Hz Fatima uzorita žena

Uzo

rita

žen

a 1

Žena kao uzor

Islam ima posebne odredbe, zakone i programe za očuvanje interesa ţena i

njihov razvoj i napredak. Jedan od načina kako se moţe dobiti saznanje o uzoritoj ţeni islama i sjajnim rezultatima islamskog odgoja je i to da u potpunosti upoznamo ţene iz perioda javljanja islama odgojene u školi objave i da analiziramo segmente njihovog ţivota.

Fatima je ţivjela i odgajana je u okruţenju nevinosti i čistoće. Prvi period djetinjstva provela je u kući prve ličnosti islama, u kući Poslanika, gdje je bila pod izravnim odgojem Gospodara svjetova. Razdoblje ţivota domaćice i majke provela je u kući druge ličnosti islama, Alija ibn Ebi Taliba. U ovom kratkom periodu odgojila je dva čista dječaka, Hasana i Husejna, i dvije hrabre i poţrtvovane djevojčice, Zejneb i Ummu Kulsum, te ih predala zajednici. U ovakvoj kući se sa sigurnošću mogu jasno uočiti sjajni rezultati islamskih programa i odredbi te se moţe pronaći uzorna i dostojna ţena islama.

Uzo

rita

žen

a 2

OD ROĐENJA DO BRAKA

Svačiji karakter i ličnost u velikoj mjeri zavise od porodične situacije, karaktera oca i majke i njegovog razvoja. Otac i majka su ti koji postavljaju temelje karaktera djeteta i u kalufu svoje etike i duha ga predaju društvu. Tako se moţe reći da je svako dijete primjer, ogledalo i cjelokupni prikaz karaktera i ličnosti oca i majke i njihovog načina odgoja.

Fatiminog oca nije potrebno posebno predstavljati ni opisivati jer izuzetna ličnost, duhovna veličina, moralnost, uzvišeno nastojanje, poţrtvovanost i hrabrost plemenitog Poslanika, s.a.v.a., nisu nepoznati nijednom muslimanu, pa čak nijednom informiranom čovjeku. O njegovoj veličini je dovoljno ono što je rekao Uzvišeni Bog: A ti si, zaista, najljepše ćudi.1 Ako bismo htjeli objašnjavati moral i ćud Fatiminog oca, to bi nas odvelo od namjeravanog cilja.

Fatimina majka

Fatimina majka je bila Hatidţa kćerka Huvejlida. Hatidţa je rođena i odgojena u jednoj staroj plemićkoj porodici Kurejšija. Ĉlanovi njene porodice su bili učeni, poţrtvovani, produhovljeni ljudi i zaštitnici Kabe. Kada je kralj Jemena odlučio da hadţerul-esved (crni kamen) prenese iz Mesdţidul-harama u Jemen, Huvejlid, Hatidţin otac, je ustao u odbranu i zahvaljujući njegovoj borbi i poţrtvovanosti jemenski kralj je odustao od svoje namjere i nije odnio ovaj sveti kamen sa njegovog mjesta.2 Esed ibn Abdul-„Azi, Hatidţin djed, jedan je od istaknutih članova sporazuma “halful-fudul”. Ovaj sporazum su sklopile neke od istaknutih i pravednih ličnosti među Arapima i dogovorile su se da brane potlačene i nastoje pomoće nemoćnima.

Boţiji Poslanik je također bio član te skupine, o čemu je rekao: “Bio sam u kući Abdullaha ibn Dţed„ana kada je sklopljen sporazum i ako me pozovu, drage volje ću se odazvati.” Varaka ibn Naufal, Hatidţin amidţić, bio je jedan od onih koji nisu odobravali idolatriju i dugo vremena je posvetio traganju za istinskom vjerom.

“Za vrijeme jednog blagdana, kada su Kurejšije bili zauzeti molitvom upućenom jednom od idola, četiri osobe, među kojima je bio i Varaka ibn Naufal, drţale su tajni sastanak na kome su razgovarale i razmjenjivale mišljenja o ponašanju naroda. Došli su do zaključka da ljudi, oboţavajući idole, čine veliku grešku i da su izgubili Ibrahimovu vjeru. Oboţavaju idole koji niti čuju, niti vide, niti od njih ima bilo kakve koristi ili štete. Sami su odlučili da se raziđu po svijetu kako bi pronašli istinsku Ibrahimovu vjeru.”3

Varaka ibn Naufal, Hatidţin amidţić, je upravo onaj učeni čovjek kod koga je otišla Hatidţa, nakon što je Poslaniku, s.a.v.a., stigla prva objava i nakon što joj je ispričao događaj sa dolaskom Dţebraila. Hatidţa je otišla kod Varake, ispričala mu šta se desilo i traţila da joj objasni o čemu se radi.

1 El-Kalem, 4.

2 Er-revdul-enef, sv. 1, str. 213.

3 Sire Ibn Hišam, sv. 1, str. 141.

Uzo

rita

žen

a 3

Varaka joj je odgovorio da je, prema onome što je ispričala, Muhammedu došao Dţebrail i da je on Boţiji Poslanik. Zatim je uputio poruku Muhammedu: “U svom poslu budi ozbiljan i ustrajan!”

Drugog dana Varaka se u dvorištu Kabe sreo sa Poslanikom, s.a.v.a., i rekao mu: “Opiši mi ono što si vidio i čuo!”

Poslanik mu je ispričao o dolasku meleka a Varaka je rekao: “Tako mi Boga, ti si Boţiji Poslanik i isti onaj melek koji je došao Musau došao je i tebi. Budi svjestan da će te poricati i mučiti. Protjerat će te iz domovine i ratovat će protiv tebe. Ako tada budem ţiv, pomoći ću Boţiju vjeru.” Zatim je Poslanika poljubio u glavu i otišao.4

Iz ovih priča je jasno da su rođaci hazreti Hatidţe bili pronicljivi, pametni i ugledni ljudi koji su bili naklonjeni Ibrahimovoj vjeri.

Trgovkinja

Iako historija nije zabiljeţila detalje iz ţivota plemenite Hatidţe, i ono što je preneseno moţe u određenoj mjeri rasvijetliti njenu lilčnost.

Hatidţa se u ranoj mladosti udala za Atika ibn „Aneza, ali nije prošlo mnogo a Atik je umro i Hatidţu ostavio sa velikim imetkom i bogatstvom. Ona je jedno vrijeme bila neudata, a zatim se udala za jednog od istaknutih pripadnika plemena Benu Temim po imenu Hind ibn Binas. Međutim, i Hind je umro veoma mlad i ponovo je Hatidţa ostala sama sa velikim bogatstvom.

Jedna od činjenica koje mogu osvijetliti veliki duh, slobodoumnost i nezavisnost duha ove plemenite ţene je i to da Hatidţa nije zapustila ni upropastila bogatstvo koje je naslijedila od prvog i drugog muţa te nije pribjegla lihvarenju i kamatarenju, što je bilo uobičajeno u to vrijeme, nego ga je upotrijebila za trgovinu i poslovanje. Uposlila je pouzdane i čestite ljude i počela se baviti trgovinom.

Legalnom trgovinom Hatidţa je povećala svoje bogatstvo tako da je zabiljeţeno: “U rukama njenih uposlenika bilo je na hiljade kamila koje su bile korištene u trgovini po ostalim zemljama kao što su Egipat, Sirija i Jemen.”5

Ibn Hišam piše: “Hatidţa je bila bogata i plemenita ţena koja se bavila trgovinom i zaposlila je muškarce koji su poslovali za nju.”6

Jasno je da upravljanje tako velikim karavanima, još u to vrijeme i na arapskom poluotoku, nije bilo lahak posao, posebno ako ga vodi jedna ţena u vrijeme kada su ţene bile uskraćene za društvena prava i mnogi nemilosrdni muškarci su zakopavali svoju ţivu ţensku djecu. Prema tome, ta plemenita ţena je morala imati izuzetne sposobnosti, istaknut karakter, nezavisnost duha i obaviještenost kako bi mogla rukovoditi tako velikom i opseţnom trgovinom.

Nezavisna žena

Jedna istaknuta i sjajna tačka u Hatidţinom ţivotu je priča o njenom braku sa Poslanikom, s.a.v.a. Nakon što su Hatidţini prvi i drugi suprug umrli, ona je stekla specifičnu nezavisnost i slobodu. Poput najmudrijih i najsposobnijih muškaraca,

4 Sire Ibn Hišam, sv. 1, str. 253 i 254.

5 Biharul-envar, sv. 16, str. 26.

6 Sire Ibn Hišam, sv. 4, str. 199.

Uzo

rita

žen

a 4

posvetila se trgovini, ne prihvatajući ponude za brak, iako je zbog porodičnog porijekla i ugleda te velikog imetka i bogatstva imala mnogo prosaca koji su bili spremni dati veliki mehr da bi se oţenili njom. Međutim, ona je odlučno odbijala sve bračne ponude. Zanimljiva je činjenica da je upravo ta Hatidţa, koja ni po koju cijenu nije prihvatala da se uda za istaknute i bogate prosce među Arapima, iskazala veliki interes i ţelju da se uda za Muhammeda, koji je bio siroče i bez imetka. Hatidţa nije bila ţena bez prosaca. Historija je zabiljeţila da su joj dolazili bogati prosci čak i iz vladarskih porodica, ali ona nije pristajala na brak. A što se tiče udaje za Muhammeda, ne samo da je bila spremna, nego je sama, insistirajući i uz veliku ţelju, predloţila sklapanje tog braka te je čak i mehr izdvojila iz svog imetka, što je bilo povod podsmijeha i kritika.

S obzirom da su ţene uglavnom naklonjene bogatstvu i ugodnom ţivotu i da im je najveća ţelja da dobiju bogatog i uglednog muţa kako bi u bračnom ţivotu uţivale sve blagodati, jasno je da je Hatidţa imala uzvišenije mišljenje o braku i da je iščekivala izvanrednog supruga i izuzetnu ličnost. Očito je da Hatidţa nije ţeljela bogatog i imućnog supruga, nego je traţila izuzetan karakter i produhovljenu ličnost koja će spasiti svijet od nesreće i neznanja.

Historija nas obavještava da je Hatidţa od nekih učenih ljudi svoga vremena čula da je Muhammed, s.a.v.a., posljednji Boţiji Poslanik i sama je vjerovala u to. Neko vrijeme nakon što je Muhammeda izabrala za vođu svojih trgovačkih karavana – a moţda je i sam taj postupak bio jedna vrsta ispita kako bi se uvjerila u mišljenja učenjaka, te je Mejseru, svoga slugu, postavila da nadgleda putovanja, pa joj je kasnije prepričavao čudne događaje vezane za Muhammeda – ta plemenita ţena je konačno pronašla ţeljenu osobu za brak. Pozvala je Muhammeda i rekla: “O Muhammede, pošto sam uvidjela da si ti plemenit, povjerljiv, istinoljubiv i karakteran, ţelim da sklopim brak s tobom.”7

Muhammed, s.a.v.a., je o tome obavijestio svoje amidţe i oni su kao prosci otišli kod Hatidţinog amidţe i iznijeli svoje namjere.

Hatidţin amidţa, koji je bio od učenih ljudi, htio je odgovoriti, ali pošto nije mogao dobro govoriti, inicijativu je preuzela Hatidţa i rekla je: “O amidţa, iako si dostojniji od mene da govoriš, ja sama više raspolaţem sobom”, a zatim je dodala: “O Muhammede! Sama sam ti predloţila brak i mehr sam izdvojila iz svog imetka. Reci svome amidţi da za svadbenu gozbu zakolje kamilu.”8 Historija biljeţi da je Hatidţa Varaku uzela kao posrednika u sklapanju braka sa Muhammedom, s.a.v.a. Kada ju je Varaka obavijestio da su Muhammed i njegovi rođaci pristali na sklapanje braka, Hatidţa mu je, u znak zahvale, poklonila veliki dar.9 Kada je Muhammed htio izaći iz kuće, Hatidţa mu je rekla: “Ova kuća je tvoja kuća i ja sam tvoja sluškinja. Kada god ţeliš, dođi u svoju kuću.”10 Ovaj brak je za Poslanika imao veliku vrijednost jer je, sa jedne strane, bio siromašan i upravo iz tog razloga, ili nekih drugih, do dvadeset i pete godine nije se mogao oţeniti, a s druge strane, bio je bez kuće i sam, osjećao je usamljenost i preko ovog blagodarnog braka riješio se neimaštine i, također, pronašao je prijatelja i dobrog savjetnika.


8 Tezkiretul-havas, str. 302; Biharul-envar, sv. 16, str. 14.


10 Sefinetul-bihar.

Uzo

rita

žen

a 5

Požrtvovana žena

Muhammed, s.a.v.a., i Hatidţa su osnovali toplo i ugodno porodično okrilje. Prva ţena koja je prihvatila Muhammedov poziv bila je Hatidţa. Ta plemenita ţena sav svoj imetak i bezgranično bogatstvo, bez ikakvog uvjetovanja, stavila je na raspolaganje Muhammedu, s.a.v.a. Hatidţa nije bila od onih ţena kratke pameti koje, čim imaju malo bogatstva i nezavisnosti, ne obraćaju paţnju na svog supruga i uskraćuju mu svoj imetak. Pošto je znala za uzvišeni cilj Poslanika i vjerovala je u njega, sav svoj imetak je stavila njemu na raspolaganje i rekla: “Troši ga na širenje Boţije vjere kako god smatraš da je ispravno.”

Hišam kaţe: “Boţiji Poslanik je puno volio Hatidţu, iskazivao joj je poštovanje i u poslovima se savjetovao s njom. Ta plemenita i pronicljiva ţena bila mu je dobar pomoćnik i savjetnik. Prva ţena koja je povjerovala u njega bila je Hatidţa. I sve dok je Hatidţa bila ţiva, Muhammed, s.a.v.a., nije imao drugu ţenu.11

Poslanik je govorio: “Hatidţa je jedna od najboljih ţena ovog ummeta.”12 Aiša kaţe: “Pošto je Poslanik Hatidţu stalno spominjao po dobru, jednog dana

sam mu rekla: „O Boţiji Poslaniče, Hatidţa je bila samo stara ţena i Bog ti je poklonio bolju od nje.‟ Poslanik se naljutio i rekao: „Bog mi nije dao bolju od nje. Hatidţa je prihvatila vjerovanje kada su drugi bili u nevjerstvu. Mene je posvjedočila onda kada su me drugi negirali. Besplatno mi je imetak stavila na raspolaganje onda kada su mi drugi sve uskraćivali. Bog je moje potomstvo uspostavio u Hatidţinom porodu.‟” Aiša kaţe: “Odlučila sam poslije toga da Hatidţu ne spominjem po lošem.”13 U predajama se navodi da kada god bi Dţebrail došao Poslaniku, s.a.v.a., govorio bi: “Prenesi Hatidţi selame od Boga i reci joj: „Za tebe je pripremio lijepu palaču u Dţennetu.‟”14

Nebeska naredba

Jednog dana Poslanik, s.a.v.a., je sjedio u mjestu Ebtah kada mu je došao Dţebrail i rekao: “Uzvišeni Bog ti šalje selam i kaţe: „Ĉetrdeset dana se odvoji od Hatidţe i provedi ih u molitvi i ibadetu.‟” Boţiji Poslanik, po Boţijem naređenju, četrdeset dana nije otišao u Hatidţinu kuću i tokom tog perioda noći je provodio u molitvi, a tokom dana je postio.

Hatidţi je po Amaru poslao poruku: Moje odvajanje od tebe nije zbog neke primjedbe, ti si mi i dalje draga, nego sam poslušan Boţijoj odredbi, a Bog najbolje zna šta je korisno. O Hatidţa, ti si plemenita ţena zbog čijeg se postojanja Bog svaki dan, po nekoliko puta, ponosi pred Svojim melecima. Noću zatvori vrata svoje kuće, odmaraj se u postelji i čekaj odredbu Gospodara svjetova. Ja ću za to vrijeme biti u kući Fatime Esedove kćerke.

Hatidţa se ponašala prema Poslanikovoj naredbi i za to vrijeme je plakala zbog odvojenosti od svog supruga i tuge samoće.

11

Sabit ibn Dževzi, Tezkiretul-havas, Najaf, 2004, str. 302. 12

Tezkiretul-havas, str. 302. 13

Tezkiretul-havas, str. 303. 14

Tezkiretul-havas, str. 302.

Uzo

rita

žen

a 6

Pošto je na taj način prošlo četrdeset dana, Boţiji melek je sišao s neba, donio je hranu iz Dţenneta i rekao: “Večeras jedi ovu hranu iz Dţenneta.”

Boţiji Poslanik je iftario tom dţennetskom hranom. Kada je ustao da se pripremi za namaz i ibadet, Dţebrail mu je došao i rekao: “Dragi Boţiji Poslaniče, večeras ostavi dobrovoljni namaz i kreni prema Hatidţinoj kući, jer je Bog odlučio da iz tvoje kičme stvori čisto dijete.”

Ĉasni Poslanik se ţurno uputio Hatidţinoj kući. Hatidţa kaţe: “Tu noć sam, kao i obično, zatvorila vrata kuće i legla u

postelju. Odjednom sam čula lupanje na vratima. Upitala sam: „Ko je?‟, jer osim Muhammeda niko nije dostojan da lupa na vrata ove kuće. Do ušiju mi je dopro umilni Poslanikov glas koji je rekao: „Otvori, ja sam, Muhammed.‟ Ţurno sam otvorila vrata. Ozarena lica ušao je u kuću. Nije prošlo mnogo a Fatimino svjetlo je iz očeve kičme ušlo u majčinu utrobu.”

Rođenje Fatime

Period trudnoće je okončan i stiglo je vrijeme Fatiminog rođenja. Hatidţa je osjetila porođajne bolove. Poslala je glasnika kod ţena Kurejšija i svojih starih prijateljica sa porukom: “Zaboravite davne nesporazume, pomozite mi u ovom odsudnom trenutku i pomozite mi da se porodim.” Nije prošlo mnogo, a Hatidţin glasnik se vratio uplakan i rekao je: “Kucao sam na svačija vrata, ali me nisu pustili i nisu prihvatili tvoju molbu. Sve su odgovorile: „Reci Hatidţi: Nisi prihvatila naše savjete i, suprotno našem interesu, udala si se za siromašno siroče. Zbog toga nismo spremne da ti dođemo u kuću i pomognemo ti.‟”

Kada je Hatidţa čula ovu poruku ţena punih mrţnje, izgubila je nadu u njihovu pomoć i rastuţila se. Okrenula se od materijalnog svijeta i zlobnih ljudi i svoju paţnju usmjerila je prema Bogu i drugom svijetu. Boţiji meleci, hurije i nebeske ţene u tom osjetljivom trenutku pritekli su joj u pomoć i ona je dobila nevidljivu pomoć Gospodara svjetova. Fatima, zvijezda poslaničkog neba, došla je na ovaj svijet i blistavim svjetlom obasjala istok i zapad svijeta.15

Brak Poslanika i Hatidže

Jedna od tajni stvaranja je da svako ţeli da ima potomka kako bi ga odgajao po svojoj ţelji i ostavio kao spomen na sebe. Ĉovjek svoje dijete smatra preostalim dijelom svoga bića i smatra da dolaskom smrti njegovo postojanje ne okončava. Ĉovjek bez potomka, s druge strane, svoj ţivot smatra kratkim i okončanim dolaskom smrti. Sistem stvaranja na taj način čuva čovjekovu vrstu od izumiranja.

Poslanik, s.a.v.a., i Hatidţa su također imali takvu ţelju. Sigurno je Hatidţa – koja za širenje monoteizma i spas čovječanstva nije izbjegavala nikakvu ţrtvu, i koja je za ostvarenje Poslanikovog svetog cilja zanemarila imetak, rođake i prijatelje i bez ikakvih uvjeta pokorila se zahtjevima Muhammeda – ţeljela da sa Muhammedom, s.a.v.a., ima dijete koje će podrţati vjeru islam i nastojati da je proširi i ostvari Muhammedove, s.a.v.a., ciljeve.

15

Delailul-imame, str. 8; Biharul-envar, sv. 43, str. 2 i sv. 16, str. 80.

Uzo

rita

žen

a 7

Ĉasni Poslanik je znao da je smrt čovjeku neizbjeţna i da u okviru ograničenog perioda svog ţivota ne moţe u potpunosti ostvariti svoj veliki cilj i spasiti čovječanstvo od vrtloga zablude. Poslanik je dobro znao da poslije njega trebaju postojati osobe koje će ozbiljno nastojati da slijede njegov cilj i prirodno je da je ţelio da te poţrtvovane osobe budu iz njegovog potomstva. Muhammed, s.a.v.a., i Hatidţa su imali ovakvu ţelju, ali su, naţalost, dječaci koji su se ranije rodili i koji su se zvali Abdullah i Kasim, u djetinjstvu umrli. I koliko god su Muhammed i Hatidţa bili tuţni zbog njihove smrti, njihovi neprijatelji su bili veseli i radosni jer su mislili da je time prekinuta Muhammedova loza. Ponekad su Poslanika nazivali “ebter”, što znači (prekinut) bez djeteta. Kada je umro Abdullah, „As ibn Va'il, umjesto da izrazi suosjećanje sa Muhammedom, s.a.v.a., zbog gubitka djeteta, na javnim mjestima ga je nazivao “ebter” i bez potomka. Govorio je: “Nakon što Muhammed umre, neće ostati nikakvog traga od njega”, a svojim uvredama je povređivao i Muhammeda i Hatidţu.16

Kevser

Međutim, Bog je obradovao Poslanika viješću da će mu dati mnogo dobra. U odgovoru neprijateljima Poslanika objavio je suru Kevser, rekavši: “Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali, zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji, onaj koji tebe mrzi sigurno će bez spomena ostati.”17

Poslanik je bio siguran da nema sumnje u Boţije obećanje i da će imati čisto i blagorodno potomstvo koje će biti izvor svega dobrog na svijetu. Boţije obećanje se ostvarilo kada je rođena Fatima i kada je svjetlom vilajeta obasjan svijet. Kada je Poslaniku stigla vijest da je Bog Hatidţi poklonio kćerku, njegovo srce se ozarilo i ne samo da nije bio tuţan zbog toga što se radi o kćerci, nego mu se srce smirilo i uvjerio se u Boţije obećanje i radosnu vijest.

Poslanik nije bio od onih ljudi kratke pameti iz doba dţahilijeta koji su se stidjeli kada bi dobili kćerku i koji su u bijesu korili i iskaljivali ljutnju na nevine majke djece te su se posramljeni udaljavali od ljudi.18

Muhammed, s.a.v.a., je poslan da se bori protiv ljudi koji ţenama nisu pridavali vrijednost i značaj, i koji su ih udaljavali iz društva, dok su nevine djevojčice ţive zakopavali u zemlju, i da im stavi do znanja da je i ţena bitan član društva te da ima izuzetno velike i teške duţnosti i odgovornosti. I ona treba uloţiti napor u razvoju i napretku društva i ispuniti duţnosti koje su stvaranjem predviđene za nju.

Period dojenja

Period dojenja i dane djetinjstva Fatima Zehra je provela u veoma opasnom okruţenju, u kriznom i revolucionarnom stanju početka islama, koji su, bez sumnje, ostavili uticaj na osjetljivi duh tog nemoćnog djeteta. Naučnici su nepobitno dokazali da okruţenje u kojem dijete raste i razvija se te osjećaji i ideje oca i majke imaju veliki

16

Sire Ibn Hišam, sv. 2, str. 34; Tabersi, Tafsiru dževami„il-džami„, str. 529. 17

El-Kevser. 18

En-Nahl, 58.

Uzo

rita

žen

a 8

uticaj na njegov duh i njegovu ličnost. Zbog toga je neophodno da se ukratko podsjetimo stanja sa početka islama kako bi čitaoci mogli shvatiti i sebi predstaviti izuzetno teško stanje u kom se razvijala i odrastala draga Poslanikova kćerka.

Boţiji Poslanik, s.a.v.a, svoju poslaničku misiju počeo je sa četrdeset godina. Na početku se suočio sa velikim problemima i opasnim i teškim događajima. Htio se sam boriti protiv svijeta nevjerstva i idolopoklonstva. Nekoliko godina je poziv upućivao tajno i u strahu od neprijatelja nije ga obznanjivao. Nakon toga od Boga je stigla naredba da javno ljude poziva u vjeru.19 Boţiji Poslanik, po Boţijoj naredbi, obznanio je svoj poziv. Otvoreno je i na javnom skupu ljude pozvao u svetu vjeru islam. Iz dana u dan broj muslimana se povećavao. Kada je Poslanikov, s.a.v.a., poziv postao javan, intenzivirani su i napadi i zlostavljanja od strane neprijatelja. Zlostavljali su Poslanika i muslimane su izloţili mučenju i teroru. Neke su izlagali vrelom suncu, obarali su ih na zemlji i na njih su polagali veliko kamenje, a neke su i ubijali.

Muslimani su toliko mučeni da su im ţivoti došli u ozbiljnu opasnost i primorani su da, radi očuvanja ţivota, napuste sve i otputuju u drugu zemlju. Jedna skupina muslimana je uzela dozvolu od Poslanika i uputila se u Etiopiju.20 Kada nevjernici pritiskom, maltretiranjem i mučenjem nisu uspjeli spriječiti razvoj i širenje islama i vidjevši da muslimani podnose mučenja i maltretiranja, ali ne odustaju od svojih vjerovanja i ubjeđenja, sklopili su savez i odlučili da ubiju Muhammeda, s.a.v.a.

Ebu Talib i ostali pripadnici porodice Beni Hašim nastojali su da zaštite i sačuvaju Poslanika. Hamza, Poslanikov amidţa, noćima je sa isukanom sabljom čuvao straţu. Kada su neprijatelji izgubili nadu da će ubiti Poslanika, muslimane su izolirali u području Ša„b Ebu Talib, izloţili ih ekonomskom pritisku i kupovinu i prodaju sa njima zabranili.

Muslimani su u tom izoliranom zatvoru, izloţeni ţezi, pod pritiskom i u oskudici proveli oko tri godine, izdrţavajući sa veoma malo hrane koja im je ilegalno i skriveno dolazila. Fatima Zehra je u takvim kriznim i opasnim vremenima rođena i odrastala. Plemenita Hatidţa je u takvoj situaciji i uvjetima dojila svoje drago novorođenče. Period dojenja Fatime je prošao upravo u Ša„bu Ebu Taliba i u tom uţarenom području ona je naučila hodati i tu je počela jesti običnu hranu. Kada je učila govoriti, slušala je plač i jecaje gladne djece. Kada bi se probudila noću, vidjela je svoje najbliţe kako golim sabljama čuvaju straţu oko njenog oca.

Prošlo je oko tri godine a Fatima nije vidjela ništa drugo osim vrelog zatvora Ša„ba i nije ništa znala o vanjskom svijetu. Imala je pet godina kada su Poslanik i Beni Hašim oslobođeni iz ovog svojevrsnog zatvora i vratili se svome svakodnevnom ţivotu. Prizori novog ţivota, blagodat slobode i izobilja u hrani, odjeći i domu za Fatimu su bili nešto novo i bila je vesela.

Majčina smrt

Naţalost, period sreće za Fatimu nije trajao dugo. Kada je htjela da u slobodnom okruţenju diše punim plućima, izgubila je svoju milostivu majku.

19

El-Hidžr, 94. 20

Sire Ibn Hišam, sv. 1, str. 344; El-Kamil fit-tarih, sv. 2, str. 51.

Uzo

rita

žen

a 9

Još nije prošla ni godina dana otkada su Poslanik i njegovi prijatelji oslobođeni iz izolacije Ša„ba, a Hatidţa je preselila na bolji svijet.21

Kako je samo ovaj tuţni događaj potresao osjetljivi duh male Fatime, uništio njene nade i njenom duhu nanio velike udarce. Fatima nikada nije mogla pretpostaviti mogućnost ovakvog nesretnog događaja.

Ponekad bi plakala zbog rastanka sa svojom majkom i išla je za svakim tragajući za njom. Kada je Poslanik ukopao Hatidţu i vratio se kući, Fatima je obilazila oko njega i pitala: “Dragi oče, gdje mi je majka?” Poslanik nije znao šta da joj odgovori i tada mu je došao Dţebrail i rekao: “Majka ti u potpunom blagostanju ţivi u palači sagrađenoj od bisera.”22

Zaključak

Neobični uvjeti i gorki događaji i nesreće iz perioda djetinjstva hazreti Fatime

bez sumnje su ostavili uticaj na osjetljivi duh te drage djevojčice. Njen budući ţivot, način ponašanja i djelovanja, svijest i mišljenje u određenoj mjeri su bili pod uticajem tog perioda. Početak izgradnje njene ličnosti polazi odatle. U najvaţnije uticaje spadaju sljedeći:

1. Osoba koja odrasta i razvija se u ovakvim teškim uvjetima i čiji duh na početku ţivota pretrpi ovako teške udarce, bit će tuţna, utučena i povučena. Zbog toga su o Fatimi zabiljeţili da je uvijek bila tuţna i povučena.

2. Osoba koja odrasta u ovakvoj kriznoj situaciji i čak period svog dojenja i rano djetinjstvo provede u izolaciji te od trenutka kada postane svjesna sebe u zatvoru zapazi da joj majka, otac i njeni nabliţi sa izuzetnim poţrtvovanjem i odricanjem brane svoj cilj, a da bi stigli do njega pristaju na svaku tegobu, ali nisu spremni da ga se odreknu – prirodno je da ovakva ličnost postaje ustrajna, odlučna i na putu stizanja do cilja nema straha od zatvora i mučenja i od njega lahko ne odustaje.

3. Pošto je vidjela kakve teškoće i probleme podnose njeni otac, majka i rođaci u širenju vjere islama i monoteizma i koliko se ţrtvuju radi upute i spasa čovječanstva, Fatima je od ljudi očekivala da će, nakon njenog oca, cijeniti njegove napore i truditi se u ostvarivanju njegovog cilja te da neće skrenuti sa puta koji im je trasirao.

Nakon majčine smrti

Desete godine poslanstva Ebu Talib i Hatidţa su, u kratkom razmaku, jedno nakon drugog, napustili Ovaj svijet.23 Ova dva tuţna događaja su toliko uticala na Poslanika da je tu godinu nazvao godina tuge24 jer je, sa jedne strane, izgubio najveću podršku, sagovornika i savjetnika, ţivotnog saputnika i majku svoje djece Hatidţu, a sa druge strane, umro je njegov najveći zaštitnik i podrška, Ebu Talib. Tako je i 21

Menakib Ibn Šehr Ašub, sv. 1, str. 174. 22

Jenabi„ul-mevedde, str. 313; Biharul-envar, sv. 16, str. 1. 23


Menakib Ibn Šehr Ašub, sv. 1, str. 174.

Uzo

rita

žen

a 1

0

privatna i javna situacija Poslanika odjednom promijenjena i zbog gubitka ove dvije velike podrške počelo je maltretiranje od strane neprijatelja. Nekada su ga kamenovali, nekada bacali zemlju u njegovo lice, a nekada su ga vrijeđali. Nekada su ga krvlju zalijevali i u većini slučajeva, kada bi se utučena lica vraćao kući, nailazio je na plačne oči i utučeno lice svoje drage kćerke koja je plakala zbog rastanka sa majkom. Kada bi izlazila iz kuće, Fatima je bila svjedokom gorkih događaja. Ponekad je gledala kako joj maltretiraju oca i vrijeđaju ga. Jednog dana je vidjela kako neprijatelji njenog oca sjede u Mesdţidul-haramu i prave plan da ga ubiju. Suznih očiju se vratila kući i ocu ispričala namjeru njegovih neprijatelja.25 Jednog dana je jedan idolopoklonik sreo Poslanika, s.a.v.a., na ulici i na njega bacio izmet i prljavštinu. Poslanik ništa nije rekao i u takvom stanju se vratio kući. Njegova kćerka Fatima je poţurila da ga dočeka. Donijela je vodu i plačnih očiju očistila očevu glavu i lice. Poslanik je rekao: “Kćeri moja! Ne plači, budi sigurna da će Bog sačuvati tvoga oca od zla njegovih neprijatelja i dati mu pobjedu.”26 Jednog dana časni Poslanik je obavljao namaz u Mesdţidul-haramu. Skupina idolopoklonika ga je ismijavala i namjeravali su da ga povrijede. Jedan je uzeo iznutricu tek zaklane deve i onako prljavu i krvavu je bacio na leđa Poslaniku dok je on bio na sedţdi. Hazreti Fatima, koja je bila u Mesdţidu i posmatrala taj događaj, bila je jako potresena i plačnih očiju je stigla do oca, iznutricu skinula sa njega i bacila je ustranu. Poslanik se digao sa sedţde i nakon namaza prokleo je tu skupinu.27 Da, Fatima je još u ranom djetinjstvu posmatrala ovakve strašne događaje i ţurila je da pomogne ocu, brinući se o njemu kao majka. Smrću Hatidţe neki kućni poslovi prirodno su pali na pleća male Fatime, jer je ova prva kuća tevhida izgubila svoju domaćicu i, osim Fatime, u kući nije bilo druge uspomene na nju. Historija nije razjasnila šta se u Poslanikovoj kući dešavalo u ovom teškom periodu i kako su oni vodili svoj ţivot, ali očima srca se moţe osvjedočiti u teško stanje stanovnika ove kuće. Nakon Hatidţine smrti Poslanik se oţenio ţenom po imenu Sevda: Oţenio je i druge ţene i one su, manje ili više, izraţavale naklonost prema Fatimi. Ali svakom djetetu siročetu je teško da na mjestu svoje majke posmatra drugu ţenu. Maćeha, koliko god da je dobra i milostiva, ne moţe imati majčinu ljubav i milost. Jedino majka svojom toplom paţnjom smiruje dječije srce i daruje mu snagu. Ali sve što je Fatimina uskraćenost bila veća, Poslanikova ljubav prema njoj je bila izraţenija, jer je Boţiji Poslanik znao da Fatima pati zbog nedostatka majčine ljubavi i da taj nedostatak treba biti nadoknađen. Zato se u predajama navodi: “Boţiji Poslanik nije odlazio na spavanje prije nego što bi poljubio Fatimu.”28 Navedeni odlomci predstavljaju opći prikaz osam prvih godina Fatiminog ţivota. Ne treba zanemariti činjenicu da, iako bi navedeni događaji i duhovni pritisci, ukoliko bi se desili bilo kojem djetetu, srušili njegov mentalni sklop, i to bi bilo dovoljno da uništi njegovo tijelo i dušu, ipak takav sud nije tačan za svaku osobu. Ovi stalni problemi, trajne teškoće i trajna borba jačaju duh istaknutih posebnih

25


Tarih Taberi, sv. 2, str. 344. 27

Menakib Ibn Šehr Ašub, sv. 1, str. 60 28

Kešful-gumme, sv. 2, str. 93.

Uzo

rita

žen

a 1

1

ličnosti i pokazuju njihove unutrašnje potencijale i skrivene snage kako bi bile izdrţljive i ustrajne pred teškoćama. Ukoliko se ruda ne izloţi izuzetnoj temperaturi, iz nje neće izaći čisto zlato. Krizno i opasno stanje te teški događaji i revolucije tokom Fatiminog ţivota ne samo da nisu oštetili njen duh, nego su, naprotiv, iskovali čvrstinu njenog bića i spremili je i ojačali za svaku vrstu borbe.

UDAJA HAZRETI FATIME

Fatima Zehra je bila kćerka časnog Poslanika islama i istaknuta ţena svoga vremena. Otac i majka su joj bili iz najplemenitijih i najistaknutijih porodica plemena Kurejš. U pogledu spoljašnje ljepote i moralnih i duhovnih kvaliteta naslijedila je svoje plemenite roditelje. Bila je ukrašena najuzvišenijim ljudskim vrlinama. Ugled i veličina koje je časni Poslanik uţivao među ljudima iz dana u dan su se povećavali. Zbog toga je i njegova draga kćerka Zehra stalno privlačila paţnju istaknutih Kurejšija i drugih uglednih i bogatih ljudi koji su, svako malo, dolazili da je prose. Međutim, časni Poslanik, s.a.v.a., uopće nije ţelio da iko govori o tome i prema proscima se odnosio tako da su oni pomišljali kako je ljut na njih.29

Ebu Bekr je bio jedan od prosaca hazreti Fatime. Zbog toga je jednog dana otišao kod Poslanika i rekao: “O Boţiji Poslaniče! Ţelim da se poveţem s tobom. Da li bi htio da me zaručiš sa Fatimom?” Boţiji Poslanik je odgovorio: “Fatima je još uvijek mala i, ustvari, Bog će odrediti njenog supruga. I ja čekam Boţiju naredbu.” Ebu Bekr se beznadeţno vratio. U povratku se susreo sa Omerom i ispričao mu da je išao u prošnju i šta se desilo. Omer je zaključio: “Boţiji Poslanik, s.a.v.a., je odbio tvoj prijedlog i nije ţelio da ti da svoju kćer.”

I Omer je jednog dana došao na istu ideju i s tim ciljem je otišao kod Poslanika i zaprosio hazreti Fatimu. Poslanik, s.a.v.a., mu je odgovorio: “Fatima je još uvijek mala i Bog će odrediti njenog supruga.”

Omer i Ebu Bekr su još nekoliko puta traţili ruku Poslanikove kćeri, ali on nije prihvatio njihov prijedlog.

Abdurahman ibn Avf i Osman ibn Afan, obojica veliki bogataši, također su s namjerom prošnje došli kod Poslanika. Abdurahman mu je rekao: “O Boţiji Poslaniče! Ako Fatimu udaš za mene, spreman sam da joj kao mehr dadnem stotinu crnih kamila, plavih očiju, natovarenih najboljim egipatskim lanenim platnom i deset hiljada dinara.”

Osman je također rekao: “O Boţiji Poslaniče! I ja sam spreman na isti takav mehr i imam prednost nad Abdurahmanom jer sam prije njega postao musliman.”

Prijedlog Aliju

Ashabi Boţijeg Poslanika osjetili su da Poslanik ţeli da u vezi s ovim pitanjem postigne dogovor sa Alijem. Međutim, od Alija nije stizao nikakav prijedlog vezano za Fatimu. Jednog dana su Omer, Ebu Bekr, Sa'd ibn Mu'az i drugi sjedili u dţamiji i

29


Uzo

rita

žen

a 1

2

razgovarali o različitim temama tako da je započet razgovor i o Fatimi. Ebu Bekr je rekao: “Već neko vrijeme istaknuti ljudi među Arapima prose Fatimu, ali Boţiji Poslanik ne prihvata ničiji prijedlog i u odgovoru im kaţe: „Na Bogu je da odredi Fatiminog supruga.‟ Ali ibn Ebi Talib do sada nije poduzeo ništa po tom pitanju i nije zaprosio Fatimu. Mislim da je njegovo siromaštvo razlog. Za mene je očito da Bog i Poslanik Fatimu čuvaju za Alija.” Zatim je Omeru i Sa'du ibn Mu'azu rekao: “Da li ste spremni da zajedno odemo do Alija i objasnimo mu ovu situaciju i ukoliko bude ţelio taj brak, a siromaštvo mu bude prepreka, da mu pomognemo!?” Sa'd ibn Mu'az je prihvatio taj prijedlog i Ebu Bekru je pruţio podršku u toj nakani.

Selman Farsi kaţe: “Omer, Ebu Bekr i Sa'd ibn Mu'az izašli su s tom namjerom iz dţamije i krenuli u potragu za Alijem. Međutim, Alija nisu pronašli u njegovoj kući. Saznali su da on u palmoviku jednog Ensarije na kamili dogoni vodu i zaliva stabla hurme. Uputili su se njemu.”

Ali je upitao: “Odakle dolazite i zbog čega ste došli ovdje?” Ebu Bekr je odgovorio: “O Ali, ti si u svim vrlinama nadmašio ostale i potpuno si svjestan svog poloţaja i naklonosti koju Poslanik ima prema tebi. Plemići i velikani Kurejšija su dolazili kako bi prosili Fatimu, ali ih je Poslanik, s.a.v.a., odbio govoreći da je na Bogu da odredi Fatiminog supruga. Mislim da su Bog i Poslanik Fatimu ostavili za tebe. I niko drugi nije dostojan takve počasti. Ne znam zbog čega ti ne poduzimaš ništa u tom pogledu.” Kada je Ali čuo Ebu Bekrove riječi, u očima su mu se ukazale suze i rekao je: “O Ebu Bekre, potakao si moja unutrašnja osjećanja i ţelje i podsjetio si me na ono što sam zaboravio. Tako mi Boga, svi prose Fatimu, a i mene to zanima. Jedina stvar koja me odvratila od toga je siromaštvo i oskudica.” Ebu Bekr je rekao: “O Ali, ne govori tako, jer ovaj svijet i njegova dobra nemaju vrijednosti kod Boga i Poslanika. Ja smatram da što prije trebaš poduzeti nešto i poţuriti da zaprosiš Fatimu.”30

Ali odlazi u prošnju

Ebu Bekrov prijedlog toliko je potresao Alijev duh i rasplamsao njegovu unutrašnju ljubav da više nije mogao nastaviti sa svojim poslom. Poveo je svoju kamilu i vratio se kući. Okupao se, obukao čist ogrtač, obukao obuću i poţurio je kod Poslanika. Poslanik se nalazio u kući Ummu Seleme. Ali je otišao do kuće Ummu Seleme i pokucao na vrata. Poslanik se obratio Ummu Selemi rekavši: “Otvori vrata, to na njih kuca onaj koga vole Bog i Njegov Poslanik, a i on voli Boga i Poslanika.”

Ummu Seleme je ustala i otvorila vrata. Ali je ušao u kuću, nazvao je selam i sjeo pored Poslanika. Od stida je oborio glavu i nije mogao iznijeti svoj zahtjev. Prošlo je neko vrijeme, a obojica su šutjeli. Konačno je Poslanik, s.a.v.a., prekinuo šutnju i rekao: “O Ali, čini se da si mi došao sa nekom ţeljom i sada se stidiš da je izneseš. Bez ustezanja iznesi svoju ţelju i budi siguran da će sve tvoje ţelje biti prihvaćene!”

Ali je rekao: “O Boţiji Poslaniče, ţrtvujem za te i oca i majku, ja sam odrastao u tvojoj kući i uţivao sam tvoju naklonost i milost. U mom odgoju si se trudio više od

30

Biharul-envar, sv. 43, str. 125.

Uzo

rita

žen

a 1

3

oca i majke i upućen sam blagodareći tebi. O Boţiji Poslaniče, tako mi Boga, ti si sve što imam i na ovom i na drugom svijetu. Sada je došlo vrijeme da izaberem suprugu za sebe i osnujem porodicu kako bih se s njom zbliţio i olakšao svoje teškoće. Ako smatraš ispravnim i svoju kćerku Fatimu vjeriš sa mnom, to će biti velika sreća za mene.”

Poslaniku, koji je očekivao ovakav prijedlog, lice se zarumeni i razveseli. Rekao je: “Sačekaj da uzmem dozvolu od Fatime!”

Poslanik je otišao do Fatime i rekao: “Kćeri moja! Alija ibn Ebi Taliba dobro poznaješ, došao je u prošnju. Da li dozvoljavaš da sklopim zaruke s njim?” Fatima je od stida zašutjela i ništa nije rekla. Poslanik je njenu šutnju uzeo kao znak odobravanja.31

Vjeridbeni ugovor

Poslanik se obrati Aliju riječima: “O Ali, odmah idi u dţamiju, a ja ću doći za tobom kako bismo u prisustvu ljudi sklopili brak i saopćili ugovor.”

Ali se radostan i raspoloţen uputio prema dţamiji. Na putu je sreo Ebu Bekra i Omera. Oni su ga upitali šta se desilo, a on je rekao: “Boţiji Poslanik mi je dao ruku svoje kćeri. Evo, sada će doći za mnom da bismo u prisustvu ljudi obavili vjeridbu i saopćili ugovor o braku.”

Poslanik, s.a.v.a., je ozarena i vesela lica stigao u dţamiju i rekao Bilalu: “Sakupi Muhadţire i Ensarije u dţamiji!” Kada su se ljudi okupili, popeo se na minber i nakon slave i zahvale Bogu rekao je: “O ljudi, znajte da mi je došao Dţebrail i donio mi poruku od Boga da je u gornjem svijetu, u prisustvu meleka, proslavljeno vjenčanje Alija i Fatime i naredio je da tu ceremoniju obavimo i na zemlji i da vi budete svjedoci tome.” Zatim je sjeo i rekao Aliju: “Ustani i odrţi zavjetnu hutbu!”

Ali je ustao i rekao: “Zahvaljujem Bogu na Njegovim blagodatima i svjedočim da nema drugog boga osim Njega, svjedočenjem koje će On prihvatiti i njime biti zadovoljan. Neka je na Muhammeda selam, selam koji je uzdigao njegov poloţaj i stepen. O ljudi, Bog nam je pohvalnim učinio brak i dao nam naredbu u vezi s njim. Brak između mene i Fatime odredio je Bog i dao naredbu za njega. O ljudi, Boţiji Poslanik je zaručio Fatimu sa mnom i prihvatio je moj oklop kao mehr. Upitajte ga o tome i budite svjedoci!”

Muslimani su se obratili Poslaniku, s.a.v.a., riječima: “O Boţiji Poslaniče! Da li si Fatimu udao za Alija?”

“Da”, odgovorio je Boţiji Poslanik. Zatim su svi prisutni digli ruke u dovi učeći: “Neka vam Bog ovaj brak učini

sretnim i među vama uspostavi prijateljstvo i ljubav!” Nakon završetka ceremonije Poslanik, s.a.v.a., se vratio kući i naredio ţenama da prirede proslavu i veselje za Fatimu. Ceremeonija vjenčanja je obavljena prvog ili šestog zul-hidţeta druge ili treće godine po Hidţri.

31

Biharul-envar, sv. 43, str. 127; Zehairul-„ukba, str. 29.

Uzo

rita

žen

a 1

4

Pouka muslimanima

Vjenčanje Alija i Fatime jedan je od najosjetljivijih i najznačajnijih primjera islamskog braka, jer je otac djevojke bio najistaknutija ličnost arapskog poluotoka i svijeta islama i odabrani Boţiji Poslanik. Djevojka je bila najbolja, najpametnija, najodgojenija i najsavršenija ţena islama, koja se ubraja u četiri najodabranije ţene čovječanstva, a mladoţenja je, također, bio plemenitog arapskog porijekla i roda. U pogledu znanja, savršenstva i hrabrosti bio je iznad svih muslimana. Bio je zvanični zamjenik, ministar i savjetnik Boţijeg Poslanika, junak islama i zapovjednik islamske vojske. Ovakvo vjenčanje treba biti obavljeno uz najveće počasti i ceremonije. Ali, kao što ste zapazili, obavljeno je na najednostavniji način. Ruho najuzornije ţene islama je nabavljeno na najprostiji način. Još je zanimljivije što je to ruho nabavljeno od mehra hazreti Fatime. Dakle, nije mehr ostavljen postrani, a da mladin otac, uz hiljadu problema i teškoća, osigurava ruho za svoju kćer.

Poslanik je mogao na bilo koji način, makar i zaduţivanjem kod nekoga, za svoju kćer jedinicu nabaviti dostojno ruho, koje bi bilo uobičajeno za to vrijeme i kazati: “Ja sam Boţiji Poslanik i trebam paziti na svoj visok poloţaj. Kćerka mi je, također, jedna od najboljih ţena na svijetu i trebam čuvati njen ugled i poštovanje te osigurati sredstva za njenu sreću. Moj zet je, isto tako, jedan od istaknutih ljudi islama i njegovo zalaganje i borba nisu nikom nepoznati. Radi poštovanja i zahvale za njegove usluge trebam mu osigurati dostojna sredstva.”

Međutim, časni Poslanik, s.a.v.a., je znao za štete i negativne posljedice natjecanja u veličini mehra i ruha. I znao je da, ukoliko muslimani budu obuzeti tim problemima, iza toga će slijediti opće siromaštvo, ekonomska propast, brojnost razvoda, izbjegavanje mladih da formiraju porodicu, veliko povećanje broja neoţenjenih mladića i neudatih djevojaka, povećanje kriminala i zločina, pojava raznih vrsta razvrata i povećanje mentalnih i nervnih bolesti. Zbog toga je u ovom uzornom braku koji su sklopile prve ličnosti islama pokazana potpuna jednostavnost da bi to bilo praktična pouka muslimanima i muslimanskim dostojanstvenicima i vladarima.

Ali ibn Ebi Talib također nije bio od onih mladića kratke pameti da se oţeni radi pribavljanja imetka i bogatstva i zbog velikog ruha. Nije bio takav da bi – ako mladino ruho ima nedostataka – svaki dan stvarao probleme svojoj supruzi te neumjesnim primjedbama i prigovorima narušavao temelje braka, a toplu i ugodnu bračnu zajednicu narušavao djetinjastim izgovorima i dom ljubavi i bliskosti pretvorio u dobrovoljni zatvor.

FATIMA U ALIJEVOJ KUĆI

Vođenje doma Ali ibn Ebi Talib se od djetinjstva nalazio u okrilju Boţijeg Poslanika, s.a.v.a., i pod njegovim direktnim odgojem. Posjedovao je najbolje i najuzvišenije islamske vrline, moral i savršenstva. Zehra je, također, odgojena u okrilju svoga plemenitog oca i u potpunosti je bila upoznata sa islamskim moralom. Njihove uši su od samog djetinjstva bile zbliţene sa Kur'anom. Danju i noću slušali su kur'anske ajete sa jezika časnog Poslanika. Islamske istine i spoznaju su sticali sa njihovog glavnog izvora i

Uzo

rita

žen

a 1

5

njihove praktične primjene posmatrali su u ogledalu Poslanikovog bića. Prema tome, u ovoj kući treba pronaći najuzvišeniji primjer porodičnog ţivota. Kuća Alija i Fatime bila je jezgro čistoće i iskrenosti. Ţena i muškarac su sa krajnjom iskrenošću sudjelovali u njenom vođenju i na tom početku ţivota bili su na usluzi časnom Poslaniku, pomagali su mu u kućnim poslovima i molili ga da poslove kuće podijeli među njima. Boţiji Poslanik je rekao: “Neka poslove unutar kuće obavlja Fatima, a poslove izvan kuće Ali.”

Fatima kaţe: “Bog zna koliko sam bila sretna zbog toga da poslovi izvan kuće ne pripadaju meni.”32 Fatima je bila odgojena objavom i znala je da je dom jedno veliko uporište islama i ukoliko ţena izgubi to veliko uporište i radi prodaje i kupovine napusti kuću, onda ne moţe na najbolji način obavljati duţnosti upravljanja kućom i odgojem djece. Zbog toga, kada je vidjela da su teški poslovi izvan kuće povjereni Aliju, bila je jako radosna. Jedina kćerka prve ličnosti islama nije se bojala rada i nije izbjegavala teške poslove odrţavanja kuće. Toliko se trudila u kući da je i Ali to stalno spominjao i hvalio njen napor. Jednog dana Poslanik, s.a.v.a., je otišao u Fatiminu kuću. Vidio je da su Ali i Fatima zauzeti mljevenjem ţita. Pitao je: “Ko je od vas umorniji?” Ali je odgovorio: “Fatima.” Poslanik je sjeo na Fatimino mjesto i pomogao Aliju u mljevenju.33

Dţabir kaţe: “Poslanik, s.a.v.a., je vidio Fatimu da je obukla jeftinu odjeću i da okreće mlin dok joj dijete u naručju doji mlijeko. Kada je vidio ovaj prizor, potekle su mu suze i rekao je: „Draga kćeri, osjeti teškoće i muke Ovoga svijeta kako bi ostvarila blagodati drugog svijeta.‟”

Ona je odgovorila: “O Boţiji Poslaniče, Bogu zahvaljujem na Njegovim blagodatima.” Zatim je objavljen ajet: Bog će ti na Sudnjem danu toliko darovati da ćeš zadovoljan biti.34

Fatima kao supruga Fatima je veoma dobro razumijevala osjetljiv poloţaj islama i svog supruga i

znala je da ukoliko ne bude Alijeve sablje, islam neće ostvariti neki napredak. Fatima je u Alijevoj kući ţivjela u jedom veoma osjetljivom i kriznom vremenu islama. Islamska vojska je uvijek bila u pripravnosti. Svake godine je vođeno nekoliko ratova i Ali ibn Ebi Talib je učestvovao u svim ili u većini tih ratova.

Fatima je bila svjesna svoje teške i osjetljive odgovornosti i bila je u potpunosti upoznata sa uticajem ţene na duh supruga. Znala je da ţena ima takav uticaj i snagu da muţa moţe usmjeriti u pravcu u kome god ţeli. Znala je da napredak i zaostajanje, sreća i nesreća muţa u velikoj mjeri zavise od duha i načina ponašanja ţene. Znala je da je kuća uporište i odmorište za čovjeka i da, kada u povratku sa poprišta ţivotnih borbi, sučeljavanja sa teškoćama i problemima vanjskog svijeta tu potraţi utočište da bi obnovio snagu i pripremio se za posao i ispunjavanje svojih obaveza, upravljanje tim značajnim odmorištem i utočištem obaveza je ţene.

Zbog toga je islam ulogu supruge stavio na nivo dţihada.

32

Biharul-envar, sv. 43, str. 83. 33



Uzo

rita

žen

a 1

6

Zehra je znala da će snaţni i hrabri vojskovođa islama ostvariti pobjedu na poprištu ukoliko mu misli budu slobodne od razmišljanja o kući i ukoliko bude imao podršku i podstrek supruge. Na osnovu toga, moţe se reći da kada bi se odvaţni vojskovođa islama, Ali ibn Ebi Talib, umoran vraćao kući sa ratnog poprišta, u potpunosti je uţivao podršku, milosrđe i ljubav svoje supruge. Ona je liječila njegove rane, prala njegovu krvavu odjeću i ispitivala ga o borbama. Fatima nije bila ţena koja bi u izolaciji kuće vodila unutrašnji ţivot nezainteresirana za događaje i stanje vezano za islam. Iz historijskih izvora, koliko god oskudnih, saznajemo da je bila u toku događaja vezanih za islam i da je posebnu paţnju pokazivala za događaje na bojištima i ratno stanje. Ne samo da je podsticala oca i supruga, nego je po potrebi i sama bila prisutna na poprištu i obavljala neke aktivnosti. U historiji je zapisano: “Nakon bitke na Uhudu, kada je Fatima vidjela okrvavljeno lice svoga oca, uzela ga je u zagrljaj. Plakala je i čistila krv sa njegovog lica. Ali je donio vode i Fatima je prala očevo lice, ali krv nije prestajala teći. Fatima je konačno zapalila komad hasure i pepeo posula po rani kako bi se krv zaustavila.”35 Također je zapisano da kada se Poslanik vratio iz Bitke na Uhudu, svoju sablju je dao Fatimi i rekao je: “Saperi krv s nje.” I Ali ibn Ebi Talib je svoju sablju dao Fatimi i rekao: “Saperi krv s nje.”36 Fatima je uvijek hvalila i podsticala svoga supruga i slavila njegovo poţrtvovanje i hrabrost i na taj način ga je motivirala za naredne borbe. Svojim hrabrenjem je odstranjivala njegov umor i liječila rane. Ali je govorio: “Kada bih dolazio kući i pogledao Zehru, sve tegobe i tuga bi bili otklonjeni.”37 Fatima nikada nije napustila kuću bez Alijeve dozvole niti ga je ikada naljutila, jer je znala za stav islama: “Koja god ţena naljuti svoga muţa, Bog joj neće primiti namaz i post dok joj suprug ne bude zadovoljan.”38 Fatima nikada u Alijevoj kući nije izgovorila laţ, nešto prikrila i nikada nije prekršila njegove naredbe. Ali je govorio: “Nikada nisam učinio nešto što bi naljutilo Fatimu.” I Fatima je govorila: “Ali ibn Ebi Talib me nikada nije naljutio.” Ali je u posljednjim satima Fatiminog ţivota ukazao na tu činjenicu. Fatima je u posljednjim trenucima svog ţivota rekla Aliju: “O Ali, nikada me nisi uhvatio u laţi i prevari. Od dana kada si se oţenio sa mnom nikada se nisam usprotivila tvojim naredbama.”39 Ali je u odgovoru rekao: “O kćeri Poslanikova! Sačuvaj Boţe da si se ti loše ponašala u mojoj kući. Tvoje poznavanje Boga, dobročinstvo, bogobojaznost i veličina su toliki da se ne moţe naći nikakav prigovor. Draga suprugo, rastanak i odvajanje od tebe za mene su veoma teški. Ali od smrti nema lijeka.”40 Pošto su Alijeve misli bile slobodne od brige za stanje u kući i pošto je uţivao podršku i podstrek supruge, mogao je ostvariti sve one uspjehe i pobjede. Ne trebate, međutim, misliti da je Ali ibn Ebi Talib bio od sebičnih ljudi koji imaju hiljadu očekivanja od svoje supruge, a sebe ne smatraju obaveznim da bilo šta čine, misleći da su apsolutni gospodari nad svojim ţenama koje su kao robinje kupili za zlatnike. Ali je znao da, istovremeno dok on na bojištu udara sabljom, njegova

35

Ensabul-ešraf, sv. 1, str. 324. 36

Sire Ibn Hišam, sv. 3, str. 106. 37

Menakib Harezmi, str. 114. 38

Vafi, Kitab Nikah, str. 114. 39

Menakib Harezmi, str. 114. 40


Uzo

rita

žen

a 1

7

supruga vodi dţihad u unutrašnjem uporištu islama. U njegovom odsustvu svi unutrašnji i vanjski poslovi kuće su bili na plećima Fatime. Spremala je hranu, prala odjeću, odgajala djecu. Maksimalno se trudila u odgoju svoje djece i u tom periodu krize i nestašice i vremenu rata trudila se da osigura hranu i ostale potrebe za kuću. Bila je zabrinuta zbog vijesti o borbama i ratovima, isčekivala je i, ukratko, vodila je kuću čije vođenje nije mnogo lakše od vođenja jedne zemlje. Ali ibn Ebi Talib je osjećao da poţrtvovani vojnici u unutrašnjosti također imaju potrebu za podrškom i podsticajem. Kada bi dolazio kući, raspitivao se o stanju u kući i tegobama sa kojima se suočavala Fatima. Svojom paţnjom, ljubavlju i milošću pokušavao je olakšati Fatimi i utješiti je u trenucima oskudice, neimaštine i teškoće, dajući joj snagu za nastavak nastojanja i ţivota. Ali je znao da koliko god muškarcu treba izjava ljubavi, iskrenosti i zahvalnosti ţene, i ţena za tim ima potrebu. Ta dva uzorna supruţnika islama djelovala su prema svojim obavezama i bila su primjer uzvišenog islamskog morala. Fatima je prenijela od svoga oca da je rekao: “Najbolji ljudi među vama su oni koji su više osjećajni i milostivi prema svojim suprugama.”41

Majčinstvo

Jedna od teških i značajnih duţnosti hazreti Fatime bilo je majčinstvo i odgoj djece. Fatima je imala petoro djece: Hasana, Husejna, Zejneb, Ummu Kulsum i Muhsina. Riječ majčinstvo je samo jedna kratka riječ, ali ima veoma značajno i široko značenje. Moţda će neko pomisliti da briga o djeci podrazumijeva samo to da otac osigura sredstva za ţivot djece, a da ih majka pere i čisti i da se trudi u njihovoj ishrani i pranju odjeće te da nema nikakvih drugih obaveza o svojoj djeci. Međutim, islam se time ne zadovoljava i oca i majku u ispunjavanju duţnosti prema djeci smatra najodgovornijim. Islam smatra da je buduća ličnost djeteta rezultat odgoja i brige oca i majke. Sva djelovanja, ponašanja i postupci oca i majke ostavljaju trag na osjetljivi i njeţni duh djeteta. Svako dijete je predstavnik i pokazatelj kvaliteta ponašanja oca i majke. Otac i majka su duţni da dobro obrate paţnju na budućnost svoga djeteta i duţni su da nevino dijete – koje je stvoreno dobrim – ne učine pokvarenim i nesretnim. Hazreti Fatima, koja je i sama odgojena u okrilju objave, bila je upoznata sa islamskim odgojem. Znala je da sve, od načina dojenje djeteta do poljubaca koje spušta na lice svoje nevine djece, kao i svi njeni pokreti, djela i riječi, ostavlja uticaj na njihov osjetljivi duh. Znala je da ih treba odgojiti i društvu predati kao uzore koji trebaju biti ogledalo i pokazatelj istine i duha islama i da se u njihovim bićima manifestiraju istina i spoznaje Kur'ana, a to nije lahak i bezazlen posao. Hazreti Fatima nije bila od ţena kratke pameti i neobaviještenih koje okrilje kuće smatraju ograničenim i koje maštaju o visinama. Fatima je okrilje kuće smatrala veoma velikim i osjetljivim. Tretirala ga je kao veliku tvornicu za izgradnju čovjeka, značajan univerzitet vojne pripreme i lekciju poţrtvovanja. Znala je da će oni koji su odgojeni u toj školi svaku lekciju naučenu u njoj pokazati i dovesti do faze manifestacije na velikom društvenom polju. Nije bila ţena koja je osjećala poniţenost i minornost zato što je ţena i poloţaju ţene je davala veliki i visoki značaj. U sebi je

41


Uzo

rita

žen

a 1

8

osjećala da je sposobnost i čast što joj je stvaranjem data tako značajna i teška odgovornost i da je propisana kao značajan poloţaj.

Velika lekcija odgoja U Fatiminoj kući uspostavljena je visoka i uzorna škola islamskog odgoja djeteta. Principi odgoja i njegov program dolazili su direktno od Gospodara svjetova. Proveden je najbolji odgojni program i i odgojene su najistaknutije ličnosti. Ovdje smo prinuđeni priznati da nam, naţalost, detalji tog uzvišenog programa nisu poznati, jer, prvo, muslimani tog vremena nisu bili toliko intelektualno razvijeni da pridaju neku vrijednost odgojnim fenomenima i da paze i zabiljeţe detalje ponašanja i riječi Poslanika, Alija i Fatime u odnosu na njihovu djecu te da ih prenesu drugima. Drugo, većina programa odgoja djece provođena je unutar kuće, a stanje unutar kuće uglavnom je bilo nepoznato drugima. Međutim, moţe se općenito reći da je odgojni program Fatime bio upravo onaj program koji postoji u časnom Kur'anu i predajama od Poslanika. Istovremeno, oni detalji koji postoje u predajama mogu nas, u određenoj mjeri, uputiti na način njihovog odgoja. Treba istaći da mi nije namjera da ovdje detaljno govorim o principima odgoja jer nam to nije cilj, ali ću ukratko ukazati na neke principe korištene u odgoju Fatimine djece koji su nam preneseni. Ljubav Moţda većina ljudi misli da odgoj djeteta počinje onda kada dijete razumijeva šta je dobro, a šta loše, a da prije toga odgoj nema uticaja te da dijete nije pod uticajem vanjskih faktora. Međutim, takvo mišljenje nije ispravno, jer prema potvrdi stručnjaka za odgoj, odgajanje djeteta treba započeti od samog trenutka rođenja. Način dojenja, događaji i ponašanje oca i majke u određenoj mjeri utiču na odgoj novorođenčeta i izgradnja njegove buduće ličnosti počinje upravo od tih dana. Stručnjaci u oblasti odgoja i psiholozi su se uvjerili da dijete u cijelom periodu djetinjstva ima potrebu za izraţavanjem ljubavi i naklonosti. Dijete ţeli da mu otac i majka izraţavaju što više ljubavi i naklonosti. Dijete ne obraća posebnu paţnju da li ţivi u palači ili u kolibi, da li su mu hrana i odjeća skupocjeni ili ne. Ali njegova paţnja je u potpunosti zaokupljena time da li je voljeno ili ne. Ovaj unutrašnji osjećaj djeteta ne moţe zadovoljiti ništa osim izraţavanja ljubavi i naklonosti. Izvor njegovog budućeg morala i ličnosti jesu upravo ta izraţavanja ljubavi. Upravo su toplo majčino naručje i iskreno tepanje oca ono što kod djeteta izgrađuje duh humanosti i naklonosti prema ljudima i pripremaju ga da bude spremno pomoći drugima i izraziti suosjećanje. Upravo ta maţenja i tepanja dijete spašavaju od straha, samoće i slabosti, daju mu nadu u ţivot, dok milosrđe, poljupci i milovanje jačaju u njemu duh optimizma i veselja i upućuju ga u pravcu društvenog ţivota, saradnje i kooperacije, a spašavaju ga od izolacije i poniţenosti. Zahvaljući tim blagostima dijete osjeća svoju ličnost i smatra se dostojnim ljubavi. Dijete kojem je uskraćena ljubav obično postaje plašljivo, stidljivo, slabo, pesimistično, osamljeno, nezainteresirano, pa čak i bolesno. Moguće je da ponekad, radi pokazivanja reakcije i izraţavanja nezavisnosti, pribjegne kriminalu, krađi i

Uzo

rita

žen

a 1

9

zločinu kako bi se na taj način osvetilo društvu koje ga ne voli i pokazalo svoju nezavisnost. Dakle, ljubav i paţnja prema djetetu su neke od njegovih neophodnih potreba i nuţne su za njegov odgoj.

Ova lekcija je u potpunosti provođena u Fatiminoj kući i časni Poslanik je praktično Fatimu tome podučio.

Prenosi se sljedeće: “Kada se rodio Hasan, njega su, zamotanog u ţuto platno, donijeli Poslaniku. On je rekao: „Zar vam nisam rekao da novorođenče ne zamotajete u ţuto platno?‟, zatim je odbacio ţutu Hasanovu odjeću i zamotao ga u bijelo platno. Uzeo ga je u naručje i počeo ljubiti i isto je učinio kada se rodio Husejn.”42 Prenosi se da je jednog dana Poslanik klanjao namaz u dţematu. Kada god bi padao na sedţdu, Husejn bi mu se popeo na leđa i mahao nogama. Kada bi Poslanik htio da se podigne sa sedţde, uzeo bi Husejna i spustio ga pored sebe. Kada je ponovo krenuo na sedţdu, Husejn se ponovo popeo na njega. Poslanik ga je ponovo, prilikom ustajanja, uzeo i spustio sa strane i tako sve dok nije završio namaz. Jedan jevrej koji je posmatrao taj događaj je rekao: “Vi se ponašate sa djecom onako kako mi ne prihvatamo!” Poslanik, s.a.v.a., mu je rekao: “Da vjerujete u Boga i Njegovog Poslanika, i vi biste bili tolerantni prema djeci.”43 Ovaj jevrej je zbog takvog odnosa Poslanika prihvatio islam.

Jednog dana Boţiji Poslanik je ljubio Hasana i tepao mu. Ikre ibn Habis je rekao: “Ja imam desetero djece, ali do sada nijedno od njih nisam poljubio.” Ĉasni Poslanik se naljutio i rekao: “Šta da ja radim ako je Bog uzeo ljubav iz tvog srca? Ko god nije milostiv prema djeci i ne poštuje starije, nije od nas.”44

Jednog dana Boţiji Poslanik, s.a.v.a., je prolazio pored kuće hazreti Fatime i čuo je Hasana kako plače. Pozvao je Fatimu i rekao: “Zar ne znaš da me brine Hasanov plač?”45 Ebu Hurejre kaţe: “Jednog dana je Poslanik Hasana i Husejna stavio na svoja mubarek ramena. Putem je ljubio sad Hasana, sad Husejna. Neki čovjek je upitao: „O Boţiji Poslaniče, da li voliš ovo dvoje djece?‟ On je odgovorio: „Da, ko god voli Hasana i Husejna sa mnom je prijatelj, a ko god je njima neprijatelj, i meni je neprijatelj.‟”46

Poslanik, s.a.v.a., je ponekad govorio Fatimi: “Dovedi mi Hasana i Husejna.” Kada bi ih dovela, on bi ih stavio na svoja prsa i mirisao kao cvjetove.47

Odgoj ličnosti Psiholozi kaţu: “Odgajatelji trebaju odgajati ličnost djeteta, usaditi mu

samopouzdanje i izgraditi ga sa stavom i karakterom.” Ako odgajatelj ne poštuje dijete, smatra ga ništavnim i ruši njegovu ličnost,

prirodno je da će ono biti plašljivo i bez karaktera i sebe će smatrati poniţenim i bezvrijednim. Kada odraste, smatrat će se nedostojnim velikih djela. Takva osoba neće imati stvarnog uticaja u društvu i veoma lahko će prihvatiti poniţenje. Ali ako

42







Uzo

rita

žen

a 2

0

se smatra dostojnom i karakternom, neće prihvatiti niska djela i neće prihvatati poniţenje i uvrede. Ovaj karakter u određenoj mjeri zavisi od porodičnog odgoja i duha oca i majke. Psiholozi odgajateljima predlaţu određene aktivnosti za jačanje duha djeteta među koje spada i sljedeće: Prvo – izraţavanje naklonosti i ljubavi prema djetetu. Ovo je pitanje na koje je već ukazano. Rekli smo da su Hasan i Husejn uţivali dovoljno ljubavi i paţnje od strane oca, majke i Boţijeg Poslanika. Drugo – potrebno je podsjećati na dobre osobine djeteta i isticati ih u njegovom prisustvu i prisustvu drugih te na taj način jačati njegov duh.

Boţiji Poslanik je mnogo puta rekao: “Hasan i Husejn su najbolji mladići u Dţennetu, a otac im je bolji od njih.”48

Ebu Bekr kaţe: “Poslanik je sjedio na minberu, a pored njega je bio Hasan. Ponekad bi pogledao u ljude, a ponekad u Hasana, i govorio je: „Moj sin Hasan je velik i značajan.‟”49

Dţabir kaţe: “Jednog dana ušao sam u kuću Boţijeg Poslanika, s.a.v.a., i vidio sam da Hasan i Husejn jašu na njegovim leđima, a on hoda četvoronoške i govori: „Najbolja kamila je vaša kamila, a vi ste najbolji jahači.‟”50

Ja‟li Ameri kaţe: “Boţiji Poslanik, s.a.v.a., je jednog dana vidio Husejna kako se igra sa djecom. Pruţio je ruke da ga uhvati. Husejn je bjeţao sad na jednu, sad na drugu stranu. Poslanik ga je sa šalom i osmijehom uzeo u naručje. Jednu ruku je stavio ispod njegov brade, a drugu iza njegovog vrata i svoje mubarek usne spustio na njegovo lice, poljubio ga i rekao: „Husejn je od mene i ja sam od Husejna. Ko god voli njega, voli i Boga. Husejn je dijete moje kćeri.‟”51 Ali ibn Ebi Talib je rekao Hasanu i Husejnu: “Vi ste predvodnici ljudi i velikani mladića u Dţennetu i sačuvani ste od grijeha. Prokleo Bog onoga ko je vaš neprijatelj.”52

Hazreti Fatima je jednog dana Hasana i Husejna dovela kod Boţijeg Poslanika i rekla: “O Boţiji Poslaniče, Hasan i Husejn su tvoja djeca. Nešto im pokloni.” On je rekao: “Svoje dostojanstvo i nadmoćnost sam poklonio Hasanu, a hrabrost svoga bića sam dao Husejnu.”53

Da, Poslanik, s.a.v.a., se trudio u odgoju ličnosti Fatimine djece, a i Ali i Fatima su slijedili taj program. Nikada se nije desilo da ponize djecu, povrijede njihovu ličnost u prisustvu drugih i nanesu duhovni udarac i poraz. Zbog toga su odgojeni kao velikani. Prenosi se da je neki čovjek počinio grijeh za koji je slijedila kazna i zato se krio od Boţijeg Poslanika, s.a.v.a., sve dok nije sreo Hasana i Husejna. Stavio ih je na ramena i tako otišao do Poslanika rekavši: “O Boţiji Poslaniče, Hasana i Husejna sam uzeo za zagovornike.” Poslanik se nasmijao i rekao: “Oprostio sam ti.” Zatim je rekao Hasanu i Husejnu: “Prihvatam vaš zagovor.”54

48








Uzo

rita

žen

a 2

1

Vjera i bogobojaznost Među stručnjacima se vode razgovori i rasprave o tome od kada se djeca trebaju vjerski odgajati i obrazovati. Neki smatraju da dijete dok ne stigne do doba zrelosti nema sposobnost razumijevanja vjerskih ideja i vjerovanja te da ne treba biti vjerski obrazovano. Drugi misle da i djeca imaju sposobnost i potencijal za vjersko odgajanje i da odgajatelji mogu vjerske teme predstaviti jednostavno i razumljivo i prenijeti ih djeci, te ih na taj način privoliti da izvršavaju lakša vjerska djela i programe, da bi im se uho naviklo na vjerske teme i da se zbliţe sa vjerskom praksom i mišljenjem. Islam prihvata drugo stanovište i određuje da se djeca od sedam godina privole na klanjanje namaza.55 Ĉasni Poslanik, s.a.v.a., od samog djetinjstva i perioda dojenja u Fatiminoj kući djecu je praktično vjerski podsticao. Kada se rodio Hasan i kada su ga odnijeli Poslaniku, on ga je poljubio i na desno uho mu proučio ezan, a na lijevo uho ikamet. Isto je učinio i kada se rodio Husejn.56 Jednog dana Poslanik, s.a.v.a., je htio klanjati namaz a Husejn je stajao pored njega. Kada je Poslanik, s.a.v.a., htio da izgovori tekbir, Husejn nije mogao izgovoriti tekbir. Poslanik je sedam puta ponovio tekbir sve dok Husejn nije uspio da ga izgovori.57 Zbog toga je hazreti Fatima, kada bi se igrala sa Hasanom i podizala ga i spuštala, govorila: “Dragi Hasane, budi kao tvoj otac, skini jaram sa vrata istine, oboţavaj Boga Koji dobro čini i ne druţi se sa neprijateljima i zlim ljudima.”58 Hazreti Fatima i u vrijeme igre sa djecom poučavala ih je hrabrosti, odbrani istine i oboţavanju jednog Boga. U ovoj kratkoj rečenici djeci je usađivala četiri značajna stava i ideje. Budi hrabar i oboţavaj Boga kao tvoj otac, brani istinu, robuj Bogu, ne druţi se sa zlobnim ljudima. Ĉasni Poslanik, s.a.v.a., toliko je pazio na čistoću imetka i čuvanje od nečiste hrane da je Ebu Hurejre rekao: “Kod Poslanika se nalazila jedna količina hurmi u vidu zekata i on ih je dijelio siromasima. Kada je završio sa dijeljenjem hurmi, stavio je Hasana na rame i krenuo, kada je ugledao da je Hasan jednu od onih hurmi stavio u usta i da je sisa. Poslanik mu je stavio ruku u usta i rekao: “Izbaci, izbaci Hasane, dušo! Zar ne znaš da Poslanikova porodica ne jede sadaku?”59 Iako je Hasan bio dijete i nije bio obuhvaćen vjerskim propisima, časni Poslanik je znao da nedozvoljena hrana nije bez uticaja čak i na duh djeteta. U principu, dijete treba od samog djetinjstva znati kako ne moţe biti potpuno slobodno u izboru hrane i treba poštovati odredbe o dozvoljenom i zabranjenom. Pored toga, Poslanik je ovim činom jačao dostojanstvo i karakter kod Hasana, istakavši da je zekat pravo siromašnih i da njemu ne priliči da koristi takvu vrstu imetka.

55

Šafi, sv. 2, str. 149. 56





Uzo

rita

žen

a 2

2

Poštivanje reda i prava drugih Jedna od stvari na koju otac, majka i ostali odgajatelji trebaju obratiti paţnju jeste i to da paze da dijete ne bi prešlo granice svojih prava i da, također, poštuje prava drugih. Dijete treba biti uredno i disciplinirano. Treba ga podučiti redu u ţivotu. Treba ga odgojiti tako da se ne usteţe uzeti svoje pravo, a da ne prekrši prava drugih. Naravno, temelji ove osobine se grade u kući, kod oca i majke. Otac i majka trebaju se prema svoj djeci istovjetno ponašati i nijednom ne smiju dati prednost u odnosu na ostale. Ne smiju praviti razliku između dječaka i djevojčice, malog i velikog, lijepog i ruţnog, razumnog i manje razmnog. Ĉak i u izraţavanju privrţenosti trebaju se istovjetno ponašati prema svima kako se u njima ne bi javio osjećaj ljubomore, zavisti i zlobe i da ne izrastu u buntovnike i nasilnike. Ako dijete vidi da se u njegovoj kući u potpunosti poštuje pravo svakoga, shvatit će da i u društvu treba poštovati prava drugih. Ali ako je u kući haos i ne poštuju se prava svakoga, u djetetu će jačati osjećaj buntovništva i nasilništva. Ukoliko dijete u trgovini, pri ulasku u autobus, kada ulazi u razred ili izlazi iz škole ne poštuje prednost drugih i krši njihovo pravo, i ukoliko ga otac i majka ili drugi odgajatelji u tome podstiču, onda su izdali to nevino dijete. Jer će od početka to dijete umisliti da je nasilništvo, guranje ispred drugih i nepotrebna prednost jedna vrsta vještine i sposobnosti. Kada ovakva osoba uđe u društvo ili dođe na čelo nekog posla, jedini njen cilj će biti kršenje prava drugih i, osim ličnog interesa i koristi, neće imati nikakvog drugog cilja i svrhe. Ova odgojna lekcija je u potpunosti podučavana u kući hazreti Fatime. Toliko se pazilo na ovo da su se, i u najmanjim detaljima, poštivali disciplina i pravo. Naprimjer, Ali ibn Ebi Talib kaţe: “Jednog dana časni Poslanik se odmarao u našoj kući. Hasan je zatraţio vode. Poslanik je ustao, namuzao je malo mlijeka, nasuo u posudu i dao Hasanu u ruku. Husejn je ustao sa svoga mjesta i htio je da posudu sa mlijekom uzme iz Hasanove ruke. Međutim, Poslanik, s.a.v.a., je spriječio Husejna i nije mu dozvolio da uzme mlijeko od Hasana. Hazreti Fatima, koja je posmatrala tu scenu, je rekla: „O Boţiji Poslaniče, čini se da više voliš Hasana?‟ On je odgovorio: „Nije tako. Razlog moje odbrane Hasana je u tome što on ima prednost i prije Husejna je zatraţio vode. Redoslijed se treba poštovati.‟”60

Sport i igra Naučnici iz oblasti odgoja preporučuju da djeci treba dati slobodu da se igraju po svojoj ţelji i treba im osigurati sredstva i igračke za zdravu zabavu. U posljednje vrijeme u takozvanom civiliziranom svijetu posebna paţnja posvećena je ovoj temi i u jaslicama, obdaništima i školama su osigurana raznovrsna sredstva za igru i zdravu zabavu koja su u skladu sa uzrastom djece. Djeca se podstiču na grupne igre, jer kao što je igra potrebna za razvoj tijela djeteta, ona ima veliki uticaj i na odgoj njegovog duha. Neki ljudi od djece očekuju da ţive kao odrasli i sebe smatraju obaveznim da djecu odvrate od igre i djetinjastog ponašanja i to smatraju odgojem. Ako je dijete razigrano, kaţu: “Dijete je neučtivo”, ali ako je mirno, oborene glave, izbjegava igru i

60


Uzo

rita

žen

a 2

3

sjedi u uglu, onda kaţu: “Bravo, kako je ovo dijete učtivo!” Međutim, stručnjaci za odgoj ovakvo mišljenje smatraju pogrešnim i smatraju da se dijete treba igrati. Ako se dijete ne igra, to je znak tjelesne i duhovne slabosti. Naravno, otac i majka trebaju paziti da igra ne bude štetna za dijete i da, svakako, ne pravi smetnje drugima. Ne samo da dijete trebaju pustiti da se slobodno igra, nego se i otac i majka trebaju, u slobodno vrijeme, igrati s njim, jer je igra sa ocem i majkom poseban uţitak za dijete i smatra se znakom ljubavi. Boţiji Poslanik, s.a.v.a., se igrao sa Hasanom i Husejnom. Ebu Hurejre kaţe: “Vidio sam kako je Poslanik uzeo ruke Hasana i Husejna, a njihove noge je stavio na svoje noge i govorio im je: „Svjetla Fatiminih očiju, dođite gore.‟ I Hasan i Husejn su se penjali naviše dok im noge ne bi stigle na Poslanikovih grudi. Zatim ih je ljubio i govorio: „Boţe moj, volim Hasana i Husejna.‟”61 Ebu Hurejre kaţe: “Hasan i Husejn su se hrvali u prisustvu Boţijeg Poslanika. Poslanik je govorio Hasanu: „Aferim Hasane, bravo Hasane.‟ Fatima je rekla: „O Boţiji Poslaniče, iako je Hasan veći od Husejna, ti ga ohrabruješ i podstičeš protv Husejna.‟ Poslanik je odgovorio: „Iako je Husejn manji od Hasana, on ima veću snagu i njega podstiče Dţebrail.‟”62

VRLINE HAZRETI FATIME

Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Najbolje žene svijeta su četiri osobe:

Merjema kći Imranova, Fatima kći Muhammedova, Hatidža kći Huvejlidova i

Asija supruga Faraonova.”63

Božiji Poslanik je rekao: “Fatima je od najboljih žena Dženneta.”64

Poslanik je rekao Fatimi: “Bog je ljut zbog tvoje ljutnje i zadovoljan je

zbog tvoga zadovoljstva.”65

Aiša kaže: “Nisam vidjela nikoga da je iskrenije govorio od Fatime, osim

njenog oca.”66

Hazreti Sadik je rekao: “Fatima kod Boga ima devet imena: Fatima,

Sadika, Mubareka, Tahira, Zekija, Radija, Merdija, Muhaddesa, Zehra. Fatima

se zove jer je sačuvana i čista od zla i loših stvari. Da ne bi Alija, ne bi bilo

dostojnog supruga za Fatimu.”67

Poslanik je rekao Fatimi: “Kćeri, Allah je pogledao na Ovaj svijet i mene

je odabrao nad svim ljudima. Drugi put je pogledao, i Alija, tvoga muža, je

učinio boljim od ostalih. Treći put je pogledao i tebe je učinio boljom od svih

žena svijeta. Četvrti put je pogledao te je Hasana i Husejna uzvisio nad

džennetskom mladeži.”68

61



Kešful-gumme, sv. 2, str. 76. 64


Kešful-gumme, sv. 2, str. 84; Usdul-gabe, svezak 5, str. 522; Taberani: El-Mu„džemul-kebir, sv. 2, str. 202. 66

Kešful-gumme, sv. 2, str. 83; Zehairul-„ukba, str. 44; El-Mustedrek, sv. 3, str. 160. 67



Uzo

rita

žen

a 2

4

Poslanik je rekao: “Džennet čezne da vidi četiri žene: prvo, Merjemu kći

Imranovu, drugu, Asiju suprugu Faraonovu, treću, Hatidžu kći Huvejlidovu i

četvrtu, Fatimu kći Muhammedovu.”69

Poslanik je rekao: “Fatima je dio moga tijela. Uznemiravanje nje je

uznemiravanje mene, odobrovoljiti nju znači odobrovoljiti mene.”70

Držeći Fatiminu ruku u svojoj ruci, Poslanik je rekao: “Svako ko je

poznaje, poznaje je, a ko je ne poznaje, pa ovo je Fatima kći Muhammedova, dio

je moga tijela i moje je srce i duša. Svako ko je uznemirava, uznemirio je mene,

a svako ko mene uznemiri, Boga je uznemirio.”71

Ummu Seleme kaže: “Fatima je od svih ljudi najviše ličila na

Poslanika.”72

Poslanik je rekao: “Fatima je hurija u ljudskom liku.”73

Poslanik je rekao: “Fatima će biti prva osoba koja će ući u Džennet.”74

Poslanik je govorio: “Allah je mene, Alija, Fatimu, Hasana i Husejna,

stvorio od jedne svjetlosti.”75

Poslanik, s.a.v.a., kaže: “Kada sam otišao na miradž, obišao sam Džennet

i tamo vidio Fatimin dvorac, koji je bio sedamdeset dvoraca, napravljen od

bisera i merdžana.”76

Poslanik je upitao Fatimu: “Znaš li zašto ti je dato ime Fatima?” Ali ibn

Ebi Talib upita: “O Božiji Poslaniče, zašto joj je dato ime Fatima?” Reče

Poslanik: “Zato jer su ona i njeni sljedbenici sigurni od vatre džehennemske.”77

Ibn Abbas kaže: “Jednoga dana Ali, Fatima, Hasan i Husejn su bili kod

Božijeg Poslanika. Poslanik reče: „O Bože! Ti znaš da su oni moj Ehli-bejt i da

su oni najplemenitiji ljudi. Voli njihove prijatelje i budi neprijatelj njihovim

neprijateljima! Pomozi njihove pomagače i očisti ih od svega lošeg. Sačuvaj ih

od svih grijeha i potvrdi ih Ruhom svetim (Ruhul-kudus).‟ Kao da vidim moju

kćerku Fatimu kako se na Sudnjem danu popela na jahalicu od svjetlosti, sa

njene desne strane sedamdeset hiljada meleka je prati, a ona vodi žene vjernice

iz moga ummeta ka Džennetu. Prema tome, svaka žena koja bude klanjala pet

namaza, postila mjesec Ramazan, obavila Hadždž, plaćala zekat na svoju

imovinu, pokoravala se svome mužu, ući će šefaatom hazreti Fatime u Džennet.

Fatima je najbolja žena na ovom svijetu.‟”

Rekoše: “O Božiji Poslaniče, da li je Fatima prvakinja žena svoga

vremena?” On je odgovorio: “Hazreti Merjema je bila prvakinja žena svoga

vremena. Moja kćerka Fatima je najbolja žena kako u prošlosti tako i u

budućnosti. Kada staje u mihrab da ibadet čini, selami je sedamdeset hiljada

69





Delailul-imame, str. 52. 74




Biharul-envar, sv. 43, str. 13; Kešful-gumme, sv. 2, str. 89.

Uzo

rita

žen

a 2

5

Bogu bliskih meleka i govore: „O Fatima! Bog je tebe odabrao, očistio i učinio

te najboljom od svih žena na svijetu.‟”

Zatim se okrenuo ka Aliju i rekao: “O Ali, Fatima je dio moga tijela,

radost oka moga i voće moga srca. Ko god nju uznemiri, uznemirio je mene. Ko

god nju obraduje, i mene je obradovao. Fatima će biti prva osoba koja će mi se

pridružiti. Nakon mene, čini joj dobro. Hasan i Husejn su moja djeca i moje

cvijeće, najbolji džennetski mladići. Moraš ih paziti i poštovati kao svoje vlastite

uši i oči.”

Učešće u međusobnom proklinjanju

Hazreti Fatima je jedna od pet osoba koje su bile prisutne u toku dogaĎaja

meĎusobnog proklinjanja sa kršćanima. Pripovijest o ovom dogaĎaju slijedi:

Desete godine po Hidžri skupina kršćana iz Nedžrana s namjerom da

raspravlja i propitkuje došla je kod Božijeg Poslanika. MeĎu njima su bila i

dvojica njihovih velikana po imenu Sejid i Akib i njihov arhiepiskop po imenu

Ebu Harese. Raspravljalo se o mnogim temama, izmeĎu ostalog i o kakvoći

stvaranja hazreti Isaa, a.s. Božiji Poslanik, s.a.v.a., proučio im je nekoliko ajeta

sa početka sure Ali Imran. U tom trenutku je objavljen sljedeći ajet.

A onima koji se s tobom budu o njemu raspravljali, pošto si već pravu istinu

saznao, ti reci: “Hodite, pozvat ćemo sinove naše i sinove vaše, i žene naše i

žene vaše, i duše naše i duše vaše, pa ćemo se usrdno pomoliti i Allahovo

prokletstvo na one koji neistinu govore prizvati!” (Ali „Imran, 61)

Božiji Poslanik je u skladu sa naredbom Uzvišenog Allaha pozvao

kršćane Nedžrana na meĎusobno proklinjanje. Oni to prihvatiše, ali predložiše

da se proklinjanje odgodi za sljedeći dan.

Skupina kršćana se meĎusobno savjetovala u vezi sa pitanjem

proklinjanja. Ebu Harese, arhiepiskop, tada im reče: Sačekat ćemo do sutra da

vidimo sa kojim osobama će Muhammed doći na proklinjanje. Ako doĎe sa

porodicom i svojom djecom, bit će jasno da je čvrsto uvjeren u svoje riječi, jer je

izložio opasnosti sebi najmilije osobe. U tom slučaju nije dobro da se upustimo

u proklinjanje. A ako doĎe sa nekoliko svojih ashaba, bit će jasno da sumnja u

svoje riječi. U tom slučaju stupit ćemo u meĎusobno proklinjanje sa njim.

Sljedećeg jutra kršćani su došli na zakazano mjesto. I muslimani su se bili

okupili. Tada ugledaše Poslanika kako se u pratnji jednog mladića, jedne žene i

dva djeteta kreće prema zakazanom mjestu. Arhiepiskop upita prisutne

muslimane ko su te osobe.

Rekoše: Onaj mladić je Ali ibn Ebi Talib, amidžić Poslanikov i njegov

zet, a ona žena je Poslanikova kćerka Fatima, i to su Poslaniku najdraže osobe.

A ono dvoje djece su Hasan i Husejn, sinovi Fatime i Alija.

Božiji Poslanik je u pratnji ove četiri osobe došao i sa namjerom

meĎusobnog proklinjanja kleknuo na koljena. Kada je Ebu Harese vidio ovaj

prizor, obratio se svojim pratiocima: “Tako mi Boga, Muhammed je potpuno

Uzo

rita

žen

a 2

6

siguran i smion poput poslanika sjeo i spreman je za proklinjanje. Posmatram

lica koja, ako od Boga zatraže, planina će iz temelja biti iskopana. Plašim se ako

nas prokune da će svi kršćani na zemlji biti uništeni. Nije nam u interesu da

učestvujemo u meĎusobnom proklinjanju.” Kršćani su tako odustali od

meĎusobnog proklinjanja, došli kod Poslanika i zatražili pogodbu, što je bilo

prihvaćeno.78

Pitanje proklinjanja je poznata priča koja se navodi u povodima objave

navedenog ajeta i svi muslimani su jedinstveni u tome da Božiji Poslanik,

s.a.v.a., osim Alija, Fatime, Hasana i Husejna nije nikoga više predložio da

učestvuje u proklinjanju. I to je velika vrijednost i počast koja je iskazana hazreti

Fatimi, a takoĎer i njenom mužu, hazreti Aliju, i dvojici njenih sinova, Hasanu i

Husejnu. Zanimljivo je i to da su u navedenom ajetu Hasan i Husejn

predstavljeni kao djeca Božijeg Poslanika, hazreti Fatima kao žena Poslanikove

kuće, a hazreti Ali ibn Ebi Talib kao duša Poslanikova.

Znanje hazreti Fatime

Neka žena je došla kod hazreti Fatime i rekla: „Imam nemoćnu majku

koja se suočila sa jednim problemom prilikom obavljanja namaza, pa me je

poslala tebi da te upitam. Žena je izložila problem. Hazreti Fatima je dala

odgovor na to pitanje. Ta ista žena drugom prilikom je izložila još jedno pitanje

i sve tako do desetog pitanja. Hazreti Zehra je na sva njena pitanja dala

odgovore. Nakon toga žena se postidjela zbog mnoštva pitanja koja je

postavljala, pa je rekla hazreti Fatimi: „O kćeri Božijeg poslanika, više ti neću

smetati. Umorila si se.‟ Hazreti Fatima odgovori: „Ne ustručavaj se. Kakvo god

pitanje imaš, izvoli, reci, da dam odgovor na njega. Ja se neću umoriti od tvojih

pitanja, naprotiv, sa zadovoljstvom ću odgovoriti na njih. Ako neko bude plaćen

da prenese težak teret na terasu i za to bude nagraĎen iznosom od sto hiljada

dinara, da li će se umoriti od nošenja tog tereta?!‟ Žena odgovori: „Ne, neće se

umoriti, zato jer će za to dobiti veliku platu.‟ Hazreti Fatima reče: „Bog mi za

odgovor na svako pitanje daje nagradu koja je veća i vrjednija od nagrade

biserima ispunjenog prostora od zemlje do neba. Imajući u vidu to, da li ću se ja

umoriti od davanja odgovora na pitanja? Čula sam od svoga oca da je rekao:

Ulema mojih sljedbenika na Sudnjem danu će biti okupljena i Bog će im u

skladu sa veličinom njihova znanja, stepenom njihova poleta i truda uloženog na

putu upute i usmjeravanja ljudi podariti svečanu odoru i nagradu. Jednom od

njih će biti dodijeljen milion svečanih odijela od svjetlosti. Potom će glasnik

Uzvišenog Boga povikati: O vi koji ste siročad Muhammedove porodice

prihvatali i u onim trenucima kada su bili odvojeni od predvodnika svojih. Oni

su vaši učenici i siročad koja su u okrilju vašega znanja nastavila slijediti svoju

religioznost, bila usmjerena i upućena. U omjeru u kojem su se na Dunjaluku

okoristili vašim znanjem, dajete im svečanu odoru. U tom trenutku ulema moga 78

Medžme„ul-bejan, sv. 2, str. 452; El-Kamil fit-tarih, sv. 2, str 293; Ruhul-bejan, sv. 2, str. 44.

Uzo

rita

žen

a 2

7

ummeta će svojim sljedbenicima dijeliti svečane odore, pa će nekima od njih biti

dato stotinu hiljada svečanih odora. Zatim će ona siročad svojim učenicima

udijeliti svečanu odoru, a nakon toga će svečane odore biti podijeljene meĎu

narodom. Od strane Boga doći će zapovijed da se već podijeljene svečane odore

uleme upotpune i da dostignu svoj prethodnu količinu. Zatim će narediti da ih

nekoliko puta umnože a isto tako i njihovim sljedbenicima. U tom trenutku će

hazreti Fatima reći: O robe Božiji, jedan konac na ovoj odori vrijedi milion puta

više od svega onoga što Sunce obasjava, zato što su dunjalučki poslovi uprljani

zlovoljom i teškoćama dok ahiretske blagodati nemaju nedostatka i greške.79

Dvije žene, od kojih je jedna bila vjernica a druga tvrdoglava i prkosna,

sporječkaju se oko jednog vjerskog pitanja. Kako bi riješile svoj spor, zajedno

doĎu kod hazreti Fatime i ispričaju joj dogaĎaj. Pošto je vjernica bila u pravu,

hazreti Fatima je dokazima potvrdila njen govor. Tako je ona izvojevala pobjedu

nad onom drugom buntovnom ženom i veoma se obradovala zbog toga. Hazreti

Fatima reče onoj vjernici: „Meleci Božiji su radosniji od tebe, a tuga i žalost

šejtana i njegovih sljedbenika je veća od tuge i žalosti one prkosne i tvrdoglave

žene.‟ Tada je Husejn rekao: „Zato je Bog rekao svojim melecima: Kao uzvrat

za ono što je Fatima učinila ovoj ženi odredite joj Džennet i džennetske

blagodati milion puta veće nego što su prije bili. Istu ovu metodu i sunnet

primijenite i prema svakome alimu koji svojim znanjem ojača vjernika da

pobijedi prkosnika i učinite im nagradu milion puta većom.‟”80

Fatimina vjera i ibadet

Rekao je Božiji Poslanik, s.a.v.a., o hazreti Fatimi: “Vjera u Boga je tako

duboko prodrla u srce i dušu Zehre da se ona lišava i oslobaĎa svega zarad

ibadeta Bogu.”81

Hasan je govorio: “Vidio sam svoju majku Zehru da je uoči petka cijelu

noć do zore provela u ibadetu Gospodaru. Cijelo vrijeme je bila na rukuu i

sedždi sve dok nije zarudila zora. Čuo sam da spominje poimenice vjernike i uči

dovu, ali za sebe nije učila. Rekao sam: „Majko, zašto ne učiš dovu i za sebe?‟

Reče: „Prvo komšija, pa tek onda ukućani.‟”82

Hasan je rekao: “Fatima je bila najpobožnija osoba. U ibadetu i robovanju

Uzvišenom Bogu toliko je stajala (u namazu) da su joj noge oticale.”83

Božiji Poslanik, s.a.v.a., je govorio: “Fatima, moja kćerka, je najbolja

žena svijeta. Ona je dio moga tijela, svjetlost oka moga, plod moga srca i duša

moja. Ona je hurija u liku čovjeka. Kada stoji u mihrabu i obavlja molitvu, njena

svjetlost sja za nebeske meleke. Bog govori melecima: „Pogledajte Moga roba

kako preda Mnom stoji na namazu i kako njeno tijelo drhti iz strahopoštovanja 79






Uzo

rita

žen

a 2

8

prema Meni, i kako se potpuno utopila u ibadetu! O meleci, budite svjedoci da

sam sačuvao sljedbenike Fatimine od patnje džehennemske.‟”84

Naravno, osoba koja je roĎena u centru gdje je spuštana objava i koja je

odrasla u okrilju objave, noć i dan slušala učenje Kur'ana, osoba koja je

odgajana pod budnim okom oca kakav je Muhammed, s.a.v.a., i koja je živjela u

kući supruga kao što je bio Ali ibn Ebi Talib, koji je bio najpobožniji čovjek

vremena, i treba imati ovakav uzvišen stepen u ibadetu i robovanju Bogu i treba

joj vjera prožeti sve dubine duše.

Ogrlica koja donosi berićet i dobrobit

Džabir ibn Abdullah Ensari kaže: “Jednoga dana klanjao sam ikindiju sa

Muhammedom, s.a.v.a. Ashabi su sjedili oko njega. Iznenada jedan stari čovjek

odjeven u staru odjeću priĎe Božijem Poslaniku. Od starosti i nemoći jedva se

držao na nogama. Poslanik ga primijeti, upita ga za zdravlje, a on reče: „O Božiji

Poslaniče, ja sam čovjek gladan, pa nahrani me. Bez odjeće sam, obuci me.

Ruku sam praznih, nešto mi podari.‟

Božiji Poslanik reče: „Ja trenutno ništa nemam, ali uputit ću te tamo gdje

će možda biti zadovoljena tvoja potreba. Idi kući osobe koja voli Allaha i

Poslanika i koju vole Allah i Poslanik. Idi kući moje kćerke Fatime, ona će ti

dati nešto.‟ Nakon toga je rekao Bilalu: „Uputi starog i nemoćnog starca do

Fatimine kuće.‟

Bilal zajedno sa starcem ode do Fatimine kuće. Starac reče: „Mir neka je

na vas, porodico poslanstva, i središte spuštanja meleka.‟

Fatima odgovori i upita: „Ko si ti?‟ Reče: „Ja sam siromah. Bio sam kod

tvoga oca, a on me uputio do tebe. O kćeri Božijeg Poslanika, gladan san,

nahrani me. Bez odjeće sam, daj mi odjeću. Siromah sam, nešto mi udijeli.‟

Hazreti Fatima, koja u kući nije imala ništa, dala je starcu ovčiju kožicu koja je

služila kao prostirač za Hasana i Husejna. Starac reče: „Kako će mi ova kožica

popraviti život?‟ Fatima mu dade ogrlicu koju joj je bila poklonila njena

amidžična i reče: „Prodaj je i uz njenu pomoć poboljšaj svoj život.‟

Starac se vrati do Poslanika i ispriča mu šta se dogodilo. Poslanik je

zaplakao i rekao: „Prodaj ogrlicu da ti Bog njenim berićetom otkloni teškoće u

životu.‟

Amar ibn Jasir je dobio dozvolu od Poslanika da kupi tu ogrlicu. Upitao je

starca za koliko novca će je prodati.

Starac reče: „Prodat ću je za iznos kojim ćeš utoliti glad moga stomaka

hljebom i mesom, odjenuti me jednom prugastom jemenskom odjećom da u njoj

namaz klanjam i jedan ćeš mi dinar dati koji će me odvesti do moje porodice i

moje žene.‟

84


Uzo

rita

žen

a 2

9

Amar reče: „Ja ću kupiti tu ogrlicu od tebe za dvadeset dinara i dvjesta

dirhema, dat ću ti jedno jemensko odijelo, jednu jahaću životinju te hljeb i meso

koje će ti glad utoliti.‟

Starac je prodao tu ogrlicu Amaru, uzeo svoj novac i otišao kod Božijeg

Poslanika. Poslanik ga upita: „Jesi li sit i obučen?‟ On reče: „Da, berićetom i

blagoslovom Fatimina dara zadovoljih svoje potrebe. Da Allah zauzvrat Fatimi

da nagradu koju oko nikada nije vidjelo a uho čulo.‟

Božiji Poslanik, s.a.v.a., je rekao svojim ashabima: „Bog je na Ovom

svijetu podario Fatimi takvu nagradu zato što joj je dao oca kao što sam ja,

supruga kao što je Ali i djecu kao što su Hasan i Husejn. Kada Azrail od Fatime

uzme dušu i kada je u kaburu budu pitali: Ko ti je Poslanik?, odgovorit će: Moj

otac. Bog je zadužio skupinu meleka da nakon njene smrti neprestano donose na

nju, na njenog oca, supruga i djecu salavat i pozdrav. Znajte da svako ko me

posjeti nakon smrti, kao da me posjetio za vrijeme moga života, i ko god posjeti

Fatimu, kao da je mene posjetio.

Amar je uzeo ogrlicu i pomirisao je, stavio je na parče jemenske tkanine i

rekao svome robu: „Uzmi ovo i predaj Božijem Poslaniku, a i tebe lično

poklanjam Poslaniku.‟ Kada je rob došao kod Božijeg Poslanika, Poslanik je i

ogrlicu i roba poklonio hazreti Fatimi. Hazreti Fatima je uzela ogrlicu a roba je

oslobodila. Kada je bio osloboĎen, rob se nasmija. Upitali su ga zašto se

nasmijao. On odgovori: „Začudio me berićet ove ogrlice, jer je nahranila

gladnog, odjenula nagog, siromaha učinila bogatim, oslobodila roba i ponovo se

vratila svome vlasniku.‟”85

Poslanikova ljubav i poštovanje prema Fatimi

Aiša je govorila: “Fatima je u govoru bila najsličnija Božijem Poslaniku.

Kada je ulazila kod Poslanika, on bi je uzimao za ruku i poljubio i posjeo bi je

na svoje mjesto. Uvijek kada je Poslanik dolazio kod Fatime ona bi iz

poštovanja prema svome ocu ustajala, ljubila ga u ruku i ustupala mu svoje

mjesto da sjedne.”86

Jednoga dana Aiša je ugledala Božijeg Poslanika, s.a.v.a., kako je

poljubio Fatimu. Potom je rekla: “O Božiji Poslaniče, zar još uvijek ljubiš

Fatimu, iako ona sada ima svoga muža.” Poslanik odgovori: “Kada bi znala

koliko volim Fatimu, i tvoja bi se ljubav prema njoj uvećala. Fatima je hurija u

ljudskom liku. Kada god se zaželim mirisa Dženneta, ja je poljubim.”87

Ali ibn Ebi Talib je upitao Božijeg Poslanika, s.a.v.a.: “O Božiji

Poslaniče, da li više voliš mene ili Fatimu?” Poslanik je odgovorio: “Ti si

cjenjeniji, a ona mi je milija.”88

85





Uzo

rita

žen

a 3

0

Fatima je govorila: “Kada je objavljen ajet: Ne smatrajte Poslanikov poziv

upućen vama kao poziv koji vi jedni drugima upućujete (En-Nur, 63), ja od tada

više nisam oca zvala: „Oče‟, nego sam govorila: „O Božiji Poslaniče.‟ Nekoliko

puta sam ga tako zovnula, ali on nije odgovorio. Potom je rekao: „Fatima, dušo

moja, ovaj ajet nije objavljen u vezi s tobom i tvojom djecom. Ti si od mene, a

ja sam od tebe. Ajet je objavljen u vezi sa arogantnim Kurejšijama. Ti meni

govori: Oče, zato što te riječi moje srce oživljavaju, a Gospodara svijeta čine

zadovoljnim.‟”89

Pitali su Aišu: “Ko je bio Poslaniku, s.a.v.a., najdraži?” Ona odgovori:

“Fatima.” Potom su je upitali: “A koji je čovjek bio Poslaniku najdraži?” Ona je

odgovorila: “Fatimin muž Ali.”90

Poslanik ne bi zaspao dok ne bi poljubio Fatimu.91

Kada bi Božiji Poslanik kretao na put, posljednja osoba sa kom bi se

rastao bila bi Fatima. Kada bi se vraćao sa puta, prvo bi otišao da vidi Fatimu.92

Poslanik, s.a.v.a., je govorio: “Fatima je dio moga dijela. Ko god nju

obraduje, i mene je obradovao. Ko god nju uznemiri, uzmenirio je mene. Od

svih ljudi Fatima mi je najdraža.”93

U navedenim hadisima nema nikakve sumnje da je Božiji Poslanik prema

hazreti Fatimi izražavao neizmjernu i neobično snažnu ljubav. Ta ljubav je bila

tako snažna da je ponekad izazivala proteste. Naravno, ljubav i sklonost prema

svome djetetu je prirodna za svakog oca, ali ukoliko izaĎe iz okvira uobičajenog,

mora postojati neki drugi razlog za to. Moguće je da razlog izražavanja

bezgranične i neizmjerne ljubavi prema svome djetetu bude u neznanju i

maloumnosti oca. MeĎutim, ovaj razlog, bez sumnje, ne možemo pripisati

Poslaniku, za koga Allah kaže: A ti si, zaista, najljepše ćudi (El-Kalem, 4),

Poslanik čija su sva djela bila u skladu sa Božijom objavom i za koga je Allah

rekao: To je samo Objava koja mu se obznanjuje. (En-Nedžm, 4.)

Prema tome, sva ta iznimno snažna ljubav Božijeg Poslanika imala je neki

drugi razlog i izvor.

Poslanik je prepoznao izvanredni duhovni stepen i poziciju hazreti Fatime

i poznavao ju je veoma dobro.

Fatima je dostojna kćerka Poslanika

Fatima je bila dostojna kćerka Božijeg Poslanika, s.a.v.a., i svaka žena

nije bila dostojna ovako visokog stepena. Časni Poslanik je imao i druge kćerke,

ali ni jedna od njih nije postigla tako visok stepen kao što je to Zehra imala i nije

postigla tu počast i zaslugu. Možda će se čitaoci čuditi ovim riječima i reći da su

i ostala Poslanikova djeca uistinu njegova djeca i izmeĎu njih i hazreti Zehre u

89

Bejtul-ahzan, str. 10. 90



Zehairul-„ukba, str. 37. 93

Menakib ibn Šehr Ašub, sv. 3, str. 332.

Uzo

rita

žen

a 3

1

ovom pogledu nema nikakve razlike. U pojašnjenju ove konstatacije kažemo:

Da, to što kažete je tačno, meĎutim, ovdje nije u pitanju klasična situacija o

tome da je neko nečije dijete, niti je riječ o informacijama za ličnu kartu, nego je

pitanje biti dijete Poslanika u smislu visokog položaja poslanstva.

Hazreti Muhammed, s.a.v.a., sa aspekta visokog stepena poslanstva i

Božanskog predvodništva posjedovao je osobitu ličnost i posebne osobine o

kojima je radi očuvanja svoga položaja trebao voditi računa i poštivati ih. Iz

istog razloga on je bio čist od grijeha i radio je u skladu sa svojim govorom.

Pored toga, on je nastojao saučestvovati sa muslimanima u podnošenju teškoća.

Njegova hrana, odjeća, životna sredstva i stan ne samo da su bili na srednjem

nivou, nego su bili na nivou siromašnih muslimana. Po pitanju predanosti

izvršavanju islamskog morala bio je takav da je Bog Uzvišeni za njega rekao: A

ti si, zaista, najljepše ćudi. (El-Kalem, 4)

U robovanju Bogu bio je revnosan. Kur'an za njega kaže: Ne objavljujemo

Kur'an da se mučiš. (TaHa, 2)

Iz tih razloga on je imao snažan uticaj na srca muslimana, a njegovo

predvodništvo je osvajalo duše i srca ljudi.

Čitaocima nije skrivena činjenica da je izvršavanje svih ovih programa

bez podrške i saradnje supruge i djece nemoguće. Ukoliko oni budu uspješni i

budu saraĎivali, čovjek može djelovati i raditi u skladu sa svojim obavezama; u

protivnom, rad u skladu sa ovim programom bit će iznimno težak.

Časni Poslanik islama ne samo da je imao odgovornost da djeluje u

skladu sa ovim programom, nego je bio zadužen da uputi na njega i svoju

porodicu koja je posjedovala ovako tešku odgovornost. Stoga je njihova

saradnja radi uspješnog dostizanja cilja bila nužna.

Kur'an časni Poslaniku kaže da svojoj prodici kaže: O Vjerovjesniče, reci

ženama svojim: “Ako želite život na Ovom svijetu i njegov sjaj, onda se odlučite,

dat ću vam pristojnu otpremu i lijepo ću vas otpustiti. A ako želite Allaha, i

Poslanika Njegova, i Onaj svijet – pa, Allah je, doista, onima među vama koji

čine dobra djela pripremio nagradu veliku.” (El-Ahzab, 28-29)

Nakon toga Kur'an se obraća Poslanikovoj porodici: O žene

Vjerovjesnikove, ako bi koja od vas očit grijeh učinila, kazna bi joj udvostručena

bila, a to je Allahu lahko; a onoj koja se bude Allahu i Poslaniku Njegovu bude

pokoravala i dobra djela činila – dat ćemo nagradu dvostruku i pripremit ćemo

joj opskrbu plemenitu. O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se

Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije

je srce bolesno, i neusiljeno govorite! U kućama svojim boravite i ljepotu svoju,

kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i molitvu obavljajte i zekat dajite, i

Allaha i Poslanika Njegova slušajte! Allah želi da od vas, o porodico

Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti. I pamtite Allahove ajete i

mudrost, koja se kazuje u domovima vašim; Allah je, uistinu, dobar i sve zna.

(El-Ahzab, 30-34.)

Uzo

rita

žen

a 3

2

Iz navedenih ajeta dolazimo do veoma bitnog saznanja da je Božiji

Poslanik bio dužan ispraviti i spriječiti blještavilo, sjaj i luksuz i ukazati na to da

Poslanikova porodica nije dom provoda i luksuza, nego mjesto jednostavnog

življenja, služenja islamu i muslimanima. Poslanikova kuća je iznimno sveto

mjesto i narod očekuje da baš u njoj jasnim vidi tragove islama.

Uzvišeni Bog u ovim ajetima upozorava Poslanikovu porodicu da nisu

kao ostale žene zato što je njihova kazna dvostruka, ali im je i nagrada za dobra

djela dvostruko veća. Vi pripadate Poslaniku i vi ste poslanička porodica pa

brinite o dostojanstvu ove kuće. Budite ustrajne i predane u bogobojaznosti i

čuvanju svoga hidžaba i ne pokazujte se kao paganske žene na ulicama i

bazarima. Čak pazite i na način svoga izražavanja i govora. Budite poslušne

Bogu i Poslaniku. I obratite pažnju na ajete i hadise koji se uče i pripovijedaju u

vašoj kući. U vašoj se kući govori o vjeri, bogobojaznosti, duhovnosti,

požrtvovanosti, bezvrijednosti zlata, bogatstva i dunjalučkih ukrasa, o

pravednosti. Pazite da ne bi vaša djela bila suprotna vašem govoru. Ako

postupite u skladu sa svojim navedenim obavezama, vi će te biti dostojne da

budete pripadnice Ehli-bejta. Ako pak u izvršenju svojih obaveza budete

nemarne, vi nećete biti dostojne toga da budete dio Ehli-bejta, iako živite u kući

Božijeg Poslanika kao njegova supruga ili pak kao vlastito dijete Poslanikovo.

Naravno, nije svako dostojan ovog visokog stepena. Iz ove skupine jedino

je hazreti Zehra postupala u skladu sa zahtjevima Božijeg Poslanika i ona je bila

ta koja je uistinu bila dostojno Poslanikovo dijete.

Esma kaže: “Jednoga dana bila sam kod hazreti Fatime kada je ušao

Božiji Poslanik, s.a.v.a., i vidio zlatnu ogrlicu na Fatiminom vratu. Rekao je:

„Fatima, kćeri moja! Zbog toga što narod govori: Fatima, kćerka

Muhammedova, ne uznosi se noseći na sebi odjeću nepravednika.‟ Fatima je

odmah skinula ogrlicu, prodala je i za nju kupila roba i oslobodila ga. Božiji

Poslanik je bio zadovoljan njenim postupkom.”94

U prethodnim poglavljima ove knjige mogli ste se upoznati sa visokim

stepenom znanja hazreti Fatime, njenom ozbiljnošću u širenju znanja, sa njenim

stepenom robovanja Bogu, prisutnošću njena srca u ibadetima i istrajnošću u

ibadetima, sa teškim životom i podnošenjem teškoća i njenom požrtvovanošću i

nema potrebe to ponavljati. I upravo je zbog ovih osobina i kvaliteta Božiji

Poslanik prema hazreti Fatimi gajio vanredno poštovanje, čast i ljubav, i upravo

je zbog tih kvaliteta stekla tu počast da bude dostojno dijete i postane dio Ehli-

bejta.

Težak život Fatime i Alija

Jedno vrijeme život hazreti Alija bio je tako težak da je Fatima otišla kod

svog cijenjenog oca. Pokucala je na vrata. Poslanik reče Ummu Ejmen: “Čini mi

94

Zehairul-„ukba, str. 51.

Uzo

rita

žen

a 3

3

se da je moja kćerka Fatima. Idi otvori vrata, vidi ko je.” Kada je otvorila vrata,

Fatima je ušla. Nazvala je selam i sjela pored oca. Božiji poslanik, s.a.v.a., reče:

“Fatima, dušo, ti nikada nisi u ovo vrijeme dolazila našoj kući, šta se sada

dogodilo?” Ona reče: “O Božiji Poslaniče, šta je hrana melecima?”

Reče: “Zahvala Bogu.”

Fatima potom reče: “Dragi oče! Pa šta je naša hrana?”

Reče: “Tako mi Boga, već mjesec dana u kuće Poslanikove porodice vatra

nije upaljena. Vidio sam svjetlost. DoĎi da te naučim pet riječi kojima me je

Džebrail naučio. Reci: „O Gospodaru prvih i posljednjih! O Posjedniče

postojane snage! O Ti Koji milostiv si prema siromašnim! O Ti najmilostiviji

milosniče!‟”

Hazreti Zehra je naučila ovu dovu i vratila se kući.

Hazreti Ali je upita: “Gdje si bila?”

Ona je odgovorila: “Otišla sam da tražim Dunjaluk, ali sam dobila

uputstvo za Ahiret.”

Reče: “Danas ti je najbolji dan.”95

Jednoga dana Božiji Poslanik je obišao Fatimu i upitao je za zdravlje, pa

je ona odgovorila: “Dragi oče, bolesna sam, i još gore od toga, nemamo šta da

jedemo.” Poslanik reče: “Zar ti nije dovoljno da budeš najveća žena svijeta?”96

Jednoga dana Fatima je došla kod Poslanika i rekla: “Ali sve što ima

podijeli siromašnima.” Poslanik reče: “Fatima, dušo, nemoj slučajno da

uznemiriš brata i amidžića moga, jer ljutnja Alija je i moja ljutnja, a moja ljutnja

je Božija ljutnja.”97

Esma bint Umejs kaže: “Jednoga dana Božiji Poslanik, s.a.v.a., je došao u

kuću hazreti Fatime. Vidio je da Hasan i Husejn nisu u kući. Upitao je kako su

djeca. Fatima odgovori: „Danas u našoj kući nemamo ništa za jesti. Kada je Ali

krenuo vani, rekao je: Da povedem sa sobom vani Hasana i Husejna da ne počnu

plakati i od tebe tražiti hranu. Odveo ih je sa sobom i otišao kod nekog jevreja.‟

Božiji Poslanik je izašao vani da traži Alija. Pronašao ga je na plantaži

palmi tog jevreja kako vadi vodu iz bunara. Vidio je Hasana i Husejna kako se

igraju. Pored njih je bilo i nešto hurmi. Poslanik, s.a.v.a., reče Aliju: „Zar nećeš

vratiti Hasana i Husejna natrag kući prije nego što nastupi vrelina?‟

Ali reče: „O Božiji Poslaniče, kada sam izašao iz kuće, u kući nismo imali

ništa za jelo. Sačekaj da malo pripremim hurmi za Fatimu. Dogovorio sam se sa

ovim jevrejem da za svaku kofu vode uzmem jednu hurmu.‟

Kada je prikupio nešto hurmi i stavio ih u naramak, uzeo je Hasana i

Husejna i vratio se kući.”

“Kada bi Božiji Poslanik kretao na put, posljednja osoba sa kom bi se

rastao bila bi Fatima. Kada bi se vraćao sa puta, prvo bi otišao da vidi Fatimu.

Kada se jednom prilikom vratio sa puta i došao Fatiminoj kući, primijetio je da

95


Nazm dureris-simtajn, str. 179. 97


Uzo

rita

žen

a 3

4

je stavila srebrene narukvice na ruke Hasana i Husejna i okačila zastor na vrata.

Zadržao je jedno vrijeme pogled na njima i suprotno svom stalnom običaju nije

se zaustavljao u Fatiminoj kući, nego se brzo okrenuo i vratio. Fatima se

rastužila. Znala je koji je bio razlog ovakvog ponašanja Poslanika. Skinula je

zastor sa vrata i narukvice sa ruku Hasana i Husejna i dala ih Hasanu i Husejnu

da ih odnesu Poslaniku. Poslanik je pomilovao dvije svjetlosti oka svoga i

udijelio narukvice siromasima koji su živjeli u džamiji. Platno od zastora je

isjekao na komade i dao nekolicini siromašnih i golih da pokriju svoja stidna

mjesta. Potom je rekao: „Da se Allah smiluje Fatimi, da je odjene džennetskim

haljinama i da joj podari džennetske ukrase.‟”98

Umran ibn Hasin pripovijeda: “Jednoga dana bio sam kod Božijeg

Poslanika kada je ušla kod njega Fatima. Kada je Poslanik pogledao u Fatimino

lice, koje je bilo žuto od gladi i bez traga krvi na njemu, pozvao ju je da sjedne

pored njega. Svoju blagoslovljenu ruku je stavio na njena prsa i rekao: „O Bože,

Koji gladne činiš sitim i siromašne uzvisuješ, Fatimu kćerku Muhammedovu

gladnom ne drži.‟”

Umran potom kaže: “Blagoslovom Poslanikove dove žutilo sa lica

Fatimina nestade i pojaviše se tragovi krvi (rumenila) na njenom licu.”99

Praktičan poziv

Prema svjedočanstvu historije i predajama Ehli-bejta, život Poslanika

islama, Alija ibn Ebi Taliba, i Fatime Zehre, bio je oličenje čiste jednostavnosti i

skromnosti. I ne samo to, nego je tekao uz mnoštvo teškoća i nedaća. To nije

ništa čudno jer i opća situacija muslimana nije bila bolja.

Većinu muslimana sačinjavali su siromašni i siroti. Jedan dio muslimana

je bio u tako teškoj situaciji da su pod strahom od neprijatelja bili prisiljeni

napustiti svoje domove te otići iz Mekke i preseliti se u Medinu. I u Medini je

većina bila siromašnih. Samo je jedan manji broj bio u izvjesnoj mjeri u boljem

položaju. Oni su pak bili prisiljeni da materijalno potpomognu one muslimane

koji su učinili Hidžru iz Mekke u Medinu i da ih pomognu onoliko koliko mogu.

Sa druge strane, to je bilo veoma kritično vrijeme za islam. Muslimani su

neprestano bili u stanju opće pripravnosti i mobilizacije i većinu svog vremena

su provodili učestvujući u borbama i braneći se, tako da zbog toga nisu bili u

stanju poboljšati svoju ekonomsku situaciju, tako da Poslaniku, Aliju i Fatimi

nije bilo moguće, niti je bilo prikladno, da imaju lagodan i dobar život i da sa

siromasima i jadnicima ne podijele ono što imaju. Iako su Poslanik i Ali radili i

tako priskrbljivali halal opskrbu, a i u ratnom plijenu su imali svoj udio tako da

su mogli živjeti relativno dobro, meĎutim, zar je bilo moguće da časni Poslanik,

njegov zet i kćerka siti odu u postelju i zaspu, a da se glas gladnih siromaha

prolama Medinom? Zar bi bilo dobro da kćerka Božijeg Poslanika na vrata svoje

98


Nazm dureris-simtajn, str. 191.

Uzo

rita

žen

a 3

5

sobe okači zastor, a da neki muslimani nemaju čime pokriti svoja stidna mjesta?

Zar je bilo moguće da Hasan i Husejn imaju srebrene narukvice, a da se čuje

plač gladne djece muslimana.

U principu, da nije bilo pomoći i saosjećanja prve ličnosti islama i časnog

Ehli-bejta sa ostalim muslimanima, da li bi bilo moguće da siromašni i slabi

muslimani ranog perioda islama, koji nisu najbolje shvatali značenje poslanstva

i objave, i čiji razum je bio u njihovim očima, ustanu i budu spremni da se

požrtvovano bore na frontu i žrtvuju svoje živote na putu svetih ciljeva časnog

Poslanika? Općenito gledano, jedan od glavnih razloga napretka islama i

duhovnog uticaja Božijeg Poslanika je bilo to da što god da su čuli od Poslanika,

njegovu praktičnu realizaciju su vidjeli u govoru, ponašanju i životu Poslanika i

njegove porodice i tim praktičnim pozivom narod su upućivali u islam i

požrtvovanost.

Fatima u očima Alija

Najbolji način upoznavanja jedne žene jeste njen opis i predstavljanje od

strane njenog supruga zato što suprug poznaje svoju suprugu bolje nego bilo ko,

pa čak bolje i nego njen otac i majka. On je upoznat sa skrivenim mislima,

ponašanjem i navikama, i dobrim i lošim. Prema tome, hazreti Ali je u

potpunosti poznavao hazreti Fatimu i može je bolje od drugih opisati i

predstaviti. Mnogobrojne su izjave Zapovjednika vjernika o hazreti Zehri, ali

ćemo se ovdje zadovoljiti dvjema.

Prva nam kazuje o odgovoru hazreti Alija na upit o prvom bračnom jutru.

Božiji Poslanik, s.a.v.a., prvog jutra nakon bračne noći ušao je u bračnu sobu i

upitao zeta. “Kako ti se čini tvoja supruga?” Hazreti Ali je odgovorio: “Ona je

najbolja pomoć u pokornosti Bogu.”

Druga govori o riječima hazreti Alija u posljednjim satima života hazreti

Zehre. Zapovjednik vjernika i Zehra osamili su se u posljednjim satima njenog

života. Hazreti Zehra je u posljednjim satima svoga života rekla Zapovjedniku

vjernika: “O sine moga amidže! Cijeloga života te nikad nisam slagala, izdala i

nikada ti nisam protivrječila.” Zapovjednik vjernika u odgovoru reče: “Da, kćeri

Poslanikova! Bogu se utječem od pomisli da si ti počinila neki prijestup. Tvoj

stepen spoznaje Boga, dobročinstvo, strahopoštovanje prema Bogu je daleko

iznad toga da mi se ti suprotstaviš. Razdvojenost od tebe je izuzetno teška za

mene.”

Na početku zajedničkog bračnog života Zapovjednik vjernika je hazreti

Zehru predstavio kao najbolju suprugu uz čiju pomoć čovjek može biti pokoran

Bogu. Rečenica: “Ona je najbolja pomoć u pokornosti Bogu”, je kratka, ali

izuzetno sadržajna rečenica. U ovoj je rečenici hazreti Ali pojasnio cilj braka

kao potpomaganje i oslanjanje na supružnika u pokornosti Bogu, smatrajući

svoju suprugu Zehru najboljim primjerom uspjeha u ovom bitnom pitanju. U

posljednjim satima oproštaja sa hazreti Fatimom hvalio je njen položaj spoznaje

Uzo

rita

žen

a 3

6

Boga, dobročinstva i strahopoštovanja prema Bogu, na taj način potvrdivši svoje

mišljenje iz prošlosti. Jasno je da hazreti Zehra tokom cijelog života ne samo da

nije bila smetnja svome mužu u pokornosti Bogu i izvršavanju teške i odgovorne

obaveze upravljanja i voĎenja, nego je u svim situacijama i dimenzijama bila

njegov oslonac i pomagač.

Imajući u vidu iznimnu ličnost Zapovjednika vjernika te njegov moralni,

politički i društveni položaj, bit će nam, takoĎer, jasna i izvanredna ličnost

njegove supruge hazreti Zehre.

“Ali ibn Ebi Talib u pogledu hrane i ponašanja bio je najsličniji čovjek

Božijem Poslaniku. Sam je jeo hljeb sa maslinama, a narodu je davao hljeb i

meso. On je sam pripremao i odnosio vodu i drva za svoj dom, a Fatima je

mljela brašno, pripremala tijesto, pekla hljeb, prala i krpila odjeću.100

Zapovjednik vjernika za vrijeme svoga hilafeta, kada su mu sva moguća

sredstva i mogućnosti bili na raspolaganju, obraća se Dunjaluku: “O ti prezreni

Dunjaluče! Zar si se na mene okomio i prema meni izražavaš interes? Daleko je

to, daleko od mene, idi drugog obmanjuj, ja nikakve potrebe za tobom nemam.

Tri puta sam te pustio i više nema povratka.”101

Istovremeno kaže: “Da li da se zadovoljim time da me ljudi zovi

Zapovjednik vjernika, a da sa ljudima ne sudjelujem u teškoćama života i da im

ne budem uzor u teškoći življenja? Ja nisam stvoren da bih vrijeme provodio u

jedenju ukusne hrane, poput privezane životinje koja nema drugog posla do

jedenja trave, ili slobodne životinje koja jede i razbacuje svoj izmet.”102

Sada kada je jasan istaknuti stepen hazreti Fatime možemo je predstaviti

kao jedinu ženu dostojnu da bude supruga hazreti Aliju. Ona je mogla živjeti u

Alijevoj kući, u skladu sa njegovom voljom i biti mu potpora i podstrekač u

pokoravanju Bogu i izvršavanju obaveza koje je imao na svojim plećima. Zehra

je svojim islamskim ponašanjem uspjela potvrditi da je dostojna da bude dijete

časnog Poslanika i supruga Zapovjednika vjernika. Iz istog razloga je od strane

Božijeg Poslanika proglašena za najveću i najodabraniju ženu svijeta. Fatima je

primjer i uzor žene u islamu te žene muslimanke svoju životnu lekciju trebaju

učiti od nje.

U tom kontekstu porodice vjerskih ljudi i uleme imaju veću odgovornost.

Žena koja prihvati da je njen suprug jedan vjerski alim mora imati odgovornost

koju nosi pozicija njenog supruga.

Treba znati da je njena kuća poput kuće hazreti Poslanika ili kuće hazreti

Alija kuća duhovnosti, znanja, pravednosti, potpomaganja, jednakosti,

požrtvovanosti, vrlina, svijesti i brige o Bogu, služenja islamu i muslimanima,

jednom riječju, kuća poziva na sve vrijednosti i vrline islama i ljudskosti. Treba

znati da ljudi slušaju govor Poslanika i očekuju da njihova djela vide upravo u

ovakvim porodicama.

100



Nehdžul-belaga, napisano Osmanu ibn Hunejfu.

Uzo

rita

žen

a 3

7

Žena i dijete jednog vjerskog alima moraju znati da njihova kuća nije

mjesto zabave i luksuza, nego kuća u kojoj se ogleda život Poslanikov, Alijev i

Fatimin.

Trebaju znati da su njihova djela i ponašanja u centru pažnje naroda i da

svojim islamskim ponašanjem mogu promicati i širiti islam i pozivati narod ka

dobru. Neislamskim ponašanjem oni mogu nanijeti islamu najveći udarac,

učiniti ljude nepovjerljivim prema islamskoj ulemi i obezvrijediti njihov govor.

Oni mogu pomoći svoga muža ili svoga oca u izvršavanju njegovih obaveza i

dužnosti i na taj način sudjelovati u širenju vjere i imati udjela u njegovoj

nagradi. Mogu ga spriječiti u poštivanju i izvršavanju svetih poslova i dužnosti

uleme, mogu obezvrijediti njegov govor i potaknuti narod na činjenje grijeha i

kršenje šerijatskih propisa te tako i sami postati saučesnici u njihovoj kazni zbog

počinjenih grijeha.

Naravno, ni ljudi vjere nisu svi na istom stepenu, nego što je čovjekov

naučni i društveni stepen i položaj veći, i on sam a i njegova porodica imaju

veću i težu odgovornost. Onoliko koliko budu ozbiljni i predani u izvršavanju

svojih obaveza i odgovornosti, toliku će i nagradu imati kod Allaha. Svaki

islamski alim, bez obzira na kom naučnom i vjerskom stepenu da bude, neće biti

dostojan zvanja nasljednika Poslanika i Alija, osim u slučaju da njegovo

ćudoreĎe i ponašanje bude istovjetno Poslanikovom i Alijevom. Supruga i dijete

nekog islamskog alima neće biti dostojni toga da se predstave kao supruga ili

dijete islamskog alima, nego će dostatnost ovog naziva potvrditi u slučaju da

njihova djela i ponašanja budu u skladu sa djelima i ponašanjem hazreti Zehre.

Mišljenje hazreti Zehre o ženama

Ali ibn Ebi Talib je rekao: “Jednog dana sa skupinom ashaba bili smo kod

Allahova Poslanika. Tu se Poslanik obratio ashabima govoreći: „U čemu je

dobrobit žena?‟ Niko nije mogao dati ispravan odgovor. Kada su se ashabi

razišli, otišao sam kući i pitanje Poslanikovo, s.a.v.a., sam prenio Fatimi, koja je

rekla da zna odgovor. „Dobrobit žena je u tome da ne vide muškarca stranca, a

ni on njih.‟ Kada sam opet otišao kod Poslanika, s.a.v.a., prenio sam mu

odgovor koji je ponudila Fatima na njegovo pitanje. Poslanik se začudio i rekao:

„Fatima je dio mene.‟”103

Nema sumnje da je časni islam napravio velike korake u napretku i

slobodi žena. Kao osiguranje njenoga prava donio je postojeće propise. U

prikupljanju znanja podario joj je slobodu. Njenu imovinu i rad smatra

poštovanim.

MeĎutim, ovdje postoji mogućnost rasprave da li je dobro da se žene

miješaju u dnevnim odnosima sa stranim muškarcima. Da li je dobro za žene da

103


Uzo

rita

žen

a 3

8

poput muškaraca prisustvuju općim okupljanjima i da se sa stranim muškarcima

miješaju? Da li je zbiljska korist za žene da se dotjeruju i neobuzdano

prisustvuju na muškim mjestima za okupljanje, i da se pred svima pokazuju? Da

li je dobro za žene da se postavljaju kako bi muškarci u njih buljili, i da im

pripreme da uživaju gledajući, a znamo da je pogled jedno od glavnih sredstava

uživanja? Da li je korisno za žene da za sebe nemaju nikakavu privatnost, da se

sa stranim muškarcima miješaju i da slobodno gledaju jedno u drugo? Da li je

korisno za žene da na ulicu tako izaĎu da je nečiste oči drugih muškaraca prate i

slijede?

Ili je korist za društvo da se žene jednostavno oblače i takve izlaze iz

kuće, i da svoje ukrase ne pokazuju drugim muškarcima; niti da one same

gledaju u muškarce, niti da one dozvole da ih drugi gledaju?

Da li je prvi oblik u korist svih žena i da li on najbolje opskrbljuje

njihove koristi ili drugi oblik? Da li prvi oblik sakuplja uzroke duševnog smiraja

i napredak nacije ili drugi oblik?

Ako bi čovjek svoje sirove osjećaje ostavio nastranu i nepristrasno

o ovom pitanju razmislio i ispitao njegove posljedice, potvrdio bi da je prijedlog

hazreti Zehre (dobrobit žena je u tome da ne vide muškarca stranca, a ni on njih)

najbolja uputa koja može osigurati koristi žena i očuvati njihov položaj u

društvu. Jer ako bi žene iz svojih kuća izlazile te imale društvene odnose sa

muškarcima, time bi muškarci osigurali razna uživanja i tu bi koristili priliku da

zagledaju u njih, što je i uzrok da omladina kasni sa brakom i zasnivanjem

porodice, i što doprinosi da se dnevno uvećava broj neudatih djevojaka, ovo ne

samo da bi štetno završilo za društvo, već bi i roditelji biti stavljeni u tešku

situaciju, a tu bi opet najveću štetu imale same žene. Ako bi žene svoju ljepotu

ispoljavale i krale srce muškaraca, a muškarci su većinom lišeni i ne mogu im

pristupiti bez ikakvih uvjeta, kao rezultat ovoga meĎu omladinom i muškarcima

nastaju psihički poremećaji, slabi živci, samoubistva i gubljenje nade u život.

Rezultat ovoga će se indirektno vratiti i ženama, jer će se ovim slobodnim

zagledanjem neki muškarci koristiti prevarama i na taj način privući naivne i

čiste djevojke i time ukaljati njihov obraz, i čak će ih uvući u nemoral.

Kada udate žene uvide da njihovi muževi zagledaju druge žene i

prisustvuju gdje god su okupljanja sa ženama i tu se miješaju sa njima, većinom

se u njima raĎa ljubomora koja uzrokuje sumnju i nepovjerenje. Time će se

postaviti temelji nesloge i to će uzrokovati da topli dom porodice postane hladan

i uzdrman, što će dalje uzrokovati rastavljanje i razvod, ili će s tom situacijom

ostati da žive u gorkom zatvoru njihova života da čekaju kraj tome zatvoru i da

odbrojavaju dane. I muž i žena su tada poput policajaca, i konstantno paze jedno

na drugo.

Ako čovjek može da zagleda u druge žene, sigurno je da će meĎu njima

biti onih žena koje su ljepše i privlačnije od njegove supruge. Često će svojom

ironijom i kuĎenjem pripremati uzroke neugodnosti te putem neumjesnih

prigovora i zamjerki ugodno ognjište porodice pretvoriti u pakao.

Uzo

rita

žen

a 3

9

Onaj muškarac koji mora slobodnim promišljanjem zaraĎivati i obavljati

ekonomske djelatnosti, ako se pri odlascima susreće sa izazovno dotjeranim

ženama, zasigurno će pasti pod uticaj seksualnih prohtjeva i njegovo srce će

postati opčinjeno. Takav muškarac sa slobodnim promišljanjima ne može raditi,

zaraĎivati i studirati, i čak će zaostati i za ekonomskim aktivnostima. A žene su

povezane s njima u podnošenju ove boli.

Budući da islam ženu smatra važnim dijelom društva, i način njenog

ophoĎenja smatra djelotvornim, od nje je zatražio ovu tešku dužnost: da svojim

oblačenjem zaustavi uzroke pogreški i rušenje morala i da pomogne u

napredovanju nacije i općeg zdravlja. Shodno rečenom, žena islamskoga

primjera, koja je odgojena u kući objave, o društvu žena je istakla svoje

mišljenje da je korist i dobro za žene da žive tako da ne vide muškarce, a i da

oči tih muškaraca ne vide njih.

Documents

Hz Fatima uzorita žena