UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET SPORTA I TJELESNOG ODGOJA

MASTER STUDIJ 60 ECTS

AK. 2011/2012.

HIDROLOŠKI POTENCIJAL U BOSNI I HERCEGOVINI

(SISTEMATIZACIJA VODA)

STUDENT:

MENTOR:

Sarajevo, august 2012.g.

SADRŽAJ

1. UVOD . . . . . . . . . . .3

2. PREDMET I PROBLEM RADA . . . . . . . .5

3. CILJEVI RADA . . . . . . . . . .5

4. ZADACI RADA. . . . . . . . . . .5

5. METODOLOGIJA RADA. . . . . . . . .6

6. ZAKLJUČAK . . . . . . . . . .22

7. LITERATURA . . . . . . . . . .23

1. UVOD

Bosna i Hercegovina se nalazi na jugoistoku Evrope u centralnom dijelu Balkanskog

poluostrva. Njena ukupna površina je 51.129 km2. Dužina granice iznosi 1.537 km, od čega

kopnena 762,5 km, riječna 751 km i morska 23,5 km. Bosna i Hercegovina graniči sa

Republikom Hrvatskom (931 km), Srbijom (375 km) i Crnom Gorom (249 km). Sjevernim

dijelom Bosna i Hercegovina izlazi na rijeku Savu, a južnim na Jadransko more kod Neuma.

Zemljište Bosne i Hercegovine je izrazito brdsko-planinsko, sa prosječnom nadmorskom

visinom od 500 m. Od ukupne površine BiH, 5% otpada na ravnice, 24% na brežuljke, 42% na

planine, a 29% zauzima krš.

U hidrografskom smislu Bosna i Hercegovina pripada crnomorskom i jadranskom slivu.

Vododjelnica između slivova je orografsko razvođe koje prolazi preko planina: Plješevica, Šator,

Cincar, Raduša, Bitovnja, Bjelašnica, Treskavica, Zelengora i Volujak. Crnomorski sliv zahvata

oko 70% od ukupnog prostora Bosne i Hercegovine, Jadranski sliv zahvata 24%, a sa 6%

teritorije površinske vode se gube u kraško podzemlje.

Bosna i Hercegovina raspolaže slatkim i slanim vodama. Prema svjetskim standardima

naša zemlja obiluje kopnenim vodama visokog kvaliteta. Hidrografsku mrežu čine brojni

površinski i podzemni kraški tokovi.

U Dinarskim planinskim masivima se nalazi izvorište najvećeg broja naših vodotoka. Od

većih riječnih slivova prostoru Bosne i Hercegovine u cjelosti pripadaju slivovi Bosne i Vrbasa.

Nakupljanje podzemnih voda, kojima je naša zemlja bogata, odvija se u rastresitim sedimentima

(šljunci i pijesak), oko većih riječnih tokova, te u kraškim pukotinama, kanalima i pećinama.

Termalne i mineralne vode, koje se javljaju u području vulkanskih stijena i tektonskih

razloma, predstavljaju jedno od značajnih prirodnih bogatstava Bosne i Hercegovine.

Najpoznatiji izvori mineralne vode se nalaze u Kiseljaku, Kaknju, Srednjem, Busovači,

Srebrenici, Žepi, Tešnju, Maglaju, Žepču itd. Najtopliji termalni izvor je banja Ilidža, gdje

temperatura iznosi 580C. Po sastavu, termalna voda ove banje je sumporovita, i koristi se za

liječenje mnogih bolesti. Termalni izvori se nalaze i u: Fojnici, Olovu, Tuzli, Gradačcu, Tesliću,

Banjoj Luci i dr.

Bosna i Hercegovina obiluje prirodnim planinskim jezerima, koja zbog čiste i plave vode

s pravom nose naziv „gorske oči“. Naše primorje se nalazi južno od delte Neretve gdje u

ukupnoj dužini od 22 km Bosna i Hercegovina izlazi na Jadransko more i ima površinu od 8 km2.

Od Mljetskog kanala i morske pučine razdvaja ga poluotok Pelješac. Površina mora kod

Neuma ima prosječnu godišnju temperaturu od 9,60C. Najtoplije je u julu, kada površinska

temperatura vode prosječno iznosi oko 200C. Salinitet morske vode se kreće od 29 do 35

promila. Boja morske vode je zeleno-plava, a providnost iznosi do 10 m. Zbog zatvorenosti

poluotocima Pelješcem i Klekom, Neumski zaliv ima mirno more, na čijoj površini se obrazuju

valovi visine do jednog metra.

2. PREDMET I PROBLEM RADA

Predmet rada jeste Bosna i Hercegovina, te njen hidrološki potencijal, u smislu vodenih

tokova i površina. Pored ovog predmeta, rad će se baviti i onim sportsko – rekreativnim

sadržajima i aktivnostima koji se mogu prakticirati na pomenutim tokovima.

Problem rada odnosi na utvrđivanje one aktivnosti koja je najbolje izvodiva na određenim

vodenim tokovima, kao i turističkim mogućnostima svakog vodenog toka, odnosno površine.

3. CILJ RADA

Cilj rada je da se na osnovu prikupljenih informacija, da uvid u one vodene tokove koji imaju

najviše potencijala za razvoj sporta, rekracije i turizma u Bosni i Hercegovini.

4. ZADACI RADA

Zadaci rada bi se mogli definisati kao:

prikaz hidrografskih karakteristika BiH

prikaz osnovnih karakteristikh prostorne i vremenske raspodjele vode

prikaz prekograničnih vodotoka BiH

sistematizacija vodenih tokova u BiH

sistematizacija vodenih površina u BiH

4. METODOLOGIJA RADA

4. 1. Hidrografske karakteristike BiH

Osnovna slivna područja u BiH su:

a) Crnomorski sliv:

neposredni sliv rijeke Save (5506 km2);

sliv rijeke Une sa Koranom i Glinom u BiH (9130 km2);

sliv rijeke Vrbas (6386 km2);

sliv rijeke Bosne (10457 km2);

sliv rijeke Drine u BiH (7240 km2).

b) Jadranski sliv:

sliv rijeke Neretve u BiH ( zajedno sa slivom Trebišnjice 10110 km2);

sliv rijeke Trebišnjice;

sliv rijeke Cetine u BiH (2300 km2). Slika 1. Glavni slivovi u BiH

Od ukupne površine BiH, 38.719 km2 ili 75,7% gravitira rijeci Savi, odnosno Dunavu i Crnom

moru, a slivu Jadranskog mora 12.410 km2 ili 24,3%, Slika 1.

4. 2. Osnovne karakteristike prostorne i vremenske raspodjele vode

U BiH su godišnje padavine oko 1250 l/m2, a sa njene teritorije otiče 1155 m3/s, odnosno

57% od ukupne pale količine vode (nisu uzete u obzir tranzitne međudržavne vode), /27/.

Karakteristični pokazatelji za osnovna slivna područja u BiH dati su u Tabeli 1.

Ukupno godišnje oticanje po stanovniku iznosi 8045 m3, što BiH stavlja u srednju

kategoriju zemalja Evrope po raspoloživosti vode. U istoj kategoriji je, blizu donje granice,

vrijednost od 5675 m3/stanovniku/godinu za sliv Crnog mora, dok je oticanje u slivu Jadranskog

mora u visokoj kategoriji, sa 26.500 m3/stanovniku /godinu /.

Sliv

Površina

sliva

(km2)

Dužina vodotoka dužih od

10 km

Broj

stanovnika

(1991.g.)

Prosječni

proticaj

(m3/s)

Neposredni sliv Save 5506 1693.2 635353 63

Una u BiH 9130 1480.7 620373 240

Vrbas 6386 1096.3 514038 132

Bosna 10457 2321.9 1820080 163

Drina u BiH 7240 1355.6 422422 124

Sliv Crnog mora 38719 7947.7 4012266 722

Neretva i Trebišnjica 10110 886.8 436271 402

Cetina u BiH 2300 177.0 79089 31

Sliv Jadranskog mora 12410 1063.8 515360 433

B i H 51129 9011.5 4527626 1155

Tabela 1. Karakteristični hidrološki pokazatelji za osnovna slivna područja BiH

Prema tome, prostorna neravnomjernost jako je izražena u odnosu na dva osnovana sliva,

Jadranski i Crnomorski.

Najviše vrijednosti prosječnih godišnjih padavina su na jugoistoku zemlje, odnosno u

Jadranskom slivu, gdje iznose 1500 - 2000 mm. U sjevernim dijelovima, koji gravitiraju Savi,

prosječna vrijednost padavina iznosi 700 mm godišnje. Specifična oticanja prosječnih i

minimalnih voda po dva osnovna sliva data je u Tabeli 2.

Sliv

Površina

km2

Broj

stanovnika

Prosječno oticanje Minimalno oticanje

 m3/s  l/s/km2  l/s/stan  m3/s  l/s/km2  l/s/stan

 Crnomorski

Jadranski

BiH

 38 719

12 410

51 129

 4 012 266

515 360

4 527 626

 722

433

1 155

 18

35

23

 0,18

0,84

0,25

 118

58

176

 3

4,7

3,5

 0,03

0,11

0,04

Tabela 2.  Specifična oticanja prosječnih i minimalnih voda u BiH

4. 3. Prekogranične vode BiH

Vode sa ukupno 6 od 8 većih slivnih područja u Bosni i Hercegovini imaju prekogranični

karakter (slivovi Une, Drine, neposredni sliv Save, slivovi Neretve, Trebišnjice i Cetine).

Području BiH čitavom površinom pripadaju slivovi rijeka Vrbas i Bosna, što čini 33% njene

ukupne teritorije BiH.

Rijeka Sava u BiH čitavom dužinom na sjeveru čini granicu sa Republikom Hrvatskom,

rijeka Una jednim dijelom zapadnu, a rijeka Drina granicu na istoku BiH sa SR Jugoslavijom.

BiH - Hrvatsku granicu presijecaju rijeke Neretva, Trebišnjica (hidrotehničkim tunelom HE

Dubrovnik i podzemnim kraškim vezama) zatim Korana i Glina, a na istočnoj strani granica BiH

– Srbija presjecaju desne pritoke rijeke Drine – Ćehotina, Lim i Jadar. U izrazito karstnim

područjima Jadranskog sliva, jaki su i podzemni tokovi prekograničnih voda.

Rijeka Sava je veliki tranzitni vodotok za BiH, kojim dotiče iz Slovenije i Hrvatske 

prosječno 807 m3/s  i koji drenira veći dio teritorije BiH,  i nastavlja tečenje prema ušću u

Dunav. Rijeka Drina dotiče u BiH iz Crne Gore (SR Jugoslavija). Međutim, 5 većih površinskih

vodotoka izvire u BiH (Una, Vrbas, Bosna, Neretva, Trebišnjica), a iz Bosne i Hercegovine u

Hrvatsku podzemnim putem otiču vode u rijeku Cetinu, Slika 2.

Slika 2. Prekogranični vodotoci Bosne i Hercegovine

Zbog svog geografskog položaja na vododjelnici između Crnomorskog i Jadranskog

sliva, BiH  predstavlja izrazito ”uzvodnu” (upstream) zemlju u odnosu na svoje susjede,

Republiku Hrvatsku i SR Jugoslaviju, a takođe za Rumuniju i Bugarsku, kroz koje Dunav teče

nakon dijela toka kroz SR Jugoslaviju.

Južni i jugozapadni dio zemlje predstavljaju dio prirodne cjeline Dinarskih planina, koje

se pružaju duž istočne obale Jadranskog mora. Jadransko more zapravo predstavlja veliki zaljev

na sjeveru Mediterana, sa visokim stepenom karstifikacije stijena. Hidrografske specifičnosti

karstnih predjela odražavaju se značajno i u domenu prekograničnih voda BiH. Neistražene su

podzemne veze u jugozapadnom dijelu zemlje, gdje površina od 2300 km2 predstavlja veći dio

slivnog područja rijeke Cetine sa površinskim tokom u susjednoj Hrvatskoj, a takođe su

neistražene i podzemne karstne veze voda Trebišnjice i djelimično iz sliva Neretve sa

Jadranskim morem.

4. 4. Sistematizacija vodenih tokova u BiH

Bosna i Hercegovina je nadaleko poznata po svojim čistim i netaknutim vodama. U

visokim planinama rijeke izviru i hrane se planinskim potocima a potom urezuju sebi put kroz

kanjone ka jugu. Sjeverna Bosna je s druge strane bogate mineralnim vodama i termalnim

izvorima. Nezagađena voda je svakako jedan od najznačajniji bosanskohercegovačkih prirodnih

resursa.

Posebna značajka voda Bosne i Hercegovine je prisustvo velikog broja obilnih vodopada

koji ukrašavaju bosanskohercegovački pejzaž. Među najljepšim i najvećim su: Štrbački buk

(23,5 m visok, najveći slap u BiH), Martin Brod, slapovi na Plivi u Jajcu, te Kravice i Koćuša na

rijeci Trebižat. Vodopadi na manjim rijekama ili čak potocima su znatno viši: Skakavac (98 m)

kod Sarajeva, i Skakavac (75 m) u prašumi Perućici. Među najvišim slapovima na balkanskom

poluotoku su i kaskade potoka Studeni koje se obrušavaju sa visine od 400 m u kanjon rijeke

Rakitnice. Ovaj kanjon je najnepristupačniji u jugoistočnoj Evropi i još uvijek neistražen u

potpunosti.   

Veće rijeke u BiH

Drina - 346km

Sava - 330km od 945 km

Neretva - 218km

Trebišnjica - 96km

Una - 214km

Bosna - 271km

Sana - 140km

Vrbas - 240km

Usora - 77km

Vrbanja - 70km

Prača - 57km

Spreča - 112km

Ukrina - 53km

Krivaja - 65km

Janja - 53km

Drina

Drina je rijeka u istočnoj Bosni i Hercegovini koja svojim donjim tokom čini prirodnu

granicu između Bosne i Hercegovine i Srbije.

Spajanjem crnogorskih rijeka Tare i Pive na Šćepan Polju nastaje rijeka Drina. U Bosni i

Hercegovini je jedino rijeka Sava veća od nje. Drina je ujedino najveća pritoka rijeke Save.

Svojim tokom od oko 340 kilometara prolazi kroz mnogobrojna mjesta u Bosni i Hercegovini . U

donjem podrinju (Semberiji) Drina jednim djelom čini granicu između Bosne i Hercegovine i

Srbije. Drina se uliva u Savu blizu mjesta Srijemska Rača. Nadmorska razlika između Šćepan

Polja i ušća Drine u Savu iznosi oko 358 metara.

Nedugo nakon svog nastajanja na Šćepan Polju Drina ulazi u Bosnu i Hercegovinu. Ovaj

dio BiH također je dobio svoje ime prema toj rijeci - Gornje Podrinje. Prolazeći

kroz Foču, Goražde i Višegrad u rijeku Drinu se uliva više manjih i većih rijeka

kao Kolina,Ćehotina, Janjina, Lim, Prača i Rzav. Historijski gledano je rijeka Drina ovdje bila

prepuna brzaka i prolazila kroz kanjone i klisure. Pravac njenog toka je od juga ka sjeveru i ima

dosta pritoka.

Sjeverno od Višegrada, između Žepe i Klotijevca nalazi se najduži kanjon ove rijeke.

Dužina ovog kanjona iznosi 24 kilometra.

Na svom toku Drina je na dosta mjesta premošćena. Od svih mostova najpoznatiji je stari

most u Višegradu, zadužbina Mehmed paše Sokolovića, izgrađen 1571. godine. Most je, u svom

romanu "Na Drini ćuprija", opisao nobelovac Ivo Andrić.

ZANIMLJIVOSTI O RIJECI!!!

• Rijeka Drina bila je granica između Zapadnog i Istočnog Rimskog carstva.

• Duž Drine, granice Austro-Ugarske i kraljevine Srbije, 1914-15 vođene su velike ratne

operacije.

• 27.3.1896. godine Drina je dostigla vodostaj 14 m veći od normalnog i poplavila ćupriju u

Višegradu.

• Krajem 19. vijeka rijekom su krstarili austro-ugarski parobrodi i dolazili do Zvornika.

• Za Drinu se veže izreka ”nemoj ispravljati krivu Drinu”" i znači za beskoristan posao.

Sava

Sava je rijeka u sjevernoj Bosni i Hercegovini i najveća od svih rijeka u zemlji. Nastaje

spajanjem rijeka Save Dolinke i Save Bohinjke u blizini Lancova u Sloveniji. Iz Slovenije

prelazi u Hrvatsku, teče kroz Zagreb i Sisak, a nakon toga čini granicu između Bosne i

Hercegovine i Hrvatske, zatim malim dijelom ulazi u Bosnu i Hercegovinu, pa onda čini jednim

dijelom granicu između BiH i Srbije, da bi na kraju ušla u Srbiju, gdje se u Beogradu ulijeva

u Dunav.

Sa hidrološkog aspekta, prostor BiH se može označiti kao relativno bogat površinskom i

podzemnom hidrološkom mrežom. Svi glavni riječni tokovi hidrološki pripadaju slivu Crnog

mora. Okosnica crnomorskog sliva je tok rijeke Save koji je nisko položen, te mu dotiču svi veći

riječni tokovi: Una sa Sanom, Vrbas, Ukrina, Bosna i Drina. Sve one imaju kompozitni karakter

riječnih dolina sa velikim padovima, te raspolažu značajnim hidroenergetskim potencijalom. U

tom pogledu je posebno značajna Drina koja ima najrazvijeniji hidrološki sistem i ogroman

hidroenergetski potencijal koji je još uvijek nedovoljno valorizovan. I ostali riječni tokovi imaju

veliki privredni značaj, mada uglavnom samo svojim donjim i srednjim tokovima pripadaju BiH.

U Bosni i Hercegovini i u Srbiji rijeka Sava je većim svojim djelom plovna. Također je

plovna u Hrvatskoj do Siska. Zbog ovog na njoj se odvija veoma gust riječni saobraćaj. Najveće

luke u Bosni na ovoj rijeci se nalaze u Bosanskom Šamcu i Brčkom.

U stara vremena rijeka Sava zvala se SAVUS, prema grčkom nazivu SAOVIOS, a danas

se jednostavno jednostavno zove Sava. Nakon što je Panonsko more prije ne mnogo miliona

godina presušilo začelo se korito ove rijeke. Sava je bila zajednička rijeka stanovnicima sa obje

njene obale. Poslije toga ona je postala granica između dva svijeta (Habsburško i Osmanlijsko

carstvo).

Neretva

Neretva je rijeka duga 225 km, koja svojim najvećim dijelom protiče kroz Bosnu i

Hercegovinu (203 km), te manjim dijelom, prije utoka u Jadransko more, kroz Hrvatsku (22 km).

Izvire ispod planine Jabuke u BiH. Zajedno sa svojim pritokama čini zasebnu prirodnu

cjelinu i jedinstven ekološki sistem u ovom dijelu svijeta. Izvire u planinskim predjelima

visoke Hercegovine i većim dijelom svoga toka ima odlike planinske rijeke.

Pritoke Neretve su: Ljuta, Rama, Drežanjka,  Radobolja, Jasenica, Buna, Bregava, 

Trebižat, Krupa i Trebišnjica.

Na svom putu ka Jadranu Neretva protiče kroz neke od najljepših bosanskohercegovačkih

gradova: Konjic, Jablanicu, Mostar,Čapljinu, Počitelj. Poznata je po svojoj smaragdno-zelenoj

boji, čistoj i u svom gornjem toku potpuno pitkoj vodi.

Neretva se uliva u Jadransko more u gradu Ploče.

Trebišnjica

Trebišnjica je hercegovačka rijeka ponornica duga 96,5 km koja izvire na nadmorskoj

visini od 398 metara. Trebišnjica je dio kompleksa podzemnih i nadzemnih rijeka čije je krajnje

ishodište Jadransko more, to jest rijeka Ombla (poznata i pod imenom Rijeka dubrovačka) koja

se ulijeva u more kod Dubrovnika.

Prije izgradnji hidrocentrala, Trebišnjica je važila za najdužu prirodnu rijeku ponornicu u

svijetu.

Una

Una je rijeka u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine koja manjim dijelom čini

zapadnu granicu BiH i Hrvatske. Ime Una potiče od korijena je u općoj imenici unda, što

znači uzburkana voda, voda, val. Po drugim nalazima riječ Una potiče od riječi uno, što ima

značenje jedna, jedina.

Una izvire iz sjeveroistočnog dijela planine Stražbenice, i protiče kroz: Martinbrod,

Kulen Vakuf, Ripač, Bihać, Bosansku Krupu,Bosansku Otoku, Bosanski Novi (Novi

Grad), Bosansku Kostajnicu i Hrvatsku Kostajnicu), Bosansku Dubicu (Kozarsku Dubicu),

Jasenovac. Ulijeva se u Savu blizu mjesta Jasenovac.

Njene glavne pritoke su Sana, Unac, Krušnica i Klokot. Ukupna dužina ove ljepotice koja

pripada crnomorskom slivu je oko 212 km. Površina njenog sliva je 10,400km².

Nedaleko od Bosanske Otoke pronađen je jedan čamac izdubljen u deblu, poprilično

velikih razmjera. Služio je, po riječima arheloginje Branke Raunig iz bihaćkog Regionalnog

muzeja Pounja, za transport roba i ljudi. Danas je Una dio velikog blaga prirodnog nasljeđa

Bosne i Hercegovine, mjesto bogatog turističkog prometa i održavanja međunarodne sportsko-

turističke manifestacije Una-Regata.

U Uni raste preko 170 različitih vrsta ljekovitih biljaka, kao rijetka biljka Campanile

unensis, i oko 28 vrsta ribe, među kojim lipljen,pastrmka i mladica.

Bosna

Bosna izvire iz kraških vrela u selu Vrutci u blizini Ilidže u podnožju planine Igman na

500 m nadmorske visine. Sam lokalitet izvora se naziva Vrelo Bosne i poznato

je sarajevsko izletište. Rijeka Bosna protiče centralnim dijelom Bosne, a kod Bosanskog

Šamca se ulijeva u rijeku Savu te pripada crnomorskom slivu. U rimsko vrijeme rijeka se

zvala Basana ili Basin i historičari smatraju da je po njoj i nastala riječ Bosna. U gornjem toku,

od izvora do Zenice, protiče kroz Sarajevsko, Visočko, Kakanjsko i Zeničko polje koja

razdvajaju sutjeske. U srednjem toku se probija kroz klisure usječene u čvrste stijene, Vranduk-

Nemila i Maglaj-Doboj, a u donjem toku od Doboja do ušća, protiče nestabilnim koritom

kroz aluvijalnu ravnicu gdje pravi više rukavaca, ada i okuka.

Rijeka Bosna je duga 273 km, duboka je 1-3 m (u virovima dostiže dubinu i do 10m) a

široka 35-170m. Najviše je sužena između Maglaja i Doboja. Obale su joj visoke od 1,5 do 6 m,

a djelomično su obrasle šumom i žbunjem. Na više mjesta pravi slapove i brzake. Prosječan pad

joj iznosi 1,48 m/km, a srednja količina proticanja vode oko 100 m³/s. Najveći vodostaj je u

periodu mart-maj i u novembru, a najniži u augustu i septembru. Nizvodno od Maglaja je

moguće splavarenje za vrijeme srednjeg i visokog vodostaja. Glavne pritoke rijeke Bosne

su: Željeznica (26,9 km), Miljacka (35,9 km), Krivaja (101 km), Spreča (137,5 km)

i Stavnja (30,4km) sa desne strane, a Fojnička rijeka (46 km), Lašva (49,4 km) i Usora (82 km) s

lijeve strane. Sve imaju veći pad od Bosne osim Spreče. Sliv Bosne zahvata 10460 km² sa

srednjom nadmorskom visinom od 640 m i najvećim dijelom ograničen je srednjim i niskim

planinama.

Dolina Bosne spaja Panonsku niziju sa centralnom Bosnom, odakle je

dolinom Neretve vezana sa Jadranskim morem. Njome vodi željeznička pruga i automobilski put

koji se produžuju u dolinu Neretve. Dolinu Bosne presijeca željeznička pruga i automobilski put

Tuzla-Doboj-Banja Luka. U srednjem toku je dolinom Lašve povezana automobilskim putem

prema Travniku i dalje prema Bihaću dok u gornjem toku u dolinu Bosne izbija put Višegrad-

Sarajevo. Dolina rijeke Bosne je najnaseljenija oblast Bosne i Hercegovine i čini dom skoro

milion stanovnika kao i industrijski centar države. Naselja uz Bosnu su drumskog tipa, ponegdje

dosta razrijeđena. U dolini Bosne se nalaze gradovi Sarajevo, Visoko, Kakanj, Zenica,

Zavidovići, Žepče, Maglaj, Doboj, Modriča i Bosanski Šamac.

Sana

Sana je rijeka u Bosanskoj Krajini i desna pritoka Une, na krajnjem zapadu Bosne i

Hercegovine. Duga je 146 km, sa površinom sliva od 4517 km². Sana nastaje od četiri jaka

kraška vrela nedaleko od Šipova, protiče kroz Sansku i Prijedorsku kotlinu, odnosno

gradove Sanski Most i Prijedor, gdje prima Gomjenicu, mijenja sjeverni pravac oticanja u

uporednički ka zapadu, zbog udara od padine planine Kozare, obilazi Majdansku planinu, te

uvire kod Bosanskog Novog u rijeku Unu.

Izvorišni krak rijeke Sane je Sanica. Rijeka Sana je bistra i hladna planinska rijeka.Dobila

je ime od starih Latina zbog svoje čistoće i ljekovitosti: “sanus” što znači zdravlje. 

Ribolov je rasprostanjen na Sani jer ona obiluje raznom vrstom ribe, a najviše cijenjena i

spominjana je mladica sa Sane.Na Sani se kao i na Uni mogu odigravati i u stvari organizuju se

mnoga sportska takmičenja. Spuštanje Sanom kajakom i raftingom je moguće i mnogo manje

opasno nego Unom, pogotovo za početnike.

Vrbas

Vrbas je rijeka i pritoka Save u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, dugačka oko 250

km, sa površinom sliva oko 5900 km². Nastaje od dva vrela na Zec-Planini (ogranak Vranice).

Rijeka Vrbas usjeca kompozitnu dolinu, prolazeći kroz Skopljansku kotlinu, Vinacku

klisuru, Jajačku kotlinu, kanjonsku dolinu Tjesno, Banjolučku kotlinu, a donjim tokom preko

svoje makroplavine Lijevče polje.

Pritoke Vrbasa su: Vrbanja, Pliva, Ugar i druge. Na rijeci je izgrađeno nekoliko

značajnijih hidrocentrala. Na obalama Vrbasa ili u njegovoj blizini nalaze se Gornji

Vakuf, Bugojno, Donji Vakuf, Jajce i Banja Luka.

Usora

Usora je u svom večem dijelu toka bujičasta rijeka u srednjoj Bosni. Ukupna dužina

rijeke Usore od izvora ispod vrha Očauš u planinskom masivu Borje do ušća iznad Doboja je 82

kilometra. Lijeva je pritoka rijeke Bosne.

Do grada Teslića kroz kojeg protiče nosi lokalni naziv Velika Usora, pošto se ispod grada

na mjestu zvanom Sastavci sastaje sa svojom istoimenom, ali dosta manjom lijevom pritokom

Malom Usorom, koja također dolazi iz planinskog masiva ispod kojeg u manjim razdaljinama

izviru još neke bosanske rijeke, Vrbanja i Ukrina.

Usora se u ranijoj bosanskoj historiji ubrajala u zlatonosne rijeke, a vjeruje se da je to i

dalje u svom gornjem toku skupa sa mnogobrojnim većim i manjim pritokama i potocima.

Spreča

Spreča je rijeka u srednjoj Bosni i Hercegovini. Dužina rijeke Spreče je 137,5 kilometara.

Pritoka je rijeke Bosne. Spreča izvire u mjestu Papraća, općina Šekovići i teče dalje kroz

područje općine Kalesija, Živinice, Lukavac, Petrovo, Gračanica, Doboj Istok i Doboj.

Na svom putu do ušća u rijeku Bosnu kod Doboja, Spreča prima nekoliko pritoka:

Gribaju, Oskovu, Gostelju, Jalu, Sokolušu, Brijesnicu, Jadrinu, Kameničku rijeku, Sočkovačku

rijeku, Prenju.

Krivaja

Krivaja je rijeka u središnjoj Bosni i Hercegovini. Rijeka Krivaja ne izvire, ona nastaje

spajanjem rijeka Bioštice i Stupčanice u gradu Olovo, a završava svoj tok nakon nekih 70-ak

kilometara ulijevanjem u rijeku Bosnu kao desna pritoka u gradu Zavidovići.

Poznata je po proljetnom međunarodnom raftingu, čistoći i bogastvu ribom.

Sliv rijeke Krivaje bio je obuhvaćen u župu Krivaju u srednjem vijeku.

4. 5. sistemtizacija vodenih površina u BiH

Prirodna jezera u Bosni i Hercegovini zahvataju 65,1 km2 površine, od čega na Buško

jezero odpada 56,7 km2. Ovdje valja napomenuti da se veoma često navodi primjer kako je

Buško jezero sa svojom površinom od 56,7 km2 najveća vještačka akumulacija u Bosni i

Hercegovini, međutim zboravlja se da je ovo jezero  nastalo akumuliranjem vode iz Buškog

blata, ranije prirodnog barsko-močvarnog sistema. Ako se ova površina uporedi sa ukupnom

površinom Bosne i Hercegovine, onda prirodna jezera zahvataju svega 0,11% ukupne površine

Bosne i Hercegovine, a u odnosu na svjetski prosjek to je za oko 10 puta manje.

Kada se govori o starosti prirodnih jezera u Bosni i Hercegovini, pretpostvlja se da su ona

mlađa od 9 000 godina, za razliku od drugih Evropskih jezera. Do ove pretpostavke došlo se

nakon ispitivanja apsolutne starosti jezerskog mulja. U starijoj literaturi preovladavalo je

mišljenje da su planinska jezera Bosne i Hercegovine nastala od rada leda (glacijalnim putem), a

jezera na nižim nadmorskim visinama u kombinaciji radom rijeka i radom leda

(fluvioglacijalnim procesima), pri čemu su zanemareni mnogobrojni drugi faktori. U planinskim

prostorima Bosne i Hercegovine i razvoj stočarstva je imao presudan uticaj na jezera. Naime,

svako stočarsko naselje-katun ima svoje jezero na kojem napaja stoku. Ako ne postoji prirodno

jezero koje bi čovjek ekspoloatisao i modifikovao, onda se stvaraju vještačka jezera, kao što je

naprimjer Jugovo jezero na Zelengori.

Za razliku od planinskih jezera , jezera na Plivi su nastala taloženjem sedre. Od 60-ih

godina XX. stoljeća na ovamo, pojačana urbanizacija u velikoj mjeri prijeti opstanku Plivskih

jezera.

Hutovo blato je nastalo u dolini Neretve i njegov opstanak zavisi na prvom mjestu od

energetskih i meliorativinih zahvata u donjem toku Neretve. 1924. g. započelo  je ihtiološko

istraživanje prirodnih jezera Bosne i Hercegovine, pri čemu su otkriveni povoljni prirodni i

biološki uslovi za vještačko poribljavanje. Dokazano je da postoji mnogo produkata hrane za

prirodnu produkciju ribljih populacija.

Jedino Blidinje jezero, koje je površinom najveće planinsko prirodno jezero u Bosni i

Hercegovini , površine 2,5 km2 nema nikakvih prirodnih produkata za prirodni opstanak riblje

populacije. Ovo jezero se nalazi između Čvrsnice i Vran – planine, a prosječna dubina jezera

iznosi 0,3 m.

Potvrđeno je prisustvo životinjskog planktona u jezerima Kupreškog kraja, posebno u

Kukavičkom jezeru, zatim u jezerima Treskavice i u Prokoškom jezeru na Vranici.

Jezera na Zelengori nisu imala  dovoljno hrane životinjskog i biljnog porjekla za

opstanak riblje populacije. Najpovoljnije uslove imali su Kotlaničko i Kladopoljsko jezero.

Upravo ova istraživanja poslužila su stručnjacima Bosne i Hercegovine kao rješenje vještačkog

poribljavanja.

Kako eksperimentalno tako i plansko poribljavanje planinskih prirodnih jezera počelo je

1957. g. Vještački su introducirane ribe salmonidne vrste kalifornijske pastrmke, potočne

pastrmke i potočne zlatovčice. Ovim su bila zahvaćena gotovo sva planinska jezera Bosne i

Hercegovine. Praćenjem razvoja formiranih ribljih naselja došlo se do različitih rezultata.

Visok stepen početnog prosječnog porasta ribljeg fonda zabilježen je posebno u

Kotlaničkom, Orlovačkom, Kladopoljskom, Crnom i jezeru Donje bare. Takođe očekivan visok

porast zabilježen je u Boračkom, Prokoškom i Kukavičkom jezeru. Ovi rezultati su objašnjeni

povoljnim prirodnim uslovima koje pružaju pomenuta jezera.

Iako prirodna jezera u Bosni i Hercegovini zahvataju malu površinu to ne znači da su

manje lijepa i vrijedna od bilo kojeg drugog jezera na Zemlji. Na žalost ribolov je danas mnogo

zastupljeniji na vještačkim akumulacijama zbog bolje pristupačnosti terena.

Akumulacijska jezera 

Buško blato ili Buško jezero, prirodni je nastavak Livanjskog polja. Nalazi se na 716 m n/v, a samo jezero ima površinu od 55,8 km². Ukupna zapremina je 782 milijunam³. Jedna trećina površine jezera nalazi se u općini Livno, a dvije trećine u općiniTomislavgrad. Svojom površinom ovo je jezero jedno od najvećih akumulacija u Europi.

Projekt su zajednički 1970-ih godina izvele tadašnje vlasti Hrvatske i BiH, s tim da je u Hrvatskoj (mjesto Ruda, općina Otok) izgrađena hidroelektrana "HE Orlovac" (instalirana snaga 237 MW, prosječna godišnja proizvodnja 366 GWh), dok je na teritoriju BiH izgrađena akumulacija na površini od oko 50-ak četvornih kilometara.

Maksimalna količina vode iznosi 800 milijuna m³. Prihodi općina Livno i Tomislavgrad od voda Buškog blata su, po neslužbenim podatcima, više od 750.000 KM. Buško blato raspolaže bogatstvom i raznovrsnošću ribljeg fonda (šaran, pastrva, podbila, babuška,klen, som).

Bilećko jezero je umjetno jezero na rijeci Trebišnjici kod Bileće (Istočna Hercegovina,BiH). Bilećko jezero je drugo najveće umjetno jezero na Balkanu.

Površina jezera je oko 33 km², ovisno od vodostaja. Na dnu jezera nalazi se napušteno selo, koje je evakuirano prilikom gradnje hidroelektrane. Najveća dubina Bilećkog jezera je 104 metara, a nalazi se na oko 400 m nadmorske visine.

Jablaničko jezero je umjetno akumulacijsko jezero na Neretvi, u BiH. Prostire se od Konjica do Jablanice, uz magistralni put M-17. Površina jezera iznosi 13 km2.

Jablaničko jezero nastalo je 1953. godine izgradnjom lučne brane na Neretvi, 5 km uzvodno od Jablanice. Visina brane je 80 metara i jezero se proteže uzvodno do Konjica. Maksimalna dužina mu je oko 30 km. Površina jezera je 1440 ha, a zapremina oko 290 hmł pri maksimalnoj ispunjenosti vodom. Najveća dubina je od 70 do 80 metara, a oscilacije vodostaja su i do 25 metara.

Jezero je bogato raznosvrnom ribom, poput: pastrve, glavatice, strugača, šarana, bijelog klena, pijurice, babuške i dr.

Akumulacijsko jezero Modrac se nalazi oko 6 kilometara od grada Lukavca (BiH). Nastalo je velikim financijskim ulaganjem privatnog i državnog kapitala, površine 17 km2 i udaljeno 10 km od Tuzle, pretvoreno je u atraktivno mjesto za odmor u kontinentalnomdijelu Bosne i Hercegovine s mnogobrojnim turističkim objektima i sadržajima uz mogućnost ribolova i plivanja

Goričko jezero je jezero na rijeci Trebišnjici, 4 kilometra uzvodno od Trebinja. Ovo umjetno jezero nastalo je izgradnjom hidrocentrale Trebinje II (Gorica).

Krška jezera 

Blidinje jezero ili Blidinjsko jezero je najveće planinsko jezero u Bosni i Hercegovini.

Jezero je smješteno na 1183 metara nadmorske visine. Površina mu je 3,2 četvorna kilometra. Najveća dubina jezera je 4,5 metra, a najvećim dijelom je dubine od jednog metra.

Ledenjačka jezera 

Kukavičko jezero je glacijalno jezero površine 3750 m², bogato je pastrvom i rakom. Nalazi se 10-tak kilometara sjeveroistočno od Kupresa, kod sela Kukavice, u Bosni i Hercegovini. Jedno je od omiljenih izletišta ljudi kupreškog kraja i šire.

Boračko jezero je glacijalno jezero u Bosni i Hercegovini. Leži na sjeveroistočnom podnožju planine Prenj, na nadmorskoj visini 397 m. Sa zapada ga okružuju strmi i šumoviti visovi Crne gore (1343 m), a sa istoka Tranjine (1055 m). Basen jezera je nastao u Boračkoj dragi procesom glacijalne erozije.

Jezero ima elipsast oblik. Dugačko je 786, a široko 402 m. Površina mu iznosi 0,26 km². Dužina jezerske obale je 2,4 km. Jezero je najdublje u jugoistočnom užem dijelu oko 17 m, a sadrži približno 2,5 mil.m³ vode, koja je zbog bistrozelene boje prozirna i do 8,3 m. Voda je najtoplija u augustu (oko 25°C), a najhladnija u februaru (0°C).

Boračko jezero dobija vodu od Boračkog potoka i brojnih okolnih izvora, kojih ima i po dnu jezera. Iz jezera ističe Šištica, koja se poslije kratkog toka klisurom dugom 6 km i dubokom 60 m ruši 30 m visokim vodopadom u rijeku Neretvu.

Jezero je poznato po dobroj pastrmci i rakovima.

Od Konjica je udaljeno 20 km i povezano je asfatnim putem. U neosrednoj blizini izgrađeni su hoteli i moteli, jer je Boračko jezero omiljeno izletište stanovnika Konjica, Sarajeva i Mostara.

Šatorsko jezero je jezero na planini Šator u zapadnoj Bosni i Hercegovini. Nalazi se na visini od 1488 m nmv. Dugačko je 200 m, široko 100 m, a duboko oko 7 m.

Iz njega izvire Mlinski potok od kojeg kad se spoji sa Šatorskim potokom nastaje rijekaUnac.

Prokoško jezero se nalazi na planini Vranici i ledenjačkog je postanka. Nalazi se na 1636 metara nadmorske visine. Od Fojnice je udaljeno 22 km. Zbog mnogobrojnih vikendica

"uništen" je pejzaž cijelog jezera. U jezeru je još uvijek ostao endemični primjerak vodozemca - triton.

Ždrimačka jezera leže između Uskoplja i Crnodolskog potoka na visini od oko 800 metara u selu Ždrimci. Tu su tri jezera: Hađino, Pijavičko i Pasije. Jezera su jedno od drugog udaljena nekih 250 metara i nalaze se u valovitoj dolini koja se na sjeverozapadu spušta ka Uskoplju.

Hađino jezero je najljepše i najveće jezero. Kružnog je oblika sa dužinom oko 120 metara i širinom do 100 metara, te sa najvećom dubinom 9,20 metara

Umjetna slana jezera 

Panonska jezera su slana umjetna jezera u Tuzli. Prvo jezero napravljeno je 2003. a

drugo 2006. godine. U kompeksu Panonskih jezera nalazi se i Sojeničko neolitsko naslje,

sportski tereni, slani slapovi te mnogi drugi sadržaji. Jezera se nalaze u centru Tuzle.

Panonska jezera predstavljaju jedinstvene primjere slanih jezera u Evropi, te imaju

ljekovita svojstva zahvaljujući sadržaju soli i drugih minerala. Voda u jezerima neprestano kruži,

i prečišćava se pješčanim filterima.

5. ZAKLJUČAK

Zbog svojih prirodnih vrijednosti područje BiH pruža izvanredne uslove za razvoj

turizma. Čista voda rijeka i pritoka, kao i atraktivne planine koje ih okružuju, su jedinstvenih

prirodnih karakteristika i kao takve su idealne za razvoj turizma. Rafting, planinarenje,

alpinizam, kajakarenje, sportski ribolov, kanjoning, kamping i drugi slični sadržaji se u

posljednje vrijeme sve više nude posjetiocima od strane turističkih agencija.

U skladu sa principima Konvencije o biološkoj raznolikosti, biodiverzitet BiH se temelji

na raznolikosti gena, raznolikosti vrsta i raznolikosti ekosistema i pejzaža. Specijski diverzitet

(diverzitet vrsta) odlikuje se najvišim stupnjem endemičnosti na prostoru Evrope.

Osim specijske, diverzitet BiH se odlikuje i izuzeno visokim stupnjem pejzažne

raznolikosti u koju su integrirani i svi oblici geološke i biološke različitosti u najširem smislu.

Tome doprinosi specifična orografija, geološka podloga, hidrologija i ekoklima.

Nesumnjivo je da Bosna i Hercegovina ima veliki broj prirodnih vrijednosti koje

zaslužuju, odnosno imaju potrebu da budu zaštićeni nekim od vidova zaštite. Nažalost, još uvijek

ne postoji dovoljno funkcionalan sistem zaštite koji bi obezbijedio da se rijetke i ugrožene vrste i

visokovrijedni prirodni pejzaži stave u funkciju zaštite, odnosno da se sa njima postupa u skladu

sa principima održivog razvoja.

U predratnim vremenima je postojao sistem zaštite koji je, uprkos svemu, bio koliko –

toliko funkcionalan, ali površina zaštićenih područja, kao i broj zaštićenih vrsta, bila je izuzetno

mala. Generalno, u Bosni Hercegovini je svijest o zaštiti okoline i prirode na veoma niskom

nivou.  Sa jedne strane radi se o nedostatku osnovne kulture i nedovoljnoj educiranosti dok sa

druge strane kod određenog sloja stanovništva postoji jasna želja za sticanjem profita raznim

neprihvatljivim sredstvima pri čemu se ne preza ni od najradikalnijih zahvata u okoliš.

Klasičan primjer je Prokoško jezero koje je od strane bivše države proglašeno kao

rezervat prirode još davnih šezdesetih godina prošlog stoljeća te je od 2004. ponovo proglašeno

zaštićenim po novom federalnom zakonu o zaštiti prirode.

6. LITERATURA

Okvirna vodoprivredna osnova BiH / izradili Zoran Barbali}…et.al. – Sarajevo: Vodoprivreda

Bosne i Hercegovine, 1998. - 282 str.

Lotti C.: Studija za upravljanje slivom rijeke Save, 1972

EEA: The Dobris Assessment – brochure with information on environment, 1993,

themes.eea.eu.int

internet