UVOD – Kruženje tvari i energije Životinja Biljka Zemlja - povezanost biljne i stočarske proiz. može rasti bez čovjeka (energija

nije neuništiva)čovjek 1/3–1/5 koristi biljku, a životinja čak do 4/5 i stvara visokovrijedne animalne proiHranidba je relativno mlada znanstvena disciplina: Lavoisier 18 st.- disanje kao proces oksidacije, zatim 19 st. otkriće aminokiselina, mikroelemenata i vitamina. Intezivan razvoj je tek u 20 stoljeću. Hranidba- najvažniji paragenetski činioc (60-80 % svih troškova).Pravilna moderna hranidba se bavi: proučavanjem kemijske i hranjive vrijednosti krmiva; upoznavanje potreba i mogućnost iskorištenja hrane; proučavanje hranjivih tvari i njihovog metabolizma. Hranidba obuhvaća-pripremu, konzumiranje hrane, probavu i resorpciju hranjivih tvariHranidbom se značajno utječe na rast i razvoj, proizvodnost i produktivnost. trošak neće biti veći ako mi znanjem pravilno pripremimo hranu. Ako ne napravimo pravilan odnos neće biti ništa od navedenog. Hranjive tvari utječu i na generativne organe.Kvalitet obroka i konc. hranjivih tvari u krmivu doprinosi (ovisi) o vrsti životinje (tele ne uzima voluminoznu hranu kao majka); intezitet proizvodnje i zdravstveno stanje. Kemijski sastav biljnog i životinjskog organizma – elementarni sastav: Mg, C, H, O, P, K, N, S, Ca, Fe, Cu, J, Co, Na, Ca, a osnovni biogeni elementi su: C,O,H i N.Specifičnost udjela i funkcije hranjivih tvari: Biljka ŽivotinjaUgljikohidrati 75 % > 1 % strukturne tvari, rezervna energija energijaBjelančevine 1- 35 % 15- 20 % --------------------- strukturna tvarMasti 0,5- 4,5 % do 40 % rezervna energija rezervna energijaPepeo 1- 10 % 2,8- 4,6 % strukturne tvari(Na i K) (Ca i P)Voda 10- 90 % 40- 80 % najvažnij sastavni dio Razlike u građi probavnog trakta pojedine životinje:GOVEDO SVINJA PERAD

1

usta usta kljunždrijelo ždrijelo ždrijelojednjak jednjak jednjaksloženi želudac voljkaburag, kapura želudac želudacknjižavac, sirište žljezdani, mišićni crijeva crijeva crijevatanko(duodenum, jejenum, ileum) tanko(isto) tanko(isto)debelo(caecum, kolon, rektum) debelo(isto) debelo(-II-,kloaka)PROBAVLJIVOST je uspješnost razgranje i resorpcije nekog krmiva u probavnom traktu živ Fiziologija probave - 4. osnovna procesa tijekom probave:1. mehanički i fizički proces (nadovezuju se jedan na drugog), 2. digestivna sekrecija, 3. kemijski procesi, 4. resorpcija hranjivih tvari.Na kvalitet probave utječe: 1. vrijeme zadržavanja hrane u probavnom traktu- govedo 90 h (zbog toga mogu konz. voluminoznu hranu), svinja 36- 48 h, perad 6-8 h.2. odnos duljine crijeva i tijela životinje (konj 1:12, govedo 1:20, ovca i koza 1:27, svinja 1:14, kokoš 1: 5, pas i mačka 1: 6)Sustav probave: enzimatski – monogastrične životinje mikrobiološki – poligastrične život. tj. preživači.Važni činitelji probavljivosti: vrsta životinje, količina hrane, vrsta obroka, starost životinje, način pripreme hrane, stupanj iskorištenja...Metode probavljivosti: direktna, indirektna, diferencijalna, in vitro i semi laboratoriska.Neke značajke: Ako živ. primi više hrane od norme smanjuje se koef. iskorištenja; Ako primi manji obrok živ. racionalno raspolaže s tom količinom; Ako je obrok vodenast bolja je prob.; Mlada živ. nema istu proba., nema jaku enzimatsku aktivnost; Kod starijh živ. motorika probavnog trakta je sporija i zubnij ustroj slabij; Ako živ. brzo uzima hranu neće uspjeti sve razgraditi- manje iskorištenje.HRANJIVE TVARISve tvari koje služe za izgradnju živ. org. i njegovih organa te za stvaranje proizvoda. Po kemijskom sastavu organske i anorganske h. t. Prema funkciji u organizmu: energetske, neenergetske i djelotvorne. 19 st. ugljikohidrati, masti, bjelančevine, minerali. 20 st. aminokiseline kao zamjena proteina. Kvalitetna procjena vrijednosti krmiva: nezamjenjiva uloga novootkrivenih mikroelemenata; mali udio u organizmu i hrani. kod intezivne stočarske proizvodnje živo. uz osnovne hranjive tvari u obroku mora primati i biokatakizatore tj biostimulirajuće tvari (enzimi, hormoni, antibiotici). UGLJIKOHIDRATI (CnH2O) n-1

2

Skupina org. spojeva: C, H i O. Biljka sadrži 75 % suhe tvari- građevne, pogonske, rezervne. po fiziološkoj funkciji u org. su izvor energije i strukturne tvari. Razlikujemo niže ugljikohidrate ili šećere i više polisaharide. Podjela po broju molekula: monosaharidi, disaharidi, trisaharidi i polisaharidi. Monosaharidi- jednostavni šećeri. Prema broju C atoma dijele se na trioze, tetroze, pentoze (vezane u složene ugljikohidrate- arabinoza, riboza i ksiloza; komplicirane za probavu; kaže se da su NŠP neškrobni polisaharidi; enzimaski tip živ. nema enzime za razgradnju tih ugljikohidrata), heptoze i heksoze: 1. glukoza- grožđani šećer(biljni sokovi, krv, voće; slobodna u biljkama i plodovima 2-3%; najvažnij u prehrani); 2. fruktoza- voće i med; može prijeći u alkohole; 3. manoza i galaktoza- rijetko u prirodi.Disaharidi- 2C6H12O6 --–H2O----- C12H22O11 . Saharoza=glukoza + fruktoza(š. repa i trska); Laktoza=glukoza + galaktoza(mliječni šećer, samo kod živ.); Maltoza i Celobioza- 2 mol glukoze (škrob i celuloza). Maltoza ima alfa vezu, a celebioza beta vezu.Trisaharidi- rafinoza= glukoza+galaktoza+fruktoza (š. repa i trska); stahioza= 2 mol galaktoze+glukoza+fruktoza (jedini poznati tetrasaharid).Polisaharidi- C6H10O5 pentozni i hekstozni. Nemaju svojstav jednostavnih šećera tj. ne tope se u vodi, nisu slatki, ne kristaliziraju, kompleksne su molekule. HEKSOZNI: 1. škrob- u biljci rezervna tvar; u prirodi u obliku škrobnih zrnaca; sjemenje žitarica do 75%; sve dom. živ. ga dobro razgrađuju; škrob se uz pomoć amilaze razlaže na maltozu do 2 mol glukoze; 2. glikogen- po fiziološkoj funkcij sličan škrobu, ali nalazi se samo u živ. org.; predstavlja rezervnu energiju; nagomilava se u jetri(7-10%) i mišićima(1%) iz kojih se brzo mobilizira i razgađuje ako je org. potrebna energija; 3. celuloza- ketonski povezani nerazgranati lanci glukoze; strukturne tvari biljke; teško probavljiva; drvo do 50%djelovanjem kiselina pod pritiskom nastaje odšećerena celuloza; 4. hemiceluloza- pentozni+ heksozni; pratioc celuloze; 5. inulin- ostatci fruktoze; sličan škrobu ali teže probavljiv ( u krupiru). PENTOZNI: do 20% u složenim ugljikohidratima; furfurol- tamni dim ako zapalimo ostatke. Pentozni- podjela: 1. pektin- mesnati voćni plodovi, korijen, lišće; inkrustrirajuće tvari; 2. lignin- inkrustrirajuće tvari.PROBAVA I RESORPCIJA UGLJIKOHIDRATANEPREŽIVAČI- enzimatski tip probave (svinje i perad).Svinje slabo usitne hranu u ustima. Kemijska probava počinje u ustima, gdje se hrana miješa sa slinom. Ona sadrži enzim maltozu koji razgrađuje maltozu. Razgradnja škroba se odvija u prednjem dijelu želuca gdje je sredina alkaična,a nastavlja se u zadnjem dijelu želuca. Razgradnja vlaknine se odvija u slijepom crijevu. Svinje bolje iskorištavaju škrobna krmiva. Kod svinja počinje u ustima, pa tanko crijevo- pankreasna amilaza djeluje na škrob, crijevna oligaza-maltoza djeluje na maltozu i cijepa je na 2 mol. glukoze. Slijepo crijevo- celuloza, mikrobiološka razgradnja, prima malu količinu hrane. Tvari iz tankog crijeva resorbiraju se i idu u krv i limfu, iz krvi u jetru. Glukoza ima 3 pravca: odmah se troši kao energija, onda formira glikogen i tjelesne masti.Perad nema zube pa zato hranu uzima cijelu ili trganu. Prilikom gutanja ju nakvasi i ide u jednjak. Hrana se zadržava u voljci, omekšava se pod

3

djelovanjem m. o. i fermentira do određenog stupnja. Prolazi kroz žljezdani pa mišićni želudac. Zatim u crijeva gdje je slabo kisela reakcija i gdje su mliječno kisele bakterije. Perad njabolje probavlja mast i bjelančevine. PREŽIVAČI- mikrobiološki tip probave (goveda).Slabo usitnjavaju hranu, zato se ona vraća u usta na preživanje, a nakon toga ide u kapuru, knjižavac i sirište, a krupna u burag.Probava počinje u buragu(predželucu), tu jaka mikrobiološka flora napada sve ugljikohidrate i razgrađuje na monosaharide, a njih na masne kiseline. Najčešće nastaju: octena(65%), propionska(20%), maslačna(15%), mliječna,...Odnos tih kiselina ovisi o sastavu obroka. Prilikom nastanka kiselina nastaju i plinovi (CO2,CH2, H2). Dio razgrađenih ugljikohidrata uzimaju i m. o. za svoje potrebe, ali kad uginu razlažu se pa tako ugljkohidrati opet ostaju u tijelu životinje. 10-20 % ugljikohidrata uspije proći predželudac i nerazgrađeni doći u tanko crijevo. Kad u hrani ima puno škroba nastaje propionska kiselina- ima učinak u nastanku mišića (tovne životinje), a puno celuloze nastaje mliječna mast (krave).

MASTI ( C 57, H 105, O 6 ) Masti su izvor energije. Energetski najkvalitetnije, ali su u hrani manje zastupljene od ugljikohidrata. Imaju 2,5 x veću količinu energije. Podjela: prave masti (eter), lipidi ili složene mast (benzen), pratioci mast (aceton).1. Prave masti- esteri trovalentnog alkohola glicerola i masnih kiselina. Na ester se vežu 3 masne kiseline i čine ga neutralnim. Ovisno o broju masnih kiselina: monogliceridi, digliceridi i trigliceridi (jednostavni i složeni). Masne kiseline su dugi ugljikovodični lanci sa parnim brojem C atoma. Dužina tog lanca opisuje svojstva masnih kiselina: 4-6 C atoma (niže masne kiseline) te 10 i više C atoma (više masne kiseline). Ako su masne kiseline iste onda su jednostavne masti, a složene ako je više razlika u kiselinama. Masne kiseline: zasićene- jednostruke veze, kruto stanje; nezasićene- 1 ili više dvostrukih veza, tekuće stanje. Esencijalne masne kiseline- vitamin F (linolna, linoleinska i arahidonska). Mora biti 1% u obroku jer te tri kiseline organizam ne može sintetizirati. Deficit- promjene na koži, opadanje dlake, zastoj u rastu, smatnje u reprodukciji,... Biološke osobine masti: - rezervne masti nakupljaju se na pojedinim djelovima živ. organa (potkožno tkivo, područije bubrega, crijeva) i predstavljaju rezervnu energiju; - masti, ugljikohidrati i bjelančevine su masti tijela s tim da bjelančevine nose najmanje masti. Masni depoi maju funkciju: toplotni izolator, mehanička zaštita unutarnjih organa te rezerva liposolubilnih vitamina. Fosfolipidi- su aktivne masti koje grade stijenku stanica, aktivno tkivo, mozak, živce. Krmna mast- komponenta obroka (soja, sačma), ali ta hranidba ne podmiruje zahtjeve za količinom masti pa se mora još dodavati masnih tvari. Karakteristike masti: 1. točka topljenja- do 8 C atoma su zasićene i sve nezasićene masne kiseline; 2. jodni broj- mjerilo stupnja nezasićenosti ili karaktera masti (sojino ulje 130 JB); 3.saponifikacijski broj- srednja molekularna masa = manja molekula --- veći sapon. broj (maslac 230, kukuruz 90);

4

4. užeglost masti- toplina + svjetlo + vlaga------ oksidacija masti

2. Lipidi ili složene masti- to su: fosfolipidi, cerebrozidi, lipoproteidi, sulfolipidi. Složene mast nastaju kada na glicerol umjesto masnih kiselina bude vezana 1 ili više fosfornih kiselina. Nastaju u jetri, bubrezima i mišićima. Imaju karakter emulzifikatora, predstavljaju u krvi rezervnu mast. U jetri 50-70% ukupnih lipoida.3. Pratioci masti- otapaju se u istim otapalima kao masti. To su liposolubni vitamini, eterična ulj, smole, boje itd.

PROBAVA I RESORPCIJA MASTINepreživači – početna razgradnja u tankom crijevu uz pankreasnu i crijevnu lipazu te žučne kiseline. Razgrađuje se na trigliceride koji se sastoje od glicerola i masnih kiselina. Tada dolazi do resorpcije finih kapljica masti (ultramicela) bez razgradnje. Na resorpciju (jejunum) utječu masne kiseline tj. dali su zasićene ili ne. Brzina razgradnje ovisi o točki topljenja i stupnju emulgiranja. Preživači – lipolitička aktivnost m. o. u predželucu. Tu se trigliceridi razlažu na glicerol (dalje na niže masne kiseline) i masne kiseline (tanko crijevo). Resorpcija- velik dio u krv i limfu, a drugi dio u jetru i tkiva. Mast mora prijeći u hilomikrone. Mikroflora je značajna i za metabolizam masti: utječe na sintezu više masnih kiselina sa neparnim C atomima; mijenja prostornu konfiguraciju- cis u trans i mijenja nezasićene u zasićene masne kiseline.

BJELANČEVINE ili proteiniGrč. proteios- prvenstveni. To je osnovna strukturna tvar živ. organizma potrebna za rast i obnovu. Oni izgrađuju: stanicu i njen sadržaj, meso, vezivno tkivo, kost, kožu, dlaku, rogove, fermente,... Sadrže veliku količinu C,H,O i N, te neki S,Fe,P. Temalje se na vrijednosti aminokiselina te postoji razlika. Podjela : a) Prave (proste) bjelančevine – hidrolizom daju aminokiseline i njihove derivate. Tu opet spadaju: 1. albumini (proteini biljnog i životinjskog organizma, topivi su u vodi, a zagrijavanjem koaguliraju); 2. globulini (pratioci albumina, topivi u slanom sastavu,a zagrijavanjem se grušaju); 3. glutelini (biljni proteini, topivi u razblaženim kiselinama i lužinama); 4. gliadini (slični glutenu); 5. protamini i histoni ( izgrađuju staničnu stijenku); 6. keratini, kolageni, elastini (izgrađuju hrskavice, kožu, kost). b) Složene bjelančevine – bjel. + neka sintetizirana neproteinska komponenta. Tu spadaju: 1. nukleoproteini (spojevi bjel. sa nukleinskom kiselinom, visokomolekularni spojevi stanice jezgre); 2. fosfoproteini (spojevi bjel. sa P- pepsin); 3. glikoprotein (spojevi bjel. i polisaharida- sluzava tvari, zaštita od kemiskih i mehaničkih utjecaja);

5

4. lipoproteini (spojevi bjel. i neke mast- kolesterola); 5. kromoproteini; 6. metaloproteini. Bjelančevina u prirodi ima oko 150-ak, a u stočnoj hrani se koristi oko 20. Svaka bjel. ima drugu sekvencu.

Aminokiseline – su esencijalni makrosastojci hrane. Sintetske amino. kis. dodadju se u stočnu hranu u malim količinama pa spadaju u esencijalne mikrododatke. Proteini su sastavljeni od oko 25 amino. kis. od kojih je 10 esencijalnih. Lizin, metionin, triptofan i treonin nedostaju kod monogastričnih živ. pa se zovu limitirajućim(kritičnim). Podjela: esencijalne poluesencijalne neesencijalne lizin glicin prolinhistidin tirozin glutaminmetionin cistin alaminvalin--->bitni za mlade i gravidne živ.NPN spojevi- ne proteinski dušični spojevi; dušični spojevi koji nisu bjelančevine; međuproizvodi u sintezi i razgradnji bjelančevina; Preživači mogu uspješno upotrebljavati neproteinski N i na taj način značajno zamijeniti skuplja klasična bjelančevinasta krmiva. NPN spojevi su: asparagin, urea, amonijske soli. Količina uree koja se smije dati život. u obroku je od ¼ do max. 1/3. FALI probava i resoprpcija bjel. kod preživača i ne preživača- razgrađuje se do aminokiselina i usvajaju preko sluzokože crijeva i os njih stvaraju vlastite bjelančevine.

VODAPrimanje vode: napajanjem (egzogena) i hranjenjem (egzogena i endogena). Egzogena- u vodi; u hrani (ovisi o vrsti hrane i karakteru krmiva % vlage). Može biti suha, vlažna i vodenasta. Na kg/2-5 l vode. Engogena (metabolička)- dodatak egzogenoj; oksidacija hranjivih tvari: 1 kg ugljikohidrata- 650 g vode; 1 kg bjelančevina- 450 g vode; 1 kg masti- 1190 g vode, mast oslobađa jednaku količinu vode. Potrebe za vodom ovise o: tipu obroka(zelena masa manje vode i obrnuto, više bjel. više vode); razini proizvodnje i klimatskim uvijetima (10 C- 3.5 l vode/kg suhe tvari; 15 C- 4 l,...). Potreba za vodom na 1 kg suhe tvari: govedo 4-6 l; svinja 5-6 l; perad 2-3 l; ovce i koze 3-4 l. Izlučivanje vode iz org.: izmet, mokraća, disanje i isparavanje te proizvodi. Funkcija vode u org.: osnovni anorganski sastojak organizma; u vodi se otapaju hranjive tvari i uz njenu pomoć resorbiraju; preko krvi i limfe koja pliva u vodi raznose se hranjive tvari; kao produkt razgradnje vodom se iznose štetne tvari iz org.; voda je regulator topline; voda regulira pH, osmotski tlak i koncentraciju elektrolita. Nedostatak vode uzrokuje: poremećaj u metabolizmu; usporen proces probave; otežano izlučivanje proizvoda metabolizma i mokraće. Gubitak 10 % vode- poremećaj, a 20 % smrt.

MINERALNE TVARI

6

Osiguravaju se bogatim hranjivima. To su anorganski elementi koje živ. dobiva iz biljnih, životinjskih i anorganskih krmiva, a dolaze u obliku anorganskih soli. Prema koncentraciji u tijelu životinje mogu biti: Makroelementi- iznad 50 mg/kg tjelesne mase (Ca, P, Mg, K, Na, Cl, S) i Mikroelementi- ispod 50 mg (Fe, Mn, Cu, Co, Zn, Si, Mo, J, Se, Be, Li, As, Br). Funkcije mineralnih tvari: sudjeluju u izgradnji kostiju i zubi; kao sastavni element enzima, hormona i vitamina značajni su u probavi hrane; održavanje normalnog osmoskog tlaka; održavanje stalne reakcije krvi i tkivnih sokova; sudjeluju u prenošenju plinova po organizmu; sudjeluju u održavanju acido-bazne ravnoteže. MakroelementiKalciji i fosfor ( Ca i P)- Ca do 99 %, a P do 85 % izgrađuju koštano tkivo. Ca i P 65- 75 % od svih mineralnih tvari tijela. Odnos Ca : P kod peradi 1:1 do 1:2; svinja 1,3:1;goveda 1,5:1. Odnos regulira D vitamin.Kalciji- 99 % u kostima, a 1 % u drugim stanicama. Anorganski oblik izgrađuje 1/3 mase kosti. Ca sudjeluje: u regulaciji reakcije krvi i tkivnih sokova; u procesu zgrušavanja krvi; vezan je za djelovanje hormona i vitamina. Dobri izvori Ca su: biljna krmiva (lucernino brašno, leguminoze); životinjska krmiva (riblje brašno, obrano mlijeko) i minerlana krmiva ( stočna kreda, vapnenac, DKF). Nedostatak CA: hipokalcimija, rahitis (iskrivljenje kostiju ekstremiteta), osteomalacija (iskrivljenje svih kostiju kralježnice), osteoporozis (kosti postaju krhke, bređe i mlade živ. kao i nesilice). Suvišak Ca: deponiranje u cijevastim kostima, hiperkalcimija.Fosfor- značajnije prisutan u mekim tkivima i krvi. Funkcija P: fosfokreatin- kontrakcija mišića, fosfolipidi- u živčanom tkivu, nukleoproteini- u sastavu stanične jezgre, sudjeluje u metabolizmu hranjivih tvari, održava acidno-baznu ravnotežu u stanici. Izvori P: žitarice i nusproizvodi, animalna krmiva, mineralna-MKF,DKF, natrij i kaliji fosfat, fosfonal. Fitinska forma P- 30 % iskorištenja kod nepreživača, teško probavljiv oblik P. Nedostatak: krhke i lomljive kosti, živ. gube apetit, zaostaju u rastu, smanjena reproduktivna sposobnost, rahitis i osteomalacija. Magneziji (Mg)- 70 % u kostima, a drugi dio u krvi i mekim tkivima. Uloga- aktivator više enzimaskih procesa u intermedijalnom prometu tvari i energije. Nedostatak: smanjuje Mg u krvnom serumu, smanjuje se broj leukocita u krvi, teži slučajevi- pojava «pašne tetanije» (živčane smetnje, zanošenje kod hoda), hranidbena i laktacijska tetan. Dobri izvori Mg: krmiva biljnog porijekla (leguminoze), magnezijsulfat, gorka sol.Natrij, kalij, klor- tjelesne tekućine i tkivni sokovi (Na-bikarbonati, K-fosfati, Cl-kloridi). Funkcija Na, K i Cl: održavanje acido-bazne ravnoteže, održavanje osmotskog tlaka, omogućava probavu, značajna uloga u prometu vode. Natrij- glavni katio morske soli i ekstracelularne tekućine, osnovni element krvne plazme, regulator reakcije krvi, prisutan u kostima, mišićima i živčanom tkivu. Nedostatak: smanjeno iskorištenje bjelančevina i energije, negativno utječe na reprodukciju, smanjena nesivost, kanibalizam (kod pilića).Kalij- mišićno i živčano tkivo. Funkcija: aktivator mnogih enzima, potreban za rad srca (potiče relaksaciju). Dobri izvori: volumino. hrana,

7

sporedni i industrijski nusproizvodi. Nedostatak K je rijedak ali ako ga ima slabij rad srca što dovodi do opće slabost. Klor- u ekstracelularnoj tekućini. Sastavnij je dio enzimatske amilaze pa služi za stvaranje HCl u želucu.Deficit Cl je u praksi rijedak, ali ako ga ima dovodi do slabijeg iskorištavanja hrane, zastoja u rasu pa čak i smrti. Stočna sol 0,5 % u obroku i nema problema. Odnos Na: Cl je 1: 1,5.Sumpor (S)- aminokiseline (cistin, metionin)----» keratinske bjelan.-----» dlaka, vuna. S je sastavni dio biotina i tiamina. Organski oblik- monogaastrične živo., anorganski- poligastrične živ. Utječe na probavu tj. bolje iskorištenje celuloze u obroku. Ovce imaju povećanu potrebu za S.Željezo (Fe)- na granici mikro i makroelemenata. Preko 50 % hemoglobin u krvi; oko 7 % mioglobin mišća; ostalo: jetra, bubrezi. Funkcija: prenosi O2 -procesi oksidacije, sastavni dio enzima (flavoprotein, hemprotein). Izvori Fe: lisnati zeleni dijelovi biljke, zrnevlje žitarica, mesno i riblje brašno, sačme i dr. Nedostatak: anemija (prasad- jer je mlijeko koje sisaju siromašno Fe), smanjen apetit, manji prirast, grublji izgled kože i dlake, općenizo bolesno stanje organizma.MikroelementiBakar (Cu)- prateća komponenta Fe, mišići, jetra, bubrezi, pluća, srce. Funkcija: sinteza hemoglobina sa Fe, pokretač mnogih enzima, uvjetuje pravilnu pigmentaciju kože, dlake i perija, u koštanoj srži pomaže sazrijevanju eritrocita. Manjak (rijedak): anemija (razdoblje hranjenja mlijekom), depigmentacija kože, dlake i vune, poremećaji u kostima, smanjena reproduktivna sposobnost, slabost rada srca. Preko 250 ppm Cu u hrani – znaci trovanja hranom. Neutralizacija- sulfatima i Mo (mg/kg hrane).Mangan (Mn)- u kostima i jetri. Aktivator enzima pri metabolizmu ugljikohidrata, masti i bjel. Aktivna uloga u reprodukciji i pri rastu kostiju. Nedostatak: perad- preoza (deformacija kostiju), manja nesivost, manja kvaliteta jaja; goveda- deformirane noge kod teladi, mrtva telad. Velike doze Mn- znaci trovanja. Antagonisti Mn su Ca i P.Cink (Zn)- vezan na proteine. U koži, dlaci, vuni (kosti kao depoi). Izgrađuje mnoge enzime-----» metabolizam hranjivih tvari. Pri povećanim količinama Ca i P smanjena je resorpcija Zn. Nedostatak (rijedak): pataloške promjene na koži, parakeratoza (anomalije na kostima i ekstremitetima)- sprečava se dodavanjem 0,1 % ZnSO4, crvenilo,kraste koje otpadaju,živ. pada u komu. Višak kod svinja- krvarenje ispod pazuhKobalt (Co)- novije otkriven. U jetrima i bubrezima. Izgrađuje vitamin B12 ----»sinteza eritrocita, metionina i dr. Rast i dobro zdravstveno stanje kod preživača. Nedostatak: smanjen apetit ili alotriofagija, zastoj u rastu, grubost dlake, anemija. Izvor su voluminozna krmiva i nusproizvodi žitarica. Dodaje se u obliku kobalt-sulfata.Jod (J)- ima ga u svim tkivama, a veći dio u štitnoj žlijezdi-----»sinteza tiroksina----»kontrolira bazalni metabolizam (rast, razvoj i reprodukciju). Nedostatak J (zemljište- KJO3) : zastoj u rasu, smetnje u reprodukciji (avitalna i mrtva mladunčad, pobačaj), «gušavost» - hipertrofija tiroidne žljezde (gravidne živ. i mladunčad).

8

Molibden (Mo)- u kostima, jetri, bubrezima. Sastavni dio enzima. Mladim preživačima poboljšava aktivnost mikroflore tj. bolju razgradnju celuloze. Nedostatak (zemljište): anemija, proljev, zastoj u rastu. Selen (Se)- u jetri, mišićima, bubrezima. Sudjeluje u građi aminokiselina metionina, cistina. Zamjenjuje S. Metabolzam Se regulira vitamin E. Simptomi nedostatka kao kod vitamina E. Povećane potrebe kod ovaca: povećava plodnost, manji gubitak pri janjenju. Višak: trovanje, a simptomi su šepavost, opadanje dlake, anemija, uginuće. Arsen, Flour i Olovo- male količine u organizmu. Najviše u rožnatim tkivima. Ostale mine. tvari: Al, Si, Ba, B, BR, Li, V, Kd, Ni, Bi, i dr – nepoznata uloga u org.

VITAMINIvita= život; amin= funkcionalne tvari. Vitamini su esecijalni mikrosastojci stočne hrane organskog podrijetla i pripadaju najznačajnim biološkim djelatnim tvarima. Prirodni su sastojci krmiva, ali redoviti obroci nemaju dovoljno svih vit. Kompenzacija nedostatka je pomoću predsmjesa- premiks ili VAM. Poznato je i determinirano 16 vitamina. Liposolubilni- vitamini topljivi u mastima- A, D, E, K i F. Mogu se pohraniti u org. Hidrosolubilni- vit. topivi u mastima- svi vit. B i C kompleksa. Potrebno neprekidno dodavanje u hrani. Karakteristika i uloga: zastupljeni u malim količinama, složene org. tvari, org. katalizatori, održavanje dobre proizvodnje i zdravlja. Funkcija je izmjena tvari i energije u organizmu. Pomanjkanje vitamina: Hipovitaminoza- djelomični manjak 1 ili više vit. i Avitaminoza- potpuni manjak. Ostali vitamini: inosit ili B13, rutin ili vit. P, ornitin ili vit. T, pangaminska kiselina ili vit. B 15. Vitami A – po kemiskom sastavu je nezasićen alkohol. Javlja se kao vit. A i kao beta karoten, a beta karoten nastaje u stanici tankog crijeva i rumenu preživača. Živ. ga mogu skladištiti u jetri s naslagama masti. Oksidaciju vit. A sprečava vit. E i tako ga štedi. Funkcija: u rastu i razm. dom. živ., u izgradnji epitela po cijelom tijelu, u kontroli rasta zubi i kostiju, u kontroli vida- izgrađuje rodopsin (crveni fotosenzibilni pigment) koji gradi oko, u održavanPju otpornosti na bolesti- ako nema vit. A slabi imunitet prema infekcijama. Izvori: lucerna, djetelina, kukuruz, mrkva, kupus, mlijko, riblje ulje. Osjetljiv je na svijetlost i sušenjem krmiva gubi se njegova aktivnost. Karakteristike vit. A: u biljnoj hrani se ne zadržava dugo, u živ. org. se akumulira u masnim tkivima (150-200 dana), iz provitamina ga živ. preradi u vit. A. Nedostatak: usporen rast, noćno sljepilo kod peradi, kseroftalmija (orožnjavanje površinskih epitelnih slojeva oka), keratinizacija epitelnog tkiva organa za disanje, probavu, očiju i genitalnih organa (neplodnost).Vitamin D – D2 kalciferol (u obliku bezbojnih iglica) i D3 holekalciferol (30-40 puta jači od prethodnog, važan za perad). Provitamini vit. D su ergosterol i holesterol- iz njih se sintetizira vit. D pod djelovanjem ultraljubičastog svijetla, npr. sijeno. Funkcije: održava normalan metabolizam Ca i P, doprinosi pravilnom razvoju kostiju i zubi, značajan mladim, bremenitim živ. (jer je tada razvoj kostura najintezivnij) i

9

visokmliječnim živ. Izvori: sijeno, kvasac, riblje ulje, jetra. Ako se prima iznad dnevnih potreba onda se skladišti u jetri. Nedostatak: rahitis, osteomalacija, osteoporozija, kod peradi pad nesivosti, hipofosfotemija (povećan sadržaj P u urinu).Vitamin E – alfa tokoferol (ulje pšeničnih klica). Vitamin plodnost, antisterilitentni, ima ga u 8 formi, kemiski su alkoholi. Funkcije: normalan rast i funkcioniranje muških i ženskih spolnih organa, biološki antioksidans masti u stanici, pomaže boljem iskorištenju vit. A, sprečava nekrozu jetre. Izvori: uljarice, klice žitarica, lisnato povrće, silaža, sijeno, slezena, mlijeko, pankreas. Nedostatak: encefomalacija kod peradi i kunića- uslijed krvarenja malog mozga dolazi do zakretanja vrata i nekoordiniranih pokreta, degeneracija skeletne i srčane muskulature, distrofija jetre, srčani udar kod teladi, degeneracija muških spol. org. Ako nema dovoljno vit. E zamjenjuje ga Se.Vitamin K – antikoagulant, antihemoargični vit., nisu poznate sve funkcije. Najznačajni su K1 forma iz lucerne i K2 iz ribljeg brašna, a K3 se dobije sintetskim putem. Funkcija je da regulira normalno zgrušavanje krvi. Nedostatak je rijedak jer ga živ. same sintetiziraju. Simptomi nedostatka: potkožna krvarenja peradi (golubova, zečeva), izljev krvi u grlo, vrat. Za vit. K je vezan dikumarol- antivitamin tj. štetna tvar iz plijesni sijena. Izvori: zelene biljke, sijeno, jetra, jaja, riblje i mesno brašno. Vitamini B kompleksa – mogu se sintetizirati u predželucu preživača. Vitamin B 1 (tiamin, aneurin) – sudjeluje u intermedijalnom metabolizmu hranjive tvari, u procesima razgradnje, trnaspiracije i sinteze hranivih tvari. Ima ih 10. Funkcija: kao koenzim mnogih enzima (metabolizam ugljikohidrata), izgradnja masnih kiselina (oksidativna dekarboksilacija masti- nakupljanje pirogrožđane i octene kis. Simptomi nedostatka: oštećenje živčanog sustava, beri-beri, polineuritis kod peradi (posljedica nedovoljnog razvoja i stvaranja PGK i mliječne kis.), oduzetost ekstremiteta i sjedenje na stražnjem dijelu tijela, smrt zbog nemogućnosti uzimanja hrane, gubitak apetita. Izvori: pivski kvasac, žitarice, sijeno, žumanjak, mekinje.Vitamin B 2 (riboflavin ili laktoflavin) – sastavni element koenzima FMN i FAD, pokreće sve metaboličke procese u stanici, sudjeluje u metabolizmu masti, ugljikohidrata i bjel. Izvori: mlijeko, sirutka, kvasac, bjelanjak, lisnato povrće, sačma, riblje brašno, jetra, srce i bubrezi. Simptomi nedostatka su mnogobrojni i nespecifični: upala kože, drhtanje, dermatitisi, problemi reprodukcije, kod pilića proljev, paraliza nogu, iskrivljeni prst, promjene na očima, pad nesivosti. Vitamin B 3 (pantotenska kis.) – antidermatitni vit. Funkcija: sastavni element acetil CoA- upravlja metabolizmom masti, uglji. i bjel., pomaže sintezu masti i kolesterola. Nedostatak: slab apetit, proljev, povrede živčanog sustava, specifični oblik hoda kod svinja, kod gusaka- ukočenost nogu «gušćji hod». Izvori: sijeno lucerne, zelena hrana, zrnevlje, pogača arašida, melasa, jaja. Vitamin B 6 ( piridoksin, piridoksal, pirodoksamin) – važan za čitav niz enzimaskih sustava (metabolizam bjel.), sudjeluje u procesima transaminacije, dekarboksilacije i dezaminacije, važan za metabolizam triptofana. Izvori: žitarice, sačme uljarica, mlijeko, jetra, mišićno tkivo.

10

Nedostatak u prirodi je rijedak, a ako ga ima sličan je B2. Esencijalan u hranidbi svinja i peradi.Vitamin B 12 (APF, kobalamin) – sastavni dio koenzima- sudjeluje u sintezi nukelinskih kis. i metabolizmu hranjivih tvari. Nedostatak: dermatitis s grubom kožom i dlakom, ugibanje embrija, jetra i jezik povećani, kod ljudi perniciozna anemija. Izvori: riblje i mesno brašno, jetra.Nikotinska kiselina (nikotinamid, niacin) – sastavni dio 2 koenzima koji su važni za procese disanja u stanici, bitan je i u endogenoj izmjeni tvari i energije. Nedostatak: niz nespecifičnih poremećaja, kod ljudi pelagra (upala čeljusti, jezika).Folna kiselina (B 9 ili vit. M) – uz pomoć vit. B 1 i C prelazi u folinsku kiselinu koja je aktivan oblik. Po funkciji slična vit. B 12 : sinteza nukleinskih kiselina, izgradnja stanica, održavanje normalne krvne slike (stvaranje eritrocita). Simptomi: opadanje perija, živčani poremećaji, atrofija limfe, proljev, smanjen prirast.Biotin (vit. H) – funkcija: metabolizam masti (karboksilacija CO 2 + PGK--»oksaloctena kis., indirektno sudjeluje u sintezi rezervnih bjel. Manjak izaziva: dermatitis, upala kože, gubitak dlake. Izvor: hranjiva bilj. i živ. porijekla.Holin – važan za metabolizam masti, živ. ga podmiruju hranidbom i transmetilaciom = metionin prima metilnu skupinu i nastaje holin. Holin može otpustiti metlnu skupinu pa nastaje homocistin, pa metionid. Nedostatak: kod svinja i peradi kržljavost, mortalitet, smanjena nesivost. Izvor: riblje brašno i mliječni proizvodi.Neosit (inolit) – 6-stero valentni alkohol. Ima ga u 9 oblika, a najaktivnij je monoinosit i inozitiomer. Djeluje slično holinu- sprečava zamašćivanje jetre. Izvor: žitarice, biljna krmiva. Nedostatak: opadanje dlake, perija, vune.Vitamin C (antiskorbutni vit.) – u prirodi je kao askorbinska kis. Funkcija: sudjeluje u oksidoredukciskim procesima u stanici, pojačava sintezu hormona i aminokiselina, pojačava obranu od infekcija, živ. lakše podnose stresove, poboljšava uspjeh u koncepciji (oplođenost) osobito u sterilnim uvijetima. Živ. ga mogu sintetizirati iz hrane. Nedostatak: opća slabost, slab apetit, poremećaj metabolizma uglj. i masti, kod ljudi skorbut (opadanje zubi). Izvor: zeleno bilje, povrće, lucerna, kupus, limun.

Antivitamini – blokiraju slobodna mjesta gdje se trebaju vezati vit. C, B, ... tj. ne daju da vitamini izvrše svoju funkciju. Enzimi – su važni za razgradnju i sintezu hranjivih tvari, a kada ih nema to nije moguće. Drugim riječima svrha dodavanja enzima hrani je poboljšanje probavljivosti pojedinih hranjivih tvari, a time i povećanje produktivnosti i smanjenje troškova. Oni su i katalizatori mnogih kemijskih reakcija. Ima ih više od 25000. Enzimatski sustav kod živ. nije stabilan i stalan. On se razvija sa starenjem živ. Uspješnost dodatka enzima ovisi mnogo o vrsti hrane. Primjena enzima za sada je relativno mala (Krmiva 1990).Hormoni – proizvodi žljezda sa unutrašnjim izlučivanjem. Hormonalni sustav potiče razvoj aktivnosti enzima. Manjak hormona- smetnje u bazalnom metabolizmu. Kod nas je zabranjeno davanje hormona, sedativa i sl. dok u dr. zemljama on se daje putem implatanata npr. u

11

ušku. Primjena hormona kao anabolika najviše je proširena kod preživača (goveda) jer oni povoljno utječu na mijenu proteina što se očituje intezivnijem priraštaju.Antibiotici – primjenjuju se u nutrutivne svrhe još krajem 40-tih god. Oko 20-tak se koristi kao dodatak stočnoj hrani. Antib. 1. gen. danas se koriste samo pri liječenju (penicilin). Od 2. gen. koriste se flavomicin, tilozin i dr., a 3. tzk. polieterni antib. ili ionofori koriste se menesin, salinomicin, lasalocid i dr. Suvremeni nutrutivni antib. praktički ne smiju biti resorptivni i ne smiju se koristiti u terapij. Antib. u nutrutivnim dozama povoljno djeluju na intezitet priraštanja i iskorištenja hrane. Primarno djelovanje je na m. o. , sek. povoljna učinak na resorpciju hranjivih tvari u stijenci crijeva i tercijalni učinak je na mijenu tvari. Neželjene posljedice antib. je stvaranje rezistentnih sojeva mikroorganizama. KRMIVA ili stočna hranasu različita krmiva biljnog, živ. i mineralnog podrijetla koja služe u hranidbi dom. živ. kao izvor energije, proteina, minerala i biološki djelatnih tvari. Krmiva nemaju sve mineralne tvari u željenoj konc. Kombinaciom više krmiva postiže se pozitivni tj. asocijativni efekt krmiva. Podjela krmiva: Prema konc. hranjivih tvari: voluminozna i koncentrirana. Prema podrijetlu: biljna, živ. i mineralna. Prema glavnoj hranjivoj tvari: ugljikohidratna, bjelančevinasta, krmne masti, vitaminska i krmne smjese. 1 . VOLUMINOZNA KRMIVA – jesu osnovna, a često i jedina hrana preživača i kopitara. Djeli se na zelena i suha volum. krmiva. Zelena , sočna i vodenasta sadrže znatne količine vode i malo suhe tvari. Suha tvar je redovito dobre prob. i energetske vrijedn. 1.1 Zelena masa- 1. zelena krmiva s prirodnih travnjaka- je mješavina samoniklih «dobrih» trava, leguminoza, zeljastog bilja i travolikih biljaka. U RH zauzimaju polovicu polj. zemljišta. 2. zeleno krmno bilje s oranica- to su crv. djetalina, grahorica, lucerna, zeleni kuk., stočni grašak, kelj, korjenaste biljke. Siju se kao monokultura i kao mješavina više vrsta, tj. može biti glavni, ali i postrni usjev. Faktori koju utječu na kvalitetu zelene mase: 1. botanički sastav - o njemu ovisi ukusnost krme, prinos, kemijski sastav. Poželjno je da ima više dobrih trava i legum. (dobre trave- klupčasta oštrica, ljulj, mači repak, livadna vlasulja, stoklasa,... dobre legum.- djeteline, roškasta smiljkita, graholika). 2. stupanj vegetacije - fenofaze biljke, u toku rasta raste količina suhe tvari, a smanjuje se količina vode. To smanjuje probavljivost i energetsku vrijednost suhe tvari.3. kvaliteta tla – način gnojenja i klima utječe na prinos i botaniči sastav (pH, humus, soli, vlaga i sl.). 4. gnojidbe – N i K pogoduju rastu trava, a P i Ca legum. 5. način upotrebe – najbolji pašno-kosni sistem (pregonski pašnjaci). Uporaba zelene mase: napasivanjem (živ. gazi), košnjom (kad je visina biljke 20-25 cm), zeleni krmni slijed (planski organizirana proiz. mase- uljana repica-kukuruz-legum.-žitarice), kombinacija napasivanja i košnje (najbolje). Primjena zelene mase u obrocima: kod goveda 5-7 kg/100 kg mase, kod svinja 5-7 kg, a kod peradi nema gospodarski značaj.

12

Konzerviranje zelenih voluminoznih krmiva: sušenje (prirodno i umjetno) i siliranje. Sijeno – se dobiva sušenjem zelene mase pri čemu se količina vode od oko 75-80% smanjuje na 10-15%. Može biti legum., žitarica i livadnih trava. Gubitci hranjivih tvari nastali sušenjem su zbog: naknadnih procesa disanja stanice (10%), manipulacije tijekom sušenja (10-15%), loših vremenskih prilika (5-50%), loših dodatnih procesa fermentacije u sjeniku (5-15%). Mogući načini sušenja sijena: sušenje na tlu ili napravama (švedski jahači), dijelom sušenje, a potom dosušivanje, hladnimi toplim zrakom, sušenje uz pomoć dehridatora. Ne kositi navečer, ujutro i za kišnog vremena. Karakteristike sijena: mala konc. probav. hranjivih tvari i velika količina balasta. Kod intezivne proiz. poželjno je 2 kg/100 kg tj. mase, dok kod tovnih goveda ima manji značaj.1.2. Silaža- je krmivo konzervirano mliječno-kiselim vrenjem pri čemu se iz šećera pod utjecajem bakterija stvaraju orgnske kiseline koje sprečavaju kvarenje. Prednosti silaže: manji gubitci hranjivih tvari, mogućnost siliranja velikog broja krmiva, silaža je ukusno krmivo, mogućnost duljeg čuvanja, cijeli proces se može mehanizirati. Mikroflora pri fermentaciji: 1. mliječno-kisele bak.- razgrađuju šećer do mliječne kiseline, a ona je dobar konzervans i org. ga dobro podnosi. Podjela: homofermentacije (Terobakterium, Streptobakterium) i heterofermentacije (Betabakterium, Betakokus); 2. bak. octenog kis. vrenja- razgrađuju ugljikoh. do octene kiseline i alkohola. Poželjna u manjoj količini (0.5-1%); 3. bak. maslačno-kiselog vrenja- nepoželjne, štetne (neugodan miris). Njihova prisutnos je znak loše kvalitete silaže; 4. proteolitičke bak., plijesni i gljivice- štetne, ne smije se davati stoci. Potrebni elementi silranja: 1. šećerni minimum- je količina šećera u krmivu koja je potrebna da se oslobodi dovoljno mliječne kis., odnosno da silaža dobro provrije. Krmiva s obiljem šećera i malo proteina se lakše siliraju (silažni kuk., lišće šećerne repe); 2. anaerobni uvijeti- njima se prekidaju oksidativni procesi; 3. pH- 3,5-4,5. Pad pH se može postići dodavanjem soli; 4.- vlažnost- vlažnija krmiva lakše se siliraju i sabijaju; 5.temperatura- optimalna za razvoj mliječnih bak. je 25-35 C; 5. čistoća i svježina silažne mase. Procesi siliranja: procesi oksidacije biljke, octeno vrenje, mlijčno kis. vrenje, smirivanje procesa vrenja i naknadno maslačno vrenje (ako mliječno nije bilo u dovoljnoj mjeri).Tehnike siliranja: priprema silosa, kosidba, sitnjenje (kuk. 1-3 cm dužina reza), miješanje, nabijanje mase i pokrivanje. Gubitci hranjivih tvari: gubitci pri košnji (2-5%, izbjegavati košnju po vjetru); zbog fermentacije (5-25% ovis o količini suhe tvari, ako je zelena masa vlažnija veći su i gubitci hranjive tvari); zbog cijeđenja soka (ovisi o količini suhe tvari); gubitci kod površinskog kvarenja (nastaje zbog pristupa zraka i ispiranja kiselina kišom i snijegom); zbog naknadnog vrenja (zbog prodora zraka i osidativnih procesa). Procesi burnog vrena traju 7-8 dana,a procesi smirivanja 3-4 tjedna. Vrste silaža- ovise o siliranom materijalu: voluminozne:za preživače- kukuruzna (cijela biljka, zrno), silaža lucerne i crv. djetaline, silaža sočnih krmiva (kelj, repa), miješana (sendvić) silaža; koncentrirane: za monogastrične živ.- od zrnevlja žitarica. Konzervansi: dodaju se silaži, ima ih preko 100 vrsta, sprečavaju razvoj m. o. i tako kvarenje hrane. Osim za vlažna

13

krmiva korist se i za primješivanje u krmiva koja imaju više vode od dopuštene. Upotrebljava se u obliku: mineralnih kis. (sumporna, solna, fosforna) i organskih kis. (propionska). Silosi: 1. silotornjevi- cilindričan oblik, visine 3-8 m, za siliranje kvalitetne i skupe hrane, teško se prazne; 2. silotrenč- horizon. silosi od armiranog betona, pogodni za siliranje kukuruzne silaže i voluminozne krme, prednosti- jednostavna i brza gradnja; 3. silo jame.Ocjena silaže po Fligeu: 1. prema zastupljenosti kis.- mliječne (2%), octene (1%) i maslačne (0.02%), 2. organoleptički- prema boji, mirisu, konzistenciji. 1.3. Sočna voluminozna krmiva- gomoljače (krumpir, čičoka), korjenjače (razne repe) i tikve (lubenice, bundeve). Karak. im je velika količina fiziološki vezane vode (75-80%),a suha tvar je sastavljena od ugljikoh. Imaju povoljno dijetetsko djelovanje kod biljojeda.Energeska vrijednos ovisi o količini suhe tvari, a proteinska, mineralna i vitaminska vrijednost im je mala.1.4. Vodenasti nusproizvodi u prehranbenoj industriji- koriste se u manjim količinama zbog puno vode. Tu spadaju: pivski trop (ostatak provrelog i izluženog zrnevlja žitarica, najpogodnij za hranidbu krava i tovne junadi), đibra (nusproizvod u ind. alkohola), repini rezanci i melasa (nusp. šećerane, glavna im je hranjiva tvar zaostali šećer), zatim pulpa (od ind. škroba, može biti krumpirova, kukuruzna).2 . KREPKA KRMIVA – ili koncentrati jesu najznačajnija skupina krmiva. To su suha krmiva sa 85-90 % s.t. velike probavljivosti i malo balasta. Podjela: ugljikoh., proteinska (biljna i živ.) i masti.2. 1. Ugljikohidratna krepka krmiva – imaju lagano iskoristive ugljikoh. (NET). Ovdje spadaju žitarice, njihovi nusproiz. i nusproi. ind. šećera i škroba. 2. 1. 1. Žitarice- najvažnija krepka krmiva u hranidbi živ. Karakteristike: sadrže dosta NETa (70%) i malo sirove vlaknine. Sirovog proteina imaju oko 10% što nije dovoljno u odnosu na potrebe. Sadrže malo i minerala, a vitamnski sastav je jednostran- imaju vit. B 1,

i E, a siromašni su sa B2, B 12, pantotenskom kis., dok vit. A i D uopće nemaju. U žitarice spadaju: kukuruz (za živ. u tovu i za visokoproduktivne živ.), ječam (za svinje u tovu i često jedina žit. za hranidbu konja), zob (ima više sirove vlaknine pa se koristi za hranidbu mladunčadi i rasplodnih živ. te za konje), raž (ima gorak okus), Pšenica (samo šturo i oštećeno zrno), proso, riža, heljda.2. 1. 2. Nusproizvodi žitarica – posije i stočna brašna. Pšenične posije- najbolje i najčešće krmivo iz te skupine. Pri preradi pšenice dobije se oko 15 % posija. Povoljno utječu na ukusnost hrane. Kvaliteta i cijena ovisi o načinu mljevenja. Ražene, ječmene.Kukuruzno stočno brašno- imaju manju energ. vrijednost od izvornih žitarica. Zamjenjuje oko 10-30 % žitarica. Koristi se kao izvor energije. 2. 1. 3. Nusproi. šećerane – suhi rezanci šeć. repe – ima puno šećera, malo bjelančevina. Tovne kategorije i mliječne krave 20- 30 kg dnevno. Dobra kombinacija s lucernom. Podložan kvarenju pa se konzervira. Na granici ugljikoh. i konc. krmiva. Od 100 kg repe dobije se 13 kg šećera, 6 kg rezanaca i 4 kg melase. Melasa- je sirupasta tekućina koja se dobije nakon kristalizacije šećera. Pojačava okus, živ. poželjan. Omjer

14

miješanja sa hladnom vodom 1:4 i toplom 1: 3. Ima laksativno djelovanje. 2. 2. Proteinska krmiva biljnog porijekla – na drugom su mjestu po udjelu u stočnoj hrani, iza ugljikoh. Potječu od zrnja leguminoza. Imaju malo masti, a uljarice puno.2. 2. 1. Sjemenke leguminoza – imaju puno više sirovih proteina i masti od žitarica; NET je sastavljen od škroba, manje od šećera; sirove vlaknine ima malo; mineralni sastav je povoljnij od žitarica (imaju puno P); služe kao izvor proteina u manjim količinama 5-15 %; dopuštena količina vode je 15 % po zakonu. Stočni grašak i bob – manje pogodan kod mlađih živ., mogu se zamijeniti sa sojom, kravama 1,5 kg dnevno. Grahorica – ima veliku količinu alkaloida cijanina pa se ne može koristiti u velikim količinama. Grah – pretežno za ljude. Lupina – žuta, bijela, plava. Ima alkaloide. 2. 2. 2. Uljarice – biljke koje sadrže veće količine sirove masti (ulja), izvor trenutne a kasnije rezervne energije za život; najčešće u obliku pogača i sačmi. To su soja, suncokret, repica, pamuk, sezam, lan. Soja – pogodna za sve kategorije i vrste stoke. Sirova je gorka (od uree, ureaze) pa se termiči obrađuje i postaje slatka. Posebno je dobra za mlade i tovne živ. jer imaju brz porast pa im treba dosta kalorične hrane.2. 2. 3. Uljane pogače i sačme – najznačajnija krmiva ove skupine (2.2). Uljane pogače: sirovina se čisti, zatim im se odvaja ljuska, drobi, zagrijava, ulje se odvaja prešanjem i dobiju se pogače. Kod sačmi veći dio ulja se preša, a ono što ostane se otapa dopuštenim otapalima za masti i suši. Karak. pogača i sačmi: energetska vrijednost im je do 1,30 HJ/kg, količina sirovog proteina 30-60 %, sirove masti 6-10 %, itd. Sačma i pogača soje – razlikuju se po udjelu vlaknine i masnoće pa imaju različite bjelančevine. Sojine sačme nastaju kad se iz soje izdvoji ulje. Mogu biti iz neoljuštenog, polu. i oljuštenog sjemena. Što je oljuštenje veće bjel. rastu. Kaloriska vrijednost obrađene soje je do 4000 kilo kalorija (prasetu treba 3200). Kombinacijom kuk., sojine sačme i VAM dobiju se odlični rezultati u tovu svinja. Sačme suncokreta – ima manju energ. vrijednost i više sirove vlaknine pa se koriste većinom kod preživača.2. 2. 4. Ostala prot. biljnog porijekla – Kukuruzni gluten – sastoji se od kuk. proteina i zaostalog škroba i dijelova zrna. Najpogodniji za preživače zbog slabijeg aminokiselinskog sastava. Kod peradi boji kožu i žumanjak. Kuk. glut. brašno – količina bjel. manja zbog povećanog udjela NETa. Kuk. droždina – po sastavu sličan prethodn.2. 3. Proteinska životinjskog porijekla – od prerade riba i kitova te lešina i otpadaka. Najskuplja stočna krmiva. Karak.: najzastupljenija tvar je sirovi protein(50-70%) vrlo povoljnog aminokiselinskog sastava; vrijednost i cijena ovisi o količini masti i minerala; važni su izvori minerala, posebice Ca i P te mikroelemenata; koriste se u neophodnim količinama zbog cijene. 2. 3. 1. Krmiva od riba i kitova – Riblje brašno – dobiva se kuhanjem, sušenjem i mljevenjem. Najvažnija tvar je protein koji ima visoku probavljivost. Aminokiselinski sastav nadmašuje sve ostale. Udio pepela je relativno nizak. Koristi se u krmnim smjesama 3-5 %. Služi kao hrana mladunčadi koja nema razvijene predželuce.

15

2. 3. 2. Kafilerijski proizvodi – Mesno brašno – zabranjeno zbog kravljeg ludila. Kod monogastričnih živ. uravnotežuje aminokis. sastav. Krvno brašno – kuhanje i sušenje krvi zaklanih životinja. Ima nepovoljan aminokis. sastav te slabiju ukusnost. 2. 3. 3. Mlijeko i nusproizvodi – ima ih i vodenastih krmiva (mlijeko, sirutka) i krepkih (mlijeko u prahu). Uglavnom se koriste za mladunčad te kod svinja. Kolostrum – mlijeko koje se luči u prvih tjedan dana laktacije. U usporedbi s mlijekom ima veću konc. suhe tvari posebno proteina, masti i minerala, a manje laktoze. Ima imunološka svojstva. Svježa sirutka – ostatak proizvodnje sira. Može biti slatka i kisela. Brzo se kvari pa se koristi u blizini mljekara i to za svinje. Obrano mlijeko u prahu. Kazein.2. 4. Proteinska od jednostaničnih organizama - to su krmiva dobivena razmn. jednostaničnih org. na određenim podlogama. Kvasci –dobivaju se razmn. gljivica saharomices i candida. Osušeni pivski kvasac – sadži do 10 % vode, 55 % proteina, 2,5 % masti, 40 % NETa. Ima znatno P i vitamina B kompleksa. Koristi se kao zamjena animalnih krmiva i za mladunčad preživača. Osušeni krmni kvasac (saharomi. i torula).2. 5. Krmne masti – to su masti životinja i masti biljnog podrijetla. Poželjno je da ne sadrže vodu i ostale primjese više od 4 %. Stabilnost masti postiže se dodavanjem antioksidativnih tvari. Hidroliza triglicerida uzrokuje oslobađanje slobodnih masnih kiselina. Na kvalitetu masti utječe odnos zasićenih i nezas. masnih kiselina, točka tališta, jodni broj idr. Probavljivost je uglavnom visoka i u monogas. živ. iznosi za goveđi loj 85 %, a za ostale masti 95 %. Primjena: dodaju se stočnoj hrani zbog povećanja energiske vrijednosti, a može poboljšati ukusnost i konzumiranje hrane. Redovito se koristi i u proizvodnji mliječnih zamjenica te se tako skupa mliječna mast zamjenjuje jeftinijim mastima. Primjena je vezana uglavnom za monogastrične živ. i mladunčad preživača, dok kod odraslih preživača u većoj količini smanjuje iskorištenje ostalih hranjivih tvari u predželucu. 3. MINERALNA KRMIVA – to su prirodne i sintetske soli minerala koje služe za dopunu esenc. makroelementima. Mogu se pomiješati sa stočnom hranom ili služe za proiz. različitih mješavina. Mogu se upotrebljavati samo soli minerala dobre iskoristivosti i neškodljivosti za živ. To su: mljeveni vapnenac, stočna kreda (CaCO3), DKF, stočna sol (NaCl), koštano brašno, i dr. KRMNE SMJESE - su mješavina različitih krepkih, manje polukoncentriranih i volum. krmiva kojima su dodane razne mineralne i druge biološke djelatne tvari. Podjela: 1. Potpune ili kompletne – sadrže sve hranjive i biološke djelatne tvari. Čine 98 % svih proizvedenih. Najviše se koriste u hrenidbi peradi i svinja. Podjela: starter (smjesa za početni rast), grover (za živ. u porasu) i finišer (za zavšnu fazu). 2. Dopunske (superi) – za dopunu osnovnog obroka. Kod monogastričnih život. dopunjuje osnovni koncentrat (žitarice), a kod preživača voluminozni obrok. To su dakle proteinsko- mineralno- vitaminski dodatci. Za hranidbu svinja i preživača. 3. Predsmjese (premiksi) – sadže visoku konc. minerala, vitamina i drugih djelatnih tvari. 4. vrste: mineralne predsmjese, vitaminske,

16

vitaminsko-mineralne i ljekovite. Dodaju se u kompletne smjese u količini od 0,5 – 1 %.

HRANIDBA GOVEDASpecifičnosti goved. proiz.: koristi jeftiniju volum. hranu, u stočarskoj proiz. je 60 – 80 % govedarstva, usprkos tehnološkom dostignuću proizvodnja je niska, preko 90 % mlijeka na tržištu je kravlje, oko 60 % mesa je goveđe. Činitelji koji utječu na proiz. su vanjski (hrana) i unutarnji. Obrok utječe na rast i razvoj, reprodukciju i proizvodnju. Veličina i karak. krmiva ovisi o tipu probave, intezitetu proizvodnje, zdravstvenom stanju i anato.-fitiološke osobine prob. trakta. Fiziologija probave: enzimatki tip (telad) i mikrobio. (preživači). Imeđu 3. i 6. mjeseca se razvijaju predželuci. Kod primanja hrane bitno je preživanje. Ruktus – specifičnost m. o. razgradnje hrane vezan za kontrakcije buraga. Refleks ezofagealnog žljeba – morfološko i funkcionalano svojstavo mišića, služi pri konzumiranju tekuće hrane, zatvara se u obliku lijevak i nedozvoljava ulazak u burag nego odmah u želudac. Strani predmeti: peritonitis, mehanička sitost- burag je pun, anema dovoljno hranjivih tvari. Krmiva za goveda: 1. voluminozna (sijeno, silaža, zelena masa), tekuća (kolostrum, obrano mlijeko, zamjenica) i konc. (ugljikoh., bjelan., NPN spojevi, koncentrirane smjese, miner. dodatci). Odnos volum. i koncen. krmiva je 60-40 % : 40-60 %. Oko 7 dana treba da govedo pređe sa zimskog obroka na zelenu masu. 1.Hranjenje krava u suhostaju – suhostaj traje 2 mjeseca i ima 2 razdoblja: 1. 30-35 dana. Zasušenje oko 7 dana zbog: inezivnog razvoja ploda, pripreme endokrilne i mliječne žljzde, popravlja kondiciju krave. Kako? Smanjiti konc. krmiva. 2. razdoblje: 10-15 dana, kada kravu pripremamo za telenje, dan dva prije telenja smanjiti obrok. Obrok mora biti energeski uravnotežen s dovoljno bjel., min. i vitamina. Prema preporukama krave u ovom razdoblju konzumiraju 1,5-1,8 kg suhe tvari/100 kg mase od čega 1,4 teba biti voluminozna hrana. 2. U puerperiju – razdoblje prvih 6 dana nakon telenja. 1 dan pola kg posija i sijena po volji, a 6 dan 3 kg posija.3. Krave pri uvodu u mliječnost- razdoblje avansa. Obroci se sastavljaju tako da postupno povećanom količinom hrajivih tvari pravociraju povećanje sinteze i lučenja mlijeka. Kontrola mliječnosti provodi se svaka 3 dana, a obroci se povećavaju sve dok živ. na njih pozitivno reagira. 4. Krave u punoj laktaciji – Osnovni se obrok sastoji iz volumin. krmiva, a dopunski čine koncentrirana krmiva i gotove smjese. Slijed obroka: konc. dio, svježa volum. krmiva pa sijeno. Konzumacija krmiva: sijeno 1-2 kg/100 kg mase, silaža 5-7 kg, zelena masa 10-12kg, koncentrati 1-2 kg. Svježi nusproiz. prehrandbene ind. 25, 30, 40 kg/dan. Greške u hranjenju: staro loše sijeno, prokisela silaža dovode do problema- indigestija, nadam, ketoza, tetanija. Muzna smjesa – kompletna krmna smjesa uglavnom sastavljena od krepkih krmiva ugljikoh. i bjelan. karaktera, suhi nusproiz. prehr. ind. uz dodatak min. i vitamina. Kg podmiruje potrebe ta 2, 2,5 i 3 kg mlijeka. Hranidba teladi – primanje hrane: sisanje: prednosti- stabilna tem. mlijeka, smanjen ljudski rad, pozitivan utjecaj na vime, a provodi se kod uzgoja krava-tele, cijene mlijeka

17

i u ekstezivnom uzgoju. Nedostatci- siše neravnomjerno i nepotpuno, problemi pri odbiću, iscrpljuje kravu. Kolostrum- 3-4 sata po porodu, 2-3 obroka sa po 1,5 l. nakon 3 tjedna mliječna zamjenica, a 2-3 mjes. suha hrana. Starter: 18% bjelančevina, 30% animalnih bjela., 10% vlaknine, energeska vrijednost 1, 15 H.J.Temp. mlijeka 37-38 C, zakiseljavanje: mravlja kis. (3 ml/l), limunska (2-3 g/l). Zamjena za kolostrum- 1 l kravljeg mlijeka, razmućena 3 jaja, pola žlice ribljeg ulja, malo soli i antibiotici. Tov junadi – na mladim živ. koje su genetski ustrojene na visok prirast, dobro iskorištenje hrane i dobru kvalitetu mesa. najpogodnija muška nekastrirana grla. Po karakteru krmiva: tov koncentratima, kombinirani tov, tov volum. krmivaima. Po intezitetu prirasta: 1. Intezivan tov- baby beef, početak 5 mesec starosti, kraj 15 mjesec, dnevni prirast 1,3-1,4 kg, postigne se junad 450-500 kg. 2. Poluintezivan – kombinirani obrok, prirast 1-1,2 kg, pred tov- veći dio volum. krmiva +GT1 i pravi tov- veći dio konce. krmiva + GT2. 3. Ekstezivan – tov volum. krmom i pašni tov. Tov odraslih goveda – tzv. masni tov u trajanju 3 mjeseca. Obrok – jeftinija volum. krma, koncetrati kao dopuna. To su izlučene rasplodne živ. Hranidba rasplodnih bikova – karakterizira kombinacija volum. i konce. krmiva s naglasak na kvalitetu istih. Značajan udio ima zob. U starosti od 6 mjeseci.Hranidba rasplodnih junica – imaju mali dnevni prirast pa se hrane većim djelom kvalitetnom voluminoznom krmom jer povoljno utječe na zdravlje, razvoj probavnih organa i smanjenje troškova. Obroci moraju imati 12 % sir. proteina. HRANIDBA SVINJA – zrnje žitarica i legum., nusproizvodi i VAM.Tov svinja – 1. pred tov: od 25-60 kg smjesa ST1; 2. pravi tov: 60-100 kg smjesa ST2; 3. produžni tov: 100-120 kg ST3. najveći udio zauzimaju žitarice i nusproizvodi. Bekonski tov- danas ga nema. mesni tov- tov starij svinja do 200 kg. Smanjene potrebe za bjel., povećan udio ugljikoh. krmiva na račun nedostatka aminokiselina. Rasplodne krmače – tijekom reprodukciskog ciklusa ima 3 razdoblja: 1. Oplodnja; 2. Bređost – hrana utječe na normalan rast, rasplodnu kondiciju, veličinu legle, vitalnost prasadi. U posljednoj trećini potrebe za hranom se povećavaju. Preporuča se paša i ispust. 3. Dojenje – ljeti ispaša, zimi silaže tj. voluminozna krmiva 20-30 %. Dnevne potrebe mogu se podmiriti konce. smjesama i kombiniranim krmivima. Pored kompletnih smjesa koriste se i superi. Hranidba prasadi – razlikuje se: 1. sisajuća prasad – hranjenje majčinim mlijekom ili mliječnom zamjenicom i 2. odlučena prasad – nakon 2 tjedna počinje se privikavati na brašnastu hranu (predstarter), a nakon 7 dana prelazi na starter (niža energ. vrijednost i smanjen udio mlijeka u prahu). pored te dvije koristi se i grower smjesa. Mliječna zamjenica – zamjena za mlijko ako majka ugine ili oboli. Može biti u tekućem stanju: daje se prascima prvih 5-7 dana ili brašnastom stanju: nakon 7 dana. HRANIDBA PERADI – za njih vrijedi da se hrani uglavnom kompletnim visoko koncentriranim krmnim smjesama s malo sirove vlaknine. Mlađe kategorije peradi zahtjevaju u smjesama veći dio animalnih krmiva.

18

Koriste mješavinu više žitarica i njihovih nusproizvoda. Za nesilice je važan Ca i P.

dario iljkić

SPECIJALNI DIOHRANIDBA TELADI Telad se rađa sa anatomski i funkcionalno nerazvijenim želucom, pa brzina razvoja želuca ovisi o načinu prehrane. Kolostrum je prva hrana teladi (gruševina- prvo mlijeko nakon telenja). To je gusto mlijeko koje ima više suhe tvari (25%) i oko 17% bjelanč. Izlučuje se otprilike prvih 7 dana. Daje se nakon 3- 4 sata nakon poroda, 2-3 obroka sa po 1,5 l. Sa kolostrumom tele dobiva više energije, bjelanč., min. i vit., a osobito su važna protutjela (globulini) koji štite organizam. Svježe punomasno mlijeko ide nakon kolostruma. Prosječno sadrži 12,5 % suhe tvari, 3,3 % bjelanč., 3,3 % masti, o,8 % pepela te 0, 12 % Ca, 0,1 % P, itd. Ima i veliku hranidbenu vrijednost 2 h. j. / kg suhe tvari te dobru probavljivost od oko 97 %. Način uzimanja hrane: sisanje i napajanje. Prednosti sisanja: stabilna tem. mlijeka, smanjen ljudski rad, pozitivan utjecaj na vime. Nedostatci sisanja: siše neravnomjerno i nepotpuno, problemi pri odbiću, iscrpljuje kravu. Napajanje: boca ili posuda sa siskom, traje oko 10- 15 min., tem. mlijeka 30 – 35 C. Hranidba mlijekom traje 50 – 60 dana. Rasplodna telead se duže drže na mlijeku, ali ne dobivaju veću količinu. Teladi već u dobi 14 – 21 dan treba davati gotovu krmnu smjesu (sa 16 % sir. bjelančevina) i dobro sijeno po volji. Mlijeko treba davati najviše 7- 10 l na dan, a nakon 6 tjedana postupno smanjivati da bi uzimali suhu hranu i poticali razvoj buraga i m. o. Telad se odbija od mlijeka kad uzima najmanje 1 kg krmne smjese. Dio punomasnog mlijeka može se zamjeniti svježe obranim mlijekom. Obrano se obično daje nakon 4. tjedan pa do odbića. Sadrži: oko 9 % suhe tvari, 3,4 % sir. bjelančevina, 0,1 % masti, 0,7 % pepela i 5 % NETa. Hranidbena vrijednost je 1 – 1,2 h. j./kg suhe tvari. U nekim tehnologijama umjesto punomasnog i obranog mlijeka daje se regenerirano mlijeko ili mliječna zamjena. Osobito kod tova «tov za bijelo meso». Zamjenica mora imati najmanje 22 % sir. bjelančevina, 12 % masti, 6 % vlage, 10 % pepela. Sastoji se od 50 – 80 % obranog mlijeka u prahu ili sirutke u prahu sa dodatkom stočnog kvasca, za probavljivost emulgatori te antioksidansi. Ovo mlijeko se daje rasplodnoj teladi nakon kolostruma otopljeno s vodom u koncentraciji 10- 15 %, odnosno u omjeru 1: 10. Tovnoj teladi daje se u većoj koncentraciji.

19

HRANIDBA JUNADIHranidba rasplodnih junicaHranidba ne smije rezultirati previše intezivnim prirastom, te treba spriječiti pretilost i rano spolno sazrijevanje. Obilna prehrana uzrokuje omašćivanje jajnika, ciste na jajnicima, smetnje u reprodukciji, a također i slaba hranidba. Kontrola težine može biti pokazatelj pravilne ishrane. U dobi 12 mjeseci mora imati pola težine, a sa 18 mjeseci 2/3 težine odrasle junice. Dnevni prirast u dobi 5-6 mjeseci treba biti 700-800 g, a u 13. mjesecu ne veći od 500 g.Uzgoj junica najviše uspjeva na paši, dakle u prirodi gdej su povoljni klimatski uvjeti, a zelena krma nema veliku energetsku jačinu pa neće doći do debljanja. Prema potrebama dodaju se dopunska krmiva, krepka ili neki dodatci. Paša i zelena krma ima oko 1 h. j./kg suhe tvari i probavljivost 68-75 %. Bjelančevina ima dovoljno, ali nema dovoljno suhe tvari. Ima dosta i Ca, ali fali P. Pozornost treba posvetiti vit. A, D i E. Dodavanje krepkih krmiva:u dobi do 6 mjeseci oko 2 kg/dan, od 6-9 1,5 kg/dan, a od 9-12 mjeseci oko 1 kg/dan. Gravidne junice 2-3 mjeseca prije poroda moraju dobivati krepka krmiva jer se tad fetus intezivno razvija. Junicama pred porod treba davati oko 2-3 kg krepkih krmiva, a volum. krmiva trebaju biti lakše probavljiva i u manjim količinama.

Hranidba rasplodnih bikovaZa mušku rasplodnu junad i bikove vrijede ista pravila kao i za rasplodne junice, a to su: moraju biti dobrog porijekla i genetskih osobina, dobrog zdravlja i pravilne tjelesne građe, hranjeni uravnoteženim obrocima, itd. Potrebe ove skupine goveda podmiruju se dnevnim davanjem 2-10 kg dobrog sijena (ovisno o uzrastu), te 5-6 kg odgovarajuće krmne smjese. Mladi bikovi mogu se pripuštati u dobi od oko 12 mjeseci samo jednom tjedno, a kasnije i češće. U tom razoblju treba im povećati hranidbenu vrijenost obroka za oko 20-30%, a bjelančevina za oko 60% (bjel. povoljno djeluju na spermiogenezu). Također povećati Ca i P te vitamine A, D i E.

Hranidba tovne junadiZa razliku od rasplodne, tovna junad treba dobivati jaču energetsku krmu tako da za kraće vrijeme postigne veći prirast. U protivnom se produžava tov i troškovi su veći. Cilj hranidbe je jeftina proiz. mesa i zato sve mora biti podređeno završnoj težini od 450-500 kg žive vage. Taj cilj se može ostvariti ako se tehnološki i s gospodarskim interesom povežu sva razdoblja tova. Intezitet rasta povećava se do dobi 8-9 mjeseci, odnosno do 300-350 kg, a nakon toga opada. No ako se junad ne tovi intezivno do 300 kg već pripravlja za veću potrošnju volum. krme, prirast će biti manji u početnom razdoblju, a veći u završnom s jeftinijom, većim djelom volum. krmom. Od telenja, telad treba hraniti tako da što prije razvije burag i m. o. Zato već u sisajućem razdoblju u dobi nakon 30 dana telad treba dobivati manje mlijeka, a sijena i krmnu smjesu po volji do sitosti. Krmnu smjesu (sa 15 % sir. bjelanč.) i sijenom po volji treba hraniti još neko vrijeme nakon odbijanja, odnosno poslije nakupa i smještaja u tov (uvod u tov). Sijeno potiče razvoj buraga i m. o., a krepka krmiva zadovoljavaju ostale potrebe. U razdoblju uvoda u tov prirast netreba biti veći od 1 kg na dan. Nakon 14-20 dana uvoda u tov sijeno se ograničava do 1 kg na dan, a krmna

20

smjesa ostaje i dalje po volji. Već kod 200 kg može se početi dodavati kuk. silaža. Krmnu smjesu treba polako povećavati kad je junad troši oko 4,5-5 kg/dan. U završnom tovu daje se volum. krma s krepkim krmivima u odnosu 50:50 % u suhoj tvari dnevnog obroka. To je dovoljno za prirast od 1 kg. Ali može se povećati količina koncentrata u odnosu na kuk. silažu70:30 % što će povećati dnevni prirast na 1,2-1,3 kg/dan, skratiti vrijeme tova, dati bolju konverziju hrane i bolju kakvoću mesa.

HRANIDBA KRAVALaktacija kod krava počinje partusom, a završava zasušenjem krave. Vremenski traje oko 305 dana. Reprodukciski ciklus se djeli u sljedeće faze: suhostaj (zasušenje), puerperij, uvod u mliječnost i razdoblje pune laktacije. Kritično razdoblje za krave u reprodukciji je vrijeme visoke gravidnosti i zasušenja, telenje i prvi mjeseci nakon njega. Krave se zasušuju najkasnije 50-60 dana prije telenja. Ako se krave ne zasuše, nakon telenja ostaju bez mlijeka i laktaciska krivulja pada. Zasušivanje treba provoditi postupno. Treba iz hranidbe izostaviti sva sočna i krepka krmiva i davati samo sijeno. To će uzrokovati smanjenje lučenja mlijeka. Osnovna krma u presušenju treba biti dobro sijeno po volji. Krepka krmiva treba davati 3-5 kg na dan. Posljednih 10-14 dana do telenja dopunska krepka krmiva treba smanjiti na samo 1-3 kg na dan. Kravama u zasušenju treba davati krmiva koja odgovaraju kravama s proiz. od oko 10 l mlijeka na dan. Preporuke su da konzu. 1,5-1,8 kg suhe tvari/100 kg mase, od čega 1,4 kg je volumHranidba nakon telenja – kravi se daje 3-5 l mlake vode. Sijena uvijek treba biti (po volji), a ostala krmiva moraju se polako tijekom 14 dana uvoditi i povećavati. Prvih 30 dana nako telenja krave ne uzimaju dovoljno krme pa mršave. Zelena krmiva, travna i kuk. silaža mogu se davati već 10-14 dana nakon telenja. Dodavanjem krmne smjese nastoji se da se već nakon 20-30 dana postigne najveća mliječnost. Ako je sve u redu prvo se gonjenje pojavljuje već za 2-3 mjeseca. Proljeće je najpogodnije doba za plodnost i reprodukciju krava.

HRANIDBA PERADIOpćenito za perad vrijedi pravilo da se hrani uglavnom kompletnim visoko koncentriranim krmnim smjesama sa malom konc. sirove vlaknine. Značajnija upotreba volum. krmiva je kod starih gusaka, pataka, pura. Mladim kategorijama peradi (u poluekstezivnom i ekste. uzgoju) u smjese se daje kravlji sir, kuhano jaje ili sjeckana kopriva. Kompletne krmne smjese za perad najčešće su sveza više ugljikohidratnih krmiva (žitarica), bjelančevinastih biljog i živ. porijekla uz dodatak min. i vit. U smjese mladih kategorija najčešće se mora dodati tehnička mast radi zadovoljenja ukupnih energeskih potreba. Također, mlađe kategorije (rasplodni podmladak, tovni matreijal) zahtjevaju u smjesama značajan dio krmiva živ. porijekla (10-15%).

Kokoši nesiliceNa farmu pilenke dolaze u dobi 17-18 tjedana s prosječnom masom od 1400-1450 g, odnosno 1480- 1520 g (teške). One su do sada dobivale

21

po 85 g krmne smjese za starij podmladak. Već od 18. tjedna može se postupno prijeći na krmnu smjesu za nesilice kako bi se priviknule na hranu prije proneska. Povećanjem obroka postiže se da nesilice 2 tjedna nakon proneska konzumiraju 120 g hrane/dan i tako ostaje do kraja nesivosti. Težina nesilica pri pronesku ne sije biti manja od 1650 g. Nesilice se dakle hrane krmnim smjesama koje moraju biti kompletne, izbalansirane i higijenski ispravne. Prednost se daje peletiranoj nad brašnastom smjesom. Ako ne hranimo pravilno dolazi do pada nesivosti, odnosno do neisplativosti. Kakovoća hrane utječe na jaja tj. na boju žumanjka, okus i osobinu ljuske. Dnevne potrebe nesilica na početku nesenja jesu 19 % sir. bjelančevina, 410 mg metionina i 860 mg lizina čime su podmirene potrebe porasta i nesenja jaja. Naime, pri pronesku kokice još nisu završile porast pa im obrok mora osigurati potrebe za porast i proiz. Za 1 g prirasta potrebno je oko: 330 mg sir. bjel., 5 mg metionina i 10 mg lizina. Što se tiče energeskih potreba kod nesilica su veće nego kod podmlatka. Dnevne potrebe u ME od 1340 kJ/dan održat će nesivost pri tem. od 20 C. Vrh nesivosti je u dobi od 30-40 tjedana pa se nakon toga može postupno smanjivati hranidbena vrijednost krmne smjese u sadržaju bjelanč. i aminokiselina. Naime, produktivnost nesilica ovisi o aminokis. sastavu u hrani jer oko 80-85 % istih izravno se koristi u proiz. jaja. Dalje smanjivanje je moguće i nakon 55. tjedna. Kod hranidbe razlikujemo lake i teške pasmine. Smjese lakih su po hranjivoj, energeskoj, a i min. vrijednosti koncentriranije, što je uvjetovano većim intezitetom nesivosti i manjom težinom. Kompletne krmne smjese čine uobičajena krmiva, ali s naglaskom na Ca i P koji imaju najširi odnos 6,5:1. Lake se hrane ad libitum, a teške ograničeno. Tablice iz praktikuma: 47. norme- lake 3,8 % Ca, a teške 2,7 %Ca. Preporuke u vit.: vit. A 8000 I.J./kg, vit. D3 1600 I.J./kg, vit. E 10 ppm, vit. K 2 ppm,...

Rasplodne pilenkeUzgoj do 2 tjedna- useljeni pilići moraju biti dovoljno vitalni da sami potraže vodu i hranu. Kontrola tem.-vlažnih odnosa te hrane i vode je svakodnevna potreba. Tem. se svakim danom smanjuju za pola C. U ovom periodu se vrši debekacija ili skraćivanje kljuna (sprečava se kljucanje, kanibalizam, razbacivanje hrane i vode). Perad se u ovom razdoblju hrani po volji, ali se potkraj 2. tjedna mjeri težina i potrošnja hrane, odnosno hrani se do vremena kada je dnevna količina pojedene hrane jednaka onoj kojom počinje ograničeno hranjenje. To su vrijednosti od 25-45 g/dan (ovisi o hibridu). Zatim se tjedne količine hrane postupno povećavaju svaka 2 dana po 3 g/danu. Period uzgoja ima 3 faze: 1. faza- do 5 tjedana. Razdoblje rasta kostiju. Manjim dnevni količinama hrane zadržava se rast. To je dobro jer su za lakše nesilice uzdržne količine hrane i poslije u proz. manje što je važno za potrošnju tijekom cjelokupnog proiz. ciklusa. U ovoj fazi razvija se apetit živ. pa obroci moraju biti što niži. 2. faza- od 8-14 tjedna. U tom periodu konverzija hrane je vrlo dobra, a količina dnevnog obroka najniža u odnosu na težinu peradi. 3. faza- od 15-18 tjedana, još je moguća korekcija mase pilenki. Nakon 18. tjedna tjelesna masa raste puno brže pa bi stagnacija ili pad težine bili prava katastrofa za kasniju nesivost. Praktikum: Umjeren i pravilan rast i razvoj rasplodnog podmlatka ima izravnog utjecaja na kakvoću i tehnologiju hranjenja.

22

Hrana- kompletna krmna smjesa uravnotežava se prema istim parametrima, ali s tom razlikom da su značajnije promjenjeni odnosi pojedinih hranjivih i energeskih tvari kao i njihova koncentracija u usporedbi s tovnim kategorijama. Drugim riječima, jače su zastupljena krmiva niže energeske vrijednosti, a smanjen je i udio bjelanč. krmiva. U razdoblju uzgoja pilenke su hranjene s 2 (teški) ili 3 vrste smjesa (laki hibridi). Druga bitna karakteristika je ograničeno hranjenje rasplodnih pilenki. Uzgoj pilenki u hranidbenom je smislu razrađen kroz više sustava i praćen kontrolnim vaganjem. Norme: 0-6. tjedna 18% sir. bjelanč., 2750 ME, Ca 0,9%; 6.-20. tjedna 15% bjel., 2650 ME

Pilići brojleri (tovni)U intezivnom tovu sve gotove smjese za piliće moraju biti potpune. One pilićima moraju osigurati dovoljno energije, bjelančevina, vit., min. i drugih dodataka. Današnji hibridi pilića brojlera disponirani su na vrlo brz porast što je u izravnoj vezi s kvalitetom krmiva i načinom hranjenja. Dakle, za kontinuirani uspjeh u ovoj proiz. tovni pilići zahtjevaju samo visoko koncentrirana i lako probavljiva krmiva s malim udjelom sirove vlaknine. Tijekom tova pilići se hrane s 2-3 smjese (starter, grover i finišer koje se razlikuju po energeskoj i bjelančevinastoj vrijednosti), a neke linije kao Hubbard i sa 4 različite smjese. Kompletne smjese u tovu pilića (star., grov., finiš.) predstavljaju mješavinu više žitarica (najviše kukuruza) i nekih njihovih nusproiz., bjelančevinasta krmiva biljnog, a osobito živ. podrijetla (do 20%), te makroelemente i VAMa. Normiranje smjesa kod ove kategorije uključuje praćenje energeske, hranjive vrijednosti kao i vrijednosti biološko-djelatnih tvari. U tovu pilića osobito je izraženo vrednovanje odnosa količine energije na svaki % sirove bjelančevine pa se treba kretati od 1: 135-155. Tovni se pilići hrane ad libitum, a u sustavima gdje je moguća kontrola hrane preporuča se obročno hranjenje. Pilići u 4 obroka dobiju onu količinu hrane koju mogu pojesti za 7 sati,a 1 sat hranilice moraju biti prazne. Pilići se tako potiču na uzimanje većih količina hrane, ali uz bolje iskorištenje tj. konverziju. Danas se uglavnom prakticira individualno normiranje svakog hibrida. Norme: AVIAN HYBRO starter finišer starter(» 2,5 tjedana) grover(2,5-5) finiš(5 i »)sir. bjelanč. u % 22-24 20-22 23 22 21sir. mast u % 5-9 6-10 min. 4 4 4Ca u % 0,9-1,1 0,8-1 0,9-1 0,8-0,9 0,75-0,85

23

HRANIDBA RASPLODNIH KRMAČATijekom reprodukcije imaju 3 faze: razdoblje oplodnje, bređosti i dojenja.

Razdoblje oplodnje - "Flašing metoda"Mnogi pokusi su pokazali da različite količine energije u obrocima imaju mali utjecaj na broj oprašene prasadi. Međutim, dobro se zna da veći nivo energije prije ovulacije utječe na broj ovuliranih jaja. Efekat ishrane krmače «flašing metodom» ostvaren je ishranom visokih količina hrane najmanje 6 dana prije oplodnje. Novi podatci govore da se isti efekat može postići ako se krmače pojačano hrane i na sam dan oplodnje. U 9 pokusa kada je na dan oplodnje bila povećana količina hrane prosječno povećanje obima ovulacije je bila oko 4,5 %. Ali to ne znači da će se povećati i broj embrija ili prasadi. To će ovisiti o «limitu matrnice». Većina stručnjaka preporučuje da se krmače nakon odbijanja hrane sa 4 kg hrane po danu i to sve do momenta oplodnje. Ako krmače u roku 7 -14 dana ne dođu u sploni žar onda se količina hrane smanji na 2-3 kg/dan, a 4 kg na dan oplodnje. Odmah nakon pripusta treba prijeći na ograničenu ishranu sa 2 kg/danu. Obroci moraju imati dosta vit. A, jer usljed manjka dolazi do promjena sluznice uterusa, a posljedica je da oplođena jaja uginu.

Bređe krmačeHranidba ove kategorije važna je jer utječe na veličinu legla, vitalnos prasadi te na njihovo zdravlje u postnatalnom razdoblju. Tijekom većeg dijela bređosti krmača ima ravnomjernu ishranu i tek u posljednoj trećini bređosti potrebe za hranom znatnije se povećavaju. Važno je spomenuti da kakvoća obroka mora biti bolja za nazimnice (misli se na hranjivu vrijednost) jer su one još u razvoju, pa su im i potrebe za pojedinim tvarima povećane (bjelanč., min. i vit.). Hranidba bređih krmača se nešto malo razlikuje od ostalih kategorija. Naime, dok sve ostale kategorije najčešće dobivaju hranu u obliku koncentriranih smjesa, za bređe se krmače preporučuje (kad je to moguće) ispust i paša. Ako su u zatvorenom tada im se tijekom ljetnih mjeseci daje provenuta kvalitetna zelena trava ili neka legum., a sve to uz određenu količinu smjese. Zimi se može uspješno upotrebljavati silaža kuku. i lucerne uz dodatak smjese. Pored udjela bjelanč. smjese se normiraju i prema udjelu 3 limitirajuće aminokis. lizin, metionin + cistin i triptofan u %. Norme: bređe krmače od 1.-12. tjedna probav. bjelnač. (g) 250-280 s. t. (kg) 2,5 % sir. bjel. 13

--- II --- 13.-16. tjedna --- II --- 300-400 3,5 ----

Dojne krmačeKao i bređim i dojnim krmačama jedan dio ukupnih potreba može se podmiriti volum. krmivima. Ovdje se misli ljeti ispaša, a zimi silaža.

24

Dnevne potrebe u hranjivim tvarima mogu se podmiriti na 2 načina: koncentriranim krmnim smjesama i kombinaciom više krmiva u obliku obroka. Kad se u obrocima dojnih krmača koristi volum. krma tada se može koristiti najviše 20-30 % od ukupno potrebne hranjive vrijednosti obroka. Međutim, usprkos upotrebi volu. krme dojne se krmače najčešće hrane kompletnim krmnim smjesama koje većim djelom čine ugljikohidratna krmiva (prekrupe raznih žit. i nj. nusproiz.), uz dodatak bjelančevinastih biljnog i živ. podrijetle te min. i vit. Pored kompletnih mogu se hraniti i dopunskim smjesama ili superkoncentratima.

Dopunske krmne smjese (visoko bjelančevinasto koncentrirane)S obzirom na karakter krmiva te konc. pojednih hranjivih i djelotvornih tvari dopunske se ne koriste izravno u hranjenju (u obroku). Neposredno prije hranjenja miješaju se s žitaricama u određenom omjeru. Mješanjem se dobiva kompletna smjesa za određenu kategoriju rasplodnih krmača-svinja. Konc. sirovih bjelančevina u ovim dopunskim smjesama za starije kategorije svinja je 35 %. HRANJENJE PRASADIRazlikuje se hranjenje sisajuće i odlučene prasadi. Značaj kakvoće hrane je vrlo važan zbog specifične funkcije probavnog trakta. Prašenje i prvi tjedan nakon prašenja najkritični su u životu svinja. Hranjenje sisajuće prasadi podrazumjeva u prvim danima-tjednima konzumiranje majčinog mlijeka ili tekuće mliječne zamjenice. Kolostrum sadrži oko 20% suhe tvari, masti ima malo ali tijekom laktacije raste i iznosi oko 7%, Ca 1,2 g/l i P 1,5 g/l, bogat je antitijelima (leucin, valin i treonin). Pokusi su pokazali da svaki kg krmačinog mlijeka osigurava 0,25 kg prirasta u toku prva 2 tjedna, 0,20 u 3. tjednu itd. S navršena 2 tjedna starosti počinje se postupno privikavati i na brašnastu hranu – predstarter. Ovu smjesu karak. visoka energeska vrijednost i bjelanč. krmiva živ. podrijetla (mlijeko u prahu i do 30%). Predstarterom se hrani do odlučenja, a potom kroz narednih 7 dana postupno prelazi na starter. Starter je nešto niže energetske kao i bjelanč. vrijednosti u odnosu na prethodnu, a smanjen je i udio mlijeka u prahu u korist ugljikoh. krmiva. Pored ove dvije koristi se i grover smjesa. U njoj se razina energije i bjelančevina dodatno smanjuje, a mlijeko u prahu izostavlja. U sastav ovih smjesa za uzgoj prasadi ulazi zrnevlje žitarica i leguminoza, bjelančevinasta biljnog i živ. podrijetla te min.-vit. dodatci. Mliječna zamjenica – je moguća zamjena za majčinim mlijekom u prvim danima života ako krmača ugine ili je bolesna. Može biti u tekućem ili brašnastom stanju. Prvih 5-7 dana daje se u tekućem stanju. Može nastajati kombin. čistih hranjiva (kazein, mliječna mast, glukoza) ili kombiniranjem kvalitetnih i lako probavljivih krmiva(sojino i riblje brašno, mlijeko u prahu) uz dodatak enzima i upotrebom svježeg kravljeg mlijeka.Predstarter mora imati 22 % sir. bjelanč., starter 20, a grover 18%. ME (kcal) 3300, 3200, 3100. Ca u % 1,20 pa 1 i 1%.

HRANJENJE TOVNIH SVINJAVažnost tova svinja proizlazi iz činjenice da je ovo kategorija preko koje se materijalno finalizira cijela svinjogojska proiz. Na uspješnost tova utječe sastav i kakvoća obroka što direktno ima utjecaj na

25

intezitet tova i kvalitetu mesa. Prema izboru krmiva i konc. hranjivih tvari razlikujemo: pred tov od 25 – 60 kg, smjesa ST1 i pravi tov od 60 – 100 kg, smjesa ST2. U slučajevima tova do većih težina imamo i produžni tov od 100 – 120 kg, smjesa ST3. Ishrana svinja u tovu treba da bune takva da omogući živ. da za 175-180 dana postigne težinu od oko 100 kg žive vage. Općenito, tijekom cijelog razdoblja tova rabe se raznovrsna krmiva biljnog, živ. te mineralnog podrijetla. Najveći udio zauzimaju žitarice i njihivi nusproiz. Potom biljna bjelančevinasta krmiva, a u manjoj mjeri i živ. Na apetit i dnevno konzumiranje hrane utječu: starost i težina svinja, zdravstveno stanje, sastav obroka, ukusnos obroka itd. Dnevno konzumiranje hrane i dnevni prirast u pokusu (Coey 63.)Živa težina svinja u kg prosječno dnevno konz. u kg prosječni dnevni prirast u g 20-30 1,89 670 50-60 3,02 877 90-100 3,85 845 I kod tovnih svinja se rabe kompletne i dopunske krmne smjese od kojih svaka u određenom udjelu sadži i predsmjesu. Preporuke u energiji i hranjivim tvarima: pred tov sir. bjelanč. 15 %, a pravi tov 13 %. ME pred tov 3100kcal, a pravi tov 3050 kcal. Kod starih kategorija svinja smanjene potrebe za bjelančevinama povećavaju udio ugljikohidratnih krmiva i istodobno često uzrokuju nedostatak 1 ili više limitirajućih aminokislina. S

26