SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

PRIRODOSLOVNO – MATEMATIČKI FAKULTET

BIOLOŠKI ODSJEK

Seminarski rad iz Evolucije čovjeka (I)

HRVATSKA NALAZIŠTA FOSILA HOMINIDA

Lana Grižančić

Smjer: Molekularna biologija

2015./2016.

Sadržaj

Uvod.......................................................................................................................................................2

Arheološka nalazišta...............................................................................................................................3

Šandalja I........................................................................................................................................3

Nalazišta fosila ljudi................................................................................................................................4

Kontinentalna Hrvatska......................................................................................................................4

Hušnjakovo brdo............................................................................................................................5

Vindija............................................................................................................................................5

Veternica........................................................................................................................................6

Velika pećina..................................................................................................................................7

Primorska Hrvatska............................................................................................................................7

Šandalja II.......................................................................................................................................7

Zaključak.................................................................................................................................................9

Literatura..............................................................................................................................................10

1

Uvod

Paleontološka, paleoantropološka te arheološka nalazišta su glavna karika u

proučavanju i razumijevanju evolucije ljudske vrste te njenih izumrlih predaka, putova i

načina migracija kroz povijest, načina života koji su vodili te razvoja kulture i civilizacije

ovisno o vremenu u kojem se pojavljuju.

Paleolitik, nazvani i starije kameno doba, razdoblje u kojem se pojavljuje čovjek i

nastaju najstarije kulture te prvi predmeti napravljeni ljudskom rukom, namijenjeni nekoj

specifičnoj radnji (artefakti) otprije 2 500 000 ili 2 000 000 g. do 10 000 g. te obuhvaća čitav

pleistocen, koji je obilježen izmjenama ledenih razdoblja (oledbe, glacijali) s razdobljima

zatopljenja (interglacijali, termali). Način života, kao i u mezolitiku koji se nastavlja na nj,

obilježava lov i skupljanje plodova. Obično se dijeli na stariji (donji), sr. i mlađi (gornji).

Neki autori govore i o kasnom paleolitiku (10 000 – 8000 g.). Katkad se kulture starijeg i sr.

paleolitika zajednički nazivaju protolitik. (Semaw i sur., 1997.)

Stariji paleolitik (od 2 500 000 ili 2 000 000 do 200 000 ili 100 000 g.) razdoblje je u

kojem se javljaju hominidi (Homo habilis, Australopitecus, Homo erectus, javanski

pračovjek, pekinški pračovjek, heidelberški pračovjek itd.). U Europi se paleolitik podudara s

geološkim razdobljem pleistocena (počinje prije 2,5 milijuna godina), dok u Africi započinje

već u pliocenu, prije 4 milijuna godina. Završio je sa zadnjim ledenim dobom 10 000 god. pr.

Kr.

U gospodarskom smislu to je razdoblje lova i skupljanja plodova, nomadskoga načina

života, pa se arheološki ostatci nalaze uglavnom u špiljama, pripećcima, ali i na otvorenom.

Najranije početke posvjedočuju kamene rukotvorine izrađene cijepanjem sedimentnih,

metamorfnih i eruptivnih stijena te minerala.

2

Arheološka nalazišta

S obzirom na to da su najranija razdoblja čovjekovog biološkog i kulturnog razvoja

odvijala na tlu Afrike prije 2,5 milijuna godina, prvi sporadični tragovi naseljenja Europe se

javljaju puno kasnije, prije nešto manje od milijun godina u Francuskoj, Italiji i Češkoj.

U Hrvatskoj postoje četiri lokaliteta na kojima su pronađene alatke koje na temelju

tipoloških osobina pripadaju vremenu donjeg paleolitika – Donje Pazarište kod Gospića,

Ponikve istočno od Ivanca, Golubovac u Sisačko-moslavačkoj županiji te Šandalja I kod Pule.

Na području Hrvatske postoje mnogobrojna paleolitička nalazišta. Najstariji nalaz

predstavlja jednostavni udarač od okresanog potočnog oblutka iz špilje Šandalje I. kraj Pule.

Kameni ručni klinovi iz razdoblja starijeg paleolitika pronađeni su u Ponikvama kraj Ivanca,

Golubovcu i Donjem Pazarištu u Lici. Paleolitički nalazi nađeni su i u pećini Bukovac u

Gorskom kotaru, Cerovačkoj špilji u Lici, te kanjonu Čikole.

Šandalja I

U špilji Šandalja I, unutar koštane breče iz donjeg pleistocena pronađeni su sjekač i

oblutak koji je možda koristio za njegovu izradu, te nalaz zuba za kojeg se mislilo da pripada

ranom pripadniku roda Homo ili čak nekom ranijem Homininu, (Malez, 1974.) ali su kasnije

analize pokazale da se ipak radi o životinjskom zubu. (Wollpof, 1980.) Šandaljski sjekač

vjerojatno predstavlja najstariji trag ljudskog boravka na prostoru Istre, ali ga nije moguće

datirati preziznije od vremena starijeg paleolitika. Nalazi prikupljeni na drugim lokalitetima

su nalazi prikupljeni s površine što onemogućava dataciju zbog gubitka stratigrafske pozicije

te je moguća samo ona na temelju tipoloških karakteristika. U Punikvama je pronađeno

nekoliko rukotvorina, a ističu se dva ašelejenska sačnika, dok je u Donjem Pazarištu

prikupljen jedan šačnik. Smještanje Golubovca u donji paleolitik je dvojbeno jer su alati

pronađeni na tom lokalitetu pomiješani sa srednjopaleolitičkim. (Malez, 1979.)

Razdoblje srednjeg paleolitika se vremenski poklapa s razvojem i trajanjem

musterijanske kulture, a pronađeni su malazi na otvorenim i pećinskim lokalitetima. Nalazišta

su podijeljena na kontinentalnu i mediteransku Hrvatsku koje predstavljaju različite klimatske

zone i koje su nudile drukčije uvjete za prilagodbu paleolitičkih lovaca i sakupljača.

3

Nalazišta fosila ljudi

Nalazišta na prostorima Hrvatske su karakteristična za različita vremenska razdoblja u

kojima su prebivali tadašnji ljudi. Arheološki nalazi s područja sjevernozapadne Hrvatske

(špilja Vindija) upućuju na prijelaz srednjega u gornji paleolitik, što povezuje neandertalce s

inicijalnim gornjim paleolitikom, te moguće susrete neandertalaca i ranih modernih ljudi.

Mujina pećina u kaštelanskom zaleđu upućuje na razdoblje kasnog srednjeg paleolitika, a

Šandalja II na vrijeme ranog gornjeg paleolitika istočnog jadranskog područja. Na svim

spomenutim lokalitetima postoji vidna razlika u načinu proizvodne i tipologiji alatki koje su

koristili tadašnji stanovnici.

Nalazišta na prostoru Hrvatske su važna za interpretaciju i proučavanje srednjeg i

ranog gornjeg paleolitika te rekonstrukciju ponašanja i prilagodbe neandertalaca, ralog

njihova nestajanja te pojave ranih modernih ljudi. Neandertalci su se podjednako dobro

prilagođavali različitu okolišu u kontonentalnoj (sjeverozapadnoj) i mediteranskoj Hrvatskoj

(Dalmacija).

Najpoznatije nalazište u Hrvatskoj je brdo Hušnjakovo kraj Krapine gdje su nađeni

ostaci neandertalaca (varijanta poznata pod imenom krapinski pračovjek) uz artefakte iz

srednjeg paleolitika. (Malez, 1979.) Ostaci neandertalaca nađeni su i u špilji Veternici kraj

Zagreba, u Vindiji kraj Ivanca i Velikoj pećini kraj Trakošćana. U Hrvatskoj zasad nema

tragova paleolitičke umjetnosti, ali postoje drugi nalazi iz razdoblja mlađega paleolitika. Uz

ostatke Homo sapiens sapiensa pronađena su kamena i koštana oruđa i oružja iz toga

razdoblja u Romualdovoj pećini kraj Rovinja, Vindiji, Velikoj pećini, na lokalitetu Šandalje

II., Cresu, Lošinju, Krku, Rabu, Dugom otoku.

4

Slika 1. Neka arheološka i paleontološka nalazišta u Hrvatskoj (preuzeto: R. Šošić)

Kontinentalna Hrvatska

Neandertalci koji su prebivali u kontinentalnoj (sjeverozapadnim područjima)

Hrvatskoj bili su uspješni lovci na nosoroge, bizone, pragoveda, divokoze, i druge životinje

(Miracle, 1999.) te je njihov isključiv izvor hrane bilo meso. Dokazi o organizaciji lova

pokazuju visok stupanj inteligencije, društvenih odnosa i prilagodbene spretnosti tadašnjih

neandertalaca koji su prebivali na tim prostorima.

Hušnjakovo brdo

Nalazište iz vremena srednjeg paleolitika gdje su uz mnoge artefakte i tragove života

pronađeni i ljudski skeletni nalazi koji se pripisuju neandertalskim populacijama koje je

prepoznao Dragutin Gorjanović-Kramberger 1895. Godine kao zanimljivi paleontološki

lokalitet. Nakon pronalaska zuba, 1899. Započinju i sustavna istraživanja tog područja koja su

trajala do 1905. Stratigrafija nalazišta je ukupne visine oko 9 metara, podijeljena u 9

stratigrafskih slojeva. Zone 2-4 odgovaraju slojevima u kojima su pronađeni ljudski ostaci, a

većina ih je pronađena u slojevima 3 i 4. Izuzetak je dječija lubanja pronađena u sloju 8. U

svim slojevima, osim prvog (=riječni sediment) pronađeni su ostaci musterijanske kulture, a

ma temelju radiometrijskih analiza ljudskih skeletnih ostataka njihova starost je određena na

oko 130 000 godina. (Gorjanović – Kramberger,1906.,1913.) Pronađeni su ostaci najmanje 24

5

osobe što ovu lokaciju čini najbrojnijim nalazištem neandertalskih skeletnih ostataka.

(Gardner i Smith, 2006.)

Taj i slični nalazi u Europi predstavljaju prekretnicu u razmišljanju da se radi o

normalnoj, anatomski nešto izmijenjenoj populaciji ljudi iz daleke prošlosti.

Vindija

Slika 2. Ulaz u špilju Vindiju

Pećina Vindija je smještena u Hrvatskom zagorju, 9 km od sela Ivanec i 20-ak km od

Varaždina. Duboka je oko 50 m , široka 28 m, a visine preko 20 m. iskopavanja koja su trajala

kroz 20. Stoljeće završavaju 1986. Godine do kada je iskopan veći dio paleontoloških i

arheoloških nalaza te sav ljudski skeletni materijal.

Podijeljena je u 13 (A-M) stratigrafskih slojeva visine od 12 metara, dok su slojevi F,

G i K još dodatno podijeljeni. Slojevi A-D pripadaju holocenu, dok su slojevi e-m

pleistocenski. Nalazi iz špilje Vindije uključuju brojne rukotvorine iz srednjeg i gornjeg

paleolitika te kasnih prapovijesnih i povijesnih razdoblja. Pronađeni su svjetski poznati ostaci

neandertalaca kao i nalazi anatomski modernih ljudi u sloju d čije iskopavanje još traje.

(Malez, 1979., 1983., 1980.)

Arheološki nalazi s lokaliteta Vindija važni su za razumijevanje srednjeg paleolitika

Hrvatske, kao i pitanja vezanih uz način života kasnih neandertalaca te prijelaza srednjeg u

gornji paleolitik i dolaska prvih skupina anatomski modernih populacija na europsko tlo.

Arheološka industrija pripada musterijenu uz dominaciju lokalnog sirovinskog materijala

6

slabije kvalitete (kvarc) (Montet-White, 1996.). U usporedbi s donjim slojevima, u gornjim

slojevima, slojevima gornjeg paleolitika, prisutne su alatke (grebala) izrađena od kvalitetnijeg

sirovinskog materijala (rožnjak) te se udio altki od rožnjaka sustavno povećava kroz slojeve

što upućuje na sustavnu selekciju kvalitetnijih materijala (Karavanić i Smith, 1998.).

Osim musterijanske tipove alatki iz srednjeg paleolitika pronađeni su i elementi

gornjeg paleolitika – koštani šiljci s rascijepljenom bazom koji pripadaju kulturi orinjasijena,

dok kamene alatke i dalje imaju karakteristike musterijena (strugana, nazupci). (Karavanić i

Smith, 1998.)

U sloju G1 , osim koštanog šiljka s nazubljenom glavom, pronađena je i donja čeljust

neandertalca i još nekoliko skeletnih ostataka, ali se zbog zastarjelih tehnika iskopavanja

odbacivala povezanost neandertalaca s tim modernijim alatkama koje su karakteristične za

anatomski modernim populacijama, ali danas je upitno jesu li koštani šiljci zapravo dio

kulture orinjasijena koja nije homogena i široko rasprostranjena kultura.

Slika 3. Mandibula iz Vindije

Bez obzira na kulturu, pronađeni skeletni nalazi iz sloja G nesumnjivo upućuju na

populaciju neandertalaca. Usporedbom s ostacima neandertalaca pronađenih na Hušnjakovu

brdu kraj Krapine otkriveno je da se neandertalci iz Vindije odlikuju gracilnijom i

modernijom morfologijom koja je u određenim detaljima bliža anatomski modernim

populacijama. Gracilnost i moderna morfologija je vidljiva ponajprije na donjim čeljustima i

u nadočnoj regiji. Fosili iz Vindije su datirani na 29 - 28 000 godina prije sadašnjosti, što je

7

kasnije ispravljeno na 33 – 32 000 godina (Highman i sur., 2006.). Starost neandertalaca iz

Vindije ukazuje na to da su to poslijednji poznati neandertalci koji žive paralelno s anatomski

modernim došljacima što omogućuje postavljane preciznije kronologije tog razdoblja

prapovijesti. (Malez, 1980., Wolpoff i sur, 1981.)

Veternica

Ova špilje smještena je na jugozapadnoj padini Medvednice, za zapadu Zagreba. Ulaz

u špilju je širok oko 8, a visok oko 4 metra. Iskopavanja su trajala od 1951. Do 1971.godine. u

tom razdoblju je pronađeno mnoštvo arheološkog i paleontološkog materijala. Analizama se

došlo do zaključka da najstariji stratigrafski sloj j pripada primitivnom musterijenu, a gornji

slojevi razvijenom musterijenu. (Miracle i Brajković, 1992.)

Javlja se i kult špiljskog medvjeda što se očituje u nakupljanju medvjeđih kostiju i

lubanja iz razdoblja srednjeg i gornjeg paleolitika, ali je moguće taj fenomen objasniti i

prirodnim procesima. (Malez, 1983.)

Velika pećina

Ovo nalazište smješteno je između Krapine i Vindije, blizu sela Goranca u Ravnoj

gori. Iskopavanja 1948. Započinje M. Malez, a tradu sve do 1978.godine. Špilja je većih

dimenzija, dubine 25 metara, a stratigrafski je podijeljena na 16 (a-p) slojeva koji su

nataloženi u vremenu od kraja glacijacije Riss do holocena. Alatke pronađene u najdonjim

slojevima pripadaju musterijenu, kod su alatke iz gornjih slojeva vjerojatno samo

pseudoalatke. Sve su one malih dimenzija, tzv. mikromusterijena. Mali broj nalaza upućuje na

više kratkotrajnih boravaka ljudi na tom području. (Malez, 1979.)

Najpoznatiji nalaz iz Velike pećine je čeona kost (os frontale) otkrivene u sloju j, koja

je pretpostavljene starosti oko 33 00 godina prije sadašnjosti na temelju određivanja starosti

sloja u kojoj je pronađena radiokarbonskom metodom. (Vogel i Waterbolk, 1972.g) Smatralo

se da je kost neandertalskog podrijetla, ali se odlikovala anatomski modernim

karakteristikama što joj je davalo važnost i omogućilo smještaj neandertalaca unutar

rodoslovlja anatomski modernih ljudi. Kasnije je datirana sama kost radiokarbonskom

metodom s akceleratorom te je pokazano da kost nije starija od 5 000 godina što dokazuje da

se ipak radi o holocenskom čovjeku (Smith i sur, 1999.).

8

Primorska Hrvatska

Šandalja II

Mjesto Šandalja II je dio većeg kompleksa špilja u kamenolomu blizu Pule, Istre. Prva

špilja je otkrivena tijekom rudarenja 1969.g. (Malez i Vogel, 1969.) dok je veća pećina

otkrivena sljedeće godine. Te dvije špilje su nazvane Šandalja I i Šandalja II iako su oba

lokaliteta dio jedinstvene, velike špilje. Šandalja I se odnosi na Villafrankiansku breču (breča

(tal.), sedimentna stijena slijepljena od uglatih komada istih ili različitih stijena nastala krajem

pliocena i početkom pleistocena) u kojoj je pronađen primitivni kameni artefakt, udarač (engl.

Chopper) iz gornjeg pleistocena. Šandalja II se odnosi na sedimente starosti gornjeg

pleistocena i holocena što je čini jednom od najvažnijih arheoloških i paleontoloških lokaliteta

u Hrvatskoj. Iskopavanje u periodu 1962.-1989. Je rezultiralo pronalaskom brojnih kamenih

alata i alata od kostiju te ostalih tragova ljudskog prebivanja, aktivnosti i djelatnosti u

gornjem pleistocenu i holocenu. Prikupljeno je više od 15 000 nalaza iz gornjeg paleolitika.

(Malez, 1990.)

Slika 3. Ostaci gravetijenske kulture pronađeni na lokaciji Šandalja II

Osnovna stratigrafija sadrži 8 naslaga (a-h), ukupne debljine više od 8 m. Ljudski

ostaci pronadjeni u špilji Šandalji mogu se anatomski pripisati modernim ljudima (Homo

sapiens sapiens), a pronađeni su između 1963. I 1973. U epigravetienskom sloju B čija se

starost procijenjuje na 12 320 ± 100g.

9

Ljudski ostaci iz Šandalje su vrlo fragmentirani te vjerojatno nisu bili zakopani.

Najcijelovitije sačuvana jedinka nosi oznaku Ša 14013/14016/14024 s pronađenim dijelovima

desne frontalne i parijetalne lubanje. Ostaci pripadaju minimalno dvijema odraslim jedinkama

te jednoj mladoj/adolescentnoj jedinki. Ostoci pripadaju gracilnim ljudima sličnim današnjim.

Supraorbitalni dio je prilično moderne anatomije, kao i ostaci čeljusti koji anatomskim

karakteristikama pripadaju prosjeku gornjeg paleolitika i neolitika. (Srdoč i sur, 1979.)

Šandalja je jedino nalazište u Hrvatskoj gdje su pronadjeni ljudski ostaci

epigravetijenske kulture karakteristične za gornji paleolitik. Osim ostataka ljudskih kostiju

najmanje tri jedinke, pronađene su i životinjske kosti i kamenje koji omogućuje razumijevanje

morfoloških i bihevioralnih obrazaca stanovnika južne Istre u gornjem pleistocenu te

usporedbu s ljudima iz gornjeg kasnog paleolitika obližnjih krajeva te razumijevanje kretanja

i dodira različitih kultura juga centralne Europe.

10

Zaključak

Na području Hrvatske postoji mnogo paleolitičkih lokaliteta koja su važna za

pručavanje materijalnih kultura i razvoja hominina, ali ih je samo nekoliko sustavno

istraživano i istraženo. Najbolje je proučen i istražen lokalitet Hušnjakovo brdo kraj Krapine

pod vodstvom Gorjanović – Krambergera. Ostaci neandertalaca su bili detaljno obrađeni i

opisani u suradnji sa stranim znanstvenicima, dok je arheološki materijal uglavnom samo

letimično obrađen.

Današnja istraživanja paleolitika obuhvaćaju iskopavanje novih nalazišta primjenom

suvremene metodologija radi proučavanja prilagodbe lovaca i sakupljača na promjene okoliša

tijekom srednjeg i gornjeg paleolitika te mezolitika. Drugi dio istraživanja obuhvaća analizu

prijašnje iskapanih materijala te ponovne analize objavljena materijala te datiranje i primjenu

novih, preciznijih i pouzdanijih metoda u tipološkoj i tehnološkoj analizi. Dobiveni rezultati

bi trebali dati nove podatke važne za rekonstrukciju okoliša i sagledavanje djelatnosti

paleolitičkih lovaca i sakupljača na tlu Hrvatske te molje razumijevanje njihova života te

načina na koji su se prilagožavali novim klimatskim i kulturološkim promjenama.

11

Literatura

J. C. Gardner & F. H. Smith: “The paleopathology of the Krapina Neandertals”,

Periodicum Biologorum 108, Zagreb, 2006, 471–484.

D. Gorjanović-Kramberger: Život i kultura diluvijalnoga čovjeka iz Krapine u Hrvatskoj,

Zagreb, 1913.

T. Higham, C. Bronk Ramsey, I. Karavanić, F. H. Smith & E. Trinkaus: “Revised direct

radiocarbon dating of the Vindija G1 Upper Paleolithic Neandertals”, Proceedings of the

National Academy of Sciences USA 103, Washington, 2006, 553–557.

I. Karavanić & F. H. Smith: “The Middle/Upper Paleolithic interface and the relationship

of Neanderthals and early modern humans in the Hrvatsko Zagorje, Croatia”, Journal of

Human Evolution 34, New York, 1998, 223–248.

M. Malez: “O značenju otkrića ostataka roda Homo u naslagama vilafranka Šandalje I kod

Pule”, Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 371, Zagreb, 1975, 181–201.

M. Malez: “Nalazišta paleolitskog i mezolitskog doba u Hrvatskoj”, in A. Benac (ed.),

Praistorija jugoslavenskih zemalja I: paleolitsko i mezolitsko doba, Sarajevo, 1979.

M. Malez: “Razvoj kvartara, fosilnog čovjeka i njegovih materijalnih kultura na tlu

Sjeverne Hrvatske” (posebni otisak iz knjige Varaždinski Zbornik), Varaždin, 1983.

M. Malez & J. C. Vogel: “Rezultati određivanja apsolutne starosti pleistocenskih naslaga

Šandalje II kod Pule u Istri”, Geološki vjesnik 22, Zagreb, 1969, 121–133.

M. Malez: “Izvještaj o radu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u 1989.

godini”, Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 93, Zagreb, 1990, 277–

282.

P. T. Miracle: “Rhinos and beavers and bears, oh my! Zooarchaeologicalperspectives on

the Krapina fauna 100 years after Gorjanović”, International Conference “The Krapina

Neandertals and Human Evolution in Central Europe”, Program and Book of Abstracts,

Zagreb – Krapina, 1999, 34.

S. Semaw, P. Renne, J. W. K. Harris, C. S. Feibel, R. L. Bernor, N. Fesseha & K.

Mowbray: “2.5-million-year-old stone tools from Gona, Ethiopia”, Nature, 385, London,

1997, 333–336.

12

F. H. Smith, E. Trinkaus, P. B. Pettit, I. Karavanić & M. Paunović: “Direct radiocarbon

dates for Vindija G1 and Velika Pećina Late Pleistocene hominid remains”, Proceedings

of the National Academy of Sciences USA 96, Washington, 1999, 12281–12286.

D. Srdoč, A. Sliepčević, B. Obelić & N. Horvatinčić: “Rudjer Bošković Institute

Radiocarbon Measurements V”, Radiocarbon 21, Tucson, 1979, 131–137.

J. Vogel & H. Waterbolk: “Groningen radiocarbon dates X”, Radiocarbon 14, Tucson,

1972, 6–110.

M. H. Wolpoff, F. H. Smith, M. Malez, J. Radovčić & D. Rukavina: “Upper Pleistocene

human remains from Vindija cave, Croatia, Yugoslavia”, American Journal of Physical

Anthropology 54, New York, 1981, 499–545.

13