HRVATSKA I ŠIBENIK U TAVELIĆEVO DOBA. PRESJEK KROZ … · prezime blaženog Nikole?, Zagreb, 1962. i Ante CRNICA, Prezime bl. Nikole Tavelića, Šibenik, 1963. Napominjemo da je

Sv. Nikola Tavelić mučeNik – Njegovo vrijeme i TrajNa poruka 48

HRVATSKA I ŠIBENIK U TAVELIĆEVO DOBA. PRESJEK KROZ POVIJEST KRALJEVINE

I GRADA U 14. STOLJEĆU

Tomislav GALOVIć — Ivan MAJNARIć

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Odsjek za povijest i Zavod za hrvatsku povijest [email protected] katoličko sveučilište Odjel za povijest [email protected]

UDK: 94(497.5)“13“ 94(497.581.2Šibenik)“13“

Izvorni znanstveni rad

Sažetak: Šibenik – rodni grad prvog hrvatskog kanoniziranog svetca, franjev-ca i kršćanskog mučenika sv. Nikole Tavelića (Nicolaus Tavilei, oko 1340. – 1391.), kao i Kraljevina Hrvatska i Dalmacija, upravo u 14. stoljeću doživ-ljava svoj razvoj kako na društvenom i kulturnom, tako i na urbanom planu te gospodarski uspon. Šibenik je prvotno bio utvrda (»castrum«) sa svojim predgrađem (»suburbium«) koji se postupno pretvara i postaje grad (»ci-vitas«) s biskupijom utemeljenom 1298., te po svoj prilici u drugoj pol. 13. stoljeća dobiva i (prvotni) komunalni statut kojim se regulira svakodnevni život – prava i dužnosti – njegovih stanovnika. Taj najraniji statut nije se sačuvao, već ga poznajemo tek po verziji iz razdoblja kada grad dolazi pod mletačku upravu (1322. – 1357.). Na temelju dostupnih izvora, poglavito Šibenskog diplomatarija i Šibenskog statuta te najstarijih šibenskih notarskih spisa i drugih vrela u radu se u osnovnim crtama prikazuje politički, društveni, kulturni i crkveni oris Kraljevine i Šibenika u 14. stoljeću – Tave-lićeva doba.

Ključne riječi: Nikola Tavelić (Nicolaus Tavilei, oko 1340. – 1391.), Kraljevina Hrvatska i Dalmacija, Šibenik, srednji vijek

UvodPosljednjih dvaju desetljeća spoznaje hrvatskih medijevista o anžu-

vinskom dobu u Kraljevini Hrvatskoj i Dalmaciji, osobito pojedinim as-pektima upravne, društvene i gospodarske mijene, bitno su obogaćene. Pritom se sve više čini da 14. stoljeće predstavlja doba transformacije koje će u intelektualnom, idejnom i društvenom smislu utrti put proto-modernih država te – kako u čitavoj Europi, tako i na području Zemalja

49 ZBorNik raDova


krune sv. Stjepana uključujući Kraljevinu Hrvatsku i Dalmaciju – označiti praktičnu transformaciju dotadašnjih srednjovjekovnih poimanja svijeta te zajednice i pojedinca u njemu. U Hrvatskoj i Dalmaciji anžuvinskog doba jedan od najočitijih iskaza toga vidljiv je u bliskoj geopolitičkoj sve-zi, osobito u drugoj polovici 14. stoljeća, obalnog grada s njegovim bli- žim i daljim zaleđem. Upravo u tom kontekstu i na primjeru Šibenika, rodnog grada sv. Nikole Tavelića1 (Nicolaus Tavilei, oko 1340. – 1391.)2 – prvog hrvatskog kanoniziranog svetca, franjevca i kršćanskog mučeni-ka – motrit ćemo položaj grada u Kraljevini. Naime, kada je 1939. godine zaslužni franjevački povjesničar fra Bernardin Frane Polonijo (1885. – 1958.), »franovac-konventualac iz Vrbnika na Krku, eksprovincijal, doktor i magister bogoslovlja, umirovljeni vjeroučitelj osnovnih škola u Šibeniku«3 u svojoj knjižici »Kroz Šibenik grad i okolicu stopama bla- ženoga Tavilića Šibenčanina« zapisao da je Šibenik u historiografskom smislu »površno pregledan«,4 učinilo se vrlo prikladnim da nakon ne-

1 O problematici pisanja prezimena Tavilić/Tavelić ovdje nećemo govoriti već upućujemo na: Krsto STOŠIĆ, Rod Tavelića kroz stoljeća, u: Obitelj, 10 (1938), 27–28, 386–398; Krsto STOŠIĆ, Tavelić ili Tavilić, Obitelj, 10 (1938), 31–32, 440; Ivon ĆUK (Yves IVONIDES), Kako treba pisati prezime blaženog Nikole?, Zagreb, 1962. i Ante CRNICA, Prezime bl. Nikole Tavelića, Šibenik, 1963. Napominjemo da je prva varijanta ispravna i potvrđena u izvorima dok je druga legitimna jer je pod time prezimenom Nikola proglašen svecem.

2 Usp. Daniel PATAFTA, Tavelić, Nikola, sv. (Nicolaus Tavilei), mučenik (Šibenik, oko 1340. – Jeruzalem, 14. XI. 1391.), u: Franjo Emanuel Hoško – Pejo Ćošković – Vicko Kapitanović (ur.), Hrvatski franjevački biografski leksikon, Zagreb, 2010., 532–533.

3 Provincijski arhiv Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca, Zagreb, Bartolijev zbornik krčkih isprava, Bernardin Polonijo (ur.), sv. I, 31. Iscrpno o životu i djelu fra Bernardina Polonija vidi: Bernardin FILINIĆ, O. Bernardin Polonijo (1885. – 1958.), u: Posljednjih stotinu go-dina (1907. – 2007.). Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Prvi svezak: Kapituli, samostani, sjemeništa, poznatiji likovi, pokojna braća, Ljudevit Anton Maračić (ur.), Zagreb, 2008., 341–358.

4 Ovim riječima autor obrazlaže svoju nakanu, tj. da je knjižica izdana u povodu 50. godišnjice poblaženja Hrvata iz Šibenika, jeruzalemskoga mučenika bl. Nikole Tavilića, te ističe prirodne, povijesne i kulturološke ljepote grada s naglaskom na crkve, samostane i bratovštine u Šibeni-ku: »Što je i čemu ova knjižica? Po vanjštini i veličini neugledna je. Stvorena je u žurbi iz jednog mojeg omanjeg članka, koji ovih dana pomalo izlazi u hrv. katol. dnevniku 'Hrvatska Straža' u Zagrebu. A čemu? Dne 6-VI. ove godine otvaraju se po svoj našoj domovini proslavne svečanosti u spomen 50 godišnjice poblaženja jednog Hrvata, iz Šibenika, jeruzolimskog mučenika bl. Nikole Tavilića. Prvi dan proslave u Šibeniku bit će uveličan nazočnošću hodočašća iz dalekog Zagreba. Njima i onima koji budu amo za njima dolazili, neka ova knjižica bude vodič i luč kroz naoko taman Šibenik, te pošli odavle sa najboljim dojmovima Blaženikovu gradu i druge za nj oduševljavali. Potrebna im je ova knjižica, jer Šibenik površno pregledan ne izgleda Gradom Sveca, a to i mene boli, jer po dugu bavljenju i službi postadoh i ja Šibenčaninom. Boli me i radi ugleda samoga šibenskog sveca bl. Nikole Tavilića, mojega subrata u sv. Franji. Na drugom mjestu ova je knjižica namijenjena Vama, moji dragi Šibenčani; a osobito Vama, moja školska negda djeco, i Vašoj čedančadi, budućoj šibenskoj slavi ili sramoti, sreći ili propasti. Uzmite je iz ruku svojega bivšega vjeroučitelja svi i čuvajte je, da Vam bude 'radio-aparat' ili 'gramofon'

Hrvatska i Šibenik u Tavelićevo doba


što manje od jednog stoljeća, uz one o Kraljevini Hrvatskoj i Dalmaciji, ukratko sumiramo i novije spoznaje iz povijesti toga grada te u osnovnim crtama pružimo njegov oris tijekom 14. stoljeća.

U nastavku ćemo stoga pozornost posvetiti nekima od ključnih zbi-vanja neophodnih za kontekstualizaciju života Nikole Tavelića, najprije s obzirom na Kraljevinu Hrvatsku i Dalmaciju, a potom i na položaj Ši- benika u njoj.

1. Europa i Kraljevina Hrvatska i Dalmacija 14. stoljećaEuropu 14. stoljeća obilježile su promjene u nizu aspekata života što

će imati dugotrajne posljedice na percepciju svijeta srednjovjekovnog čovjeka. Na početku 14. stoljeća zatočenjem Bonifacija VIII.5 i tzv. Avi-njonskim sužanjstvom papinstva6 te Zapadnim raskolom7 poljuljan je stoljetni odnos papinstva i svjetovnih vladara, sukob spiritualaca i kon-ventualaca je uglavnom okončan,8 u Maloj Aziji započeo je uspon Turaka Osmanlija,9 na Dalekom se istoku pojavio Tamerlan,10 a u 30-im godina- ma 14. stoljeća započeo je stoljetni sukob Engleske i Francuske.11 Istodob-no, u prvoj polovici stoljeća europski komercijalni kapitalizam doseg- nuo je svoj vrhunac,12 a gospodarska povezanost mediteranskih kraje-va s ostatkom kontinentalne Europe zaleđem bila je potpuna. No, dvije vjerojatno najznačajnije promjene u 14. stoljeću uzrokovane su epidemi-

kroz koji ćete slušati s djecom mile i poučne glasove svojih djedova iz onog svijeta na svoju utjehu, ponos i pouku, a za čast našega slavnog Šibenika, sugrađanina našeg bl. Nikole Tavilića i Boga Oca našega koji neka nas po našem Blaženiku štiti i spasi za ovaj i vječni život. Ovim mojim po Vas željama pridružuje se Vaš i moj Sv. Frane u Šibeniku, koji ovu knjižicu izdaje na svoj trošak. Šibenik, 31. svibnja g. 1939.« – Bernardin POLONIJO, Kroz Šibenik grad i okolicu stopama blaženoga Tavilića Šibenčanina. Prigodom 50-godišnjice njegova poblaženja 1889 – 6/VI – 1939., Šibenik, 1939., 2.

5 Usp. Agostino PARAVICINI BAGLIANI, Bonifacio VIII., Torino, 2003.6 Usp. Joëlle ROLLO-KOSTER, Avignon and Its Papacy, 1309-1417: popes, institutions, and society,

Lanham, 2015.7 Usp. Joëlle ROLLO-KOSTER, Raiding Saint Peter: empty sees, violence, and the initiation of the Great

Western Schism (1378), Leiden – Boston, 2008.8 Usp. David BURR, The spiritual Franciscans: from protest to persecution in the century after saint

Francis, University Park, 2001.9 Usp. Cemal KAFADAR, Between two worlds: the construction of the Ottoman state, Berkeley, 1996.10 Usp. Beatrice FORBES MANZ, The rise and rule of Tamerlane, Cambridge 1999.11 Usp. David GREEN, The Hundred Years War: A People’s History, New Haven, 2014.12 Usp. Edwin S. HUNT-James MURRAY, A History of Business in Medieval Europe, 1200–1550,

Cambridge, 1999.

51 ZBorNik raDova


jom kuge13 te razvojem političke misli u vidu novih shvaćanja koncepta porijekla vlasti i prava na vlast.14

Upravo potonje – na valu tumačenja od Dantea Alighierija do Mar-silija Padovanskog – vodilo je u 14. stoljeću k nastanku teritorijalno veli-kih, ali istodobno i vrlo funkcionalnih područja vlasti, kakva su npr. pre-poznatljiva u slučaju Poljske Kraljevine, Litavskog Velikog Vojvodstva, Kraljevine Aragonije, Zemalja krune sv. Stjepana, pa i postanka Bosanske Kraljevine ili Srpskog Carstva. Svakako je nestanak velikog broja stanov-nika – ne samo u Europi, pa i Kraljevini Hrvatskoj i Dalmaciji, nego i na području Mamelučkog sultanata, gdje će Nikola Tavelić djelovati – i istodobno postojanje razrađenih administrativnih struktura, pridonijelo okrupnjivanju vlasti. Upravo Zemlje krune sv. Stjepana, s Kraljevinom Hrvatskom i Dalmacijom, u 14. stoljeću postaju dio formalno nepostoje-ćeg Anžuvinskog Carstva koje je spajalo nespojivo na područjima Europe triju različitih tradicija oblikovanja vlasti, u južnoj Italiji, srednjoj Europi i na nekadašnjem bizantskom području. Upravo ta raznolikost sazdana na tradiciji zapadnoeuropskog oblikovanja vlasti pridonijela je efektivni- jim rješenjima u oblikovanju vlasti vladara Zemalja krune sv. Stjepana.15

13 Usp. Gordan RAVANČIĆ, Vrijeme umiranja. Crna smrt u Dubrovniku 1348. – 1349., Zagreb, 2011.; Philip ZIEGLER, The black death, London, 2008.

14 Antony BLACK, Political thought in Europe 1250–1450, Cambridge, 2008., 85–116; usp. Stjepan KUŠAR, Povijest srednjovjekovne filozofije, Zagreb, 2013., 385–395; i priloge autora J. P. CAN-NING, J. A. WATT, Kenneth PENNINGTON i Jean DUNBABIN, u: James Henderson BURNS (ur.), The Cambridge History of Medieval Political Thought c. 350-c. 1450, Cambridge, 2008., 341–519.

15 Za predstojeći dio teksta literaturu izdvajamo na ovom mjestu sumarno, premda će se prema potrebi pojedini radovi zasebno, a od mnogobrojnih djela kao relevantne ovom prilikom navod-imo: Pál ENGEL, The Realm of St. Stephen, London, 2001., 140–277; Damir KARBIĆ, Defining the position of Croatia during the restoration of royal power (1345–1361). An Outline, u: Balázs Nagy-Marcell SEBŐK (ur.), The Man of Many Devices, Who Wandered Full Many Ways. Festschrift in Honor of János M. Bak, Budapest, 1999., 520–526; Mirjana MATIJEVIĆ SOKOL, Nostrum et regni nostri registrum. Srednjovjekovni arhiv Ugarsko-hrvatskog kraljevstva, Arhivski vjesnik 51 (2008), 237–257; Mladen ANČIĆ, Putanja klatna: Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo i Bosna u XIV. stoljeću, Zadar, 1997.; Ivan MAJNARIĆ, Plemstvo zadarskog zaleđa u XIV. i XV. stoljeću, Zadar, 2018.; Damir KARBIĆ, The Šubići of Bribir. An Example of the Croatian Noble Kindred, Doktorska disertacija, Central European University, 2000.; Mladen ANČIĆ, Knin u razvijenom i kasnom srednjem vijeku, u: Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 38 (1996), 53–95.; Mladen ANČIĆ, Od tradicije »sedam pobuna« do dragovoljnih mletačkih podanika. Razvojna putanja Zadra u prvome desetljeću 15. stoljeća, u: Povijesni prilozi, 28 (2009) 37, 43–96.; Ante BIRIN, Knez Nelipac i krbavski knezovi Kurjakovići, u: Željko HOLJEVAC (ur.), Identitet Like: korijeni i razvitak, 1, Zagreb – Gospić, 2009., 223–235; Tomislav RAUKAR, Hrvatsko srednjovjekovlje, Za-greb, 1997.; János M. BAK, Königtum und Stände in Ungarn im 14. – 16. Jahrhundert, Wiesbaden, 1973.; Balint HOMAN, Gli Angioini di Napoli in Ungheria: 1290-1403, Roma, 1938; Dane GRUBER, Borba Ludovika I. s Mlečanima za Dalmaciju (1348. – 1358.), u: Rad JAZU, 152 (1903), 32–161;



Naime, prvu polovicu XIV. stoljeća obilježilo je nastojanje anžuvin-skih vladara oko reorganizacije kraljevske vlasti. Za Karla Roberta (1301. – 1342.) ta su nastojanja bila osobito vidljiva u Ugarskoj i Slavoniji, a za njegova sina i nasljednika Ludovika (1342. – 1382.) u Hrvatskoj. Ponaj-prije se to odnosilo na ograničavanje moći velikaša, koji su slabljenjem kraljevske vlasti kao lokalni službenici dinastije Arpadović uspostavili područja vlastitog vladanja.

Reorganizacija kraljevske vlasti u Hrvatskoj potpomognuta je pri-rodnom smrću središnjih političkih aktera, kneza Nelipca 1344., Pavla II. Šubića Bribirskog 1346. i Mladina III. Bribirskog 1348. U rujnu 1344. u Hrvatskoj je vojno nastupao slavonski ban Nikola Bánffy, a 1345. su, na-kon ponovnoga vojnog pritiska i kraljeva boravka ondje, u kraljevsku milost ponovno ušli Nelipčeva udovica kneginja Vjekoslava i njihov sin Ivan te njezina braća, knezovi Krbavski.16 Grgur II., brat i djelomični na-sljednik Pavla II., najposlije se oko polovice 1347. izmirio s kraljem te s njim zamijenio Ostrovicu za Zrin. Kralj je ovladao Kninom te trajnu na-kanu učvršćenja svoje vlasti iskazao i imenovanjem hrvatskoga bana – prvog nakon sloma Mladina II. Bribirskoga (oko 1275. – 1341.) – od tada i s promijenjenim naslovom časti, »ban čitave Slavonije i Hrvatske«. Pro-mijenjeni naslov jasno je iskazivao tendencije u oblikovanju i kraljevske uprave i administrativnih obveza kraljevskih službenika.

S obzirom na snažan kraljevski nastup oko novih političkih opcija nastojale su i političke elite dalmatinskih gradskih općina, tada pod mletačkom vlašću. Osobito je to bilo razvidno u Zadru, što je izazvalo snažnu reakciju Mlečana, njihovu opsadu i osvajanje grada.17 No, čini se da je kralj svoju poziciju učvrstio nakon vojnih pohoda u Napuljsku Kraljevinu i sklapanja osmogodišnjeg primirja s Mletcima u kolovozu 1348., pod čijom su vlašću i dalje ostale obalne komune.

Dane GRUBER, Dalmacija za Ludovika I. (1358. – 1382.), I. dio (1358. – 1367.), u: Rad JAZU, 166 (1906), 164–215; Dane GRUBER, Dalmacija za Ludovika I. (1358. – 1382.), II. dio (1358. – 1367.), u: Rad JAZU, 168(1907), 163–240; Dane GRUBER, Dalmacija za Ludovika I. (1358. – 1382.), III. dio (1358. – 1367.), u: Rad JAZU, 170 (1907), 1–75; Nada KLAIĆ – Ivo PETRICIOLI, Zadar u sred-njem vijeku do 1409., Zadar, 1976, 325–374.

16 Obsidio Iadrensis/Opsada Zadra, u: Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, sv. 54, Branimir Glavičić (ur.), Zagreb, 2007., 120–125.

17 Usp. Ivan MAJNARIĆ, Croatian Nobility in the Broader Hinterland of Zadar during the Siege of the City in 1345/46, u: Irena BENYOVSKY LATIN – Zrinka PEŠORDA VARDIĆ (ur.), Towns and Cities of the Croatian Middle Ages. Image of the Town in the Narrative Sources: Reality and/or Fiction?, Zagreb, 2017., 137–149., te literaturu navedenu ondje.

53 ZBorNik raDova


Nastojanja u upravnoj reorganizaciji vidljiva su i iz imenovanja mla-đeg brata Stjepana za hercega Hrvatske i Dalmacije te djelovanja bana Stjepana Lackovića, koji je 1351. – 1352. održavao zborove i sudska ročišta po Hrvatskoj i Slavoniji, među ostalim, uz podbana Ivana Ćuza (1331. – prije 1381.), i zbor plemenitih Hrvata Lučke županije u Podbrižanima u kolovozu 1351. Ban Nikola Bánffy održao je u rujnu 1353. u Kninu zbor svih plemenitih Hrvata radi utvrđivanja herceških prava. Trajno su se na-dalje za kraljeve interese brinuli kninski i ostrovički kaštelani te kraljev pouzdanik Ivan Nelipić, a povremeno i bosanski ban Stjepan II. Kotro-manić.

Kroz čitavo razdoblje kralj je trajno nastojao učvrstiti vlastitu pozici-ju u Hrvatskoj te se tako posredno pripremiti za neizbježan novi sukob s Mlečanima. Tako je do polovice 1356. kraljevska vlast uspostavljena u Omišu i Klisu, a mletačka u Skradinu. Otvoreni sukob započeo je nakon isteka primirja. Do kraja 1357. ban Ivan Ćuz u kraljevo je ime ovladao dalmatinskim gradskim općinama, a uspješnim vojnim djelovanjem kra-ljevske vojske u Treviškoj Marki, Mlečani su uskoro bili prisiljeni na skla-panje za njih nepovoljnog mira. Mirom u zadarskom Samostanu sv. Fra-ne 18. veljače 1358. okončana je uspostava kraljevske vlasti u Hrvatskoj i Dalmaciji.18 Upravo u kontekstu obnovljenih ratnih sukoba i Šibenik je 1357. prihvatio anžuvinsku vlast.

Nakon mira slijedila je druga faza potpune afirmacije kraljevske vla-sti u Hrvatskoj i Dalmaciji. Osobito je vidljiva u djelovanju više kralje-vih povjerenstva kojima je glavna zadaća bila provjeravanje kraljevskih prava. Upravo pred tim povjerenstvima hrvatski su plemići dokazivali prava ili tražili različite potvrde, a najčešće pravo slobodnoga uživanja posjeda. Poznato je više povjerenstava: na početku 1358. jedno je pred-vođeno banom Ivanom Ćuzom, Nikolom, kaločkim nadbiskupom i kra-ljevim kancelarom, te Petrom bosanskim biskupom, a u drugoj polovi-ci 1358. uz prvu dvojicu povjerenstvo su činili nitranski biskup Stjepan, kraljevski sudac Nikola i dvorski kapelan Grgur. Potkraj 1360. u Zadru je novo povjerenstvo predvodila kraljica Elizabeta. Povjerenstvima su bila pridružena 24 prisežnika (rotnika) za ispitivanje kraljevskih prava i 12 prisežnika za sudske potrebe. Svi su bili plemići Kraljevine Hrvatske, a djelovali su kao svojevrsni lokalni savjetnici pri donošenju odluka po-

18 Usp. Zadarski mir (18. 02. 1358. – 18. 02. 2008.) – o 650. obljetnici, Srećko Jelušić (ur.), Zadar, 2008.



vjerenstava ili su provjeravali valjanost plemićkih zahtjeva pred povje-renstvima. Nakon toga početnog razdoblja, od 60-ih godina 14. stoljeća kraljevsku vlast u Hrvatskoj i Dalmaciji provodio je ban, a prema potrebi i kraljevi nunciji s posebnim ovlastima.

Obalni dalmatinski gradovi i dalje su zadržali svoje postojeće druš-tveno i upravno uređenje te karakteristično oblikovanje vlasti zasnivano na gradskim statutima kodificiranim tijekom druge polovice 13. i prve polovice 14. stoljeća. No, kralj je ipak jasno regulirao odnos prema njima, bilo potvrdama različitih privilegija i/ili kroz nastojanje da dužnost kneza obavlja kraljevskoj vlasti bliska osoba. Tako je dinamika društve-nog gradskog života u osnovi i dalje ostala postojana, no s obzirom na kraljevsku vlast i sustav uprave te uslijed skorašnjeg gospodarskog uz- leta, izričaj te dinamike postao je bitno složeniji i suptilniji.19

Ukratko, do početka 60-ih godina 14. stoljeća velikaši su uspješno podčinjeni kraljevskoj vlasti i vezani uz kralja. Istodobnim objedinjava-njem obalnih gradova i dubljeg zaleđa stvorene su predispozicije za sna-žan gospodarski uzlet, koji je osobito vidljiv u životu obalnog grada, ali i prožetosti grada sa zaleđem.20 To je osobito vidljivo iz primjera zamjene Ostrovice za Zrin u slučaju pripadnika Šubića Bribirskih ili zasužnjenja Grgura kneza Krbavskog na početku 1358. te izmještanjem njegova sina Jurja s djedovine putem imenovanja za kaštelana Dobrakuće.21

Što se pak tiče ostalih upravnih izmjena, plemstvo je jurisdikcijski organizirano na razini županija, a s jasnim pravima ponajprije je bilo okupljeno oko županijskoga Sudbenog stola. Zapravo je u razdoblju od 1350. – 1360. temeljito reformirano teritorijalno-upravno funkcioniranje Kraljevine Hrvatske te su stvoreni preduvjeti za učinkovito funkcioniranje kraljevske i banske vlasti. Središte banske vlasti uglavnom je bio

19 Odraz toga jasno je vidljiv u npr. Tomislav POPIĆ, Krojenje pravde: zadarsko sudstvo u srednjem vijeku (1358. – 1458.), Zagreb, 2014.

20 Usp. Sabine Florence FABIJANEC, Društvena i kulturna uloga zadarskog trgovca u XIV. i XV. stoljeću, u: Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, 22 (2004), 55–120.; Jakov STIPIŠIĆ, Inventar dobara Mihovila suknara pokojnog Petra iz godine 1385. Zadar, 2000.; Zdenka Janeković RÖMER, Udobni dom suknara Mihovila Petrova: svakodnevica bogate građanske obitelji u anžuvinskom Zadru, u: Istarski povijesni biennale, 5 (2013), 9–29.; Josip KOLANOVIĆ, Šibenik u kasnome srednjem vijeku, Zagreb, 1995., 30.; Serđo DOKOZA, Za-darsko plemstvo i sol u drugoj polovici 14. i početkom 15. stoljeća, u: Povijesni prilozi, 34 (2015) 49, 43–96.

21 Usp. Ivan BOTICA, Krbavski knezovi u srednjem vijeku, Doktorska disertacija, Sveučilište u Za-grebu, 2011.

55 ZBorNik raDova


Knin, a ban Nikola Seč ujedno je bio i knez Zadra i Splita te je, kao i ban Petar Cudar, trajnim prisustvom afirmirao kraljevu i bansku vlast u Hr-vatskoj i Dalmaciji. Sam Ludovik boravio je u prvoj polovici 1371. u Hr-vatskoj, a potom je hrvatske prilike iz Zadra nadgledao Karlo Drački, hrvatski herceg od 1371. do 1376. Ta afirmacija kao i usustavljenje druš-tvenoga života vidljivi su i u organizaciji kaptola kao vjerodostojnih mje-sta. U razdoblju od 1371. do 1383. prava mjesta javne vjere potvrđena su na Zadarskom, Trogirskom i Kninskom, a vjerojatno i Ninskom kaptolu.

Izmjene u društvenim odnosima života plemstva Kraljevine nastu- pile su suptilnije i postupnije, ponajprije kao posljedica kraljevske nor- mativne regulative, a proizlazile su iz unificiranja položaja i prava plem-stva Zemalja krune sv. Stjepana, kraljevskim dekretima 1351. i 1352., po-tom iz tzv. »ius regium«, odnosno oživljenog shvaćanja da sva zemlja izvorno pripada vladaru, što je susljedno pratila revizija kraljevskih po-sjedovnih prava, kroz terenski rad spomenutih kraljevskih povjerenstva koja su ta prava istraživala na osnovi kraljevskog registra. Posredno pak na društveni položaj plemstva utjecalo je i uvođenje u praksu tzv. nove donacije te prefekcije, što je dovelo do potrebe nužnoga pravnog reguli- ranja posjedovnih prava među srodnicima.22

Spomenutim kraljevskim djelovanjem i pravnom regulacijom vjero-jatno je najtemeljitije uzdrmana osnovna jedinica društva, obitelj. Nai- me, upravo sukladno procesu pravne regulacije dominantnu ulogu u pogledu obiteljskih odnosa započinje igrati društveno-pravna kategorija obilježena u vrelima terminom »genus«. Taj se termin u drugoj polovici 14. stoljeća počeo rabiti za hrvatsko plemstvo uopće, odnosno tko nije uživao plemićki status, nije ni mogao biti obilježen terminom »genus«. Društvena kategorija označena terminom »genus«, premda se zasnivala na obiteljskoj strukturi, u polovici XIV. stoljeća postala je pravna. Tada više nije bila bitna strukturalna mijena obitelji iz višestruke u jednostav-nu i obrnuto jer to nije utjecalo na izmjenu društveno-pravne kategorije bilježene terminom »genus«. No, isto tako valja imati na umu da je od polovice XIV. stoljeća »genus« u društvenom životu plemstva Kraljevine

22 Usp. Martyn C. RADY, Nobility, Land and Service in Medieval Hungary, London, 2000.; Martyn C. RADY, The »Title of New Donation« in Medieval Hungarian Law, u: Slavonic and East European Review, 79 (2001) 4, 638–652.; Pál ENGEL, Erbteilung und Failienbildung, u: The Man of Many Devices, Who Wandered Full Many Ways. Festschrift in Honor of János M. Bak, Balázs Nagy-Marcell Sebők (ur.), Budapest, 1999., 411–421.; Ivan MAJNARIĆ, Plemstvo zadarskog zaleđa, 44–55.; Usp. i priloge u zborniku Custom and Law in Central Europe, Martyn C. Rady (ur.), Cambridge, 2003.



označavao normativni ideal kojim je obilježeno i izjednačeno sve plem-stvo, a normativni ideali su često bili daleko od realnosti. Upravo dio tih normativnih ideala ostao je očuvan u Novigradskom zborniku starohr-vatskoga običajnog prava, zapisanom 1452., a u kojem je su zabilježeni običaji u krajevima Hrvatske, između Nina i Knina, ne samo tadašnjih plemića, nego njihovih djedova i pradjedova.23

Premda je plemstvo uspješno prihvatilo okvire nove realnosti, osobi-to nakon spomenutih kraljevskih dekreta o unifikaciji i novoga društve-no-pravnog značaja realnosti termina »genus«, ipak je nastojalo osigu-rati svoj dotadašnji položaj. Na području Kraljevine Hrvatske, a osobito Lučke županije, to je vidljivo u povezivanju dijela plemstva u zajednicu pod okriljem simboličkog naziva »plemstvo dvanaest plemena« (»nobiles duodecim generationum«). U njoj se okupljeno plemstvo kralju nastojalo predstaviti kao jedini legitimni i punopravni politički subjekt u Kra-ljevini Hrvatskoj, gajeći pritom baštinu dobrog kralja Dmitra Zvonimira, ali i nastojeći očuvati svoj položaj stečen u društvenim okolnostima Kra-ljevine Hrvatske u doba banova Bribirskih. Istodobno, isticanjem svojeg položaja, dionici »plemstva dvanaest plemena« nastojali su se jasno iz-dvojiti u odnosu na ostalo plemstvo, koje je zapravo s njima u položaju izjednačeno tek spomenutim kraljevski dekretima iz 1351. i 1352., a koje je dijelom plemićki status steklo kraljevskim nobilitiranjem, poput joba- giona, ili jednostavno nije imalo dovoljan društveni utjecaj te gospodar-sku moć ili povijesnost obiteljske strukture.24

Najposlije valja istaknuti i trenutak oblikovanja novog poimanja svi-jeta srednjovjekovnog čovjeka druge polovice 14. stoljeća. Naime, svijet u kojem najmanje trećina pučanstva, a vjerojatno i više, nestaje nedvoj- beno utječe na shvaćanje uloge čovjeka u svijetu. S obzirom da je u tadaš-njoj Europi kuga promatrana kao kazna za grijehe, može se pomišljati i na potrebu iskupljenja grijeha, ponajprije u pojavnom vidu, poput fla- gelantskog pokreta, hodočašća, ali i u obliku dugoročnijeg aktivnijeg djelovanja kroz različite oblike evangelizacije.25

23 Novigradski zbornik starohrvatskog običajnog prava, u: Miho BARADA, Starohrvatska seoska zajednica, Zagreb, 1957., 158–177; O Zborniku također usp. Mladen ANČIĆ, Vrijeme i okolno-sti postanka Novigradskog zbornika, u: Povijesni prilozi, 22 (2003) 25, 133–160; Nikola JAKŠIĆ, Hrvatski srednjovjekovni krajobrazi, Split, 2000., 170–180.; Ivan MAJNARIĆ, Plemstvo zadarskog zaleđa, 82–90.

24 Usp. Ivan MAJNARIĆ, Plemstvo zadarskog zaleđa, 65–123.25 O posljedicama kuge i shvaćanju mjesta čovjeka u tadašnjem svijetu usp. Philippe ARIES, West-

ern Attitudes Toward Death: from the Middle Ages to the Present, Baltimore, 1975.; Rosemary HOR-

57 ZBorNik raDova


2. Šibenik u 14. stoljeću Šibenik upravo u 14. stoljeću doživljava svoj primjetan i štoviše zna-

čajan razvoj kako na društvenom i kulturnom, tako i na urbanom planu te gospodarski uspon uvjetovan jačanjem trgovačkih veza na relaciji grad – zaleđe te širenjem pomorske trgovine. Zaključujemo to ponajprije te-meljem određenih procjena da je Šibenik potkraj 14. i u 15. stoljeću imao oko 4000 do 4500 stanovnika,26 a u urbanističkome smislu to je razdoblje zaokruživanja gradskog prostora obrambenim zidinama te stvaranja preduvjeta za njegov kasniji, petnaestostoljetni uzlet ovjenčan izgrad-njom šibenske katedrale sv. Jakova.27 U svemu tome nimalo nevažnu ulo-gu ima činjenica da, za razliku od drugih dalmatinskih gradova, Šibenik nema onaj kontinuitet koji bi poticao iz antike, već nastaje samosvojno u sasvim drugim prilikama i okolnostima negoli velika većina gradova na istočnojadranskoj obali uvažavajući pritom njegov geostrateški polo-žaj s prirodnim osobitostima.28

Svemu tomu, a ovdje uzimamo samo kao primjer, u pogledu kultur-ne i intelektualne povijesti svojom važnošću pridonosi prvi zabilježeni na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu pjesnički izričaj – hvalospjev Majci Božjoj, »Šibenska molitva«: »Oracio pulcra (et) devota ad B(ea)tam V(ir-ginem) Ma(r)ia(m)«, koju je prepisao fra Pavao Šibenčanin (»Paulus de Sibinico«) u Šibeniku negdje između 1364. i 1399., a pronađena je u jed-nom latinskom kodeksu u Knjižnici samostana sv. Frane u Šibeniku. No, fra Pavlu Šibenčaninu i njegovu šibenskom razdoblju djelovanja pri-pisuju se i još dva hrvatsko-latinička teksta, pučki »Gospin plač«: »Can-tilena pro saba(tho)«; te teološki tumač »Božjih zapovijedi« (prve, druge, treće i djelomično četvrte zapovijedi dok ostale nisu sačuvane).29

ROX, The Black Death, Manchester, 1994.; Zoran LADIĆ, Oporučni legati pro anima i ad pias causas u europskoj historiografiji. Usporedba s oporukama dalmatinskih komuna, u: Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, 17 (1999), 17–29.

26 Josip KOLANOVIĆ, Šibenik u kasnome srednjem vijeku, 30.27 Doduše, katedrala je dovršena i posvećena tek u 16. stoljeću.28 Temeljna studija za razumijevanje šibenske poleogeneze nalazi se u neobjavljenoj doktorskoj

disertaciji povjesničara umjetnosti Danka ZELIĆA, Postanak i urbani razvoj Šibenika u srednjem vijeku, Doktorska disertacija, Zagreb: Sveučilište u Zagrebu – Filozofski fakultet, 1999.

29 Dragica MALIĆ, Na izvorima hrvatskoga jezika, Zagreb, 2002., 127–267, 644–652; Najstariji hrvatski latinički spomenici (do sredine 15. stoljeća), Dragica Malić (ur.), Zagreb 2004., VIII–XIX, 5–19.



Naime, Šibenik je – kada se želi to jednostavno i shematski prikazati – prvotno bio utvrda (»castrum«) sa svojim predgrađem (»suburbium«)30 koji se pak postupno pretvara i postaje grad (»civitas«)31 – status uvjeto-van dvjema podjednako bitnim i važnim činjenicama: utemeljujem biskupije 1298. godine i donošenjem komunalnog statuta kojim se regulira svakodnevni život – prava i dužnosti – njegovih stanovnika.

Naše spoznaje o Šibeniku u 14. stoljeću temeljimo na dostupnim izvorima, poglavito Šibenskom diplomatariju (»Diplomatarium Sibenicen-se«) i »Šibenskom statutu« (»Volumen statutorum legum, et reformationum civitatis Sibenici«) za političku i upravnu povijest te za šibensku sva-kodnevicu na temelju najstarijih šibenskih notarskih spisa (Spisi šiben-skog notara Slavogosta – »Quaternus imbreviaturarum Slavogosti notarii Sibenicensis«; Zilio pok. Gulielma de Albanis de Regio – »Quaterni im-breviaturarum Zilius condam Gulielmi de Albanis de Regio«).32 Ostala diplomatička vrela koja svjedoče o političkim suprotstavljanjima i borba-ma u gradu većinom su publicirana u »Codex diplomaticus Regni Cro-atiae, Dalmatiae et Slavoniae i Monumenta spectantia historiam Slavo- rum Meridionalium« (Listine o odnošajih izmedju južnoga Slavenstva i Mletačke Republike) te historiografski obrađena od niza autora.33

To su dakle poglavito pisani izvori, uz one povijesno umjetničke i arheološke, kojima si možemo približiti društveni i crkveni oris Šibeni-ka tijekom 14. stoljeća – dakle Šibenik u Tavelićevo doba. Treba skrenuti pažnju da je, primjerice, povijest Šibenika u 15. stoljeću puno bogatija sa-čuvanim izvorima i više obrađena negoli je to slučaj s ostalim njegovim ranijim razdobljima. Dovoljno je u pogledu toga konzultirati knjigu J. Kolanovića (»Šibenik u kasnome srednjem vijeku«, 1995.)34 ili doktorat

30 Usp. Željko KRNČEVIĆ, Šibenik i šibenski kraj u ranom srednjem vijeku, Split, 1998., 22–26.31 Nekoliko trenutaka iz ranijeg urbanog razvoja Šibenika naznačeno je u radu: Tomislav GA-

LOVIĆ, Šibenik u kartularu Libellus Policorion, u: 950 godina od prvoga spomena Šibenika. Zbornik radova međunarodnog znanstvenog skupa (Šibenik, 26. – 28. IX. 2016.), Iva Kurelac (ur.), Šibenik, 2018. (u tisku).

32 Zasebno pak istraživanje, što izlazi izvan okvira ovoga rada, zaslužuje brojna rukopisna os-tavština don Krste Stošića. Usp. Stanko BAČIĆ, Don Krsto Stošić (1884. – 1944.). Bibliografija i rukopisna ostavština. Tiskani radovi i radnje ostale u rukopisima, Šibenik, 1995., 52–70.

33 Najpodrobnije je šibensko 14. stoljeće na temelju tih izvora prikazao Frano DUJMOVIĆ, Pos-tanak i razvoj Šibenika od 1066. do 1409. godine, u: Šibenik – spomen zbornik o 900. obljetnici, Slavo Grubišić (ur.), Šibenik, 1976., 75–131.

34 Usp. Spisi kancelarije šibenskog kneza Fantina de cha de Pesaro 1441–1443. Instrumenta can-cellarie Fantini de cha de Pesaro comitis Sibenici 1441–1443., u: Povijesni spomenici Šibenika i njegova kotara, sv. 3, Josip Kolanović (ur.), Šibenik, 1989.

59 ZBorNik raDova


G. Budeča (»Svakodnevni život stanovnika Šibenika u drugoj polovini XV. stoljeća u zrcalu inventara i oporuka s posebnim osvrtom na razi-nu materijalne kulture«, 2013.), odnosno nedavno publiciranu građu ši- benskih notara koju je priredio A. Birin: »Šibenski bilježnici: Bonmatej iz Verone (1449. – 1451.) / »Notai di Sebenico: Bonmatteo da Verona (1449–1451)« (2016.).35 Stoga pojedine generalne zaključke koji vrijede za početak i prvu pol. 15. stoljeća možemo uz nužni oprez primijeniti i za prethodno razdoblje, dakle, drugu pol. i konac 14. stoljeća.

U političkom pogledu – ako bismo htjeli ocrtati ključne momente iz političke povijesti grada – Šibenik priznaje vlast kneza Domalda (1200. – 1226.), a zatim Bribiraca – knezova Bribirskih i to gotovo u jednom ci- jelom stoljeću, do 1322. godine. To je razdoblje ključne preobrazbe Šibe- nika, kada stječe svoju biskupiju 1298. godine,36 a time postaje i u prav-nom pogledu »civitas« (grad). No, zbog nametnutih obveze i različitih nameta grad se pobunom odupire knezovima Bribirskim te uz pomoć Mletačke Republike ruši kneza Mladina II. Posljedica toga sukoba izme-đu Šibenčana i Mladina II. jest dolazak Šibenika pod vlast Venecije.

Tako je jedna uprava zamijenjena drugom i to ovoga puta mletačkom što je za grubu posljedicu imalo okrnjenu komunalnu autonomiju, pogla-vito u vidu gubitka prava biranja gradskog kneza. U tome razdoblju bilo je aktualizirano i pitanje pripadnosti šibenskih otoka (Murter/Srimač i Žirje, te skupa otoka pod imenom Arte) te sukob sa Zadrom, potom raz-graničenje između Šibenika i Trogira, ali i sukobi grada s Nelipićima zbog trgovačkih razloga itd.37 No, konac prve polovice 14. stoljeća jednako tako obilježava velika i teška epidemija kuge 1348./1349. godine. Tada je Šibe-nik u pogledu stanovništva bio desetkovan jer se od 94 obiteljskih imena zabilježenih 1322. godine svega njih 15-ak pojavljuje nakon »crne smrti«.38

35 Usp. Ante BIRIN, Šibenski bilježnici – Pietrobono Pagano (1436. – 1437.), u: Povijesni prilozi, 28 (2009) 37, 117–189; Ante BIRIN, Šibenski bilježnici – Petar pokojnoga Ivana (1453. – 1454.), Po-vijesni prilozi, 31(2012)42, 103–189; Ante BIRIN, Šibenski bilježnici – Indricus de Indricis (1431. – 1434.), Povijesni prilozi, 32 (2013) 44, 91–154.

36 Usp. Na slavu Božju. 700 godina Šibenske biskupije, (izložba i katalog), tekst: Ksenija KALAUZ–Željko KRNČEVIĆ–Gojko LAMBAŠA–Tomislav PAVIČIĆ, Šibenik, 1998.; Sedam stoljeća Šiben-ske biskupije. Zbornik radova sa znanstvenog skupa Šibenska biskupija od 1298. do 1998., Vilijam Lakić (ur.), Šibenik, 2001.; Tomislav PAVIČIĆ, Šibenik u vrijeme osnivanja Biskupije, Šibenik, 2010.

37 Frano DUJMOVIĆ, Postanak i razvoj Šibenika od 1066. do 1409. godine, u: Šibenik – spomen zbornik o 900. obljetnici, Slavo Grubišić (ur.), Šibenik, 1976., 100–110.

38 Frano DUJMOVIĆ, Postanak i razvoj Šibenika od 1066. do 1409. godine, u: Šibenik – spomen zbornik o 900. obljetnici, 110, bilj. 292.



Uspostavom anžuvinske vlasti nad Šibenikom kralj 16. prosinca 1358. godine potvrđuje povlastice svojih predšasnika i to tako da su općinski izaslanici grada Šibenika predočili kralju povlasticu njegova oca kralja Karla. U toj pak vladarskoj ispravi bila je potvrđena ona kralja Stjepana i ostalih ugarskih vladara o danim slobodama Šibenčanima i njihovu gra-du. To su spomenuti poslanici molili od kralja da im nanovo sve to potvr-di. Kralj Ludovik (»Privilegium Ludovici regis, confirmans privilegium Ioannis bani«) to čini tako da potvrđuje privilegij hrvatsko-dalmatinskog bana Ivana Ćuza koji sadrži sloboštine, prava, milosti, darovnice i obi- čaje Šibenčana (»libertates, iura, gratias, donationes et consuetudines eisdem civibus et communitati supradicte civitatis Sibenicensis«). U toj ispravi – banskoj povlastici (»Privilegium magnifici viri Iohannis dicti Chuz, bani totius Croatie et Dalmatie«) ban Ćuz oprašta Šibenčanima sve dosadašnje nepravde, uvrede i izgrede protiv kraljeva veličanstva ili njegovih podanika. Potom potvrđuje presude, odluke i spise što su ih u proteklim vremenima donijeli knez, sud i vijeće grada Šibenika. Zatim odobrava i proširuje sve povlastice, milosti, darovnice i sloboštine što su ih ugarski kraljevi podijelili Šibenčanima. Vraća Šibeniku dva otoka – Srimač (tj. Murter) i Žirje – što ih je zadarska općina neovlašteno bila zauzela. Također isti ban daje Šibenčanima mlinove na Krki (»molendi- na sive Slap cum flumine Karka«) te najzad izdaje zabranu o podizanju utvrda (»nullum castrum nullaque fortilitia«) u gradu i kotaru. U nastavku banskog privilegija jasno se ukazuje na to da se presude i odluke gradske uprave imaju poštivati u gradu i kotaru. S druge strane Šiben- čani se ne smiju pozivati niti prizivati na sud izvan svojega grada. Što se tiče nekretnina iz prijašnjih vremena koje su banovi i gospodari za- posjeli i zadržali, one neka ostanu onima koji ih sada uživaju. U ovom privilegiju govori se i o Vlasima ili seljacima (»Wlahi vel villani«) koji ne smiju na području šibenskog kotara bez dozvole goniti stoku na ispa- šu. Važna je i odredba da nitko od banova ili drugih gospodara ne može ubirati nikakav porez osim kraljevskog prava na lučke pristojbe (»pre-ter ius regium portarum«). U grad Šibenik smije se ulaziti s onoliko voj-ske koliko to dopusti gradska uprava. Što se tiče odnosa prema samo- me banu, grad je obvezan jednom godišnje njemu dati objed (»unum prandium semel in anno et non plus«). Ako je posrijedi višednevni bo-ravak bana u gradu, onda taj trošak snosi on sam. U odnosu na grad Ši-benik i njegov kotar (distrikt) ban uime kralja, tj. kao kraljev predstavnik i najviši državni dužnosnik, preuzima obvezu obrane grada i kotara od svakog neprijatelja. Nadalje: »Ako su kralj ili njegovi predšasnici nešto

61 ZBorNik raDova


otuđili od grada ili kotara, to će otuđenje poništiti; niti kralj a niti ban ne mogu od grada zahtijevati taoce; sve slobode, što ih uživaju drugi dal-matinski gradovi, u još će većoj mjeri uživati Šibenčani; u znak vjernosti Šibenčana, ban im predaje sela Rakitnicu, Dazlinu i Grabovce preko Krke na zapadnoj strani, zatim sela Nevest, Partenić i Koprno s druge strane rijeke Krke«.39

Život šibenske komune u srednjem i ranom novom vijeku bio je regu-liran statutom. Prvotni »Šibenski statut« iz razdoblja prije godine 1412.40 sačuvan je u rukopisu koji se sada nalazi u Knjižnici Marciana (»Biblioteca Nazionale Marciana«) u Veneciji. Verzija statuta kakav danas poznajemo pisana je srednjovjekovnim latinskim jezikom i odobrena 1412. s refor- macijama koje su potvrđene 1461. godine. Iako se pomišljalo o prijevo-du statuta na talijanski, on je tiskan 1608. godine u Veneciji na latinskom jeziku i u dvije inačice s podosta tiskarskih omaški, ali pod istim naslo-vom: »Volumen statutorum legum, et reformationum civitatis Sibenici cum tabula rubricarum« (Venetiis: Apud Nicolaum Morettum, 1608.).41

Međutim, kao što smo u uvodu spomenuli, Šibenik je po svemu su-deći morao imati statut i puno ranije, pretpostavlja se između 80-ih i 90-ih godina 13. stoljeća.42 Nakon toga bio bi donesen statut koji je vrijedio u razdoblju prve mletačke uprave nad gradom (1322. – 1357.). Upravo se na taj statut u dukalu od 30. listopada 1412. godine izravno poziva dužd Michael Steno (1331. – 1413.). Dužd određuje da se grad ima voditi prema »onim statutima i običajima po kojima smo njima vladali (…), pa i s re-formacijama, s povećanjem i proširenjem općine i područja i granica koje su po gradu nanovo stečene«.43 Šibenski statut izrađen je po uzoru na Za-

39 Šibenski diplomatarij. Zbornik šibenskih isprava – Diplomatarium Sibenicense, u: Povijesni spomenici Šibenika i njegova kotara, sv. 1 – Monumenta historiam Sibenici et eius districtus illustrantia, t. I, Josip Barbarić-Josip Kolanović (ur.), Šibenik, 1986., dok. 10, str. 20–24.

40 Tada je, naime, grad drugi put došao pod vlast Mletačke Republike.41 Knjiga statuta zakona i reformacija grada Šibenika s popisom poglavlja. Prijevod Zlatko HERKOV.

Uvodna riječ / Introduction: Slavo GRUBIŠIĆ, Šibenik: Muzej grada Šibenika (Povremena izdanja Muzeja grada Šibenika, sv. 9), 1982. Prijevod djela: Volumen statutorum legum, et reforma-tionum civitatis Sibenici i faksimilni pretisak izdanja iz 1608. godine † Zlatko HERKOV: O Šibens-kom statutu; Gradska uprava i njeni organi; Stare šibenske mjere; Novac i njegova vrijednost u Šibeniku; Indices et glossarium digessit Zlatko HERKOV, str. 349–449; Slavo GRUBIŠIĆ, Šibenik, 453–460.

42 Usp. Damir KARBIĆ-Marija KARBIĆ, The Laws and Customs of Medieval Croatia and Slavonia: A Guide to the Extant Sources, London, 2013., 19.

43 Knjiga statuta zakona i reformacija grada Šibenika s popisom poglavlja, prijevod Zlatko HERKOV. Uvodna riječ/Introduction: Slavo GRUBIŠIĆ, Šibenik, 1982., 11.



darski statut, iako nije sličan i jednak svome uzoru jer nudi brojna vlasti- ta rješenja sukladno potrebama komune kojoj je namijenjen.

Tako se u prvom poglavlju prve knjige Šibenskog statuta daje defi-nicija što je to zakon ili statut: »Zakon ili statut je skladna Božja odredba: sveta uzvišena naredba, vrhovna snaga koja najviše koristi onima koji najmanje mogu, ne zbog toga što ju je smrtni čovjek stvorio ili bi je mogao stvoriti, nego je ustima čovjeka s Božjom voljom proglašena po po-sebnom nadahnuću Gospodina našeg Isusa Krista« (I/2). Odmah potom se govori o izboru svih službenika Šibenske općine te se određuje tko se smije birati, a tko ne. Tako otac-izbornik ne može izabrati sina i obrat-no – sin oca, a ne može ni brat izabrati brata rođenog po oboje roditelja ili samo po jednom roditelju, pa ni obratno. Također ne može ni krvni rođak izabrati krvnog rođaka, niti očuh pastorka i obratno. No, da ne bi bilo dileme, ne može ni stric ili ujak, brat majke ili oca izabrati nećaka i obratno, niti djed unuka i obratno, niti bilo kakav rođak, ni tast zeta i obratno, te općenito oni koji ne mogu biti u sudu, ne mogu birati i glasati, a oni koji ne mogu glasati imaju izaći, dok se imenuju za izbore oni ili koji od njihovih krvnih rođaka, i to pod prijetnjom kazne od pet libara malih denara (I/3). Vrlo zanimljive odredbe pronalazimo u šestoj knjizi statuta koja je u cijelosti posvećena domeni kaznenog prava odnosno tzv. materijalnom kaznenom pravu. Tako se, npr., ako bi javni bilježnik izdao lažnu ispravu njega kažnjava sljedećim riječima: »Ako bi koji bilježnik bio takve drzovitosti, nemajući Boga pred očima, da izradi lažnu ispra-vu ili bude krivotvoritelj pečata Šibenske općine ili gospodina šibenskog kneza, neka izgubi desnu ruku i neka bude u vječnom progonstvu iz gra-da Šibenika i njegova distrikta« (VI/26).44

U razdoblju mletačke uprave komunalna neovisnost Šibenika biva vrlo sužena u nekim segmentnima do te mjere da se na gradskoj razini bez dozvole i(li) odluke mletačkog dužda nije moglo ništa krucijalnoga odlučiti. U takvoj političko-društvenoj konstelaciji važno je istaknuti da je uz obvezno mletačko pravo upravo na šibenskom području tada bilo na snazi odnosno priznavalo se i običajno hrvatsko pravo (»all'uso di

44 Ovaj se dio teksta zasniva na rezultatima iznesenim u: Tomislav GALOVIĆ, Šibenski statut: Volumen statutorum legum, et reformationum civitatis Sibenici, u: Dalibor ČEPULO – Marta DRAGIČEVIĆ PRTENJAČA – Tomislav GALOVIĆ – Zdenka JANEKOVIĆ RÖMER – Ozren KOSANOVIĆ – Renata LUKIĆ GALOVIĆ – Željko RADIĆ, Suzbijanje korupcije u Hrvatskoj u srednjem vijeku, knj. II., Zorislav Antun Petrović (ur.), Zagreb, 2016., 78–89.

63 ZBorNik raDova


Croazia senza legge scrita, con le consuetudini ili pak secundum leges Croatie«).45

U crkvenom pak pogledu na čelu Šibenske biskupije u 14. stoljeću službovalo je osam biskupa i to ovim redom: fra Martin (I.) Rabljanin (1298. – 1319.), Krizogon/Grizogon Fanfogna (1320. – 1340.), Tolon de Tolono (Tolko, 1340. – 1343.), Martin (II.) Zadranin (1344.), Bonifacije Ra-venjanin (1344. – 1357.), Matej (I.) Cernota/Crnota (1358. – 1388.), Antun (I.) Barbadicus/Barbarigo (1389. – 1395.) i Antun (II.) de Ponte (1395. – 1402.).46

U promatrano vrijeme uz grad Šibenik biskupija je imala organizira-no ukupno 16 župa, obnavlja se porušeni Samostan sv. Frane franjevaca konventualaca, vodi se spor oko crkvene desetine, utemeljuje se samostan redovnica-plemkinja koje opslužuju Pravilo sv. Benedikta i dr.47 Ak-tivno djeluju crkvene i obrtničke bratovštine.

S druge pak strane, sačuvani notarski spisi ukazuju na gospodski us-pon Šibenika u 14. stoljeću.48 Notarski spisi ujedno su prvorazredni povijesni izvor za šibensku svakodnevicu i brojna druga istraživanja pove-zana s time.

Prije svega u spisima šibenskog notara Slavogosta (»Slauogostus, notarius Sibenicensis«) iz 1386. godine sačuvani toponimi i antroponimi bezrezervno svjedoče o hrvatskom stanovništvu grada i kotara, a ondje gdje to nije slučaj redovno se uz osobu navodi otkuda dolazi ili potječe.49 To je sve zabilježeno u kontekstu zemljišno-posjedovnih odnosa (plemi- ći, pučani, distriktualci50), a podatak da, primjerice, od 16 zemljišnih čestica spomenutih u notarskim spisima njih čak 10 biva zasađeno vino-vom lozom dovoljno samo za sebe govori kao i za vrstu poljoprivredne

45 Josip KOLANOVIĆ, Šibenik u kasnome srednjem vijeku, 53–54.46 Josip BARBARIĆ, Šibenik, Šibenska biskupija, šibenski biskupi, u: Sedam stoljeća Šibenske bisku-

pije. Zbornik radova sa znanstvenog skupa Šibenska biskupija od 1298. do 1998., Šibenik, 22. do 26. rujna 1998., Vilijam Lakić (ur.), Šibenik, 2001., 95–107.

47 Josip BARBARIĆ, Šibenik, Šibenska biskupija, šibenski biskupi, 97, 103, 106.48 Josip KOLANOVIĆ, Šibenik u kasnome srednjem vijeku, 42.49 Mirko ZJAČIĆ, Spisi šibenskog notara Slavogosta: Quaternus imbreviaturarum Slavogosti notarii

Sibenicensis, u: Starine JAZU, knj. 44, Zagreb, 1952., 203, 275–293, (Index personarum), 294–296 (Index locorum).

50 Usp. Krsto STOŠIĆ, Sela šibenskoga kotara, Šibenik, 1941.



kulture koja se tu uzgajala i uspijevala.51 Važni su spomeni i šibenskih solana52 jer grad bez soli nije mogao funkcionirati.

Za sam kraj 14. stoljeća puno podataka o gradu nalazimo kod šiben-skog notara Zilija pok. Gulielma de Albanisa de Regija (»Zilius condam Gulielmi de Albanis de Regio«).53

U njegovim notarskim pak spisima često se spominje Ivan Tavilić kao »Iohanes ser Tavilig condam Petri Tavilig, frater Florius, arbiter, exa-minator i procurator«.54 To je samo jedan u nizu dokaza o formuli prezi-mena obitelji iz koje je potjecao sv. Nikola Tavelić.

Dana 7. srpnja 1398. godine zabilježena je nakon provedene dražbe prodaja jedne kuće u Šibeniku smještene na Punti u Šibenskom zaljevu, nasuprot Mandaline. S jedne strane Juraj Radetini, sudac Velikog sud-benog stola i prokurator crkve sv. Jakova i kanonik Bogdan, katedralni vikar, te prokuratori (»ser Nicolaus Sembiunig; Iohanes Merdesig; Grego-rius, protomagister lapicida«) više šibenskih crkava: sv. Spasa, Presvetog Trojstva i sv. Andrije, prodaju za 120 libara spomenutu kuću postolaru Iliji pok. Dražoje (»Drasc/o/y«). Tu je kuću inače oporučno bio ostavio rečenim crkvama Dišman Dubig (»Dismanus Dubig«).55

Zanimljivi su i drugi zapisi, primjerice kada 18. kolovoza 1398. godine Lovro pok. Ilije Linjice iz Šibenika daruje zauvijek udovici Desi pok. Dominika vrt s pet maslina (»in quo orto sunt quinque arbores oli- varum«) smješten izvan grada Šibenika.56

Dakako da pitanje ženidbe i miraza ne može biti isključeno iz takvih spisa. Tako 21. rujna 1398. godine Lovro pok. Grgura Strižića (»Stricig«) iz Šibenika na ime miraza (»pro dote et nomine dotis«) prima u gotovini svotu od 600 libara malih mletačkih denara od svoje zakonite supruge Katarine, kćeri pok. Ivana Mužinića (»Muginig«). Lovro se obvezuje skr-

51 Josip KOLANOVIĆ, Šibenik u kasnome srednjem vijeku, 85–86.52 Mirko ZJAČIĆ, Spisi šibenskog notara Slavogosta, dok. 96, 264. 53 Zilio pok. Gulielma de Albanis de Regio. Bilježnički zapisi iz 1398. i 1400. godine – Zilius condam Guliel-

mi de Albanis de Regio. Quaterni imbreviaturarum 1398. et 1400., Josip Kolanović (ur.), Zadar, 2016.54 Zilio pok. Gulielma de Albanis de Regio. Bilježnički zapisi iz 1398. i 1400. godine, s. v. Iohanes ser Tavi-

lig condam Petri Tavilig (Index personarum).55 Zilio pok. Gulielma de Albanis de Regio. Bilježnički zapisi iz 1398. i 1400. godine, dok. 23, str.

31–32.56 Zilio pok. Gulielma de Albanis de Regio. Bilježnički zapisi iz 1398. i 1400. godine, dok. 55, str. 55.

65 ZBorNik raDova


biti za taj novčani miraz, a obvezan ga je vratiti Katarini ili kome bude trebalo u slučaju njezine smrti ili rastave braka (»mortis causa vel divor-cii«).57

Obrti i obrtničke usluge, ali i obrtnička svakodnevica, jedno su od važnih mjesta svakoga grada, a kako je izgledala naobrazba budućih po-stolara svjedoči notarski instrument od 2. kolovoza 1398. godine. Toga dana postolar (»caligarius«) Dabiša Radlić (»Dabissa Radlig«), nastanjen u Šibeniku, uzima za svojega šegrta/naučnika Tomu Radoevića iz sela Kanjane (»Tomaxius Radoyevig de villa Chagnane«) na tri godine i ob-vezuje se da će ga hraniti, odijevati i učiti zanatu (»in arte calegarie«), a na kraju će mu dati 35 libara i novu odjeću prema običaju grada Šibenika (»secundum morem civitatis Scibinici«).58

ZaključakStanje na razini kraljevina započelo se mijenjati potkraj 70-ih godina

XIV. stoljeća. Naime, 1377. višedesetljetno uzdizanje bosanskog vladara i teritorijalno širenje njegova područja vladanja najposlije je kulminira-lo proglašenjem kraljevine. Premda se Tvrtko Kotromanić (1338./1339. – 1391.) proglasio kraljem – doduše s raškim naslovom (»rex Rascie«), uzevši i ime Stjepan – uz suglasnost kralja Ludovika, i dalje je ostao u njemu podložnom položaju. Taj je čin imao bitne posljedice u razdoblju nakon Ludovikove smrti 1382. Naime, ispražnjene kraljevske blagajne, duboka društvena podijeljenost oko pitanja Ludovikova nasljednika, tzv. protudvorski pokret zagovornika anžuvinskog nasljednika na prijes- tolju te višegodišnja kriza izmijenili su sliku Kraljevine Hrvatske. Do dru-gog desetljeća XV. stoljeća politička je situacija bila nestabilna.59 Pritom

57 Zilio pok. Gulielma de Albanis de Regio. Bilježnički zapisi iz 1398. i 1400. godine, dok. 75, str. 71.58 Zilio pok. Gulielma de Albanis de Regio. Bilježnički zapisi iz 1398. i 1400. godine, dok. 35, str. 40–41.59 Usputno valja spomenuti bosansku »herezu« kao aspekt bitan za djelovanje Nikole Tavelića.

Naime, razumijevanje postojanja i dosega Crkve bosanske ili krstjanske hereze – bilo dominant-no historiografsko tumačenje o heretičkoj pošasti krstjanstva, ili istodobno poimanje i značenje krstjanstva na području vlasti bana Stjepana Kotromanića – krajnje je upitno. Naime, krivovjer-stvo 13. stoljeća, kako je uspješno dokazano (Usp. Ivan MAJNARIĆ, Tending the Flock: Clergy and a Discourse of War in the Wider Hinterland of the Eastern Adriatic during the Late Twelfth and Thirteenth Centuries, u: Between Sword and Prayer. Warfare and Medieval Clergy in Cultural Perspective, Radosław Kotecki-Jacek Maciejewski-John Ott (ur.), Leiden, 2018., 435–469.) plod je tadašnjih tendencioznih i dijelom nesretnih interpretacija ponajprije na Rimskoj kuriji. Barem inicijalno, s 13. stoljećem sličan je i slučaj u Stjepanovo doba. Osobito s obzirom da je 1337. kninski knez Nelipac s ciljem stjecanja bolje političke pozicije tužio Rimskoj kuriji Stjepana kao



su do izražaja dolazili kako kraljevski, tako i interesi velikaša, preklapali su se diplomatski pritisci i manji vojni pohodi. Može se uopćeno zaklju-čiti da je tomu pridonijela i nemogućnost kralja Sigismunda (Žigmunda) Luksemburškog (1368. – 1437.) da se trajno posveti rješenju problema u Hrvatskoj i Dalmaciji. Najposlije je kralj Sigismund savladao protivnike u cijeloj kraljevini, a u pogledu Hrvatske i Dalmacije štetu minimalizi- rao na gubitak Dalmacije u korist Mletaka.60 Uopćeno se može utvrditi da je smjer Sigismundove politike bio različit od Ludovikove, koja je dobrim dijelom imala jadransko usmjerenje, pri čemu je Kraljevina Hr-vatska igrala bitnu ulogu. Valja naglasiti da se unatoč razdoblju krize, administrativno uređenje uspostavljeno za Anžuvinaca uglavnom nije mijenjalo do osmanlijskih osvajanja.

Nasuprot prije spomenutim kraljevskim pravima i povlasticama iz 1358. godine Šibenik je teško stradao 1378. kada je mletačka flota pod za-povjedništvom admirala Vettora Pisanija porušila grad nanijevši velike gubitke njegovu stanovništvu i ogromne štete gradu.61

Godinu dana prije Tavelićeve mučeničke smrti, dakle 1390., Šibenik, uostalom kao i gradovi Split, Trogir te Brač, Hvar i Korčula, priznaje vlast spomenutog bosanskoga kralja Tvrtka I., a nakon toga, na početku 15. stoljeća, velikog bosanskoga vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića (o. 1350 – 1416.) koji Šibenčanima priznaje povlastice. Šibenik je zatim nakratko u vlasti ugarskog kralja Ladislava Napuljskoga (1377. – 1414.). No, stvar-no stanje na terenu bilo je drugačije i obilježeno unutargradskim (plem-stvo – pučani) sukobljavanjima koje je potrajalo sve do 1412. godine.

Od 1412. grad je ponovno pod vlašću Mletačke Republike – »Stato da Mar«, a od druge polovice 15. stoljeća i pod trajnom prijetnjom Turaka Osmanlija.62

zaštitnika heretika. Naime, s obzirom na to potrebno je pomnije promotriti kontekst početka pojačane djelatnosti franjevaca na području vlasti bana Stjepana, ali u konačnici i značaj franjevaca za postanak Bosanske Kraljevine. Ovom prilikom obradba tog pitanja prelazi granice ovog priloga.

60 Usp. Slavo GRUBIŠIĆ, Šibenik i Venecija 1409. – 1412. godine, u: Šibenik – spomen zbornik o 900. obljetnici, Slavo Grubišić (ur.), Šibenik, 1976., 121–131.

61 Slavo GRUBIŠIĆ, Šibenik kroz stoljeća, Šibenik, 1974., 28–30.62 Grga NOVAK, Šibenik u razdoblju mletačke vladavine 1412. – 1797. godine, u: Šibenik – spomen

zbornik o 900. obljetnici, Slavo Grubišić (ur.), Šibenik, 1976., 146–147, 151–152.

67 ZBorNik raDova


CROATIA AND ŠIBENIK OF TAVELIĆ’S ERA. A CROSS-SECTION THROUGH THE HISTORY OF THE

KINGDOM AND THE CITY IN THE 14TH CENTURY

Abstract

Šibenik – the hometown of the first Croatian canonized saint, Fran-ciscan and Christian martyr St. Nikola Tavelić (Nicolaus Tavilei, around 1340 – 1391), as well as the Kingdom of Croatia and Dalmatia, experien-ced during the 14th century their development both on the social, cultural and urban plan, as well as the economic upsurge. Šibenik was originally a fortress (castrum) with its suburbium, gradually transforming and be-coming a city (civitas) with a diocese founded in 1298 or sometime in the second half of the 13th century. In the 13th century it was also given the (original) communal statute regulating everyday life – rights and duties – of its inhabitants. This earliest statute has not been preserved however we know it on the basis of its one version from the period when the city come under the Venetian rule (1322–1357). Based on the available sour-ces, especially Šibenik diplomatic correspondence and Šibenik Statutes, and the oldest notaries of Šibenik and other sources, the paper presents the political, social, cultural and ecclesiastical values of the Kingdom and Šibenik during the 14th century – Tavelić’s era.

Keywords: Nikola Tavelić (Nicolaus Tavilei, c. 1340 – 1391), Kingdom of Cro-atia and Dalmatia, Šibenik, Middle Ages.

SV. NIKOLA TAVELIĆ MUČENIK –

NJEGOVO VRIJEME I TRAJNA PORUKA

ZBORNIK RADOVA

SVEUČILIŠTE U ZAGREBUKATOLIČKI BOGOSLOVNI FAKULTET

HRVATSKA FRANJEVAČKA PROVINCIJA SV. ĆIRILA I METODAHRVATSKA PROVINCIJA SV. JERONIMA FRANJEVACA KONVENTUALACA

Uredili:Daniel Patafta, OFM

Nedjeljka s. Valerija Kovač

SV. NIK

OLA

TA

VELIĆ

MU

ČEN

IK –

NJEG

OV

O V

RIJEM

E I TR

AJN

A P

OR

UK

A

Prvi međunarodni, a četvrti u nizu, znanstveni skup »Franjevački velikani«,

bio je posvećen sv. Nikoli Taveliću.

Skup je održan u Šibeniku od 20. do 21. listopada 2017. godine u organizaciji sljedećih ustanova:

Katolički bogoslovni fakultet (Katedra crkvene povijesti i Katedra dogmatske teologije), Studium Biblicum franciscanum – Custodia di Terra Santa,

Grad Šibenik, Samostan sv. Franje u Šibeniku, Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca te

Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda.

ISBN 978-953-64-2019-3

CIJENA: 180 kn

SV. NIKOLA TAVELIĆ MUČENIK –NJEGOVO VRIJEME I TRAJNA PORUKA

__________________

ZBORNIK RADOVA ČETVRTOG MEĐUNARODNOG ZNANSTVENOG SKUPA »FRANJEVAČKI VELIKANI«

O SV. NIKOLI TAVELIĆUŠIBENIK, 20. – 21. LISTOPADA 2017.

UREDILI:Daniel Patafta, OFM

Nedjeljka s. Valerija Kovač

Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda

Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca

Zagreb, 2019.

KATOLIČKI BOGOSLOVNI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBUSV. NIKOLA TAVELIĆ MUČENIK – NJEGOVO VRIJEME I TRAJNA PORUKAZbornik radovaBiblioteka: Zbornici radovaKnjiga IX.

Sunakladnici: Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda, Brat Franjo Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualacaZa sunakladnike: Mario Cifrak, dekan KBF-a Sveučilišta u Zagrebu Ilija Vrdoljak, provincijalni ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda Josip Blažević, provincijalni ministar Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca

Povjerenstvo za izdavačku djelatnost KBF-a Sveučilišta u Zagrebu: Nenad Malović, Anto Barišić, Nedjeljka s. Valerija Kovač, Vanda Kraft Soić, Ana BiočićUredili: Daniel Patafta Nedjeljka s. Valerija KovačRecenzenti Zbornika: Noel Muscat, Jeruzalem Marija Pehar, Zagreb Marko Medved, RijekaJezična lektura i korektura: Martina HorvatPrijelom i grafičko oblikovanje: Veritas - Glasnik svetoga Antuna Padovanskoga (Ivica Beljan)Tisak: Denona d.o.o., ZagrebNaklada: 500ISBN: 978-953-6420-19-3 (Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu)ISBN: 978-953-6428-63-2 (Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda, Brat Franjo)ISBN: 978-953-8043-25-3 (Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca)

Tiskano u rujnu 2019.CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001040507.Copyright ©: Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda, Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca

SVEUČILIŠTE U ZAGREBUKATOLIČKI BOGOSLOVNI FAKULTET

HRVATSKA FRANJEVAČKA PROVINCIJA SV. ĆIRILA I METODAHRVATSKA PROVINCIJA SV. JERONIMA FRANJEVACA KONVENTUALACA

SV. NIKOLA TAVELIĆ MUČENIK – NJEGOVO VRIJEME I TRAJNA PORUKA

Zbornik radova


SADRŽAJ

Tomislav Rogić Riječ šibenskog biskupa mons. Tomislava Rogića . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13

Ivan Bradarić Sveti Nikola Tavelić i njegova braća: franjevci koji su ljubili sve do mučeništva. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15

Daniel Patafta - Nedjeljka Valerija Kovač Predgovor urednikâ zbornika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17

Daniel Patafta - Nedjeljka Valerija Kovač Preface of the editors . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21

PROSTOR I VRIJEME ŽIVOTA I DJELOVANJA NIKOLE TAVELIĆA

Daniel Patafta, OFMFRANJEVAČKI RED U DOBA NIKOLE TAVELIĆA . . . . . . . . . . . . . . 27

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 1. Reformni pokreti u Italiji i fra Pavao iz Trincija . . . . . . . . . . . . . . . . 29 2. Reformni pokret do početka 14. stoljeća. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36 3. Franjevački red i Veliki zapadni raskol -

francuski i španjolski reformni pokret . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38Zaključak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44Abstract . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45

Tomislav Galović — Ivan MajnarićHRVATSKA I ŠIBENIK U TAVELIĆEVO DOBA. PRESJEK KROZ POVIJEST KRALJEVINE I GRADA U 14. STOLJEĆU. . . . . . . 47

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47 1. Europa i Kraljevina Hrvatska i Dalmacija 14. stoljeća . . . . . . . . . . . 49 2. Šibenik u 14. stoljeću . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56 Zaključak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64Abstract . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66

7 ZBorNik raDova

Sanja MiljanDJELATNOST FRANJEVACA U ŠIBENIKU OD KRAJA 13. DO POČETKA 15. STOLJEĆA: VELIKA POBOŽNOST I AKTIVNOST U MALOM SAMOSTANU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 671. O osnutku i Samostanu sv. Frane u Šibeniku . . . . . . . . . . . . . . . . . . 682. Službe šibenskih franjevaca unutar Reda. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69

2.1. Gvardijani šibenskog samostana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 692.2. Šibenski franjevci na službi gvardijana

drugih dalmatinskih komuna . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 712.3. Druge službe – od provincijala do lektora . . . . . . . . . . . . . . . . . 72

3. Ekonomsko stanje i djelatnost šibenskih franjevaca. . . . . . . . . . . . . 734. Laička sfera franjevačkog života – prokuratori . . . . . . . . . . . . . . . . . 76Zaključak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78Abstract . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80

Narcyz Stanisław Klimas, OFM LA CUSTODIA DI TERRA SANTA ALLA FINE DEL XIV ED ALL’INIZIO DEL XV SECOLO . . . . . . . . . . 81

1. Il periodo dell’organizzazione della Custodia di Terra Santa: 1342-1517 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82

2. Situazione giuridica della Custodia di fronte alla legge islamica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93

3. Le condizioni di vita per i frati a Gerusalemme . . . . . . . . . . . . . . . . 98Conclusione . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104Sažetak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105

MUČENIŠTVO – TEOLOŠKA I FRANJEVAČKA PERSPEKTIVA

Darko Tepert, OFMMUČENIŠTVO U SVJETLU SVETOPISAMSKIH ŽRTAVA . . . . . . 109

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1091. Sustav žrtvi Staroga zavjeta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110

a) Terminologija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111b) Preskriptivni tekstovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112

i. Izl 23,18–19; 29,10–30,10 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112ii. Lev 1–7 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114


iii. Lev 8–10 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115iv. Ostali žrtveni propisi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115

c) Deskriptivni tekstovi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117i. Abel. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117ii. Noa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117iii. Abraham . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118iv. Izl 24 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119v. 1Kr 8 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120

d) Raznolikost žrtava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1202. Razvoj promišljanja o žrtvi i mučeništvu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121

a) Deuteroizaija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121b) Druga knjiga o Makabejcima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122c) Mudr 3,1–12 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123

3. Intertestamentarna literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1234. Novozavjetni pogled . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1245. Svetopisamski korijeni mučeništva u franjevaštvu . . . . . . . . . . . . 125Zaključak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127Riassunto. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129

Nedjeljka s. Valerija KovačMUČENIŠTVO KAO ZAHTJEV KRISTOM PREOBRAŽENE EGZISTENCIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1311. Kršćaninov novi identitet u Isusu Kristu

i poziv na nasljedovanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1322. Isus Krist mučenik – temelj i uzor mučeništva . . . . . . . . . . . . . . . . 1353. Mučeništvo kao smrt u činu potpune slobode . . . . . . . . . . . . . . . . 1394. Mučeništvo u povijesnoj konkretizaciji

nasljedovanja Isusa Krista . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1425. Patnja, nenasilje i aktivna borba u svjetlu

mučenikove povezanosti s Isusom Kristom . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146Zaključak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150Abstract . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153

Tomislav Smiljanić, OFMMUČENIŠTVO – SVJEDOČANSTVO ZA ISTINU EVANĐELJA. TEOLOŠKO-MORALNE IMPLIKACIJE MUČENIŠTVA U SVJETLU KRISTOCENTRIČNOG USTROJSTVA KRŠĆANSKE VJERE . . . . 155

9 ZBorNik raDova

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1561. Biblijska ideja mučeništva – žrtva i svjedočanstvo . . . . . . . . . . . . . 1572. Mučeništvo — svjedočanstvo za moralnu istinu . . . . . . . . . . . . . . 1593. Kristocentrička struktura kršćanske vjere i moralne teologije . . . 1624. Nekoliko crtica o promišljanju mučeništva sv. Nikole Tavelića. . 165Zaključak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167Abstract . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 168

Marinko Pejić, OFMANĐEO KLARENSKI (ANGELO CLARENO) IZMEĐU KRŠĆANSKOG ISTOKA I ZAPADA . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1721. Povijesni kontekst u kojem živi i djeluje Anđeo Klarenski . . . . . . 1732. Anđelov boravak na Istoku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1763. Tragovi istočne duhovne tradicije

u »Spisima« Anđela Klarenskog . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178Zaključak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182Abstract . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 184

Marko Jerković»VITA ACTIVA« FRANJEVACA: IDEJNA I NORMATIVNA POZADINA DJELOVANJA MEĐU SARACENIMA ČETVORICE JERUZALEMSKIH MUČENIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1851. »Svjetski samostan« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1862. Misijska mobilnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196Zaključak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205Abstract . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 207

OD BEATIFIKACIJE DO KANONIZACIJE NIKOLE TAVELIĆA

Ljudevit Anton Maračić, OFM Conv.IZVJEŠĆA O MUČENIŠTVU SV. NIKOLE, A POSEBNO ONA IZ ŠIBENSKOG SAMOSTANA SVETOG FRANE . . . . . . . . . . 213

Riassunto. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 224


Ivan ArmandaPUT PREMA BEATIFIKACIJI NIKOLE TAVELIĆA I ULOGA BISKUPA ANTUNA JOSIPA FOSCA . . . . . . . . . . . . . . . . . 227

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2211. Osvrt na prisutnost Nikole Tavelića

u povijesnim vrelima i literaturi do 1879. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2282. Biskup Antun Josip Fosco. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2313. Biskupijska razina Tavelićeve kauze. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2344. Beatifikacija i njezina proslava u Šibeniku. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 238Zaključak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 242Abstract . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 244

Augustin Kordić, OFM Conv.ŠTOVANJE BL. NIKOLE TAVILIĆA IZMEĐU PRVOGA I DRUGOGA SVJETSKOG RATA (1918. – 1941.) . . . . . . . 245

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2451. Štovanje bl. Nikole Tavilića . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 246

1.1. Štovanje bl. Nikole Tavilića u Šibeniku. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2461.2. Štovanje bl. Nikole Tavilića u domovini . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2561.3. Štovanje bl. Nikole Tavilića izvan domovine . . . . . . . . . . . . . . 259

2. Rad na proglašenju svetim Nikole Tavilića . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2612.1. Priprema za hodočašće u Rim i molbu

za proglašenje Nikole Tavilića svetim . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 261 2.2. Hodočašće u Rim s molbom da se Nikola Tavilić proglasi svetim. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 264

2.2.1. Hrvatski biskupi papi Piju XII. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2652.2.2. Politički vođa hrvatskog naroda papi Piju XII. . . . . . . . 2662.2.3. Govor pape Pija XII. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2662.2.4. Poslanica biskupa hrvatskom narodu iz Rima. . . . . . . . 2672.2.5. Osvrti na nacionalno hodočašće u Rim. . . . . . . . . . . . . . 268

2.3. Ostali radovi za kanonizaciju Nikole Tavilića . . . . . . . . . . . . . 2703. Posveta oltara bl. Nikole Tavilića u Jeruzalemu . . . . . . . . . . . . . . . 273

3.1. Priprema za posvetu oltara bl. Nikole u Jeruzalemu . . . . . . . 2733.2. Bliža priprema za posvetu oltara bl. Nikole u Jeruzalemu . . 2753.3. Posveta oltara bl. Nikole Tavilića u Jeruzalemu . . . . . . . . . . . 276

4. Slike, kipovi, oltari i crkve bl. Nikole Tavilića. . . . . . . . . . . . . . . . . 2805. Svetišta bl. Nikole Tavilića . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 282

5.1. Crkva sv. Frane u Šibeniku – Svetište bl. Nikole Tavilića . . . 2825.2. Zavjetno hrvatsko svetište bl. fra Nikole Tavilića u Sarajevu 283

11 ZBorNik raDova

6. Čudesa po zagovoru bl. Nikole Tavilića . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2857. Neki bitni članci o bl. Nikoli Taviliću od 1933. do 1941. godine. . 2918. Pjesme i drame u čast bl. Nikoli Taviliću . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 311

8.1. Pjesme u čast bl. Nikoli Taviliću . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3118.2. Drame o bl. Nikoli Taviliću . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 324

8.2.1. Gospodin zove – gluma iz prošlosti Bosne i života bl. Nikole Tavilića. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 324

8.2.2. Mučenik našeg roda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3248.2.3. Štefa Jurkić: Bl. Nikola Tavelić. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 325

9. Umjetnici i bl. Nikola Tavilić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3269.1. Kompozitori. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3269.2. Slikari . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3269.3. Kipari . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 327

10. Film »Hrvati u Svetoj Zemlji« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32811. Liga bl. Nikole Tavilića . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33112. Proslava 50. obljetnice proglašenja Nikole Tavilća blaženim . . . 33213. Jubilarna 550. godina od smrti bl. Nikole Tavilića . . . . . . . . . . . . 34214. Rasprava o rodu i mjestu rođenja bl. Nikole Tavilića . . . . . . . . . 344

14.1. Rod bl. Nikole Tavilića. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34414.2. Mjesto rođenja bl. Nikole Tavilića . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 346

15. Rasprava o prezimenu: Tavilić ili Tavelić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35316. Knjige o bl. Nikoli Taviliću. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36217. Glasnik bl. Nikole Tavilića . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 365Zaključak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 368Riassunto. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 370

Ivan Karlić, OFM Conv. — Milan Gelo, OFM Conv.TEOLOŠKA ANALIZA GOVORA PAVLA VI. U PRIGODI PROGLAŠENJA SVETIMA NIKOLE TAVILIĆA I DRUGOVA . . . 373

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3741. Mučeništvo kao kršćanski fenomen . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3742. Mučeništvo u franjevačkoj tradiciji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 379

2.1. Franjina želja za mučeništvom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3792.2. Bonaventurina teologija mučeništva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 381

3. Svojevoljnost – bitna oznaka kršćanskoga mučeništva . . . . . . . . . 3834. »Uspomena postaje aktualnost« –

trajna aktualizacija mučeništva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 385Zaključak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 388Abstract . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 389


Suzana Vrhovski PeranMEDIJSKI ODJEK KANONIZACIJE SV. NIKOLE TAVELIĆA. . . . 391

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3911. Istraživanje i rezultati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 393

1.1. »Aktualnosti Kršćanske sadašnjosti« – »AKSA« . . . . . . . . . . . 3941.2. Kršćanska obiteljska revija »Kana« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3961.3. »Glas Koncila«. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3971.4. Revija sv. Antuna Padovanskog »Veritas« . . . . . . . . . . . . . . . . 3991.5. Objave u ostalim glasilima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 408

2. Rasprava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 408Zaključak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 410Abstract . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 413

PRILOZI

Augustin Kordić, OFM Conv.Prilog 1: PRIJEVODI TEKSTOVA O MUČENIŠTVU SV. NIKOLE TAVELIĆA I DRUGOVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 417

Prilog 2: GOVOR PAPE PAVLA VI. U RIMU NA ANGELUSU 21. LIPNJA 1970. O PROGLAŠENJU SVETIM BL. NIKOLE TAVELIĆA I DRUGOVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 429

Prilog 3: LATINSKI IZVORNIK BULE PROGLAŠENJA SVETIM BL. NIKOLE TAVELIĆA I DRUGOVA »DIVINI MAGISTRI« . . . . 430

Prilog 4: HRVATSKI PRIJEVOD BULE PROGLAŠENJA SVETIM BL. NIKOLE TAVELIĆA I DRUGOVA »DIVINI MAGISTRI« . . . . 438

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 438Sv. Nikola i drugovi mučenici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 438Priprava za mučeništvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 439Svjedočanstvo za Krista . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 439Štovanje mučenika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 440Rad oko kanonizacije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 441Slavlje kanonizacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 442

Documents

HRVATSKA I ŠIBENIK U TAVELIĆEVO DOBA. PRESJEK KROZ … · prezime blaženog Nikole?, Zagreb, 1962. i Ante CRNICA, Prezime bl. Nikole Tavelića, Šibenik, 1963. Napominjemo da je