40
FARMACEUTSKI FAKULTET UNIVERZITETA U SARAJEVU Historija farmacije (seminarski rad) TEMA: Usavršavanje vještine izrade lijekova, najpoznatiji lijekovi. Izučavanje urina i primjena u dijagnozi. Hipokratova zakletva, ljekarska tajna, začeci zdravstvene etike i deontologije. Razdoblje poslije Hipokrata. Koske dogme. Grčki filozofi i njohova uloga u razvoju medicinske misli u Grčkoj. Platon, Aristotel, Teofrast. Aleksandrijska škola. Materija medika. Heraklid, herbaristi, toksikolozi. Mitridat, terijak, polifarmacija.

Historija Farmacije

Embed Size (px)

DESCRIPTION

seminarski rad

Citation preview

Historija farmacije

Historija farmacije2013

FARMACEUTSKI FAKULTET UNIVERZITETA U SARAJEVU

Historija farmacije(seminarski rad)

TEMA:

Usavravanje vjetine izrade lijekova, najpoznatiji lijekovi. Izuavanje urina i primjena u dijagnozi. Hipokratova zakletva, ljekarska tajna, zaeci zdravstvene etike i deontologije. Razdoblje poslije Hipokrata. Koske dogme. Grki filozofi i njohova uloga u razvoju medicinske misli u Grkoj. Platon, Aristotel, Teofrast. Aleksandrijska kola. Materija medika. Heraklid, herbaristi, toksikolozi. Mitridat, terijak, polifarmacija.

Mentor: Prof. Dr. Armin krbo Student: Dana AvdiSarajevo, juni 2013SADRAJ

Saetak........................................................................................................................................3Uvod...........................................................................................................................................41.Usavravanje vjetine izrade lijekova ...................................................................................51.1.Definicija lijeka................................................................................................................. 51.2. Izrada lijekova ..................................................................................................................51.3. Galenski preparat ..............................................................................................................61.4. Najpoznatiji lijekovi .........................................................................................................72. Izuavanje urina i primjena u dijagnozi................................................................................ 82.1.Sastav urina .......................................................................................................................82.2.Pregled urina......................................................................................................................92.3.Skupljanje i konzervacija urina............................................................................................92.3.1 Skupljanje urina...............................................................................................................92.3.2. Konzervacija urina..........................................................................................................92.4.Volumen urina....................................................................................................................92.5.Specifina teina urina .....................................................................................................102.6.Odreivanje specifine teine urina .................................................................................112.7. Boja mokrae.................................................................................................................. 113. Hipokratova zakletva, ljekarska tajna, zaeci zdravstvene etike i deontologije ..................123.1.Hipokratova zakletva.......................................................................................................123.1.1.Hipokrat........................................................................................................................123.1.2.Ljekarska zakletve .........................................................................................................133.2. Ljekarska tajna ...............................................................................................................143.3. Zaeci zdravstvene etike .................................................................................................153.3.1. Uvod u zdravstvenu etiku...............................................................................................153.3.2. Principi zdravstvene etike .............................................................................................164.Razdoblje poslije Hipokrata.................................................................................................. 185.Grki filozofi i njihova uloga u razvoju medicinske misli u Grkoj.....................................196.Platon, Aristotel, Teofrast .....................................................................................................217.Aleksandrijska kola .............................................................................................................228. Mitridat, terijak, polifarmacija............................................................................................. 239.Zakljuak ..............................................................................................................................2410.Literatura..............................................................................................................................25Saetak

U seminarskom radu pod nazivom: ''Usavravanje vjetine izrade lijekova, najpoznatiji lijekovi. Izuavanje urina i primjena u dijagnozi. Hipokratova zakletva, ljekarska tajna, zaeci zdravstvene etike i deontologije. Razdoblje poslije Hipokrata. Koske dogme. Grki filozofi i njohova uloga u razvoju medicinske misli u Grkoj. Platon, Aristotel, Teofrast. Aleksandrijska kola. Materija medika. Heraklid, herbaristi, toksikolozi. Mitridat, terijak, polifarmacija'', vie emo se upoznati sa svakom od ovih tema ponaosob, te detaljno obraditi i objasniti pojmove tema eventualne podjele, te sam znaaj svake od njih. Ovaj seminarski rad, takoer sadri i odreene slike, koje u veem djelu pokazuju linosti koje su imale najvei uticaj u razvoju medicinske, samim time i farmaceutske misli, te linosti koje su uveliko doprinijele poimanju farmacije u smislu u kojem ona to i zasluuje.

Uvod

Farmacija je grana nauke koja se bavi pronalaskom novih receptura i formula u cilju izrade lijekova, njihovog oblikovanja i praenja njihovog djelovanja. Od pamtivijeka ljudski rod je tezio na razliite naine da pronae i iskombinuje razne trave, biljke kako bi se izlijeila neka bolest. Od razliitih ajeva, masti, sirupa do dananjih tableta, pilula koje koristimo svakodnevno. Farmacija je novija nauka, koja se tek u zadnjih nekoliko desetljea odvojila od medicine. Farmacija je obimna nauka koja se dijeli na nekoliko grana koje prouavaju raliite oblasti, kao to je opa farmacija, farmakologija, farmakokinetika, farmaceutika, fizikalna farmacija, veterinarska farmacija, farmaceutska hemija.

1.Usavravanje vjetine izrade lijekova, najpoznatiji lijekovi

1.1.Definicija lijekaPojam lijeka esto se poistovjeuje sa pojmom otrova, jer i jedan i drugi imaju ista fizikalno-hemijska svojstva, samo je razlika u koliini unoenja lijeka, odnosno otrova u organizam. Paracelsus je rekao: ''Sve supstancije su otrovi, jer nema nita to nema otrovnih kvaliteta. Samo je koliina ta koja ih ini otrovnim (sola dosis facit veneum).'' U zavisnosti stanja u kojem se nalazi organizam, ove jednostavne ili sloene supstance e nekada posluiti kao hrana, drugi put ispoljiti ljekovita, a trei put otrovna svojstva. Djelovanje ovih supstancija kao lijekova podrazumjeva unoenje istih u odreenim koliinama (vee od onih koje se unose svakodnevno kao hrana) i pod odreenim okolnostima, to jeste uspostavljanje normalnog stanja kod bolesnog organizma. Dakle, lijekovi su supstance koje mogu sprijeiti nastanak bolesti. Konkretno, pojam lijeka, definisan je u lanu 2. Zakona o stavljanju lijekova u promet (Slubeni list SFRJ, 58/76), dopunjen zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o stavljanju lijekova u promet (Slubeni list SFRJ 56/80) koji glasi:''Lekovi su u smislu ovog zakona, proizvodi za koje je naunim putem i postupkom propisanim ovim zakonom utvreno da se primenjivanjem na ljudima, odnosno ivotinjama, u odreenim koliinama i na odreeni nain, mogu upotrebljavati radi otkrivanja, suzbijanja i leenja bolesti, odnosno radi postizanja drugih medicinskih opravdanih ciljeva.'' (1)

1.2. Izrada lijekovaFarmaceutska industrija proizvodi velik broj lijekova u mnogo razliitih oblika, jaina i doza koji dolaze na trite u originalnoj ambalai, opremljeni prema propisima dobre proizvoake prakse (GMP) sa svim podacima koje takvi lijekovi trebaju sadravati. Takvi se lijekovi zovu tvorniki, odnosno gotovi lijekovi. Za razliku od gotovih lijekova, u apoteci se moe izraditi i lijek za odreenog pacijenta, na temelju lijekarskog recepta. Takav se lijek izrauje iz djelatnih supstancija i pomonih tvari (rastvora, korigensa, masne podloge ...) te se oblikuje u odgovarajui ljekoviti oblik - prema propisu lijekara, ili prema standardnoj recepturi koja se nalazi u strunim farmaceutskim prirunicima ili farmakopeji. Magistralni lijek se izdaje u prikladnoj farmaceutskoj ambalai (boici, PVC posudici, papirnatoj kesicii ili kutiji ...) s nalijepnicom (signaturom) bijele boje ako je namijenjen unutarnjoj upotrebi, odnosno crvene boje ako je za vanjsku upotrebu. Naljepnica sadri i uputu kako i koliko puta lijek treba uzimati, kako uvati, datum izrade, te naziv apoteke i potpis farnaceuta koji je lijek izradio. Takav lijek namijenjen je samo jednoj osobi, za koju je i propisan.Ve dulje vrijeme opaa se smanjena potreba za ovakvom, magistralnom izradom lijekova, no jo uvijek se izrauju, a najee ih propisuju dermatolozi, prilagoujui sastav lijeka, primjerice masti, individualnim potrebama odreenog pacijenta.

1.3.Galenski preparatiUz gotove, tvornike lijekove, primjenjuju se i lijekovi izraeni u galenskim laboratorijima ili apotekama u manjim serijama, prema provjerenim recepturama. Zovu se galenski proizvodi, a zbog koliinski manje upotrebe ili kratkog roka trajanja ti se lijekovi ne proizvode industrijski.Izrauju se po unaprijed definiranim postupcima o izradi i kontroli kvaliteta. Najee su to razliite one kapi, masti, kreme, biljni sirupi, tinkture, epii. (2)

Slika br. 1 Prirepma i izrada lijekova

1.4. Najpoznatiji lijekovi

Lijekovi koji imaju analgetike i u veim dozama protuupalne osobine, nazivaju se nesteroidni protuupalni lijekovi. Takvi lijekovi koriste se za ublaavanje bolova, simptoma groznice i upale. Kao i analgetici, tako i ovi lijekovi nemaju narkotike osobine. Najpoznatiji lijekovi koji spadaju u ovu skupinu su: aspirin, iboprofen i neproksen. Ovi lijekovi se mogu nabaviti u slobodnoj prodaji (bez lijenikog recepta). Paracetamol, ima vrlo blago protuupalno djelovanje i ne smatra se nesteroidnim protuupalnim lijekom.

Slika br. 2 Aspirin Slika br. 3 Ibuprofen

Slika br. 4 Paracetamol

2. Izuavanje urina i primjena u dijagnozi

2.1.Sastav urinaUrin je vodena otopina otpadnih produkata metabolizma i organizmu nepotrebnih ili kodljivih spojeva. Najvei dio sastojaka mokrae potie od metabolizma bjelanevina ili suvika mineralnih soli. Ono od ega zavisi sastav mokrae neke osobe jeste dob, zdravstveno stanje, ishrana i aktivnost te osobe kao i razni vanjski faktori. Spojevi koji prelaze u morau mogu se podijeliti u tri glavne skupine:a) Konstantne sastojke, tj. one, koji se uvijek nalaze u mokrai i kod zdravih i kod bolesnih osoba. Tu spadaju mokraa, mokrana kiselina i kreatinin, pigmenti i mnogi drugi organski spojevi kao i hloridi, sulfati i fosfati alkalnih i zemnoalkalnih kovina i tragovi drugih anorganskih soli.b) Prigodne sastojke, tj. takve, koji prelaze u mokrau kod stanovitih fiziolokih ili patolokih stanja. Tako se npr. pojavljuje laktoza u mokrai trudnica i dojilja, aceton u mokrai ljudi, koji gladuju, homogentizinska kiselina kod alkaptonurije, bjelanevine kod bolesti bubrega, itd. c) Sluajne sastojke, kao to su npr. sastojci hrane, lijekovi, otrovi i drugi spojevi, koji su organizmu strani. esto se te tvari ne izluuju kao takve, nego u mokrau prelaze njihovi derivati ili spojevi, ije izluivanje izazivaju te strane tvari. (3)

Slika br.5 Pakovanje urina

2.2.Pregled urina Kvalitativnom ili obinom analizom se ispituje fizikalno-hemijsko svojstvo mokrae ako se eli ustanoviti, da li ona sadri spojeve, kojih u urinu zdravih osoba nema ili koji su prisutni u tako maloj koncentraciji, da se uobiajenim reakcijama ne mogu dokazati. Osim hemijskih reakcija koje se izvode u rutinskoj analizi urina, potrebno je izvriti i mikroskopski pregled sedimenata, tj. taloga, koji se izdvaja iz mokrae. Taj talog sadri sluz, kristale, ili amorfne estice teko topivih spojeva, elije iz mokranih organa ili iz krvi, kao i mikroorganizme, dlaice i druge sluajne primjese.

2.3. Skupljanje i konzerviranje urina

2.3.1. Skupljanje urinaKvantitativne analize potrebno je vriti samo s alikvotnim dijelom ukupne 24-satne mokrae ili s porcijama, koje su skupljene kroz izvjesno vrijeme. Za kvantitativne analize potrebno je znati ukupni volumen pretraenog urina, da bi se moglo izraunati koliko je tvari izkueno u toku jednog dana. Mokraa (24-satna) sabire se tako to bolesnik potpuno isprazni mjehur i taj uzorak mokrae se baci, zatim se skupe sve porcije urina, ukljuujui i onu, koja je putena sljedeeg dana u isto vrijeme. Skupljeni urin se pomijea u veem sudu, izmjeri se volumen i spremi oko 200 ml za analizu.

2.3.2. Konzerviranje urina Hemijske analize se izvode sa mokraom koja je stajala nekoliko sati. Ona se konzervira kada se skupljaju 24-satne ili vee koliine. Najbolji nain vrenja konzerviranja je spremanje u hladnjak u veem zatvorenom sudu u koji se dolijevaju redom izluene porcije. Kao antiseptik se koristi toluol ili hloroform. Mokraa se takoer moe konzervirati sa nekoliko kristala timola, to znai da se konzervans bira prema vrsti pretrage koja se eli izvesti.

2.4. Volumen urinaNeobino malen i neobino velik volumen 24 - satne mokrae moe biti znak oboljenja. Volumen 24-satne mokrae zdravih ljudi ne bi trebao da prelazi 2.000 ml i rijetko pada ispod 500 ml. Izluivanje neobino velikog volumena mokrae zove se poliurija, a neobino malog volumena oligurija, dok se prestanak izluivanja mokrae zove anurija. Poliurija je obina pojava kod eerne bolesti, koja je zato dobila naziv d i a b e t e s m e l l i t u s. Jaka poliurija bez izluivanja eera ili diabetes insipidus posljedica je nedostatka antidiuretinog hormona iz stranjeg renja hipofize. (4)

2.5. Specifina teina urinaOno od ega zavisi specifina teina mokrae jeste koncentracija u urinu otopljenih spojeva. Specifina teina mokrae kod zdravih ljudi mijenja se kroz 24 sata, u granicama od 1,010 do 1,025. Koncentracija nekih od spojeva koji se nalaze u urinu je monogo vea u poreenju na krv, to se moe vidjeti iz tabele 1:Tabela 1. Koncentracija glavnih sastojaka mokrae u krvi i mokrai U mokrai mg % prosjenoU plazmi mg % prosjenoOmjer koncentracija priblinoKod bolesti bubrega koncentracija u krvi

Mokraevina2.0003067:1Raste

Mokrana kiselina60230:1Raste

Kreatinin75237:1Raste

Indikan10,0520:1Raste

Fosfat150350:1Raste

Sulfat150350:1Raste

Kalij150207,5:1Raste vrlo malo

Natrij3503351:1Ne raste

Kalcij15101,5:1Ne raste

Hlor5003501,4:1Ne raste

2.6. Odreivanje specifine teine urinaSpecifina teina mokrae odreuje se pomou sprave koja se zove urometar, koji se moe vidjeti na slici br. 6

Slika br.6 Urometar

Kada se ispituje funkcija bubrega pomou urometra postupkom razrjeivanja i koncentriranja mokrae, onda je potrebno korigirati izmjerenu specifinu teinu, odnosno odbiti povienje.

2.7.. Boja mokrae Normalna mokraa sadri nekoliko obojenih spojeva. uti urokrom je najvaniji spoj po koliini, kojeg zdravi ljudi izluuju oko 0,5 mg na dan. Normalna, svjea mokraa sadri tragove urobilinogena i profirina, odnosno porfirinogena, uropterin i dr. Mokraa kod zdravih ljudi moe biti obojena od pigmenata, koji potiu od hrane ili od predmeta sa kojim su doli u dodir. Neobina boja mokrae moe biti znak bolesti. Blijedu boju ima mokraa dijabetiara i hroninih nefritiara. Postoje sluajevi kada mokraa sadri melanogen. On se nalazi u mokrai osoba koje imaju metastaze melanotinih karcinoma ili sarkoma.

3.Hipokratova zakletva, ljekarska tajna, zaeci zdravstvene etike i deontologije

3.1.Hipokratova zakletva 3.1.1.Hipokrat

Slika br.6 Hipokrat (460.-377)Hipokrat je roen na otoku Kosu (460.-377.) u porodici lijenika. Svi njegovi preci su se bavili ljekarskom profesijom. Kao sin lijenika pohaao je medicinske kole Asklepijusova hrama. Medicini svoga vremena Hipokrat je dodao svoje znanje i iskustvo tako da se sistem njegova djelovanja i znanja u medicini zove hipokratizam. On je bio savremenik neumrlih Grka koji su se istakli kao filozofi i ljekari, matematiari, odnosno ljudi od nauka: Sofokla, Aristofana i Pindara, Herodota i Tukidida, Perikla i Fidija. U Aleksandrijskoj biblioteci su pronaena njegova najznaajnija napisana djela '' Corpus hippocraticum'' koja ima 52 poglavlja ( O lijeniku, O rastenju zuba, O sokovima, O pristojnosti, O krizama itd.). Prema predmetnim sadrajima koja obrauju, njegova djela se mogu podijeliti u sljedea podruja obrade: zrak, voda i mjesta; epidemije; zakletva i aforizmi. Njegova je velika zasluga to je svojim znanjem, radom i bogatim iskustvom odvojio znanstvene metode u medicini od arolija i nadnaravnosti. Po Hipokratu je medicina nauka, a bolest prirodna pojava, a ne Boija kazna. Na osnovu svog bogatog znanja i iskustva, Hipokrat je dao opis brojnih bolesti, a za neke se opis nije do danas promijenio kao to je opis tuberkuloze, zaunjaka, malarije, padavice. On je, takoer, izvrsno znao da se slui i rasuuje o bolestima pomou uiju, oiju, nosa, aka, gledajui, pipajui, oslukujui, njuei, kontroliui, te je u medicinskoj propedeutici postao nenadmaan, u vrijeme kada se nije poznavala medicinska tehnologija. Hipokrat je dao opis bolesnika koji umire, tako detaljno da se u svakodnevnom opisu terminalnih studija ivota bolesnika govori o izgledu umirueg bolesnika ''facies hippocratica''. U svakodnevnoj praksi Hipokrat je isticao prirodu bolesti i izljeenje ''Natura senat, medicus cunat'' to u prevodu znai ''Priroda ozdravlja, lijenik lijei''. U terapeutskom tretmanu zdravstveni radnici moraju stalno imati na umu njegovu izreku: ''Primum non nocere'' (Prvo ne nakoditi bolesniku). Propisivao je i dijetetske reime i preporuivao upotrebu roborancija kod bolesnika. (5)

3.1.2. Ljekarske zakletve, Hipokratova zakletvaTemelj svih zakletvi vezan je i u prolosti i u sadanjosti za Hipokratovu zakletvu koja je neto izmjenjena u srednjem vijeku, meutim osnivne postavke zakletve ostale su iste. Principi ove zakletve su uvedeni u sva pravila za medicinske kole srednjeg vijeka, a lijenike obaveze u srednjem vijeku su regulirane nizom odredbi. Njemaki car Fridrih II izdao je odredbu o dravnom nadzoru nad radom ljekara, njegovom kolovanju to predstavlja temelj kasnijeg zakonodavstva koja se odnose na prava i dunosti ljekara. Sa razvitkom industrije i pojavom graanskog drutva nastaju i nova etika pravila koja govore o koristi koju ljekar ima ako se moralno ponaa prema bolesniku. Na kongresu Meunarodnog saveza ljekarskih drutava usvojena je u Genevi nova enevska zakletva koja je u sutini Hipokratova, ali preformulirana i prilagoena periodu u kojem se ivjelo. U Hipokratovoj zakletvi uoavaju se osnovne dunosti ljekara, odnosno uvanje zdravlja i produenje ljudskog ivota, dok svi njegovi postupci moraju biti usmjereni na dobrobit bolesnika. Hipokratova pravila zabranjuju davanje smrtonosnih lijekova, eutanziju, abortuse, te materijalno i seksualno izrabljivanje pacijenata. Njegova zakletva koja je temelj brojnih kodeksa koji su nastali u srednjem i novom vijeku ostala je i do danas aktuelna. U prevodu ona glasi:

Slika br.7 Hipokratova zakletva''Kunem se Apolonom, lijenikom, Asklepijem, Higijejom i Panakejom, svim bogovima i boicama, prizivajui ih za svjedoke, da u po svojim silama i savjesti ispunjavati ovu zakletvu i ove obaveze. Svoga u uitelja ovoga umijea tovati kao svoje roditelje, davat u mu to mu u ivotu bude potrebno, njegovu u djecu drati svojom braom, a budu li htjeli uiti ovu umjetnost, pouavat u ih bez ugovora i bez plae. Putat u da sudjeluju kod predavanja i obuke i u svem ostalom znanju moja djeca i djeca mojega uitelja. Uit u i ake koji se budu ugovorom obavezali i ovom zakletvom zakleli, ali nikoga drugoga. Svoje propise odredit u po svojim silama i znanju na korist bolesnika i titi u ga od svega to bi mu moglo koditi ili nanijeti nepravdu. Nikom neu, makar me za to i molio, dati smrtonosni otrov, niti u mu za nj. dati savjet. Isto tako neu dati eni sredstvo za podmetnue ploda. isto u i pobono ivjeti i izvravati svoju umjetnost. Neu operirati mokrane kamence, nego u to prepustiti onima koji se time bave. U koju god kuu stupim, radit u na korist bolesnika. Klonei se hotiminog oteenja, a osobito zavoenja ena i mukaraca, robova i slobodnih. to pri svojemu poslu budem saznao ili vidio, pa i inae, u saobraaju s ljudima, ukoliko se ne bude smjelo javno znati, preutjet u i zadrat u tajnu. Budem li odrao ovu zakletvu i ne budem li je prekio, neka mi bude sretan ivot i uspjena umjetnos, neka steknem slavu i ugled ljudi do u daleka vremena, prekrim li ovu zakletvu i zakunem li se krivo, neka me zadesi protivno.'' (6)

3.2.Ljekarska tajnaSve informacije o pacijentovom zdravstvenom statusu, medicinskom stanju, dijagnozi, prognozi i lijeenju, te sve druge informacije osobnog karaktera moraju se uvati povjerljivo, ak i nakon smrti. Svako otkrivanje povjerljivih obavjetenjasmije se izvriti samo uz eksplicitnu suglasnost pacijenta ili ako to izrazito trai zakon. Svi podaci preko kojih se moe identificirati pacijent, moraju biti zatieni. Zatita podataka mora mora odgovarati nainu njihovog pohranjivanja. Na isti nain moraju biti zatiene informacije koje sadre humane supstancije kojih se porijeklo moe identificirati.

Slika br. 8 Ilustracija ljekarske tajne Pacijenti imaju pravo pristupa do svojih medicinskih sousa i strunih zapisa, te svakog spisa i zapisa koji sadri njihovi dijagnozu, lijeenje i njegu, te pravo da dobiju kopiju svojih medicinskih spisa i zapisa ili njihovih dijelova. Pacijenti imaju pravo da zahtijevaju ispravak, popunu, razjanjenje ili aktualizaciju osobnih i medicinskih podataka koji se njih tiu, a koji su netani, nepotpuni, neodreeni i zastarjeli, ili nisu relevantni za dijagnozu, tretman i njegu.Ljekar moe biti osloboen uvanja ljekarske tajne kada:1.ga bolesnik oslobodi obaveze uvanja tajne.2.dobije pismeni nalog Suda (krivina djela).3.interes zdravlja drugog lica, grupe lica ili drutva postane vaniji od interesa pacijenta 4.kod svjedoenja i vjetaenja, naroito u vezi sa krivinim djelima pri emu je tajna podjeljena sa organom koji vodi postupak. (7)

3.3.Zaeci zdravstvene etike i deontologije3.3.1.Uvod u zdravstvenu etikuZdravstvena etika podrazumjeva skup pravila ponaanja zdravstvenih radnika svih profila prema zdravom i bolesnom pojedincu, odnosno postupka u jednoj zajednici, bilo da je to porodica ili zajednica zdravih ili bolesnih lica.

Zdravstvena etika obuhvata tri oblasti:1.Medicinsku etikeciju koja regulira obaveze zdravstvenih radnika prema korisnicima zdravstvenih usluga2.Medicinsku jurisprudenciju koja govori o medicinskom pravu i sankcijama koje se mogu poduzeti ako se zdravstveni radnik oglui o moralna pravila u medicini3. Medicinska hodegetika koja govori o tome kako i koliko treba uiti u medicini (8)

Etika se smatra filozofskom disciplinom. Prema Aristotelu, etika je filozofska disciplina koja ovjeka vodi srei. Milovanovi smatra da je etika skup obiaja, navika i normi kojim se ljudi jedne zajednice rukovode u svojim postupcima i svom cjelokupnom ponaanju, Milovanovi (1979.). Medicinska etika regulira postupke zdravstvenog radnika u zdravstvenoj djelatnosti.

Moralnost ovjeka izvire iz njegovog razuma, inteligencije i sposobnosti stjecanja i korienja linog i tueg znanja, te sposobnosti upravljanja vlastitim postupcima. Moralni postupak se vee za linost i njegovu emotivnost, odnosno njegov nagon.Pravila rada u zdravstvenoj djelatnosti se odnose na korisnike i davaoce zdravstvenih usluga. Dananji profil zdravstvenog radnika (ljekar, zubni ljekar, farmaceut ili medicnski tehniar) je struno lice kojem je znanje potrebno za obavljanje vlastite struke. To ukljuuje poznavanje grae i funkcije organa, bolesti i bolesnih stanja, njihovo lijeenje, prognoze lijeenja i nezadovoljstva u lijeenju. Ipak ovakvo znanje nisu posjedovali raniji ''iscjeljitelji''. Njihov kvantum znanja bio je svakako manji, ali ne i javan kao to je to danas rad svakakog zdravstvenog radnika.

3.3.2. Principi zdravstvene etikeRazvojem medicinske nauke nastali su brojni moralno-etiki problemi koje treba rjeavati na obostrano zadovoljstvo korisnika zdravstvenih usluga i zdravstvenih radnika koji tu uslugu pruaju. U rjeavanju moralno etikih problema trai se interdisciplinarni pristup. Etike komisije koje rjeavaju moralno etike probleme su sastavljene od zdravstvenih radnika razliitih profila; pravnika, sociologa, filozofa, pedagoga, socijalnih psihologa. Prema tome, u okviru rjeavanja moralno etikih problema u savremenoj medicinskoj nauci javlja se pojam ''Etika II'' za razliku od Hipokratove ''Etika I'', jer su danas narasli moralno-etiki problemi takvi da ukljuuju one koji ''provode etiku'' i one koji su ''objekt, odnosno subjekt posmatranja'', nad kojima se etika pravila primjenjuju. Kao primjer, koje obrauju etike komisije, navest u: vjetaku i vantjelesnu oplodnju, eugenike probleme, kao to su raanja, lijeenje i rehabilitacija defektnog potomstva, vjetaku ishranu, transplantaciju organa, postupke i lijeenja sa bolesnim i ranjenim i drugo.Prema tome, etike obaveze zdravstvenih radnika poinju sa njihovim upisom u kolu, odnosno fakultete zdravstvene struke, o emu se detaljnije govori u moralnom kodeksu.''Uvijek ini dobro i ne nanosi tetu''Najstariji kodeksi i pravila u razliitim oblicima iskazuju ovaj princip. U Hipokratovoj zakletvi se naziru i tano naglaavaju principi: ''Prvo ne nakoditi bolesniku''/Primum non noccere/. Primjena naunih i tehnolokih otkria u savremenoj medicinskoj nauci ima svoje i pozitivno, a i negativno djelovanje koje nije nezanemarljivo. Hipokrat, takoer kae: ''Uini navikom dvije stvari- pomozi ili bar nemoj nanijeti tetu''. Brojni su primjeri za nepotivanje ovog principa. Na primjer, pacijentu se operira titna lijezda, ona se odstrani i rijei bolest primarno, ali se desi da se povrijedi laringelani nerv i pacijentu nastane kljenut glasnice, te umjesto glasnog govora ima apat. Tako pacijent dobiva fiziku defektnost, koju do lijeenja nije imao. Ovakvi primjeri sreu se i kod konzervativnih tipova lijeenja. Na primjer, prilikom nekontrolirane upotrebe lijekova, javljaju se tzv. jatrogena oboljenja zbog neeljenih efekata koje lijekovi ispoljavaju kroz predoziranost lijeka.

3.3.2.1. Princip povjerenjaSvakodnevno se susreemo sa brojnim zdravstvenim strunjacima u koje imamo razliit stepen povjerenja, a stepen povjerenja je taj o kome ovisi koliko e pacijent biti otvoren kada se obraa zdravstvenom radniku. U oblast principa povjerenja spada i uvanje profesionalne tajne koja je obavezna za sve radnike u zdravstvenoj djelatnosti, npr: zabrana iskoritavanja pacijenta /moralno, materijalno, spolno/, zatita od nepravde koja se pacijentu nanosi u bilo kojoj socijalnoj sredini i instituciji, te zatita pacijenata od bilo kojih oblika nadrilijenitva.

3.3.2.2. Prnicip humanih odnosa meu radnicima zdravstvene strukeZdravstveni radnici su duni potivati principe koje trae njihova strukovna udruenja, odnosno profesije. O tome govore kodeksi za rad zdravstvenih radnika. Zato ovi principi imaju dvije dimenzije: principi odnosa meu zdravstvenim radnicima i principi koje treba provoditi u interesu pacijenata. Ukoliko se radi o lanovima porodice ili samom zdravstvenom radniku potrebno je svim aktivnostima pomoi da isti zadovolje svoje potrebe i zahtjeve, brzo i kvalitetno. Saradnja sa zdravstvenim radnicima mora biti na visokom nivou da se nerijeeni zdravstveni problemi pacijenata to ranije rijee i to bre doe do prave istine o zdravstvenom stanju pacijenta. Danas, se zbog toga, kvalitetan rad u zdravstvenoj djelatnosti ocjenjuje timskim radom i odlukom. Na taj nain se jaa i nivo odgovornosti zdravstvenih radnika i samim time daje kvalitetnija zdravstvena usluga.

3.3.2.3. Princip jednakosti i autonomije pacijentaKodeks etike zdravstvenih radnika kao i zakoni o zdravstvenoj zatiti stalno istiu da e zdravstveni radnici pruati zdravstvene usluge bez obzira na vjeru, rasu, nacionalnost, socijalno porijeklo, pripadnost drutvima, sektama, strankama.

3.3.2.4. Princip istinitostiOsnovno je pravilo da pacijent ima pravo da zna pravu istinu o svom zdravstvenom stanju. U sluajevima kada se radi o bolesti sa loom prognozom, iz razloga da pacijent ne bi odbacio zdravstvenu uslugu, nastoji se, u cilju bolje saradnje, sauvati ga od loeg obavjetenja i tekog zdravstvenog stanja koje ga oekuje. U tom sluaju, zdravstveno stanje pacijenta se saoptava nekom od uih lanova porodice, koji su po svojim osobinama zrelosti u stanju sauvati profesionalnu tajnu na obostranu korist pacijenta porodice i zdravstvenih radnika. Ovaj princip se takoer zadrava i zbog toga to postoje greke u dijagnosticiranju, lijeenju, a postoje i samoizljeenja od bolesti. (9)

4.Razdoblje poslije Hipokrata

Slika br. 9 Galen Galen (slika br.9), prijeklom Grk iz Male Azije, je est vijekova nakon Hipokrata, oca medicine, upotpunio i dovrio njegovo djelo. Taj sjajni i svestrani duh postavio je stabilnu i gotovo 1400 godina trajnu medicinsku nauku. Iza sebe je ostavio oko 400 djela, ne samo iz medicine, nego i iz filozofije i matematike. Najvea njegova zasluga je ta to je sabrao i uredio sveukupno dotadanje znanje raznih medicinskih kola. Tu su bile zastupljene sve oblasti praktine medicine i farmacije. Galen je ujedno bio i najvei apotekar svoga doba. Po njemu je dobila ime nauka i vjetina pripremanja lijekova galenska farmacija. Grki farmakolog i farmakognozist Dioscorid je nezaobilazan. Njegovo djelo ''Materia medica'', nauk o ljekovitim tvarima, je najvea knjiga o lijekovima cijelog starog vijeka. To je ujedno i prva Pharmakopoea. U njoj je opisano oko 500 biljnih, ivotinjskih i mineralnih lijekova, nain njihova sakupljanja i uvanja, te terapijska primjena i pripremanje. I Dioscorid je izbjegavao praznovjerje. Svu svoju djelatnost je posvetio samo jednom dijelu medicine, nauci o lijekovima. On nije bio tako svestran kao Galen. Jedan od istaknutih rimskih ljekara tog doba bio je i Plinije Stariji . Napisao je veliko djelo od 37 knjiga pod naslovom''Historia naturalis''. Razliita i suprotna shvaanja pojedinih kola zbunjivala su medicinske strunjake, pa su pristupili primjeni zajednikih postulata razliitih kola. (10)

5. Grki filozofi i njihova uloga u razvoju medicinkse misli u Grkoj

Slika br 11.Znak zdravstvene profesijeSlika br. 10 AsklepijeKao to i sami znamo, medicinska misao see daleko u prolost, jo od zaetka ljudske svijesti. Prvobitno se stvarala medicina promatranja onog to se deava u prirodi na ivotinjama i biljkama. Ono to se primjeivalo u prirodi, poelo se primjenjivati na ovjeku. Dakle, osnov stjecanja znanja i iskustva bio je vezan za promatranje. Poeli su se razvijati razliiti pravci u lijeenju. Neki od njih bio je pravac analogije, lijeenje po principu ''Similia similibus kurant'', tj. slino se slinim lijei. Sve dok je bilo nadnaravno shvaanje bolesti i njenog nastanka, vladala je primitivna medicina. Mnogi izvori pokazuju da je razvoj medicine i medicinske misli zapoeo u Grkoj, te da su Grci uveliko doprinijeli procvatu istog. ovjek, koji je zbog svoje vjetine, nakon smrti, proglaen bogom medicine bio je Asklepije (slika br. 10), sin Apolona i uenik mudrog kentaura Hirona koji ga je uputio u medicinu. Prema pripovijedanju Asklepijus je doao sa tapom kod bolesnika da ga posjeti. U jednom trenutku je vidio da se oko tapa obavila zmija, koju je Asklepijus ubio. Nakon toga pojavila se druga zmija, koja je nosila travu u ustima. Tom travom je zmija oivjela ubijenu zmiju, a Asklepije je poeo lijeiti travama. Grci su smatrali da je Askelpijus bio ljekar pa su pored mora gradili Asklepijuseve hramove, lijenici drali bolesnike i lijeili ih dijetom, boravkom u prirodi i molitvama. Zmija obavijena oko tapa je postala znak zdravstvene profesije. (slika br.11 ). Korijen shvaanja bolesti kao prirodne pojave usadio je antiki ljekar Hipokrat. On je prvi rekao da padavica nije sveta ili Boanska bolest, nego da ima svoj prirodni uzrok, a pretpostavljeno Boansko porijeklo bolesti je odraz ljudskog neznanja i uenja zbog karakteristine manifestacije bolesti. Svi Hipokratovi spisi, bitni za razvoj medicinske misli sabrani su u ''Corpus Hippocraticus''. Corpus Hippocraticus je djelo koje sadri 59 dijelova koje obuhvata: opu medicinu, anatomiju i fiziologiju, dijalektiku, opu patologiju, specijalnu patologiju, terapiju, hirurgiju, okulistiku, ginekologiju, porodnitvo i pedijatriju, to uveliko govori o samom doprinosu Hipokratovih uenja u medicini. Neto vie od Hipokratu i njegovom doprinosu, navedeno je seminarskom radu u dijelu pod rednim brojem 3. (11)

6.Platon, Aristotel, Teofrast

Slika br. 12 AristotelDrevni grki filozof Aristotel (slika br.12) je najutjecajniji uenjak ivoga svijeta od davnina. Uradio je mnogobrojne zapise o opaanjima u prirodi, posebno atribute biljaka i ivotinja u svijetu oko njega. Klasificirao je 540 ivotinjskih vrsta, a secirao oko 50. Aristotel je vjerovao da su ivotinje, bilje i ljudi rasporeene u stupnjevitim skalama, na ijem dnu se nalaze biljeke, a titulu najsavrenijeg nosi ovjek. Ta skala nosi naziv Skala prirode ili Veliki lanac zbivanja. Jo jedan aspekt njegove biologije je podjela due u tri dijela: vegetativna dua, odgovorna za razmnoavanje i rast, osjetljiva dua, odgovorna za mobilnost i osjeaje, te racionalna dua, odgovorna za sposobnost miljenja i refleksije. Prvu podjelu, Aristotel pripisuje na biljke, druge dvije na ivotinje, a sve tri podjele pripisuje na ljude. Aristotel, za razliku od ranijih filozofa, kao npr. Egipana, smjeta racionalnu duu u srce, radije nego u mozak. Takoer je zasluan za dodavanje petog elementa etera, sredite ivota u anatomiji. Bavio se i embriolokim problemima, patologijom i terapijom. Aristotel je prvi komparativni anatom, te osniva biologije i embriologije. Aristotelov nasljednik, Teofrast, je napisao niz knjiga o botanici Historija biljaka biljke koje su preivjele kao najvaniji doprinos od Antike do botanike, ak i u srednjem vijeku. Teofrast je predloio mehanike sheme crtanja analogije izmeu prirodnih i umjetnih procesa. On takoer priznaje ulogu spola u reprodukciji nekih viih biljaka. (12)

7.Aleksandrijska kola

Slika br. 14 Aleksandrijska kolaSlika br. 13 Alexander MakedonskiAlexander Makedonski (slika br.13), 331.god.p.n.e. na uu Nila osniva Aleksandriju. Aleksandar Makedonski je osvojio cijeli mediteran, te nakon dueg vremenskog perioda dolo je do raspadanja i podijele carstva izmeu razliitih generala, u brojne kraljevine. Najvanije zaostalo kraljevstvo bilo je Pergam, kojim je vladao Ptolomej u Egiptu. Na taj nain se grka kultura prenijela u Egipat. Za vrijeme vladavine Ptelomeja, u Egiptu je izgraena najvea i najuvenija biblioteka u historiji, u kojoj su bila sloena sva znanja iz epohe. Biblioteka je imala i univerzitetski i nauni znaaj, te su u njoj obuavani naunici po principima Aristotelove kole. Na tom mjestu izvodile su se anatomske disekcije na ivotinjama, ali i na ljudima u svrhu priprema za mumifikaciju. Tada se uoilo i isticalo da je disekcija neophodna za obuku profesionalnih aktivnosti ljekara i da je zapravo fundamentalni dio u obuci. Kada se govori o ovom periodu, bitno je napomenuti i to da je i Aleksandrijska kola bila empirijska. U Aleksandriji je nauka cvjetala kao nigdje u tadanjem svijetu, a rasadnik je bilaAleksandrijska kola, koja je osnovana 323. g.pne. U njoj su radili fiziarHeron, matematiarEukiid, geograf i astronomPtolomeji mnogi drugi. Taj nauni centar, koji je imao biblioteku sa 700.000 svezaka, zasjenio je sve ostale, trajao je skoro 1000 godina i dao je veliki polet razvoju nauke. U Aleksandrijskoj koli se posebna panja posveivala medicini. Tu su se najpre prouavalaHipokratovaiAristotelova djela, i upravo je zasluga ove kole to su se ta djela i sauvala. Tu je prvi put sakupljena zbirka spisa "Corpus Hippocraticum. Ali ubrzo je Aleksandrija dala svoj doprinos medicini sistematskim prouavanjem anatomije. Aleksandrija je prvo mesto na svetu gde su secirani ljudski leevi, kako bi se ulo u tajne ljudkosg tijela. Najzasluniji ljekari Aleksandrijske kole bili suHerofiliErazistrat. Ljenika obuka morala je sadravati tri fundamentalne aktivnosti: analizu, autopsiju (disectio- ''posjeta bolesti''- koja pomae lijeniku u buduem pregledu bolesnika) i dijagnozu. Principi ove kole sauvani su do danas. (13)

8. Mitridat, terijak, polifarmacija

Godine 1241. Car Fridrih II je odredio da apotekari u Salernu moraju da polau poseban ispit. Apoteke su smjele da se osnivaju samo na osnovu odobrenja vlasti, koje su opet preko ljekara vrile kontrolu rada u apotekama. Lijekovi ovih apoteka veinom su bili preuzeti iz arapske farmacije, ali su se upotrebljavali i lijekovi koji su bili poznati i starim autorima. Naroito je bio popularan lijek ''terijak'' koji se upotrebljavao ne samo kao protuotrov, ve i kao univerzalno sredstvo kod svih bolesti. Pontski kralj Mitridat VI Eupator (120 do 63 god. p. n. e.) bio je veoma okrutan vladalac. Bojao se osvete i plaio se da ga ne otruju, pa je sastavio protuotrov od 54 sastojka i uzimao ga dnevno, poveavajui doze. Uz to je redovno pio krv pontskih patak, koje su bile hranjene otrovnim travama. Usled toga je zaista postao otporan protiv djelovanja otrova. Poslije njegove smrti naen je spis o njegovim toksikolokim studijama. Mitridatov protuotrov preivio je svoga pronalazaa i ostao jo vijekovima u upotrebi pod imenom ''Antidotum Mitridaticum'', a cijenjen je bio jo i kao lijek protiv itavog niza bolesti, pa i protiv kuge. Andromah, ljekar cara Nerona, sastavio je slinu kombinaciju, koja sem toga sadravala i otrov od zmije. On je taj svoj protuotrov nazvao ''terijak''. Vremenom je terijak doivljavao razne izmjene i dopune, te se broj njegovih sastojaka popeo 71, a Galen je taj broj povisio ak na 100. (14)

9.ZakljuakPrilikom pisanja ovog seminarskog rada upoznala sam se sa mnogim novim pojmovima vezanim za medicinu, farmaciju i zdravstvenu nauku uopte. Stekla sam osnovne medicinske pojmove i ispravne poglede na zadau i drutvenu funkciju zdravstvenog radnika u prolosti i sadanjosti, odnosno sa zdravstvenom djelatnou i poloajem zdravstvenog radnika u njoj. Ono sa ime sam se jo upoznala jeste kako treba analizirati etike probleme koji se javljaju u savremenij medicinskoj nauci i razjanjavanje vlastitih moralnih dilema koristei se etikim pravilima i kodeksima. Posebnu panju mi je privukla Hipokratova zakletva i bitnost nje same za svakog medicinskog, farmacautskog i bilo kojeg drugog tdravstvenog radnika. Takoer, smatram, da je saznanje o prolosti i razvijanju medicinske misli jako bitno i poeljno za znati za bilo koga, posebno za osobe koje namjeravaju da idu istim putem i da rade na dobrobit ovjeanstva kao to su to radili i nai prethodnici.

10. Literatura1. Hadovi S. Opa farmakologija i toksikologija. 21-25. Svjetlost, Sarajevo, 1981.2. Hadovi S. Opa farmakologija i toksikologija. 113-120. Svjetlost, Sarajevo, 1981.3. Fier M. Kliniko-biokemijske pretrage. 1-6. kolska knjiga, Zagreb, 1956.4. Fier M. Kliniko-biokemijske pretrage. 7-14. kolska knjiga, Zagreb, 1956.5. Omani A. Uvod u medicinu sa medicinskom dentologijom 46-47. Des, Sarajevo, 1997.6. Omani A. Uvod u medicinu sa medicinskom dentologijom . 47-48. Des, Sarajevo, 1997.7. Omani A. Uvod u medicinu sa medicinskom dentologijom . 41-42. Des, Sarajevo, 1997.8. Omani A. Uvod u medicinu sa medicinskom dentologijom . 43. Des, Sarajevo, 1997.9. Omani A. Uvod u medicinu sa medicinskom dentologijom . 43-45. Des, Sarajevo, 1997.10. http://www.salveo.ba/ba/recent/galenova-laboratorija/ (pristup vren 11.7. 2013)11. http://www.dualsoft.rs/nikola/mitologija/asklepije.html (pristup vren 11-7- 2013.)12. http://svetmedicine.com/index.php/istorija-medicine/29-medicina-stare-grcke?start=4 (pristup vren 11-7- 2013.)13. Durii A. Pregled istorije farmacije. 70-71. Centralni higijenski zavod, Sarajevo, 1954.

Popis slika:Slika 1. http://ekapija.ba/Vijest/vijesti/farmaceutska-kuca-iz-juzne-koreje-zainteresirana-za-proizvodnju-u-rs/26001 (Datum pristupa 8. 7.2013.)Slika 2. http://www.theodora.com/drugs/bayer_aspirin_tablets_bayer_healthcare_llc.html (Datum pristupa 8. 7.2013.) Slika 3. http://xmdservices.com/modules/com_joomlawatch/ibuprofen-structure-864.html (Datum pristupa 8. 7.2013.)

Slika 4. http://www.google.ba/search?um=1&hl=bs&biw=1280&bih=610&tbm=isch&sa=1&q=paracetamol&oq=paracetamol&gs_l=img.3... images%252Fparacetamol.jpg% (Datum pristupa 8. 7.2013.)Slika 5. http://www.hexalab.co.rs/biohemija.html (Datum pristupa 10. 7.2013.)Slika 6. http://www.hexalab.co.rs/biohemija.html (Datum pristupa 10. 7.2013)

25