 19th century with particular attention to integration of Dalmatia in Croatia. Since there were two movements in the period of 1844 and 1890: anti-integration that sought to establish independent slavo-dalmatian nation and, Croatian Renaissance, the dissertation will explore the characteristics of these two movements and question if Croatian nation-integration process from the 19th century can be placed inside ethnosymbolic theory supported by Anthony D. Smith or, theory of social constructivism. By questioning ethnosymbolism in regard to modernism and social constructivism and perennialism and primordialism, the dissertation will answer the question if Croatia's nation formation from the 19th century is an example of ethnical nationalism or can it, in line with ethnosymbolic approach, Croatian nation be treated as long dureé or as a social construct.


O naciji i nacionalizmu puno se piše ali suglasnosti o tomu kako su i kada nastale nacije i nacionalizam te tko su članovi nacija i gdje k je nacija, nema.

Prvotna stajališta o naciji i nacionalizmu bila su primordijalne i perenijalne prirode u kojima se nacija shvaćala kao prirodno dana te izjednačavala s rasom. Takav stav odbacio je modernistički pristup koji je doveo u pitanje tvrdnje o drevnosti nacija i njihovoj prirodnoj danosti. Za moderniste su nacije razmjerno nove pojave omogućene uvjetima proizišlim iz modernoga doba (Smith 2003; Katunarić 2003; Sekulić 2004).

Pored ovih dvaju pristupa postoji još: primordijalizam (jezik, religija, teritorij i srodstvo kao osnovice nacije), etnosimbolizam (simboličko nasljeđe etničkih identiteta; uloga mitova, simbola, vrijednosti i sjećanja u razvoju etniciteta) te postmodernizam (dekonstrukcija i istraživanje postmodernih dimenzija poput globalizacije i rodnih studija).

Anthony D. Smith pak u svojem opusu žestoko kritizira modernističke pristupe i naglašava kako je do nedavno najviše prihvaćena paradigma o postanku nacije bila upravo paradigma klasičnoga modernizma prema kojoj su nacije i nacionalizam «sastavni dio prirode modernoga svijeta i revolucije modernosti» (Smith, 2003: 3). Smith pak sebe svrstava u etnosimbolički pristup koji ističe dugovječnost nacija za razliku od modernista koji nacije vide samo kao proizvode moderne (Smith, 1986; 1995; 2000; 2001; 2003; 2003 a). Međutim, u ovom smislu Smith nije primordijalist niti perenijalist budući da on istražuje dihotomiju između etnija i nacija te zapravo tvrdi kako su prije nacija postojale etnije, a koje modernisti ignoriraju. Pristup etnosimbolizma Smith dijeli na dijelove: dugo trajanje/dugovječnost (naziva ga la longue dureé, a što je izraz koji izvorno dolazi od Fernanda Braudela), etnije i nacije, etnički mitovi, sjećanja i simboli, etnički temelji nacije, korijeni formiranja nacije, uloga nacionalizma i ustrajnost i promjene nacija.

Smith u više navrata u svojem opusu hrvatsku naciju smjesta u istočni i dakle etnički okvir dok istovremeno postoje pristupi koji tvrde kako hrvatski nacionalizam nije uvijek bio etnički nego štoviše liberalni i politički (npr. Matić, 2006).


41

Najpoznatiji protagonisti teorije nacionalizma, osim Anthony D. Smitha, su Ernest Gellner, Eric Hobsbawm, Benedict Anderson i Elie Kedourie, a njihove teorije ostvarile su veliki utjecaj u području istraživanja nacije i nacionalizma. Tako su nacije za Ernesta Gellnera (1983), kojega se smatra izrazitim zastupnikom modernističke paradigme, proizvod industrijalizacije i prijelaza iz agrarnog društva u industrijsko (agrarno je u ovom smislu druga faza razvoja čovječanstva dok je industrijska treća. Prva je predagrarna faza). U tom smislu nacije, s razvojem, počinju težiti ka imperijalizmu i nametanju svoje kulture, koja dakle postaje višom kulturom, drugim i dakle nižim kulturama. Visoka kultura u ovom smislu održava se ulogom sustava masovnog obrazovanja. Za Gellnera je nacionalizam političko načelo koje tvrdi kako politička i nacionalna jedinica trebaju biti istovjetne, a etničke granice ne trebaju sjeći političke. Nacija je također izmišljena tvorevina koja je izmišljena tamo gdje je ranije nije bilo. Kedourie (1960) smatra kako je nacionalizam nastao u 19. stoljeću te potječe od njemačkoga romantizma. Prema njegovome stavu, nacionalizam vidi kao nešto što elite koriste da potaknu mase i daju im osjećaj zajedništva i sigurnosti no Kedourie jednako tako smatra da intelektualci, a ne kapitalističke elite moći, žele manipulirati tim istim masama. Kedourie prema nacionalizmu pokazuje mržnju te iskazuje stav prema kojemu Francuska revolucija nema onaj značaj koji joj se inače pridaje zato što joj nedostaje organski element koji predstavlja pravu doktrinu koju su razvili njemački, ali ne i francuski intelektualci. Hobsbawm pak učestalo nosi epitet marksista jednako kao i Anderson. Naime, Hobsbawm zastupa stav prema kojemu su nacionalne tradicije izmišljene tradicije. Izmišljena tradicija u ovom smislu odnosi se na ritualne ili simboličke radnje koje se odvijaju prema prihvaćenim pravilima i koje svojim postojanjem usađuju vrijednosti i norme ponašanja ponavljanjem, a to je onda izravno povezano sa kontinuitetom s prošlošću koji je uglavnom lažan (Hobsbawm i Ranger, 1983). Hobsbawm (1990) također daje i svoje viđenje po pitanju nastanka nacija čiji postanak vidi u razdoblju od 1830. do poraća. Njihov poriv je, prema Hobsbawmu, izgradnja nacionalne države i dakle, nacije su posebne vrste teritorijalne države ali i djelo nacionalista. Hobsbawm (1990) razlikuje i dvije vrste nacionalizma: prvi je masovni, građanski i demokratski politički nacionalizam proizišao iz Francuske revolucije, a bio je na snazi u razdoblju od 1830.-1870. te je služio da se nacije, koje su se mogle same održati, odvoje i postanu suverene neovisne države. Drugi je pak etno-jezični nacionalizam koji je poslužio odcjepljenju manjih skupina od većih carstava i stvaranju država na temelju etničkih i jezičnih veza, a taj je nacionalizam prevladavao u Istočnoj Europi u razdoblju od 1870. do 1914. Benedict Anderson (1990) blizu je ovoj definiciji međutim, za njega nacija nije izmišljena nego zamišljena politička zajednica, a pripadnici nacije zamišljaju se posredstvom zajedničkoga jezika (npr. portugalski jezik je sredstvo kojim se Mozambik zamišlja) i tiskanih medija iz 19. stoljeća koji su proširili pisanu riječ među pukom tako što su jezik viših klasa prilagodili nižim klasama. Nacija je u ovom smislu također dakle proizvod moderne i industrijalizacije društva te utjecaja medija (novina, ali i rječnika, i sl.). Anderson u nacijama vidi moderne kulturne tvorevine koje su svjetlo dana ugledale u 19. stoljeću no u nacionalizmu ujedno ne vidi i ideologiju. Nacija je ujedno i zamišljena stoga što se pripadnici jedne nacije nikada neće upoznati, a ipak u svima njima tinja osjećaj zajedničke solidarnosti zbog kojega su spremni i položiti svoje živote, a sve za jednu zamišljenu zajednicu kojoj smatraju da pripadaju. Što se tiče Dalmacije i procesa integracije u Hrvatsku koji se odvijao u 19. stoljeću, bila su prisutna dva pokreta: integracijski i protuintegracijski koji su se odvijali u to vrijeme i u fazama budući da je hrvatski nacionalni preporod u Dalmaciji bio otežan pokušajima talijanizacije Dalmacije te pokušajima da se osnuje autonomna Dalmacija te neovisna slavo-dalmatinska nacija (Stančić 1981; Stančić 2004). Budući da je zabilježeno da je Dalmacija postojala kao predmoderna romanska zajednica sa zajedničkim obilježjima, ali je istovremeno bila definirana i teritorijem koji se nije razvio u modernu naciju nego je Dalmacija zadobila različite identitete dakle, hrvatski i talijanski (Vrandečić 2002; Stančić 1981; Stančić 2004)) Dalmacija je pogodna za razmatranje u kontekstu teorije nacionalizma.


a) Je li teorija Anthonija D. Smitha prema kojoj su nacije iz Istočne Europe, u koju ubraja i Hrvatsku, ujedno i etnički orijentirane nacije usklađene sa etničkim karakteristikama nacije, primjenjiva na proces formiranja hrvatske nacije u 19. stoljeću, a s obzirom na integraciju Dalmacije?

b) Jesu li obilježja integracijskog i protu-integracijskog pokreta koji se odvijao u Dalmaciji imala etničke karakteristike? c) Je li hrvatsko formiranje nacije u 19. stoljeću, s obzirom na integraciju Dalmacije, primjer socijalne konstrukcije nacije koja se

dogodila u razdoblju moderne ili je u pitanju etnija, a koja se poslije pretvorile u naciju? d) Je li hrvatsko formiranje nacije u 19. stoljeću, s obzirom na integraciju Dalmacije, rezultat modernizacije i procesa moderne ili je u

pitanju etnosimbolički pristup prema kojemu nacije jesu proizvod moderne, ali nisu konstrukt nego su im prethodile etnije?e) U skladu sa Smithovom kritikom modernista, kada i zašto je nastala moderna hrvatska nacija s Dalmacijom kao njenim dijelom, ali i

tko su članovi te nacije te gdje je nacija?


Argumentacija će se izvoditi na slijedeći način:

a) U prvoj fazi, obraditi će se sva bibliografija Anthony D. Smitha, a koja će potom biti obrađena i analizirana u skladu sa općenitom raspravom o teoriji nacionalizma, a u cilju jasnoga karakteriziranja teorije Anthony D. Smitha. U tom dijelu analizirati će se relevantna literatura o naciji i nacionalizmu, a posebno najpoznatije teorije (Gellner, Anderson, Hobsbawm, Breuilly, Kedourie, Deutsch, Eisenstadt) ali i one teorije s kojima Anthony D. Smith dodatno polemizira u svojim djelima (Armstrong, Hutchinson, Nairn, Tilly, Seaton-Watson, većim dijelom dakle modernisti osim Armstronga i Hutchinsona koji su kao i Smith etnosimbolisti). Elementi drugih teorija analizirati će se radi pronalaženja adekvatnog teorijsko-eksplanatornog okvira, a u slučaju da se Smithov takvim ne pokaže ili

42

ne u dovoljnoj mjeri. b) U drugoj fazi, prikupiti će se literatura o ujedinjenju Dalmacije s Hrvatskom u 19. stoljeću u razdoblju od 1844. do 1890. g., a s

posebnim naglaskom na pokrete koji su se tada odvijali, tj. na protu-integracijske koji su se odupirali integraciji Dalmacije (npr. autonomaši, Tomasseo i Bajamonti i ideja neovisne dalmatinske nacije) te na integracijski pokret, tj. hrvatski narodni preporod.

c) U trećoj fazi, prikupiti će se originalni izvori podataka, tj. govori političara, tiskana djela političara i nacionalnih mislitelja, proglasi političkih stranaka i njihovi nacionalni programi, ostavštine protagonista i arhivska građa te novinski članci iz toga razdoblja. U prikupljanju građa poseban naglasak staviti će se na integracijske i protu-integracijske pokrete.

d) U četvrtoj fazi, analizirati će se cjelokupna, do tada obrađena građa, i pokušati dakle odgovoriti na pitanje može li se hrvatsko nacionalno ujedinjenje s naglaskom na ujedinjenje Dalmacije, smjestiti u teoriju nacionalizma Anthony D. Smitha te, ako ne može, u koju bi se teoriju, ako u ijednu, mogao smjestiti proces integracije Dalmacije u Hrvatsku.

Posebno će se ispitati:

a) razlikovanje između etnosimbolizma od primordijalista/perenijalista i modernista/socijalnih konstrukcionista; b) koje karakteristike nacije su se koristile u pokušajima konstruiranja slavo-dalmatinske nacije i hrvatskog nacionalnog identiteta u

Dalmaciji te korespondiraju li te karakteristike sa Smithovom tipologijom karakteristika etničke nacije; c) karakteristike etnije i nacije te primjenjivost tih karakteristika na dalmatinsko društvo, tj. ispitati će se je li dalmatinsko društvo prije

ujedinjenja sa Hrvatskom spadalo u kategoriju etnije ili u kategoriju predmoderne nacije. U tom smislu, ispitati će se je li dalmatinsko društvo iz dalmatinske etnije u 19. stoljeću konstruirano u hrvatsku naciju u smislu socijalnoga konstrukta ili je u pitanju etničko podrijetlo nacije koje je određeno karakteristikama etnija koje prethode naciji;

d) obilježja nacionalnoga pokreta koja su prethodila integraciji Dalmacije, tj. je li hrvatski nacionalni preporod u Dalmaciji imao obilježja zapadnog građanskog nacionalizma ili pak istočnog, etnički motiviranog nacionalizma;

e) obilježja protu-hrvatskog pokreta koji je težio autonomiji Dalmacije i kreiranju slavo-dalmatinske nacije, tj. obilježja tog pokreta u smislu Smithove klasifikacije zapadnog i građanskog ili istočnog i etničkog nacionalizma;

f) je li integracija Dalmacije u Hrvatsku primjer etničkog ili građanskog nacionalizma, a to će se učiniti tako da će se pri ispitivanju voditi računa o tipologiji koja prati oba pokreta odnosno, proces integracije i pokušaj sprječavanja integracije. U ovom smislu, u povijesnoj građi istražiti će se da li protagonisti obaju pokreta (dakle, integracijskog i protuintegracijskog) u svojoj tipologiji i razlozima za ujedinjenjem koriste etnički ili građanski oblik argumentacije zašto bi Dalmacija trebala ili ne, postati dijelom Hrvatske. Drugim riječima, ispitati će se jesu li pokreti zastupali vernakularnu kulturu kao osnovicu ujedinjenja odnosno razloga za neujedinjenje ili su pak ujedinjenje temeljili na voluntarizmu i kulturnom zajedništvu.

Disertacija će se koncentrirati na 19. stoljeće i to posebno na razdoblje od 1844. do 1890.g., tj. ispitati će se period od pripremne faze hrvatskog nacionalnog preporoda (paralelno s kojim se odvijao i protu-integracijski pokret) do njegovoga završetka i početka talijanskoga iredentizma kada je napravljen pokušaj ostvarivanja autonomije Dalmacije.


Ova disertacija kritički će razmotriti Smithov rad te na primjeru ujedinjenja Dalmacije s Hrvatskom, tj. hrvatskog nacionalno-integracijskog procesa suprotstaviti njegovu teoriju etnosimbolizma perenijalizmu i modernističkoj teoriji socijalnoga konstruktivizma.

Novost disertacije je u kombiniranju razmatranja teorije nacionalizma sa nacionalno-integracijskim procesom u 19. stoljeću, a koja time dakle kombinira sociološko i historiografsko istraživanja nacije.


Anderson, B. (1990). Nacija: zamišljena zajednica. Zagreb: Školska knjiga. Gellner, E. (1983). Nations and Nationalism. Oxford: Basil Blackwell. Hobsbawm, E. (1990). Nations and Nationalism since 1780: Programme, Myth, Reality. Cambridge: Cambridge University Press. Hobsbawm, E., Ranger, T. (eds.) (1983). The Invention of Tradition. Cambridge: Cambridge University Press. Katunarić, V. (2003). Sporna zajednica: novije teorije o naciji i nacionalizmu. Zagreb: Jesenski & Turk i HSD. Kedourie, E. (1960). Nationalism. London: Huntchinson. Matić. D. (2006). Je li nacionalizam stvarno toliko loš: slučaj Hrvatske, u: Ramet, S. P. i Matić, D. (ur.) 'Demokratska tranzicija u Hrvatskoj:

transformacija vrijednosti, obrazovanje, mediji, Zagreb: Alinea. Sekulić, D. (2004). Sukob i tolerancija: o društvenoj uvjetovanosti nacionalizma i demokracije. Zagreb: Jesenski & Turk i HSD. Stančić, N. (2004). Hrvatska nacionalna integracija u 19. i 20. stoljecu: ritmovi, ideologije, politika. U: Hrvatska politika (zbornik). Zagreb: Matica

Hrvatska. Stančić, N. (1981). Narodni preporod u Dalmaciji. U Mirjana Gross (ur.) 'Društveni razvoj u Hrvatskoj (od 16. stoljeća do početka 20. stoljeća).

Zagreb: Sveučilišna naklada. Smith, A. D. (2003 a). Chosen Peoples: Sacred sources of National identity. Oxford: Oxford University Press. Smith, A. D. (2003). Nacionalizam i modernizam: Kritički pregled suvremenih teorija nacija i nacionalizma. Zagreb: Fakultet političkih znanosti. Smith, A. D. (2001). Nationalism: Theory, Ideology, History. Cambridge: Polity Press & Blackwell Publishers Ltd. Smith, A. D. (2000). The Nation in History: Historiographical Debates about Ethnicity and Nationalism. Cambridge: Polity Press & Blackwell

Publishers Ltd. Smith, A. D. (1998). Nacionalni identitet. Beograd: Biblioteka XX vek.

43

Smith, A.D. (1995). Nations and Nationalism in a Global era. Cambridge: Polity Press & Blackwell Publishers Ltd. Smith, A. D. (1986). The Ethnic Origins of Nations. Oxford: Basil BlackwellVrandečić, J. Dalmatinski autonomistički pokret u XIX. stoljeću (2002). Zagreb: Dom i svijet.

IZJAVA


U Zagrebu, _____________________________ Potpis _____________________________

Ime i prezime


ª Navesti mentora 2 ako se radi o interdisciplinarnom istraživanju ili ako postoji neki drugi razlog za višestruko mentorstvob Navesti minimalno jedan rad iz područja teme doktorskog rada (disertacije)Molimo datoteku nazvati: DR.SC.-01 – Prezime Ime pristupnika.doc

Molimo Vas da ispunjeni Obrazac DR.SC.-01pošaljete u elektroničkom obliku i u tiskanom obliku – potpisano - u referadu Sastavnice. Sastavnica prosljeđuje ispunjeni Obrazac DR.SC.-01 zajedno s obrascima DR.SC.-02 i DR.SC.-03 u elektroničkom

obliku (e-pošta: [email protected]) i u tiskanom obliku – potpisano i s pratećom dokumentacijom - u pisarnicu Sveučilišta u Zagrebu (Trg maršala Tita 14).

44





Titula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: MARTINA TOPIĆ

Nositelj studija: ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Naziv studija: MEĐUSVEUČILIŠTNI POSLIJEDIPLOMSKI DOKTORSKI STUDIJ SOCIOLOGIJE



Jezik pisanja rada: HRVATSKI

Hrvatski Primjenjivost teorije Anthonyja D. Smitha na formiranje nacionalnog identiteta u Dalmaciji.

Engleski Applicability of the Anthony D. Smith's Theory at the Formation of National Identity in Dalmatia

Područje/polje: Društvene znanosti/sociologija/

MENTOR(I)


Prvi mentor: dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof.

Filozofski fakultet u Zagrebu

[email protected]

Drugi mentor:



1.dr.sc. Davorka Matić, izv. prof.


[email protected]

2.dr.sc. Vjeran Katunarić, red. prof.

Filozofski fakultet u Zadru

[email protected]

3.dr.sc. Željko Holjevac, doc.Filozofski fakultet u Zagrebu

[email protected]

4.dr.sc. Zrinka Blažević, doc.Filozofski fakultet u Zagrebu

[email protected]

5.dr.sc. Milan Mesić, red. profFilozofski fakultet u Zagrebu

[email protected]


Sjednica Vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održana 12. srpnja 2010, Ad. 97



45



Glavni prigovor pojedinih članova stručnog povjerenstva ticao se ambicije pristupnice da etnosimbolički pristup Anthonyja D. Smitha testira na primjeru formiranja hrvatske nacije. Smatrajući da, kako je predstavljena, tema zahtijeva opsežno historigrafsko istraživanje za koje pristupnica nije pokazala da je u stanju adekvatno provesti, sugerirano joj je da revidira naslov i usredotoči se prvenstveno na ispitivanje ključnih čimbenika koji su sudjelovali u formiranju nacionalnog identieta u Dalmaciji. Pristupnica je prihvatila sve sugestije i u skladu s time dogovorena je i promjena naslova teme dokotrskog rada.


Tema je zanimljiva kako sa stanovišta povijesne tako i sociologijske znanosti. Mišljenje je stručnog povjerenstva da će doktorski rad pristupnice Martine Topić, ukoliko u potpunosti ostvari ciljeve koji su naznačeni u sinopsisu, unaprijediti razumijevanje nacionalno-integracijskog procesa u u Dalmaciji.


pristupnica je uspješno obranila sinopsis doktorskog rada i prijedlog je stručnog povejrenstva da joj se odobri izrada doktorskog rada na predloženu temu


prvotni naslov teme Primjenjivost teorije nacionalizma Anthony D. Smitha na formiranje hrvatske nacije s osobitim obzirom na formiranje nacionalnog identiteta u Dalmaciji u 19. stoljeću izmjenjen je u Primjenjivost teorije Anthonyja D. Smitha na formiranje nacionalnog identiteta u Dalmaciji.




Potpis






46

dr.sc. Davorka Matić, izv. prof. Filozofski fakultet u Zagrebu

2.dr.sc. Vjeran Katunarić, red. prof. FF u Zadru

3.dr.sc. Željko Holjevac, doc. FF u Zagrebu

4.dr.sc. Zrinka Blažević, doc. FF u Zagrebu

5.dr.sc. Milan Mesić, red. prof. FF u Zagrebu


47


IME I PREZIME PRISTUPNIKA ILI PRISTUPNICE:

Dunja Potočnik

SASTAVNICA: FILOZOFSKI FAKULTET, ZAGREB

Naziv studija: Doktorski studij sociologije


Odobravanje teme za stjecanje doktorata znanosti: (molimo zacrniti polje)

□ u okviru doktorskog studija

□ izvan doktorskog studija □ na temelju znanstvenih dostignuća

Ime i prezime majke i/ili oca: Janez, Marija

Datum i mjesto rođenja: 22.04.1975.

Adresa: Ivane Brlić Mažuranić 46, Zagreb

Telefon/mobitel: 098/9336 291




2005. – doktorski studij sociologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu2003. – poslijediplomski magistarski studij sociologije na Sveučilištu u Zagrebu1994.-1999. – diplomski studij sociologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu1990.-1994. – prirodoslovno matematička gimnazija u Prirodoslovnoj školi Vladimira Preloga ua u Zagrebu.


Od 01.07.2004. – asistentica u Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu u grupi za istraživanje mladihOd 05.02.2002.-30.06.2003. – zaposlena na mjestu stručnog savjetnika za zapošljavanje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u Zagrebu2001. – nastavnica sociologije i etike te voditeljica novinarske radionice u gimnaziji.

48


ZNANSTVENI RADOVI:ZNANSTVENI RADOVI:1. Bouillet, D.; Ilišin, V.; Potočnik, D. (2008): Continuity and Changes in Croatian University

Students' Leisure Time Activities (1999-2004). Sociologija i prostor 2: 123-143.2. Ilišin, V.; Potočnik, D. (2008): Profesionalne i životne aspiracije studenata Zagrebačkog

sveučilišta. Sociologija i prostor 3-4: 285-310.3. Potočnik, D. (2008): Izbor studija: motivacijska struktura upisa i očekivani uspjeh u

pronalasku željenog posla. Sociologija i prostor 3-4: 265-284.4. Potočnik, D. (2007): Human Rights as a Card to Democratic Europe, in: Ilišin, V. (ed):

Croatian Youth and the European Integration. Zagreb, Institute for Social Research, 149-185.

5. Potočnik, D. (2007): Integracija mladih u tržište rada, u: Ilišin, V.; Radin, F. (ur) Mladi: problem ili resurs? Zagreb, Institut za društvena istraživanja, 85-103.

6. Potočnik, D. (2007): Mladi i nove tehnologije, u: Ilišin, V.; Radin, F. (ur): Mladi: problem ili resurs? Zagreb, Institut za društvena istraživanja, 105-135.

7. Potočnik, D. (2007): Socio-Economic Basis for Religious Socialization and Youth Issues in Croatia, in: Michael R. Ott (ed) The Future of Religion: Toward a Reconciled Society. Boston (MA): Brill, 365-383.

8. Potočnik, D. (2006): Obrazovni resursi i zapo š ljivost mladih , u: Ilišin, V. (ur): Mladi između želja i mogućnosti: Položaj, problemi i potrebe mladih Zagrebačke županije. Zagreb: Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, Zagrebačka županija, 93-141.

9. Potočnik, D. (2006): Posjedovanje i kori š tenje informacijske i komunikacijske tehnologije, u: Ilišin, V. (ur) Mladi između želja i mogućnosti: Položaj, problemi i potrebe mladih Zagrebačke županije. Zagreb: Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, Zagrebačka županija, 141-165.

10. Potočnik, D. (2005): Ljudska prava kao ulaznica u demokratsku Europu, u: Ilišin, V. (ur): Mladi Hrvatske i europska integracija. Zagreb: Institut za društvena istraživanja, 141-172.

11. Ilišin, V.; Mendeš, I.; Potočnik, D. (2003): Politike prema mladima u obrazovanju i zapo š ljavanju . Politička misao XL(40)3: 58-89.

POLICYPOLICY I STRUČNI RADOVI: I STRUČNI RADOVI:

1. Ilišin, V.; Potočnik, D. (2009): Basic Sociological Insights in Youth Characteristics and Problems in Croatia. Konferencija Balkan youth: State of youth and youth research in the Balkan countries.

2. Bouillet, D.; Potočnik, D. (2008): Moja prava kroz učenje i rad (istraživački izvještaj http://www.dimonline.hr/main_hr.html)

3. Tan; T. L. R.; Potočnik, D. (2006): Are you experienced? Junior scientists should make the most of opportunities to develop skills outside the laboratory. EMBO Reports 7(10): 961-965.

4. Bačić, L.; Ofak, L.; Parić, A.; Perasović, B.; Potočnik, D.; Puljić, D.; Šelo Šabić, S.; Tomašević, T. (2004): Izvije šć e o dru š tvenom razvoju : Hrvatska 2004. Zagreb: UNDP.

5. Mendeš, I., Potočnik, D., (2003): Developing Common Approaches in Vocational Education and Training for Disadvantaged Young People in the Western Balkan Countries, ETF: Country Report Croatia.

PRIKAZI:PRIKAZI:1. Potočnik, D. (2007): Drugi kongres hrvatskih znanstvenika iz domovine i

inozemstva. Sociologija i prostor 1(2007)175: 135-139.2. Potočnik, D. (2007): Elite znanja u društvu (ne)znanja. Sociologija sela

2/3(2006.)172/173: 383-387.3. Potočnik, D. (2006): U mre ž i : Za š to je sve povezano i kako misliti mre ž no u

znanosti , poslovanju i svakodnevnom ž ivotu . Sociologija sela 174 (2006.)4: 551-555.

4. Potočnik, D. (2005): Prva opća konferencija WAYS-a (World Academy of Young Scientists). Revija za sociologiju 36(2005): 119-121.

5. Potočnik, D. (2004): Sporna zajednica: novije teorije o naciji i nacionalizmu. Politička misao: Croatian political science review 41(2004): 176-178.

6. Potočnik, D. (2004): Od komunističkog pakla do divljeg kapitalizma. Odabrane rasprave i eseji: (1995.-2001.). Društvena istraživanja 13(2004)1-2: 320-324.

7. Potočnik, D. (2003): Mladi uo č i tre ć eg milenija . Revija za sociologiju 34(2003.)1-2:

49













http://www.dimonline.hr/main_hr.html







KONFERENCIJE S AKTIVNIM SUDJELOVANJEM: KONFERENCIJE S AKTIVNIM SUDJELOVANJEM: 1. Veljača 2009. – izlagač na međunarodnoj konferenciji Youth in the Balkans s temom

Basic Sociological Insights in Youth Characteristics and Problems in Croatia, Ljubljana.2. Listopad 2007. – izlagač na International Seminar: The Future of Youth in Europe s

temom Youth and Employment, Opatija.3. Svibanj 2007. – izlagač na Drugom kongresu hrvatskih znanstvenika iz domovine i in-

ozemstva s temom Status mladih istraživača (doktoranata i postdoktoranata), Split.4. Listopad 2006. – izlagač na Marie Curie Workshop s temom Survey of the PhD candi-

dates, Zagreb.5. Srpanj 2006. – izlagač na II. Youth Researchers’ Conference and Festival s temom Na-

tional Representation and Enforcement of Youth Interest according to the National Youth Policies: the Case of Croatia, Pečuh, Madžarska.

6. Srpanj 2006. – izlagač na European Science Open Forum s temom PhD candidates world-wide: challenges for the future: Background and potential impact of the PhD candi-dates’ survey, Munchen, Njemačka.

7. Listopad 2005. – izlagač na konferenciji Survey of the Young Scientists in Europe, s temom Presentation of the Main Points of the Questionnaire, Hannover, Njemačka.

8. Rujan 2005. – izlagač na konferenciji the European Charter for Researchers and the Code of Conduct for their Recruitment: turning policy into practice UK Presidency conference s temom Young Researchers: Where Next?, London, UK.

9. Travanj 2004. – izlagač na konferenciji Future of Religion s temom Socio-ekonomska osnova za religijsku socijalizaciju i problemi mladih u Hrvatskoj, Dubrovnik.

10. Veljača/lipanj 2003. – izlagač na međunarodnom simpoziju Developing Common Approaches in Vocational Education and Training for Disadvantaged Young People in the Western Balkan Countries, s temom Country Report: Croatia, Bugarska (Sofija) i Crna Gora (Budva).


Hrvatski:Međugeneracijska mobilnost u Hrvatskoj: usporedba socijalističkog i tranzicijskog razdoblja (1984.-2004.)

Engleski:Intergenerational mobility in Croatia: comparison of socialist and transitional period (1984-2004)

Jezik na kojem će se pisati rad:

Hrvatski



Mentor 1:prof. dr. sc. Nenad Karajić Filozofski fakultet

Sveučilišta u [email protected]

Mentor 2:

KOMPETENCIJE MENTORA - popis do 5 objavljenih relevantnih radova u zadnjih 5 godina b

50




Knjige:

Marinković, R.; Karajić, N. (2004): – ur. Budućnost i uloga nastavnika, Tempus projekt. Zagreb: PMF.

Karajić, N. (2000): Politička modernizacija. Prilozi sociologiji hrvatskoga društva. Zagreb: Hrvatsko sociološko društvo i Zavod za sociologiju FF-a.

Izvorni znanstveni radovi u domaćim časopisima:

Milas, G.; Rimac, I.; Karajić, N. (2007): Spremnost na oprost i pomirenje nakon Domovinskog rata u Hrvatskoj. Društvena istraživanja 16(6):1151-1174.

Karajić, N. (2002): Siromaštvo i neslužbeno gospodarstvo u Hrvatskoj – kvalitativni aspekti. Financijska teorija i praksa 1/2002: 273-300.

Radovi u zbornicima:

Marinković, R.; Karajić, N. (2007): Socio-demografski i radni status polaznika pedagoško-psihološkog obrazovanja, u: Marinković, R. – (ur.) Upravljanje kvalitetom i komunikacija u visokom obrazovanju. Zagreb: A.Z.P. Grafis d.o.o., 97-112.

Davidović-Mušica, N.; Karajić, N.; Marinković, R. (2004): Važnost i razvijenost pojedinih sadržaja i vještina u hrvatskom obrazovnom sustavu, u: Marinković, R.; Karajić, N. – (ur.): Budućnost i uloga nastavnika. Zagreb: PMF, 75-116.

Prethodno priopćenje:

Marinković, R.; Karajić, N. (2004): Neke odrednice društveno neprihvatljivog ponašanja mladih u Hrvatskoj. Napredak 4/2004: 414-426.


OBRAZLOŽENJE TEME:


Rad smjera na istraživanje međugeneracijske mobilnosti u Hrvatskoj putem usporedbe prijenosa ekonomskih i kulturnih resursa s roditelja na djecu. Osnovna metoda bit će usporedba društvenog položaja putem obrazovanja i zanimanja, tj. ustanovljavanje obrazaca mobilnosti kroz generacije u različitim vremenskim točkama (1984., 1989., 1996. i 2004.). U konceptualnom će okviru biti kombinirani uvidi Bourdieua (1973) s klasičnom hipotezom pristupa statusnog postignuća, poput teorija Blaua i Duncana (1967), što će se u empirijskom dijelu nastaviti kroz prikaz povezanosti socijalnog porijekla i obrazovnog postignuća te obrazovnog postignuća i socijalnog statusa. Glavna je hipoteza da je visok status u zanimanja na kulturnoj skali tradicionalno vezan uz obrazovno postignuće (tj. indirektan kanal prijenosa), dok je ekonomski status više vezan uz direktne rute prijenosa. Radom će se problematizirati i pitanje otvorenosti društva te životnih stilova koji postaju sve bitniji u istraživanju društvene stvarnosti.

51


The thesis aims at examination of intergenerational mobility in Croatia though a comparison of transmission of economic and cultural resources from parents to children. The basic method will be comparison of social position though education and occupation. In other words, establishing of the patterns of intergenerational mobility in different time frames (1984, 1989, 1996 and 2004). The conceptual framework will combine insights of Bourdieu (1973) with a classical hypothesis of status approach (e.g. Blau and Duncan, 1967). The empirical part of the work will encompass account of relationship between social background, educational attainment and social status. The main hypothesis states that the high status on the cultural scale more relates to the educational attainment (indirect routes of transmission), whereas the economic status more relates to the direst routes of transmission. The thesis will also elaborate the issues of social openness and life styles, two issues that become more and more important in the examination of the social reality.


U stratifikaciji suvremenih društava hijerarhije kulturnih (uključuju obrazovno postignuće, znanje jezika, kreativne i umjetničke sposobnosti i vještine, te znanje o umjetnosti, povijesti i znanosti, a odnose se na zanimanja umjetnika, učitelja, novinara, knjižničara i sl.) i ekonomskih resursa (uključuju dohodak, poduzetničke sklonosti, a nalaze se u zanimanjima menadžera, računovođa, brokera i poduzetnika i sl.) konstruiraju različite ali jednako relevantne dimenzije distribucije i reprodukcije. Navedene dimenzije distribucije i reprodukcije, kao i načini na koje se one formiraju utječu kako na prisutne društvene hijerarhije tako i na obrasce uređenja individualnog života, poput životnih stilova, koji postaju sve važniji u organizaciji osobnog života i funkcioniranja društva (Tomić-Koludrović; Petrić, 2007).

Danas gotovo da i nema sociološke istraživačke tradicije u kojoj se ne koristi pojam društvene strukture. Međutim, taj pojam u različitim istraživačkim tradicijama u sociologiji ima različito značenje, te u tom smislu ima i različitu ulogu u cjelini teorijskog korpusa unutar kojeg se razvija. Društvenu mobilnost se obično proučava kao povezanost između društvenog sloja roditelja i djece. Pretpostavka je da povezanost položaja roditelja i djece povećava društvenu stratifikaciju, a također pretpostavljamo da isti učinak ima i povezanost djedova i unuka, čak i uz kontrolu učinka roditelj-dijete. No, malo je studija izdano o društvenoj mobilnosti, a razlozi su nedostatak podataka i interesa, što je naročito zamjetno u Hrvatskoj u kojoj su zadnje publikacije s područja istraživanja društvene stratifikacije izdane u predtranzicijskom razdoblju.


Nakon istraživačke tradicije društvene strukture u bivšoj Jugoslaviji, obilježene radom autora poput M. Lazića, D. Sekulića, A. Hodžića, V. Laya, V. Afrića i V. Katunarića, u Hrvatskoj se od početka devedesetih godina prošlog stoljeća vrlo malo istraživalo i pisalo na temu društvene strukture. U novije je vrijeme vezano uz društvenu strukturu uglavnom bilo riječ o radovima temeljenima na podacima proizašlima iz istraživanja koja za primarni cilj nisu imala širu analizu društvene strukture, već istraživanja o kvaliteti života i životnim stilovima. Tema društvene strukture u hrvatskoj sociologiji nije sustavno istraživana već gotovo dva desetljeća, a navedeni nedostatak naglašava i činjenica da je Hrvatska u tom razdoblju prošla kroz vrlo duboke društveno-političke i ekonomske promjene.

Recentna istraživanja s ovog područja vrlo su malobrojna u Hrvatskoj, dok je u bivšoj Jugoslaviji postojala istraživačka tradicija na temu društvene strukture, no, ona također nije bila široko razgranata te imamo samo nekoliko većih poduhvata u istraživanju društvene strukture. U referentnom okviru od dvadeset godina uzeli smo pet većih istraživanja koja su ili pokušala obuhvatiti pitanje društvene strukture ili su se naslanjala na teme koje dotiču društvenu strukturu. Riječ je o sljedećim istraživanjima:

− Sociokulturni razvoj 1984., istraživanje provedeno na Institutu za društvena istraživanja. Ovo je istraživanje bilo dijelom velikog istraživanja društvene strukture u svim republikama bivše Jugoslavije te se duži niz godina koristilo kao okvir za radove na temu društvene strukture;

− Društvena struktura i kvaliteta života 1989. Podaci iz ovog istraživanja u potpunosti su obrađeni tek sredinom devedesetih jer u tom razdoblju nije bilo istraživanja na tu temu. Istraživanje je proveo Institut za društvena istraživanja;

− Društvena struktura i kvaliteta života u periodu tranzicije 1996., istraživanje provedeno na Institutu za društvena istraživanja. Ovo je istraživanje poslužilo kao temelj za neke zaključke o promjenama u Hrvatskoj u tranzicijskom razdoblju te za usporedbu tranzicijskog i socijalističkog razdoblja;

− Društvene i religijske promjene u Hrvatskoj 2004. posljednje je istraživanje provedeno na Institutu za društvena istraživanja a čiji se podaci mogu koristiti za šire zaključke o društvenoj strukturi te usporedbe socijalističkog i (post)tranzicijskog razdoblja;

− Obrazovne i radne karijere mladih u RH 2008. u koordinaciji UNDP Hrvatska, te uz sudjelovanje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u Zagrebu, Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi i Mannheim Zentrum für Europäische Socialforschung kao institucija te predstavnika Pravnog fakulteta u Zagrebu, Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Instituta za društvena istraživanja.

52

U dijelu koji se odnosi na kvalitetu života i životne stilove posredno će se koristiti podaci proizašli iz istraživanja Sekulić D.; Šporer, Ž.; Tomić-Koludrović, I; Leburić, A.; Šućur, Z., Malenica Z. i Lay. V.


Glavna hipoteza: visok status zanimanja na kulturnoj skali povezan je s obrazovnim postignućem (tj. indirektnim kanalom prijenosa), dok je ekonomski status više vezan uz direktne rute prijenosa. Posebne hipoteze odnose se na povezanost socijalnog porijekla s obrazovnim postignućem i statusom zanimanja.

Glavni ciljevi istraživanja su:1. Utvrditi smjerove kretanja i međusobno usporediti stratifikacije u socijalističkom i tranzicijskom razdoblju u Hrvatskoj;2. Utvrditi principe prijenosa ekonomskog i kulturnog kapitala kroz generacije (nasljeđivanje, moć vladajućeg sloja, zakoni

tržišta);3. Istražiti mogućnosti izrade metodologije predviđanja smjera razvoja sustava stratifikacije obzirom na obrazovnu i strukturu

zanimanja.


53

Rad se temelji na dva dijela: teorijskom i empirijskom istraživanju. Na teorijskom nivou problematizirat će se relevantne spoznaje iz područja teorija društvene strukture te novijih smjerova izučavanja podjela društvenih skupina poput životnih stilova. U empirijskom dijelu pristupit će se nalaženju obrazaca stratificiranosti hrvatskog društva u četiri vremenske točke (1984., 1989., 1996. i 2004.) u dva promatrana razdoblja, s međusobnom komparacijom kako uzoraka iz socijalističkog i tranzicijskog razdoblja, tako i unutar sâmih tih razdoblja. Završni dio rada donijet će prijedloge za iznalaženje načina predviđanja budućih smjerova kretanja društvene stratifikacije u Hrvatskoj. Metodologija kojom će se pokušati predvidjeti smjerovi kretanja društvene stratifikacije obuhvatit će kreiranje indeksa koji će povezati socijalno porijeklo (uključivo veličinu obitelji te broj i starost djece koja se školuju), obrazovanje, status zanimanja te natalitet i mortalitet.

Osnovna baza podataka za empirijski dio rada bit će istraživanja socijalne strukture provedena u Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu Sociokulturni razvoj 1984., Društvena struktura i kvaliteta života 1989., Društvena struktura i kvaliteta života u periodu tranzicije 1996. i Društvene i religijske promjene u Hrvatskoj 2004. godine. Nadopuna osnovnoj bazi podataka, posebice u dijelu koji će pokušati iznaći metodologiju predviđanja promjena u društvenoj strukturi, činit će podaci iz statističkih godišnjaka te istraživanja Obrazovne i radne karijere mladih u RH, provedenog 2008. u koordinaciji UNDP Hrvatska.

U analizi podataka koristit će se sljedeći postupci:1. Univarijatna analiza:

− utvrđivanja distribucije odgovora.2. Bivarijatna analiza:

− izračunavanje značajnosti razlika upotrebom χ2 testa;− izračunavanje značajnosti razlika primjenom analize varijance.

3. Multivarijatni postupci:− regresijska analiza;− izračun otvorenosti sustava društvene stratifikacije putem indeksa asocijacije (Yasudinog indeksa).

Iz baza podataka znanstvenih istraživanja koristit će se sljedeće varijable:dob;spol;bračni status;mjesto stanovanja;stambeni status;obrazovanje ispitanika i roditelja;socioprofesionalni status ispitanika i roditelja;zanimanje ispitanika i roditelja.Podaci iz statističkih godišnjaka bit će:

− aktivnost stanovništva prema prema vrsti zanimanja, po starosti, spolu i položaju u zaposlenju;− obitelji prema tipu, ukupnom broju djece, starosti djece i broju djece koja se školuju;− udio nepismenih osoba prema starosti prema popisima;− obrazovanje stanovništva;− upisana djeca, učenici i studenti prema razinama obrazovanja na početku školske godine;

− učenici i studenti koji su završili osnovnu i srednju školu odnosno diplomirali na visokim učilištima prema spolu;− upisani studenti na stručni i sveučilišni studij prema spolu;

− upisani studenti na magistarski ili poslijediplomski sveučilišni studij na visokim učilištima prema vrsti studija prema spolu;

− magistri znanosti, magistri, specijalisti i doktori znanosti područja na visokim učilištima prema spolu;− natalitet i mortalitet stanovništva.

Popis literature za rad u sadašnoj fazi obuhvaća dvjestotinjak jedinica.


Rad će biti od interesa kako znanstvenoj zajednici, tako i velikom broju aktera u donošenju odluka vezanih u obrazovnu, profesionalnu i ekonomsku strukturu društva. Jedan od primjera primjenjivosti analiza iz ovog rada veže se uz utjecaj socijalnog porijekla na obrazovne nejednakosti, i u krajnjoj instanci na profesionalnu strukturu, odnosno, direktno uz planiranje obrazovnih potreba i utjecaja na tržište rada.

54


1. Afrić, Vjekoslav (1987): Koncept društvene strukture i strukturalna analiza u sociologiji. Revija za sociologiju 17(1-2): 49-62. Zagreb.

Blau, Peter, M.; Duncan, Otis, D. (1967): The American Occupational Structure. New York: Wiley and Sons.3. Bornschier, Volker; Trezzini, Bruno (1997): Social Stratification and Mobility in the World System: Different Approaches and

Recent Research. International Sociology 12(4): 529-455.4. Bourdieu, Pierre (1973): Cultural reproduction and social reproduction, in: Brown, Richard (ed.): Knowledge, Education and

Social Change. London: Tavistock, 71-112.5. Haralambos, Michael (2002): Sociologija: teme i perspektive. Golden marketing, Zagreb, 22-127.6. Hodžić, Alija (1991): Društvena struktura i kvaliteta života. Sociologija 33(3): 419-426. 7. Hout, Michael; DiPrete, Thomas A. (2006): What we have learned: RC28's contributions to knowledge about social stratification. Research in Social Stratification and Mobility 24(1): 1-20.8. Lazić, Mladen (1986): Reprodukcija društvenih grupa u Hrvatskoj. Zagreb: Institut za društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu.9. Lazić, Mladen (1987): Društveni položaj: posredovanje između klasnog i stratifikacijskog pristupa. Sociologija 29(3): 395-409. 10. Lay, Vladimir (1991): Kvaliteta života društvenih slojeva u Hrvatskoj, u: Lay, Vladimir (ur.): Socijalna struktura i kvaliteta života u Hrvatskoj. Zagreb: Institut za društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu, 1-41.11. Matković, Teo (2003): Restrukturiranje rada? Transformacija strukture zaposlenosti. Revija za socijalnu politiku 10(2): 161-184.12. Sekulić, Duško (1987): Otvaranje i zatvaranje društvene strukture: jedan pokušaj mjerenja preko podataka za tri generacije. Revija za sociologiju 17(1-2): 77-93.13. Sekulić, Duško (1991): Strukture na izmaku: klase, sukobi i socijalna mobilnost. Zagreb: Sociološko društvo Hr-vatske.14. Tomić-Koludrović, Inga; Petrić, Mirko (2007): Hrvatsko društvo: prije i tijekom tranzicije. Društvena istraživanja 16(4-5): 867-889.15. Van de Gaer, Dirk; Schokkaert, Erik; Martinez, Michel (2001): Three Meanings of Intergenerational Mobility . Economica 68: 519-537.

IZJAVA


U Zagrebu, .2009. Potpis _____________________________

Dunja Potočnik


ª Navesti mentora 2 ako se radi o interdisciplinarnom istraživanju ili ako postoji neki drugi razlog za višestruko mentorstvob Navesti minimalno jedan rad iz područja teme doktorskog rada (disertacije)Molimo datoteku nazvati: DR.SC.-01 – Prezime Ime pristupnika.doc

55




Titula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Dunja Potočnik


Naziv studija: Doktorski studij sociologije




Hrvatski Naslov: Međugeneracijska mobilnost u Hrvatskoj (1984.-2004.)Podnaslov: Usporedba socijalističkog i tranzicijskog razdoblja

Engleski Title: Intergenerational mobility in Croatia (1984-2004)Subtitle: Comparison of socialist and transitional period

Područje/polje: Područje: Društvene znanosti - Polje: Sociologija - Grana: Posebne sociologije

MENTOR(I)


Prvi mentor: Prof. dr. sc. Nenad KarajićFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

[email protected]

Drugi mentor:



1. Prof. dr. sc. Vjekoslav AfrićFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

[email protected]

2. Prof. dr. sc. Nenad KarajićFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

[email protected]

3. Dr. sc. Vlasta Ilišin, znanstvena savjetnica

Institut za društvena istraživanja

[email protected]

4.

5.


Sjednica Vijeća poslijediplomskih studija 23. lipnja 2009. Ad. 44.Sjednica Vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu 30. lipnja 2009. Ad. 115.



56


Doktorandica obrađuje već prikupljene empirijske podatke Instituta za društvena istraživanja te nije bilo potrebno odobrenje Etičkog povjerenstva.


Postupak polaganja godišnjeg ispita i javne obrane sinopsisa te odobravanja teme za stjecanje doktorata znanosti u okviru doktorskog studija sociologije za pristupnicu Dunju Potočnik održan je 08. svibnja 2009. god. s početkom u 12.00 sati na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Javnu obranu teme doktorskog rada u znanstvenom području društvenih znanosti, polje sociologija, grana posebne sociologije, pristupnica je obavila pred stručnim povjerenstvom u sljedećem sastavu: prof. dr. sc. Vjekoslav Afrić, predsjednik stručnog povjerenstva za potvrdu i odobravanje teme, prof. dr. sc. Nenad Karajić, mentor i član stručnog povjerenstva te dr. sc. Vlasta Ilišin, članica stručnog povjerenstva. Na javnu objavu obrane i odobravanja teme za stjecanje doktorata znanosti pristupnice Dunje Potočnik odazvala se i jedna studentica doktorskog studija sociologije.

Izlaganje nacrta teme doktorskog rada pristupnice je trajalo 30 minuta. Obuhvatilo je uvodno definiranje problema društvene strukture, stratifikacije i mobilnosti te kraći pregled teorijskih pristupa i okvira istraživanja društvene strukture i mobilnosti u sociologiji. Potom je naglasak stavljen na budući središnji dio doktorske radnje, odnosno prikaz rezultata empirijskih istraživanja u području društvene stratifikacije i mobilnosti u socijalističkom i tranzicijskom razdoblju hrvatske zbilje. Završni dio predviđenog izlaganja je tematizirao moguće zaključke i projektivnu opciju, tj. očekivanja pristupnice da ponudi prediktivni model za propitivanje i simulaciju budućih kretanja međugeneracijske mobilnosti u Hrvatskoj. Spomenute je teme pristupnica povezala u jedinstvenu cjelinu i ilustrirala primjerima kako bi prvotnu širu teorijsku razinu što više približila empirijskoj te tako budući doktorat učinila spoznajno relevantnim u području sociologije.

Nacrt doktorskog rada pristupnica je predstavila uz podršku suvremenih nastavnih pomagala, tj. power-point prezentacije te je bio temeljito pripremljen, razumljivo izložen, a u načinu i stilu izlaganja izrazito zanimljiv i dinamičan. Pristupnica je u nastupu i obrani teme rada, pored kognitivnih sposobnosti (znanje o temi, korištenje literature, povezivanje empirije i teorije, pismenosti), iskazala vrsne nastavno predavačke, tj. sistemičke vještine (dinamičnost, tempo izlaganja, ujednačenost dijelova izlaganja, razumljivost i konceptualna jasnoća, odmjerena uopćavanja i zaključivanja) te interpersonalne, odnosno prezentacijsko-komunikacijske vještine (verbalni izričaj, odnos s povjerenstvom, sigurnost u nastupu i sl.). Usto, sve je spomenute vještine pokazala kako u izlaganju teme doktorske radnje, tako i u odgovorima i raspravi o pitanjima koja su joj upućena od članice i članova povjerenstva tijekom dvosatne stručne rasprave.

Na koncu postupka, stručno je povjerenstvo konstatiralo kako je pristupnica Dunja Potočnik zadovoljila sve uvjete propisane individualnim programom doktorskog studija sociologije, odobrenog od Vijeća poslijediplomskog studija 5. prosinca 2008. god., a to su:• Konzultativna nastava (60 sati) u okviru kolegija Hrvatsko društvo;• Sudjelovanje u znanstveno-istraživačkom radu;• Objavljeni znanstveni radovi;• Ispunjen fond predviđenih sati u radu s mentorom;• Položen godišnji ispit i obranjen nacrt teme za stjecanje doktorata znanosti.

Postupak polaganja godišnjeg ispita te javne obrane i odobravanja teme doktorata znanosti završio je u 14 sati i 30 minuta.


Stručno povjerenstvo suglasno ocjenjuje da je pristupnica Dunja Potočnik u izloženom sinopsisu te postupku odobravanja teme za stjecanje doktorata znanosti pokazala izvrsno poznavanje navedene teme, znalački je i uvjerljivo povezivala teorijske i empirijske aspekte odabranog problema te ga je izložila na primjeren način auditoriju kojem se obraćala. Izlaganje je bilo logički koherentno i strukturirano, sigurno i tečno prezentirano te ujednačeno raspoređenih pojedinih dijelova teme u ukupnom vremenu predviđenom za izlaganje. Temeljem iznesenih značajki i zapažanja stručno povjerenstvo smatra izbor i obranu teme doktorskog rada pristupnice vrlo uspješnom i ocjenjuje ju ocjenom izvrstan (5).


Povjerenstvo je mišljenja da se, kada je riječ o Dunji Potočnik, radi o već djelomice profiliranoj pristupnici, budućoj znanstvenoj djelatnici koja solidno poznaje sociološke teorije i odlično primjenjuje suvremene metodološke i statističke postupke u znanstvenim istraživanjima. Ima objavljene znanstvene radove i istraživačko iskustvo.

57

Stručno povjerenstvo predlaže da se Dunji Potočnik odobri tema za stjecanje doktorata znanosti te omogući nastavak postupka i obrana doktorskog rada pod naslovom Međugeneracijska mobilnost u Hrvatskoj (1984.-2004.) i podnaslovom Usporedba socijalističkog i tranzicijskog razdoblja pod vodstvom mentora dr. sc. Nenada Karajića, izv. prof. s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.


Stručno je povjerenstvo prvotni prijedlog naslova teme doktorskog rada „Međugeneracijska mobilnost u Hrvatskoj: usporedba socijalističkog i tranzicijskog razdoblja (1984.-2004.) predložilo izmijeniti u rad s naslovom i podnaslovom. Predložen je naslov rada: Međugeneracijska mobilnost u Hrvatskoj (1984.-2004.) s podnaslovom: Usporedba socijalističkog i tranzicijskog razdoblja.



ljetni semestar ak. god. 2011/12.


Potpis






Prof. dr. sc. Vjekoslav Afrić

2.Prof. dr. sc. Nenad Karajić(mentor, član Stručnog povjerenstva)

3.Dr. sc. Vlasta Ilišin(članica Stručnog povjerenstva)

4.

5.


58

59



Titula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Kruno Kardov, prof.


Naziv studija: Poslijediplomski studij sociologije




Ime i prezime majke i/ili oca: Ivan Kardov

Datum i mjesto rođenja: 1.listopad 1977., Vukovar

Adresa: Lanište 5, Zagreb

Telefon/mobitel: 098 869 454




2003 - Poslijediplomski studij sociologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu1996-2002 Studij sociologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu1992-1996 Opća gimnazija u Omišu


2003 - znanstveni novak/asistent na Odsjeku za sociologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu


60


Radovi

Kardov, Kardov, Lalić, Dražen, Teršelič, Vesna (2010) Suočavanje s prošlošću u Hrvatskoj: stavovi i mišljenja javnosti i aktera u poraću. Zagreb: Documenta.

Kardov, Kruno i Pavić, Ivana (2007) "Clubture: Profil organizacija i suradničkih praksi". U: Dea Vidović (ur.) Clubture: Kultura kao proces razmjene 2002-2007. Zagreb: Clubture. Str. 85-113.

Kardov, Kruno (2007) "Remember Vukovar: Memory, Sense of Place and the National Tradition in Croatia". U: Sabrina P. Ramet i Davorka Matić (ur.) Democratic Transition in Croatia: Value transformation, education, and media. Texas A&M University Press, 2007. Str. 63-91.

Kardov, Kruno (2006) "Reconstructing Community, Recreating Boundaries. Identity Politics and Production of Social Space in Post-War Vukovar". Trondheim Studies on East European Cultures and Societies. 19:1-37.

Kardov, Kruno i Žunec, Ozren (2005) "Terorizam i građanska prava i slobode". Društvena istraživanja. 14(6): 947-968.

Srbljinović, Armano, Penzar, Dražen, Rodik, Petra, Kardov, Kruno (2003) "An Agent-Based Model of Ethnic Mobilisation". JASSS – Journal of Artificial Societies and Social Simulation. 6(1). http://jasss.soc.surrey.ac.uk/6/1/1.html

Kardov, Kruno (2003) "Mit o neutralnosti i etnički senzitivno odlučivanje". U: Stojan Obradović i Siniša Tatalović (ur.). Nacionalne manjine II. Zaštita manjinskih prava u Hrvatskoj. Split: Stina. Str. 54-57.

Kardov, Kruno i Rodik, Petra (2003) "Too much history per capita. Life of Symbols in Postwar Vukovar". U: Jörn Rüsen (ur.) Jahrbuch 2002/2003. Essen: Kulturwissenschaftliches Institut im Wissenschaftszentrum NRW. Str. 222-232.

Kardov, Kruno (2002) "Od politike razlika do politike prostora. Posljedice rata na društveni život u Vukovaru". Polemos – Časopis za istraživanja rata i mira. 5(1-2): 99-115.

Konferencije

"Vojni prostori", Sociološka poslijediplomska konferencija, Filozofski fakultet, Zagreb, 23-25.10.2010.

"Some Are Victims and Some Are Lost: Contested Status of War Victims in Croatia", Social Structures and Institutions: The Quest for Social Justice, IUC Dubrovnik, 18-23.6.2007.

"Coming to terms with the past in Croatia", Divided Societies, IUC Dubrovnik, 16-24.4.2007. "War Crimes Trials and Enacting the Social in Society, or How Forrest Gump Became an Honorary

Citizen of Former Yugoslav States", Social Structures and Institutions: The Quest for Social Justice. IUC Dubrovnik, 19-23.6.2006.

“Remember Vukovar: Memory, Sense of Place, and the National Tradition in Croatia”, Democratic Transition in Croatia: Value transformation, education, media, The Norwegian University of Science and Technology & Department of Sociology and Political Science, NTNU, Trondheim, Norveška, 3-4.9.2004.

“Too Much History Per Capita. Politics of War Memory – Vukovar Case Study", Traditions of Historical Consciousness: Comparative Perspectives, Kulturwissenschaftliches Institut, Essen, Njemačka, 27-29.3.2003. (referat u koautorstvu s Petrom Rodik)

“Consequences of War on Social Life in the City of Vukovar”, Wars of Former Yugoslavia: The Sociology of Armed Conflict at the Turn of the Millennium. Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb, 6-8.12.2002.

“Agent-Based Modelling of Ethnic Mobilization. The Former Yugoslavia Case”, AB Modelling in Social Sciences, 1st Lake Arrowhead Conference on Computational Social Science and Social Complexity. UCLA Conference Center, Lake Arrowhead, SAD, 9-12.5.2002. (referat u koautorstvu s Armano Srbljinović, Dražen Penzar and Petra Rodik)


Hrvatski: Vojni prostori u Hrvatskoj: socioprostorni aspekti vojne prisutnosti u lokalnoj zajednici

Engleski: Military Spaces in Croatia: Sociospatial Aspects of Military Presence in Local Communities


61

http://jasss.soc.surrey.ac.uk/6/1/1.html

Područje/polje: Društvene znanosti/Sociologija



Prvi mentor: Prof. dr. sc. Ozren Žunec Filozofski fakultet [email protected]

Drugi mentor:


Žunec, Ozren (2007.) Goli život: socijetalne dimenzije pobune Srba u Hrvatskoj. Sv. I.-II. Zagreb: Demetra

Žunec, Ozren (2008.) "Socijalna konstrukcija pobune Srba u Hrvatskoj 1990.-1995. godine." Časopis za suvremenu povijest 40, 1, 33-46

Begić, Nada – Mirjana Sanader – Ozren Žunec (2007.) "Ratni veterani u starom Rimu i u današnjoj Hrvatskoj." Polemos, 10,2; 11-30

Žunec, Ozren (2006.) "Apsolutna žrtva i relativna kompenzacija: proturječja društvenog položaja veterana i državne skrbi za ratne veterane i invalide." Polemos 9, 2 (18), srpanj-prosinac, str. 11-41.

Kardov, Kruno – Ozren Žunec (2005.) "Terorizam i građanska prava i slobode." Društvena istraživanja, 14, 6, studeni-prosinac, str. 947-968.

Prvi mentor: Prof. dr. sc. Ozren Žunec

Drugi mentor:

OBRAZLOŽENJE TEME


Krajem Hladnoga rata i uslijed novijih transformacija vojske problemi vojne prisutnosti i mirnodobskih vojnih aktivnosti su u mnogim zemljama postali vidljivi i predmet proučavanja u društvenim znanostima. U radu će se istražiti njihovi socioprostorni aspekti kroz metodološki pristup studija slučaja na primjeru vojnoga grada Pule, otoka Visa i lokalnih zajednica u blizini slunjskog vojnog poligona. Uz pomoć sociološkog pristupa društvene proizvodnje prostora i koncepata vojne kulture izgradit će se teorijski okvir za problematizaciju vojnih prostora. Nastojat će se pokazati da birokratska, hijerarhijski uređena vojna organizacija u području sigurnosti sa specifičnom vojnom kulturom stvara prostore koji su diskurzivno nevidljivi, u lokalnom društvenom okruženju se smatraju stranima, no koji ipak međudjeluju s lokalnom društvenom zajednicom i mogu značajno obilježiti njihov identitet i strukturirati društveni život kroz specifične mehanizame regulacije i korištenja prostora.


The end of the Cold war and change of the military system has made the military presence in local communities and military activities in peacetime visible and problematic. Our aim is to research sociospatial aspects of the military presence in local communities through methodological approach of case studies in three cases in Croatia: military town of Pula, the island of Vis, and local communities nearby Slunj military training ground. Employing the sociological approach of social production of space and the concepts of military culture we will establish theoretical framework for problematization of military spaces. Our aim is to show how bureaucratic, hierarchically ordered military organization within the area of national security has specific military culture and produce spaces which are discursively invisible and which are considered alien to local communities. Notwithstanding, military spaces interact with local social community and can significantly mark their identities and structurate social life through specific mechanisms of regulation and spatial practice.


62

Istraživanja utjecaja koje vojska vrši na lokalne zajednice samim svojim prisustvom i mirnodobskim vojnim aktivnostima do sada u Hrvatskoj, kao i većini bivših socijalističkih zemalja, nisu provođena. U bivšem jugoslavenskom režimu sva pitanja vezana uz vojsku i obranu su bila izvan mogućnosti ne samo znanstvene analize, nego i utjecaja mnogih drugih civilnih aktera. Takvo nasljeđe je ostavilo značajne posljedice i u novijem razdoblju pa su tako u zadnja dva desetljeća ulagani znatni napori u izgradnju institucionalnih mehanizama civilne kontrole vojske, stvaranju civilnih stručnjaka za vojna pitanja, idr.

U glavnini prijašnjih istraživanja u sociologiji vojske, a koja su se zanimala za odnose vojske i društva (znatno obilježena pristupima Janowitza, 1971), kao i u politološki orijentiranim istraživanjima civilno-vojnih odnosa (znatno obilježena idejama Huntingtona, 1994) u proučavanju tih odnosa društvo se prešutno shvaćalo kao entitet određen granicama nacije-države tako da se na društveni dio jednadžbe gledalo kao na opću državno-statističku kategoriju. U skladu s time naglašavana je potreba reprezentacije unutar vojnog sistema različitih društvenih grupa i klasa, odnosno institucionalna kontrola vojske kroz centre (državnog) sustava. U ovome radu se oslanjamo na pristupe i spoznaje historijske sociologije koji rastvaraju reprezentacije društva shvaćenog primarno u okvirima teritorijalnog određenja nacije-države, a koje smještaju u specifični historijski kontekst (Giddens, 1987; Mann, 1986), kao i na različite spoznaje urbane sociologije temeljem kojih se državni prostor više ne vidi kao primarni ili određujući okvir strukturacije društvenih odnosa (Castells 1996, Brenner, 2004). U skladu s tim opravdano je postaviti pitanje ne samo odnosa (nacionalnog) društva i vojske, već i vojske i lokalnih zajednica u kojima je smještena. Stoga nas u ovom radu zanima socioprostorni "otisak" vojske u lokalnom društvenom okruženju. Tako postavljeno, možemo pretpostaviti da vojska, kao jedan od određujućih elemenata države, čak i kada je složena kao reprezentativni uzorak opće populacije ima različiti demografski profil, vrijednosti i kulturu od lokalnog okruženja u kojem se nalazi. Dakle, i onda kada je domaća ili "narodna", vojska je u većoj ili manjoj mjeri strana u lokalnom kontekstu te može dugoročnim i značajnim prisustvom i svojim aktivnostima strukturirati društveni život lokalnih zajednica.

U zemljama Zapadne Europe i bivšeg istočnog bloka ti procesi su postali vidljivi, ali i promatrani kao relevantni društveni problem, tek značajnim smanjenjem i transformacijama vojnog sektora nakon Hladnoga rata. Mnoge lokalne zajednice i regije su se tada suočile s problemima ne samo promjena u lokalnoj ekonomskoj sferi, u političkim odnosima lokalne i centralne vlasti, demografskim promjenama, problemima upravljanja prostornim resursima, nego i krizom lokalnog identiteta i restrukturiranjem društvenoga života. Istraživanja koja su provođena do toga perioda, rijetka i nesustavna, najčešće nisu uzimala u obzir specifičnosti vojnog sistema već su se promjene u lokalnim zajednicama obrađivale kroz paradigmu uopćenih ekonomskih transformacija. U zadanja dva desetljeća dolazi do primjene novih pristupa čemu su velikim dijelom zaslužne i spoznaje sociologije vojske kroz istraživanja "vojne kulture" (Wilson, 2008), kao što su tome doprinijeli i sami razmjeri problema završetkom Hladnoga rata, a koji su se onda iscrpno istraživali u različitim znanstveno orijentiranim ili policy studijama konverzije (Brzoska, 2007; Jelušič, 2006; Markusen, DiGiovanna, Leary, 2003; Pietz, 2006; i dr.). Kao rezultat ovih i drugih faktora, kako onih internih vojnom sistemu (profesionalizacija vojske i povećanje jaza između civilne i vojne populacije) i eksternih (sve veća mirovna orijentacija opće populacije u zapadnim zemljama), sadašnje vojne aktivnosti i vojna prisutnost u mirnodobskom vremenu više nije diskurzivno nevidljiva kao što je to bilo prije dva desetljeća. Danas stoga postoji značajan broj studija koje problematiziraju različite sfere utjecaja i različite aspekte vojne prisutnosti u lokalnim zajednicama, od ekoloških (Spyra i Katzsch, 2007), političkih (Sorenson, 1998; Cooley, 2008; Rodrigues, Glebov, 2009), do uže shvaćenih kulturnih i društvenih (Gillem, 2007; Hawkins, 2001; Hill Thanner, Wechsler Segal, 2008; Lutz, 2001; Rodrigues, Glebov, 2009; Woodward, 2004; i dr.). Značajna novost u mnogim od tih studija je da se više ne provode samo post hoc istraživanja (nakon demilitarizacije), a što je bilo jedno od temeljnih obilježja prijašnjih istraživačkih pothvata, nego se promatraju kako pozitivne tako i negativne strane mirnodobske vojne prisutnosti.

U sociologiji u Hrvatskoj prvi je nagovještaj mogućeg otvaranja nekih elementata socioprostornih aspekata vojne prisutnosti dao Rogić (1994) u okviru problematizacije otoka kao periferije odnosno graničnog obrambenog prostora koje je dugo vremena obilježilo razvojne politike, ali i identitet nekih otočnih zajednica. No, druge studije nisu uslijedile, iako se u različitih radovima mogu naći neki značajni uvidi i podaci. Tako na primjer Lajić (1992) u studiji o demografskim promjenama na hrvatskim otocima navodi da je višedesetljetna izolacija otoka Visa (zabrana dolaska stranim turistima) i njegova posebna pozicija u obrambenom sustavu državnog teritorija imala značajne utjecaje na demografska kretanja na otoku. Za ovo istraživanje su značajni i radovi pisani o Puli gdje se proučava razvoj grada usporedo s dobivanjem obrambene funkcije u austrijskom razdoblju krajem 19. stoljeća gdje su vojne zone činile do 80% područja grada (Krizmanić, 2009) odnosno promjena u razvoju grada poslije Drugog svjetskog rata (Dukovski, 2005) pri čemu zadržava obilježja vojnoga grada sve do devedesetih godina.Neka od pitanja na koja nastojimo odgovoriti u ovom istraživanju su s kojim problemima se lokalna zajednica suočava, a koji se mogu vezati uz vojnu prisutnost i mirnodobske vojne aktivnosti te koji su vezani uz odlazak vojske iz lokalne sredine. Imaju li lokalne zajednice i u kojoj mjeri mogućnosti utjecaja na odluke o smještanju ili odlasku vojske iz svoje lokalne zajednice? Na koje sve načine se vrši regulacija vojnih prostora i s kojim problemima se susreću različiti akteri (problemi u prostornom planiranju uslijed nepoznavanja svih parametara zbog ugrađene tajnosti i izoliranosti, problemi u korištenju resursa i strukturiranje društvenog života, idr.)? Koji su sve društveni korolari izoliranosti vojnih prostora u lokalnoj sredini (odsustvo iz kognitivne mape, specifične reprezentacije vojnih prostora obilježene mitovima, itd.)?



63

Uz pomoć sociološkog pristupa društvene proizvodnje prostora (Lefebvre, 1991) i koncepata vojne kulture i totalnih institucija uspostavit će se teorijski okvir za problematizaciju vojnih prostora. Teza je da birokratska, hijerarhijski organizirana vojna organizacija u području sigurnosti sa specifičnom vojnom kulturom stvara prostore koji su diskurzivno nevidljivi, u lokalnom društvenom okruženju se smatraju kao strani, no koji ipak međudjeluju s lokalnom društvenom zajednicom. Cilj istraživanja je rasvjetliti socioprostorne aspekte vojne prisutnosti u lokalnim zajednicama kroz analize mehanizama regulacije i korištenja vojnih prostora, a preko kojih vojska vrši različite utjecaje i strukturira društvene procese u lokalnim zajednicama.


Rad će se temeljiti na arhivskom istraživanju, pregledu stručne literature i analizi javno dostupnih službenih dokumenata (zakoni, SOFA ugovori i drugi međudržavni sporazumi, pravilnici, državna izvješća o stanju u oružanim snagama, državna izvješća za reviziju, prostorno-planska dokumentacija, podaci o konverziji vojnih nekretnina, strateški dokumenti razvoja oružanih snaga idr.).

Kroz metodološki pristup studije slučaja detaljnije će se analizirati tri slučaja: slunjski vojni poligon i okolne zajednice, otok Vis i grad Pula.

Budući da se problemi koji se obrađuju u ovom istraživanju nisu do sada sustavno analizirali u Hrvatskoj te da zbog različitih razloga postoji nedostatak pisanih dokumenata, kvantitativnih podataka i sustavnog znanja iz ovog područja, u prikupljanju podataka će se primijeniti metoda key informants intervjua s različitim pojedincima (oko 30 intervjua) koji su u svom profesionalnom ili praktičnom radu stekli (djelomična) znanja i iskustva vezana uz neke probleme prisutnosti vojske u lokalnoj zajednici, te koji su upoznati s vojnim korištenjem i nekim aspektima regulacije vojnih prostora. Osnovne grupe ispitanika će činiti bivši i sadašnji prostorni planeri, bivši i sadašnji lokalni političari, akteri lokalnih nevladinih organizacija koji su imali aktivnosti vezane uz ovu temu (pr. Zelena Istra i Pulska grupa u Puli, Eko udruga i PCAP iz Karlovca, idr.), nezavisni vojni analitičari, umirovljeni vojni časnici, predstavnici državnih institucija (Agencija za zaštitu okoliša, Središnji državni ured za upravljanje državnom imovinom, Ministarstvo obrane, MZOPU i dr.). Svi podaci će se nastojati provjeriti metodom triangulacije i to na način dobivanja podataka iz više usmenih izvora te kada to ne bude bilo moguće potvrdom podataka u različitim pisanim izvorima.

Najveći dio terenskog istraživanja je već završen u sklopu rada na redovnim projektnim zadacima znanstveno-istraživačkog projekta "Vojna kultura i identitet OS RH" (projektni ciklus MZOŠ-a 2007-2010.). Podaci su prikupljani krajem 2009. i tijekom 2010. godine. Obavljeni su intervjui u Puli, Visu (Vis i Komiža) i naseljima slunjskog područja, te niz intervjua u Zagrebu, Šibeniku, Žirju i Karlovcu. Također je prikupljena značajna količina različitih pisanih izvora i dokumentacije općenito o vojnim objektima ili pak vezani uz slučajeve odabrane za detaljniju analizu.


Ovo će biti prvi pokušaj sociološke analize problema vojne prisutnosti i mirnodobskih vojnih aktivnosti u lokalnim zajednicama u Hrvatskoj. Teorijski okvir koji će se izgraditi kao i rezultati provedenog terenskog i arhivskog istraživanja kroz tri studije slučaja ponudit će osnovne uvide u sličnosti, ali i različitosti socioprostornih aspekata mirnodobskih vojnih aktivnosti u Hrvatskoj. Također će se omogućiti uvid u promjene dosadašnje regulacije i korištenja vojnih prostora, a koje se događaju zbog suvremenih transformacija oružanih snaga poput prilagodbi međunarodnim mirovnim misijama, profesionalizacije vojske, sklapanja bilateralnih ugovora o korištenju vojnih prostora od stranih vojski i ulaska Hrvatske u NATO savez.


64

Brenner, Neil (2004) New State Spaces. Urban Governance and the Rescaling of Statehood. Oxford: Oxford University PressBrzoska, Michael (2007) "Success and Failure in Defense Conversion in the 'Long Decade of Disarmament". U: Sandler, Todd i

Hartley, Keith (eds.) Handbook of Defense Economics. Defense in a Globalized World. Amsterdam: North-Holland. Str. 1178-1210Caforio, Giuseppe i Nuciari, Marina (2006) "Social Research and the Military: A Cross-National Expert Survey". U: Giuseppe Caforio

(ed.) Handbook of the Sociology of the Military. New York: Springer. Str. 27-58.Castells, Manuel (1996) The Rise of the Network Society. Oxford: Blackwell Cooley, Alexander (2008) Base Politics: Democratic Change and the U.S. Military Overseas. Ithaca: Cornell University Press Dukovski, Darko (2005) "Grad u potrazi za identitetom". U: Miroslav Beroša et. al. (ur) Pula: tri tisućljeća mita i stvarnosti. Pula: CASHGiddens, Anthony (1987) The Nation-state and violence. Berkeley: University of California PressGillem, Mark, L. (2007) America Town. Building the Outposts of Empire. Minneapolis i London: University of Minnesota PressHawkins, John P. (2001) Army of Hope, Army of Alienation. Culture and Contradiction in the American Army Communities of the Cold

War Germany. Tuscaloosa: The University of Alabama Press Hill Thanner, Meredith i Wechsler Segal, Mady (2008) "When the Military Leaves and Places Change. Effects of the Closing of an

Army Post on the Local Community". Armed Forces and Society. 34(4): 662-681Huntington, Samuel P. (1994) The Soldier and the State. Cambridge, Massachusetts: The Belknap PressJanowitz, Morris (1971) The Professional Soldier. New York: The Free PressJelušič, Ljubica (2006) "Conversion of the Military: Resource-Reuse Perspective after the End of the Cold War". U: Giuseppe Caforio

(ed.) Handbook of the Sociology of the Military. New York: Springer. Str. 345-359.Krizmanić, Attilio (2009) Pulska kruna. knjiga I i II. Žminj: Čakavski saborLajić, Ivan (1992) Stanovništvo dalmatinskih otoka. Povijesne i suvremene značajke depopulacije. Zagreb: ConsiliumLutz, Catherine (2001) Homefront. A Military City and the American 20th Century. Boston: Beacon Press Mann, Michael (1986) The Sources of Social Power. Vol.I. Cambridge: Cambridge University PressMarkusen, Ann i DiGiovanna, Sean (2003) "From defense to development?". U: Ann Markusen, Sean DiGiovanna i Michael C. Leary

(eds.) From Defense to Development? International perspectives on realizing the peace dividend. London: Routledge. Str. 1-14 Pietz, Tobias (2006) Defense Reform and Conversion in Albania, Macedonia and Croatia. Bonn: BICCRodrigues, Luis i Glebov, Sergiy (eds.) (2009) Military Bases: Historical Perspectives, Contemporary Challenges. Amsterdam, Berlin,

Oxford, Tokyo, Washington, DC: IOS Press Rogić, Ivan (1994) "Hrvatski otoci: sjećanje na pet razvojnih ograničenja". Društvena istraživanja. 3(4-5): 437-449.Sorenson, David, S. (1998) Shutting Down the Cold War. The Politics of Military Base Closure. New York: St. Martin's Press Spyra, Wolfgang i Katzsch, Michael (eds.) (2007) Envionmental Security and Public Safety. Problems and Needs in Conversion

Policy and Research after 15 Years of Conversion in Central and Eastern Europe. Dordrecht: SpringerWilson, Peter H. (2008) "Defining Military Culture". The Journal of Military History. 72: 11-41.Woodward, Rachel (2004) Military Geographies. Oxford: Blackwell


Terensko istraživanje je već provedeno u sklopu rada na projektu "Vojna kultura i identitet OS RH" (financiranom od Ministarstva znanosti u projektnom ciklusu 2007-2010.), svi potrebni podaci su već skupljeni i neće biti potrebna dodatna sredstva jer su buduće aktivnosti vezane uz analizu prikupljenih podataka (sve aktivnosti projekta su razmatrane i odobrene od Etičkog povjerenstva Odsjeka za sociologiju prilikom prijave samog znanstvenog projekta za financiranje 2007. godine).






Samostalno financiranje


1. ožujka 2006 (Etičko povjerenstvo Filozofskog fakulteta); 27. veljače 2006. (Etičko povjerenstvo Odsjeka za sociologiju).



65


Potpis Prof. dr. sc. Ozren Žunec


Potpis Kruno Kardov


IZJAVA


U Zagrebu, 21. 12. 2010. Potpis Kruno Kardov


M.P.

66




Titula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Kruno Kardov

Nositelj studija: Odsjek za sociologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij sociologije



Jezik pisanja rada: Hrvatski jezik

Hrvatski Vojni prostori u Hrvatskoj: socioprostorni aspekti vojne prisutnosti u lokalnoj zajednici

Engleski Military Spaces in Croatia: Sociospatial Aspects of Military Presence in Local Communities

Područje/polje: Društvene znanosti, sociologija

MENTOR(I)


Prvi mentor: Dr. sc. Ozren Žunec, redoviti profesor u trajnom zvanju

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Republika Hrvatska

[email protected]

Drugi mentor:



1.Dr. sc. Ognjen Čaldarović, redoviti profesor u trajnom zvanju, predsjednik


[email protected]

2.Dr. sc. Rade Kalanj, redoviti profesor u trajnom zvanju, član


[email protected]

3.Dr. sc. Ozren Žunec, redoviti profesor u trajnom zvanju, član


[email protected]

4.

5.


Vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 25.I.2011., točka 71



67


Etičko povjerenstvo Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 1.III.2006.


U programu poslijediplomskog studija sociologije javna obrana teme doktorskog rada nije bila predviđena, već su pristupnici umjesto toga polagali godišnji doktorski ispit.


Pristupnik Kruno Kardov predložio je temu disertacije pod naslovom Vojni prostori u Hrvatskoj: socioprostorni aspekti vojne prisutnosti u lokalnoj zajednici. U prijavi teme pristupnik je naveo da su krajem Hladnoga rata te uslijed novijih transformacija vojske problemi vojne prisutnosti i mirnodopskih vojnih aktivnosti u mnogim zemljama postali vidljivi i predmet proučavanja u društvenim znanostima. U predloženom radu će se stoga istražiti njihovi socioprostorni aspekti kroz metodološki pristup studija slučaja na primjeru vojnoga grada Pule, otoka Visa i lokalnih zajednica u blizini slunjskog vojnog poligona. Uz pomoć sociološkog pristupa društvene proizvodnje prostora i koncepata vojne kulture izgradit će se teorijski okvir za sociologijsku problematizaciju vojnih prostora. Nastojat će se pokazati da birokratska, hijerarhijski uređena vojna organizacija u području sigurnosti sa specifičnom vojnom kulturom stvara prostore koji su diskurzivno nevidljivi, a u lokalnom društvenom okruženju se smatraju stranima, no koji ipak djeluju i utječu na lokalne društvene zajednice i mogu značajno obilježiti njihov identitet i strukturirati društveni život kroz specifične mehanizame regulacije i korištenja prostora. Pristupnik će istraživanje provesti kombinacijom različitih metodologijskih obrazaca, uključujući i terensko istraživanje (reambulacije terena te nekoliko desetaka intervjua s tzv. key informants, a u teorijskom pogledu oslanjat će se na autore koji su u društvenim znanostima, navlastito sociologiji, problematizirali socijalno stvaranje prostora, uključivo vojnih, te njihov utjecaj na zajednicu. Tema istraživanja u znanstvenom je području društvenih znanosti, polje sociologija, grana posebne sociologije

Stručno povjerenstvo smatra da je predložena tema disertacije primjerena, a u hrvatskim prilikama i vrlo važna, i to kako zbog toga što vojni prostori i upravljanje njima nakon Domovinskog rata počinju pred društvenu zajednicu postavljati nove izazove (političke, ekološke, gospodarske i ine), nego i zbog toga što u domaćoj sociologiji nije bilo radova koji bi se bavili ovim pitanjima, pa je u tome pogledu rad ne samo pionirski nego i društveno potreban. Povjerenstvo također smatra da su predloženi metodologijski pristupi prikladni za obradu teme disertacije i sukladni su sličnim istraživanjima koja su provođena u drugim zemljama u području sociologije te stoga smatra da je predloženo istraživanje izvedivo.


Stručno povjerenstvo zaključuje da je pristupnik Kruno Kardov ispunio sve propisane uvjete za pristupanje izradi i obrani disertacije i to:

1. Polaženjem poslijediplomskoga doktorskog studija sociologije pristupnik je sakupio ukupno 283 boda, dočim je programom poslijediplomskoga doktorskog studija sociologije predviđeno ostvarivanje minimalno 160 bodova za prijavu, odnosno 180 za obranu disertacije

2. Objavio je više znanstvenih i stručnih radova te jednu knjigu u suautorstvu te je priopćenjima iz područja vojne sociologije sudjelovao na više znanstvenih skupova.

3. Povjerenstvo smatra da je predložena tema doktorskog rada znanstveno relevantna i društveno opravdana.

Stručno povjerenstvo stoga predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da pristupniku Kruni Kardovu odobri predloženu temu doktorske disertacije pod naslovom Vojni prostori u Hrvatskoj: socioprostorni aspekti vojne prisutnosti u lokalnoj zajednici i da se za mentora imenuje dr. sc. Ozren Žunec, redoviti profesor u trajnom zvanju te tako odobri odobri nastavak postupka u stjecanju doktorata znanosti, znanstveno područje društvene znanosti, znanstveno polje sociologija, grana posebne sociologije.


Vijeće poslijediplomskih studija predložilo je Stručnom povjerenstvu da razmotri naslov disertacije kako bi on bio jasniji u dijelu koji govori o vojnom prostoru. Stručno povjerenstvo razmotrilo je ovaj prijedlog i primjedbu narečenog Vijeća te je slobodno dati mišljenje da je termin „vojni prostor“ udomaćen i uobičajen u novijoj literaturi i

68

istraživanjima koja se bave vojskom kroz socioprostornu perspektivu te predstavlja jasan i dobro definiran pojam u sociologiji, osobito u sociologiji prostora.



Ljetni semestar akademske 2010./2011. godine.


Potpis






Dr. sc. Ognjen Čaldarović, redoviti profesor u trajnom zvanju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Republika Hrvatska

2.Dr. sc. Rade Kalanj, redoviti profesor u trajnom zvanju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Republika Hrvatska

3.Dr. sc. Ozren Žunec, redoviti profesor u trajnom zvanju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Republika Hrvatska

4.

5.

U Zagrebu, 5. travnja 2011. godine M.P.

69



Titula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: ALEN KRISTIĆ

Nositelj studija: FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Naziv studija: POSLIJEDIPLOMSKI DOKTORSKI STUDIJ FILOZOFIJE




Ime i prezime majke i/ili oca: JANKO KRISTIĆ

Datum i mjesto rođenja: 14. 9. 1977. – SARAJEVO

Adresa: A. MULABEGOVIĆA 21/6, BiH - 71 000 SARAJEVO

Telefon/mobitel: 00387/63/870-701




2011. – Poslijediplomski doktorski studij filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu2004. – Poslijediplomski magistarski studij na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu – smjer sociologija1997. – 2003.Filozofsko-teološki studij na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu1992. – 1996.Franjevačka klasična gimnazija u Visokom


2010. –Urednik hrvatskog izdanja Međunarodnog teološkog časopisa «Concilium»2008. –Asistent za predmet kristologija na magistarskom poslijediplomskom programu «Religijske studije» pri Centru za interdisciplinarne postdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu 2006. – Urednik časopisa «Status – magazina za politička pitanja i društvenu kulturu» (Mostar)2004. – 2005. HKD «Napredak» u Sarajevu – knjižničar i voditelj izdavačke djelatnosti2003. – 2004.Srednjoškolski profesor vjeronauka u Usori


70



Radovi:

„Vjerske institucije u BiH: govor razrokosti?“, u zborniku radova: Hrvati u BiH: ustavni položaj, kulturni razvoj i nacionalni identitet, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu / Centar za demokraciju i pravo Mirko Tripalo, Zagreb 2010, str. 167-201.„Drugi svjetski rat na stranicama sutješke samostanske kronike“, u: zbornik radova: „Stoljeća Kraljeve Sutjeske“, Franjevački samostan Kraljeva Sutjeska i Kulturno-povijesni institut Bosne Srebrene Sarajevo, Kraljeva Sutjeska-Sarajevo 2010, str. 337-404.„Važnost i konkretizacija projekta svjetskog ethosa u BiH iz katoličke perspektive“, u: Novi Muallim – časopis za odgoj i obrazovanje, X(2009)39, str. 7-11.«Ozdravljenjem pamćenja do pomirenja – Pitanje religijskog pamćenja u sociološko-teološkoj misli Željka Mardešića», u: Nova prisutnost – Časopis za intelektualna i duhovna pitanja, Kršćanski akademski krug Zagreb, broj VI / 1 –2008, str. 33-70.«Krist ili svjetovna moć – Kršćanstvo pred kušnjom svjetovne moći», u zborniku radova Visions of a just society – Fears, hopes and chances for living together in a globalized world from Jewish, Christian and Muslim perspectives, ICCJ Abrahamic forum / Konrad Adenauer Stiftung Aussenstelle Sarajevo, Sarajevo 2006, str. 65-71.

Znanstveni skupovi:

Međunarodni znanstveni skup, „Islam, religija i država“, Evangelički teološki fakultet u Tübingenu, 26-27. 11. 2010. godine, izlaganje „Katolička crkva u BiH: Između institucionalne slobode i slobode kršćanskog navještaja“Znanstveni skup, „Hrvati u BiH: problemi ustavnog položaja, kulturni razvoj i nacionalni identitet“, Zagreb, 4. 11. 2009. u organizaciji Centra za demokraciju i pravo Mirko Tripalo i Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, izlaganje „Vjerske institucije u BiH: govor razrokosti'?“Međunarodni znanstveni skup, „Svjetski ethos za BiH“, 14-15. svibnja 2009., izlaganje „Važnost i konkretizacija projekta svjetskog ethosa u BiH iz katoličke perspektive“Znanstveni skup, „Stoljeća Kraljeve Sutjeske“, Kraljeva Sutjeska, 17-18. 10. 2008., izlaganje „Drugi svjetski rat u samostanskoj kronici“;Znanstveni skup, „Rascjep u svetome i svjetovnom“, Zagreb, 27. 11. 2007., izlaganje „Ozdravljenjem pamćenja do pomirenja: pitanje religijskog pamćenja u sociološko-teološkoj misli Željka Mardešića“ Međunarodni znanstveni skup, „Vizije pravednog društva – strahovi, očekivanja i mogućnosti zajedničkog života u globaliziranom svijetu sa jevrejskog, kršćanskog i muslimanskog stajališta – Fokus na jugoistočnoj Europi“, Sarajevo, 13-16. 11. 2005., izlaganje „Razdvajanje crkve i države: Značenje i uloga religije u sekularnim društvima“


Hrvatski: Filozofija religije Giannija Vattima

Engleski: Gianni Vattimo’s Philosophy of Religion


Područje/polje: HUMANISTIČKE ZNANOSTI, FILOZOFIJA RELIGIJE I TEOLOGIJA



Prvi mentor: Dr. sc. Željko Pavić, znanstveni savjetnik

Leksikografski zavod «M. Krleža» u Zagrebu

[email protected]

Drugi mentor:

71



»Philosophia fundamentalis Josipa Stadlera«, Sarajevo 2006

»Arhonti bitka. Pokus filozofije vjere«, Rijeka 2009

Prvi mentor:

Drugi mentor:

OBRAZLOŽENJE TEME


Ovaj rad razmatra filozofiju religije i koncept «slabog kršćanstva» G. Vattima. Ukazuje se na nužnost filozofijskog kritičkog propitivanja povratka religije u postmetafizičkom vremenu, poglavito onih formi religijskoga, koje se, izdajući postmetafizičku inspiraciju, vraćaju metafizičkom razumijevanju transcendencije. Pokazuje se da koncept «slabog kršćanstva» predstavlja neodgodiv zahtjev i temeljeni nacrt ne-metafizičke odnosno ne-religiozne paradigme kršćanstva, koja je jedina primjerena postmodernom razdoblju kraja metafizike, ali i izvornoj evanđeoskoj poruci putem koje je u svijet ušlo antimetafizičko načelo kao novina i opreka do tada prevladavajućem vizualno-naturalističkom objektivizmu grčke kulture. Pri tome se oslanja na kritičko sučeljavanje Vattimova koncepta «slabog» kršćanstva s vodećim suvremenim univerzalnim teološkim programima kršćanstva u pluralističkom društvu. Oboje se propituje u kontekstu suvremene katoličke zbilje obilježene neo-katoličkim integrizmom.


The thesis explores the philosophy of religion and the concept of “weak” Christianity in the works of G. Vattimo. It expands on the necessity of a critical philosophical questioning of the return of religion in a post-metaphysical age, and especially of those allegedly post-metaphysical forms of the religious, which are in fact returning to a metaphysical understanding of transcendence. It is shown that the concept of “weak” Christianity presents indispensable challenge and is fundamental to the concept of non-metaphysical or non-religious paradigm of Christianity, which is the only appropriate paradigm in the post-modern age of the end of metaphysics. This paradigm shares affinity with the original Christian message, and its anti-metaphysical principle, which was radically novel and opposed to the prevailing visually-naturalistic objectivism of the Greek culture. The thesis is founded on the critical questioning and contrasting of Vattimo’s concept of “weak” Christianity with the leading contemporary and universalistic theological models in a pluralistic society. The both are questioned within the context of contemporary Catholicism, which is imbued with neo-catholic integrism.


72

Kraj metafizike, kao odsudno obilježje postmoderne epohe u kojoj živimo, tijesno je povezan s obnovljenom vitalnošću religija. Senzibilna za kulturalnu klimu obnovljenog zanimanja za religiju i uvažavajući suvremeno nepostojanje uvjerljivih filozofijskih razloga za ateizam, filozofija religije talijanskog filozofa Giannija Vattima, začetnika „slabe“ misli, predstavlja filozofijsko kritičko propitivanje povratka religije u postmetafizičkom vremenu, poglavito onih formi religijskoga, koje se, izdajući postmetafizičku inspiraciju, vraćaju metafizičkom razumijevanju transcendencije, tim više jer se spomenute forme religijskoga, kako u fundamentalističkom tako i u komunitarističkom obličju, nerijetko legitimiraju upravo filozofski u ime kraja globalnih velikih pripovijesti. U okviru svoje filozofije religije, uvjeren da tek smrt metafizičkog Boga naš pogled oslobađa za Isusa i evanđelje, Vattimo oblikuje koncept „slabog“ kršćanstva kao ne-metafizičke odnosno ne-religiozne paradigme kršćanstva, koja je jedina primjerena postmodernom razdoblju kraja metafizike, ali i izvornoj evanđeoskoj poruci putem koje je u svijet ušlo antimetafizičko načelo kao novina i opreka do tada prevladavajućem vizualno-naturalističkom objektivizmu grčke kulture. Do oblikovanja koncepta „slabog“ kršćanstva Vattimo dolazi kritičkim čitanjem i u stanovitoj mjeri novom interpretacijom Nietzschea i Heideggera, a od Heideggera, među ostalim, preuzima razumijevanje metafizike kao načina mišljenja koje bivstvovanje izjednačuje s objektivnom datošću, s pogubnim etičko-političkim posljedicama. Uviđajući neprekinuti kontinuitet između Nietzscheova navještaja smrti Boga i Heideggerova navještaja kraja metafizike, Vattimo zaključuje da su upravo Nietzsche i Heidegger najradikalniji baštinici antimetafizičkog načela, koje je, kako je već rečeno, u svijet unijelo kršćanstvo, dakako, Nietzsche navještajem smrti Boga, a Heidegger naukom o zbivanju bitka. «Slabo» kršćanstvo bi se prema Vattimu trebalo ozbiljiti putem dosljednog usvajanja implikacija kršćanske antimetafizičke revolucije u samome kršćanstvu, što se do sada, u kršćanstvu obilježenom snažnim i trajnim otporom metafizike, nije dogodilo niti na razini kršćanske teorije niti na razini kršćanske prakse. Ta bi se antimetafizička evangelizacija samoga kršćanstva trebala ozbiljiti u radikalnom i konačnom raskidu s metafizičko-naturalnim poimanjem Boga u samome srcu kršćanstva, što je razumijevanje koje s jedne strane polazi od predočavajućeg mišljenja i kauzalne metafizike, a s druge strane od prirodoslovnih istraživanja o „prstu Božjem“ u svijetu (teodiceja). Posebice karakteristično za Katoličku crkvu, metafizičko je praznovjerje ono što kršćansku poruku izobličuje u svijetu, i to prije svega kompromitirajući je naturalističkom religioznošću svetoga kao nasilja, koja od kršćanstva čini krajnje dogmatiziranu, autoritarnu i moralizatorsku religiju neprijateljski raspoloženu spram moderne, pri čemu, dakako, za izvorno razumljenu vjeru, ako uopće, ostaje premalo prostora i slobode. Pristati uz dokidanje metafizičkog onto-teološkog mišljenja u kršćanstvu putem demitologiziranja kršćanskog morala i kršćanskih dogmi, ali i demitologiziranja cjelokupne dosadašnje kršćanske vizije čovjeka i Boga, i to na temelju osobne i duhovne interpretacije Pisma, usmjerene rastvaranju prirodno-nasilnog svetoga u kršćanstvu – spasenje se, dakle, događa kroz interpretaciju! – za Vattima znači uključiti se aktivno u još uvijek nedovršeni pedagoški proces Boga spram čovječanstva, koji, započet činom utjelovljenja (kenozom), putem uvijek novih hermeneutičkih poduhvata, smjera raskrivanju smisla utjelovljenja (kenoze). Razumijevajući smisao utjelovljenja u razotkrivanju i dokidanju veze između nasilja i sakralnog (rastvaranju sakralnog kao nasilnog), a ne u udovoljavanju žrtvenim mehanizmima odnosno hirovima ćudljivog i nasilnog Boga prirodne religije, prije svega na temelju filozofsko-antropoloških promišljanja Renea Girarada o porijeklu i načinima razvoja ljudskih civilizacija, Vattimo u utjelovljenju razaznaje samu bit kršćanstva i prototip sekularizacije. Zapravo, Bog metafizike, sa svojim obilježjima svemoći, apsolutnosti i transcendencije, predstavlja filozofsku transkripciju nasilnog Boga prirodne religije o kojemu govori Rene Girarad. Sukladno tome, sekularizacija, kao nastavak utjelovljenja (kenoze) i bit moderne, za Vattima nije ništa do nutarnji i „logički“ posljedak razvoja židovsko-kršćanske objave, a njezin je filozofijski plod upravo kraj metafizike, kako u liku smrti metafizičkoga Boga (Nietzsche) tako i u liku razumijevanja bitka kao zbivanja (Heidegger). Uspostavljajući na taj način izravnu vezu između kršćanske objave i povijesti nihilizma, koja za Nietzschea i Heideggera u liku kraja metafizike predstavlja krajnji ishod moderne i smisao povijesti Zapada, Vattimo u slaboj ontologiji na kojoj se kraj metafizike korijeni, razaznaje odsudni preduvjet ponovnog nihilističkog otkrivanja kršćanstva, ali i posljedak neprestanog djelovanja kršćanskog nasljeđa u filozofiji, pri čemu utjelovljenje figurira kao nagovještaj slabe ontologije, a slaba se ontologija raskriva kao filozofska transkripcija kršćanske doktrine o utjelovljenju. Dakle, istina kršćanstva je razrješenje metafizičkog koncepta istine. Razaznajući da će nasilje unutar kršćanstva preživljavati sve dok kršćanstvo bude povezano s metafizikom kao „znanošću o bitku kao bitku“, a to znači kao znanjem o prvom principu, Vattimo kao jedino mjerilo i granicu sekularizacije kršćanstva u liku demitologiziranja, čiji je cilj dokidanje snažnih ostataka prirodne religije u samoj jezgri kršćanstva odnosno „raščaranje“ biti kršćanstva od metafizike, imenuje ljubav (caritas) i milosrđe. To je u liku praktičnog apela, onkraj bilo kakvih objektivno-metafizičkih istina, jedina objavljena istina Pisma, koje ne može doživjeti nikakvo demitologiziranje. Kenotička interpretacija kršćanstva koju zagovara Vattimo, a koja kao temeljni cilj ima oživljavanje mirotvornog potencijala kršćanstva u liku etike ne-nasilja i ne-ovladavanja, za sobom povlači i novo viđenje objave koja se, sukladno kraju metafizike, više ne razumijeva kao jednom zauvijek dana poruka već kao poruka koja se događa i raste u uvijek novim hermeneutičkim naporima zajednice vjernika, pri čemu dolazi i do sasvim novog razumijevanja ustroja Crkve, antimetafizičkog pomaka od Crkve kao sakralizirane institucionalne strukture autoritarne Moći prema Crkvi kao hermeneutičko-komunikacijskoj zajednici lišenoj svakog autoritarizma u kojoj vjernici u ljubavi slušaju i slobodno tumače smisao kršćanske poruke.



73

Osnovni cilj istraživanje je ispitati konkretne implikacije Vattimove filozofije religije, posebice Vattimovog koncepta ne-religioznog kršćanstva, za kršćansku teologiju u ozračju postmoderne. Sekundarni cilj istraživanja je pokazati uz pomoć Vattimove filozofije religije i njegovog razumijevanja „slabog“ kršćanstva u kojoj mjeri u suvremenoj hrvatskoj katoličkoj zbilji još uvijek prevladava metafizičko kršćanstvo, i to u liku katoličkog neo-integrizma. Osnovna hipoteza rada je da Vattimova filozofija religije i koncept ne-religioznog kršćanstva pokazuje nužnost, ali uvelike i sadržaj, promjene paradigme kršćanske teologije, a samim time i kršćanstva, u postmetafizičkom dobu postmoderne.


74

Metodologija

Osnovna je metoda rada istraživanje izvornih Vattimovih spisa vezanih za njegovu filozofiju religije i koncept „slabog“ kršćanstva (prije svega Credere di credere / Vjerovati da vjeruješ i Dopo la cristianitá: Per un cristianesimo non religioso / Nakon kršćanstva: za jedno nereligiozno kršćanstvo). Bit će poduzeta sveobuhvatna kritička analiza, poređenje i sinteza temeljnih postavki Vattimove filozofije religije, uključujući njegov koncept ne-metafizičkog odnosno ne-religioznog kršćanstva. Za potrebe poređenja i kontekstualnog istraživanja navedene problematike, a u kritičkom sučeljenju s Vattimovom filozofijom religije, bit će razmotrene neke od aktualnih univerzalnih programa kršćanstva u pluralističkom društvu (J. Moltmann, J. B. Metz, J. Sobrino i H. Küng) i kritičko sociološko-teološko viđenje hrvatskog katolicizma Željka Mardešića. Navedeno kao pretpostavku uključuje osvjetljavanje različitih utjecaja na Vattimovo mišljenje (Nietzsche, Heidegger, Girard, Schleiermacher…) i prikaz njegove temeljne filozofijske pozicije iz koje potom i proizlazi Vattimovo specifično razumijevanje fenomena religijskoga u postmetafizičkom razdoblju postmoderne.

Plan istraživanja

Uže područje ovog rada predstavljaju knjige Giannija Vattima Credere di credere / Vjerovati da vjeruješ i Dopo la cristianitá: Per un cristianesimo non religioso / Nakon kršćanstva: za jedno nereligiozno kršćanstvo jer sadržavaju bitne sastavnice autorove filozofije religije i „slabog“ kršćanstva.

U prvom dijelu rada naslovljenom «Razvoj filozofijske misli Giannija Vattima» bit će propitani različiti utjecani na Vattimovo mišljenje – teološki (F. Schleiermacher…), antropološko-filozofijski (R. Girard) i filozofijski (F. Nietzsche, M. Heidegger...) – kako bi se prikazala Vattimova temeljna filozofijska pozicija na kojoj počiva Vattimovo specifično razumijevanje fenomena religijskog u postmoderni, ali i njegov koncept «slabog» kršćanstva.

U drugom dijelu rada naslovljenom «Povratak religije» bit će kritički izložena filozofija religije Giannija Vattima. Posebna pozornost bit će posvećena čimbenicima povratka religije u postmoderni i zadaći koju, u smislu kritičkog filozofijskog propitivanja novih formi religijskoga, ima postmoderna filozofija postmetafizičke orijentacije prema Vattimu, posebice spram onih formi religijskoga koje se vraćaju metafizičkom utemeljenju, bilo u liku fundamentalizma bilo u liku komunitarizma. Kroz navedeno će biti ispitano Vattimovo razumijevanje religijskoga u postmetafizičkom razdoblju postmoderne.

Treći dio rada, naslovljen «'Slabo' kršćanstvo: istina ili prijateljstvo», u sebi će sadržavati kritički prikaz Vattimovog koncepta «slabog» kršćanstva. U središtu pozornosti bit će temeljne filozofijsko-teološke postavke «slabog» kršćanstva, a riječ je, prije svega, o Vattimovom specifičnom razumijevanju sekularizacije, odnosa kršćanstva i moderne, demitologizacije kršćanskih dogmi i morala, novom postmetafizičkom konceptu istine i objave, kao i novom viđenju tumačenje Pisma odnosno slobodnoj i duhovnoj interpretaciji Pisma, koja za sobom povlači nužno novo viđenje ustroja i zadaće Crkve u pluralističkom svijetu. Navedene postavke bit će dovedene u izravnu vezu s krizom u kojoj se nalazi suvremeno kršćanstvo, posebice Katolička crkva, ali i sa nizom društveno-političkih izazova koje postmoderna i pluralistička društva stavljaju pred kršćanske crkve, a pri tome se u prvom redu misli na izazov ekumenskog i međureligijskog dijaloga.

Četvrti dio rada, naslovljen «Prema nereligioznom kršćanstvu: nova paradigma kršćanske teologije», bit će posvećen kritičkom sučeljavanju Vattimove filozofijom religije i «slabog» kršćanstva s nekim od aktualnih univerzalnih teoloških programa kršćanstva u pluralističkom društvu (J. Moltmann, J. B. Metz, J. Sobirno i H. Küng). Na taj se način želi propitati u kojoj mjeri je kršćanska antimetafizička revolucija, koju Vattimo zagovara putem «slabog» kršćanstva, nazočna u suvremenim teološkim programima u pluralističkom društvu, posebice u području egzegeze, morala, dogmatike, ekleziologije, ekumenskog i međureligijskog dijaloga. Na pozadini tog kritičkog sučeljavanja, ispitat će se potom domet i mogućnost dosljednog začinjanja postmetafizičke paradigme kršćanstva i kršćanske teologije kao autentičnog odgovora ne samo na izazove postmetafizičke epohe nego i izvorne kršćanske poruke, kako to vidi G. Vattimo.

Peti dio rada, naslovljen «Hrvatska katolička zbilja iz perspektive 'slabog' kršćanstva», pokazat će uz pomoć Vattimovog koncepta «slabog» kršćanstva kako je aktualni uspon katoličkog neo-integrizma, kao specifične forme katoličkog fundamentalizma, u izravnoj povezanosti s lokalnom katoličkom teologijom, koja nekritički počiva na metafizičkim zasadima, odnosno da se upravo u toj povezanosti korijene svi oni momenti nasilnoga u aktualnoj religijskog praksi katoličke provenijencije s pogubnim etičko-društvenim posljedicama. Zapravo, u posljednjim desetljećima moguće je čak govoriti o sustavnom pokušaju provođenja prisilne religijske obnove kao izravnoj društveno-političkoj manifestaciji metafizičkog kršćanstva na lokalnoj razini. U svrhu dokazivanja navedenoga, u kritički suodnos bit će doveden Vattimov koncept «slabog» kršćanstva i sociološko-teološko viđenje hrvatskog katolicizma Ž. Mardešića.

Zaključno razmatranje iznijet će na vidjelo sintezu cjelokupne problematike. Pokazat će osnovni smisao «slabog» kršćanstva s jedne strane kao neodgodivog zahtjeva i temeljenog nacrta ne-metafizičke odnosno ne-religiozne paradigme kršćanstva, koja je jedina primjerena postmodernom razdoblju kraja metafizike, ali i izvornoj evanđeoskoj poruci putem koje je u svijet ušlo antimetafizičko načelo, a s druge strane kao nužnost filozofijskog kritičkog propitivanja različitih formi religijskoga u postmoderni. Na konkretnu društveno-političku pogubnost ustrajavanja u metafizičkom kršćanstvu, uz gubitak izvorne vjerničke autentičnosti, još će se jednom podsjetiti primjerom uspona katoličkog neo-integrizma u kontekstu hrvatske katoličke zbilje.


75

Primarni će se doprinos sastojati u problematiziranju izazova koje postmetafizička filozofija u liku filozofije religije G. Vattima upućuje kršćanskoj teologiji u postmoderni. Ovaj će rad time pridonijeti i ukazivanju na nužnost kritičkog sučeljavanja postmetafizičke filozofije s postmodernom religioznošću, osobito onim formama religioznosti koje se iznova vraćaju metafizičkom utemeljenju. Na znanstvenu relevantnost navedenog ukazat će kritička aplikacija na hrvatsku katoličku zbilju.


C. Dotolo, La teologia fondamentale davanti alle sfide del'pensiero debole di G. Vattimo, Roma 1999.D. Monaco, Gianni Vattimo. Ontologia ermenutica, cristianesimo e postmodernità, Pisa 2006.F. Nietzsche, Antikrist, Zagreb 1999.F. Nietzsche, Tako je govorio Zaratustra, Zagreb 2008.F. Nietzsche, Volja za moć / slučaj Wagner, Zagreb 2006.G. Giorgio, Il pensiero di Gianni Vattimo, Milano 2006.G. Vattimo, Credere di credere, Milano 1996.G. Vattimo, Čitanka, Zagreb 2008.G. Vattimo, Dialogo con Nietzsche. Saggi 1961-2000, Milano 2001.G. Vattimo, Dopao la cristianià. Per un cristianesimo non religioso, Milano 2002.G. Vattimo, La fine della modernità, Milano 1985.G. Vattimo, La societá transparente, Milano 1989.H. Küng, Biti kršćanin, Zagreb / Sarajevo 2002.J. B. Metz, Memoria passionis – Provokativni spomen u pluralističkom društvu, Zagreb 2009.J. Moltmann, Raspeti Bog – Kristov križ kao temelj i kritika kršćanske teologije, Rijeka 2004.J. Ratzinger, Teološki nauk o principima – Elementi fundamentalne teologije, Rijeka 2010.J. Sobrino, Izvan sirotinje nema spasenja – Mali utopijsko-proročki ogledi, Rijeka 2010.R. Girard / G. Vattimo, Veritá o Fede debole? Dialogo su cristianesimo e relativismo, Massa 2008.R. Rorty / G. Vattimo, Il futuro della religione, Milano 2004.Ž. Mardešić, Racjep u svetome, Zagreb 2007.











76


Potpis


Potpis


IZJAVA


U Zagrebu, Potpis


77




Titula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Alen Kristić


Naziv studija: filozofija




Hrvatski Filozofija religije Giannija Vattima

Engleski Gianni Vattimo's Philosophy of Religion

Područje/polje: Humanističke znanosti/filozofija/filozofija religije, povijest filozofije

MENTOR(I)


Prvi mentor: Dr.sc. Željko Pavić, znanstveni savjetnik

Leksikografski zavod "Mirosalav Krleža", Zagreb

[email protected]

Drugi mentor: Dr. sc. Lino Veljak, red. prof.Filozofski fakultet u Zagrebu

[email protected]



1.Dr. sc. Lino Veljak, red. prof.


[email protected]

2.Dr.sc. Željko Pavić, znanstveni savjetnik

Leksikografski zavod "Mirosalav Krleža", Zagreb

[email protected]

3.Dr. sc. Igor Mikecin, docentilozofski fakultet u Zagrebu

[email protected]

4.

5.


Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta, 19. travnja 2011.



78



Javna obrana održana je 18. travnja 2011. Pristupnik je pokazao vrhunsku razinu kompetencije i uvjerljivo odgovorio na sva pitanja članova povjerenstva i polaznika Doktorskog studija filozofije.


Tema posvećena postmodernističkom pristupu filozofiji religije jednoga od vodećih suvremenih talijanskih filozofa G. Vattima postavljena je na primjeren način. Riječ je o jednom od dominantnih pristupa filozofiji religije a ujedno i o jednoj od najutjecajnijih orijentacija u okviru suvremene filozofije. Značajno je da kod nas nema nikakkvih sustavnijih studija o Vattimu a ni o postmodernističkoj filozofiji religije. Na svjetskom planu kvalitativna dimenzija recepcije Vattimove koncepcije "slabog kršćanstva" u nesrazmjeru je kvantitativnom dimenzijom te recepcije. Stoga možemo očekivati da će pristupnik izraditi prvi sustavan rad o Vattimovoj filozofiji religije i ujedno prvu monografiju o Vattimovoj filozofiji kod nas uopće (što će bitno unaprijediti naša istraživanja u grani povijesti suvremene filozofije), a njegova kompetentnost iskazana u samom postavljanju teme upućuje na opravdanost zaključka prema kojem možemo očekivati jednu svjetski relevantnu monografiju.


Na temelju navedenog izvješća i ocjene predlažemo da se pristupniku odobri tema pod naslovom "Slabo" kršćanstvo - Filozofija religije Giannija Vattima, s time da se naslov precizira: Filozofija religije Giannija Vattima. Ujedno predlažemo da se uz dosadašnjeg mentora dr. sc. Željka Pavića - uslijed kompleksnosti teme - za drugog mentora imenuje dr. sc. Lino Veljak, red. prof.Na temelju dosadašnjih znanstvenih postignuća pristupnika (objavio dvije znanstvene knjige, tri izvorna znanstvena članka, više od dvadeset drugih znanstvenih i stručnih članaka, sudjelovao priopćenjima na pet međunarodnih i pet drugih znanstvenih konferencija) predlažemo da se pristupniku dopusti upis u VI. semestar uz priznavanje 150 ects bodova.


Na temelju navedenog izvješća i ocjene predlažemo da se pristupniku odobri tema pod kraćim i precuznijim naslovom Filozofija religije Giannija Vattima.


Predlažemo da se doda drugi mentor.


2012.


Potpis


79





Dr. sc. Lino Veljak, red. prof.

2.Dr. sc. Željko Pavić, znanstveni savjetnik

3.Dr. sc.Igor Mikecin, docent

4.

5.


80



Titula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Ivana Latković, diplomirani komparatist književnosti i slavist


Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture



X u okviru doktorskog studija izvan doktorskog studija na temelju znanstvenih dostignuća

Ime i prezime majke i/ili oca: Ana i Janko Latković

Datum i mjesto rođenja: 25.09.1978., Zagreb

Adresa: Španjolska ulica 1, Zagreb

Telefon/mobitel: 091/503-4228




2006 - Poslijediplomski doktorski studij književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma1999-2005 Filozofski fakultet u Zagrebu, smjer komparativna književnost i slavistika

1993-1997 Gornjogradska gimnazija, Zagreb1985-1993 Osnovna škola Stenjevec, Zagreb


2005 – Asistentica na Odsjeku za južnoslavenske jezike i književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu


81



Radovi:Latković, Ivana: Slovenski novopovijesni roman ( na primjeru romana Vitomila Zupana Menuet za gitaru ) , Filološke studije 1/2007, str. 171-187.Latković, Ivana: Fragmentarna i cjelovita koncepcija tuma č enja romana , Zbornik prispevkov z Mednarodnega simpozija Obdobja 25: Književnost v izobraževanju - cilji, vsebine, metode, Ljubljana, 2008., str. 129-137.Latković, Ivana, Kovač, Zvonko: Ogoljavanje identiteta stranca ( Udio povijesti , izme đ u reformacije i tranzicije , u Jan č arevu romanu Galijot ) , Slavia Centralis. 1 (2008) , 1, str. 81-95. Latković, Ivana: Kulturno pam ć enje i identitet : suvremeni slovenski povijesni roman , Zbornik referatov s Četrtega slovensko-hrvaškega slavističnega srečanja, Ljubljana, 2009. str. 203-215.Latković, Ivana: Prilago đ avanje institucije i preure đ ivanje koncepcije : dijagnoze i prognoze suvremene znanosti o knji ž evnosti ( Marko Juvan : Literarna veda v rekonstrukciji : uvod v sodobni š tudij literature ) , recenzija, Filološke studije. 2 (2009), internetsko izdanje.Latković, Ivana: Prilozi zagreba č ke slovenistike u prou č avanju slovenske proze , Treći hrvatsko-slovenski slavistički skup, Zagreb , 2009., str. 223-236.Latković, Ivana: Od temnice ž ivljenja do svobode pisanja - o avtobiografskem v romanu Resni č nost Lojzeta Kova č i č a , Zbornik radova s međunarodnog skupa Lojze Kovačič: življenje in delo, Ljubljana, 2009. str. 112-128.Latković, Ivana: Reformacija u romanu Bogovec Jernej Ivana Pregelja, Zbornik prispevkov z Mednarodnega simpozija Obdobja 27: Reformacija na Slovenskem (ob 500-letnici Trubarjevega rojstva), Ljubljana, 2010., str. 97-111.Latković, Ivana: Modaliteti reprezentacije i horizonti invencije prošlog u romanima D. Merca Galilejev lestenec i I. Škamperlea Kraljeva hči, Zbornik prispevkov z Mednarodnega simpozija Obdobja 29: Sodobna slovenska književnost (1980-2010), Ljubljana, 2010., str. 151-157.

Sudjelovanja na znanstvenim skupovima:2006 - Obdobja 25 – Metode in zvrsti: Književnost v izobraževanju – cilji, vsebine, metode, Ljubljana, 16. – 18. 11. 2006. Četvrti hrvatski slavistički kongres, Varaždin, 05. – 08. 09. 2006. Treći hrvatsko – slovenski slavistički skup, Opatija, 07. – 08. 04. 2006.2008 - Obdobja 27 – Reformacija na Slovenskem (ob 500-letnici Trubarjevega rojstva), Ljubljana, 20. – 22. 11. 2008. 13. međunarodni skup slavista, Opatija, 23. – 25. 06. 2008. Četvrti slovensko – hrvatski slavistički skup, Jeruzalem v Slovenskih goricah, 13. - 14. 06. 2008.2009 - I. naučni skup mladih filologa Srbije, Kragujevac, 14. - 15. 02. 2009.

2010 - Vloge središča. Konvergenca regij in kultur, Ljubljana, 30.09. – 2.10.2010. Boris Pahor. Človek in literatura, Ljubljana, Koper, 13. – 15.10.2010. Obdobja 29: Sodobna slovenska književnost (1980-2010), Ljubljana, 11. – 13.11.2010


Hrvatski: Reprezentacijske prakse prošlosti u suvremenom slovenskom romanu

Engleski: Representational practices of the past in the contemporary Slovenian novel


Područje/polje: Humanističke znanosti/Teorija i povijest književnosti



82













Prvi mentor: Dr. sc. Zvonko Kovač, red. prof.

Filozofski fakultet, Zagreb,Hrvatska [email protected]

Drugi mentor:


Prvi mentor:

1. Međuknjiževna tumačenja, Biblioteka književna smotra, Zagreb, 2005. 2. Kanon u "međuknjiževnim zajednicama" i interkulturna povijest književnosti (u tezama),

Sarajevske bilježnice, 8-9, Sarajevo, 2005., str. 87-100.3. Geschichte, Geschichtserzählung und Roman (Das Bild des Fremden/Anderen und der

neuhistorischen Roman), Zbornik radova sa simpozija u Witenbergu (Ur. A. Richter/B. Beyer), Frank&Timme, Berlin, 2006., str. 245-260. Prevela Barbara Beyer.

4. Svoje kot tuje v Kova č i č evi " obratni hermeneutiki " , Lojze Kovačič – Življenje in delo / Gašper Troha, Milena Mileva Blažič, Andreas Leben (ur.). Ljubljana: Študentska založba, 2009., str. 170-179.

5. Knji ž evnosti kao druge / strane , Treći hrvatsko-slovenski slavistički skup / Tretji hrvaško-slovensko slavistično srečanje, Anita Peti-Stantić (ur.), Zagreb: FF press, 2009., str. 123-132.

Drugi mentor:

OBRAZLOŽENJE TEME


Disertacijom su obuhvaćeni romani suvremene slovenske književnosti koji tematski i idejno zahvaćaju prošla zbivanja, odnosno romani koji barem većinskim dijelom tematiziraju događaje iz prošlosti, pa se u najširem smislu mogu razmatrati unutar žanra suvremenoga povijesnog romana, pri čemu su uključene i podžanrovske varijante kao što su obiteljska saga, ratni roman, roman kronika, (auto)biografski roman itd. U radu će biti analizirani kanonski tekstovi tako šire shvaćenog žanra povijesnog romana, i to s posebnim obzirom na načela fikcionalne uspostave i oprisutnjenja prošlih zbivanja u pripovjednom tekstu, odnosno s interpretativnim žarištem na mogućnostima i strategijama reprezentacije, prikazivanja prošlosti te njezine uvjetovanosti historijskim okvirom referencije djelatne autorske i čitateljske instance.


This dissertation covers the contemporary Slovenian novel that, in terms of topic and idea deals with past events. Since the subject matter of these novels, at least in their major part, refers to past occurrences, they can be studied within the framework of the genre of the contemporary historical novel, including sub-genres such as the family saga, the war novel, the chronicle, the (auto)biographical novel etc. In this paper we are going to analyse the canonical texts of the historical novel in that broader sense of the genre, with a special emphasis on the principles of the fictional establishment and presence of the past events in the story-telling text, i.e. with the interpretative focus on the possibilities and strategies of representation of the past and its determination by the historical framework of the reference of the active author instance and reader instance.


83



Povijesni je roman, zajedno sa svojim podžanrovskim varijantama, svojevrsna konstanta književno-povijesnog razvoja novije slovenske proze i jedan od rijetkih žanrova koji posjeduje relativno jasnu i kontinuiranu liniju razvoja tijekom gotovo stoljeće i pol svoga postojanja. Ta dugotrajna zastupljenost žanra u gotovo svim poetikama razdoblja razotkriva izrazitu prilagodljivost žanrovske osnovice vremenu u kojem nastaje, ali i odražava onu temeljnu i danas baštinjenu funkciju povijesnog romana kao privilegiranog žanra u govoru o velikim temama kolektivne prošlosti proizašlu iz nekadašnje tijesne povezanosti žanra s rađanjem nacionalne svijesti. U razvijanju kolektivne svijesti o (nacionalnoj) povijesti, kao primarnoj funkciji tradicionalne varijante žanra, prošlost se u svom fikcionalnom uprizorenju i danas angažira u raznolikom spektru svojih pojavnosti koje reflektiraju spregu s društvenim, političkim i ideološkim čimbenicima vremena. Na tragu takvih promišljanja, analiza povijesnog romana zahtjeva propitivanje njegova angažiranja i funkcije povijesti u skladu s pozadinskim snagama i kontekstualnim odrednicama pojedinog romana, ali i njegove uronjenosti u mrežu drugih diskurzivnih praksi i njihove zajedničke aktivne uloge u modeliranju društva u kojemu nastaju. Ta društvena, politička i šire kulturna determiniranost žanra vidljiva je ne samo na unutarknjiževnom planu, i to prije svega u modelima i strategijama reprezentacije i/ili invencije prošloga, već i u širem književnom i društvenom kontekstu prešućivanja i uzurpacija, odnosno odobravanja i podupiranja procesa kanonizacije. Unutar takvog tradicionalno određenog reputacijskog i djelatnog polja žanra, u suvremenim inačicama povijesnog romana vidljivo je postupno osvještavanje žanrovskih konvencija i njihovo problematiziranje koje se nerijetko razotkriva u procijepu između reprezentacije i konstrukcije prošlih zbivanja, kao i u interpretativnom pomaku od konstativno-prikazivačke prema performativno-iskazivačkoj dimenziji pripovjednog teksta.

Iako u inozemnoj literaturi postoji nemali broj znanstvenih radova o povijesnom romanu, slovenska znanost o književnosti poznaje tek nekoliko studija na tu temu. Među radovima čija se važnost prepoznaje u pokušaju kontekstualiziranja ranije slovenske produkcije povijesnog romana u okviru europskih književnosti valja istaknuti rad Katarine Bogataj Gradišnik Literarne konvencije v slovenskem zgodovinskem romanu (1994) u kojemu autorica nastoji dovesti u vezu konvencije gotskog romana i klasičnog povijesnog romana te propitati načine kako su one prenesene u slovensku povijesnu prozu i koliko su, prilagođavajući se tadašnjem stanju u slovenskoj književnosti, postale njezinim konstitutivnim elementom, i to prije svega u radovima Josipa Jurčiča i Ivana Tavčara. U smislu relacioniranja ranog slovenskog povijesnog romana prema europskom žanrovskom nasljeđu, prije svega prema ocu europskog povijesnog romana Walteru Scottu, ističe se studija Janka Kosa Walter Scott in rojstvo zgodovinskega romana (1987) koja, doduše, vrlo kratko iznosi odnose škotskog romanopisca prema slovenskim autorima, ali predstavlja važan doprinos u kritičkom ocrtavanju europske tradicije žanra u slovenskoj književnoj znanosti. Isti je autor u svojoj knjizi Primerjalna zgodovina slovenske literature objavio kraću studiju o slovenskom povijesnom romanu u kojoj razlikuje tri njegova tipa, i to po kriteriju utjecaja europskih autora povijesnog romana: Jurčiča u odnosu na Scotta, Tavčara prema djelima Storma i Meyera te u utjecaju Sienkiewicza na Finžgara. Kritičkih osvrta na raniji slovenski povijesni roman, na koji se odnose i spomenuti radovi, a koji su više preglednog karaktera s obzirom na povijesni roman u određenom vremenskom razdoblju napisano je tek nekoliko, primjerice, kraća studija Matjaža Kmecla Zgodnji slovenski zgodovinski roman (1983) u kojoj je riječ o počecima žanra u slovenskoj književnosti kroz temeljne odrednice povijesnog romana J. Jurčiča, zatim rad poredbenog karaktera Položaj in značaj zgodovinskega romana druge polovice 19. stoletja v jugoslovanskih literaturah (1982) Marije Mitrović gdje autorica komparativnom analizom, slovenskog, srpskog i hrvatskog romana nastoji ocrtati temeljne žanrovske značajke u počecima uspostave povijesnog romana u trima književnostima. O ranijim etapama razvoja slovenskog povijesnog romana pisala je i ruska slovenistica Nadežda N. Starikova, i to prije svega u svojoj monografskoj studiji Slovenskij istoričeskij roman 1920-1930-h godov: tipologija, genealogija, poètika (2006) u kojoj autorica kroz genezu žanra nastoji opisati poetička načela povijesnog romana i uspostaviti tipologiju njegovih temeljnih značajki. Sličnim je pristupom autorica opisala i neka kasnija žanrovska ostvarenja, među ostalim u radovima kao što su Slovenskij istoričeskij roman 1970-h godov (1993), Slovenski zgodovinski roman med vojnama (2003), K vprašanju tipologije zgodovinskega romana (2000). O slovenskim povijesnim romanima nastalim sedamdesetih godina pisali su Dimitrij Rupel (Novi slovenski zgodovinski roman, 1979) koji je žanru pristupio s aspekta sociologije književnosti i Janez Rotar (Zgodovinska projekcija – vrstna inovacija v sodobnem zgodovinskem romanu, 1985) koji uvodi razliku između tradicionalnog povijesnog romana i inoviranog historicističkog romana. U promišljanju suvremene slike žanra važnu ulogu odigrala su dva zbornika, jedan u kojemu su objavljeni znanstveni radovi s Mednarodnog simpozija Obdobja 21 koji je 2002. godine tematski bio posvećen slovenskom romanu i drugi pod naslovom Zgodovina in njeni literarni žanri koji je kao poseban broj književne revije Primerjalna književnost objavljen 2007. godine. Rad Igora Grdine Zgodovinski roman v slovenski književnosti, Vanese Matajc Sodobni in moderni slovenski zgodovinski roman, kao i onaj Alenke Koron Roman kot avtobiografija i Irene Samide Zmuzljive podobe slovenskega biografskog romana, objavljenih 2003. u zborniku Obdobja 21, zajedno s predgovorom Vanese Matajc zborniku Zgodovina in njeni literarni žanri i osvrta objavljenih u njemu, prije svega Igora Škamperlea Družba, zgodovina in literarni pogled, Egona Pelikana Zgodovinski roman med nacionalno identiteto, ideologijami in „zgodovinskimi žanri“ te Marijana Dovića Zgodnje literarne reprezentacije nacionalne zgodovine in „slovenski kulturni sindrom“, predstavljaju jednu novu kritičku i metodološku platformu znanstvenog promišljanja žanra povijesnog romana, koja prije svega u obzir uzima najnovije promjene u tradicionalnoj definiciji i metodologiji historiografije te njihova odražavanja u konceptualnom sloju povijesnog romana i njegove interpretacije.Svakako najveći doprinos u znanstvenoj sistematizaciji žanrovskog područja povijesnog romana nedvojbeno je dao Miran Hladnik koji je godinama objavljivane radove o povijesnoj prozi sabrao u nedavno objavljenoj knjizi Slovenski zgodovinski roman (2009). U ovome do sada najiscrpnijem i najsustavnijem prikazu slovenskog povijesnog romana, autor u vrlo širokom rasponu nudi obrazloženja nekih općih mjesta žanra, od samog pojma i granica povijesnog romana do njegovih utjecaja i recepcije, popisujući i najčešće obrađivane teme, kao i temeljne žanrovske osobitosti, ali i vezanost povijesnog romana za društveni kontekst u kojemu je nastajao.



84

http://cobiss4.izum.si/scripts/cobiss?ukaz=FFRM&mode=5&id=1204286297156480&PF1=AU&PF2=TI&PF3=PY&PF4=KW&CS=a&PF5=CB&run=yes&SS1=

Glavi je cilj ove disertacije kroz interpretacije i kritičke opise suvremenih slovenskih romana povijesne orijentacije preispitati njihov odaziv na već uvriježena suvremena osvještavanja žanrovskih konvencija i normi, i to prije svega u kontekstu propitivanja načela, modusa i strategija fikcionalne reprezentacije prošlosti s obzirom na historijski uvjetovan situacijski kontekst nastanka djela, ali i njegovih kasnijih tumačenja. Pri tome se polazi od teze o više performativnom nego mimetičkom činu reprezentacije prošlosti u pripovjednom tekstu, odnosno o njegovoj više iskazivačkoj nego prikazivačkoj dimenziji, pri čemu osobitu ulogu ima tradicionalno određen status žanra i s time blisko povezana njegova uronjenost u mrežu drugih diskurzivnih praksi vremena.


Unutar širokog spektra pojavnih oblika romana povijesne tematike, uži interes ovoga rada bit će usmjeren na suvremenu produkciju žanra od sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća naovamo, kao i na osuvremenjene podžanrovske varijante kao što su (auto)biografski roman, roman kronika, obiteljska saga, ratni roman itd. Razlozi proširenja žanrovskog okvira pronalaze se s jedne strane u tradicionalnom vezivanju povijesnog romana na srodne žanrovske matrice, te s druge strane u definicijama postmodernog vremena kao vremena rasapa velikih pripovijesti i otvaranja prema subjektivno posredovanoj zbilji u skladu s čime dolazi do svojevrsnog poosobljenja povijesnog i radikalno subjektiviziranog domišljanja prošlosti. U šire shvaćenom žanru suvremenog povijesnog romana takve se ideje nerijetko razotkrivaju na relaciji zbiljsko/vjerojatno/lažno, čime se zaoštrava posredovani karakter tragova prošlosti, a razotkriva već u romanima nastalim sedamdesetih godina, primjerice, u romanu- svjedočenju o logoru Borisa Pahora Nekropola (1967), autobiografskom romanu Lojzeta Kovačiča Resničnost (1972), ratnom romanu Vitomila Zupana Menuet za gitaru (1975) ili pak djelomično u ponešto modernije strukturiranom povijesnom romanu Pustota (1976) Vladimira Kavčiča. U tim romanima dadu se prepoznati začeci suvremene žanrovske metamorfoze proizašle iz promijenjenog razumijevanja povijesti i problematiziranja diskurzivne pojavnosti prošlosti, što će u nekoj vrsti prešutnog zazivanja žanrovskog nasljeđa i općih mjesta povijesnog romana posljedično izazvati relativizaciju idejno-konceptualnog sloja žanra (V. Zupan, T. Perčič, D. Merc, D. Rupel), propitivanje monolitnih, homogenih i isključivih promišljanja Drugog (D. Jančar, A. Hieng), destruiranje velike priče Povijesti (auto)biografskim diskursom i stvaranjem mikropovijesti i ego-dokumenata (B. Pahor, L. Kovačič, K. Kovič) ili pak isprovocirati pitanje pri/povijesti kao mjesta ovjere kolektivne identifikacije (F. Lipuš, A. Rebula). Tako prepoznata tematska, idejna i konceptualna žarišta analiziranih romana bliska su interpretativnim uporištima analitičke pozicije koja uvodi razliku između tradicionalne varijante žanra i one novije, suvremene, a koja se u hrvatskoj znanosti o književnosti nerijetko naziva novopovijesni roman, roman o povijesti, historiografska fikcija ili pak historiocentrični roman, a u inozemnoj literaturi, posebice u angloameričkoj književnoj praksi, prije svega u radovima L. Hutcheon, historiografska metafikcija. Ta će se razmatranja u ovoj disertaciji uzeti u obzir, ali ona neće biti presudna niti će biti krajnji cilj ponuđenih interpretacija u ovome radu. S obzirom na specifičnu uronjenost žanra u mrežu diskurzivnih praksi vremena u kojemu nastaje, interpretacije pojedinih romana bit će sklonije uključivanju tekstualne, intertekstualne, kontekstualne i međukulturne razine tumačenja, pri čemu će naglasak biti na viđenju književnog teksta ne samo kao pukog odraza povijesnih zbivanja, već i kao njihovog aktivnog sudionika. Iz tog razloga metodološka perspektiva ovoga rada bit će bliska novoj kulturnoj povijesti, odnosno novohistoricističkom analitičkom instrumentariju i viđenju književne činjenice na balansirajućoj razmeđi poetičkih s jedne i političkih sastavnica vremena s druge strane. U okviru toga, romani s povijesnim okvirom razumiju se kao sjecišta socijalne konfiguracije značenja i poprišta kolektivne dinamične cirkulacije interesa, a sustav reprezentacijskih praksi prošlosti kao povratni učinak režima znanja i istine vremena u kojemu oni nastaju, uz razlikovanje triju vremenskih razina samog čina predstavljanja: vrijeme teksta, vrijeme čitanja, vrijeme života (Ricœur). Tako shvaćen reprezentacijski sustav prošlosti, odnosno forme koje se realiziraju u pojedinim romanima kao autorovi resursi djelovanja, manifestiraju se u modusima zrcaljenja, premještanja, razobličavanja, preklapanja, zgušnjavanja, dramatizacije (Iser) prošlosti u činu njezina predstavljanja. Prošlost se ne razotkriva kao zbir onoga što se zbilo, već kao intervencija u prošlost, a djelatni autorski i čitateljski subjekt kao učinak same reprezentacije. Iz toga razloga, u osnovi metodološke perspektive ove disertacije počiva interkulturni pristup odabranim romanima kako, u ovom slučaju, s obzirom na alteritet interpretatorove percepcije i neizbježnog pridruživanja spoznaja iz druge (susjedne) kulture (Kovač), tako i u kontekstu analize idejnog sloja pojedinih romana koji u svom govoru o važnim temama iz prošlosti nerijetko progovaraju upravo kroz omjeravanje o drugom i drugačijem, pa se svojevrsna interkulturna polemika u konceptualnom sloju romana nadaje kao važna interpretativna okosnica u tumačenju romana povijesne tematike. Na tragu takvih promišljanja, razumijevanje čina pripovijedanja očituje se u pomaku od konstativno-prikazivačkog prema performativno-iskazivačkom djelovanju i tumačenju koje pripovjedni tekst vidi kao autoreferencijalnu strukturu diskursa autora, a ne kao njegovu čistu referenciju na zbilju. U službi takvog tumačenja pripovjednog teksta, a s obzirom da je riječ o raznorodnim fikcionalnim uobličavanjima prošlih zbivanja, od (auto)biografskog romana, ratnog romana, romana-svjedočenja, obiteljske sage do više ili manje inoviranog povijesnog romana, kao svojevrsna metodološka nadgradnja koristit će se i spoznaje teorije kulturnog pamćenja, teorije identiteta u kontekstu fikcionalnog samoprikazivanja i teorije traume. Tako određena metodološka perspektiva trebala bi odgovoriti na izazove tumačenja kompleksnosti suvremenog slovenskog romana povijesne tematike i omogućiti kroz nova čitanja starog žanra usustavljanje temeljnih idejnih žarišta njegove konceptualne sfere. Istovremeno, sa sviješću o bliskosti diskurzivnih odrednica dviju kultura, njihove susjednosti i srodnosti, sličnosti povijesnih sudbina i nerijetko bliskih parametara zamišljanja kolektivnog nacionalnog identiteta, u radu će se afirmirati poredbeno-interkulturni pristup temama i idejnim preokupacijama suvremenog romana povijesne tematike.


85

S obzirom na trajnu prisutnost povijesnog romana i njegovih podžanrovskih varijanti u slovenskoj književnosti i relativno malen odaziv suvremene književno-teoretske i književno-povijesne misli te izostanak sustavnijeg prikaza tog dijela suvremenog korpusa, posebice u analitičko-interpretativnom smislu, ovaj bi rad trebao ponuditi moguća nova čitanja uglavnom sada već kanonskih primjeraka suvremenih romana povijesne tematike. U njima bi se suvremenom analitičkom perspektivom nastojalo popisati i opisati najučestalije moduse pojavljivanja, strategije uspostave i načela djelovanja reprezentacijskih praksi prošlosti u suvremenom slovenskom romanu, i to s ciljem uspostavljanja književnokritičke (re)vizije suvremene varijante te važne žanrovske konstante novije slovenske književnosti. Pri tome, u svojevrsnom međukulturnom tumačenju u interpretacije će se aktivno uključiti iskustva suvremene hrvatske književne historiografije, poredbene paralele prema hrvatskoj književnosti, kao i okvirno sistematiziranje rezultata istraživanja u širem komparativnom kontekstu.


1. Bal, Mieke, Crewe, Jonathan, Spitzer, Leo, 1999: Acts of memory: cultural recall in the present. Hanover, NH: Dartmouth College: University Press of New England.

2. Biti, Vladimir (ur.), 2002: Politika i etika pripovijedanja. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada.3. Brkljačić, Maja, Prlenda, Sandra (ur.), 2006: Kultura pamćenja i historija. Zagreb. Golden Marketing-Tehnička knjiga.4. Freeman, Mark, 1993: Rewriting the self: history, memory, narrative. London; New York: Routledge.5. Hall, Stuart (ur.), 2002: Representation. Cultural Representations and Signifying Pracitices.

London; Thousand Oaks; New Delhi: Sage Publication.6. Hladnik, Miran, 2009: Slovenski zgodovinski roman. Ljubljana: Znanstvena založba Filozofske fakultete.7. Hutcheon, Linda, 2002: The Politics of Postmodernism. London; New York: Routledge8. Jay, Paul, 1984: Being in the Text: self-representation from Wordsworth to Roland Barthes. Ithaca; London: Cornell

University Press.9. Kovač , Zvonko, 2001: Poredbena i/ili interkulturna povijest književnosti. Zagreb: Hrvatsko filološko društvo. 10. Kovač , Zvonko, 2006: Svoje i strano u novopovijesnom romanu, Svoj i tuđ – Slika drugog u balkanskim i srednjoevropskim

književnostima, ur. M. Maticki, Institut za književnost i umetnost, Beograd; str. 255-268.11. Krieger, Murray (ur.), 1987: The Aims of Representation: subject/text/history. Stanford: Stanford University Press. 12. LaCapra, Dominick, 2001: Writing History, Writing Trauma. Baltimore and London: The Johns Hopkins University Press.13. Matajc, Vanesa, Troha, Gašper (ur.), 2007: Zgodovina in njeni literarni žanri. Ljubljana: Slovensko društvo za primerjalno

književnost, Oddelek za primerjalno književnost in literarno teorijo, Univerza v Ljubljani. 14. McHale, Brian, 2002: Constructing postmodernism. London; New York: Routledge. 15. Milanja, Cvjetko, 1994, Hrvatski novopovijesni roman, Kolo, br. 11-12. 1077-1098.16. Ricœur, Paul, 1984: Time and narrative. Chicago, London: Univeristy of Chicago Press.17. Spargo, Tamsin (ur.), 2000: Reading the Past: Literature and History. Houndmills [etc.]: Palgrave.18. Veeser, Aram, H. (ur.), 1989: The new historicism. London; New York: Routledge. 19. White, Hayden, 1999: Figural Realism: Studies in the Mimesis Effect. Baltimore and London: The Johns Hopkins University

Press.20. White, Hayden, 1975: Metahistory: the historical imagination in nineteenth-century Europe. Baltimore and London: The

Johns Hopkins University Press.21. Woodward, Kathryn (ur.), 1997: Identity and difference. London; Thousand Oaks, California: Sage in association with the

Open University. 22. Zlatar, Andrea, 1989: Istinito, lažno, izmišljeno. Ogledi o fikcionalnosti. Zagreb: Hrvatsko filozofsko društvo.23. Zupan Sosič, Alojzija, 2003: Zavetje zgodbe: sodobni slovenski roman ob koncu stoletja. Ljubljana: Literarno-umetniško

društvo Literatura.24. Žmegač, Viktor, 1994: Povijesni roman danas. Književnost i filozofija povijesti. Zagreb: Hrvatsko filozofsko društvo.


3 000 kuna






86

Samostalno financiranje X




Potpis


Potpis


IZJAVA


U Zagrebu, Potpis



87




Titula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Ivana Latković


Naziv studija: Doktorski studij književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture


6537


Jezik pisanja rada:

hrvatski

Hrvatski Reprezentacijske prakse prošlosti u suvremenom slovenskom romanu

Engleski Representational practices of the past in the contemporary Slovenian novel

Područje/polje: Humanističke znanosti, znanost o književnosti, povijest i teorija književnosti

MENTOR(I)


Prvi mentor:red. prof. dr. sc. Zvonko Kovač

Filozofski fakultet Sveučilišta u ZagrebuRepublika Hrvatska

[email protected]

Drugi mentor:



1. red. prof. dr. sc. Miran Hladnik

Filozofska fakulteta Univerze v LjubljaniRepublika Slovenija

[email protected]

2. red. prof. dr. sc. Zvonko Kovač


[email protected]

3. red. prof. dr. sc. Andrea Zlatar - Violić


[email protected]

4.

5.

Sjednica nadležnog tijela i Sjednica Fakultetskoga vijeća Filozofskog fakulteta od 16. ožujka 2011., točka 67



88

točka dnevnog reda u okviru koje je imenovano Povjerenstvo

Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Ivane Latković predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture i prihvaćanje teme pod naslovom "Reprezentacijske prakse prošlosti u suvremenom slovenskom romanu"



U okviru završnoga ispita na doktorskom studiju Ivana Latković napisala je rad "Reprezentacija i invencija prošlog u suvremenom slovenskom povijesnom romanu" te ga je pred tročlanim povjerenstvom (prof. dr. Z. Kovač, prof. dr. J. Matanović, prof. dr. B. Pavlovski) na usmenom ispitu, koji je de facto u funkciji javne obrane teme doktorskog rada, obrazlagala i obranila s odličnim uspjehom. Riječ je o pokušaju da se iskustva hrvatske znanosti o književnosti na području tzv. novopovijesnoga romana teorijski prošire i interpretacijski inoviraju iskustvima rada na odabranom korpusu suvremenoga slovenskog romana. Kako se navodi u obrazloženju, unutar tradicionalno određenog reputacijskog i djelatnog polja žanra, u suvremenim inačicama povijesnog romana vidljivo je postupno osvještavanje žanrovskih konvencija i njihovo problematiziranje koje se nerijetko razotkriva u procijepu između reprezentacije i konstrukcije prošlih zbivanja te u interpretativnom pomaku od mimetičkog prema performativnom činu predstavljanja prošlosti u pripovjednom tekstu. Ispitno je povjerenstvo jednoglasno prihvatilo temu te je, uz dobronamjerne sugestije, omogućilo doktorandici Ivani Latković daljnji postupak (ocjenu i odobravanje teme).


Slovenski povijesni roman, odnosno moderni roman povijesne tematike, unutar slovenske književnosti jedan je od najproduktivnijih tipova proznoga izraza. Nakana je doktorandice Ivane Latković, asistentice na Katedri za slovenski jezik i književnost, koja je u svoju temu i naslov svoga doktorskog rada predložila u dogovoru s mentorom, da se dosadašnjem razvedenom istraživanju slovenskoga suvremenog romana pridruži određenim vlastitim prilogom, kako u konstruiranju korpusa svoga istraživanja tako i u metodološkom pristupu, koji kombinira nekoliko suvremenih teorijskih polazišta. U najširem obzoru doktorskoga rada Ivane Latković - "Reprezentacijske prakse prošlosti u suvremenom slovenskom romanu" - nalaze se raznorodna fikcionalna uobličavanja prošlih zbivanja, od (auto)biografskog romana, ratnog romana, romana-svjedočenja, obiteljske sage do više ili manje inoviranog povijesnog romana. U romanima "Nekropola" Borisa Pahora, "Resničnost" Lojzeta Kovačiča, "Menuet za gitaru" Vitomila Zupana, "Galjot" Drage Jančara, "Pustota" Vladimira Kavčiča, prepoznaju se začeci suvremene žanrovske metamorfoze, da bi se u nadolazećima relativizirali idejno-konceptualni slojevi suvremenoga povijesnog romana (V. Zupan, T. Perčič, D. Merc, D. Rupel), odnosno propitivala promišljanja Drugog (D. Jančar, A. Hieng) te destruirale velike priče Povijesti (auto)biografskim diskursom i stvaranjem mikropovijesti i ego-dokumenata (B. Pahor, L. Kovačič, K. Kovič) ili pak provocirala pitanja pripovijedanja i povijesti kao mjesta ovjere kolektivne identifikacije (F. Lipuš, A. Rebula). Uz tako problemski odabrani obiman korpus romana i autora, u prvi plan doktorata Ivane Latković dolaze metodološka pitanja konstituiranja istraživanja i interpretacije. Pri tome, u središtu analitičkog i interpretativnog interesa nalaze se načela i modusi prikazivanja prošlosti, odnosno "reprezentacijske prakse" uobličavanja prošlih zbivanja shvaćene kao koncepti, ideje, emocije obuhvaćene simboličkim formama kojima mogu biti preneseni i smisleno interpretirani određeni značenjski potencijali (S. Hall), odnosno kao subjektovi (autorovi, ali i čitateljevi) "resursi djelovanja" kojima su oni tumačeni. Kako se romani planiraju razmatrati kao "sjecišta socijalne konfiguracije značenja", s posebnim obzirom na "načela i strategije reprezentacijskih praksi prošlosti", analize i tumačenja predočavanja prošlosti uključit će tri vremenske razine predstavljanja, vrijeme teksta, vrijeme čitanja i vrijeme života (P. Ricœur). U tom smislu prošlost se ne razotkriva tek kao zbir onoga što se zbilo, već kao intervencija u prošlost, pa su u skladu s time djelatni autorski i čitateljski subjekt viđeni kao učinak same reprezentacije. Slovom sinopsisa, budući da će se romani povijesne tematike u doktorskom radu razmatrati kao poprišta kolektivne cirkulacije interesa, njihove interpretacije uključivat će tekstualnu, intertekstualnu, kontekstualnu i međukulturnu razinu tumačenja. Iz tog razloga metodološka perspektiva ovoga rada bit će bliska novoj kulturnoj povijesti, odnosno novohistoricističkom analitičkom instrumentariju te metodološkim postavkama diskurzivne analize, kao i interkulturnom pristupu odabranim tekstovima. Kao svojevrsna metodološka nadgradnja koristit će se i spoznaje teorije kulturnog pamćenja, teorije identiteta u kontekstu fikcionalnog samoprikazivanja i teorije traume. Međutim, kao što se razabire iz popisa literature i iz kratke analize dosadašnjega književno-povijesnoga bavljenja sličnom temom, u pristupu i u pripremnom radu na doktoratu nisu zanemarena sva važnija slovenistička i slavistička istraživanja, koja se planiraju djelatno uključiti u nova tumačenja. I to ne toliko s gledišta sustavne sistematizacije

89

slovenskoga povijesnog i suvremenog romana, koje su velikim dijelom već uspješno izvršene, nego u aspektu proširenja teorijskoga interesa za raznolike pojavne oblike žanra, interpretacija romana, kao i u pokušaju korištenja stanovite međukulturne, vremenski i književno, osmišljene distance. Stoga nije bez osnova doktorandičino uvjerenje da bi svojim radom mogla ponuditi nova čitanja kanonskih tekstova žanra, kao i afirmirati (posebno u Hrvatskoj) neke manje poznate suvremene slovenske romane povijesne tematike. Ne ograničavajući se na autore i romane iz središnje matice slovenske književnosti, nego uzimajući u obzir i slovenske regionalne i "zagranične" pisce, Ivana Latković svojim već višegodišnjim predanim radom na slovenskom romanu (dio svojih istraživanja prikazala je na relevantnim međunarodnim znanstvenim skupovima i objavila u Sloveniji) pokazuje zrelost suvremenoga povjesničara književnosti koji se ne bavi pukim kritičkim vrednovanjem nego metodološki i analitički primjerenim istraživanjima cjeline izabranoga korpusa. A kako se pri tome u interpretacije uključuju i iskustva suvremene hrvatske književne historiografije, vjerujemo da neće izostati poredbene paralele prema hrvatskoj književnosti, kao i određeno okvirno sistematiziranje rezultata istraživanja u širem južnoslavenskom, odnosno komparativnom kontekstu. Ukratko, ozbiljnim teorijskim promišljanjem teme, adekvatno izabranom metodologijom, kao i svojim dosadašnjim radom i rezultatima, posebno u nastavi suvremene slovenske književnosti na razvijenom zagrebačkom studiju slovenistike i južne slavistike, očekujemo da Ivana Latković s uspjehom završi svoj doktorat, pa na njezino istraživanje gledamo s punim povjerenjem.


Na temelju uvida u dokumentaciju o studiju i u pomno razrađen sinopsis doktorskog rada, ocjenjujemo da pristupnica Ivana Latković ispunjava sve uvjete (prosjek ocjena: 5,0) predviđene programom Doktorskoga studija književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture te da su tema i metodologija njezine disertacije veoma dobro izabrane, budući da ne omogućuju samo prevrednovanje dosadašnjih istraživanja i određenu književnopovijesnu sistematizaciju suvremenoga slovenskog romana, nego obećavaju nov iskorak u teorijskom i interpretativnom smislu, pa predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da odobri pristupnici Ivani Latković pisanje doktorskog rada s temom "Reprezentacijske prakse prošlosti u suvremenom slovenskom romanu", a pod vodstvom mentora dr. sc. Zvonka Kovača, red. prof.




Ak. god. 2010./11., ljetni semestar


Potpis



90




red. prof. dr. sc. Miran HladnikFilozofska fakulteta Univerze v LjubljaniRepublika Slovenija

2.red. prof. dr. Zvonko KovačFilozofski fakultet Sveučilišta u ZagrebuRepublika Hrvatska

3. red. prof. dr. sc. Andrea Zlatar - ViolićFilozofski fakultet Sveučilišta u ZagrebuRepublika Hrvatska

4.

5.

U Zagrebu, 16. 04. 2011. M.P.

91



Titula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Janica Tomić

Nositelj studija: dr. sc. Boris Senker, red.prof. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Naziv studija: Poslijediplomski studij književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma




Ime i prezime majke i/ili oca: Andro Tomić

Datum i mjesto rođenja: 26. listopada 1980. Karlovac

Adresa: Selska 34 A, 10000 Zagreb

Telefon/mobitel: +385 (0)1 7779989, +385 (0)91 8914017




- Gost doktorand na Odsjeku za film (Filmvetenskapliga institutionen) Sveučilišta u Stockholmu (zimski semestar 2009.)- Poslijediplomski studij književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, upisan 2006. - Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, profesor engleskog jezika i književnosti i komparativne književnosti, 2005.- Dopunski studij Švedskog jezika i kulture na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, upisan 2005.


- Znanstveni novak na Katedri za skandinavistiku Odsjeka za anglistikuFilozofskog fakulteta u Zagrebu (od 2005.)- Suradnik Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže (od 2005.)


92



Znanstveni skupovi:- studeni 2010., Tartu, Estonia Litteratur och film: Samband och samspel ur skandinaviskt perspektiv (izaganje: Nätverksberättande i film och litteratur) - lipanj 2010., Istanbul, Turska Urban Mediations (NECS 2010.) (izlaganje: East of Modernity: Silent Croatian City Films) - lipanj 2009., Lund, Švedska Locating Media (NECS 2009.) (izlaganje: Locating Intermedial Links with Non-Filmic Network Narratives) - rujan 2008., Jaca, Španjolska XIII SERCIA conference: Genre, Ideology and Culture in the

Cinema (izlaganje: From The Wire to Swedish Socio- crime: Police Procedural and Social Criticism)

Popis radova:- Tomić Janica (2011.) Nätverksberättande i film och litteratur, u: Litteratur och film: Samband och samspel ur skandinaviskt perspektiv, Tartu: Nordistica Tartuensia (u pripremi).- Tomić Janica (2010.) From Scandinavian Detective Films to The Wire, u: Azcona, María del Mar i Deleyto, Celestino (ur.): Generic Attractions, New Essays on Film Genre Criticism, Paris: Michel Houdiard, (247-259).- Tomić, Janica (2009.) Carverovci, altmanovci, ''prljavi'' i "sudoperski'' realisti i još pokoji realizam suvremene skandinavske proze, u: Književna smotra 152/2, (85-93).- Tomić, Janica (2008.) Počeci i zlatno doba švedske kinematografije: otkrivanje autonomije, Hrvatski filmski ljetopis 53/2008, (41-53).- Tomić, Janica Gazing the North: Croatian Travelers in Scandinavia in 1930s, u: Glimpses of the North: Discovering Scandinavia and Scandinavian Studies, (u tisku).- Tomić, Janica (2008.) Kolektivne traume i strip: Maus, Palestine, Persepolis..., u: RE: časopis za umjetnost i kulturu, 14, (170-178).- Tomić, Janica (2002.) Slow Food (Radionica kulturalnih studija), u: Libra Libera 11, (81-96). - Oko sedamdeset natuknica o skandinavskim književnim i kulturnim temama i filmološkim temama u izdanjima Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže.


Hrvatski: Filmske teorije moderniteta i tehnike mrežne naracije u švedskom filmu

Engleski: Film Theories of Modernity and Network Narratives in Swedish Film


/

Područje/polje: Humanističke znanosti, znanost o umjetnosti



Prvi mentor: dr. sc. Dean Duda, red. prof. Filozofski fakultet, Zagreb, Hrvatska [email protected]

Drugi mentor: dr. sc. Nikica Gilić, doc. Filozofski fakultet, Zagreb, Hrvatska [email protected]


Prvi mentor:Duda, Dean (2007.) Prema modernističkoj kulturi putovanja, u: Duda, Dean, Slabinac, Gordana I Zlatar, Andrea (ur.): Poetika pitanja, Zagreb: FF press, (267-286).Duda, Dean (ur.) (2006.) Politika teorije. Zbornik rasprava iz kulturalnih studija, Zagreb: Disput.

Drugi mentor:

Gilić, Nikica (2010.) Uvod u povijest hrvatskog igranog filma, Zagreb: Leykam international.Gilić, Nikica (2007.) Uvod u teoriju filmske priče, Zagreb: Školska knjiga.Gilić, Nikica (2007.) Filmske vrste i rodovi, Zagreb: AGM.

OBRAZLOŽENJE TEME

93




Učestalost tematiziranja moderniteta u suvremenim filmološkim studijama, s prevlašću analitičko-interpretacijskih radova u odnosu na metodološke rasprave, motivacija su za usporedno istraživanje više pristupa, u kojem će se izdvojiti dvije teorijske paradigme. Širenje čiste teorije filma na filmologiju, promišljanje intermedijalnosti i druge značajke koje se pripisuju metodologiji tih pristupa ilustrirat će se i primjerima analiza (filma atrakcije, “gradskih filmova” i mrežnih naracija). Na bazi tih uvida razmotrit će se modernitet kao interpretativni okvir filmova Roya Anderssona i šireg fenomena švedskih mrežnih naracija, koji čini analitički fokus rada.


The widespread topic of modernity in contemporary film theory, appearing predominantly in analytical and interpretative works rather than methodological discussions, calls for a comparative research of several such approaches, which will focus on two theoretical paradigms. Their reflection on intermediality, on relation between film theory and cinema theory, or between film historiography and theory, will be illustrated by examples of film analysis (cinema of attractions, city films, network narratives). This will form a basis for discussion of modernity as an interpretative model of Roy Andersson's films and other Swedish network narratives which are the focus of the analytical part of this thesis.


Među revizionističkim pristupima povijesti filma izdvaja se „teza o modernitetu“ (modernity thesis) kao skupni naziv za teorije (T. Gunninga, M. Hansen, J. Olssona) koje su, ispitujući diskurzivni okvir moderniteta s početka 20. stoljeća, posebno intermedijalnost ranog filma (film atrakcije), formirali utjecajnu paradigmu moderniteta i općenito metodologiju „kulturoloških“ pristupa u suvremenoj filmskoj teoriji. Rekonstrukcija njihovih postavki, kao i preispitivanja istih (D. Bordwell, Ch. Keil, B. Singer) kao metoda filmske teorije i historiografije, pružit će uvid i u postojeće tipologije filmoloških čitanja moderniteta. Istovremeno će se dominantno angloamerički korpus suvremenih filmskih teorija moderniteta povezati s utjecajem na švedsku filmsku historiografiju, kao i s drugim primjerima čitanja moderniteta u švedskoj filmologiji (P. O. Qvist, J. Olsson, P. Snickars). Među važnijim referencama filmskih teorija moderniteta su rane filmske i kulturalne teorije S. Kracauera i W. Benjamina, pa će se kao zasebna tema obraditi opus S. Kracauera (s naglaskom na ranim radovima), tradicionalno shvaćen kao primjer normativnog i ontološkog realizma (Adorno, Tudor, Andrew), a u suvremenim interdisciplinarnim zahvatima revaloriziran kao „jedan od prvih sustavnih pokušaja širenja čiste teorije filma na filmologiju“, „preteča kulturalnih studija“ itd. (G. Koch, Th. Levin, G. Agamben). Osim metodološkog modela, Kracauerovi su tekstovi i ogledan primjer tematiziranja metropolisa (D. Frisby, H. Reeh), odnosno podtekst tzv. paradigme film-grad-modernitet ( the cinema-city-modernity paradigm (Ch. Brunsdon)), čiji će se primjeri analitičkog fokusa na različito definiran okvir „gradskih filmova“ obraditi kao drugi tip promišljanja odnosa filma i moderniteta. Prilog je toj paradigmi i pronalaženje simptomatičnog suvremenog oblika gradskog filma u filmskim mrežnim naracijama (Th. Elsaesser), tipu filmskog pripovijedanja čije su konvencije, intermedijalne poveznice, kao i nagli porast na međunarodnoj filmskoj sceni počevši od ranih 1990ih predmet više filmoloških studija (D. Bordwell, M. Azcona, R. Altman). Analitički fokus rada čini značajan odjek mrežnih naracija (network narrative; hrvatski prijevod preuzet iz Filmskog enciklopedijskog rječnika) i u skandinavskoj, posebno švedskoj kinematografiji (primjeri su filmovi Tic-Tac (Daniel Alfredson, 1997), Nebo pada (Himmelfall; Gunnar Vikene, 2002),Živjeti život (Leva livet, Mikael Håfström, 2002), Hawaii, Oslo (Erik Poppe, 2004), Ako se okrenem (Om jag vänder mig om, Björn Runge 2003), Četiri nijanse smeđeg (Fyra nyanser av brunt; Tomas Alfredson, 2004), Mongoloid s gitarom (Gitarrmongot, Ruben Östlund, 2004), Odrasli ljudi (Voksne mennesker; Dagur Kári, 2006), Nesvjesno (De Ofrivilliga; Ruben Östlund, 2008), Mamut (Mammoth, Lukas Moodysson, 2009) itd.). Švedski će se primjeri obraditi u usporednoj analizi s utjecajnim mrežnim naracijama (filmovi R. Altmana, M. Hanekea, A. Gonzáleza Iñárritua itd.), odnosno postojećim interpretativnim strategijama, posebno intermedijalnim poveznicama (npr. s pripovjednom strukturom televizijskih serija) odnosno diskurzivnim okvirom (post)moderniteta (F. Jameson, M. Tröhler). Filmovi R. Anderssona predstavljaju specifičan tip autorske poetike koja koristi formu mrežne naracije (opus čine četiri dugometražna filma tj. Švedska ljubavna priča (En kärlekshistoria, 1970), Giliap (1975), Pjesme s drugog kata (Sånger från andra våningen, 2000), Ti što živiš (Du levande, 2008), nekolicina kratkometražnih, poput Nešto se desilo (Någonting har hänt, 1987) i Svijet je predivan (Härlig är jorden, 1991), te niz reklamnih filmova). Transformacija klasičnijeg stila rane Anderssonove faze u mrežne naracije kasnijih “gradskih filmova” (šved. stadsfilmer) praćena je izgrađivanjem autorskog stila uspoređivanog s tablo-stilom ranog nijemog filma, jednog od anakronizama u Anderssonovim filmovima koji upućuju na poveznice s ranijim razdobljima povijesti filma i drugih umjetnosti (osim nijemog filma, odnosno kazališta, i s fotografijom i karikaturom) (N. Burch, A. Michaelson). Uz problematiziranje značenja moderniteta u filmskoj teoriji, drugu provodnu liniju rada stoga čini analiza Anderssonovih filmova (čiji podtekst, osim mrežnih naracija, uključuje i nijemi te gradski film), a koji su istodobno predmet više čitanja u ključu moderniteta u švedskoj filmologiji (Dahlén, Brunow, Koskinen).


Istraživački fokus ovog rada je dvojak. S jedne strane, obradit će se pristupi unutar suvremene filmologije poznati kao teorije moderniteta i demonstrirati njihov potencijal u ukazivanju na relevantne filmske i kinematografske fenomene na primjerima dvije takve teorijske paradigme. Njihove metode i zaključci će zatim služiti za, kao što će se pokušati argumentirati na temelju vlastitih filmskih analiza, nužnu razradu moderniteta kao interpretativnog okvira u literaturi o mrežnim naracijama i filmskom opusu Roya Anderssona.


94


Temeljni je metodološki izazov ovog rada rezultat kako značajne produkcije tekstova o modernitetu u suvremenoj filmologiji, tako i utjecaja metateorijskih studija (Bordwell) koji ih propituju. Budući da se u genealogijama filmoloških teorija moderniteta ističe dijalog filmske i interdisciplinarne kulturalne teorije, primjerice novog historizma ili kulturalnih studija, u sistematizaciji čitanja moderniteta koristit će se metateorijski aparat kulturalnih studija (S. Hall, R. Johnson), kojim će se definirati opseg fenomena (filmskog teksta i konteksta) obuhvaćenih pojedinim pristupima, odnosno njihove metodološke specifičnosti (i u odnosu na spomenute teorijske paradigme u poljima književne i kulturalne teorije). Izdvojit će se tako metodološke postavke dviju filmoloških paradigmi moderniteta koje su, u određenju diskurzivnog okvira moderniteta, polazile od, s jedne strane, žanrovski ili drugačije shvaćenog okvira „gradskog filma“, ili, s druge, intermedijalnosti (kao poticaja na promišljanja odnosa filma atrakcije i kasnijih filmskih fenomena prema klasičnom narativnom stilu). Ti će se etablirani primjeri analiza usporediti s tumačenjima mrežnih naracija i Anderssonovih filmova istih polazišta, pri čemu će se kao kriterij usporedbe isticati relevantnost kontekstualnih zahvata za filmsku analizu. Struktura prvog dijela rada odgovarat će svrsi navedenog metodološkog ispitivanja: nakon općenitijeg uvodnog razmatranja, u zasebnim poglavljima obradit će se spomenute dvije teorijske paradigme, odnosno navesti primjeri analiza (odnosno prvotnih teorijskih artikulacija) filma atrakcije te “gradskog filma”. Pri tom će se ustaljenim primjerima dodavati i analogije sa švedskim (ili šire skandinavskim) te povremeno i hrvatskim filmovima kod kojih se primjena takvog analitičkog aparata može pokazati relevantnom (npr. nijemi dokumentarni gradski filmovi Oktavijana Miletića). Zasebno poglavlje o S. Kracaueru, kao primjer ranog oblika metodologije tj. filmološkog pristupa, kao i šire kulturalne teorije moderniteta, motivirano je brojnim referencama na njegov opus tijekom ovog rada, kao i opsegom recentnih promišljanja njegovog mjesta u povijestima klasičnih filmskih teorija (koje su odredile recepciju Kracauera i u hrvatskoj filmologiji). Ostatak rada koristit će metodološke uvide prethodnih poglavlja kako bi, prvo, tematizirao postojeće interpretacije mrežnih naracija (u kojima dominiraju različiti oblici uglavnom eksplicitnih pozivanja na (post)modernitet), odnosno kako bi i na poveznicama sa skandinavskim, posebno švedskim primjerima ukazao na korisnost intermedijalnog polazišta u pristupu toj formi. Sužavanje fokusa na primjere filmova R. Anderssona motivirano je, s druge strane, tezom o reduktivnosti postojećih čitanja Anderssonovih filmova u ključu moderniteta, odnosno potrebom da se ista razrade, što je i cilj pomnijeg čitanja njegovog opusa koje će se provoditi u zadnjem dijelu rada.


Mrežne naracije u američkoj i svjetskoj kinematografiji predmet su opsežne literature, no ne postoje analize utjecaja na skandinavski film, kao ni studije većeg opsega o filmovima R. Anderssona. Doprinos rada u hrvatskim okvirima je višestruk budući da većina obrađene literature nije prevođena niti primjenjivana u hrvatskoj filmologiji, a analogijama s primjerima i iz hrvatske filmske povijesti otvorit će se teme za buduća sustavnija istraživanja. Izravan je praktični doprinos nastavi u kolegijima o švedskom i skandinavskom filmu na Katedri za skandinavistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.


95

Altman, Rick (2008.) A Theory of Narrative, New York: Columbia UP.Andersson, Roy (1997.) Vår tids rädsla för allvar, Göteborg: Göteborgs film festival.Azcona, Marimar (2010.) The Multi-Protagonist Film (New Approaches to Film Genre), Chichester, West Sussex: Wiley-Blackwell.Bordwell, David (2005.) O povijesti filmskoga stila, Zagreb: HFS.Bordwell, David (2008.) Poetics of Cinema, New York, London: Routledge.Brunow, Dagmar (2010.) The language of the complex image: Roy Andersson’s political aesthetics, u: Journal of Scandinavian Cinema, 1, (83–86).Casetti, Francesco (2008.) Eye of the Century. Film, Experience, Modernity, New York: Columbia University Press.Clarke, David B. (ur.) (1997.)The Cinematic City, New York, London: Routledge.Dahlen, Peter, Forsman, Michael i Vikilund, Klas (1990.) Folkhemsdrömmen som spräck: Om den ironiska odramatiken i Roy Anderssons films, u: FILMHÄFTET nr. 69/70-71/72, (33-44). Gunning, Tom (2000.) The Films of Fritz Lang. Allegories of Vision and Modernity, London: BFI. Donald, James (1999.) Imagining the Modern City, London: Athlone Press, Minneapolis: University of Minnesota Press.Elsaesser, Thomas (ur.) (1990.) Early Cinema: Space, Frame, Narrative, London: bfi.Frisby, David (1988.) Fragments of Modernity: Theories of Modernity in the Work of Simmel, Kracauer, and Benjamin, CambridgeMA: MIT Press.Koskinen, Maaret (1998.) Konsten att återbörda tingen till synligheten: Roy Anderssons „En kärlekshistoria“, u Hedling, Erik (ur.): Blågult flimmer, Lund: Studentlitteratur, (166-183).Krakauer, Zigfrid (1971-2.) Priroda filma I i II. Beograd: Institut za film.Kracauer, Siegfrid (1995.) The Mass Ornament: Weimar Essays, Cambridge MA: Harvard UP.Kracauer, Siegfrid (1998.) The Salaried Masses: Duty and Distraction in Weimar Germany, London: Verso.Michelson, Anette (2003.) Filosofska igračka, Beograd: Samizdat B92. Pomerance, Murray (ur.) (2006.) Cinema and Modernity, New Brunswick NJ: Rutgers UP.Reeh, Henrik (2005.) Ornaments of the Metropolis: Siegfried Kracauer and Modern Urban Culture, Cambridge MA: The MIT Press.Qvist, Per Olov (1995.) Folkhemmets bilder. Lund: Lund Arkiv.Shiel, Mark i Fitzmaurice, Tony (ur.) (2001.) Cinema and the City, Oxford: Blackwell.Singer, Ben (2001.) Melodrama and Modernity, New York: Columbia University Press.Snickars, Pelle (2001.) Svensk film och visuell masskultur 1900, Stockholm: Filmvetenskapliga institutionen.Soila, Tytti, Söderbergh-Widding, Astrid i Iverson, Gunnar (1998.) Nordic National Cinemas, New York, London: Routledge.Swingewood Alan (1998.) Cultural Theory and the Problem of Modernity, Basingstoke i New York: Palgrave MacmillanTröhler, Margrit (2007). Offene Welten ohne Helden – Plurale Figurenkonstellationen im Film, Marburg: Schüren Verlag.Weishmann, Helmut (1997.) The City in Twilight. Charting the Genre of the ‘City Film’ 1900 -1930. London: BFI.Widenheim, Cecilia i Rudberg, Eva (ur.) (2000.) Utopi och Verklighet - Svensk modernism 1900-1960. Konst, Arkitektur, Fotografi, Film, Formgivning, Stockholm: Norstedts.Winter, Reiner i Nestler, Sebastian (2010.) „Doing Cinema“. Filmanalyse als Kulturanalyse in der Tradition der Cultural Studies, u: Schenk, Irmbert, Tröhler, Margrit i Zimmermann Yvonne (ur.): Film – Kino – Zuchauer: Filmrezeption / Film – Cinema – Spectator:Film Reception, Marburg: Schüren Verlag, (99-115).


/










96

Odgovorno izjavljujem da sam suglasan s temom koja se prijavljuje. Potpis:

dr. sc. Dean Duda, red.prof. (prvi mentor)

dr. sc. Nikica Gilić, doc. (drugi mentor)

Janica Tomić (doktorand)


U Zagrebu, 15. veljače, 2011. Potpis: Janica Tomić

M.P.

97




Titula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Janica Tomić, prof., znanstveni novak


Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture




Hrvatski Filmske teorije moderniteta i tehnike mrežne naracije u švedskom filmu

Engleski Cinematic theories of modernity and the techniques of network narration in Swedish Cinema

Područje/polje: humanističke znanosti/znanost o umjetnosti

MENTOR(I)


Prvi mentor: Dr. sc. Dean Duda, redoviti profesor


[email protected]

Drugi mentor: Dr. sc. Nikica Gilić, docentFilozofski fakultet u Zagrebu

[email protected]



1.Dr.sc. Goranka Antunović, izvanredni profesor


[email protected]

2.Dr. sc. Dean Duda, redoviti profesor


[email protected]

3.Dr. sc. Nikica Gilić, docentFilozofski fakultet u Zagrebu

[email protected]

4.

5.


Sjednica Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta održana 16. i 18. ožujka 2011. godine.



98


Istraživanje ne uključuje ljudske niti životinjske ispitanike.


Javna obrana teme nije predviđena programom studija.


Autorica će u radu pokušati izdvojiti dvije filmološko-kulturološke teorijske paradigme temeljne za novije proučavanje filma kao činjenice kulturnog života i segmenta umjetničkog sustava. Širenje čiste teorije filma na "filmologiju", promišljanje intermedijalnosti i druge značajke koje se pripisuju metodologiji tih pristupa ilustrirat će se i primjerima analiza (filma atrakcije, “gradskih filmova” i mrežnih naracija). Na bazi tih uvida razmotrit će se modernitet kao interpretativni okvir filmova švedskog redatelja Roya Anderssona i šireg fenomena švedskih mrežnih naracija, koji čini analitički fokus rada . Naime, uz problematiziranje značenja moderniteta u filmskoj teoriji, drugu provodnu liniju rada čini analiza Anderssonovih filmova, jer njihov podtekst, odnosno kontekst, osim mrežnih naracija, uključuje i tradicijske filmske fenomene iznimno značajne za klasičnu teoriju filma - nijemi te gradski film.

Tema doktorskog rada svojim inovativnim pristupom teorijskim paradigmama i njihovoj primjeni na filmska djela predstavlja izvorni znanstveni doprinos filmologiji i skandinavistici, a s obzirom da se kandidatkinja često bavi istraživanjima na stipendijama i stručnim boravcima u Švedskoj, te je već objavljivala veći broj radova teme srodne temi predloženog znanstvenog doktorskog istraživanja, smatramo očitim da je riječ ne samo o izvornom i vrijednom, nego i o izvedivom istraživanju.


Predlažemo prihvaćanje predložene teme ("Filmske teorije moderniteta i tehnike mrežne naracije u švedskom filmu") i predloženih mentora doktorskog rada (prof. dr. Dean Duda i doc. dr. Nikica Gilić).




2011. godina. šesti semestar PDS-a književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture.


Potpis



99




Dr.sc. Goranka Antunović, izvanredni profesor

2.Dr. sc. Dean Duda, redoviti profesor

3.Dr. sc. Nikica Gilić, docent

4.

5.

U Zagrebu, M.P.

100



Titula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Jelena Ivanišević

Nositelj studija: dr. sc. Stipe Botica

Naziv studija: PDS hrvatske kulture



x u okviru doktorskog studija izvan doktorskog studija na temelju znanstvenih dostignuća

Ime i prezime majke i/ili oca: Đorđe Ivanišević

Datum i mjesto rođenja: 25. 5. 1978. Zagreb, Hrvatska

Adresa: Prila Gjure Deželića 22, Zagreb





1997-2005. Filozofski fakultet u Zagrebu, Kroatistika i Komparativna književnost


2007- Institut za etnologiju i folkloristiku, 2005-2007. Škola stranih jezika Aplo, profesorica hrvatskog kao strang jezika 2000-2002. knjižara Konzor


101


Lačan ne haje toliko za ljubav, 18 str, Anali – časopis Zavoda za povijesne znanosti HAZU, Dubrovnik, 2011. (u tisku)

Hrvatski tradicijski kruhovi, u Dictionnaire universel du pain, Laffront, Paris, 2010. (enciklopedijska natuknica).

Kultura prehrane u ozračju društvenih promjena 20. i početka 21. stoljeća, 2010 .(poster,međunarodna recenzija,neobjavljeni rad,znanstveni).

Literarna arheologija okusa, kuharski kanconijeri Veljka Barbieria, 22 str, 2010, (neobjavljeni rad, znanstveni)

Sir i vrhnje, tradicija i politika // Turist kao gost - prilozi kulinarskom turizmu / Rittig-Beljak, Nives, Belaj, Melanija (ur.). Zagreb : Institut za etnologiju i folkloristiku, 2009. Str. 65-73.

Brendiranje hrvatskog kulinarstva - zakonodavstvo i potencijali // Prirodna lječilišta- hrvatski brand / Goran Ivanišević (ur.). Zagreb : Akademija medicinskih znanosti Hrvatske, 2009. 119-124 (predavanje,objavljenirad,znanstveni).

Jabuka // Pisani rubac Hrvatske. Knjiga o Zagrebačkoj županiji / Sivački, Milan (ur.).Zagreb : Turisitčka zajednica Zagrebačke županije, 2008. Str. 148-157.(poglavlje u knjizi)

Kada kuhaju bake... tradicija i povijest u dvjema bakinim kuharicama. // Narodnaumjetnost : hrvatski časopis za etnologiju i folkloristiku. 45 (2008) , 2; 153-164(prethodno priopćenje, znanstveni).

Ateš Periša Čohnivý muž, Legendy, pohádky a humorky z Bosny a Hercegoviny, př.Anežka Kindlerová, Jaroslav Otčenášek, Argo, Praha 2006., 217 str. (Mýty, pohádkya legendy). // Narodna umjetnost. 44 (2007) , 2; 288-289 (prikaz, ostalo).

Maja godina-Golija, Prehranski pojmovnik za mlade. // Narodna umjetnost. 44 (2007), 2; 282-283 (prikaz, ostalo).

Mirjana Randić, Nives Rittig-Beljak, Svijet hrane u Hrvatskoj, The world of food inCroatia, Etnografski muzej, Zagreb, 2007.. // Narodna umjetnost. 44 (2007) , 2; 279-280 (prikaz, ostalo).

Mediterranean Food, Concepts and trends, Proceedings of the 5th InternationalEtnological Food Research Conference, Dubrovnik, 27 September - 3 October 2004,ed. Patricia Lysaght and Nives Rittig-Beljak, Institute for Ethnology and FolkloreResearch, Ethnographic Museum, Zagreb, 2006, (biblioteka Nova etnografija). //Narodna umjetnost : hrvatski časopis za etnologiju i folkloristiku. 43 (2006) , 2; 193-194(prikaz, ostalo).

Znanstveni skupovi:

Brendiranje hrvatskog kulinarstva - zakonodavstvo i potencijali , Prirodna lječilišta - hrvatski brand, 10. škola prirodnih ljekovitih činitelja, Veli Lošinj, 4-6. rujan, 2009.

Natural shape of meat; SIEF, Londonderry, UK, 16.- 22. 6. 2008.

Kritika leksičkih izvora, Radionica Povijesnog rječnika hrvatskog kulinarstva, 20. i 21. 12. 2007, IEF, Zagreb

Sir i vrhnje, tradicija i politika, Turist kao gost – prilozi kulinarskom turizmu, Zagreb, 23. i 24. 4. 2007.

102



Hrvatski: Od kuharice do književnostihrvatski kulinarski i gastronomski narativi

Engleski: From cookbook to literature, Croatian food writting


hrvatski

Područje/polje: antopologija



Prvi mentor: dr. sc. Nives Rittig Beljak

Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb, Hrvatska

[email protected]

Drugi mentor:


Rittig-Beljak, Nives; Randić, Mirjana; Obad, Orlanda. Philosophy and practice of home-produced food in Croatia, 18th International, Ethnological Food Research

Conference. (predavanje,sažetak,znanstveni).

Regionalna prehrambena kultura u Slavonija, Baranja i Srijem - vrela europske civilizacije II, Kusin, Vesna ; Šulc, Branka (ur.). Zagreb : Galerija Klovićevi dvori,

2009.,. Str. 162-171.

Projekt hrana: kako prirediti izložbu, u Izazovi tradicijske kulture. Svečani zbornik za Zoricu Vitez; Ceribašić, Naila ; Marks, Ljiljana (ur.). Zagreb : Institut za

etnologiju i folkloristiku, 2009. Str. 354-365.

Ljudi od mora: Prehrana kao aspekt suživota antičkog i slavenskog življa na Jadranu u Split i drugi: kulturnoantropološki i kulturnostudijski prilozi; Prica, Ines; Škokić,

Tea (ur.).Zagreb : Institut za etnologiju i folkloristiku ; Hrvatsko etnološko društvo, 2007. Str. 184- 201.

Puh - nekad i danas od ulova do regionalnog specijaliteta u Kulturni bestijarij; Suzana Marjanić ; Antonija Zaradija Kiš (ur.). Zagreb : Institut za etnologiju i folkloristiku

; Hrvatska sveučilišna naknada, 2007. Str.333--351.

Prvi mentor: dr. sc. Nives Rittig Beljak

Drugi mentor:

OBRAZLOŽENJE TEME


Namjera ovog rada je ukazati na nove narativne strategije kulinarskih i gastronomskih tekstova koji upućuju na postojanje novoga fenomena u hrvatskoj književnosti, odnosno zasebne književne vrste gastronomske književnosti. Iako će se rad baviti širokim poljem pisanja o hrani, u središtu istraživanja bit će prije svega književna djela, ona u kojima je jednostavna komunikativnost recepta nadopunjuje fiktivnim narativnim konstrukcijama. Manji dio rada bit će posvećen analizi reprezentativnih hrvatskih kulinarskih djela, koje postavljaju standard žanra kuharice. Dok će većina rada biti posvećena hibridnim oblicima kuharica (nostalgične kuharice) te razvoj prema zasebnoj književnoj vrsti gastronomskog eseja. Rad će, ponuditi klasifikaciju različitih književnih i publicističkih vrsta literature o hrani. Interpretacija kulinarskih tekstova kontekstualizirat će promjene prehrambene kulture kraja 20. i početkom 21. stoljeća i pokazati razvoj kulinarskih narativa. U radu će se ispitati i pokazati na kojim je razinama došlo do promjene dominatnog modela pisanja o hrani te opisati nastajanje novih žanrova.

103


Goal of this thesis is to show new narrative strategies of culinary and gastronomy texts which suggest a new phenomena in Croatian literature, specific genre of gastronomic literature. Even dough this paper will deal with a broad field of food writing, it will emphasize literary works, one in which simple communication of a recipe is broaden with fictional narrative constructs. Introduction will deal with the representative cookbooks what created a standard in Croatian food writing. Most of this thesis will be dedicated to hybrid forms of cookbooks (nostalgic cookbooks) and it will try to describe new literature genre – gastronomical essay. This paper will create classification of different literary and journalistic genres of food writing. Interpretation of culinary narratives will conceptualize changes in food culture at the end of 20th and beginning of 21st century showing structural changes in dominant model of food writing in Croatia.


Prehrana je, kao univerzalna i fundamentalna tema, dugo vremena ostala posve izvan akademskog interesa. Dosadašnja istraživanja uglavnom su rađena u okviru etnološke znanstvene perspektive, različitim pristupima i analitičkim aparatima: od katalogiziranja podataka o tradicijskoj seoskoj prehrani (Zbornik za narodni život i običaje), kulturnopovijesnih istraživanja podrijetla pojedinih elemenata (Gavazzi), istraživanja prehrambenih sustava pojedinih regija (Randić, Lazarević; Somek-Machala) do suvremenih kuturnoantropoloških analiza koje prehrambene sustave istražuju unutar društvenog konteksta pojedinačnih razdoblja, kao npr. u okviru hrvatske etnografije rata (Rittig-Beljak) i prehrane u vrijeme baroka (Rittig-Beljak). Istraživanje prehrambenih praksi opisuju se u okviru etnologiji svakodnevice koja se od sedamdesetih godina prošlog stoljeća profilira kao područje najširega antropološkog interesa. U nas posve zanemaren aspekt kulinarskih i gastronomskih narativa bit će tema ovoga rada koji želi ponuditi narativnu, komparativnu, kontekstualnu i antropološku analizu korpusa tekstova hrvatskih autora kojima je prehrana osnovna tematska odrednica. Rad će uključivati teorijsko proučavanje semiotičara Rolanda Barthesa, antropologa kao što su Claude Lévi-Stross i Mary Douglas, prema kojima prehrana uvijek odražava sustav, hijerarhiju, uključenost ili isključenost, ograničenja, ali i prekoračenja društvenih ograničenja. Također će uzimati u obzir istraživanja kulturalnih studija koja su proučavala kuharske knjige u okviru roda, prije svega u okviru ženske pismenosti. U radu će se također koristiti sociološka istraživanja koje su prehrambene sustave proučavala u okviru klase, ekonomije domaćinstva, proizvodnje i potrošnje (Goody, Bourdieu). Istraživanje kulinarskih i gastronomskih narativnih praksi u ovom radu temeljit će se na pristupima koje predlažu autori u okviru antropologije prehrane (Mennell, Sutton). Uvidajući potrebu za razumijevanjem novih gastronomskih i kulinarskih narativa, a shvaćajući da tekstovi o hrani generiraju proizvodne, konzumentske i simboličke prakse, ovaj će rad prije svega ponuditi tekstualnu, a potom i žanrovsku analizu, kulinarskih i gastronomskih tekstova nastalih unazad petnaestak godina u Hrvatskoj. Obilje naslova vezanih uz prehranu, svjedoči o iznimnoj popularnosti teme, a njihova raznolikost nameće potrebu sagledavanja ovakve raznovsne literature u okviru zasebnog žanra kulinarske i/ili gastronomske književnosti, čime će se ispuniti književnoteorijska praznina u proučavanju i razumijevanju ove vrste literature o hrani – one namijenjene čitanju (Mennell, 1985).


Polazište istraživanja bit će odabir korpusa tekstova hrvatskih autora, analitička obrada i interpretacija dosadašnjih istraživanja narativnih praksi vezanih uz gastronomiju i kulinarstvo. U okviru etnološke i antropološke istraživačke perspektive nalazit će se teorijski okviri, dok će teorija književnosti dati potreban analitički aparat. Cilj ovoga rada bit će opis i analiza nove vrste hrvatske književnosti - gastronomske književnosti te različitih žanrova koji se pojavljuju među korpusom neknjiževnih tekstova. Nepostojanje sustavnih analiza i nedostatak književnoteorijske literature o kulinarskih i gastronomskim narativima kompenzirat će se interdisciplinarnim pristupom čime će se dati širi analitički i interpretativni okvir.


Metodološko polazište bit će pomno čitanje te komparativna i sistetska dubinska analiza raznorodnih tekstova kojima je hrana zajednička tematska odrednica. Pritom, pažnja neće biti usmjerena isključivo na književne tekstove, nego i na one neknjiževne, kao što su tiskovine s područja kulinarstva i gastronomije te internetski izvori koji tematiziraju kulturu prehrane. Pristup istraživanoj temi bit će analitički, komparativan i sintetski, a konceptualni okvir interpretacije i analize građe temeljit će se na prethodno spomenutim pristupima koje predlažu autori u okviru antropologije hrane.


Predloženi rad pokazat će značajke kulinarskih i gastronomskih narativa u hrvatskoj književnosti, opisati razvoj kulinarske literature te pokazati na kojim je razinama došlo do narativnih promjena.Također, namjera je afirmirati novo područje istraživanja – antropologiju prehrane, te njezin predmet, u ovom slučaju, gastronomsku književnost kao izraz složenog sklopa značenja i kulinarskih praksi koje se pojavljuju unutar narativa o hrani, a čijim je iščitavanjem moguće analizirati konzumentsku i simboličku praksu kojom se ravnaju različiti kulturni obrasci i promjene u društvenom kontekstu. Osim toga, predloženi rad pridonijet će razumijevanju društvenog i simboličnog okvira u kojem nastaje nova književna vrsta kulinarske i gastronomske literature, te uspostaviti žanrovsku podjelu unutar zadanog korpusa tekstova. Cilj je rada analitički i kritički odgovor na recentne narativne prakse te nov pristup u istraživanju kulture hrane u svrhu promicanja antropologije prehrane kao djelatnog i višestruko primjenjivog znanja koje se na taj način priključuje suvremenim tijekovima etnologije i kulturne antropologije.


104


Ashley, Hollows, Taylor, Jones, Food and cultural studies, Routledge, London, 2004.

Assman, J., Kulturno pamćenje, pismo, sjećanje i politički identitet u ranim visokim kulturama, Vrijeme, Zenica, 2005.

Bower, A. (ed.), Recipes for reading, University of Massachusetts, Boston, 1997.

Braudel, F, Strukture svakodnevice, August Cesarec, Zagreb, 1992, prev. D. Celebrini, M. Cvitan, Lj. Depolo, K. Jančin, K. Krajina, M.

Obuljen, V. Ogrizović

Brillat Savarin, A, Fiziologija okusa, Dora Krupićeva, Zagreb, 1998., prev. D. Robić

Floyd, Foster (ed.), The recipe reader: Narratives-Contexts-Traditions, Ashgate, Vermont, 2003.

Gold C. Danish Cookbooks, Domesticity and National Identity 1616 – 1901, University of Washington Press, 2007.

Goody, j, Cooking, cuisine and class

Harris, M, Ross, E. B. (ur), Food and evolution, Toward a Theory of Human Food Habits, Temple University Press, 1987.

Lysaght, P (ur), Mediterranean Food, Concepts and Trends, Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb, 2006.

Montanari, M, The culture of food, Blackwell, Oxford UK and Cambridge USA, 1994.

Nora, P. Između pamćenja i historije. problematika mjesta, Kultura pamćenja i historija, Brkljačić, Prlenda (ur), Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2006.

Rittig Beljak, N. Švapski kulinarij – dodir tradicija, Zajednica Nijemaca u Hrvatskoj, 2003.

Scholliers, P. (ur), Cooking, Eating and Drinking in Europe Since the Middle Ages, Berg, Oxford, New York, 2001.

Strong, R, Feast: history of grand eating, Pimlico, London, 2003.

Sutton, D, Remembrance of Repasts, An Anthropology of Food and Memory, Berg, Oxford, 2001.





Kultura prehrane u ozračju društvenih promjena 20. i početka 21. stoljeća

dr. sc. Nives Rittig Beljak



105





Potpis


Potpis


IZJAVA


U Zagrebu, Potpis


M.P.


106




Titula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Jelena Ivanišević


Naziv studija: PDS hrvatske kulture




Hrvatski Od kuharice do književnosti - hrvatski kulinarski i gastronomski narativi

Engleski From cookbook to literature - Croatian food writting

Područje/polje/grana (ako se doktorski studij izvodi u grani): humanističke znanosti/ etnologija antropologija

MENTOR(I)


Prvi mentor: dr. sc. Nives Rittig Beljak, znanstvena savjetnica

Institut za etnologiju i folkloristiku

[email protected]

Drugi mentor:



1. dr. sc. Ljiljana Marks, znanstvena savjetnica

Institut za etnologiju i fokloristiku, Zagreb

[email protected]

2. dr. sc. Stipe Botica, red. prof.


[email protected]

3. dr. sc. Nives Rittig Beljak, znanstvena savjetnica

Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb

[email protected]

4.

5.


Fakultetsko vijeće FF u Zagrebu na sjednici održanoj 22.02. 2o11.



107


Kako nije predviđeno uključivanje ispitanika u rad, nije bilo potrebno odobrenje Etičkoga povjerenstva.


Nije predviđena javna obrana teme.


Najavljena tema doktorskog rada novina je u istraživanju hrvatskih književnih tekstova. Kuharice u hrvatskom jeziku nisu složenice koje bi asocirale na knjige, štivo (Kochbuch, Cookbooks) pa stoga tek treba prepoznati postojanje gastronomske književnosti. Taj novi fenomen hrvatske književnosti postao je popularan prije kulturnoantropoloških ili kulturalnih studija o toj temi. Autorica najavljuje da će napokon razvrstati kulinarske tekstove na "radne" žanrove poput kulinarskih priručnika namijenjenih onima koji kuhaju do onih koji o hrani čitaju i razmišljaju: od priručnika do filozofije kulinarstva, od eseja do romana o hrani. Što slijedi? Autorica je svoj zadatak postavila vrlo široko: u radnji želi ponuditi narativnu, komparativnu, kontekstualnu i antropološku analizu tekstova hrvatskih autora kojima je prehrana osnovna tematska odrednica. Iznimna popularnost ovih narativa nije isuviše stara: brojni tekstovi počinju se pojavljivati prije dvadesetak godina. Kako je riječ o tematskoj cjelini koju do sada nisu doticale disertacije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, možemo očekivati teorijske i interpretativne pomake.


Povjerenstvo predlaže prihvaćanje teme.




2014. ljetni semestar


Potpis



108




dr. sc. Ljiljana Marks, znanstvena savjetnica, Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb

2. dr. sc. Stipe Botica, red. prof, Filozofski fakultet, Zagreb

3. dr. sc. Nives Rittig Beljak, znanstvena savjetnica, Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb

4.

5.

U Zagrebu, 15.4. 2011. M.P.

109



Titula, ime i prezime doktoranda/doktorandice:

Vedran Barbarić


Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij arheologije


6372

Odobravanje teme za stjecanje doktorata znanosti (molimo zacrniti

u okviru doktorskog studija

izvan doktorskog studija na temelju znanstvenih

dostignuća

Ime i prezime majke i/ili oca:

Ivo Barbarić

Datum i mjesto rođenja: 20.5.1978, Split, Hrvatska

Adresa: Tijardovićeva 8, 21000 Split

Telefon/mobitel: 098 1697760




Od 2006. Upisan na poslijediplomski doktorski studij arheologije. Sveučilište u Zagrebu,

Filozofski fakultet, Odsjek za arheologiju.

2004. Diplomirao na Filozofskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu na Odsjeku za

arheologiju.

1996. završio četverogodišnje obrazovanje na IV. općoj gimnaziji Marka Marulića u Splitu


Od 2005. zaposlen na radnom mjestu znanstvenog novaka/asistenta na Filozofskom

fakultetu u Splitu, Odsjek za povijest umjetnosti


110


V. Barbarić, Nekropola u Vičjoj luci i gradina Rat na otoku Braču - nova razmatranja, Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku 99, Split 2006, 43-62.

V. Barbarić, Terenski pregled gradine Rat i Vi č je luke kod Lo ž i šć a na otoku Bra č u , Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva XXXVIII/1, Zagreb 2006, 69-73.

B. Kirigin, T. Katunarić, M. Miše, V. Barbarić, Salamandrija ( otok Palag - ru ž a ) 2005., Hrvatski arheološki godišnjak 3/2006 (2007), 421-423.

V. Barbarić, M. Miše, The perspectives of Remote Sensing Methodology on Central Dalmatian Islands, EAA 13th annual meeting, Zadar, Croatia 2007, Abstracts book, Uglešić, Ante (ur.), Zadar 2007. 41-42 (poster)

V. Barbarić, Tumulus or cairn? Case of Central Dalmatian Islands, Izlaganje na skupu Ancestral landscapes: Burial mounds in the copper and bronze ages (Central and Eastern Europe - Balkans - Adriatic - Aegean, 4th-2nd millen-nium BC), Udine-Italija 2008. (prihvaćeno za tisak)

B. Kirigin, M. Miše, V. Barbarić, S. Popović, Salamandrija ( otok Palagru ž a ) , Hrvatski arheološki godišnjak 4/2007 (2008), 475-477.

V. Barbarić, Rat 2008: izvje š taj s arheolo š kog istra ž ivanja , Hrvatski arheološki godišnjak 5/2008 (2009), 576-577.

B. Kirigin, M. Miše, V. Barbarić, S. Popović, Salamandrija ( otok Palagru ž a ) , Hrvatski arheološki godišnjak 5/2008 (2009), 581-582.

B. Kirigin, M. Miše, V. Barbarić, Palagruža - The island of Diomedes : Summary excavation report 2002-2008., Hesperia 25 (2010), 65-91.

V. Barbarić, Autohtono stanovništvo istočne obale Jadrana u zadnjem tisućljeću prije Krista, Antički Grci na tlu Hrvatske, Jasminka Poklečki Stošić (ur.), Zagreb 2010., 56-62.

V. Barbarić, Rat kod Lo ž i šć a , otok Bra č 2007/2008. , Arheološka istraživanja na srednjem Jadranu, Ivčević, Sanja (ur.), Zagreb-Split 2010, 157-173.

B. Kirigin, M. Miše, V. Barbarić, Palagru ž a - Diomedov otok : Sa ž eti preg - led arheolo š kih iskopavanja 2002.-2008. godine Arheološka istraživanja na srednjem Jadranu, Ivčević, Sanja (ur.), Zagreb-Split 2010, 43-60.

V. Barbarić, Late Bronze Age in Dalmatia: state of research, From the Aegean to the Adriatic: Social Organizations, modes of Exchange and Interaction in the Post-palatial Period (12th-11th BC), Udine 2006, Paola Cassola Guida, Elisabetta Borgna (ur.), Roma 2010, 311-323.


Hrvatski:Tipologija lončarije iz kasnog brončanog i željeznog doba s područja Dalmacije

Engleski: Typology of the pottery from the Late Bronze and Iron Age Dalmatia


hrvatski

Područje/polje: Znanstveno područje humanističke znanosti, polje arheologija

PREDLOŽENI ILI POTENCIJALNI MENTOR(I)(navesti drugog mentora ako se radi o interdisciplinarnom istraživanju ili ako postoji neki drugi razlog za višestruko

mentorstvo)Titula, ime i prezime: Ustanova, država: E-pošta:

Prvi mentor:Dr.sc. Hrvoje Potrebica, izv. prof.

Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet Zagreb

[email protected]

111





















Drugi mentor:Dr. sc. Branko Kirigin, docent

Arheološki muzej u Splitu

[email protected]


Hrvoje Potrebica

Aegean Concepts in the Eastern Hallstatt Culture?, u: Ioanna Galanaki, Helena Tomas, Yannis Galanakis i Robert Laffineur (ur.), Between the Aegean and Baltic Seas. Prehistory Across Borders, Aegaeum 27, Uni-versité de Liège, Liège 2006., 267-280.

Neposredno datiranje botaničkih uzoraka u arheološkom kontekstu - biljni ostaci s prapovijesnog lokaliteta Kaptol-Gradci kod Požege (Hrvatska), (suautori: R. Šoštarić i A. Brigić), Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu 24, Zagreb 2007, 79-88.

SIGNA ET LITTERAE – Pregled radova o kultnim i religijskim fenomenima u prapovijesti i antici na hrvat-skome povijesnom prostoru (1946-2006), u: Znakovi i riječi 2 (Signa et litterae II) – Zbornik projekta „Mythos – cultus – imagines deorum“, FF press, Zagreb 2008, 113-220.

Contacts between Greece and Pannonia in the Early Iron Age with Special Concern to the Area of Thessalonica, u: Peter Biehl i Yuri Rassamakin (ur.), Import and Imitation in Archaeology, Schriften des Zentrums fur Archaologie und Kulturgeschichte des Schwartzmeerraumes 11, Beier & Beran, Langenweissbach 2008, 187-212.

Kneževi željeznog doba. Arheološke studije halštatske kulture, Meridijani, Samobor 2010., (u tisku)

Prvi mentor: Dr.sc. Hrvoje Potrebica, izv. prof.

Drugi mentor: Dr. sc. Branko Kirigin, docent

OBRAZLOŽENJE TEME


Dosadašnja istraživanja na lokalitetima iz razdoblja kasnog brončanog i željeznog doba na prostoru sjeverne i srednje Dalmacije posvetila su malo pozornosti lončariji. U znanstvenoj literaturi je uočljiva izrazita neujednačenost pristupa ovom materijalu ali i nazivlja koje se prilikom rada koristi. Nadalje, nedostaje studija koja bi sveobuhvatno obradila ovu vrstu arheološkog materijala na prostoru Dalmacije. Cilj ovog rada je sistematizacija dosadašnjeg znanja u svrhu stvaranja čvrste baze za daljnje proučavanje lončarije ovog razdoblja u Dalmaciji. Kako bi se to postiglo obraditi će se do sada objavljeni nalazi lončarije, osmisliti tipologija nalaza na osnovu njihovih fizičkih karakteristika te preispitati teze iz dosadašnje literature. Također će biti izrađen i prijedlog stručnog nazivlja. Očekuje se kako će se na ovaj način doći do novih spoznaja o razvoju i širenju elemenata lončarskog obrta u Dalmaciji, a posredno i o privredi i svakodnevnom životu zajednica gdje se lončarija koristila i izrađivala.


Archaeological research of the Late Bronze and Iron Age sites in Dalmatia so far took little interest in pottery finds. One can notice a considerable inconsistency in the approach to this subject and the terminology that is used. There is a shortage of detailed studies that focus on pottery of the mentioned period from the area of Dalmatia. The aim of this study is a consolidation and critical analysis of the present knowledge and the creation of a solid base for future work in this field. To achieve this aim published pottery finds will be treated and new typology will be presented. Also a new terminology in the field of pottery analysis will be presented. It is expected that new information will emerge about the development and spread of various elements of the pottery crafts in Dalmatia. Subsequently the economy and every day life of the communities that produced and used pottery could be approached.

112


Dosadašnja arheološka istraživanja na lokalitetima iz razdoblja kasnog brončanog i željeznog doba na prostoru sjeverne i srednje Dalmacije uglavnom nisu pridavala osobitu pozornost najbrojnijoj kategoriji nalaza – ulomcima keramičkih posuda. Na prostoru južne Dalmacije istraživanja su gotovo u potpunosti izostala. Iako se u pojedinim znanstvenim radovima – izvještajima o rezultatima istraživanja - nastojalo temeljito obraditi ove nalaze (Bribir, Putalj), u većini su slučajeva prezentirane tek informacije o općenitim osobinama lončarije, uz prikaz pojedinih bolje sačuvanih ili karakterističnih posuda (primjeri sustavno istraživanih naselja u Ninu i Radovinu). Uočljiv je i nedostatak većeg broja sustavnih, metodološki ispravnih i objavljenih istraživanja naselja tog vremena, gdje bi se ova grupa nalaza mogla promatrati u kontekstu stratigrafskih i vremenskih razvojnih faza. Iako su terenski pregledi donijeli relativno veliki broj objavljenih nalaza sa širokog prostora, takva vrsta nalaza nije pogodna za temeljna istraživanja. Na taj je način u literaturi koja se bavi kasnim brončanim i željeznim dobom u Dalmaciji stvorena slika o uniformnoj i po maločemu specifičnoj vrsti arheoloških nalaza koja vrlo rijetko može pružiti oslonac za relativnu kronologiju. Posljedica svih navedenih okolnosti je jako slabo poznavanje većine karakteristika lončarije ovog razdoblja, a s druge strane velika količina neobrađenog materijala kao balast u depoima muzejskih zbirki. Iz svega navedenog je uočljiv nedostatak opširne studije koja će na kritički način objediniti znanje o ovoj materiji te postaviti održiv temelj za buduća istraživanja.


Cilj istraživanja je temeljita sistematizacija dosadašnjeg znanja o lončariji iz razdoblja kasnog brončanog i željeznog doba sa prostora Dalmacije, te stvaranje pouzdane osnove za daljnji znanstveni rad na tom području. Taj će se cilj postići kroz tri faze koje su: formiranje tipologije lončarije, izjednačavanje nazivlja primijenjenog u radu na ovoj materiji i preispitivanje dosadašnjih teza o porijeklu, razvoju i vremenskom te prostornom rasprostiranju vrsta lončarskih proizvoda. S obzirom na ograničenja dostupnog arheološkog materijala, cilj je postaviti tipologiju lončarije koja će biti otvorena kako bi mogla udovoljiti zahtjevima budućih istraživanja ove materije. Uvrštavanjem lončarije iz stratigrafskog istraživanja gradine Rat provjeriti će se opravdanost postavljene tipologije.


Težište rada biti će na lončariji iz razdoblja kasnog brončanog i željeznog doba sa prostora sjeverne i srednje Dalmacije objavljenoj u znanstvenim radovima. Biti će obrađene grupe nalaza koje potječu iz bitno različitih konteksta: arheoloških iskopavanja, terenskih pregleda, infrastrukturnih zemljanih radova te iz muzejskih zbirki. Sav taj arheološki materijal, iako bitno različit prema dostupnosti informacija o izvornom kontekstu nalaza, biti će baza za izradu tipologije lončarije. Ključan čimbenik pri razvrstavanju u vrste, tipove i podtipove biti će fizičke karakteristike posuda i njihovih strukturalnih dijelova. Po definiraju tipova i podtipova pristupiti će se analizi njihova prostornog i vremenskog rasprostiranja, gdje će se kritički pristupiti tezama prisutnim u literaturi. Kao preduvjet tome, preispitati će se osnove na kojima počivaju relativno kronološki datumi koje su koristili autori dosadašnjih radova. Usporedo s obradom objavljene lončarije analizirati će se ključni znanstveni radovi koji obrađuju nalaze iz područja koja graniče s Dalmacijom. Posebna će pozornost biti posvećena radovima koji obrađuju nalaze s područja kraških polja jugozapadne Bosne. Ti su radovi često bili oslonac za datiranje materijala iz Dalmacije pa tako stoje u osnovi većine teza primijenjenih na lončariju iz Dalmacije. Prilikom rada na obradi objavljenog materijala izvršiti će se usporedba do danas neujednačene terminologije u znanstvenoj obradi lončarije te prirediti prijedlog stručnog nazivlja. Održivost postavljene tipologije provjeriti će se na primjeru lončarije koja potječe iz stratigrafskih istraživanja na lokalitetu Rat kod Ložišća, otok Brač. Materijal iz slojeva tog naselja koji odgovaraju vremenskim okvirima rada biti će obrađen sukladno ustaljenim pozitivnim principima temeljite obrade lončarije te suprotstavljen postavljenoj tipološkoj podjeli. Taj će arheološki materijal na ovaj način biti pridodan korpusu nalaza okupljenih iz dosadašnjih objava.



113

Temeljita sistematizacija znanja o lončarskoj proizvodnji tog vremena u Dalmaciji omogućiti će daljnji napredak proučavanja lončarstva kao obrta koji odražava brojne aspekte svakodnevnog života prapovijesnih zajednica. Očekuje se kako će rezultati navedenih postupaka donijeti i neke konkretne spoznaje o zajednicama koje su lončariju izrađivale i koristile u svakodnevnom životu, primjenjive na polju arheologije i povijesne znanosti. Arheološka znanost do danas se oslanja na teze postavljene uglavnom kroz proučavanje metalnih artefakata iz navedenog razdoblja, pa će se na ovaj način značajno povećati mogućnost dostizanja novih spoznaja.


114

1. Š. Batović: Istraživanje ilirskog naselja u Radovinu, Diadora 4, Zadar 1968, 53-74.2. Š. Batović: Novija istraživanja prapovijesnog Zadra, Radovi instituta JAZU u Zadru 15, Zadar 1968, 171-182.3. Š. Batović: Istraživanje liburnskog naselja u Ninu1969. godine, Diadora 5, Zadar 1970, 33-48.4. Š. Batović: Problemi prapovijesti na području Vrane i Biograda, Radovi instituta JAZU u Zadru 18, Zadar

1971, 9-73.5. Š. Batović: Prapovijesni ostaci na Zadarskom otočju, Diadora 6, Zadar 1973, 5-153.6. Š. Batović: Istraživanje prapovijesti u Bribiru, Diadora 9, Zadar 1980, 55-94.7. Š.Batović: Liburnska grupa, Praistorija jugoslavenskih zemalja V. Željezno doba, Sarajevo 1987, 339-390.8. Š.Batović: O prapovijesti Dugog otoka, Dugi otok, Š.Batović ur., Zadar 1997., 99-166.9. T.Burić: Arheološka topografija Drvenika i Ploče, Zbornik otoka Drvenika, I.Pažanin ur., Drvenik 2000., 417-

447.10. N.Cuomo di Caprio, La ceramica in archeologia, Antiche tecniche di lavorazione e moderni metodi d'indagine,

Roma 1985.11. S.Čače: Putalj do početka povijesnog doba, Sv. Juraj od Putalja, ur. A. Milošević, Split 2001, 33-78.12. Faber, M.Nikolanci: Škrip na otoku Braču, Prilozi 2, Zagreb 1985, 1-38.13. S. Forenbaher, P.Vranjican, Vaganačka pećina, Opuscula Archaeologica 10, Zagreb 1985, 1-21.14. V. Gaffney, S. Čače, J. Hayes, B. Kirigin, P. Leach, N. Vujnović, Secret Histories: the Pre-colonial Archaeolo-

gical Context for Greek Settlement on the Central Adriatic Islands, u Greek influence along the East Adriatic Coast, Proceedings of the International conference held in Split (1998), N. Cambi, S. Čače, B. Kirigin ur., Split 2002, 25-50.

15. Govedarica, Prilozi kulturnoj stratigrafiji praistorijskih gradinskih naselja u jugozapadnoj Bosni, Godišnjak centra za balkanološka ispitivanja 18/XX, Sarajevo 1982, 111-188.

16. Z. Gunjača, O kontinuitetu naseljavanja na području Šibenika i najuže okolice, u Šibenik – Spomen zbornik o 900 obljetnici, Šibenik 1976, 29-58.

17. M.Horvat, Keramika. Tipologija keramike, tipologija lončenine, keramični arhiv, Razprave filozofske fakultete, Ljubljana 1999.

18. R.Jurić, Prilog arheološkoj karti okolice Metkovića, Dolina Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka, HAD 5, 1980, str. 105-126.

19. M. Katić, Ilirsko naselje u Starom gradu, Pharos – antički Stari grad, Jeličić Radonić i Rauter Plančić ur., Zagreb 1995, 51-55.

20. Kirigin, The Greek background, u Dalmatia, Research in the Roman Province 1970-2001, Papers in honour of J. J. Wilkes, D. Davison, V. Gaffney, E. Marin ur., BAR 1576, 2006, 17-26.

21. J. Korošec, Prethistorijski željeznodobni keramički nalazi na gradini u Danilu kraj Šibenika, Ljetopis JAZU 63, 1959, 214-225.

22. J. i P. Korošec, Istraživanje na Bribirskoj glavici u Bribiru, Diadora 9, Zadar 1980, 95-164.23. Marović, Rezultati arheološkog istraživanja u Gospodskoj pećini kod vrela Cetine, VAHD 72-73, Split 1979,

13-50.24. Marović, Prethistorijska istraživanja u okolici Narone, Dolina Neretve od prethistorije do ranog srednjeg

vijeka, HAD 5, 1980., 45-102.25. Marović, Sojeničko naselje na Dugišu, VAHD 94, Split 2001, 217-295.26. Marović, M. Nikolanci, Četiri groba iz nekropole u Vičjoj luci (o.Brač), Vjesnik za arheologiju i historiju

Dalmatinsku 70-71 (1968-1969), Split 1977, 5-55.27. N. Petrić, Prapovijest Trogira, Diadora 14, Zadar 1992, 23-40.28. N.Petrić, Pretpovijest Pharosa, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 36(32), Zadar 1997, 23-32.29. M. Tomasović, Ostaci iz prapovijesnog i antičkog razdoblja na primorskoj strani Podgore, u Arheološka slika

Podgore, ur. A. Kunac, K. Mucić, M. Tomasović, Makarska 2006., 19-42.30. R. Zlatunić, Nastanak gline, tehnologija i mineralogija keramike, Histria archaeologica 36, 2005, 61-114.


115







samostalno financiranje




Potpis

Hrvoje Potrebica


Potpis

Vedran Barbarić


IZJAVA


U Zagrebu, Potpis

Vedran Barbarić


M.P.


116




Titula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Vedran Barbarić

Nositelj studija: Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet





Hrvatski Tipologija lončarije iz kasnog brončanog i željeznog doba s područja Dalmacije

Engleski Typology of the pottery from the Late Bronze and Iron Age Dalmatia

Područje/polje: Područje: humanističke znanosti; polje: arheologija; grana:prapovijesna arheologija

MENTOR(I)


Prvi mentor: Dr.sc. Hrvoje Potrebica, izv. prof.

Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet Zagreb

[email protected]

Drugi mentor: Dr. sc. Branko Kirigin, docentArheološki muzej u Splitu

[email protected]



1.Dr. sc. Branko Kirigin, docent

Arheološki muzej u Splitu

[email protected]

2.dr. sc. Hrvoje Potrebica, prof.


[email protected]

3.dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.


[email protected]

4.

5.




117



Programom Poslijediplomskog doktorskog studija arheologije nije predviđena javna obrana teme doktorskog rada.


Na temelju predloženog sinopsisa Povjerenstvo zaključuje da je tema „Tipologija lončarije iz kasnog brončanog i željeznog doba s područja Dalmacije" znanstveno opravdana jer će opsežnom analizom arheološke građe omogućiti bolje poznavanje lončarije tog razdoblja u Dalmaciji i dati cjelokupnu sliku o lončariji i dosadašnjim spoznajama o njoj. Dosadašnja neujednacena i neredovita, to jest nesistematska proučavanja lončarije iz Dalmacije iz spomenutog razdoblja nisu dovela do temeljitih znanstvenih spoznaja. Rezultati postignuti u disertaciji omogućiti će čvrstu i pouzdanu bazu za daljni znanstveni rad. Opseg rada, pristup i očekivani rezultati zadovoljavaju sve kriterije koji se postavljaju pred disertaciju. Tema predložene disertacije pripada znanstvenom području, odnosno polju za koje je Filozofski fakultet u Zagrebu ovlašten provoditi postupak stjecanja doktorata znanosti.


Na temelju iznesenog povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću da se Vedranu Barbariću odobri pristup izradi disertacije u poslijediplomskom doktorskom studiju arheologije te prihvati naslov disertacije „Tipologija lončarije iz kasnog brončanog i željeznog doba s područja Dalmacije" s dr.sc. Hrvojem Potrebicom kao mentorom..




ljetni semestar ak.god 2010/2011.


Potpis



118




Dr. sc. Branko Kirigin, docent

2.dr. sc. Hrvoje Potrebica, prof.

3.dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.

4.

5.

U Zagrebu, M.P.

119



Titula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: dipl. arh. Dino Demicheli


Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij iz arheologije



u okviru doktorskog studija izvan doktorskog studija na temelju znanstvenih

dostignuća

Ime i prezime majke i/ili oca: Mirjana Demicheli

Datum i mjesto rođenja: 22.03.1980. Split

Adresa: Križanićeva 2, 21000 Split





2006. god. upisan u poslijediplomski doktorski studij arheologije. 1998-2005. god. Filozofski fakultet u Zagrebu (arheologija i latinski jezik i rimska književnost) 1994-1998. srednja škola (klasična gimnazija u Splitu) 1986-1994. osnovna škola u Splitu


znanstveni novak na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu (od 1.9. 2005. )


120


Popis radova:1. Rimska nadgrobna stela iz splitskog predjela Pazdigrad, Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku. 100 (2007); 31-48 (članak, znanstveni).2. Žrtvenik boginje Salacije iz Trogira, Opuscula archaeologica. 31 (2007); 69-80 (članak, znanstveni).3. Novi antički natpisi iz "podruma" Dioklecijanove palače, Opuscula archaeologica. 32 (2008); 55-79 (članak, znanstveni).4. Perditum et repertum: sarkofag đakona Flavija Julija (ad CIL III 2654), Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku. 102 (2009); 129-142 (članak, znanstveni).5. Tri neobjavljena rimska miljokaza iz Dalmacije, Obavijesti - Hrvatsko arheološko društvo. XLI (2009), 3; 60-69 (članak, znanstveni). 6. Stela veterana VII. legije Lucija Vetija Sekunda iz Hrvaca kod Sinja (zajedno s D. Tončinićem), Archaeologia Adriatica 2/1 (2009)Zbornik posvećen akademiku Nenadu Cambiju o 70. godini života, 349-358 (članak, znanstveni). 7. Reljef nimfa i Silvana iz Vodne jame na otoku Braču, Izdanja Hrvatskog arheološkog društva 26 «Arheološka istraživanja na srednjem Jadranu», Split 2010; 175-185, (članak, znanstveni).8. Miljokazi (zajedno s I. Pedišićem), u: Scardonae lapides / T. Brajković (ur.) Šibenik : Muzej Grada Skradina ; Muzej grada Šibenika, 2009, 35-39.9. Neobjavljeni antički natpisi iz Muzeja Cetinske krajine i Zbirke franjevačkog samostana u Sinju, Izdanja Hrvatskog arheološkog društva. (u postupku objave).10. List of personal names on a ceramic bowl fragment from Siscia (zajedno s I. Radmanom Livajom i Z. Wieweghom), Actes du Colloque Ductus ; "Inscriptions mineurs: nouveautes et reflexions". (u postupku objave).11. Women on the Border of the Croatian Part of Limes (zajedno s M. Sanader), Acta of the LIDOR Conference, Târgu Mureş (u postupku objave)

Sudjelovanja na znanstvenim skupovima:1. Znanstveni skup Hrvatskog arheološkog društva, predavanje (u postupku objave), Sinj, listopad 2006.2. Međunarodni znanstveni skup AIEGL (Association Internationale d'Epigraphie Grecque et Latine), 13th International Congress of Greek and Latin Epigraphy, poster (zajedno s M. Sanader i M. Milićević Bradač),Oxford, rujan 2007,(poster je u mrežnom izdanju, a dostupan je na: http://ciegl.classics.ox.ac.uk/html/webposters/Tilurium.jpg)3. Međunarodni znanstveni skup «Ductus», "Inscriptions mineurs: nouveautes et reflexions", poster, Lausanne, lipanj 2008. (članak je u postupku objave)4. Znanstveni skup Hrvatskog arheološkog društva, predavanje (objavljeno), Vis, listopad 2009.5. Međunarodni znanstveni skup ”Defensive system, military infrastructure and the daily life on the borders of the Roman empire”, Târgu Mureş, predavanje (zajedno s M. Sanader, u postupku objave) prosinac 2010.


Hrvatski: Dalmatinci u Rimskome carstvu izvan matične provincije prema epigrafičkim spomenicima

Engleski: Dalmatians in the Roman Empire outside their home province according to epigraphic monuments





Prvi mentor: dr. sc. Marina Milićević Bradač, red. prof.

Filozofski fakultet u Zagrebu, Odsjek za arheologiju, Hrvatska

[email protected]

Drugi mentor:

121

http://ciegl.classics.ox.ac.uk/html/webposters/Tilurium.jpg


1. Marina Milićević Bradač, „Diana and the Fawn“ u: Akten des VIII. Internationales Kolloquiums über Probleme des provinzialrömischen Kunstschaffens, Zagreb 5-8. 5. 2003, M. Sanader, A. Rendić-Miočević, D. Tončinić ur, Golden Marketing, Zagreb, 2005, 259-268.2. Marina Milićević Bradač, „Horacije, Jadran i jugo“, u: Jurišićev zbornik, Zbornik radova posvećenih uspomeni na Marija Jurišića, Hrvatski restauratorski zavod i Međunarodni centar za podvodnu arheologiju u Zadru, L. Bekić ur, Zagreb, 2009, 284-290.3. Marina Milićević Bradač, „ Dijana izvan grada“, Archaeologia Adriatica (Zadar), 2/1, 2008,359-366, Zbornik posvećen akademiku Nenadu Cambiju o 70. godini života, ur. Miroslav Glavičić.4. Marina Milićević Bradač, „The Transfer of symbols and meanings: the case of the 'horns of consecration'“, Documenta praehistorica (Ljubljana) 32, 2005, 187-196.5. Marina Milićević Bradač, „Spomeni božice Dijane s područja kolonije Claudia Aequum i logora Tilurium“, Opuscula Archaeologica (Zagreb) 33, 2010, 51-78.


Drugi mentor:

OBRAZLOŽENJE TEME


Tema doktorske disertacije obrađuje oko 400 epigrafičkih spomenika sa spomenima ljudi (nešto više od 500) koji su napustili provinciju Dalmaciju. Oni su uglavnom bili vojnici i civili i čine dvije glavne skupine migranata. Vojnici nisu svojevoljno odlučivali o mjestu službe u Rimskom carstvu, dok su civili Dalmaciju napuštali uglavnom svojevoljno, a razlozi tome su u ekonomskoj situaciji i u pravnom statusu. Najviše je spomenika podignuto do 212. godine, kada je Karakala dao prava svim slobodnim stanovnicima Carstva. Stvaran broj onih koji su napustili Dalmaciju nikada neće biti poznat iz 3 razloga: na natpisima nisu svi iskazali svoje podrijetlo; dosta je spomenika do danas propalo; velik broj ljudi nije ni podizao spomenike. Dalmatinci su zabilježeni u 23 provincije, od kojih se po brojnosti pronađenih imena s natpisa ističu Dakija i Italija (oko 300).Rad daje znanstveni uvid u dosad poznatu epigrafičku ostavštinu ljudi dalmatinskog podrijetla koja je obrađena onomastički i demografski. Na prikupljenom se uzorku uspijeva dobiti šira slika o samoj provinciji Dalmaciji i o razlozima zašto su je napuštali.


The topic of the dissertation deals with cca. 400 epigraphic monuments which mention the individuals (more than 500) who left the province of Dalmatia. They were mostly soldiers and civilians and they make two major groups of migrants. Soldiers couldn’t make decisions by themselves about the place of their service in the Roman empire, but the migrant civilians in most cases willingly left Dalmatia, depending on economic situation or legal status.The bigger part of the monuments can be dated up to 212. when Caracalla gave the civil rights to all free people in the Empire. The real number of those who left Dalmatia will never be noticed because of 3 reasons: not all of the inscriptions mention their origin; many of the monuments perished till today; many people didn’t raise the monuments. The Dalmatians are recorded in 23 provinces, but majority of the names examined in this thesis (about 300) come from Dacia and Italia. This work gives a scientific insight into epigraphic material of the people of Dalmatian origin which is elaborated onomastically and demographically. On the collected sample it is possible to give a wider picture about the province of Dalmatia and the reasons why some of the inhabitants emigrated.


122

Iako je prostor provincije Dalmacije dosta bogat natpisima i iako je epigrafska ostavština njezinih stanovnika često bila predmetom proučavanja domaćih i stranih autora, nikad dosad nije bila napravljena sinteza u kojoj bi se pokušao prikupiti sav epigrafski materijal koji bi obrađivao njezine stanovnike izvan matične provincije. Pisana su djela koja su se bavila pojedinim aspektima dalmatinskih emigranata, kao npr. mornarima dalmatinskog podrijetla (Domić Kunić 1996a i b) ili pripadnicima pomoćnih postrojbi dalmatinskog podrijetla (Domić Kunić 1988), no velika je većina ostala neobrađena kao cjelina. Strani su autori skupno obrađivali pripadnike ilirskog podrijetla koji su bili s područja neke od provincija Baklanskog poluotoka, (npr. Iliri u Africi, Samsaris 1988, ili Dalmatinci u gradu Rimu, Ricci 1993). Ima skoro pola stoljeća da je napisana velika studija o plemenu Delmata, u kojoj su nabrojani i vojnici dalmatinskog podrijetla koji su morali napustiti provinciju (Zaninović 2007, 2. izd.). Sa strane onomastike, već je više od 40 godina prošlo otkako je G. Alföldy napisao raspravu o imenima s epigrafičkih spomenika u provinciji Dalmaciji, dajući pritom i imena onih ljudi koji se izjašnjavaju da su iz Dalmacije, ali su njihovi spomenici pronađeni izvan te provincije (Alföldy 1969). Pripadnici nekih od vojnih postrojbi koje su bile razmještene širom Rimskog carstva, obrađivani su isključivo u kontekstu pojedinih vojnih jedinica, gdje bi se nalazili u šarolikom etničkom društvu pripadnika drugih nacija s kojima su ovi služili u istoj postrojbi (npr. Vorbeck 1980; Spaul 2000). S demografske je strane Dalmacija obrađivana općenito, dok je nešto više posvećeno pažnje sastavu stanovništva Dalmacije (Alföldy 1965; Wilkes 1969; idem 1977). O ekonomiji rimske provincije Dalmacije napisano je nekoliko djela gdje se uzgred spominju prilike koje su dovele do odlaska Dalmatinaca u druge provincije, kao što je to bio slučaj kad je car Trajan mnoge pripadnike dalmatinskih plemena naselio u novoosnovanu provinciju Dakiju kako bi vadili zlato iz dačkih planina (Zaninović 1977; Škegro 1999).Iako je napisano dovoljno literature o rimskoj provinciji Dalmaciji, a posebice u zadnje vrijeme (Sanader 2007; eadem 2009) kao i o mnogim temama koje se tiču njezinih stanovnika, uglavnom su se rasprave držale ili vojske ili geografskih okvira Dalmacije i nije se mnogo pisalo o civilima izvan Dalmacije i razlozima njihova napuštanja provicije. Slične rasprave napisane su za stanovnike pojedinih provincija koji su napuštali svoj dom i odlazili u inozemstvo (npr. Krier 1981), pa smo smatrali da i Dalmacija, koja je vrlo zanimljiva, ali i još nedovoljno istražena provincija, zaslužuje djelo u kojem će biti prikupljeni svi spomenici koji ukazuju na dalmatinske migrante.


Glavni cilj ove disertacije je prikupljanje i znanstvena obrada svih objavljenih epigrafičkih spomenika koji dokumentiraju osobe dalmatinskog podrijetla za koje se može ustanoviti da su napustili provinciju Dalmaciju. Ta je provincija radi svoga položaja i blizine Apeninskom poluotoku bila od velike važnosti za Carstvo, a kroz analizu podataka s ovih spomenika dobit će se presjek dalmatinskog društva u Carstvu, kao i nacrt političke i kulturne percepcije Dalmatinaca od strane državnog aparata. Iz ovakve sistematizacije trebali bi proizići rezultati sagledani s nekoliko aspekata koji će dati bolji uvid u društvena zbivanja u Dalmaciji, kao i u demografski profil migranata i razloge njihovog odlaska iz Dalmacije.



123

Građa za ovu temu prikupljana je ponajviše iz natpisnih zbirki koje pokrivaju određena geografska područja, kao npr. Corpus inscriptionum Latinarum (u nastavku CIL) u čijih se 17 svezaka zajedno s nadopunama nalaze natpisi poznati do početka 20. stoljeća (oko 180000 natpisa). Osim CIL-a, obrađene su mnoge pojedinačne zbirke ili sintetska djela koja bi pokrivala određene kategorije natpisa, bilo općenito, bilo na nekom užem području (provincija, kolonija ili sl.), a koja su tiskana od 1902. god. do danas (dodatnih 120000 natpisa). U posljednjih su nekoliko godina najvažnije institucije na području epigrafije (npr. Brandenburška akademija znanosti u Berlinu, Sveučilište u Heidelbergu, udruženje za grčku i latinsku epigrafiju AIEGL i dr.) pokrenule nekoliko mrežnih baza s natpisima kojima se može pristupiti preko računala, a koje imaju vrlo precizne načine pretrage, što je dijelom olakšalo ovo istraživanje. Ipak, kako nisu svi natpisi uneseni u te baze podataka, za izradu disertacije najčešće su se koristile već spomenute zbirke, i onomastički priručnici, ali i stotine stručnih članaka koje uvijek i nisu imali veze s epigrafijom u širem smislu (arheologija, povijest, lingvistika), nego i s drugim znanostima, pogotovo pri proučavanju demografije i ekonomije. Pri izradi rada sam se najčešće savjetovao sa svojim mentorima, prof. dr. sc. Marinom Milićević Bradač i s prof. dr. sc. Mirjanom Sanader, kao i s nekolicinom inozemnih kolega epigrafičara (prof. dr. sc. Anne Kolb, prof. dr. sc. Sorin Cociş, mr. sc. Zsolt Mráv). Osim po knjižnicama hrvatskih stručnih institucija (Knjižnica Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Arheološki muzej u Zagrebu, Arheološki muzej u Splitu, HAZU) literaturu sam sakupljao putem elektroničke baze JSTOR, narudžbom knjiga iz inozemstva i odlaskom u pojedine institucije van Hrvatske (Nemzeti Múzeum u Budimpešti, gdje sam boravio u dva navrata i Sveučilište u Zurichu, gdje sam proveo mjesec dana na stipendiji).

Metodološki pristup izradi radnje sastojao se od utvrđivanja zatečenog stanja na tome području, prikupljanja sve relevantne literature i izrade priručnog korpusa, odnosno kataloga prikupljenih natpisa koji su podijeljeni u kategorije, odnosno cjeline o kojima zasebno pišem u radu. Tako se unutar skupine od oko 400 prikupljenih natpisa izdvajaju sljedeće kategorije: tip natpisa (npr. nadgrobni, zavjetni, počasni); ime osobe (je li rimsko ili je autohtono s područja Ilirika); podrijetlo osobe (ponekad je navedena etnička pripadnost, ponekad provincija ili grad, a ponekad se samo prema imenu dade zaključiti da je iz Dalmacije); zanimanje i pravni status pojedinca (vojnik, mornar, gradski magistrat, rudar, oslobođenik, rob, itd.); godine života (ukoliko su navedene, kao i godine provedene u vojnoj službi), tko postavlja spomenik (kad je nadgrobni, bitno je radi demografske slike ukoliko se radi o članovima obitelji); mjesto pronalaska natpisa (bitno je radi statistike i prikaza gdje su sve emigrirali). U oko 50% slučajeva natpisi donose podatak odakle je osoba bila podrijetlom, dok se za oko dodatnih 30% to može zaključiti ukoliko se poznaju određene povijesne i arheološke okolnosti (npr. preseljenje dalmatinskih peregrina u Dakiju na rad u rudnike zlata). Ostatak čine osobe čija su imena karakteristična za dalmatinsko područje ili su njihovi spomenici pronađeni u Dalmaciji, ali se vidi da su vršili dužnost negdje izvan Dalmacije (npr. bili su pretorijanci, odnosno careva tjelesna straža u Rimu). Pravni status pojedinca i posao kojim se bavio izvan rodne provincije govori o razlozima zašto su napustili Dalmaciju, ali i o tome je li koji profil zanimanja bio posebno tražen od Dalmatinaca (npr. rudari i mornari). Oni koji su bili imućnijeg imovnog stanja željeli su napredovati u karijeri, bilo vojničkoj, bilo političkoj, pa se tako vidi da je Dalmacija dala nekoliko izvrsnih vojskovođa, nekoliko senatora, pa čak konzula i careva. S obzirom da vremenski okvir pokriva i pojavu kršćanstva i njegovu afirmaciju u Rimskome carstvu, prema kenotafima podignutim u Saloni vidimo da je bilo i kršćana koji su bili izvan Dalmacije. U demografskoj analizi osobe su podijeljene po spolu i dobi, a ukoliko se više osoba spominju na jednome natpisu, daje se tumačenje obiteljskih veza, što širi demografsku sliku. Teorije o migracijama, odnosno o razlozima zašto su napuštali domovinu, zastupljene su zaključcima koji se temelje na objedinjavanju povijesnih prilika poznatih iz izvora i onih koje možemo doznati iz natpisne građe. Katalog natpisa se sastoji od tekstova svih natpisa koji su popraćeni komentarom, odnosno raspravom o samome natpisu, a tu su i onomastička analiza i kriteriji za dataciju natpisa. Katalog slijedi logične cjeline koje su napravljene prema fokusu istraživanja svake pojedine vrste natpisa (natpisi mornara, natpisi vojnika u pomoćnim postrojbama, natpisi vojnika u legijama, natpisi ljudi viteškog i senatorskog staleža, natpisi Dalmatinaca u Dakiji, natpisi civila i njihova djelatnost u drugim provincijama, natpisi oslobođenika i robova). Na kraju rada se nalazi čisti epigrafički dio u obliku indeksa koji sadržava sve svoje bitne odrednice (popisi imena, geografskih termina, vojničkih postrojbi, careva i dr.), ali i usporedne tablice koja svakoj od individua dalmatinskog podrijetla ističe najbitnije podatke koji su obrađeni u raspravi.


Znanstveni doprinos ovakvog istraživanja je da će se prikupljenom natpisnom građom i podacima proizašlih iz njezine analize pokušati odgovoriti na pitanja vezana uz razloge odlaska i pravce kretanja Dalmatinaca u Rimskome carstvu kao i pitanja o demografiji. Nadalje, popunit će se slika o prisutnosti Dalmatinaca u vojničkim postrojbama, a posebno su zanimljivi podaci o peregrinima koji su napustili Dalmaciju radi posla u rudnicima u Dakiji. Ti su podaci potkrijepljeni najnovijom literaturom o arheološkim istraživanjima u Dakiji, pa će na slika o rudarima i njihovom načinu života u drugoj provinciji biti predstavljena na jednome mjestu.


124

G. Alföldy, Bevölkerung und Gesellschaft der römischen Provinz Dalmatien, Budapest, 1965.

G. Alföldy, Die Personennamen in der römischen Provinz Dalmatia, Heidelberg 1969.

C. Ciongradi-V. Bârc-A.Timofan, Eine neue Erwähnung des kastellum Starva in einer Inschrift aus Alburnus maior. Studium zu

epigraphisch bezeugten kastella und vici im dakischen Goldbergwerksgebiet, ZPE 165 2008, Bonn, 249–266.

Corpus Inscriptionum Latinarum, Berlin 1853-1902.

P. Damian (ur,) Alburnus Maior I, Cluj 2010.

A. Dobo, Inscriptiones extra fines Pannoniae Daciaeque repertae ad res earundem provinciarum pertinentes, Budapest 19752.

A. Domić Kunić, Augzilijari ilirskoga i panonskog porijekla u natpisima i diplomama, ARR 11, Zagreb 1988, 83-114.

A. Domić Kunić, Classis praetoria Ravennatium with special reflection on sailors that origin from Dalmatia and Pannonia, ŽA 46,

Skopje 1996a, 95-110.

A. Domić Kunić, Classis praetoria Misenatium s posebnim obzirom na mornare podrijetlom iz Dalmacije i Panonije , VAMZ 28/29

Zagreb 1996b, 39-72.

M. Harlow-R. Laurence (ur.), Age and Ageing in the Roman Empire, Portsmouth, Rhode Island 2007.

I. Kajanto, The Latin Cognomina, Helsinki 1965.

R. Katičić, Das mitteldalmatische Namengebiet, ŽA XII/ 2 , Skopje 1963, 255-292.

J. Krier, Die Treverer ausserhalb ihrer Civitas, Trier 1981.

D. Noy, Foreigners at Rome: Citizens and Strangers, London 2000.

D. Rendić-Miočević, Iliri i antički svijet, Split 1989.

C. Ricci, Balcanici e Danubiani a Roma, attestazione epigrafiche di abitanti delle provincie Rezia, Norico, Pannonia, Dacia, Dalmazia,

Mesia, Macedonia, Tracia (I-III sec.), u : Prosopographica (L. Mrozewicz- K.Ilski ur.), Poznan 1993.

M. Roxan, The witnesses to Roman military diplomata, AV 38, Ljubljana 1977, 299-333.

D. C. Samsaris, Relations entre la peninsule Balkanique et l'Afrique romaine: Population et onomastique balkanique en Afrique, u :

Africa Romana. Atti del V Convegno di studio, Sassari 1988, 403-430.

M. Sanader (ur.), Kroatien in der Antike, Mainz 2007.

M. Sanader, Dalmatia: Eine römische Provinz an der Adria, Mainz 2009.

W. Scheidel, Measuring Sex, Age and Death in the Roman Empire: Explorations in the ancient Demography, Oxford 1996.

W. Scheidel (ur.), Debating Roman Demography, Leiden-Boston-Köln 2001.

C. G. Starr, The Roman Imperial Navy: 31 B.C.-A.D. 324, Westport, Connecticut 1975.

J. Šašel, Senatori ed appartenenti all’ordine senatorio provenienti dalle provincie Romane di Dacia, Tracia, Mesia, Dalmazia e

Pannonia, u: Epigrafia e ordine senatorio, vol. II, Roma 1982.

A. Škegro, Gospodarstvo rimske provincije Dalmacije, Zagreb 1999.

E. Vorbeck, Militärinschriften aus Carnuntum, Wien 1980.

J. J. Wilkes, Dalmatia, London 1969.

J. J. Wilkes, The Population of Roman Dalmatia, ANRW II.6 (1977) 732-766.

M. Zaninović, The Economy of Roman Dalmatia, ANRW II.6 (1977) 767-809.

M. Zaninović, Ilirsko Pleme Delmati, Šibenik 20072.


oko 50.000 kuna



125


Corpus inscriptionum Latinarum quae in Croatia repertae et editae sunt

Rimski vojni logori u Hrvatskoj: Tilurij

prof. dr. sc. Marina Milićević Bradač

prof. dr. sc. Mirjana Sanader







Potpis


Potpis


IZJAVA


U Zagrebu, 14. 4. 2011. Potpis


M.P.


126




Titula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: dipl. arh. Dino Demicheli, znanstveni novak






Hrvatski Dalmatinci u Rimskom carstvu izvan matične provincije prema epigrafičkim spomenicima

Engleski Dalmatians in the Roman Empire outside their home province according to epigraphic monuments


MENTOR(I)




[email protected]

Drugi mentor:



1.dr. sc. Marina Milićević Bradač, red. prof.


[email protected]

2.dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.


[email protected]

3.dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru


4.

5.


Sjednica Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta održana 19. 4. 2011. godine, točka dnevnog reda br. 91.



127



Obrana teme nije predviđena programom poslijediplomskog studija na Odsjeku za arheologiju.


Znanstveni je doprinos doktorske disertacije doktoranda Demichelija iznimno bitan na području epigrafije, ali i rimske provincijalne arheologije. S obzirom da njegova tema objedinjava nekoliko znanstvenih disciplina koje nisu samo usko vezane uz epigrafiju, smatramo da će spoznaje proizaše iz ove disertacije uvelike koristiti svima onima koji će ubuduće proučavati mnoge aspekte stanovništva rimske provincije Dalmacije. Djelo će biti jedinstveno po tome što dosad nije postojala ovakva vrsta radnje koja pokriva sve epigrafičke dokaze vezane uz Dalmatince izvan Dalmacije. Rad je zamišljen s dijelom rasprave i kataloškim dijelom. Rasprava pokriva više aspekata, a tiču se demografije, migracija, vojske, civilnog stanovništva, onomastike i rimskog građanskog prava. Katalog s oko 400 natpisa je vrlo upotrebljiv i nastao je ponajviše na temelju proučavanja bitnih epigrafičkih odrednica, kao npr. onomastike, a sadržava komentar za svaki pojedini natpis. Koncipiran je na logičan način koji prati poglavlja u raspravi. Čitav pregled rada je olakšan zahvaljujući indeksu za svaku epigrafičku kategoriju na kraju radnje, na način kakav se radi kod svih velikih natpisnih zbirki.Zahvaljujući ovoj radnji, bit će lakše sagledati u kolikoj je mjeri pučanstvo rimske provincije Dalmacije odigravalo ulogu izvan svog matičnog područja, odnosno čime su se ti ljudi bavili i jesu li bili posebno traženi za neku vrstu zanimanja. Radnja će preko natpisne građe ponuditi odgovore na pitanja o razlozima zašto su Dalmatinci uopće napuštali svoju provinciju. Tako se, osim vojnika i peregrina, prate tragovi rimskih građana dalmatinskog podrijetla koji su pripadali višoj društvenoj klasi, što je posebno vidljivo među istaknutim vitezovima ili senatorima, koji nisu toliko brojni, ali su imali iznimne karijere. Nadalje, radnja će donijeti i kompletan presjek dalmatinskih peregrinskih zajednica u Dakiji koji je potkrijepljen ne samo iepigrafičkim materijalom, nego arheološkim općenito, što dosad nije bilo prezentirano domaćoj javnosti.Kolega Demicheli je glavne postavke unutar svoje disertacije vrlo uspješno obrazložio potkrepljujući ih vlastitim zaključcima baziranim na znanju stečenom iz širokog broja usvojenih znanstvenih rasprava. Problemi i pitanja na koje je trebao pronaći znanstveno utemeljeni odgovor su rješeni u onoj mjeri u kojoj je to bilo moguće s današnjim spoznajama o rimskoj epigrafiji, onomastici, demografiji, pravu i povijesnim zbivanjima u Rimskom carstvu. Zaključci koji će proizaći iz analize ovih natpisa predstavljajt će temelj za rješavanje novih pitanja, čije rješavanje trenutačno nije moguće isključivo radi još uvijek nedovoljnih spoznaja o nekim aspektima rimskog načina državnog funkcioniranja. Takve spoznaje ponajviše ovise o tome hoće li se otkriti nova epigrafska građa koja će uspjeti dati tražene odgovore.


Povjerenstvo smatra da Dino Demicheli ispunjava sve uvjete za pristupanje izradi disertacije. Predlažemo da se doktorandu odobri pristupanje obrani doktorske disertacije pod nazivom "Dalmatinci u Rimskom carstvu izvan matične provincije prema epigrafičkim spomenicima".


Temeljem Odluke donesene na Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta 19. 4. 2011. god. (toočka dnevnog reda br. 91), gdje je predložena promjena naslova teme navedene u obrascu DR. SC. 1, izabrano povjerenstvo usvaja prijedlog da naslov teme doktoranda Dina Demichelija glasi: Dalmatinci u Rimskom carstvu izvan matične provincije prema epigrafičkim spomenicima.



Ak. godina 2011/2012, zimski semestar.

128


Potpis






dr. sc. Marina Milićević Bradač, red. prof. Filozofski fakultet u Zagrebu, Odsjek za arheologiju, Hrvatska

2.dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof. Filozofski fakultet u Zagrebu, Odsjek za arheologiju, Hrvatska

3. dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru Filozofski fakultet u Zagrebu, Odsjek za arheologiju, Hrvatska

4.

5.

U Zagrebu, 27. 4. 2011. M.P.

129



Titula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Ana Kovačević, prof.

Nositelj studija: dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.

Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij kroatistike




Ime i prezime majke i/ili oca: Milan Ratimir Kovačević

Datum i mjesto rođenja: 6. kolovoza 1982., Split

Adresa: Jaruščica 5a (405), 10000 Zagreb





2006. Upisala Poslijediplomski doktorski studij kroatistike na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu2006. Diplomirala kroatistiku i lingvistiku na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu2000. Maturirala na Općoj gimnaziji „Vladimir Nazor“ u Splitu


2006. Staroslavenski institut u Zagrebu (znanstvena novakinja)


RADOVI:1. Uzvici u hrvatskoglagoljskim tekstovima . Slovo 58 (2008.); 87-135.2. Radosav's Bosnian book: The compendium of the „krstjanin“ Radosav. Forum Bosnae

46 (2008.); 193-209. 3. Herta Kuna, Srednjovjekovna bosanska književnost. Slovo 59 (2009.); 389-395.4. VI. Naučen sobir na mladi makedonisti (Skopje, 18.-20. 12. 2008). Slovo 59 (2009.);

443-444.IZLAGANJA NA SKUPOVIMA:

1. Uzvici jadikovanja u hrvatskoglagoljskim tekstovima, 12. Međunarodni skup slavista (Opatija, 22. - 25. 6. 2007.) .

2. Čestice ne i li u hrvatskom i makedonskom crkvenoslavenskom jeziku, 6. Međunarodni skup mladih makedonista (Skoplje, 18. – 20. 12. 2008.). (Zajedno s Lucijom Turkalj)


Hrvatski: Negacija u hrvatskome crkvenoslavenskome jeziku


130


Engleski: Negation in Croatian Church Slavonic language


Područje/polje: Filologija



Prvi mentor: dr. sc. Milan Mihaljević, znan. savj. u trajnom zvanju

Staroslavenski institut, Republika Hrvatska [email protected]

Drugi mentor:


Prvi mentor: Milan Mihaljević

1. The Structure of Complements of Verbs of Perception in Croatian . A Lin-guist's Linguist : Studies in South Slavic Linguistics ih Honor of E. Wayles Browne / Franks, Steven ; Chidambaram, Vrinda ; Joseph, Brian (ur.). Bloomington, Indiana : Slavica Publishers, 2009.. Str. 317-353.

2. Hrvatski crkvenoslavenski jezik . Povijest hrvatskoga jezika . 1. knjiga: Srednji vijek. Bićanić, Ante (ur.). Zagreb : Društvo za promicanje hrvatske kulture i znanosti Croatica, 2009.. Str. 283-349.

3. The Particle Eda in Croatian Glagolitic Texts . Varia Slavica : Sborník příspěvků k 80. narozeninám Radoslava Večerky. Janyšková, Ilona ; Karlíková, Helena (ur.).Praha : Nakladatelství Lidové noviny, 2008. Str. 153-163.

4. Morfološka (tvorbena) raščlamba leksika najstarijih hrvatskoglagoljskih fragmenata. U službi jezika: zbornik u čast Ivi Lukežić. Vranić, Silvana (ur.). Rijeka: Filozofski fakultet u Rijeci, Odsjek za kroatistiku, 2007., 231-247.

5. Sintaktička svojstva najstarijih hrvatskoglagoljskih tekstova. Mnogokratnite prevodi v južnoslavjanskoto srednovekovie. Taseva, Lora; Marti, Roland; Jovčeva, Marija (ur.). Sofija: Goreks Pres, 2006: 221-238.

Drugi mentor:

OBRAZLOŽENJE TEME


Predloženo bi istraživanje obuhvatilo iscrpnu raščlambu negacije u hrvatskome crkvenoslavenskome jeziku tj. ukupnost njezina izražavanja na morfološkoj i sintaktičkoj jezičnoj razini. Istraživanje će biti temeljeno na reprezentativnome korpusu Rječnika crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije, a uključit će dostupne znanstvene i stručne radove vezane za zadanu temu. U okviru morfološke negacije izvršit će se morfonološke, semantičke i tvorbene analize leksema s niječnim predmecima ne-, bez- i ni-. U okviru sintaktičke negacije istražit će se strukturne i semantičke karakteristike sastavničke negacije, rečenične negacije i negacije u diskurzu. Negacija u hrvatskome crkvenoslavenskome jeziku bit će uspoređena s postojećim podacima o negaciji u starocrkvenoslavenskome jeziku, a istražit će se i odnos s grčkim i latinskim jezikom odnosno mogući utjecaj grčkih i latinskih predložaka na hrvatski crkvenoslavenski prijevod.

131





The aim of this research proposal is to offer a comprehensive analysis of negation in Croatian Church Slavonic language, ie. totality of it's expression on morphological and syntactic level. The research will be based on the representative corpus of the Dictionary of The Croatian Redaction of Church Slavonic and it will refer to available scientific papers concerning negation. Within morphological negation, morphonological and semantic analysis of lexemes with prefixes ne-, bez- and ni- will be performed, as well as the analysis of the types of formation. Within syntactic negation, structural and semantic analysis of constituent negation, sentential negation and negation in discourse will be done. Also, comparison of negation in Croatian Church Slavonic and Old Church Slavonic will be conducted, as well as examination of possible Greek and Latin influences (originated from the source texts) on Croatian Church Slavonic translations.


132

Hrvatski crkvenoslavenski jezik književni je idiom razvijen uporabom starocrkvenoslavenskoga jezika na hrvatskome tlu pod djelomičnim utjecajem starohrvatskoga (čakavskoga) govornoga jezika. Dva su njegova izvorišta: starocrkvenoslavenski jezik i starohrvatski jezik. Hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom pisan je najvažniji i jedan od najstarijih hrvatskih epigrafskih spomenika, Bašćanska ploča (DAMJANOVIĆ 2008). Riječ je o prvom hrvatskome knjiškome jeziku tj. o jeziku prvih hrvatskih knjiga (rukopisnih i tiskanih), kao i o prvom hrvatskome književnom jeziku (jeziku dijéla književnosti hrvatskoga srednjovjekovlja). Hrvatski crkvenoslavenski jezik stoji na početku pismom posvjedočene hrvatske riječi (kraj 11. i početak 12. st.), a kao iznadregionalni jezik (Istra, Sjeverno primorje, Lika) javne i privatne upotrebe (u liturgiji) služio je do 1561. godine (MIHALJEVIĆ 2009.). Negacija svoje interdisciplinarno tumačenje nalazi u okviru logike, filozofije, lingvistike i matematike, ali i ostalih područja ljudskoga promišljanja svijeta i datosti koje ga okružuju. Kada je riječ o lingvistici, valja napomenuti da je negacija univerzalna i jeziku inherentnapojava (GREENBERG 1996) koja se može očitovati na morfološkoj i sintaktičkoj razini (HORNE 2001). Morfološka (afiksalna, leksička) je ona negacija koja se odnosi na riječ, na leksem. Nosilac je niječnoga značenja (prefiks, infiks ili sufiks) neodvojivi dio morfološke strukture zanijekanoga leksema. Na sintaktičkoj su razini nosioci niječnoga značenja čestice i pojedini veznici. S obzirom na članove rečeničnoga ustrojstva može se razlikovati sastavnička i rečenična negacija. Prva se odnosi na zanijekanu nepredikatnu sastavnicu (subjekt, objekt, priložna oznaka), a druga na zanijekani predikat. Negacija u diskurzu odnosi se na morfološku i sintaktičku negacija kao konstitutivne elemente izgradnje diskurza (KOVAČEVIĆ 2010.). Negacija u hrvatskome crkvenoslavenskome jeziku nije nikada bila predmetom sustavnoga istraživanja i analize. Pojedini su vidovi njezina izražavanja sadržani u radovima novijega datuma. Na morfološku negaciju odnose se sljedeći radovi: Vjera Lopina (LOPINA 1988.) zahvatila je u dio korpusa morfološke negacije istraživši kako su hrvatski glagoljaši prevodili grčke lekseme s tzv. alpha privativumom i latinske lekseme s privativnim predmetkom in- na hrvatski crkvenoslavenski jezik. Uočila je tri prijevodne mogućnosti: sintaktičku (pomoću prijedloga bez uz imenice ili niječne čestice ne uz glagole), tvorbenu (pomoću izvedenica s predmecima bez- i ne-), te semantičku (pomoću riječi koja označava značenjsku suprotnost osnovnoj riječi od koje je izvedena grčka ili latinska složenica tj. negacija nije eksplicitno izražena). Milan Mihaljević (MIHALJEVIĆ 2007.) u morfološkoj (tvorbenoj) raščlambi leksika najstarijih hrvatskoglagoljskih fragmenata daje i podatke o prefigiranim leksemima, pa tako i o leksemima s predmecima ne- , bez- i ni-, te podatak da se bez- uglavnom veže uz imenske osnove, ne- uz glagolske, pridjevske i imeničke, a ni- uz zamjeničke osnove te osnove zamjeničkih priloga. Sandra Sudec (SUDEC 2010) je također zahvatila u dio korpusa morfološke negacije istražujući tvorbu pridjeva u hrvatskome crkvenoslavenskome jeziku. Za pridjeve s predmetkom bez- ustanovila je sufiksalnu tvorbu motiviranu prijedložnim izrazom, a za pridjeve s predmetkom ne- prefiksalnu tvorbu motiviranu pridjevom bez niječnoga prefiksa. S obzirom na saznanja o sintaktičkoj negaciji, i to onoj koja se odnosi na rečeničnu negaciju, u hrvatskome crkvenoslavenskome jeziku valja navesti sljedeće radove: M. Mihaljević (MIHALJEVIĆ 1997) u analizi sintakse jestno-niječnih pitanja u hrvatskome crkvenoslavenskome jeziku navodi i zanijekana jestno-niječna pitanja uvedena pomoću čestica ne i li te pomoću složenih upitnih čestice ne li i ni li. Navodi da zanijekana jestno-niječna pitanja u pravilu traže potvrdan odgovor. U analizi sintaktičkih svojstava najstarijih hrvatskoglagoljskih tekstova isti autor (MIHALJEVIĆ 2006) uočava i navodi podatke o niječnome slaganju, pri čemu su oblici s niječnim slaganjem učestaliji u tekstovima koji su prijevodi grčkih predložaka nego u onima koji su prijevodi s latinskih predložaka. U prvome cjelovitom prikazu hrvatskoga crkvenoslavenskoga jezika, s obzirom na fonološku, morfološku, sintaktičku i leksičku razinu, M. Mihaljević (MIHALJEVIĆ 2009.) za negaciju na razini sintakse navodi da niječna čestica može biti odvojena od finitnoga glagola, ali da finitni glagol ne može biti ispred rečenične negacije. Odsutnost niječnoga sloga odnosno rečenice bez niječnoga slaganja učestalije su u tekstovima s latinskimpredloškom, pa se ta pojava u najvećoj mjeri može pripisati utjecaju latinskoga jezika. Konačno, Mihaljević navodi i da se genitiv negacije razmjerno dobro čuva, ali da je za razliku od starocrkvenslavenskoga jezika moguće i da bude zamijenjen akuzativom. Zanijekana jestno-niječna pitanja bila su predmetom usporedne analize Lucije Turkalj i Ane Kovačević u hrvatskome crkvenoslavenskome i makedonskome crkvenoslavenskome jeziku (KOVAČEVIĆ, TURKALJ). Autorice su uočile formalnu i semantičkusličnost u dvama idiomima s obzirom na pitanja s česticama ne i li, te sa složenom česticom ne li. Analiza je uključila i hrvatski odnosnomakedonski standardni jezik, pri čemu je uočeno da s obzirom na zanijekana jestno-niječna pitanja makedonski jezik više od hrvatskoga čuva drevno stanje. Za razliku od navedenih istraživanja koja su sadržajno, ali ipak djelomično zahvatila u područje negacije u hrvatskome crkvenoslavenskome jeziku, planirano će istraživanje sustavno obuhvatiti negaciju u cjelini. Na morfološkoj će razini biti analizirani svi punoznačni leksemi (imenice, pridjevi, glagoli, prilozi, zamjenice) s predmecima ne-, bez- i ni-, i to iz svih tekstova koji su ušli u korpus(fragmenti, misali, brevijari, psaltiri, rituali i zbornici). Na sintaktičkoj će se razini osim rečenične negacije, očitovane u niječnome slaganju i zanijekanim jestno-niječnim pitanjima, analizirati i učestale niječne strukture, samostalna uporaba niječnica ne i ni, rečenice sčesticom i veznikom ni, zanijekane poredbene rečenice, rečenice s veznikom ne li, zavisnosložene vremenske rečenice s veznicima dondeže / doideže, doneliže i dokolê, te prêžde nego. Uz rečeničnu negaciju, sintaktička će se negacija proučavati i u okviru sastavničke negacije i negacije u diskurzu, koje dosada još nisu bile uključene u promišljanje i analizu negacije u hrvatskome crkvenslavenskome jeziku. Obrada će svih navedenih tematskih cjelina biti popraćena navođenjem, primjenom i dopunom dostupnih znanstvenih i stručnih radova i saznanja koja se odnose na zadanu temu.



133

Ciljevi: opisati jezičnu negaciju na morfološkoj i sintaktičkoj razini; usporediti je s negacijom u starocrkvenoslavenskome jeziku; istražiti utjecaj grčkih i latinskih predložaka; primijeniti, potvrditi i nadopuniti dosadašnja saznanja o jezičnoj negaciji. Hipoteze: hrvatski crkvenoslavenski jezik odražava drevno stanje slavenske negacije u kojem su u tijeku promjene čiji jerezultat vidljiv u suvremenim slavenskim jezicima; u odnosu na starocrkvenoslavenski jezik očekuje se obogaćenje leksika na razini morfološke negacije, te nastavak razvoja pojedinih sintaktičkih vidova izražavanja negacije; ulogu samostalne niječnice sve više preuzima čestica ne; niječno slaganje je učestalije u neliturgijskim tekstovima i prijevodima s grčkoga.


Istraživanje će se obaviti na reprezentativnome i postojećem korpusu ekscerpiranome za izradu Rječnika crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije u Staroslavenskome institutu u Zagrebu. Njegova se reprezentativnost odnosi na hrvatskoglagoljske tekstove 26 fragmenata, 4 misala, 11 brevijara, 3 psaltira i 3 rituala, te 15 zbornika. Ondje gdje su poznate, uzimat će se u obzir i potvrde iz drugih kodeksa za koje zbog načela reprezentativnosti nije bilo neophodno da uđu u spomenuti korpus. Budući da je riječ o kartotečnom korpusu pisanome starom ćirilicom, priprema se istraživanja odnosila na izradu računalno pretraživoga i latinično transliteriranoga korpusa. S obzirom na morfološku negaciju taj latinični računalni korpus obuhvaća popis od oko800 leksema s predmecima ne-, bez- i ni-, zajedno s njihovim grčkim i(li) latinskim inačicama te bliskoznačnicama u korpusu. Sadrži i podatke o broju potvrda i o kodeksima gdje su leksemi potvrđeni. U raščlambi morfološke negacije te će jedinice biti razvrstane s obzirom na vrstu i tvorbene načine, a navest će se i najmnogočlanije tvorbene porodoce. Analizirat će se značenje niječnih leksema, kao i značenje te suodnos niječnih predmetaka, njihovo porijeklo i morfonološke karakteristike. Istražit će se i načini prevođenja odnosno grčke i latinske paralele za hrvatske crkvenoslavenske niječne lekseme. Kvalitativno i kvantitativno hrvatski crkvenoslavenski niječni rječnički korpus usporedit će se i sa starocrkvenoslavenskim (prema SLOVNĺK 1958-1997 i СЛОВАР 1994). Podkorpus leksema s predmetkom bez- usporedit će se i s makedonskim crkvenoslavenskim leksemima s predmetkom bez- (prema РЕЧНИК 2006.,2008.), kako bi se ustanovile sličnosti i razlike dviju redakcija starocrkvenoslavenskoga jezika i njihov odnos prema izvorišnom jeziku. S obzirom na sintaktičku negaciju izrađeni računalni latinični korpus obuhvaća preko 300 kartica teksta s rečenicama u kojima je potvrđena negacija na sintaktičkoj razini. Osim podacima o mjestu gdje su potvrđene te su rečenice, ondje gdje je poznato, popraćene i grčkim odnosno latinskim paralelama. Ovaj će se dio korpusa obraditi s obzirom na tri tematske cjeline, a to su sastavnička negacija (negacija nepredikatnih sastavnica), rečenična negacija (negacija predikata, koja uključuje analizu učestalih sintaktičkih niječnih struktura, samostalne uporabe niječnih čestica, rečenica s česticom i veznikom ni, zanijekanih jestno-niječna pitanja, zanijekanih poredbenih rečenica, rečenica s veznikom ne li, zavisnosloženih vremenskih rečenice s veznicima dondeže / doideže, doneliže i dokolê, te prêžde nego, niječnoga slaganja s niječnim zamjenicama i zamjeničkim prilozima, dvostruke negacije, mjesta niječne čestice u odnosu na složeni glagolski oblik i nefinitne glagolske oblike) te negacija u diskurzu (morfološka i sintaktička negacija kao konstitutivni elementi izgradnje diskurza). I na razini sintaktičke negacije istražit će se mogući utjecaj grčkih i latinskih predložaka. Konačno, sintaktička negacija u hrvatskome crkvenoslavenskome jeziku usporedit će se s postojećim podacima o sintaktičkoj negaciji u starocrkvenoslavenskome jeziku (prema podacima iz starocrkvenoslavenskih gramatika, te prema VEČERKA 1996., MOSZYŃSKI 1971., BROWN 2010. i KOVAČEVIĆ 2010.).


Ovo bi istraživanje bilo prvi sustavan i sintetički prikaz jezične negacije u hrvatskome crkvenoslavenskome jeziku. Pridonijelo bi boljem poznavanju hrvatskoga crkvenoslavenskoga jezika, poglavito njegove morfološke i sintaktičke razine, te poznavanju negacije kao univerzalne jezične pojave. Moglo bi biti polazište i raspoloživ izvor usporedne raščlambe za proučavanje negacije u drugim hrvatskim idiomima, osobito u proučavanju povijesti hrvatskoga jezika i njegovih dijalekata.


134

BROWN, S. 2010. A Minimalist Aproach to Negation in Old Church Slavonic: A Look at the Codex Marianus. http://www.people.fas.harvard.edu/~sbrown/papers/BrownFASLXI.pdfDAMJANOVIĆ, S. 2008. Jezik hrvatskih glagoljaša. Zagreb: Matica hrvatska.GREENBERG, J. H. 1996. Language Universals: with Special Reference to feature Hierarchies. The Hague: Mouton de Gruyter.HORNE, L.R. 2001. A Natural History of Negation. San Francisco: CSLI Publications, Leland Stanford Junior University.KOVAČEVIĆ, A., TURKALJ, L. (u tisku). Čestice ne i li u makedonskom crkvenoslavenskom i hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku.KOVAČEVIĆ, A. 2010. Negacija u starocrkvenoslavenskome jeziku s analizom Marijskoga evanđelja. Kvalifikacijska radnja. Zagreb: Filozofski fakultet.LOPINA, V. 1988. Načini prevođenja grčkog alpha privativum i latinskoga privativnoga in-

u crkvenoslavenskome jeziku hrvatske redakcije. Leksikografija i leksikologija. Posebna izdanja Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Knjiga 85: 165-172. Sarajevo: ANU BiH.

MIHALJEVIĆ, M. 1997. Jestno-niječna pitanja u hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku. Suvremena lingvistika 43/44: 191-209.MIHALJEVIĆ, M. 2006. Sintaktička svojstva najstarijih hrvatskoglagoljskih tekstova. Mnogokratnite prevodi v južnoslavjanskoto srednovekovie, Taseva, L., Marti, R., Jovčeva, M. (ur.): 221-238.MIHALJEVIĆ, M. 2007. Morfološka (tvorbena) raščlamba leksika najstarijih hrvatskoglagoljskih fragmenata. U službi jezika: zbornik u čast Ivi Lukežić. Vranić, Silvana (ur.). Rijeka: Filozofski fakultet u Rijeci, Odsjek za kroatistiku: 231-247.MIHALJEVIĆ, M. 2009. Hrvatski crkvenoslavenski jezik. Povijest hrvatskoga jezika. 1. knjiga: srednji vijek. Zagreb: Društvo za

promicanje hrvatske kulture i znanosti CROATICA.MOSZYŃSKI, L. 1971. Miejsce partikuły przeczącej „ne“ w zdaniu staro-cerkiewno-słowiańskim. Studia paleoslovenica. Praha: Academia, nakladatelství Československé akademie vĕd. РЕЧНИК 2006.-2008. Речник на црковнословенскиот јазик од македонска редакција: Скопје: Институт за македонски јазик „Крсте Мисирков“, Одделение за историја на македонскиот јазик.СЛОВАР 1994. Старославянский словарь (по рукописям веков). Под ред. Р. М. Цейтлин, Р. Вечерки и Е. Благовой. Москва: „Русский язык“.SLOVNÍK 1959.-1997. Slovník jazyka staroslověnského. Praha: Academia.SUDEC, S. 2010. Tvorba pridjeva u hrvatskome crkvenoslavenskome jeziku. Doktorska dizertacija. Zagreb: Filozofski fakultet.VEČERKA, R. 1996. Altkirchenslavische (Altbulgarische) syntax. III. Weiher – Freiburg.


10 000 – 15 000 kuna




Rječnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije Akad. Anica Nazor







135


Potpis

Dr. sc. Milan Mihaljević

Potpis

Ana Kovačević

IZJAVA


U Zagrebu, 31. siječnja 2011. Potpis

Ana Kovačević

M.P.

136




Titula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Ana Kovačević, prof.

Nositelj studija: dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.

Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij kroatistike




Hrvatski Negacija u hrvatskome crkvenoslavenskome jeziku

Engleski Negation in Croatian Church Slavonic Language

Područje/polje/grana (ako se doktorski studij izvodi u grani): Humanističke znanosti / Filologija / Kroatistika

MENTOR(I)


Prvi mentor: dr. sc. Milan Mihaljević, red. prof.

Staroslavenski institut, Zagreb

[email protected]

Drugi mentor:



1.. dr. sc. Mateo Žagar, red. prof.

Filozofski fakultet, Zagreb

[email protected]

2.dr. sc. Stjepan Damjanović, red. prof.

Filozofski fakultet, Zagreb

[email protected]

3.dr. sc. Milan Mihaljević, red. prof.

Staroslavenski institut, Zagreb

[email protected]

4.

5.


Sjednica Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta u Zagrebu 22. veljače 2011.



137




Kandidatkinja je za temu svojega rada izabrala opis negacije u hrvatskome crkvenoslavenskome jeziku, hrvatskoj inačici (redakciji) crkvenoslavenskoga jezika koji se razvio iz starocrkvenoslavenskoga prilagođivanjem lokalnim slavenskim govorima na svim razinama. U našem slučaju riječ je o utjecaju čakavskoga narječja hrvatskoga jezika. Taj je jezik do polovice 16. st. služio kao jedan od hrvatskih književnih jezika (do polovice 14. stoljeća, zajedno s latinskim, i kao jezik liturgije i kao jezik književnosti, a nakon toga se njegova uloga ograničava na liturgiju, a u književnim se tekstovima pojavljuje crkvenoslavensko-čakavski amalgam). Kako je razvidno iz priloženoga sinopsisa, kandidatkinja će svoju pozornost usmjeriti ne samo na sintaktičku negaciju, nego i na morfološko izražavanje negacije i nijekanja. Na morfološkoj razini namjerava detaljno morfonološki, značenjski i tvorbeno analizirati lekseme tvorene niječnim prefiksima ne-, bez- i ni-. Raščlambu sintaktičke negacije podijelila je na tri cjeline: 1. sastavnička negacija, 2. rečenična negacija i 3. uloga negacije u diskurzu. Središnje mjesto pritom ima opis rečenične negacije u kojem namjerava analizirati učestale niječne strukture, samostalnu uporabu niječnih čestica, uporabu čestice i veznika ni, zanijekana jestno-niječna pitanja, zanijekane poredbene rečenice, rečenice uvedene veznikom ne li, niječno slaganje, dvostruku negaciju te odnos niječnice i glagola u finitnim i nefinitnim strukturama.

Kandidatkinja je svojemu radu postavila nekoliko ciljeva: 1. Ponajprije želi popisati, opisati i oprimjeriti načine izražavanja negacije i nijekanja u hrvatskome crkvenoslavenskome jeziku. 2. Utvrđeno stanje želi usporediti sa stanjem negacije u izvorišnome starocrkvenoslavenskom i sa stanjem u starohrvatskom (čakavskom) jeziku te utvrditi sličnosti i razlike među sustavima i vjerojatne uzroke razlika. 3. Hrvatski crkvenoslavenski tekstovi dvojaki su po svojemu postanju. Dio tekstova naslijeđen je iz starocrkvenoslavenskih (ćirilometodskih) predložaka koji su prevedeni s grčkoga i naknadno prilagođivani latinskomu, a dio je tekstova izravno preveden s latinskoga. Stoga kandidatkinja želi utvrditi u kojoj je mjeri grčka i latinska morfološka i sintaktička negacija utjecala na izražavanje negacije u hrvatskome crkvenoslavenskom jeziku. 4. Svojim opisom negacije u crkvenoslavenskom jeziku i usporedbom sa starocrkvenoslavenskim, grčkim i latinskim želi obogatiti i proširiti opće spoznaje o jezičnoj negaciji. U istraživanje je krenula od ovih pretpostavki (hipoteza): 1. Hrvatski crkvenoslavenski jezik odražava drevno stanje slavenske negacije u kojemu su u tijeku promjene čiji je rezultat vidljiv u suvremenim slavenskim jezicima. To bi se najočitije trebalo vidjeti na području niječnoga slaganja. 2. U odnosu na starocrkvenoslavenski očekuje se obogaćenje leksika na razini morfološke negacije, a na sintaktičkoj razini promjene u suodnosu čestica ne i ni, te u zanijekanim jestno-niječnim pitanjima. Vjerojatno je da glede toga hrvatski crkvenoslavenski jezik pokazuje neke osobine koje nisu svojstvene ni starocrkvenoslavenskome ni starohrvatskome, već samo tekstovima pisanim tim idomom. 3. S obzirom na žanrovske karakteristike crkvenoslavenskih tekstova, može se očekivati da će veću sličnost sa stanjem u starocrkvenoslavenskome i veći utjecaj latinskoga i osobito grčkoga pokazivati liturgijski tekstovi, a u neliturgijskim se tekstovima očekuju brojnije inovacije pod utjecajem govornoga, starohrvatskoga jezika.


Iz priložene dokumentacije vidljivo je da Ana Kovačević ispunjava sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskoga doktorskog studija kroatistike. Odslušala je sve propisane kolegije, položila sve ispite te s izvrsnim uspjehom obranila klasifikacijski rad Negacija u starocrkvenoslavenskome jeziku s analizom Marijinskoga evanđelja. Objavila je dva izvorna znanstvena rada koji su tematikom vezani za jezična istraživanja hrvatskoglagoljskih rukopisa, oba u časopisu s međunarodnom recenzijom (a1), a još joj je jedan rad u postupku objavljivanja u inozemstvu. Osim toga, objavila je još tri stručna rada i sudjelovala kao referent na dva međunarodna znanstvena skupa te na Seminaru za makedonski jezik, književnost i kulturu u Ohridu 2008. godine. Od 2006. godine radi kao znanstveni novak na znanstvenom projektu Rječnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije u Staroslavenskom institutu u Zagrebu. Svojim dosadašnjim znanstvenim i stručnim radom potvrdila je sposobnost svladavanja zahtjevnih znanstvenih zadataka, a predložena tema i sinopsis njezina doktorskoga rada obećava vrijedne rezultate u opisu dijela gramatike i leksika crkvenoslavenskoga jezika i stranih (grčkih, latinskih) utjecaja na sintaksu i morfologiju hrvatskoglagoljskih tekstova. Stoga predlažemo Naslovu da prihvati naš zaključak da Ana Kovačević ispunjava sve uvjete za prijavu doktorskoga rada i da joj se može odobriti predložena tema Negacija u hrvatskome crkvenoslavenskome jeziku.

138


---


---


---


---

Potpis

---



---




. dr. sc. Mateo Žagar, red. prof.Filozofski fakultet, Zagreb

2.dr. sc. Stjepan Damjanović, red. prof.Filozofski fakultet, Zagreb

3.dr. sc. Milan Mihaljević, red. prof.Staroslavenski institut, Zagreb

4.

5.


139



Titula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Ivan Majić, prof.

Nositelj studija: Filozofski fakultet, Zagreb

Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij književnosti, izvedenih umjetnosti, filma i kulture



X u okviru doktorskog studija izvan doktorskog studija na temelju znanstvenih dostignuća

Ime i prezime majke i/ili oca: Jasna Majić

Datum i mjesto rođenja: 13. 12. 1981., Split, Republika Hrvatska

Adresa: Ulica grada Chicaga 23, 10000 Zagreb – Republika Hrvatska

Telefon/mobitel: 0917246229




2006 - Poslijediplomski doktorski studij književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma2000-2005 - Filozofski fakultet u Zagrebu, smjer kroatistika i slavistika

1996-2000 - Nadbiskupijska klasična gimnazija «Don Frane Bulić», Split1988-1996 - Osnovna škola «Ostrog», Kaštel Lukšić


2005 – Znanstveni novak na Odsjeku za južnoslavenske jezike i književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu na projektu «Interkulturna povijest književnosti»


140


a) znanstveni radovi:- Odnos povijesti i pripovijesti u djelima «Liber memorabilium» i «Putovanje Ivana Frane Jukića»

Ivana Lovrenovića. Tuzla: Razlika/Differance 5(2006), br. 12/13/14:117-129.- Po-etika pjesme Vlade Gotovca (po dvije interpretacije) - u koautorstvu sa Zvonkom Kovačem.

Šesti kijevski književni susreti, Zbornik radova i pjesama. Matoš, Stipan ; Pandžić, Vlado ; Mićan-ović, Miroslav (ur.). Kijevo ; Zagreb : Općina Kijevo ; Pučko otvoreno učilište "Invictus", 2007. 47-64.

- Simbolička funkcija likova u romanu «Magla i mjesečina» Meše Selimovića. Zagreb: Behar 2007/8., br. 83-84:73-76.

- Strategija stereotipa između identifikacije i manipulacije («interkulturni dijalozi» Čovjeka bez prošlosti Aleksandra Hemona). B'preki različijata : Interkulturni dialozi na Balkanite : sbornik / Aretov, Nikolaj (ur.). Sofija: Akademično izdatelstvo "Prof. Marin Drinov", 2008. 192-205.

- Gadamerova hermeneutika - od «filozofije slušanja» prema književno-teorijskoj praksi. Zagreb: Filozofska istraživanja 28(2008), br. 3:749-760.

- Simbol žene u pjesništvu Antuna Branka Šimića. Zbornik radova s Međunarodnoga znanstvenoga skupa o hrvatskom književniku Antunu Branku Šimiću / Pandžić, Vlado (ur.). Grude : Matica hrvat-ska, 2008. 495-512.

- Kritička recepcija djela Meše Selimovića u Hrvatskoj. Tuzla: Gradovrh 5(2008), br. 5:126-138.- Autobiografija u «Žalosnu Gospinu vrtu» Ivana Raosa. Osmi kijevski književni susreti, Zbornik

radova i pjesama. Matoš, Stipan ; Pandžić Mila ; Pandžić, Vlado ; Mićanović, Miroslav (ur.). Kijevo : Općina Kijevo ; Pučko otvoreno učilište, 2009. 189-201.

- Književnost globalizacije ili globalizacija književnosti? Zagreb: Književna smotra 41(2009), br. 153(3):3-9.

- Big Brother - od simulacije prema suvremenom mitu (čitajući/gledajući dramu «Hodnik» Matjaža Zupančiča). Zagreb: Narodna umjetnost 46(2009), br. 2:147-159.

- Biblijski tekst kao popularni intertekst (na primjeru tekstova bosanskih franjevaca). Sarajevo: Bosna franciscana 17(2009), br. 30:17-25.

- Pripovijedanje kao svjedočenje (p)o traumi: «Derviš i smrt» Meše Selimovića. Zbornik radova: In-terkulturni horizonti: južnoslavenske/evropske paradigme i srpska književnost. Bošković, Dragan (ur.). Kragujevac : FILUM: Filološko-umetnički fakultet Kragujevac, 2009. 235-256.

- Marginom do središta: strategije pripovjedača u romanesknom opusu Meše Selimovića. Književno djelo Meše Selimovića, Lešić, Zdenko; Martinović, Juraj (ur.). Sarajevo: Odjeljenje humanističkih nauka ANUBiH, 2010. 149-159. i u: Novi izraz 49-50 (2010), Sarajevo, 2010. str: 89-98.

- Identitet između brata i sina: tipologija identiteta u romanima Meše Selimovića. Spomenica Meše Selimovića, Palavestra, Predrag (ur.). Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti - Odeljenje jezika i književnosti , 2010. 79-91.

- Funkcija osmanskog kulturno-povijesnog konteksta u romanima «Derviš i smrt» i «Tvrđava» Meše Selimovića. Imperijalni okviri književnosti i kulture, zbornik Bošković, Dragan (ur.). Kragujevac: FI-LUM: Filološko-umetnički fakultet Kragujevac, 2010. 279-289.

- Sveučilišni slavistički (zlo)duh danas: oduševljenje ili odušmanjenje? Festival slavenskih kultura "Slavistički duh", zbornik radova. Lončar, Goran; Roglić, Marija (ur.). Zagreb: Klub studenata južne slavistike «A-302», 2010. 17-23.

b) prikazi, recenzije, kritike:- Četvrti hrvatski međunarodni slavistički kongres u Varaždinu i Čakovcu. Zagreb: Lahor: časopis za

hrvatski kao materinski, drugi i strani jezik 1(2006), br. 2:250-254.- Svjedočanstvo vremena i prostora. Zagreb: Vijenac 15(2007), br. 343:12.- Književnopovijesni vs. književnoantropološki pristup. Zagreb: Zarez 9(2007), br. 216:17.- Selimović uspoređivan s Andrićem i Kafkom. Zagreb: Vijenac 16(2008), br. 370:30.- Između tekstualnog znaka i tjelesnih naznaka (Barbara Pleić: «Pjesme o krvi», Udruga građana

«Baština», Slavonski Brod, 2008.). Zagreb: Zarez 10(2008), br. 245/6:52.- Teorijska ljekaruša vesele znanosti (Jochen Hörisch: «Teorijska apoteka», preveo Kiril Miladinov,

Algoritam, Zagreb, 2007.). Zagreb: Treća: časopis Centra za ženske studije Zagreb 10(2008), br. 1:172-174.

- Antoine Compagon: «Demon teorije», prijevod: Morana Čale, AGM, Zagreb, 2007. Zagreb: Filozofska istraživanja 29(2009), br. 2:393-396.

- Gostovanje Slavoja Žižeka na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zagreb: Filozofska istraživanja 29(2009), br. 2:428-430.

- Kulturalni pesimizam i karikaturalno preobilje (Marinko Koščec: «Centimetar od sreće», Profil, Zagreb, 2008). Zagreb: Quorum: časopis za književnost 25(2009), br. 3-4:401-406.

- Čovjek je čovjeku obrok (Vladimir Arsenijević: «Predator», Algoritam, Zagreb, 2008.). Zagreb: Za-rez 11(2009), br. 259:40.

- Vizualna nijemost (Izložba Rosane Ratkovčić i Fedora Kritovca, «Obrtni spektakl», Galerija Karas, Zagreb, od 10. lipnja do 30. lipnja 2009.). Zagreb: Zarez 11(2009), br. 261/2:26.

- Kovačevi domovinski eseji i kritike (Zvonko Kovač: «Domovinski eseji», Insula, Čakovec, 2009.). Zagreb: Republika 66(2010), br. 1:113-117.

- Hedonizam pripovijedanja (Predrag Jirsak: «Lugarinka i Grdelin», Fraktura, Zaprešić, 2010.) Zagreb: Vijenac 18(2010), br. 438-439.

141


Hrvatski: Sjećanje i pripovijedanje: interkulturna konstelacija opusa Meše Selimovića

Engleski: Memory and Narration: Intercultural Constellation of Meša Selimovićs Complete Work


Područje/polje: Humanističke znanosti, teorija i povijest književnosti



Prvi mentor: dr.sc. Zvonko Kovač, red. prof.

Filozofski fakultet, Zagreb, R. Hrvatska [email protected]

Drugi mentor:


1. Međuknjiževna tumačenja. 2005. Zagreb: Biblioteka književna smotra.2. Kanon u "međuknjiževnim zajednicama" i interkulturna povijest književnosti (u tezama). 2005.

Sarajevo: Sarajevske bilježnice, 8-9, str. 87-100.3. Projekt Interkulturna povijest književnosti (ekokulturni identitet južnoslavenskih književnosti). 2008. u:

V'preki različijata: interkulturni dijalozi na Balkanite, ur. Aretov, Nikolay, Sofija: Akademično izdavatelstvo, „Prof. Marin Drinov“, str. 39-59.

4. Meša Selimović u međukulturnom prostoru. 2010. u: Književno djelo Meše Selimovića, ur: Zdenko Lešić, Juraj Martinović. Sarajevo: ANUBiH str. 13-27.

5. Dvojna pripadnost (višepripadnost) opusa. O kulturi razgovora (metodologiji pisanja) o pripadnosti pisaca. 2010. u: Desničini susreti 2005.-2008., ur. Drago Roksandić i Ivana Cvijović Javorina, Zagreb: Filozofski fakultet u Zagrebu-Plejada, str. 130-142.

Prvi mentor:

Drugi mentor:

OBRAZLOŽENJE TEME


Polazeći od analize kritičke recepcije romanesknog opusa Meše Selimovića (1910.-1982.) u ovoj se disertaciji interpretativni interes pozicionira između dvaju modela diskurzivacije - pripovjednog i doživljajnog iskustva. Pripovijedanje i sjećanje se time izdvajaju kao osnovni mehanizmi konstitucije književnoga teksta, budući da se njihovom izmjenjivom dinamikom tekstovi romana pokazuju u slici različitih, nerijetko i osporavajućih oblikovanja pripovjednih strategija. Pripovjedni je subjekt, baš kao i autorski, trajno obilježen konstelacijom dvojnog suodnosa pri čemu autorska interkulturna, dvopripadna pozicija korespondira s onom pripovjednom u kojoj se mehanizmi pripovijedanja, zapisivanja ne mogu odijeliti od onih sjećanja i svjedočenja. Međutim, psihoanalitički gledano, pokušaji dokidanja traume sjećanja omogućujući pripovijedanje, rezultiraju i neuspjehom dolaska na mjesto traume, pri čemu pripovijedanje zadobiva kružnu, ponavljajuću strukturu, dok se pripovjedni identitet prelama između autobiografsko-etičkog i pripovjedno-estetskog pola. Osnovna bi zadaća istraživanja, dakle, bila analizirati i opisati traumatična "mjesta sjećanja" u sprezi s narativnim i metanarativnim problemima, odnosno Selimovićev pripovjedni opus reinterpretirati u svjetlu teze o međuzavisnosti pripovijedanja i sjećanja, traume i njene "terapije" pripovijedanjem.

142


Starting from the reviews of novels by Meša Selimović (1910 - 1982), this dissertation assumes an interpretative standpoint between two models of discursive practices, narration and living experience. Narration and remembrance and/or memory are thus conceived as fundamental mechanisms of literary text constitution, since the novels exhibit various and often contradictory narrative strategies in terms of changing in dynamics of both narration and remembrance. The subject of narration, as well as its author, is permanently infected by a structure of dual relationship, whereby the author’s intercultural dual position corresponds to the one of narration, whose narrative and writing mechanisms cannot be divorced from remembrance and testimony. However, when considered from the viewpoint of psychoanalysis, any attempt to annihilate the trauma of remembrance in order to enable narration results in failure to reach the origin of trauma, whereby narration adopts a circular, repetitive structure, whereas the narrative identity is being split into two: autobiographical and ethical on the one hand, and narrative and aesthetic on the other. The principal goal of this research is therefore to detect and analyze traumatic “remembrance points” together with narrative and meta-narrative issues, i. e. novels by Selimović re-interpret in the light of hypothesis that narration and remembrance are intertwined with trauma and writing as “therapy”.


Iako koncepti sjećanja i pripovijedanja zauzimaju značajnu poziciju unutar suvremenih proučavanja književnosti, u opusu se Meše Selimovića ti koncepti ne pojavljuju u jednoznačnom odnosu gdje bi dešifriranje djelatnih ovlasti tih koncepata iscrpilo i mogućnosti njihovih tumačenja. Suprotno tome, odnos se prema prošlosti pokazuje nepredvidivim upravo na mjestima na kojima bi taj odnos trebao biti razriješen. Konkretno, i povijesna kulisa osmanske vladavine na bosanskom području prisutna u romanima Derviš i smrt (1966) i Tvrđava (1970), kao i memoarska knjiga Sjećanja (1975) otvaraju probleme odnosa sjećanja i pripovijedanja, međutim, njihova je intencionalna artikulacija mjestom prešućena osporavanja. Jer, učestalo autorsko interveniranje u tumačenja određenih elemenata vlastitih romana, kao i kontinuirana unutartekstualna problematizacija (ne)mogućnosti pripovijedanja i aficiranost sjećanjem otvaraju novo područje pristupa tim konceptima. Pripovjedačevo je fikcionalno pozicioniranje priče u prošlost s jedne strane, kao i autobiografsko vraćanje na kontekst pisanja djela s druge, potvrda da se pišući o prošlosti nastoji prekriti traumatično iskustvo koje pisanju prethodi. Motivom brata koji se pojavljuje kroz čitav opus, pogotovo uzme li se u obzir autobiografska tematizacija ubijenog autorovog brata u Sjećanjima, uspostavlja se novo djelatno područje kako sjećanja, tako i pripovijedanja. Iz ove perspektive, Selimovićev pripovjedni subjekt nastaje u trenutku pokušaja suočenja s traumom (iz) prošlosti, a pripovijedanje nastaje kao ispisivanje nemogućnosti da se pripovijest koja bi traumu dokinula ispriča. Dominantni tip pripovijedanja u prvom licu, koncepti krivnje i odgovornosti, kao i spomenuta učestalost motiva brata postaju elementima preispitivanja novih interpretativnih mogućnosti Selimovićeva opusa. Ukrštanjem se dvaju registara, onog fikcionalnog, registra priče i onog nefikcionalnog, registra autobiografskog ispovijedanja omogućuje tumačenje u kojem se na pitanja sjećanja, svjedočenja i traume pripovijedanjem priča o traumi produljuje promećući se u traumu o priči.



143

Cilj istraživanja je, u kontekstu tumačenja značenjskih potencijala tekstova Meše Selimovića, ukazati na koncepte sjećanja i pripovijedanja te preispitati njihovo međudjelovanje kako unutar fikcionalnih priča romana, tako i s obzirom na njihov autobiografski potencijal. Metodološko-teorijskim okvirom, do sada neistraženim u proučavanju djela Meše Selimovića koji obuhvaća interkulturnu hermeneutiku, naratologiju, psihoanalitičku kritiku, kao i teoriju autobiografije, teoriju traume te performativnu teoriju govornih činova radom se s jedne strane nudi novo čitanje Selimovićeva romanesknog opusa, ali se i problematiziraju neki teorijski aspekti odnosa sjećanja i pripovijedanja koje tekstovi opusa implicitno otvaraju.


Prigodna obilježavanja 2010. godine kao stote obljetnice rođenja Meše Selimovića koja su rezultirala kako znanstvenim skupovima, simpozijima i kolokvijima, tako i zbornicima radova, otvorila su mogućnost sumiranja svih tekstova nastalih u razdoblju nakon izlaska ključnih djela toga autora. Tako ova disertacija, uzimajući u obzir dosadašnje većinom nesustavno prilaženje bogatom korpusu kritičke recepcije, u prvom dijelu sadrži detaljan pregled ne samo kritika i analiza, već nudi i prikaz različitih metodologija proučavanja koja su bila zastupana u analizi tekstova Meše Selimovića. Uzme li se u obzir četrdesetogodišnja recepcija Selimovićeva djela, može se zaključiti da se književnopovijesna kontekstualizacija odvijala kroz dvije različite metodološke perspektive koje su bile povezane s kontekstom unutar kojih su se djelo i njegove analize pojavljivale. S jedne strane, Selimovićevo je djelo funkcioniralo unutar središnje južnoslavenske međuknjiževne zajednice te se, uz specifikume bosanskoga povijesnog ambijenta, kako recepcijom, tako i izdanjima djela vezivalo kako uz uži bosanskohercegovački i/ili srpski kontekst, tako i uz širi južnoslavenski. S druge pak strane, dominacijom nacionalnog modela povijesti književnosti, zapostavljanjem nadnacionalnog interpretacijskog konteksta, djelo Meše Selimovića pada u drugi plan, dok se pitanje pripadnosti promeće u središnje pitanje gdje Selimović svakako figurira kao kanonski pisac, međutim, različitih nacionalnih književnosti. U ovom istraživanju tom se problemu pristupa iz perspektive tzv. «dvojne pripadnosti» autora promatrajući njegovo djelo kao nužno proisteklo iz minimalno dvaju različitih kulturnih žarišta čime se otvara potreba interkulturnog pristupa koji neće autorsku dvojnost (i drugost) uzimati kao nedostatak, već će tu dvojnost promatrati unutar specifičnog prostora međuknjiževnosti, (Z. Kovač) kao dio razvedene međukulturne konstelacije.Stoga će istraživanje u ovoj disertaciji, nakon sistematizacije i pregleda dosadašnje recepcije te kontekstualizacije opusa Meše Selimovića unutar interkulturne povijesti književnosti, biti usmjereno na dešifriranje i analizu tekstualnih instanci omogućujući čitanje opusa iz očišta različitih metodološko-teorijskih perspektiva. Polazeći već od autorskog memoarskog zapisa Sjećanja kojim autor nastoji uspostaviti odnos kako prema prošlom životnom iskustvu, tako i prema napisanim djelima, zatim ističući autokomentare prisutne na koricama knjiga, intervjuima, ali i posebnim člancima kojima autor komentira vlastiti rad, u prvi se plan neizostavno nameće odnos sjećanja i pripovijedanja kao jedan od najvažnijih odnosa unutar romanesknog opusa Meše Selimovića. Detaljnom naratološkom analizom pokazat će se da pripovijedanje nastaje najprije kao posljedica suočavanja sa samom jezičnošću, odnosno mogućnošću iskaza. Nemogućnost jasnog odvajanja subjekta iskaza sa subjektom iskazivanja te eksplicirana podvojenost iskazivača unutar koje se otvara dinamika ispovjednog, pripovjednog, prisjećajućeg subjekta i onog doživljajnog, rezultira činjenicom da pripovjedni subjekt sebe redovito percipira projiciranog ili kroz zrcalni odraz intersubjektivnog odnosa s drugim likovima ili kao «sebe bivšeg» kojeg nastoji zapisivanjem prizvati. Tim pripovjednim manevrom, Selimovićev iskazujući subjekt unutar cijeloga opusa blizak je teorijskom konceptu lakanovske psihoanalize. Stoga se nakon detaljnog naratološkog istraživanja pripovjedača u drugom dijelu rada, koristeći se ponajviše Genetteovim, ali i Barthesovim i Stanzelovim teorijskim aparatom, kao i Bahtinovim zanimljivim konceptima u tumačenju Dostojevskog koji se mogu primijeniti na Selimovićeve tekstove, uz problematizaciju Ricœurove tipologije osobnog i pripovjednog identiteta te Deleuzeovo (i Guattarijevo) inzistiranje na dinamizmu procesualnog identiteta kao mjestu ponavljajuće razlike, ovo istraživanje u najvećoj mjeri oslanja na teorijske pretpostavke francuskog psihoanalitičara i filozofa Jacquesa Lacana, kao i na djelu slovenskog filozofa i lakanovca Slavoja Žižeka. Koristeći lakanovsku trijadu Imaginarnoga, Simboličnoga i Realnoga koja je odgovor na Freudovu drugu topiku podjele ljudske psihe na Ja, Nad-ja i Ono, intersubjektivni se odnos pripovjednog subjekta u Selimovićevim romanima, kao i autorski, autobiografski poduhvat pisanja vlastitih Sjećanja smješta u kontekstu te trijade gdje se Imaginarno očituje subjektovim prepoznavanjima kroz druge slušatelje/čitatelje, Simboličko je vidljivo kao kontinuirana posljedica sraza s pisanjem, jezikom koji osujećuje pripovjedačevu iskaznu intenciju, dok se u središtu Simboličkog smješta Realno kao traumatično i time neiskazivo, oslobađajući krivnju kao nuspojavu toga procesa koja se učestalo pojavljuje u svim djelima Meše Selimovića. Također, u tom kontekstu, odnos sjećanja i pripovijedanja značajan je i iz perspektive Freudova poznatog članka Sjećanje i melankolija, a Selimovićev se pripovjedač smješta unutar kategorije melankoličnog subjekta koji gubitak objekta doživljava gubitkom vlastitog Ja. U kontekstu Selimovićeva opusa, znakovitim postaje učestalo spominjanje izgubljenog brata, kao i pitanje krivnje povezano s tim gubitkom. Već se samim fikcionalnim vraćanjima i ponavljanjima tematizirajući uvijek isti «neizrecivi» događaj gubitka brata, uz autobiografsko «zastajanje» kada autobiograf piše o tom gubitku, pripovjedni subjekt pokazuje melankoličnim, a gubitak se brata vezuje uz traumu. Budući da, prema jednom dijelu teoretičara teorije traume (Shoshana Felman, Cathy Caruth), traumatični događaj izmiče simbolizaciji, trauma kako u Selimovićevu slučaju, tako i uopće, predstavlja središnji problem jezične reprezentacije, a time i pitanje mogućnosti autentičnog posredovanja traumatičnog događaja dolazi u pitanje, u trećem će se dijelu disertacije problematizirati kako odnos sjećanja, melankolije prema traumi, tako i funkcija Freudova nagona smrti u Selimovićevom djelu unutar kojega je konceptu smrti posvećena značajna pozornost.


144

Kritičko bavljenje opusom Meše Selimovića rezultiralo je istraživanjima koja su na različite načine doprinijela tumačenju njegova djela. Međutim, u monografskim studijama konceptima sjećanja i pripovijedanja nije posvećeno detaljnije interpretativno-teorijsko istraživanje. Ovom se disertacijom književni i autoreferencijalni tekstovi Meše Selimovića svojom višeznačnošću otvaraju mogućnostima mnogobrojnih metodološko-interpretativnih analiza, a problematiziranjem se sjećanja i pripovijedanja, kao i njihova međusobnog odnosa, pogotovo uzme li se u obzir psihoanalitičko-teorijski metodološki okvir, opus tog pisca pokazuje u novom interpretativno-analitičkom kontekstu.


- Bahtin, Mihail. 1967[1963]. Problemi poetike Dostojevskog, prevela Milica Nikolić. Beograd: Nolit- Biti, Vladimir. 2005. Doba svjedočenja. Zagreb: Matica hrvatska- Caruth, Cathy. 1996. Unclaimed Experience; Trauma, Narrative and History. Baltimore: The Johns Hopkins University Press- Deleuze, Gilles. 2009[1968]. Razlika i ponavljanje, preveo Ivan Milenković. Beograd: Fedon- Felman, Shoshana. 1993[1980]. Skandal tijela u govoru, prevela Gordana V. Popović. Zagreb: Naklada MD- Felman, Shoshana. 2007[2002]. Pravno nesvjesno; suđenja i traume u dvadesetom stoljeću, prevela Marina Miladinov.

Zagreb: Deltakont- Fink, Bruce. 2009[1995]. Lakanovski subjekt, prevela: Ana Štambuk. Zagreb: Kruzak- Freud, Sigmund. 1915. Trauer und Melancholie - Gesammelte Werke, Bd. 10, S. 428-46. Frankfurt Am Main: Fischer- Freud, Sigmund. 1920[1961]. Beyond the Pleasure Principle, translated by James Strachey. London, New York: Norton and

Co- Jakiša, Miranda. 2009. Bosnientexte (Ivo Andrić, Meša Selimović, Dževad Karahasan). Frankfurt am Main: Peter Lang - Jerkov, Aleksandar. 1991. Od modernizma do postmoderne. Priština, Gornji Milanovac: Jedinstvo, Dečje novine- Kordić, Radoman. 2000. Autobiografsko pripovedanje. Beograd: Narodna knjiga, Alfa- Kovač, Zvonko. 2001. Poredbena i/ili interkulturna povijest književnosti. Zagreb: Biblioteka književna smotra- Lacan, Jacques. 1966. Écrits. Paris: Seuil- Lacan, Jacques. 1986[1973] XI Seminar; Četiri temeljna pojma psihoanalize, prevela Mirjana Vujanić-Ledenicki. Zagreb:

Naprijed- Lagumdžija, Razija (ur.). 1973. Kritičari o Meši Selimoviću. Sarajevo: Svjetlost- Lagumdžija, Razija (ur). 1986. Djelo Meše Selimovića u književnoj kritici. Sarajevo: NIŠRO «Oslobođenje»- Leovac, Slavko (ur.). 1991. Književno djelo Meše Selimovića. Sarajevo: ANUBiH- Lešić, Zdenko; Marinović, Juraj (ur.). 2010. Književno djelo Meše Selimovića. Sarajevo: ANUBiH- Leys, Ruth. 2000. Trauma: a Genealogy. Chicago, London: The University of Chicago Press- Palavestra, Predrag (ur.). 2010. Spomenica Meše Selimovića, povodom stogodišnjice rođenja (1910-2010). Beograd: SANU- Petrović, Miodrag. 1981. Roman Meše Selimovića. Niš: Gradina- Prohić, Kasim. 1972. Činiti i biti. Sarajevo: Svjetlost- Zlatar, Andrea. 2000. Ispovijest i životopis. Zagreb: Antibarbarus- Žižek. Slavoj. 2002[1989]. Sublimni objekt ideologije, preveli: Nebojša Jovanović, Dejan Kršić, Ivan Molek. Zagreb: Arkzin- Žižek, Slavoj. 1976. Znak/označitelj/pismo. Beograd: Ideje


3000.00kn






Samostalno financiranje X

145




Potpis


Potpis


IZJAVA


U Zagrebu, 5. travnja 2011. Potpis Ivan Majić



146




Titula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Ivan Majić


Naziv studija: Doktorski studij književevnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma



Jezik pisanja rada:

hrvatski

HrvatskiSjećanje i pripovijedanje: interkulturna konstelacija opusa Meše Selimovića

Engleski Memory and Narration: Intercultural Constellation of Meša Selimovićs Complete Work

Područje/polje: Znanost o književnosti / Teorija i povijest književnosti

MENTOR(I)


Prvi mentor:red. prof. dr. sc. Zvonko Kovač


[email protected]

Drugi mentor:



1. red. prof. dr. sc. Andrea Zlatar - Violić


[email protected]

2. red. prof. dr. sc. Zvonko Kovač


[email protected]

3. doc. dr. sc. Aleksandar Jerkov

Filološki fakultet Univerziteta u BeograduRepublika Srbija

[email protected]

4.

5.



147


Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 19. travnja 2011. točka 92.

Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Ivana Majića predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture i prihvaćanje teme pod naslovom "Sjećanje i pripovijedanje: interkulturna konstelacija opusa Meše Selimovića"



U okviru završnoga ispita na doktorskom studiju Ivan Majić napisao je rad - "Roman Meše Selimovića - margine identiteta; identitet margine: pripovjedni opoziv sjećanja", koji je pred tročlanim povjerenstvom (prof. dr. Zvonko Kovač, prof. dr. Andrea Zlatar - Violić, prof. dr. Morana Čale) na završnom ispitu uspješno obrazlagao i obranio s ocjenom odličan. U radu se metaforičkom dosjetkom "marginom do središta", koja polje semantičke nadležnosti aktualizira kroz strategije pripovjedačâ Selimovićevih romana, pri čemu suodnosi i prožimanja pojedinačnog (djela) i općeg (opusa) ne rezultiraju zatvorenošću jednoznačnog smisla, već su "interpretativnom kružnom putanjom" vraćeni na "značenjsku otvorenost početka"; prostorno se putovanje od margine prema središtu (i obratno) promatra paralelno sa sličnom strategijom vremenskoga intradijegetičkoga pripovijedanja s odmakom, retrospekcijom, pri-sjećanjem. Slovom obrazloženja teme pripovijedanje i sjećanje se time izdvajaju kao osnovni mehanizmi konstitucije kako književnoga teksta, tako i pripovjednog identiteta, budući da se njihovom izmjenjivom dinamikom tekstovi romana pokazuju u slici različitih, nerijetko i osporavajućih oblikovanja pripovjednih strategija. Ispitno je povjerenstvo, uz živu i otvorenu raspravu s kandidatom, uputilo doktoranda Ivana Majića u daljni postupak (ocjenu i odobravanje teme).


Pođemo li od planirane osnovne zadaće istraživanja Ivana Majića u okviru njegova doktorskog rada - Sjećanje i pripovijedanje: interkulturna konstelacija opusa Meše Selimovića, prema kojoj se u radu žele opisati i protumačiti traumatična "mjesta sjećanja" pozicionirana prema narativnim i metanarativnim problemima, odnosno cjelokupni Selimovićev pripovjedni opus reinterpretirati u svjetlu teze o međuzavisnosti pripovijedanja i sjećanja, traume i pokušaja njenog dokidanja pripovijedanjem, možemo reći da izabrana kombinacija metodološko-teorijskoga okvira, do sada uglavnom neprimjenjivana u istraživanju Selimovićeva opusa, naime kombinacija suvremene naratologije i psihoanalitičke kritike te interkulturne hermeneutike uz teorije traume i autobiografije, obećava izvoran znanstveni dopinos vrijednim dosadašnjim istraživanjima opusa, odnosno prilično obimnom pisanju o djelu i djelovanju južnoslavenskoga međukulturnog pisca Meše Selimovića. Kako je razvidno iz prijave teme (osobito prema pregledu dosadašnjeg istraživanja) i doktorandove bibliografije, već prilično uznapredovalo istraživanje ukazuje na vrsno poznavanje kritičke, stručne i znanstvene recepcije Selimovićevih tekstova, osobito najpoznatijih, kao što su "Derviš i smrt" i "Tvrđava". Zadatak da se brojna prethodna literatura o Selimovićevu djelu pažljivo iščita i sustavno sistematizira, ne prema nekom užem nacionalnom krugu, nego u širem domaćem i internacionalnom slavističkom kontekstu, nema samo funkciju pukoga konstituiranja književno-povijesnoga obzora tumačenja, nego ima u planu zanemarivanje prevladanih uz istodobnu afirmaciju aktualnih ocjena i analitičkih rezultata, sve do najnovijih južnoslavističko-simpozijskih priloga. Tako konstruirano istraživanje kritičke recepcije dvostruko je važno, i kao dobrodošla inventura dosadašnjih istraživanja i u svrhu prepoznavanja interkulturne konstelacije opusa autora dvojne- ili višepripadnosti. Pokazuje se da je učestalo vezivanje Selimovićeva djela uz osmansko-bosanski kontekst, kao i uz Andrićev književni autoritet, odnosno uz srpsku književnost, rezultiralo izostankom problematizacije Selimovićeva pripovjednog postupka okrenutog k osobnom sjećanju, pa su i pitanjima funkcije određenih ponavljajućih motiva unutar njegova opusa do sada ostala nedovoljno istaknuta i analitički neproblematizirana. Stoga se odnosi sjećanja i pripovijedanja, odnosno relacije između osobnog i javnog te njihova reprezentiranja kroz dva tipa diskursa (književnog, fikcionalnog, ali i memoarskog, autobiografskog diskursa svjedočenja), kako se naglašava sinopsisom, otvaraju naratološkim (pripovijedanje), ali i psihoanalitičkim (sjećanje, trauma) mogućnostima tumačenja Selimovićeva djela koje će u ovoj disertaciji biti detaljnije problematizirane. Iako je cilj istraživanja postavljen relativno skromno, "ukazati na koncepte sjećanja i pripovijedanja te preispitati njihovo međudjelovanje kako unutar fikcionalnih priča romana, tako i u kontekstu njihova autobiografskog potencijala", iz ovako zacrtanoga teorijskog okvira istraživanja postaje jasno da bi u konačnici rezultati mogli biti veoma zanimljivi: osim sintetičkoga prikaza kritičke recepcije u širem poredbenom kontekstu, opus Meše Selimovića mogao bi se objasniti u danas višestruko aktualnom psihoanalitičkom ključu. Pripovjedni je subjekt, baš kao i autorski, kako se navodi u obrazloženju teme, trajno obilježen konstelacijom dvojnog odnosa pri čemu autorska interkulturna, dvopripadna pozicija

148

korespondira s onom pripovjednom u kojoj se mehanizmi pripovijedanja, zapisivanja ne mogu odijeliti od onih sjećanja i svjedočenja. Stoga se naratološkom analizom želi pokazati da pripovijedanje nastaje kada se doživljajno i pripovjedno "ja" međusobno zamjenjuju, osobito kroz zrcalni odraz odnosa s drugim likovima, ali i preko sebe samoga, kojeg se nastoji zapisivanjem, pripovijedanjem, uvijek iznova prizvati. Zbog toga nije neobično da se istraživanje Ivana Majića u tom aspektu najviše oslanja na teorijske postavke prihoanalitičke trijade Imaginarnoga, Simboličnoga i Realnoga Jacquesa Lacana te Slavoja Žižeka, kojima se funkcionalno nadodaju Deleuzeove postavke procesualnog identiteta kao mjesta ponavljajuće razlike. Iako često naglašavano, ali do sada tumačeno kao sociološko i biografsko pitanje, u problematiziranju memoarske i fikcionalne naracije Meše Selimovića učestalo je bilo spominjanje izgubljenoga, upravo pogubljenog brata, kao i pitanje krivnje s tim gubitkom povezane, ali taj problem nije do sada analiziran na razini opusa niti iz perspektive novije literature o traumi. Ovaj nesumnjivo traumatični događaj, tim više što je bio povezan s ideološkim, svjetonazornim uvjerenjima autora, u ovom doktorskom radu s pravom se povezuje kako s nekim teoretičarima traume (Shoshana Felman, Cathy Caruth) tako i kao odnos sjećanja-melankolije prema traumi, odnosno kroz funkciju "nagona smrti" u Freudovu smislu. Budući da je disertacija zamišljena kao niz teorijsko-problemskih i interpretacijskih cjelina, koja uglavnom uvijek imaju pred sobom cjelinu Selimovićeva opusa, a ne tumačenja pojedinih tekstova, postavlja se opravdano pitanje o izvedivosti ovako ambiciozno planirana istraživanja. Iako je riječ o relativno mladom istraživaču, Ivan Majić je dosadašnjim svojim teorijskim i kritičkim djelovanjem, aktivnim radom u doktorskom kolokviju i, ne na kraju, predanom nastavom književnosti iz obaveznih predmeta "Uvod u studij književnosti" i "Poredbene analize" na novom "bolonjskom" studiju južne slavistike, kao i izbornim kolegijima iz bosanskohercegovačke književnosti, pokazao značajan stupanj snalažljivosti i predanosti znanstvenom radu te zavidne teorijsko-aplikativne sposobnosti općepovijesnoga tipa. Zbog toga smo uvjereni da našim odličnim ocjenama izabrane metodologije i izvornosti njegova stručno-znanstvenoga zahvata trebamo dodati i dobru ocjenu izvedivosti predloženoga istraživanja u okviru doktorskoga rada, bez obzira što smo svjesni širine književno-teorijske utemeljenosti, interkulturne kontekstualizacije i stanovite problematičnosti primjene popularne psihoanalitičke metode u suvremenim analizama književnosti. Međutim, unatoč upravo iskazanom oprezu, s obzirom na već objavljene slične radove, na daljnji rad Ivana Majića na disertaciji gledamo s punim povjerenjem.


Na temelju uvida u dokumentaciju o studiju i u pomno razrađenu prijavu te sinopsis doktorskog rada, ocjenjujemo da pristupnik Ivan Majić ispunjava sve uvjete predviđene programom Doktorskoga studija književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture te da su naslov, tema i metodologija njegove disertacije veoma dobro formulirani i izabrani, jer pored naglašenog teorijskog interesa doktoranda s naglaskom na sjećanje i pripovijedanje, omogućuju kako cjelovit uvid u opus Meše Selimovića, tako i njegovo prevrednovanje s gledišta novije i najnovije, pa i izazovne, književno- i kulturnoteorijske prakse, pa predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da odobri kandidatu Ivanu Majiću daljnje istraživanje u okviru doktorskoga rada s temom "Sjećanje i pripovijedanje: interkulturna konstelacija opusa Meše Selimovića", pod vodstvom mentora dr. sc. Zvonka Kovača, red. prof.




2010./11., ljetni semestar


Potpis

149






red. prof. dr. sc. Andrea Zlatar - ViolićFilozofski fakultet Sveučilišta u ZagrebuRepublika Hrvatska

2. red. prof. dr. sc. Zvonko KovačFilozofski fakultet Sveučilišta u ZagrebuRepublika Hrvatska

3. doc. dr. sc. Aleksandar JerkovFilološki fakultet Univerziteta u BeograduRepublika Srbija

4.

5.

U Zagrebu, 26. travnja 2011.

M.P.

150



Titula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: IVANA ŠKILJAN, dipl. arheologinja i povjesničarka






Ime i prezime majke i/ili oca: LJILJANKA RUŽIĆ, rođ. LINARIĆ, IVICA RUŽIĆ

Datum i mjesto rođenja: 19. 10. 1981., Zagreb

Adresa: Hrgovići 34





2006. upisala je poslijediplomski doktorski studij arheologije na katedri za srednjovjekovnu arheologiju. 2004. godine diplomirala na temi »Burgovi u sjeverozapadnom Međurječju u razvijenom srednjem vijeku« kod mentorice prof. dr. Mirjane Matijević-Sokol. 1999. upisala diplomski studij arheologije i povijesti.1995. upisala X. opću gimnaziju u Zagrebu1987. upisala Osnovnu školu Bartol Kašić II u Zagrebu


2004. zaposlena u Muzejima Hrvatskog zagorja kao kustos arheolog (Dvor Veliki Tabor i Muzej seljačkih buna).


151



Škiljan, Ivana, Pećnjaci iz manastira Marča, u: Tragom marčanske povijesti, Ivanić-grad 2010., str. 149-156.Škiljan, Ivana, Arheologija srednjeg i ranog novog vijeka, u: Osam stoljeća Stubice, katalog izložbe, Gornja Stubica 2009.Škiljan, Ivana, Arheološka baština stubičkog kraja u: Osam stoljeća Stubice, Donja Stubica 2009., str. 39-49. Škiljan, Ivana, Arheološka nalazišta Hrvatskog zagorja, u: Krapinsko-zagorska županija, Krapina 2008., str. 29-39.Škiljan, Ivana, Plemstvo Hrvatskog zagorja u: Krapinsko-zagorska županija, Krapina 2008., str. 78-89.Škiljan, Ivana, Veliki Tabor u svijetlu arheoloških otkrića, u: Veliki Tabor u svijetlu otkrića, katalog izložbe, Desinić 2007., str. 56-134.Škiljan, Ivana, Legenda o Veroniki Desiničkoj, Desinić 2007. Škiljan, Ivana, Ulazi u Veliki Tabor nekad i danas, Desinić 2007. Škiljan, Ivana, Bitka kod kaštela Konjšćine u: Hrvatsko zagorje, sv. 12 (2006), 39-46. Škiljan, Ivana, Hrvatsko zagorje u vrijeme Osmanlijske opasnosti, u: Rattkayi Velikotaborski u borbi protiv Turaka, katalog izložbe ,Desinić 2006., str. 19-51.

Znanstveni skup »Osamsto godina Stubice« (28. svibnja 2009.) s temom »Arheološka istraživanja utvrde Donja Stubica – Stari grad« Znanstveni skup »Garićgrad i okolica: od srednjovjekovlja do suvremenosti« (28. listopada 2010.) s temom »Kasnogotički pećnjaci iz Garićgrada« Međunarodni znanstveni skup »Državotvorni mitovi na prostoru bivše Jugoslavije« s temom »Mit o Jasenovcu« (2004.)


Hrvatski: Srednjovjekovni i ranonovovjekovni pečnjaci Slavonije

Engleski: Medieval and early Modern age stove tiles from Slavonia


Srednjovjekovni i ranonovovjekovni pečnjaci Slavonije

Područje/polje: Srednjovjekovna nacionalna arheologija



Prvi mentor: Doc. dr. sc. Mirja Jarak Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu [email protected]

Drugi mentor:


Smjernice u razvoju srednjovjekovne arheologije u Hrvatskoj u: Opuscula archaeological, sv. 30 (2006), 183-224.

Ulomak arhitravne grede iz zvonika franjevačkog samostana na Košljunu u: Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu 24 (2007), 429-435.

Rani predromanički zabati s otoka Krka, Cresa, Raba i Paga u: Archaeologica Adriatica, 2 (2008), 2 , 379-391.

Prilog istraživanju porijekla predromaničke plastike na otocima Cresu I Rabu u: Starohrvatska prosvjeta, sv. 34 (2007.), 57-77.

Starokršćanska I ranosrednjovjekovna skulptura otoka Raba u: Starohrvatska prosvjeta, sv. 37 (2010.), 78-109.

Prvi mentor: Doc. dr. sc. Mirja Jarak

152

Drugi mentor:

OBRAZLOŽENJE TEME


U razdoblju srednjega vijeka od 12. – 14. stoljeća na području srednje Europe dolazi do znatnog poboljšanja kulture življenja u vidu sofisticiranijeg načina zagrijavanja stambenog prostora uz pomoć kaljevih peći sastavljenih od pećnjaka izrađenih od pečene gline. Izrada kaljevih peći širi se, posredno i neposredno, iz alpskog kulturnog kruga i na prostor savsko -dravskog Međurječa, na kojem se također može pratiti njihov razvoj od kasnogotičkih primjeraka iz 14. stoljeća, pa sve do suvremenog doba. Pećnjaci se rano razvijaju od strogo funkcionalnih oblika do pećnjaka s prednjom pločom koja je reljefno ukrašena i glazirana, stoga već u 14. stoljeću postaju proizvod primjenjene umjetnosti. Tema doktorske disertacije je znanstvena i stručna obrada pećnjaka i pečarstva savsko-dravskog Međurječja, odnosno srednjovjekovne Slavonije u periodu od njihove pojave na spomenutom prostoru u razvijenom srednjem vijeku u 14. stoljeću, do prijelaza iz stilskog razdoblja renesanse u rani barok, uključujući i primjerke iz 17. stoljeća. Posebno poglavlje obraditi će ikonografiju reljefnih ukrasa na prednjim pločama pećnjaka, u kojima se išćitavaju uobičajeni motivi srednjovjekovne, odnosno renesansne umjetnosti. Sustavnom analizom pećnjaka s prostora srednjovjekovne Slavonije stvorit će se terminologija i tipologija pećnjaka Međurječja, te donieti zaključci o njihovoj radioničkoj pripadnosti. Okosnicu rada čini obrada pećnjaka pronađenih prilikom arheoloških istraživanja autorice disertacije na srednjovjekovnim lokalitetima Stari grad u Donjoj Stubici i dvorac Veliki Tabor, koji će se analizirati uzimajući u obzir stratigrafske podatke dobivene arheološkim metodma istraživanja. Ova istraživanja nadopunjena su analizom i katalogizacijom već objavljenih pećnjaka s prostra srednjovjekovne Slavonije pronađenih prilikom arheoloških istraživanja, kao i obradom neobjavljenih primjeraka pećnjaka pohranjenih u raznim institucijama, a koji su dostupni javnosti.


During Middle Ages in central Europe, in period between 12th and 14th century, appeared huge improvement in quality of house living with more sophisticated way of heating, using tile stoves constructed of baked clay tiles. Clay tiles very quickly evolve from strictly functional models to models with relief decorated front plates. Main subject of research in doctoral dissertation is analysis of development of tiles and tile production imp medieval Slavonia, in period between their first appearance at territory between river Sava and Drava in 14th century, until their changeover from renaissance to barrock manner style characteristics in 17th century. Systematic analysis of stove tiles from medieval Slavonia will bring their terminology and typology with important conclusions of their factory origins. The main topic of doctoral thesis is scientific research on tiles found on medieval sites: fort Donja Stubica and castle Veliki Tabor in Croatian Zagorje region, excavated by the author of doctoral dissertation. These research will be auditioned with analysis and chatalogueisation of tiles stored in Institutions on the territory of today Slavonia. Special topic in doctoral dissertation will treat the iconography of relief decorations on stove tiles front plates.


Osnovnu sintezu razvoja kaljevih peći i motiva koji se javljaju na prednjim pločama pećnjaka na prostoru germanskih zemalja iznosi R. Franz. Pećnjake proizvedene u kraljevskim radionicama Budima obradili su P. Voit i I. Holl, a nove podatke o razvoju i najranijim oblicima peći donosi W. Enders. Značajne sinteze također donose T. Gerbhard, J. Tauber, te P. H. Strauss, koji u tri toma donosi pregled kaljevih peći u svim euorpskim zemaljama u kojima je prisutan njihov povijesni razvoj, od Skandinavije i Nizozemske do ugarskih povijesnih pokrajina. U domaćoj literaturi nema cjelovite studije o pećnjacima na prostoru Hrvatske, već su autori tematski obradili pećnjake s jednog ili nekolicine lokaliteta, a može se izdvojiti rad O. Klobučar i T. Stahuljaka o pećnjacima sa starih gradova Samobora i Susedgrada, zatim rad o pećnjacima na prostoru Moslavine A. Bobovec, potom obrada kasnogotičkih pećnjaka s Nove Vesi u Zagrebu I. Mašića, analiza pećnjaka sa Ružica-grada Z. Bojčića i M. Radića, te radovi T. Tkalčec o pećnjacima s lokaliteta Gudovac i Vrbovec.



153

Cilj disertacije je znanstveno obraditi pećnjake i pečarstvo srednjovjekovne Slavonije, koji do sada u hrvatskoj srednjovjekovnoj i novovjekovnoj arheologiji nisu sustavno obrađeni, te pokušati, koliko će to u najvećoj mjeri biti moguće s obzirom na dostupnost građe, obuhvatiti svu do sada otkrivenu građu na spomenutom prostoru i stvoriti uvid u ovaj aspekt hrvatske srednjovjekovne baštine. Takvom sustavnom analizom stvorit će se terminologija i tipologija pećnjaka Međurječja. Također, donijet će se određeni zaključci o protoku kulturnih impulsa na spomenutom prostoru i vezama s okolnim regijama. Analizom ikonografije reljefnih ukrasa na prednjim pločama pećnjaka uočit će se elementi srednjovjekovnog simbolizma u kojem je moguće iščitati brojne aspekte mentaliteta srednjovjekovnog čovjeka. Cilj je utvrditi postoje li određene zakonitosti u upotrebi prikaza na prednjim pločama pećnjaka (dakle, sistemu znakova) i pokušati dokučiti da li je moguće govoriti o likovnom jeziku pečara. Zatim, u smislu odnosa znaka i značenja, medija i komunikacije, zaključiti koja je njegova komunikacijska funkcija i je li moguće otkriti način njihove projekcije kod društvenih grupa, ali i individua srednjega i ranog novoga vijeka, imajući u vidu da se njihova komunikacijska funkcija može pratiti sve do suvremenosti.


Izvršila bi se znanstvena analiza i katalogizacija već objavljenih pećnjaka pronađenih prilikom arheoloških istraživanja, zatim pećnjaka pronađenih prilikom arheoloških istraživanja autorice disertacije na lokalitetima Stari grad u Donjoj Stubici i dvorac Veliki Tabor, kao i neobjavljenih primjeraka pećnjaka pohranjenih u raznim institucijama, a koji su dostupni javnosti. Istraživanje pohranjene građe obuhvatilo bi sve muzejske institucije i konzervatorske zavode na prostoru koji je od znanstvenog interesa, dakle današnje sjevrene Hrvatske, te Institut za arheologiju u Zagrebu, Hrvatski restauratorski zavod i Fototeku Ministarstva kulture. Metodom usporedbe sa sličnim pečarskim proizvodima srednjoeuropskog kulturnog kruga utvrdio bi se tip i starost pećnjaka, geografska rasprostranjenost pojedinih tipova pećnjaka i vrste motiva koji se javljaju na prednjim pločama reljefno ukrašenih primjeraka, budući da će se posebna pažnja posvetiti analizi simboličkog značenja reljefnih ukrasa, imajući u vidu definiciju G. Duranda kako simbol pretpostavlja homogenost označitelja i označenog u smislu dinamičnosti organizacije. Slijedeći osnovnu shemu E. Panofskog iščitati će se tri ikonografska značenjska sloja reljefnog prikaza, a pokušati će se iščitati i četvrti sloj, i izvršiti ikonološku interpretaciju kako je definira R. van Straten.


Disertacija će popuniti postojeću prazninu u poznavanju pećarskih i keramičarskih proizvoda srednjovjekovne Slavonije, budući da će donijeti uvid u tipološki razvoj peći i pećnjaka od njihove prve pojave u 14. stoljeću do početka perioda baroka, te pružiti klasifikaciju pećnjaka s obzirom na vrijeme nastanka, oblik, glazuru, stilske karakteristike, eventualnu radioničku pripadnost i tematiku reljefnog ukrasa na prednjoj ploči, uz analizu raspostranjenosti svakog pojedinog tipa, s posebnim naglaskom na veze s pečarskim proizvodima s prostora povijesnih austrijskih i ugarskih pokrajina.


154

S. Ambroisiani, Zur Typologie der älteren Kacheln, Stockholm 1910. A. Bobovec, Pećnjaci moslavačkih srednjovjekovnih gradova, Zbornik Moslavine III (1993-1994), Kutina 1994., 21-38.G. A. Böckler, Furnologia, ur. Schäfer, Hannover 1983.V. Brych V, D. Stehlíková, J. Žegklitz, Pražské kachle doby gotické a renesanční, katalog výstavy, Pražský ústav státní památkové péče a ochrany pŕírody, Praha 1990.P. Čeněk, M. Vitanovský, Encyklopedie kachlů v Čechách, na Moravě a ve Slezsku, Ikonografický atlas reliéfů na kachlích gotiky a renesance, Nakladitelsví Libri, Praha 2004.W. Endres, Ein Kachelofen aus Straubings fruher Zeit, Jahresbericht des Historischen Vereins für Straubing und Umgebung 100/I, 1998, 325-348. R. Franz, Der Kachelofen : , Enstehung und kunstgeschichtliche Entwicklung vom Mittelalter bis zum Ausgang des Klassizismus, Akademische Druck- u. Verlagsanstalt Graz 1981.T. Gebhard, Kachelöfen, Mittelpunkt häüuslichen Lebens; Entwicklung, Form, Technik. Verlag Callwey, München 1988.Gruszczyńska, A. Targońska, Garncarstwo i kaflarstwo na ziemiach polskich od późnego średniowiecza do czasów wspólczesnych, Materialy z konferencji – Rzeszów, 1.-23.IX.1993., Rzeszów 1994.I. Holl, Középkori kályhacsempék Magyarországon I (Mittelalterliche Ofenkacheln in Ungarn I), Budapest Régiségei 17, Budapest 1957.I. Holl, Középkori kályhacsempék Magyarországon II (Mittelalterliche Ofenkacheln in Ungarn II)I. Holl, Középkori kályhacsempék Magyarországon III (Mittelalterliche Ofenkacheln in Ungarn III)I. Holl, Középkori kályhacsempék Magyarországon IV (Mittelalterliche Ofenkacheln in Ungarn IV), Archaeologiai Értesítő 117/1990, Budapest 1990., 58-95.I. Holl, Neutronenaktivirungsanalyse mittelalterlicher Ofenkacheln, Acta Archaeologica Hungarica, 46, Budapest 1990.I. Holl, Középkori kályhacsempék Magyarországon V (Mittelalterliche Ofenkacheln in Ungarn V), Archaeologiai Értesítő 120/1993, Budapest 1993.I. Holl, Neutronenaktivirungsanalyse mittelalterlicher Ofenkacheln II, Acta Archaeologica Hungarica, 47, Budapest 1995.I. Holl, Középkori kályhacsempék Magyarországon VI (Mittelalterliche Ofenkacheln in Ungarn VI), Archaeologiai Értesítő 134/1998, Budapest 1998.I. Holl, Spätgotische Ofenkacheln, I. Werke einer Mitteleuropäischen Ofenhafnerwerstatt – II. Einer Böhmischer Ofen am Ende des 15. Jahrhunderts, Acta Archaeologica Academiae Scientiarum Hungaricae 50/ 1998, str. 139-214, Budapest 1998.I. Holl, Középkori kályhacsempék Magyarországon VI I(Mittelalterliche Ofenkacheln in Ungarn VII), Archaeologiai Értesítő 136/2000, Budapest 2000.I. Holl, Középkori kályhacsempék Magyarországon VIII (Mittelalterliche Ofenkacheln in Ungarn VIII), Archaeologiai Értesítő 137/2001, Budapest 2001.I. Holl, Középkori kályhacsempék Magyarországon IX (Mittelalterliche Ofenkacheln in Ungarn IX), Archaeologiai Értesítő 138/2002, Budapest 2002.Holl, Középkori kályhacsempék Magyarországon X (Mittelalterliche Ofenkacheln in Ungarn X), Budapest Régiségei XXXV/2002, str. 381-402, Budapest 2002.Ljubljanski grad – Pečnice, Archaeologia Historica Slovenica 1., ed. Guštin, M. / Horvat, M., Ljubljana 1994.Renesanční Olomouc v archeologických nálezech: Sklo, slavnostní keramika a kachle: Archeologické výzkumy Památkového ústavu v Olomouci 1973.-1996., Památkový ústav v Olomouci a Muzeum uměni Olomuc, Olomuc 1998.E. Roth-Kaufmann, R. Buschor, D. Gutscher , Spatemittelaltriche reliefierte Ofenkeramik in Bern, Bern 1994K. Strauss, Die Kachelkunst des 15. und 16. Jahrhunderts in Deuschland, Österreich und der Schweiz, Strassburg 1966.K. Strauss, Die Kachelkunst des 15. und 16. Jahrhunderts in Deuschland, Österreich, der Schweiz und Skandinavien¸ Teil II, Basel 1972.K. Strauss, Die Kachelkunst des 15. und 17. Jahrhunderts in europäischen Ländern, Teil III, München 1983.Stredoveké kachlice, katalóg, Výstava v Archeologickom múzeu, Bratislava 1993.T. Stahuljak, O. Klobučar, Pećnjaci starih gradova Samobora i Susedgrada, Tkalčićev zbornik II/1958, Zagreb 1958., 205-242.H.G. von Stephan, Kacheln aus dem Werraland : Die Entwicklung der Ofenkacheln vom 13. bis 17. Jarhundert im unteren Werra-Raum, Witzenhausen, Göttingen 1991.J. Tamasí, Verwandte Typen im schweizerischen und ungarischen Kachelfundmaterial in der zweiten Häfte des 15. Jarhunderts, Veszprem 1995.J. Tauber, Herd und Ofen im Mittelalter, Philosophisch-Historischen Faklutät der Universität Basel, Basel 1980.P. Voit, I. Holl, Old Hungarian stove tiles, Budapest 1963.


25000 kuna


Vrsta financiranja samostalno Naziv projekta Voditelj projekta Potpis


155



Samostalno financiranje 25000 kuna




Potpis Mirja Jarak


Potpis Ivana Škiljan


IZJAVA


U Zagrebu, 20. prosinca 2010. Potpis Ivana Škiljan


M.P.


156




Titula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Ivana Škiljan, dipl. arheologinja i povjesničarka






Hrvatski Srednjovjekovni i ranonovovjekovni pećnjaci Slavonije

Engleski Medieval and early Modern age stove tiles from Slavonia

Područje/polje: Humanističke znanosti, polje arheologija

MENTOR(I)


Prvi mentor: Dr. sc. Mirja Jarak, doc.Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

[email protected]

Drugi mentor:



1.Dr. sc. Krešimir Filipec, doc.

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

kfilipec@ffzg. hr

2.Dr. sc. Aleksandar Durman, red. prof.


[email protected]

3.Dr. sc. Mirja Jarak, doc.Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

[email protected]

4.

5.


Sjednica Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu 25. siječnja 2011. Točka 77.



157




Predložena tema doktorskog rada posvećena je vrlo brojnoj i značajnoj kategoriji arheoloških srednjovjekovnih i novovjekovnih nalaza s područja savsko-dravskog međurječja. Dok u stranoj literaturi postoje opsežne sinteze o razvoju kaljevih peći i pećnjaka na prostoru od Skandinavije do Mađarske, za nalaze s hrvatskog područja nedostaje sveobuhvatni sintetički rad u kojem bi bila izložena i znanstveno obrađena problematika pećnjaka i s njima povezanih tema. Pretpostavke za takav sintetički rad postoje, te je na današnjem stupnju razvoja znanstvenih istraživanja on prijeko potreban i u okvirima hrvatske srednjovjekovne arheologije. Postoji, naime, dostupna arheološka građa u muzejskim zbirkama, a također i niz objavljenih znanstvenih radova o pećnjacima s pojedinih lokaliteta. Doktorandica I. Škiljan je u vlastitim istraživanjima lokaliteta Stari Grad u Donjoj Stubici i dvorca Veliki Tabor otkrila nove nalaze pećnjaka koji će biti obrađeni u disertaciji i u čijoj će analizi biti razmotreni i stratigrafski podaci o okolnostima nalaza. Obuhvaćajući u svom radu nove nalaze za koje postoje relevantni arheološki podaci, kao i vrlo bogatu građu iz muzejskih i drugih institucija, doktorandica I. Škiljan ima dobre osnove za izradu znanstveno vrijedne disertacije. Služeći se u svojim dosadašnjim objavljenim i seminarskim neobjavljenim radovima, opsežnom stranom i domaćom literaturom o problematici pećnjaka i kaljevih peći, doktorandica je već izložila niz zanimljivih, znanstveno vrijednih analiza i zaključaka, te se može očekivati značajan znanstveni doprinos njezinog doktorskog rada u okvirima istraživanja srednjovjekovne i novovjekovne arheologije u Hrvatskoj i u povezivanju i komparativnom proučavanju naše građe sa srodnim europskim nalazima.


Povjerenstvo smatra da je predložena tema doktorskog rada znanstveno utemeljena, te da je doktorandica svojim dosadašnjim radom pokazala zavidno znanje iz užega područja teme doktorskog rada. Doktorskim radom bila bi obuhvaćena vrlo brojna i značajna arheološka građa, te bi po prvi put u hrvatskoj znanstvenoj literaturi bila sustavno obrađena problematika kaljevih peći i pećnjaka. Stoga Povjerenstvo predlaže prihvaćanje predložene teme i mentorice, doc. dr. sc. Mirje Jarak.





Potpis

158






Dr. sc. Krešimir Filipec, doc., Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

2.Dr. sc. Aleksandar Durman, red. prof., Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

3.Dr. sc. Mirja Jarak, doc., Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

4.

5.

U Zagrebu, 28. 04. 2011. M.P.

159

Ajka Tiro Srebreniković Fakultetsko vijeće Vijenac F. Gotovca 11 Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu10000 Zagreb Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

SINOPSIS DOKTORSKOG RADA

Poetika romana Meše Selimovića

(Intertekstualnost i interkulturalnost u romanima Derviš i smrt i Tvrđava M. Selimovića)

Znanstveno područje : humanističke znanostiPolje: filologijaGrana: slavistika

Teorijska podloga

U obradi teme Poetika romana Meše Selimovića ponajprije će se odrediti pojam

poetike, razmatran od njegove prve konceptualizacije, Aristoteltovog modela. U radu će se koristiti spoznaje strukturalista, iako one u tekstu istražuju samo njegovu strukturu, ne zanimajući se za njegov značenjski dio. Utoliko će se moj pristup oslanjati na strukturalno-semiotičke modele koji omogućavaju tumačenje djela i njegovo značenje koje se uspostavlja u procesu njegove spoznaje. Dodatno bih se navezivala na iskustva Bahtinove teorijske misli koja se zasniva na razumijevanju jezika kao poprištu ukrštanja ideologijskih silnica epohe, što se reflektira na kritiku novog historizma i kulturalnu poetiku.

U radu će akcent biti stavljan na aspekte intertekstualnosti i interkulturalnosti prisutnih u romanima Derviš i smrt i Tvrđava, aspekti koji će kao temelj poslužiti za interpretaciju kulturnog, historijskog i književnog prostora koji je prepoznatljiv u odrednici bosanskohercegovački znak.

Uže područje rada

Početak istraživanja odnosit će se na biografske podatke o Meši Selimoviću te njegovu pripadnost nacionalnim i višenacionalnim kulturama. Ratna tematika prisutna u romanima Tišine, Magla i mjesečina, Derviš i smrt i Tvrđava sagledat će se u odnosu na univerzalna ljudska i egzistencijalna pitanja, za razliku od tematološkog okvira zadanog u Ostrvu i Krugu gdje su dominantna pitanja suvremenog čovjeka i njegove osamljenosti, što se reflektiralo i na kompozicijsku strukturu tih dvaju romana.

U radnji će se govoriti o pripovjedačevim glasovima, posebno će se naznačiti mjesto i uloga pripovjedača u Dervišu i smrti i Tvrđavi, kao unutartekstne instance, za razliku od implicitnog autorovog glasa kao izvantekstne instance, što predstavlja fenomen razdvajanja pripovjedačevih glasova od autorovog glasa. Važno je ukazati na funkciju i značenje autorskih pozicija zapisivača dnevničkih struktura o sebi koje polaze s različitih ideološko-spoznajnih pozicija pa tako autorsko ja u Tvrđavi tematizirani svijet sagledava s aspekta ljubavi i tolerancije prema drugom i drugačijem od sebe, za razliku od autorskog ja u Dervišu

160

i smrti koje tematizirani svijet sagledava s aspekta mržnje i osvete, nastojeći svjesno ignorirati druge i drugačije od sebe.

U radu bi se raspravljalo o još dvije dimenzije očitovanja pripovjedača, jednoj vrsti stiliziranih glasova kulture koji su prijeko potrebni autorskom ja Derviša i smrti, jer preko određene vremenske distance želi ocijeniti svoje postupke. Hasanova pozicija otkriva strukturu koja objavljuje i razumije tuđi tekst (Nurudinovu knjigu života) i druga instanca koja se odnosi na čitatelja, čime se priziva različitost.

Bosanska povijest kao građa utkana je u svijet Selimovićevih romana na nekoliko

razina i upotrebljava se da ispuni nekoliko funkcija pa će za to biti primarno iščitana na dva plana, na planu općih kulturnih modela koji su rezultat interkulturalnih procesa na bosanskom prostoru te na planu individualnog izbora između pojedinih kulturnih tradicija. Utoliko bi se moglo govoriti o tome kako Selimovićevi romani formiraju posebnost, kao poseban bosanski znak.

U tumačenju navedene problematike koristit će se kulturološke, poststrukturalističke i slavističke poetičke prakse Umberta Eka, Mihajla Bahtina, Julie Kristeve, Eagleton Terrya, Mihaila Lotmana, Carl Gustava Junga, Milivoja Solara, Miroslava Bekera, Gaje Peleša, Dubravke Oraić-Tolić, Deana Đuričkovića, Kasima Prohića, Radovana Vučkovića, Riste Trifkovića, Muharema Pervića, Nikole Kovača, Mithata Begića, Vladete Jerotića itd.

Ciljevi istraživanja

Na temelju istraživanja pokušat će se ukazati kako romani Meše Selimovića ravnopravno participiraju ne samo u dvjema kulturnim sredinama sarajevskoj i beogradskoj nego i onim sredinama koje su duboko ukorijenjene u Kulturu i dio su općeg književnog identiteta.

Metodološki postupci

Interpretacija interliterarnosti i interkulturalnosti u naznačenim Selimovićevim djelima proizilazila bi iz iščitavanja teoretske literature, a u tom kontekstu i pronalaženje teoretskog modela za interpretaciju naznačene teme. Posebno bi se obratila pažnja na teoriju utjecaja, kao komparativnu metodu koja bi omogućila da se ukaže kako je na južnoslavenskom prostoru postojala na djelu praksa literature koja je bila realno dijaloška praksa, gdje su autori formirali prostor iskustva s kojim su dijalogizirali i bili svjesni drugih tekstova kao općeg dobra u okviru zajedničkog kulturno-povijesnog konteksta.

Očekivani znanstveni ili praktični doprinos

Očekivani znanstveni doprinos bio bi u tome da se propita i utvrdi polifonični karakter Selimovićevog romanesknog opusu, a u romanima Derviš i smrt i Tvrđava ukazalo bi se kako naracija otkriva svijest koja svjedoči da je nemoguće konstituirati monolitan govor i monolitan kulturalni model. Tako se ova dva romana naglašeno izdvajaju iz opusa jer se oblikuju pripovjedačima koji su proizišli iz multikulturalnog prostora. Također se može govoriti i o interliterarnosti Selimovićevog opusa, koji priziva iskustvo brojnih tekstova i iskustvo romana na južnoslavenskom romanesknom prostoru. Rezultati istraživanja dali bi doprinos da se realni književni sadržaji protumače na kulturološkom planu.

Zagreb, 25.8.2008.

161

Potpis mentora Potpis voditelja studija Potpis kandidata

Prof. dr. Dušan Marinković Prof. dr. Borislav Senker Ajka Tiro Srebreniković

162




Titula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: mr. sc. AJKA TIRO SREBRENIKOVIĆ

Nositelj studija: Filozofski fakultet

Naziv studija: Jednogodišnji doktorski studij književnosti




Hrvatski da

Engleski

Područje/polje: filologija

MENTOR(I)


Prvi mentor: dr. sc. Dušan MarinkovićFilozofski fakultet, Hrvatska

dmarinkofzg.hr

Drugi mentor: dr. sc. Aleksandar JerkovFilološki fakultet, Srbija



1.dr. sc. Dušan MarinkovićFilozofski fakultet, Hrvatska

dmarinkoffzg.hr

2.dr. sc. Zvonko KovačFilozofski fakultet, Hrvatska

zvonko.kovacfzg.hr

3.dr. sc. Borislav PavlovskiFilozofski fakultet, Hrvatska

borislav.pavlovskifzg.hr

4.

5.


Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta, Zagreb



163




U nanovo obnovljenom znanstvenom interesu za tumačenjem literarnog opusa Meše Selimovića odabrana tema doktorskog rada mr. sc. Ajke Tiro Srebrenikković Poetika romana Meše Selimovića (Intertekstualnost i intekulturalnost romana Derviš i smrt i Tvrđava Meše Selimovića) predstavlja interpretativni izazov, jer ne samo što bi se interpretirao opći poetički horizont i repertoar romanesknog opusa Meše Selimovića nego bi se posebna pažnja usmjerila na istraživanje intertekstnih i interkulturnih veza i nivoa tih ceentralnih romana ovog značajnog autora. Ispitivanje intertekstnih veza sa Kuranom kao kanonskim tekstom islamske kulture i istraživanje služenja/korištenja pjesničkog, putopisnog, historijskog itd. iskustva islamske kulturne provenijencije u gradnji autorova romanesknog imaginarija značajan je i važan sadržaj ponuđene teme doktorskog rada. Isto tako: ispitivanje interkulturnih veza romana posebno je važan tematski horizont rada, jer do danas nije provedeno sistematsko ispitivanje tog sloja romaneskne građe romana Meše Selimovića, a on se bitno naslanja na mitske slojeve kulture kojoj je autor pripadao i koje je potom upisao u roman. Naglašavamo također da je doktorandica već provela ispitivanje Selimovićeva romana Derviš i smrt u magistarskoj radnji Koncepcija likova u romanu Derviš i smrt M. Selimovića koju će objaviti kao knjigu 2005. godine pa predložena tema doktorskog rada ima ozbiljnu i vrijednu predradnju.


Iz predložena sinopsisa zaključujemo o izvodivosti predložene teme: smatramo da izborom teme, predloženom teorijskom i metodološkom koncepcijom u njezinoj obradi koja će tokom rada biti proširivana i specijalistički usmjeravana, doktorandica može ostvariti zacrtane ciljeve - opisati poetiku Selimovićevih romana i posebo interpretirati intertekstne i interkulturne relacije u Dervišu i smrti i Tvrđavi. Stoga predlažemo da se doktorandici mr. sc. Ajki Tiro Srebreniković, koja je ispunila sve propisane uvjete u Jednogodišnjem doktorskom studiju književnosti odobri tema doktorskog rada i pruži mogućnost njezina završetka.




2011


Potpis


164





dr. sc. Dušan Marinković, Filozofski fakultet, Zagreb, Hrvatska

2.dr. sc. Zvonko Kovač, Filozofski fakultet, Zagreb, Hrvatska

3.dr.sc. Borislav Pavlovski, Filozofski fakultet, Zagreb, Hrvatska

4.

5.

U Zagrebu, 27.04.2011. M.P.

165



Titula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Ankica Crkvenčić

Nositelj studija: Filozofski fakultet, Zagreb

Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij glotodidaktike




Ime i prezime majke i/ili oca: Ivanka i Stjepan Martinjak

Datum i mjesto rođenja: 29. 04. 1950., Lovrečan, Zlatar Bistrica

Adresa: 12. Vrbik 4, Zagreb

Telefon/mobitel: 6198802, 0915348330

E-mail: ana . crkvencic @ azoo . hr , [email protected]



2006. – 2009.poslijediplomski doktorski studij glotodidaktike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu2004. poslijediplomski znanstveni doktorski studij lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu1984.diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, A) Njemački jezik i književnost i B) Ruski paralelni studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu A) Filozofija, B) Opća lingvistika1958. – 1969. osnovna škola u Zlataru, IX. gimnazija u Zagrebu


2004. - Zavod za školstvo Republike Hrvatske/Agencija za odgoj i obrazovanje, Zagreb, viša savjetnica za međunarodnu suradnju, viša savjetnica za njemački jezik1998. – 2004. IV. gimnazija, Zagreb 1992. – 1998.IX. gimnazija, Zagreb 1988. – 1992. Gimnazija Samobor 1974. – 1988. osnovna škola (Derventa, BiH, Pregrada, Mihovljan, Zagreb) i svi tipovi srednje škole (Slunj, Zabok, Bedekovčina)


166



ČlanciCrkvenčić, A. (1993). Literarni tekst kao poticaj kreativnom pisanju u nastavi stranih jezika. Strani jezici, XXII, br. 1. 47-51. Zagreb: Školska knjiga.Crkvenčić, A. (1994). Asociogram koji mijenja temu. Strani jezici, XXIII, br. 2. 106-112. Zagreb: Školska knjiga.Crkvenčić, A. (1994). Sensibilisierung für das divergente Denken. KDV Info. Zagreb: KDV. 36-37.Crkvenčić, A. (1997). Förderung des schöpferischen Denkens im DaF-Unterricht. U: Tagungsbericht Gegenwart und Zukunft des Deutschunterrichts in Mittelosteuropa. Zagreb: KDV. 71-76.Crkvenčić, A. (2000). Zum Konzept der II. Internationalen Olympiade der deutschen Sprache. II. Internationale Deutscholympiade. KDV Info. Zagreb: KDV. Crkvenčić, A. (2000). Lehrwerkanalyse eines kroatischen, eines deutschen und eines estnischen Lehrwerkes. U: Lernstrategien. Zagreb:Akademie für Lehrerfortbildung. 52 – 59.Crkvenčić, A. (2001). Der einzige Unterschied zwischen uns ist die Sprache. Mosaik.Crkvenčić, A. (2004). Schreiben im Unterricht. Übungs- und Aufgabenformen, Anregungen und Beispiele. Regionalzeitschrift Mosaik 5. Zagreb: KDV und Goethe-Institut Zagreb. 31 - 39 Crkvenčić, A. (2005). Innivative, freche, divergente Lehrbuch-Experimente. U: XIII. IDT 2005 Graz. Graz: IDV. Crkvenčić, A. (2009). Fremdsprachliche Aufgabenstellungen höherer kognitiver Schwierigkeitsgrade. U: Programmheft XIV. Internationale Tagung der Deutschlehrerinnen und Deutschlehrer, DEUTSCH BEWEGT • Sprache und Kultur: Deutsch als Fremdsprache weltweit. Jena–Weimar: IDV.Crkvenčić, A. (2007). Analiza nacionalnog ispita iz njemačkog jezika u Hrvatskoj. U: Vučo, O. (ur.) Evaluacija u nastavi jezika i književnosti. Nikšić: Univerzitet Crne Gore, Filozofski fakultet. UdžbeniciCrkvenčić, A. (1997). Deutsch einmal anders 1, udžbenik i vježbenica njemačkoga jezika za prvi razred gimnazije, prva godina učenja. Zagreb: Školska knjiga. Crkvenčić, A. (1998). Deutsch einmal anders 2, udžbenik i vježbenica njemačkoga jezika za drugi razred gimnazije, druga godina učenja. Zagreb: Školska knjiga. Crkvenčić, A. (1999). Deutsch einmal anders 3, udžbenik i vježbenica njemačkoga jezika za treći razred gimnazije, treća godina učenja. Zagreb: Školska knjiga. Crkvenčić, A. (2001). Deutsch einmal anders 4, udžbenik i vježbenica njemačkoga jezika za četvrti razred gimnazije,četvrta godina učenja. Zagreb: Školska knjiga. Crkvenčić, A. (2002). Deutsch einmal anders 1 - 4, priručnik za profesore. Zagreb: Školska knjiga. Crkvenčić, A. (2003). Literatur & Alltag, udžbenik, vježbenica i priručnik njemačkoga jezika za četvrti razred gimnazije,deveta godina učenja. Zagreb: Školska knjiga. Crkvenčić, A. (2004). Deutsch im Trend 1, udžbenik, vježbenica i priručnik njemačkoga jezika za prvi razred gimnazije, prva godina učenja. Zagreb: Školska knjiga. Crkvenčić, A. (2005). Deutsch im Trend 2, udžbenik, vježbenica i priručnik njemačkoga jezika za drugi razred gimnazije, druga godina učenja. Zagreb: Školska knjiga. Crkvenčić, A. (2005). Start mit Max 1, udžbenik, vježbenica i priručnik za njemački jezik za IV. razred osnovne škole, prva godina učenja. Zagreb: Neodidacta.Crkvenčić, A. (2005). Start mit Max 5, udžbenik, vježbenica i priručnik za njemački jezik za VIII. razred osnovne škole, peta godina učenja. Zagreb: Neodidacta.

Ostali radoviNastavni plan i okvirni program za njemački jezik za jednogodišnje strukovno obrazovanje (MZOŠ, 2007.)Nastavni plan i okvirni program za njemački jezik za dvogodišnje strukovno obrazovanje (MZOŠ, 2007.)Recenzija prijedloga gimnazijskoga nastavnog programa arapskoga kao drugoga stranog jezika (MZOŠ, 2007.)

Sudjelovanje na kongresimaIzlaganje Freche, innovative, divergenteLehrbuch- Experimente / Odnos divergentnog i konvergentnog mišljenja u udžbenicima budućnosti na XIII. Međunarodnoj konferenciji IDT u Grazu (die XIII. IDT 2005 Graz) Begegnungssprache Deutsch Motivation, Herausforderung, PerspektivenIzlaganje Analiza nacionalnog ispita iz njemačkog jezika u Hrvatskoj na znanstvenom skupu Evaluacija u nastavi jezika i književnosti 4. i 5. listopada 2007. na Filozofskom fakultetu Univerziteta Crne Gore u Nikšiću Izlaganje Fremdsprachliche Aufgabenstellungen höherer kognitiver Schwierigkeitsgrade. XIV. Internationale Tagung der Deutschlehrerinnen und Deutschlehrer, DEUTSCH BEWEGT • Sprache und Kultur: Deutsch als Fremdsprache weltweit. Jena–Weimar: IDV.

167


Hrvatski: Poticanje kognitivnih vještina u nastavi njemačkoga jezika i jezična uspješnost

Engleski:Development of cognitive skills in German language teaching and improvements in

language skills


hrvatski

Područje/polje: humanističke znanosti /filologija



Prvi mentor: Dr. sc. Maja Anđel, doc.Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

[email protected]

Drugi mentor: Dr. sc. Vesna Vlahović Štetić, red. prof.


[email protected]


Prvi mentor: Dr. sc. Maja Anđel

Lenček, M., Anđel, M. (2008). Anfängliches Schreiben in Deutsch als Fremdsprache in den ersten Klassen der Grundschule. U: Akten des 42. Linguistischen Kolloquiums, „Sprachenvielfalt und Sprachenlernen: Neue Wege zur Literalitat“ “. Rodos, Grčka. (2007).Anđel, M. (2007). Kulturspezifische Begriffe in den Fernsehübersetzungen. U: Valentin, J. – M., Silhouette, M. (ur.). Akten des XI. Internationalen Germanistenkongresses Paris 2005, «Germanistik im Konflikt der Kulturen», Band 3. Bern : Peter Lang, 177-178.Anđel, M. (2006). Strukturieren von Verbargumenten im konnektionistischen Modell. Doktorska disertacija. Zagreb: Filozofski fakultet. Ivšac, J., Lenček, M., Anđel, M. (2005). Pojavnost i oblici neologizama kod posebnih jezičnih teškoća. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja. 4, 2, 49-57.

Drugi mentor: Dr. sc. Vesna Vlahović Štetić

Arambašić, L., Vlahović-Štetić, V., Lauri Korajlija, A. (Ur.) (2007). Stanje i potrebe u radu s darovitim učenicima. Zagreb: FF-press.Vizek Vidović, V., Vlahović-Štetić, V. (2007). Modeli učenja odraslih i profesionalni razvoj. Ljetopis socijalnog rada, 14, 2, 283-310.Vlahović-Štetić, V., Nadilo, M., Pavlin-Bernardić, N. (2006). Brojenje: stječemo li prije načela ili vještinu? Suvremena psihologija. 9, 1, 21-34.Vlahović-Štetić, V. (Ur.) (2005). Daroviti učenici: teorijski pristup i primjena u školi. Zagreb: Institut za društvena istraživanja.Vlahović-Štetić, V., Vizek-Vidović, V. (2005). Obrazovanje učitelja i nastavnika u Hrvatskoj. U: Vizek-Vidović, V. (Ur.): Cjeloživotno obrazovanje učitelja i nastavnika: višestruke perspective. Zagreb: Institut za društvena istraživanja.

OBRAZLOŽENJE TEME

168










Suvremeno društvo zahtijeva nove kompetencije, između ostaloga i sposobnost rješavanja problema i kritičkoga mišljenja. Novi nastavni koncepti, koji mogu odgovoriti na taj problem uključuju, osim specifičnih znanja i vještina i poučavanje učenika misaonim vještinama u svim nastavnim područjima. Teorijsku podlogu čine istraživanja poticanja kognitivnih vještina učenjem otkrivanjem i utjecaja induktivnoga mišljenja na usvajanje materinskog jezika. Cilj je istraživanja, u kojem će tijekom jedne nastavne godine sudjelovati oko 180 učenika, utvrditi hoće li, i u kojoj mjeri poticanje kognitivnih vještina kroz učenje otkrivanjem u nastavi njemačkoga kao stranoga jezika poboljšati njezin specifični cilj, tj. jezičnu kompetenciju, kognitivne vještine, motivaciju i zadovoljstvo učenjem u odnosu na tradicionalni pristup. Rezultati bi mogli dati važne spoznaje o utjecaju induktivne metode na uspješnost usvajanja njemačkoga jezika koji do sada nije istraživan, dok bi pragmatični doprinos istraživanja mogao biti njegov utjecaj na promjenu pristupa poučavanju i učenju njemačkoga i stranih jezika.


Modern society requires new competences, among which are problem solving and critical thinking. New teaching concepts which can solve this problem include, apart from specific knowledge and skills, the instruction of thinking skills in all curriculum areas. The theoretical background is based on studies on the development of cognitive skills through discovery learning and on the influence of inductive thinking in the first language acquisition. The aim of the research, in which about 180 students take part during one school year, is to determine whether and to what extent the stimulation of cognitive skills through discovery learning in teaching German as a foreign language improves its specific objective, i.e, the language competence, cognitive skills, motivation and the satisfaction of learning compared to the traditional approach. The results could provide important insights on the impact of the inductive method on the improvement in the acquisition of German as a foreign language that has not been previously researched. The pragmatic contribution of the research could be its influence on the teaching practice, i.e. a new approach to teaching and learning German and foreign languages in general.


Život i rad u suvremenom društvu brzih promjena i oštre konkurencije zahtijevaju nove kompetencije pojedinca koje stavljaju naglasak na razvoj inovativnosti, kreativnosti, rješavanja problema, razvoj kritičkog mišljenja, poduzetništva, informatičke pismenosti, socijalnih i drugih kompetencija. (Recommedation of the European Parliament and of the Council of 18 December 2006 on Key Competences for lifelong learning, 2006/962/EC). Njih nije moguće ostvariti u tradicionalnom odgojno-obrazovnom sustavu koji funkcionira kao sredstvo prenošenja znanja i orijentacije na činjenično znanje. Novi nastavni koncepti, koji mogu odgovoriti na taj problem, uključuju i poučavanje učenika misaonim vještinama (Vizek Vidović et al, 2003.) u svakom nastavnom predmetu, pa tako i u nastavi stranih jezika. I u nastavi njemačkoga jezika, sukladno tome, učenike osim specifičnim jezičnim znanjima i vještinama treba poučavati kognitivnim vještinama i analitičkom mišljenju. U ovome radu istražit će se može li promjena pristupa učenju njemačkoga jezika uvjetovati promjene u rezultatima učenja i motivaciji (Schlak, 2003). Teorijski okvir čini konstruktivistička teorija učenja koja seže do Deweya, Piageta i Vigotskog, tj. Brunera koji se oslanja na njih. Učenje otkrivanjem (Bruner, 1981) poticat će kognitivne sposobnosti, to jest sposobnosti rješavanja problema u novim situacijama (Neber, 1981), induktivnog zaključivanja, apstraktnoga mišljenja i prepoznavanja i razumijevanja struktura, dekodiranja odnosa, smislenih veza i značenja. (Rindermann, 2003). Istraživanja odnosa induktivnoga mišljenja i materinskoga jezika (Marx, 2006) pokazala su da trening induktivnog mišljenja ne poboljšava značajno samo kognitivne vještine, nego i jezične sposobnosti trenirane djece u svim fazama usvajanja materinskoga jezika, posebice u području vokabulara i gramatike, a da pritom te sposobnosti nisu trenirane. To se objašnjava činjenicom da se i inteligencija i usvajanje jezika temelje na otkrivanju zakonitosti tj. na istim induktivnim strategijama. Kada bi se temeljila na otkrivanju zakonitosti tj. na induktivnim strategijama, zajedničkima i jeziku i inteligenciji, nastava stranoga

jezika također bi mogla poboljšati i svoje specifične ciljeve i kognitivne sposobnosti učenika (Klauer, 1993; Marx, 2006). Ona bi tada omogućila stjecanje sljedećih kognitivnih vještina (Sternberg, 1985, prema Vlahović-Štetić, 2005, 29): vještine učenja, vještine mišljenja i metakognitivne vještine.



169

Cilj je istraživanja utvrditi hoće li, i u kojoj mjeri, poticanje kognitivnih vještina kroz učenje otkrivanjem u nastavi njemačkoga jezika poboljšati njezin specifični cilj, tj. jezičnu kompetenciju, kognitivne vještine i motivaciju i zadovoljstvo učenjem. Istraživačka pitanja i hipotezeMože li nastava njemačkog jezika koja se temelji na poticanju kognitivnih vještina kroz učenje otkrivanjem utjecati na jezičnu uspješnost u području gramatike, vokabulara i čitanja s razumijevanjem, na veću motiviranost za učenje jezika i veće zadovoljstvo učenjem njemačkoga kao i na porast kognitivnih vještina?Hipoteza 1.Ako učenici njemački jezik uče induktivnom metodom odnosno otkrivanjem, riješit će više jezičnih zadataka više kognitivne zahtjevnosti, odnosno zadataka analitičkoga mišljenja od onih koji njemački jezik uče tradicionalnim pristupom.Hipoteza 2.Ako učenici njemački jezik uče induktivnom metodom odnosno otkrivanjem, bit će motiviraniji za učenje njemačkoga jezika od onih koji njemački jezik uče tradicionalnim pristupom.Hipoteza 3.Ako učenici njemački jezik uče induktivnom metodom odnosno otkrivanjem, bit će zadovoljniji učenjem od onih koji ga uče tradicionalnim pristupom. Hipoteza 4.Ako učenici njemački jezik uče induktivnom metodom odnosno otkrivanjem, riješit će više zadataka induktivnog mišljenja u testovima inteligencije od onih koji ga uče tradicionalnim pristupom.


IspitaniciU ovom istraživanju sudjelovat će oko 180 učenika prvih razreda srednjih škola – početnika u učenju njemačkoga jezika. Polovica ispitanika bit će uključena u eksperimentalnu grupu, a polovica u kontrolnu. InstrumentiZa eksperimentalnu skupinu izradit će se nastavni materijali i uputa za rad, a kontrolna skupina koristit će se propisanim udžbenicima koji se oslanjaju na drugačije nastavne koncepte. Ispitivanje jezičnoga znanja izvršit će se kombinacijom zadataka više i niže kognitivne zahtjevnosti koji se temelje na induktivnom izvođenju zaključaka i pokazuju sposobnost analitičkoga mišljenja. Inteligencija će se ispitati Ravenovim standardnim matricama, a motivacija, stavovi i zadovoljstvo učenjem upitnicima koji će biti konstruirani za potrebe ovog istraživanja.PostupakIstraživanje će početi na početku školske godine, kada će u obje skupine biti provedeno ispitivanje inteligencije, motivacije za učenje njemačkoga i stavova prema njemačkome jeziku. Na kraju školske godine provest će se ispitivanje jezičnoga znanja, ispitivanje motivacije i zadovoljstva nastavom i ponovno ispitivanje inteligencije. Obje će skupine obrađivati nastavne sadržaje propisane Nastavnim planom i programom. U kontrolnoj skupini nastavnici će njemački jezik predavati na način na koji su to činili dosad, koristeći se propisanim udžbenicima. Nastavnici u eksperimentalnoj skupini tematske i jezične sadržaje obrađivat će pomoću posebno oblikovanih nastavnih materijala utemeljenih na induktivnoj metodi, uz detaljne upute za rad tijekom školske godine. Statistička analiza rezultata bit će provedena pomoću programskoga paketa SPSS for Windows 11.2. U obradi će se koristiti sljedeći statistički postupci: deskriptivna statistika, analiza pouzdanosti, t-test, korelacijska analiza, regresijska analiza, analiza varijance.


Rezultati bi mogli dati važne spoznaje o utjecaju induktivne metode na uspješnost usvajanja njemačkoga jezika koji do sada nije istraživan. Pragmatični doprinos je mogući utjecaj na promjenu pristupa poučavanju i učenju njemačkoga i stranih jezika, oblikovanje metodičkoga instrumentarija i materijala za učenje njemačkoga jezika, promjene u obrazovanju učitelja i nastavnika njemačkoga jezika, tj. njihovo osposobljavanje za taj pristup te utjecaj na daljnja istraživanja u drugim jezicima i drugim nastavnim predmetima.


Bruner, J. (1981). Der Akt der Entdeckung. In Neber, H. (Hg.):, Entdeckendes Lernen. 3. Aufl. Weinheim: Beltz, 15-29.Klauer,J. J. (1993). Denktraining für Jugendliche. Göttingen: Hogrefe. Marx, E. (2006). Profitiert das kindliche Sprachsystem von anderen kognitiven Entwicklungsbereichen? Pilotstudie zum Zusammenhang von Spracherwerb und induktivem Denken. Zeitschrift für Entwicklungspsychologie und Pädagogische Psychologie, 38 (3), 139-145.Neber, H. (Hg.) (1981). Entdeckendes Lernen. 3. Aufl. Weinheim: Beltz, 15-29.Recommedation of the European Parliament and of the Council of 18 December 2006 on Key Competences for lifelong learning, 2006/962/EC).Rindermann, H. (2003). Entwicklung und Förderung kognitiver Fähigkeiten. In Uslucan, H. H. & Born, A. (Hrsg.). Studientexte Entwicklungspsychologie. Köln: Kölner Studien Verlag, 95-145.Schlak, T. (2003). Grammatik induktiv oder deduktiv vermitteln? Zielgruppenorientierte Methodikforschung. In Eckerth (Hrsg.). Empirische Arbeiten aus der Sprachlehrforschung. Beiträge des Hamburger Promovierendenkolloquiums SLF. Bochum: AKS, 81-95.Vizek Vidović, V., Rijavec, M., Vlahović-Štetić, V. i Miljković, D. (2003). Psihologija obrazovanja. Zagreb: IEP – Vern.Vlahović-Štetić,V.(Ur.) (2005). Daroviti učenici: teorijski pristup i primjena u školi. Zagreb: Institut za društvena istraživanja.

170







Samostalno financiranje 5. 000 kn




Potpis

(Dr. sc. Maja Anđel, doc.)

Potpis

(Dr. sc. Vesna Vlahović Štetić, red. prof.)

Potpis

(Ankica Crkvenčić)

IZJAVA


U Zagrebu, 22. ožujka 2011. Potpis

(Ankica Crkvenčić)


171




Titula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Ankica Crkvenčić


Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij glotodidaktike



Jezik pisanja rada:

hrvatski

Hrvatski Poticanje kognitivnih vještina u nastavi njemačkoga jezika i jezična uspješnost

Engleski Development of cognitive skills in German language teaching and language proficiency

Područje/polje: humanističke znanosti/filologija

MENTOR(I)


Prvi mentor: Dr.sc. Maja Anđel, doc.Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

[email protected]

Drugi mentor: Dr.sc. Vesna Vlahović Štetić, red. prof.

Filozofski fakultet Sveučilšta u Zagrebu, Hrvatska

[email protected]



1.dr.sc. Zrinka Jelaska, red. prof.

Filozofski fakultet Sveučilšta u Zagrebu, Hrvatska

[email protected]

2.dr.sc. Maja Anđel, doc.Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

[email protected]

3.dr.sc. Vesna Vlahović Štetić, red. prof.


[email protected]

4.

5.


Sjednica Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održana 17. prosinca 2010., točka 90.



172


Sjednica Etičkoga povjerenstva poslijediplomskog studija glotodidaktike


Javna obrana nije predviđena programom studija.


Za područje svojega doktorskoga rada Ankica Crkvenčić odabrala je aktualnu i još nedovoljno istraženu problematiku u nastavi stranih jezika - utjecaj metodološkoga pristupa koji na temelju učenja otkrivanjem potiče kognitivne vještine, razvoj jezičnoga znanja i kompetencija, motivacije i zadovoljstvo učenjem. Kandidatkinja je u svojemu sinopsisu jasno obrazložila teorijsku utemeljenost učenja otkrivanjem, koji stavlja naglasak na razvoj kritičkoga mišljenja, inovativnosti i kreativnosti u rješenju problema. Odabrani će pristup kandidatkinja usporediti s tradicionalnim pristupom u nastavi njemačkoga jezika, uglavnom orijentiranim na prenošenje i pamćenje činjeničnoga znanja.

Ankica Crkvenčić namjerava provesti jednogodišnje istraživanje u kojemu će sudjelovati oko 180 ispitanika, srednjoškolaca koji su početnici u učenju njemačkoga jezika. Pola ispitanika bit će poučavano nastavnim materijalom sastavljenim u skladu s načelima učenja otkrivanjem kojim se potiču kognitivne vještine, a pola tradicionalnim nastavnim materijalom. Kandidatkinja će na početku školske godine u kontrolnoj i eksperimentalnoj grupi provesti ispitivanje stavova prema njemačkome jeziku, motivacije za učenje njemačkoga jezika i inteligencije. Na kraju školske godine kandidatkinja će ponoviti navedeno ispitivanje te još dodatno ispitati jezično znanje i kompetencije učenika obiju skupina te zadovoljstvo procesom učenja. Jezično će se znanje ispitati različitim tipovima jezičnih zadataka, inteligencija će se ispitati Ravenovim standardnim matricama, a motivacija, stavovi i zadovoljsvo učenjem ispitat će se upitnicima. sastavljenima za potrebe ovoga istraživanja. Statistička analiza rezultata uključit će deskriptivnu statistiku, analizu pouzdanosti, t-test, korelacijsku i regresijsku analizu te analizu varijance.

Očekuje se da će eksperimentalna skupina koja će biti poučavana njemačkomu metodom učenja otkrivanjem pokazati veću uspješnost u području gramatike, vokabulara i čitanja s razumijevanjem, veći porast kognitivnih vještina, veću motiviranost za učenje njemačkoga jezika i veće zadovoljstvo učenjem. Znanstveni će doprinos ovoga rada biti spoznaja o utjecaju učenja otkrivanjem na razvoj kognitivnih vještina, motivaciju, zadovoljstvo učenika i njihovu uspješnost u ovladavanju njemačkim, ali i stranim jezikom u nastavnim okolnostima. Očekuje se i da će se potvrditi spoznaje o utjecaju različitih pristupa poučavanja na ovladavanje stranim jezikom općenito, ali i pokazati na koja obilježja toga procesa ne ovise o samome poučavanju. Na primijenjenolingvističkoj razini doći će do usavršavanja novoga pristupa, uključujući i nove vrste materijala za poučavanje njemačkoga kao stranoga jezika, čija će provjerena obilježja biti primjenljiva i za poučavanje ostalih stranih jezika.


Ankica Crvkenčić ispunila je sve propisane prethodne obaveze predviđene Poslijediplomskim doktorskim studijem glotodidaktike. Odabrala je znanstveno relevantnu temu koju je dobro obrazložila u priloženome sinopsisu. Stručno povjerenstvo predlaže da se Ankici Crkvenčić odobri predloženu temu za izradu doktorskoga rada pod naslovom Poticanje kognitivnih vještina u nastavi njemačkoga jezika i jezična uspješnost, pod vodstvom mentorice doc. dr. sc. Maje Anđel i komentorice prof. dr. sc. Vesne Vlahović Štetić.




173

Ljetni semestar ak. god. 2011/2012.


Potpis






dr.sc. Zrinka Jelaska, red. prof., Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

2.dr.sc. Maja Anđel, doc., Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

3.dr.sc. Vesna Vlahović Štetić, red. prof., Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

4.

5.

U Zagrebu, 2. svibnja 2011. M.P.

174

Documents

I don't know what this is