ISTRAŽIVANJE HRVATSKOG

KVOCIJENTA INOVATIVNOSTI

ZAVRŠNI IZVJEŠTAJ S

REZULTATIMA I PREPORUKAMA

Autori:

Vedran Antoljak (Sense Consulting),

Marko Mitrović (Sense Consulting),

Nina Stajčić (Sense Consulting),

Gordana Ćorić (VERN'),

Marko Škrobo (VERN')

Lipanj 2013.

2

Kakvo je stanje inovativnosti hrvatskog gospodarstva?

Istraživanje hrvatskog kvocijenta inovativnosti

Velik broj tvrtki1 ne pridaje inovativnosti dovoljnu važnost u strategiji poslovanja za uspješnu, te imaju nisku stopu uspješnosti kod komercijalizacije inovativnih proizvoda. U većini njih ne postoji sustav koji bi podržavao i razvijao inovativnost zaposlenika, kao ni pridonosio bržoj i lakšoj komercijalizaciji proizvoda ili usluga. Većina tvrtki nema organiziran sustav za prikupljanje, procjenu i odabir ideja, prerijetko uspješno komercijaliziraju ideje, te unutar poduzeća nemaju osobu odgovornu za inovacije. Iako 53% ispitanika inovacije navodi kao jedan od deset prioriteta poslovanja, a 28% kao jedan od glavna tri prioriteta, samo kod 27% svih tvrtki postoji strategija razvoja poznata svim zaposlenicima. Ostale dvije trećine ispitanika ili nemaju strategiju razvoja inovacija, ili ona postoji samo deklarativno. Na pitanje o nagrađivanju rada na inovacijama, gotovo sve tvrtke odgovorile su kako imaju određen način nagrađivanja najinovativnijih zaposlenika (najčešće jednokratnim novčanim nagradama), dok u isto vrijeme 54% tvrtki inovativnost nije navelo u ugovorima o radu. Samo 7% tvrtki odvaja zaposlenicima radno vrijeme za rad na inovacijama. Tvrtka koja jednom tjedno ili češće organizira sastanke u svrhu osmišljavanja inovacija komercijalizirat će isti broj proizvoda koliko je razvila uz vjerojatnost od 66%. Tvrtka u kojoj se inovacijski sastanci ne održavaju imaju vjerojatnost od samo 1% da razviju i komercijaliziraju više od 10 novih proizvoda/usluga, a 4% da će razviti i komercijalizirati 5 do 9. U tvrtkama u kojim formalno ili neformalno postoji član uprave/menadžer ili ured za inovacije, u 72% slučajeva će komercijalizirati sve razvijene proizvode/usluge. Tvrtke u kojima ne postoji osoba izravno zaslužena za razvoj inovacija i evaluaciju ideja će u svega 3% slučajeva uspjeti razviti i komercijalizirati više od 2 proizvoda. 52% tvrtki na razvijanje ideja gleda kao na spontani proces, 43% ispitanika inovativnost nije uključilo u dokumente tvrtke, a 47% tvrtki inovacije ne smješta u glavnih 10 prioriteta poslovanja. No, i u takvim uvjetima pronalazimo primjere dobre prakse – 7% malih tvrtki koje ostvaruju 70% svog ukupnog prihoda zahvaljujući inovativnim proizvodima/uslugama. 36% tvrtki ima sustavno uspostavljen inovacijski proces za sve faze inovacije - od ideje do komercijalnog proizvoda. Rezultat takvog pristupa razvoju inovacijskih kapaciteta je vrlo mali broj tvrtki koje ostvaruju značajne prihode od novih proizvoda ili usluga. Najbolje ocijenjena tvrtka prema istraživanju HKI-a osvojila je 79% maksimalnog broja bodova, a prosječan broj bodova svih ispitanika je samo 49% maksimalnog broja. Svi ovi rezultati pokazuju da hrvatske tvrtke imaju puno mogućnosti za razvoj vlastitih inovacijskih kapaciteta, procesa i strategije. Kako bi se to ostvarilo, moraju početi sustavno pristupati razvoju ideja i inovacija, kontinuirano ulagati u procese te shvatiti da spontanost ne stvara dovoljno kvalitetne mehanizme za razvoj inovacijskog kapaciteta. Inovativnost mora postati prioritet ne samo na papiru već mora biti prožeta kroz strategiju, cijelu organizaciju, sve procese kao temelj uspješnog i dugoročnog poslovanja, a stalna ulaganja u nju jedan od glavnih prioriteta.

1 Pojam „tvrtka“ ili „tvrtke“ u ovom dokumentu se odnosi na tvrtke koje su sudjelovale u istraživanju HKI-a

3

SADRŽAJ

SADRŽAJ ................................................................................................................................................... 3

POJMOVNIK ............................................................................................................................................. 4

UVOD ....................................................................................................................................................... 5

SAŽETAK ANALIZE HKI-a .......................................................................................................................... 6

I. INOVACIJSKI KAPACITETI .................................................................................................................... 12

II. INOVACIJSKI PROCESI I STRATEGIJA .................................................................................................. 17

III. INOVACIJSKI REZULTAT..................................................................................................................... 20

Što činiti kako biste povećali svoj kvocijent inovativnosti? ................................................................... 24

4

POJMOVNIK

Inovativnost je sustav razvoja i proizvodnje inovativnih proizvoda i usluga - inovacija.

Razvoj inovacija je strukturiran proces prikupljanja, procjene i odabira ideja sve do njezine

komercijalizacije.

Inovacija je rezultat inovativnosti - nov ili bitno poboljšan proizvod, postupak ili usluga.

Inovacija proizvoda jest uvođenje na tržište novog ili znatno poboljšanoga fizičkog proizvoda ili

usluge u smislu karakteristika kao što su mogućnosti proizvoda ili usluge, njihova prilagođenost

korisniku, sastavni dijelovi ili podsustavi. To je rezultat kojim je ideja ili izum (invencija) pretvoren u

komercijalno dobro ili uslugu za tržište.

Inovacija procesa je primjena novog ili znatno poboljšanoga proizvodnog postupka, načina

distribucije proizvoda ili potporne aktivnosti za proizvode i usluge. Inovacije procesa u pravilu

snižavaju troškove i/ili povećavaju kvalitetu proizvodnje postojećih proizvoda ili pružanja usluga.

Inovacijski kapacitet je sposobnost provođenja inovacijskih aktivnosti i razvijanja potencijala za

stvaranje inovacija.

Inovacijski sustav je skup strukturiranih procesa i odgovornosti unutar uspješne tvrtke ili organizacije

koji osiguravaju transparentan i organiziran način identifikacije ideja, njihovo propitivanje i

komercijalizaciju odabranih. Inovacijski sustav može biti raznih oblika.

Inovacijska strategija daje tvrtki ili organizaciji smjernice i strateški okvir za sustavan razvoj

inovativnosti, osiguravajući pri tome veći učinak u ostvarivanju inovacijskih rezultata tj. realiziranju

inovacija.

Kreativnost je sposobnost stvaranja novih ideja te mentalno obilježje koje omogućuje razmišljanje

izvan okvira, što rezultira inovativnim ili različitim pristupom određenom zadatku. Kreativnost je

termin koji se obično koristi za aktivnost stvaranja novih ideja, pristupa ili aktivnosti, dok je inovacija

proces stvaranja i primjenjivanja navedenih kreativnih ideja u određenom kontekstu.

Inoviranje je uvođenje novih ideja, dobara, usluga ili prakse čiji je cilj biti koristan. Ukratko –

inoviranje je uvođenje isplativih novina.

Inovativan - Kvaliteta (osobina) ideje koja je nova i drugačija, ili osobe koja posjeduje inovativnost.

Konkurentnost je sposobnost poduzeća, zemlje, ili proizvoda/usluge da se uspješno natječe na

tržištu.

5

UVOD

Istraživanje Hrvatski kvocijent inovativnosti – HKI – je pokrenuto po prvi put 2011. godine od strane savjetničke tvrtke Sense Consulting, poslovnog tjednika Lider i Veleučilišta VERN' u svrhu podizanja svijesti javnosti o važnosti razvoja inovativnosti tvrtki. HKI istražuje i mjeri razinu inovativnosti hrvatskih tvrtki kroz analizu stanja njihovih inovacijskih kapaciteta, strategija, postupaka, procesa i modela koji dovode do stvaranja inovacija. Glavni ciljevi istraživanja su podizanje svijesti javnosti o važnosti ulaganja u inovacijske kapacitete tvrtke radi jačanja konkurentnosti, procjena inovacijskog kapaciteta malih, srednjih i velikih hrvatskih tvrtki iz raznih sektora gospodarstva, rangiranje hrvatskih tvrtki koje sudjeluju u istraživanju na temelju njihovih inovacijskih kapaciteta, po kategorijama malih, srednjih i velikih tvrtki te izrada preporuka za poboljšanje inovacijskih kapaciteta na razini tvrtke i na razini cjelokupnog gospodarstva. Završni izvještaj sadrži sažetak analize rezultata istraživanja provedenog na uzorku od 300 tvrtki iz raznih djelatnosti. Sudionici su odgovorili na 37 pitanja podijeljenih u tri dijela prema odabranim čimbenicima inovativnosti putem on-line upitnika na adresi www.inovativnost.hr. Prilikom provođenja istraživanja male, srednje i velike tvrtke razdvojene su u zasebne kategorije kako bi se saznalo ima li broj zaposlenika i iznos ukupnih prihoda utjecaj na inovativnost tvrtke. Tvrtke su također podijeljene i analizirane po svojim djelatnostima (proizvodne i uslužne djelatnosti). Posebno je zanimljiva analiza malih, srednjih i velikih tvrtki i provjera hipoteze da je velikim tvrtkama lakše proći kroz fazu istraživanja i razvoja zbog velikog broja zaposlenih i lakše dostupnih financijskih sredstav. Od malih tvrtki se očekuje agilnost i lakše prilagođavanje promjenama na tržištu, pa su uspješnije u komercijalizaciji. Razmatrano je i jesu li veće tvrtke u boljoj poziciji za pronalaženje novih izvora financiranja, prijeko potrebnog za proces razvoja inovacija, ili su pak srednje tvrtke u „zlatnoj sredini“ između prilagodljivosti i financiranja. Isto tako, napravljena je dodatna kategorizacija tvrtki, na uslužne i proizvodne, kako bi se vidjelo je li postoje značajne razlike u pristupu inovativnosti s njihovog aspekta. U usporedbi s prošlogodišnjim istraživanjem, ove godine uključen je bitno veći broj ispitanika (ostvareno je povećanje od gotovo 150%). U istraživanju je sudjelovalo ukupno 300 malih, srednjih i velikih tvrtki iz različitih djelatnosti, te iz različitih županija, a njihovi rezultati uspoređeni su sa ostalim tvrtkama u njihovim kategorijama.

Ispitano je ukupno 254 male tvrtke (manje od 50 zaposlenika), 32 srednje tvrtke (od 50 do 250 zaposlenika) te 14 velikih tvrtki (više od 250 zaposlenika).

S obzirom na djelatnosti, ispitano je 89 (30%) tvrtki koje se bave proizvodnim djelatnostima, te 211 tvrtki (70%) koje se bave uslužnim djelatnostima.

6

SAŽETAK ANALIZE HKI-a

Pod inovativnošću se ne misli samo na stvaranje poduzeća ili proizvoda visokih tehnologija, niti se misli samo na istraživanja koja vode stvaranju novih proizvoda. Inovativnost je u širem značenju novi pristup radu i načinu na koji se radi, podjednako kao što je to odnos prema poslovnim i proizvodnim procesima ili krajnjim proizvodima. Osim toga, nova znanja i ideje ne vode same po sebi stvaranju uspješne inovacije. Uspješna interakcija između poduzeća, akademskog sektora i javne uprave postaje kritično važna za transformaciju novog znanja i ideja u komercijalno iskoristive proizvode, gospodarski rast i društvenu dobrobit. Uzajamno interaktivno djelovanje ovih subjekata obuhvaćeno je terminima ’triple-helix’ i ’inovacijski sustav’ (Leydesdorff, 1998). Naposljetku, inovativnost nije ograničena samo na te subjekte. Literatura o inovacijskim sustavima izravno naglašava interaktivan i društven karakter inovativnosti pa ona obuhvaća i druga područja poput kulture i nevladinog sektora (NGO). Samo 38% tvrtki inovacije vidi među tri glavna prioriteta u poslovanju, a 43% ispitanih tvrtki ne smatra inovacije prioritetima poslovanja. Isto tako, čak 48% ispitanih tvrtki nema inovativnost navedenu među dokumentima tvrtke, dok ju njih 25% navodi jedino u promotivnim materijalima tvrtke. Ovo ide u prilog pretpostavci da tvrtke u Hrvatskoj ne razmišljaju dovoljno o inovacijama kao opciji rasta i razvoja tvrtke, te zbog toga razvoju inovacija ne pridaju dovoljno pažnje. U istraživanju se također pokazalo da pristup inovativnosti oscilira zavisno od kategorije kojoj ispitane tvrtke pripadaju, a podijeljene su na male, velike i srednje tvrtke. 52% ispitanih tvrtki razvijanju ideja pristupa kao spontanom procesu, dok mali broj njih (samo 5%) ima portal ili osobu koja je zadužena za prikupljanje ideja i njihovu valorizaciju. Isto tako, velika većina tvrtki nema u ukupnom proračunu osigurana sredstva za razvoj inovacija, čime se opet potvrđuje činjenica o nedovoljnoj zainteresiranosti i informiranosti tvrtki o razvoju inovacija. Male i srednje tvrtke u pogledu alociranih sredstava za inovacije poprilično zaostaju za velikim tvrtkama (57% velikih tvrtki ima određen inovacijski budžet, dok ga čak 70% malih i 61% srednjih tvrtki nema). Jedan od razloga je što takve tvrtke teže dolaze do financijskih sredstava potrebnih za razvoj. Iako su im razne državne i EU potpore dostupnije nego velikim tvrtkama, one to ne koriste u dovoljnoj mjeri. Samo 14% tvrtki kao izvor financiranja inovacija navelo je korištenje raznih oblika potpora. Između tvrtki koje su izjavile da za razvoj i tvrtki koriste vlastita sredstva i onih koje nemaju određen proračun za inovacije postoji snažna korelacija (0,98). Nameće zaključak da tvrtke koje sredstva dobiju za razvoj i implementaciju inovacija (kroz programe potpore ili preko kreditnih linija) ta sredstva iskorištavaju upravo u tu svrhu. Ovaj rezultat pokazuje kako bi male i srednje tvrtke u Hrvatskoj trebale posvetiti više pažnje izgradnji vlastitih inovacijskih kapaciteta kroz bolju integraciju inovacijskih procesa u poslovanje tvrtke i razviti strategiju koja ima za cilj kontinuirani razvoj inovacijskih kapaciteta. Faktori koji otežavaju razvoj inovacija u hrvatskim tvrtkama jesu nestrukturiranost, nepostojanje sustavnog upravljanja inovacijama, te nepostojanje strategije razvoja. Problemi neprepoznavanja važnosti postojanja formalnog okvira za razvoj inovacija, kao i problemi koje male i srednje tvrtke imaju pri financiranju inovacija mogu se djelomično riješiti ili barem ublažiti korištenjem sredstava raznih državnih ili EU potpora, kroz direktna ulaganja ili kroz ulaganja u edukaciju zaposlenika.

7

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

5% ili više 3-5% 1-3% Manje od 1% Nema proračuna

Male tvrtke Srednje tvrtke Velike tvrtke

Graf 1 - udio sredstava od ukupnog proračuna alociranih za inovacije

Na nestrukturiranost procesa razvoja inovacija upućuje i podatak da samo 36% tvrtki ima sustavno uspostavljen inovacijski proces – od ideje do komercijalnog proizvoda. Nadalje, samo četvrtina tvrtki ima organiziran sustav za poticanje i prikupljanje ideja zaposlenika. Sve ovo ostavlja tvrtkama mnogo prostora za značajnija ulaganja u razvoj vlastitih inovacijskih kapaciteta, procesa i strategija. Zanimljiva je činjenica da iako za 52% tvrtki razvijanje ideja predstavlja spontani proces i iako 61% njih nema formuliranu strategiju razvoja, kod potencijalnih zaposlenika čak 82% tvrtki provjerava njihovu inovativnost koristeći neku od postojećih metoda. Poslodavci najčešće (u 28% slučajeva) odabiru životopis za provjeru inovativnosti potencijalnih zaposlenika. Bez obzira na provjere inovativnosti koje provode kod zapošljavanja, poslodavci u ugovore o radu u čak 54% slučajeva ne uključuju inovativnost, radno vrijeme koje radnik treba provesti na razvoju inovacija, kao ni financijsko nagrađivanje zaposlenika u slučaju uspješne komercijalizacije. Uključivanje ovakvih klauzula u ugovore može značajno poboljšati motivaciju zaposlenika, a samim osiguravaju se preduvjeti za lakši i uspješniji razvoj i komercijalizaciju inovacija Dokazana je i korelacija između inovacijskog rezultata i postojanja inovacijske strategije i kapaciteta unutar tvrtke. Prema tome, ukoliko unutar tvrtke postoje inovacijski kapaciteti u koje se redovno ulaže, te ako postoje formalne strategije razvoja inovacija poznate svim zaposlenicima, tvrtka može očekivati značajno bolji inovacijski rezultat. Inovacijski kapaciteti podrazumijevaju inovativne i educirane zaposlenike, prikladnu ICT infrastrukturu, dovoljno vremena koje zaposlenici mogu posvetiti razvoju inovacija, te suradnju s drugim tvrtkama i institucijama u provođenju aktivnosti istraživanja te razvoja. Formalna inovacijska strategija bi trebala biti poznata i jasna svim zaposlenicima tvrtke. Dakle, ovaj će preduvjet biti zadovoljen ako zaposlenici tvrtke znaju u kojim područjima poslovanja je potrebno razvijati inovacije, a osigurava da se inovacije unutar tvrtke ne događa slučajno, već da je rezultat promišljenog i strukturirano procesa. Prema rezultatima je moguće donijeti zaključak kako su velike tvrtke zbog lakše dostupnih financijskih sredstava sposobne brže provesti proces komercijalizacije od malih i srednjih tvrtki, unatoč znatno kompliciranijem procesu razvoja inovacija nego u malim i srednjim tvrtkama.

8

Velike tvrtke nisu u prednosti upravo zbog velikog broja zaposlenika. U manjim tvrtkama informacije puno brže putuju od osobe s idejom do Uprave ili osobe zadužene za njihovu evaluaciju (ako ona postoji). Također, brži je i prijenos informacija u suprotnom smjeru – zaposlenik brže i izravnije može dobiti smjernice za daljnji razvoj, daljnje upute, ali i resurse koji su mu potrebni za daljnji razvoj. Osim toga, kako bi se skratilo vrijeme do komercijalizacije u manjim se tvrtkama brže može uključiti više osoba u razvoj ako se procjeni da je inovacija važna i da postoji potencijal za uspješan plasman na tržište.

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

Da (manje od godine do

plasmana)

Da (više od godine do plasmana)

Tek nakon odobrenja razvoja

komercijalnog proizvoda

Samo za fazu komercijalizacije

Nemamo sustavan inovacijski proces

Male tvrtke Srednje tvrtke Velike tvrtke

Graf 2- Imate li uspostavljen i organiziran inovacijski proces od ideje do komercijalizacije?

Nepostojanje formalne strategije razvoja inovacija kod većine tvrtki odražava se i u činjenici da polovina ispitanih tvrtki nema niti ured niti menadžera za bavljenje inovacijama, dok samo neznatan broj njih uistinu ima osobu ili tim zadužen za razvoj inovacija. Zbog nedostatka resursa, osobito u malim i srednjim tvrtkama, one nisu u mogućnosti jednu osobu ili čitav tim zaposlenika zadužiti za rad isključivo na inovacijama. Prepozna li se u tvrtki važnost inovativnosti i sustavnog rada, ograničeni resursi koji su poduzeću na raspolaganju i ne predstavljaju nepremostiv problem. Potrebno je sustavno raditi i na inovacijskim kapacitetima, i na inovacijskim procesima – osigurati da se ideje u poduzeću prikupljaju i realno ocjenjuju, te da svatko od zaposlenika bude upoznat sa koracima u razvoju novog proizvoda. Također, tvrtkama su na raspolaganju i razni programi potpore koji im mogu pomoći u razvoju i komercijalizaciji.

9

20% svih ispitanih tvrtki uopće nije provodilo istraživanja, a minimalan je broj onih tvrtki koje kombiniraju vlastita istraživanja s istraživanjima drugih institucija ili tvrtki. Zbog dostupnijih financijskih sredstava velike tvrtke u većoj mjeri koriste vanjske usluge istraživanja, ali i češće surađuju sa drugim tvrtkama ili institucijama. Tvrtke s manjem brojem zaposlenika često imaju i nedovoljno ljudskih resursa za rad s inovacijama, no većina ispitanih malih i srednjih tvrtki ovu vrstu aktivnosti ipak provodi samostalno umjesto u kooperaciji s drugim institucijama ili tvrtkama.

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

Samostalno provođenje Vanjske usluge istraživanja U suradnji s drugim tvrtkama

U suradnji sa sveučilištima/istraživačkim

institucijama

Nismo provodili istraživanja

Male tvrtke Srednje tvrtke Velike tvrtke Graf 3 – način provođenja istraživanja

Kako bi uspješno uspostavile inovacijske procese, tvrtkama su važni su i sastanci koji služe njihovom osmišljavanju. 30% tvrtki uopće ne održava sastanke za osmišljavanje inovacija, dok 41% njih održava na mjesečnoj bazi ili češće. 14% tvrtki održava ih kvartalno, a 15% jednom ili dva puta u toku godine. Nešto bolji rezultat daju odgovori na pitanje o sastancima kojima se poboljšavaju poslovni procesi (samo 13% tvrtki ih ne održava, 32% održava ih 1-4 puta godišnje, dok ih 55% održava mjesečno ili češće). Nadalje, zbog nedovoljne osviještenosti tvrtki o potrebi za inovacijama, dolazimo do poražavajuće činjenice da čak 71% tvrtki nema zaštićene proizvode ili usluge, čime ispitane tvrtke pokazuju da nisu dovoljno informirane o samim postupcima zaštite proizvoda.

10

0%

5%

10%

15%

20%

25%

30%

35%

40%

45%

50%

Više od 10 Između 5 i 9 Između 2 i 4 Samo 1 novi proizvod

Bez komercijalizacije novih proizvoda

Male tvrtke Srednje tvrtke Velike tvrtke

Graf 4 - broj komercijaliziranih proizvoda

Razvijeni i komercijalizirani proizvodi predstavljaju rezultat su sustavne inovativnosti i kontinuiranog ulaganja u jačanje inovacijskih kapaciteta. Shodno tome, tvrtke koje sustavno rade na osmišljavanju inovacija, ali i sustavno i promišljeno ulažu u njihov razvoj te vode računa o tome da su svi zaposlenici upoznati sa procesima razvoja inovacija imaju i veliki broj komercijaliziranih i razvijenih proizvoda. Osmišljene i komercijalizirane inovacije plasirane na tržište donose brojne pozitivne efekte tvrtkama, no bez razvijenih i organiziranih inovacijskih kapaciteta, procesa i strategije za uspješnu komercijalizaciju potrebno je više vremena i novca. Zanimljiva je upravo usporedba i razlike kategorija prema malim, srednjim i velikim tvrtkama vezano za broj razvijenih, odnosno komercijaliziranih proizvoda. Iako su manje i srednje tvrtke zbog visoke prilagodljivosti tržištu u pravilu puno brže u komercijalizaciji inovacija, velike tvrtke kao značajnu prednost imaju i mnogo lakši pristup financijskim sredstvima. Velike tvrtke su u prednosti i kada je riječ o broju novih ili poboljšanih proizvoda ili usluga koje su razvijene u posljednje tri godine. U ovom segmentu velike tvrtke mogu iskoristiti svoju veličinu, broj zaposlenih te lakši pristup financijskim sredstvima. Osobite razlike u broju razvijenih i komercijaliziranih proizvoda, između proizvodnih i uslužnih tvrtki, ne postoje, ali postoje značajne razlike u broju tvrtki koje su uvele organizacijske i marketinške promjene. Iz rezultata je evidentno da uslužne tvrtke znatno više rade na uvođenju promjena, i marketinških i organizacijskih. Nameće se zaključak da su u uslužnim djelatnostima inovacije prepoznate kao ključ razvoja i uspjeha tvrtke. Na poslovanje uslužnih tvrtki snažan utjecaj ima konkurencija, ali i bitno otežana diferencijacija usluga nego proizvoda, pa su česte promjene potrebne za zadržavanje postojećih i osvajanje novih kupaca. Nadalje, jaka pozitivna korelacija (0,62) postoji i u slučaju uspostavljenih inovacijskih procesa i strategija i broja razvijenih proizvoda. Drugim riječima, uspostavom formalnih inovacijskih procesa i strategija, tvrtka je u mogućnosti ubrzati razvoj svojih proizvoda, te na taj način doprinijeti većem broju novih razvijenih proizvoda. Isto tako, u kombinaciji s rastom broja komercijaliziranih proizvoda potvrđuje se da uspješno uspostavljena inovacijska strategija doprinosi boljem procesu komercijalizacije proizvoda.

11

Može se reći kako su male tvrtke prve prepoznale inovativnost kao ključ opstanka i postizanja konkurentnosti na tržištu. Kao pokazatelj možemo gledati udio prihoda od inovativnih proizvoda i usluga u ukupnom prihodu tvrtke. Tako je 8% malih tvrtki u protekloj financijskoj godini od komercijalizacije inovacija ostvarilo više od 70% ukupnih prihoda, dok niti jedna srednja ili velika tvrtka nisu ostvarile isti ili približan rezultat. Razlog tome može biti u prilagodljivosti manjih tvrtki u komercijalizaciji, ali i činjenice da u velikim tvrtkama koje imaju visoke prihode nijedan proizvod ne može rezultati značajnijim udjelom u ukupnim prihodima.

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

Viši od 70% 50% do 69% 20% do 49% Do 20% Nismo imali prihoda od inovativnih

proizvoda/usluga

Male tvrtke Srednje tvrtke Velike tvrtke

Graf 5 - udio prihoda od inovativnih proizvoda u ukupnim prihodima

U velikim i srednjim, ali i malim tvrtkama, inovacijskom potencijalu najviše pridonose inovacijski procesi koji se odvijaju unutar tvrtke. Analizom se zaključuje da se ulaganjem, aktivnim sudjelovanjem te korištenjem svih raspoloživih resursa u istraživanjima i razvoju uvjetuje rast inovacijskog potencijala, povećanje prihoda od inovacija i poboljšanje kompletnog sustava poslovanja. U hrvatskim tvrtkama, inovacijski kapaciteti i inovacijski procesi pokazuju se jednako važnima za povećanje inovacijskog potencijala. Zaključno, da bi tvrtke postale inovativne i konkurentne na tržištu trebaju osigurati nekoliko važnih preduvjeta - jednako ulagati u edukaciju zaposlenika, vrednovati ideje i inovativnost, koristiti sve moguće resurse u istraživačko-razvojnim aktivnostima, te redovno održavati inovacijske sastanke. Najvažniji preduvjet bi bio integracija razvoja inovacija u strategiju poslovanja. Kako bi se osigurala dugoročna konkurentnost tvrtke potrebno je razumjeti da je razvoj inovacija dugoročna investicija. Ako se njezinim razvojem prikladno upravlja, tvrtka može ostvariti brojne pozitivne efekte za poduzeće – od povećanja prihoda i tržišnog udjela do povećanja zapošljavanja, što opet donosi prednosti i za okolinu u kojoj tvrtka djeluje. Kako bi se olakšalo financiranje razvoja i komercijalizacije novog proizvoda ili usluge, važno je i da tvrtke prepoznaju i iskoriste mogućnosti za ostvarivanje raznih državnih ili EU potpora koje su im na raspolaganju.

12

I. INOVACIJSKI KAPACITETI

Inovacijski kapacitet je sposobnost provođenja inovacijskih aktivnosti i razvijanja potencijala za stvaranje inovacija. Kako bi se ti potencijali u potpunosti mogli razviti potrebno je stalno izgrađivanje i jačanje inovacijskog sustava koji se temelji na inovativnim zaposlenicima, ICT infrastrukturi, inovacijskim procedurama, postupcima, organizaciji, kulturi te inovacijskoj strategiji. Kada u određenoj tvrtki svi ti faktori budu na optimalnoj razini, inovacije će se manifestirati kao nova ekonomska vrijednost, kako u poslovnim procesima i modelima tako i u inovativnim tržišnim dobrima. U svrhu procjene stanja inovacijskih kapaciteta, te rangiranja ispitanih tvrtki analizirani su uvjeti i način na koji inovacije nastaju unutar tvrtki – postoji li unutar tvrtke osoba ili ured formalno zadužen za inovacije, imaju li tvrtke sredstva predviđena za razvoj inovacija, stupanj obrazovanja zaposlenika te načini stimuliranja i vrednovanja njihove inovativnosti. U 52% ispitanih tvrtki, razvijanje ideja predstavlja spontani proces, dok iznimno mali broj njih ima portal ili osobu koja je formalno zadužena za prikupljanje ideja i njihovu valorizaciju. Ovaj podatak predstavlja mali napredak u odnosu na rezultat istraživanja 2011., kada je 55% tvrtki poticanje i prikupljanje ideja pojedinaca prepoznalo kao rezultat spontanog procesa, ili velike ambicije pojedinca. Ideje koje nastaju spontano mogu i ne moraju biti ono što je tvrtki potrebno u određenom području. Stoga kroz motivaciju zaposlenike treba usmjeravati te postići generiranje ideja za točno određeni problem ili područje.

10%5%

30%

52%

4%

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

Alocirana sredstva za

razvoj ideja

Web portal i/ili osoba za prijavu

ideja

Zaposlenicima određeni

segmenti u kojima će

razvijati ideje

Spontani proces Ne razvijaju se ideje zaposlenika

Graf 6 - načini razvijanja i poticanja prezentiranja ideja zaposlenika

Jedan od uzroka spontanosti u razvoju ideja leži i u činjenici da 58% ispitanih tvrtki financira neki od oblika edukacije, 18% tvrtki pruža edukaciju korištenjem internih resursa, dok 20% tvrtki smatra kako je edukacija obveza zaposlenika te bi se o njoj trebali samostalno brinuti.

13

Ulaganjem u edukaciju zaposlenika (bilo formalnu ili neformalnu) povećava se inovacijski potencijal tvrtke, ali i motivacija zaposlenika. Najčešći oblik edukacije izvodi se kroz neformalne i/ili interne edukacije putem pohađanja radionica, okruglih stolova, sajmova, konferencija, kongresa te sudjelovanju u vanjskim istraživačkim projektima, odnosno, prijenosom i razmjenom znanja unutar poduzeća kao što su monitoring, benchmarking, job shadowing, interna predavanja u sklopu radnog vremena. Tvrtke koje ulažu u edukaciju zaposlenika putem navedenih načina, imaju veću vjerojatnost da komercijaliziraju sve proizvode/usluge koji i razviju. Vjerojatnost da tvrtka uprihodi razvoj svih proizvoda/usluga raste s njenim ulaganjima u edukaciju zaposlenika. Razlog spontanom stvaranju ideja za inovacije u tvrtkama je i u činjenici da 68% tvrtki nema u ukupnom proračunu alocirana sredstva za razvoj inovacija. Dakako, samo izdvajanje sredstava za razvoj inovacija na broj razvijenih proizvoda izravno nema gotovo nikakav utjecaj, te se može zaključiti kako za inovativnost nije dovoljno samo odrediti proračun. Ono što može pomoći tvrtkama da povećaju svoj inovacijski rezultat je sustavno promišljanje načina na koji se ta sredstva troše. Ukoliko se ona ulažu u edukaciju zaposlenika, organizirano i formalizirano prikupljanje ideja od svih zaposlenika, te integriranje svih razina tvrtke u promišljanje inovacija predstavljaju smisleno ulaganje koje će donijeti boljitak tvrtki.

11%

47%

18%

20%

5%

0% 10% 20% 30% 40% 50%

Formalna edukacija

Neformalna edukacija

Korištenje internih resursa

Edukacija prepuštena zaposlenicima

Drugo

Polovica tvrtki formalno nema ured, osobu ili menadžera zaduženog za bavljenje inovacijama, čime se dodatno otežava i produljuje inovacijski proces. Ako bi postojala osoba koja bi bila zadužena za evaluaciju, usmjeravanje i razvoj inovativnih ideja zaposlenika inovacijski proces odvijao bi se bez većih prepreka. Primjeri vodećih tvrtki u svijetu s najrazvijenijim sustavima inovativnosti ukazuju da je jedan od ključnih čimbenika za razvoj inovativnosti tvrtke jasno organiziran sustav s točno određenom odgovornom osobom – Chief Innovation Officer – u Upravi tvrtke ili višem menadžmentu.

Graf 7 – vrste ulaganja tvrtki u edukaciju zaposlenika

14

8%

18%

5%

19%

50%

0% 10% 20% 30% 40% 50% 60%

Postoji član uprave/menadžer/ured za inovacije

Neformalno postoji član uprave/menadžer/ured za inovacije

Postoji menadžer/ured kojem su inovacije samo dio odgovornost

Neformalno postoji menadžer/ured kojima su inovacije samo dio odgovornosti

Ne postoji menadžer/ured odgovorni za inovacije

Graf 8 - formalni okviri razvoja inovacija ispitanih tvrtki

Dobra ideja kao osnova za razvoj inovativnosti sama za sebe nije dovoljna, jer razvoj inovativnosti konstantno zahtjeva resurse iz raznih izvora. Velik broj tvrtki koje su svjesne važnosti inovacija ulažu vlastita sredstva za razvoj inovacija, dok manji broj tvrtki koristi razne kombinacije vlastitih sredstava, kredita i potpora. Podatak da samo 13% ispitanih poduzeća koristi neka od mogućih sredstava potpore također ostavlja puno prostora za budući napredak.

65%

12%

1%

13%9%

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

Vlastita sredstva i/ili pozajmice

Krediti poslovnih banaka

Rizični kapital Različita sredstva potpore

Ne razvijamo inovacije

Graf 9 - izvori financiranja inovacijskog procesa

Čak 65% tvrtki (u prošlogodišnjem istraživanju 50%) za razvoj inovacija koriste vlastita sredstva ili pozajmice. Ovaj podatak nam govori da tvrtke inovacije nisu prepoznale kao investicije koje, ako se ispravno i pravovremeno komercijaliziraju mogu donijeti visoke povrate. Također, iz ovog se podatka može iščitati opreznost tvrtki i nevoljkost da se olako zadužuju za nešto što nisu prepoznale kao investiciju. Shvaćanje inovacija kao troška se nužno mora promijeniti ukoliko tvrtka želi iskoristiti inovacije za dugoročno povećanje konkurentnosti.

15

Samo 18% tvrtki ne uzima u obzir kapacitete za inovativnost prilikom zapošljavanja, dok ostatak koristi neku od metoda za provjeru inovativnosti (u najvećoj mjeri se koristi životopis kao baza za provjeru inovativnosti potencijalnih zaposlenika). Isto tako, tvrtke koje rade na razvoju inovacija i nagrađuju rad, najčešće to rade jednokratnim novčanim nagradama (18%). Ovakve nagrade, ako se dodjeljuju sustavno i pravedno mogu imati pozitivan utjecaj na motivaciju, no postoji i velik broj drugih načina nagrađivanja zaposlenika koji ne uključuju financijska sredstva. Neki od načina nematerijalnog nagrađivanja (koji bi trebali biti prilagođeni afinitetima svakog radnika posebno) su dodjeljivanje slobodnih dana, napredovanje, nove odgovornosti i zaduženja za zaposlenika. Poboljšanje načina rada ili poboljšanje poslovnih procesa je u 44% tvrtki pomoglo boljoj i lakšoj komercijalizaciji. Kombinacija ulaganja u istraživanje i razvoj, ulaganja u edukaciju zaposlenika te poboljšanje poslovnih procesa pomoglo je u 8% tvrtki. U 9% tvrtki pomogla je kombinacija ulaganja u edukaciju zaposlenika, poboljšanje poslovnih procesa, poboljšanje organizacije rada i marketinšku strategiju ključnima za uspjeh. Za uspješnu komercijalizaciju podjednako su važni svi navedeni faktori, pa bi tvrtke koje žele poboljšati svoj rezultat trebale prvo poraditi na segmentu u kojem su najslabiji. Još jedan od načina stimuliranja inovativnosti kod zaposlenika su jasno definirani ugovori o radu koji bi prema praksi najinovativnijih tvrtki trebali uključivati inovativnost. U slučaju ispitanih tvrtki, 54% njih ne spominje inovativnost u ugovorima o radu (u istraživanju provedenom 2011., taj broj bio je 40%), dok njih 14% inovativnost spominje generalno, ali ne i konkretno. Ostalih 32% u svoje ugovore u radu imaju uključenu inovativnost kroz financijsko nagrađivanje, moguć udjel u intelektualnom vlasništvu tvrtke kao i kroz točno određen dio radnog vremena kojeg zaposlenici trebaju utrošiti na razvoj inovacija. Uvođenjem sustava nagrađivanja zaposlenici dobivaju dodatnu motivaciju te su spremniji ponuditi nove ideje, ali i sudjelovati u izgradnji korporativne kulture koja vrednuje inovativnost. Kako bi ostvarili uspješnu komercijalizaciju, važna je sinergija svih segmenata uključenih u proces inovacije kako bi se ostvario što bolji rezultat.

6%

18%

7%

14%

54%

0% 10% 20% 30% 40% 50% 60%

Omogućeno sudjelovanje u intelektualnom vlasništvu

Nagrađivanje u financijskom smislu

Dio radnog vremena na raspolaganu radnicima za inovacije

Ugovori o radu generalno spominju inovativnost, ali ne i konkretno

U ugovorima o radu se ne spominju inovacije niti inovativnost

Graf 10 - vrednovanje ideja i inovativnosti zaposlenika

16

Za jačanje inovacijskih kapaciteta, potrebno je imati dobro organiziranu tvrtku, koja će i formalno voditi računa o inovativnosti. Važni su i kvalitetni zaposlenici koji posjeduju kapacitete za osmišljavanje i implementaciju inovacija. Njima proces razvoja proizvoda mora biti jasan, te trebaju biti uključeni u rad tvrtke na inovacijama Naravno, preduvjet je osigurano sustavno financiranje pri čemu razne potpore (državne ili EU) mogu biti od iznimne pomoći. Važno je još jednom naglasiti međusoban utjecaj ulaganja u inovacijske kapacitete i sposobnosti tvrtke da uspješno komercijalizira inovacije. Inovacijski su kapaciteti preduvjet za daljnji razvoj i rast tvrtke, a samo konstantnim ulaganjem u njih tvrtka može značajno povećati vlastitu konkurentnost, te ostvariti brojne pozitivne efekte na tržištu. S druge strane, tvrtke koje ne prepoznaju važnost održavanja svojih inovacijskih kapaciteta na visokom nivou i ne gledaju na inovacije kao na investicije ne samo da gube priliku za ostvarenje važnih konkurentskih prednosti, već riskiraju da ih ostvare konkurentske tvrtke.

17

II. INOVACIJSKI PROCESI I STRATEGIJA

Inovacijski procesi i inovacijska strategija usko su povezani te ukazuju na koji način tvrtka razvija inovacije, jesu li inovacije dio načina razmišljanja o poslovanju ili nešto što se događa slučajno. Dok inovacijski procesi osiguravaju transparentan i organiziran sustav unutar uspješne tvrtke ili organizacije, inovacijska strategija daje tvrtki ili organizaciji smjernice i strateški okvir za sustavan razvoj inovativnosti, osiguravajući pri tome veći učinak u ostvarivanju inovacijskih rezultata tj. realiziranju inovacija. Od ispitanih tvrtki, čak 23% njih nema sustavno postavljen inovacijski proces. 36% tvrtki shvatilo njegovu važnost za uspješnu komercijalizaciju proizvoda, te im je za plasman na tržište potrebno određeno vrijeme (vrijeme komercijalizacije nije povezano sa brojem zaposlenika). Kod najvećeg dijela ispitanika inovacijski proces postoji, ali se uspostavlja tek nakon odobrenja razvoja komercijalnog proizvoda. Nedostatak ovakvog načina poslovanja je što se velik broj ideja gubi u početnim fazama, dok se njima ne počne strukturirano upravljati.

17%

19%

38%

2%

23%

0% 10% 20% 30% 40% 50%

Da, manje od godine do plasmana na tržište

Da, više od godine do plasmana na tržište

Inovacijski se proces uspostavlja tek nakon odobrenja razvoja komercijalnog

proizvoda

Proces postoji samo za fazu komercijalizacije

Nemamo sustavan inovacijski proces

Graf 11 – Postoji li uspostavljen inovacijski proces, od ideje do komercijalizacije?

Formalna inovacijska strategija bi trebala definirati da sve razine zaposlenika moraju sudjelovati u procesu stvaranja i implementiranja inovacija. 30% tvrtki je prepoznalo važnost inovativnosti u poslovanju te su u razvoj inovacija uključene sve razine tvrtke. U 23% tvrtki se proces razvoja inovacija odvija spontano, a u 19% tvrtki o razvoju inovacija odlučuju isključivo uprava i menadžment odlučuju. U 29% tvrtki menadžment i uprava samostalno odlučuju i o implementaciji, dok se u 20% tvrtki inovacije implementiraju spontano.

21%

28%

30%

1%

20%

0% 5% 10% 15% 20% 25% 30% 35%

Uprava samostalno upravlja i odlučuje

Uprava i menadžment upravljaju i odlučuju zajednički

Sve razine tvrtke sudjeluju u razvoju inovacija

Zaposlenici samostalno razvijaju inovacije

U tvrtki se ne upravlja i odlučuje o inovacijama, one nastaju spontano

Graf 12 - upravljanje i odlučivanje o inovacijama

18

Bitna stavka inovacijskih procesa su inovacijski sastanci koji za cilj trebaju imati osmišljavanje inovacija i unapređenje poslovnih procesa. Redovito održavanje takvih sastanaka potiče kreativnost i međusobnu suradnju zaposlenika, a ideje se usmjeravaju na područja važna za razvoj tvrtke. 70% tvrtki održava sastanke za osmišljavanje inovacija, ali u različitoj frekventnosti, dok trećina ispitanika uopće ne provodi sastanke za osmišljavanje inovacija. Sastanci bi se morali održavati u istom ritmu kroz cijelu godinu, a na njima bi trebali sudjelovati svi zaposlenici. Tvrtka u kojoj se ne održavaju sastanci u svrhu osmišljavanja inovacija će s vjerojatnošću od svega 1% uspjeti razviti i komercijalizirati više od 10 novih proizvoda/usluga. Vjerojatnost da će razviti i komercijalizirati 5 do 9 proizvoda je samo 4%. Rezultati pokazuju da je učestalost održavanja sastanaka za osmišljavanje inovacija, te za poboljšanje poslovnih procesa vrlo slična, te se može zaključiti i da ih tvrtke održavaju u isto vrijeme, te da poistovjećuju ova dva odvojena procesa. Sastanke za osmišljavanje inovacija bi, ukoliko je to moguće, trebalo provoditi u odvojenim terminima, kako bi se sudionici mogli fokusirati na zadatak koji je pred njima. Uočena je i srednje jaka korelacija između učestalosti održavanja sastanaka s brojem razvijenih i komercijaliziranih proizvoda. Ovi podaci jasno upućuju na zaključak da povećanje broja sastanaka za osmišljavanje inovacija doprinosi povećanju broja razvijenih i komercijaliziranih proizvoda. Važan zaključak je i da broj zaposlenika, odnosno veličina tvrtke, nema nikakav utjecaj na učestalost održavanja sastanaka za osmišljavanje inovacija, unapređenje poslovnih procesa i unapređenje proizvoda ili usluga. Organizacija ovakvih sastanaka ovisi o inicijativi same te tvrtke.

21%

20%

14%

15%

30%

0% 5% 10% 15% 20% 25% 30% 35%

Tjedno ili češće

Mjesečno

Kvartalno

Polugodišnje ili godišnje

Nema sastanaka

Važnost održavanja navedenih sastanaka je u osiguravanju bolje evidencije i uspješnijeg upravljanja idejama sa svrhom poboljšanja internog sustava inovativnosti. Također, korelacija između učestalosti održavanja sastanaka za osmišljavanje inovacija i uspostavljenog inovacijskog procesa u tvrtki pokazuje njihovu povezanost. Ukoliko bi tvrtka povećala broj održanih sastanaka za osmišljavanja inovacija, to bi doprinijelo i uspostavljanju formalnog inovacijskog procesa.

Graf 13 – učestalost inovacijskih sastanaka

19

Indikativan je i podatak da u 61% tvrtki strategija razvoja inovacija ili ne postoji, ili postoji samo deklarativno. Iako je prošlogodišnje istraživanje dalo rezultat od 45% tvrtki, ovogodišnji rezultat pokazuje samo 27% ispitanih tvrtki koje imaju formalnu strategiju razvoja inovacija poznatu svim zaposlenicima. Promatranjem korelacije možemo uočiti da između postojanja strategije razvoja i broja proizvoda koje je tvrtka uspjela komercijalizirati postoji jasna veza.

27%

8%

4%

28%

33%

0%

5%

10%

15%

20%

25%

30%

35%

Strategija razvoja inovacija

postoji, poznata je

svim zaposlenicima

Strategija razvoja postoji, ali nije poznata svim

zaposlenicima

Postoji zasebna strategija razvoja

inovacija

Strategija razvoja postoji

deklarativno, ali

nije formalizirana

Strategija inovacija ne postoji

Graf 14 - strategija razvoja u tvrtkama

Porazna činjenica istraživanja je i da 47% tvrtki inovacije nije svrstalo ni među deset glavnih prioriteta poslovanja. Od tog broja 32% tvrtki im pridaje određenu pažnju, a preostalih 15% im uopće ne posvećuje pozornost u poslovanju. 28% ispitanih tvrtki ih navodi među 3 glavna prioriteta poslovanja, a samo 10% kao najviši prioritet. Ako sama tvrtka ne prepoznaje važnost razvijanja inovacija, te ako se na poboljšanju inovativnosti ne radi sustavno, tvrtka ne može očekivati pozitivne rezultate i visoke prihode od komercijaliziranih novorazvijenih proizvoda.

10%

28%

15%

32%

15%

0% 5% 10% 15% 20% 25% 30% 35%

Najviši prioritet

Među prva tri prioriteta

Među deset glavnih prioriteta

Nigdje specifično navedene kao prioritet, ali im se pridaje pažnja

Inovacije nisu prioritet

Graf 15 - inovacije kao prioriteti u tvrtkama

Uspostavom formalnih inovacijskih procesa i strategija, tvrtka je u mogućnosti značajno ubrzati razvoj svojih proizvoda, te na taj način skratiti vrijeme komercijalizacije. Ukoliko hrvatske tvrtke shvate važnost svih kategorija kojima se ovo istraživanje bavi, te ako provedu potrebne promjene i prilagodbe, moći će na tržište plasirati veći broj novih proizvoda u kraćem vremenu i uz niži trošak.

20

III. INOVACIJSKI REZULTAT

Kada se govori o inovacijskim rezultatima bitno je zapamtiti da su ulaganja u inovacije dugoročna, no na kraju moraju davati konkretne rezultate u obliku novih ili značajno poboljšanih proizvoda/usluga, procesa, procedura ili poslovnih metoda u različitim poslovnim područjima i organizacijskim aspektima. Inovacijski rezultat je produkt upravljanja inovacijskim aktivnostima tvrtke i utječe na pokazatelje uspješnosti poslovanja, posebice na prihod od prodaje i operativnu dobit. Usporedbom broja zaposlenih u svakoj ispitanoj tvrtki te broja proizvoda koje su tvrtke razvile, odnosno komercijalizirale, jasno je da broj zaposlenika nema izravan utjecaj na sam inovacijski rezultat. Tvrtke koje su ostvarile najbolje rezultate u ovom dijelu istraživanja imale su visoke rezultate i u ostalim segmentima, pa se može reći da je uređen i formaliziran inovacijski proces uz visoke inovacijske kapacitete osnovni preduvjet Trećina ispitanih tvrtki je u protekle tri godine razvilo 2 do 4 nova ili značajno poboljšana proizvoda, a nešto manji postotak tvrtki, 25%, uspjelo je toliko proizvoda i komercijalizirati. Samo 9% ispitanih tvrtki je u posljednje tri godine razvilo 10 ili više novih proizvoda dok ih je toliko uspješno komercijaliziralo samo 7%. Čak 24% tvrtki u tom vremenskom razdoblju nije razvilo niti jedan novi ili poboljšani proizvod/uslugu, a njih 22% nije uspjelo komercijalizirati nijedan svoj novi proizvod. Jaka povezanost postoji između broja razvijenih i broja komercijaliziranih proizvoda. Jasno je da ukoliko se broj proizvoda koje tvrtka razvija poveća, imaju priliku povećati i broj komercijaliziranih proizvoda. Međutim, put do plasiranja proizvoda na tržište bit će kraći ako tvrtka shvaća i potiče inovativnost.

15%

14%

71%

0% 10% 20% 30% 40% 50% 60% 70% 80%

Više od jednog

Samo jedan

Nema

Unatoč tomu što je većina tvrtki u prethodne tri godine razvila i komercijalizirala nove proizvode, te iako je istraživanje provedeno 2011. pokazalo bitno nižu brojku (59%), u ovogodišnjem istraživanju čak 71% tvrtki izjavilo je da nema zaštićene proizvode ili usluge. Samo 15% tvrtki ima zaštićeno više od jednog proizvoda, a 14% tvrtki ima zaštićen po jedan proizvod. Važnost zaštite proizvoda leži u činjenici da posjedovanjem zaštićenog proizvoda ili usluge, tvrtka pridonosi vlastitom uspjehu u stalnoj borbi s drugim tvrtkama koje također traže svoje mjesto na tržištu.

Graf 16 – zaštita proizvoda

21

Ulaganja u inovacije moraju dati konkretne rezultate i utjecati na pokazatelje uspješnosti poslovanja. Jedan od važnih pokazatelja za ovo istraživanje je udio sredstava u ukupnom proračunu namijenjenog inovacijima. 68% ispitanih tvrtki nema alociran proračun za inovacije, kod 14% tvrtki taj iznos je manji od 3% od ukupnog proračuna, a samo 10% za inovacije izdvaja 5% ili više iz svog ukupnog proračuna.

10%

8%

8%

6%

68%

0% 10% 20% 30% 40% 50% 60% 70% 80%

5% ili više od ukupnog proračuna

3-5% od ukupnog proračuna

1-3% od ukupnog proračuna

Manje od 1% ukupnog proračuna

Nemamo proračun za inovacije

Dokazana je i povezanost alociranih sredstava za razvoj inovacija sa udjelom inovativnih proizvoda u ukupnom prihodu. Tvrtke koje iz svog proračuna izdvajaju sredstva za razvoj inovacija izjavile su da u njihovim ukupnim prihodima inovativni proizvodi zauzimaju veći dio nego u tvrtkama koje nemaju proračun za inovacije. Ako tvrtke izdvajaju određena sredstva, veća je vjerojatnost da će ostvariti prihode od novih proizvoda, a što veća sredstva odvajaju za razvoj proračuna, mogu očekivati i veći udio od inovativnih proizvoda. 37% ispitanih tvrtki zabilježilo je do 19% prihoda od novih proizvoda ili usluga u ukupno ostvarenom prihodu. Nešto manji dio ispitanika (20%) u ukupnim prihodima ima od 50% do 69% od novih proizvoda. Samo njih 7% (svih 7% su male tvrtke) imalo je udio prihoda od novih proizvoda u ukupnom prihodu veći od 70%. Ukoliko bi tvrtke povećale inovacijske kapacitete i unaprijedile inovacijske procese, stvorile bi podlogu za razvoj većeg broja novih proizvoda. Samim time dobivaju i veću šansu za njihovu komercijalizaciju, čime inovativni proizvodi mogu postati temelj poslovanja njihove organizacije. Sa željom da ostvare bolje inovacijske rezultate te time povećaju konkurentnost i poboljšaju poslovanje, 70% ispitanih tvrtki provelo je neku vrstu marketinških promjena, a 74% neku vrstu organizacijskih promjena. Najčešće marketinške promjene su uvođenje novih tehnika promocije te novih načina plasiranja proizvoda na tržište, dok su najčešće organizacijske promjene koje su ispitane tvrtke provodile uvođenje promjena u poslovne procese te bolja organizacija rada. Čak 18% ispitanih tvrtki uopće nije uvelo inovacije, a 12% tvrtki nije upoznato s rezultatima njihova uvođenja. Ostalih 70% tvrtki uvelo je određene inovacije, te su one rezultirale najčešće povećanjem prihoda (kod 38% tvrtki), povećanjem tržišnog udjela (19%) te povećanjem zapošljavanja (13%).

Graf 17 – udio proračuna za inovacije u ukupnom proračunu tvrtke

22

19%

13%

38%

12%

18%

0% 5% 10% 15% 20% 25% 30% 35% 40%

Povećanjem tržišnog udjela

Povećanjem zapošljavanja

Povećanjem prihoda

Nismo upoznati s rezultatima uvođenja inovacija na tržište

Nismo uveli inovacije na tržište

Graf 18 - rezultati uvođenja inovacija

Ukupno 70% ispitanih tvrtki izjavilo je da je uspješna komercijalizacija proizvoda rezultirala povećanjem prihoda (38%), povećanjem tržišnog udjela (19%) ili povećanjem zapošljavanja (13%). Drugim riječima, inovacije su odigrale bitnu ulogu u prevladavanju nepovoljnih ekonomskih prilika. Kako je ukupan postotak tvrtki koje su osjetile ove pozitivne efekte u istraživanju 2011. bio 68%, vidljivo je da su oni trajni, te da sve tvrtke koje prepoznaju važnost razvijanja inovacija imaju priliku iskoristiti njihov potencijal. Važna potvrda o vlastitoj inovativnosti za tvrtku je percepcija drugih. Za potrebe istraživanja tvrtke su procjenjivale koliko ih njihova okolina smatra inovativnima i u usporedbi s time na koji način percipiraju vlastitu inovativnost. 66% ispitanih smatra da ih partneri/kupci/dobavljači doživljavaju kao inovativnu tvrtku, a njih 65% svoje tvrtke smatraju inovativnim ili izuzetno inovativnim.

12%

27% 26%

21%

14%

11%

29%

26%

7%

27%

0%

5%

10%

15%

20%

25%

30%

35%

Izuzetno inovativni

Vrlo inovativni Prosječno inovativni

Donekle inovativni Neinovativni/nisu upoznati

Vlastito viđenje Viđenje okoline

Graf 19 – percepcija inovativnosti

Ako usporedimo ove rezultate sa podatkom da 68% tvrtki nema alocirana sredstva za razvoj inovacija, te da 61% ispitanika nema strategiju razvoja, kao i da u 50% tvrtki ne postoji osoba zadužena za inovacije, jasno je da u hrvatskim tvrtkama postoji puno mjesta za napredak i edukaciju o razvijanju inovativnosti. U istraživanju je dokazana i ovisnost inovacijskog rezultata o postojanju inovacijske strategije i kapaciteta unutar tvrtke. Prema tome, ukoliko se inovacijski kapaciteti i procesi povećaju, dolazi do povećanja inovacijskih rezultata. Ulaganjem u inovacijske kapacitete i postojanjem formalne strategije razvoja inovacija, tvrtka može značajno doprinijeti boljem inovacijskom rezultatu.

23

Tvrtke koje više ulažu u inovacijske procese su i redovitije u održavanju sastanaka u svrhu osmišljavanja inovacija, što rezultira višim prihodima. U velikim i srednjim tvrtkama koje ulažu u inovacijske procese (tj. one koje su iznad prosjeka) i održavaju redovite sastanke u svrhu osmišljavanja inovacija do 50% ukupnih prihoda ostvaruje se upravo od inovativnih proizvoda/usluga. U malim tvrtkama u kojima se ulaže u inovacijske procese udio u ukupnim prihodima u prosjeku je čak 60%.

50%

22%

7%

2%

19%

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

Vlastita istraživanja

Suradnja s drugim

poduzetnicima

Suradnja s akademskom zajednicom

Suradnja s tehnološkim parkovima

Nismo komercijalizirali nove proizvode

Graf 20 – razlozi za uspješnu komercijalizaciju

Kod 50% tvrtki, proces komercijalizacije je rezultat vlastitih istraživanja, dok 19% tvrtki nije komercijaliziralo nove proizvode i/ili usluge. Samo 22% tvrtki je kombiniralo vlastito istraživanje sa suradnjom s drugim poduzetnicima, a 7% surađivalo je s akademskom zajednicom. Preporučljivo je u većoj mjeri koristiti i vanjske usluge istraživanja u obliku suradnje s institucijama poput sveučilišta, tehnoloških parkova ili drugih istraživačkih tvrtki i institucija, kako bi se ostvarili sinergijski učinci te unaprijedila kvaliteta i rezultati istraživanja. Takav kombinirani oblik suradnje dodatno pospješuje proces komercijalizacije finalnih proizvoda ili usluga i svi sudionici mogu imati potencijalnih koristi iz projekta.

24

Što činiti kako biste povećali svoj kvocijent inovativnosti?

Tvrtka koja u današnje vrijeme brze dinamike razvoja i velike konkurencije ne prepoznaje nužnost stalnih promjena i važnost stvaranja inovativnih proizvoda i usluga, može očekivati da će uskoro izgubiti tržište i s vremenom propasti. Iz tog razloga, stalan razvoj i ulaganje u inovativnost mora postati prioritet svake tvrtke koja želi postati konkurentna i zauzeti svoje mjesto na tržištu. HKI istraživanje pokazuje da hrvatske tvrtke imaju puno prostora za poboljšanje svoje inovativnosti. Najvažniji savjet je opredijeliti se za jačanje inovacijskih kapaciteta – zatim će svaki korak prema stvaranju inovativne tvrtke biti jednostavniji. Iznimno je važno unutar poduzeća raditi na uklanjanju straha od promjena te na mijenjanju mentaliteta „spavanja na lovorikama“ nakon uspješnog lansiranja inovativnog proizvoda. Kako biste kontinuirano radili na jačanju inovacijskih kapaciteta, HKI pruža nekoliko jednostavnih alata za promjenu u načinu razmišljanja i provođenja inovacijskih aktivnosti. 1. Motivirati zaposlenike da razvijaju vlastitu inovativnost povećava i inovativnost tvrtke. Motiviran i zadovoljan zaposlenik lakše će i češće predlagati nove ideje te na taj način pridonositi razvoju inovacija u tvrtki. Iz tog razloga je potrebno izraditi sustav za prikupljanje i valorizaciju ideja od strane zaposlenika i ostalih dionika kompanije. To se može ostvariti putem internog web portala ili ureda za inovacije, kako bi se omogućilo sustavno pronalaženje odgovora na interne izazove i zahtjeve kupaca, te povećao potencijal za stvaranje inovacija. Djelomično postavljanje sustava inovativnosti, primjerice samo web portala, neće u dovoljnoj mjeri motivirati zaposlenike na predlaganje ideja, već je bitno izgraditi cjelokupan sustav – organizacijski i procesno. Dobra organizacija sustava inovativnosti se očituje u činjenici da svaki zaposlenik točno zna tko je odgovoran i tko u Upravi nadzire inovativnost tvrtke. Postupak razmatranja ideja mora biti transparentan te proces evaluacije mora biti zaposlenicima jasan. 2. Iskoristiti izvore hrvatskih i EU potpora za razvoju inovativnosti. Razvoj inovacija u primarnoj fazi stvaranja ideja u pravilu se financira iz vlastitih izvora. Međutim komercijalizacija ideja se može financirati iz raznih vanjskih izvora. Kao najznačajniji programi domaćih potpora ističu se programi BICRO-a, pretežno namijenjeni za početne faze istraživanja i razvoja te programi MINPO-a i HAMAG-a namijenjeni zadnjim fazama razvoja i početnim fazama komercijalizacije inovacije. S druge strane, EU programi poput CIP-a i FP7 namijenjeni su za financiranje znatno kompleksnijih projekata koji zahtijevaju značajnija financijska sredstva. Kako bi tvrtka povećala mogućnost dobivanja sredstava te se mogla posvetiti razvoju svoje inovacije, mora prvo izgraditi vlastite inovacijske kapacitete i ideje. 3. Sustavno raditi na unaprjeđenju i stalnom moderniziranju svih procesa unutar organizacije. Uprava i menadžment tvrtke trebali bi staviti naglasak na važnost inovacija za postizanje dugoročne konkurentnosti i održivog razvoja tvrtke, kao i na stvaranje te integraciju inovacijske strategije (bottom-up pristup) kao okosnice strateškog razvoja tvrtke. No inovacije svoj puni učinak mogu postići samo u efikasnoj i produktivnoj organizaciji. Unaprjeđenje procesa neće samo doprinijeti sniženju troškova, nego i djelotvornom funkcioniranju organizacije i lakšem prepoznavanju mogućnosti poboljšanja iz kojih će se razviti buduće inovacije.

25

4. Uspostaviti ili unaprijediti inovacijski proces

Unaprijedite inovacijski proces kako biste skratili vrijeme potrebno za dovođenje kvalitetne ideje do faze plasmana na tržište (time-to-market). Nakon što je ideja stvorena, analizirana i odobrena potrebno je razviti koncept proizvoda/usluge te ga analizirati razvojem poslovnog plana proizvoda kako bi se saznalo je li proizvod izvediv, financijski isplativ te postoji li potražnja na tržištu. Zatim je proizvod/uslugu potrebno testirati, razviti Alpha i Beta verzije, poboljšati i na kraju finalizirati. Kako biste uspješno komercijalizirali proizvod potrebno je provesti marketinške i prodajne aktivnosti te dobiti povratnu informaciju o proizvodu/usluzi koju treba iskoristiti u daljnjem razvoju. Ukoliko vremenski i financijski uskladite sve faze inovacijskog procesa bit ćete u mogućnosti brže komercijalizirati proizvod, postati inovativniji te stvoriti konkurentsku prednost. 5. Zaštiti razvijene proizvode Važnost zaštite proizvoda ili usluga leži u činjenici da ona predstavlja vlasništvo čiju uporabu tvrtka može dopustiti drugim tvrtkama ili institucijama na određeno vrijeme davanjem licencije. Isto tako, zaštita proizvoda omogućava pokretanje pravnih radnji u slučaju krađe zaštićene ideje, usluge i/ili proizvoda osiguravajući tvrtki inovatoru ekskluzivna prava na svoju inovaciju i na sve prihode koje ona generira. Brojne tvrtke koje nisu zaštitile svoje inovacije našle su se na rubu bankrota ili su zauvijek nestale s tržišta jer je konkurencija preotela njihove nezaštićene ideje i inovacije te zahvaljujući razvijenijim inovacijskim kapacitetima i strategijom, brže i kvalitetnije komercijalizirala inovaciju bez potrebe za prethodnim ulaganjem u istraživanje i razvoj. Posjedovanjem zaštićenog proizvoda ili usluge, tvrtka pridonosi vlastitom uspjehu u stalnoj borbi s drugim tvrtkama koje također traže svoje mjesto na tržištu. 6. Uvođenje organizacijskih i marketinških promjena Kako bi tvrtka poboljšala poslovne procese i povećala šanse za uspješnu komercijalizaciju razvijenih proizvoda, potrebno je sustavno provoditi marketinške i organizacijske aktivnosti. Čak i najmanje marketinške promjene mogu pridonijeti ostvarenju boljih prihoda i ključ su zadovoljstva kupaca. Marketing obuhvaća različite aktivnosti kojima se želi prodrijeti do kupca, utjecati na njegovu svijest i potaknuti ga na kupovinu. Četiri marketinške funkcije; cijena, distribucija, proizvod i promocija, služe kao sredstva za osiguranje boljeg plasmana proizvoda ili usluge. Vezano uz organizacijske promjene, ključno je napomenuti kako kvalitetno strukturirana organizacija ubrzava proces izvršenja zadatka te smanjuje troškove za postizanje tih rezultata. Organizacijske promjene su neophodne ako poduzeće želi biti dosljedno u provođenju svojeg cilja za trajnim uspjehom. Sve vrste promjena u organizaciji, od promjena u poslovnim procesima do novih načina organizacije rada te do promjene u odnosima s drugim tvrtkama, bitno je uvoditi dosljedno i kontinuirano, kako bi se doprinijelo bržoj realizaciji najsloženijih zadataka.

26

KONTAKTI Organizatori: Sense savjetovanje d.o.o. (Sense Consulting) Frane Petrića 4/IV, 10000 Zagreb Telefon: +385-1-4813-314 Faks: +385-1-4922-433 E-mail: vedran.antoljak@senseconsulting.eu Skype: SenseConsulting Liderpress d.d. Savska 41, 10144 Zagreb. Telefon: +385-1-6333-524 E-mail: zeljko.vukelic@liderpress.hr Veleučilište VERN' Trg bana J. Jelačića 3, 10000 Zagreb Telefon: +385-1-4825-927 Faks: +385-1-4825-910 E-mail: kristijan.paksec@vern.hr Generalni sponzor: Privredna banka Zagreb d.d.

Radnička 50, 10000 Zagreb

Telefon: +385- 1-636-0258 Faks: +385-1-636-0432 E-mail: tamara.cizmic@pbz.hr Suradnici: Netgen d.o.o. BICRO d.o.o. Enterprise Europe Network HBOR

www.netgen.hr www.bicro.hr www.een.hr www.hbor.hr

Institut za inovacije KOMM!

www.innovation-institute.eu www.komm.hr

Izjava o odricanju odgovornosti

Organizatori HKI projekta ne preuzimaju nikakvu odgovornost s obzirom na to da nije provedena detaljna analiza inovacijskih kapaciteta tvrtke na

svim razinama. Organizator podrazumijeva točnost ulaznih podataka tj. odgovora i informacije iz upitnika koje je ispunjavala pojedina tvrtke.

Organizator nije proveo analizu pouzdanosti i točnosti ulaznih podataka i informacija koje su korištene pri izradi ovog izvještaja.